Download as docx, pdf, or txt
Download as docx, pdf, or txt
You are on page 1of 21

JU VISOKA MEDICINSKA ŠKOLA PRIJEDOR

SEMINARSKI RAD
Terminologija savremenog poslovanja i informacione tehnologije u zdravstvu

Biomedicinska informatika

Profesor: prof dr Nenad Stojanović Ime i prezime studenta: Tijana Brdar

RT-88/16

Prijedor,maj 2019.godine
SADRŽAJ

1.APSTRAKT ............................................................................................................................ 3
2. UVOD .................................................................................................................................... 4
3. Informacioni sistemi u zdravstvu ........................................................................................... 5
3.1. Zadaci Informacionog sistema u sestrinstvu ................................................................... 5
3.2. Definicije osnovnih pojmova .......................................................................................... 6
3.3. Medicinska tehnologija i informatika danas ................................................................... 7
4. Implementacija savremenih tehnologija u medicini ............................................................ 10
4.1. Elektronski zdravstveni karton ...................................................................................... 12
5. E-zdravstvo .......................................................................................................................... 13
6. INFORMACIONO - KOMUNIKACIONE TEHNOLOGIJE U ZDRAVSTVU ............... 15
7.Domeni medicinske informatike ........................................................................................... 16
7. ZAKLJUČAK ...................................................................................................................... 19
8. LITERATURA .................................................................................................................... 20

2
1.APSTRAKT
Medicina zahtjeva evidenciju velike količine podataka. Pogotovo savremena medicina
koja se bazira na činjenicama . Da bismo mogli da dođemo do svih tih činjenica
neophodno je da se sve informacije koje mogu da se pribave tokom procesa liječenja
evidentiraju i na adekvatan način pohrane kako bi kasnije bile lako dostupne i mogle da
daju željene informacije na osnovu kojih mogu da se donose odluke.

Prikupljanje i čuvanje ovako velikih količina podataka je nemoguće bez savremenih


informacionih tehnologija . Osnove ove grane su standardi koji moraju da se primjene
kako bi bila moguća razmjena i upoređivanje informacija, mehanizmi interoperabilnosti
između sistema i sistemi zaštite podataka.

Korišćenje informacionih tehnologija za automatizaciju kliničkih informacija je jedan


od ključeva sigurnijeg i kvalitetnijeg sistema zdravstvene zaštite.Pogrešan izbor opreme i
tehnologije može izložiti pacijenta greški i skupo koštati ustanovu. Čak i kada je
oprema/tehnologija dobro izabrana, ako je loše integrisana u sistem ili se nepravilno
koristi, opet će dovesti do grešaka u lečenju i neočekivanih troškova.

3
Postoji veliki broj posrednih faktora koji utiču na tehnologiju koja se koristi u oblasti
zdravstva (na primjer: organizacioni faktori, socijalni faktori, fizičko
okruženje,karakteristike tehnologije).

2. UVOD
Tehnologije koje se odnose na brigu o pacijentima i njihovo liječenje su postale i
postaju sve složenije, stalno transformišući koncepte pružanja zdravstvene njege. Prije
uvođenja mnogobrojnih tehnološko-tehničkih pomagala, medicinska sestra se oslanjala na
svoja čula (vida,dodira, mirisa) da bi pratila stanje pacijenta i blagovremeno uočila
eventualne promjene.To je sada zamjenjeno mnogobrojnom opremom koja nam u svakom
trenutku, 24 časa dnevno,bez prestanka pruža sve informacije vezane za trenutne vitalne
parametre bolesnika.

Iako tehnologija ima ogroman potencijal da poboljša brigu o pacijentima, ipak postoji
određeni rizik.Problemi mogu nastati na osnovu ukupnog obima novih uređaja, složenosti
uređaja , kao i nasumično uvođenje novih uređaja.

Tehnologija u zdravstvenoj njezi je od interesa u rasponu od relativno jednostavnih


uređaja, kaošto su kateteri i špricevi, do veoma složenih uređaja, kao što su bar-kod sistem
prepoznavanja lijekova ili elektronska zdravstvena evidencija. Tehnologiju možemo široko

4
definisati, od toga da uključuje vođenje kliničkih protokola i drugih „papira“ na bazi
posebnih računarskih programa,do najmodernijih monitoring uređaja u jedinicama
intenzivnog lečenja.

Sestrinska njega uz pomoć tehnologije se može klasifikovati na nekoliko načina:


njega uz direktnu primjenu tehnologije; njega uz indirektnu primenu
tehnologije;komunikacione tehnologije; uređaji za pomoć pacijentu i medicinskoj sestri;
uređaji za pomoć medicinskoj sestri; uređaji za dijagnostiku, praćenje i nadzor;
pacijent pomagala; uređaji za daljinsko nadgledanje; nastavna sredstva za učenje i
sistemi za identifikaciju. Dobro dizajnirana tehnologija omogućava medicinskim
sestrama da se fokusiraju na funkcije pružanja njege i unaprijeđanje zdravlja pacijenata.

Tehnologije koje koriste medicinske sestre treba da posluže kao sredstvo za


sprečavanje grešaka i nepovoljnih događaja (na primjer: greške u aplikovanju terapije
lijekovima, kašnjenje u sprovođenju određenih terapijskih procedura, anuliranje propusta,
smanjenje bolničkih infekcija, sprečavanje padova pacijenata, smanjenje komplikacija
nepokretnosti,...). Informacione tehnologije u sestrinstvu se ne koriste samo u njezi pacijenta
već i u mnogim drugim aspektima zdravstvene zaštite.

3. Informacioni sistemi u zdravstvu


Da bi se pružile kvalitetne i bezbjedne zdravstvene usluge, u današnjem zdravstvenom
okruženju, podrazumijeva se upotreba informacija , informacionih sistema i tehnologija.
Sestre su direktni korisnici ovih tehnologija, a primjena znanja iz informatike u sestrinstvu
dovodi do jačanja sestrinske prakse i doprinosi boljem položaju pacijenta u zdravstvenom
sistemu.

Zdravstveni informacioni sistem prikuplja podatke iz zdravstvenog sektora i drugih


relevantnih sektora, analizira podatke i stara se o njihovom ukupnom kvalitetu, relevantnosti,
pravovremenosti i pretvara podatke u informacije vezane za donošenje odluka u zdravstvu
(World Health Organization,2008).

3.1. Zadaci Informacionog sistema u sestrinstvu


Informacioni sistem u sestrinstvu treba da omogući sljedeće:

- Upravljanje ljudskim resursima

5
- organizacija i funkcionisanje sestrinske službe;

- Automatizaciju procesa;

- Administraciju podataka o zdravstvenim resursima;

- Upravljanje budžetom;

- Komunikaciju sa drugim sektorima zdravstvene zaštite;

- Obezbjeđivanje podrške u odlučivanju i planiranju, i posebno administraciju


podataka o pacijentima;

- Elektronski zdravstveni karton, kao najvažniju komponentu informacionog sistema u


sestrinstvu.

Prednosti korišćenja ovakvog sistema ima mnogo. Prije svega, smanjivanjem nivoa
greške, povećanom brzinom pružanja usluga sa većom preciznošću, kroz smanjenje
zdravstvenih troškova dovodi do poboljšanja kvaliteta zdravstvene zaštite.

3.2. Definicije osnovnih pojmova


Pacijent kao pojedinac je u centralnom fokusu i postaje ravnopravan i odgovoran
učesnik brige o svom zdravlju. Treba ga edukovati, nastojati da što više i odgovornije
učestvuje u tom procesu, naročito u preventivi, kada je cijena održavanja dobrog
zdravstvenog stanja mnogo manja nego kad nastupi bolest. Sa druge strane pacijent treba da
ima mogućnost uvida u svoje lične zdravstvene podatke, kao i u rad ljekara, evidentiran u
trenutku kada se proces lečenja događa. Servisi e - zdravstva treba da olakšaju komunikaciju
pacijenta sa zdravstvenim sistemom, zakazivanje i plaćanje usluga, edukaciju i sl.. Takođe,
zdravstvena preventiva i njega se sve više individualizuju nadovezujući se na savremena
naučna saznanja (biomedicina, genetika).

Ljekar se stimuliše da partnerski sarađuje sa pacijentom, da se oslobodi nepotrebne


administracije sa jedne strane, a sa druge da ima u vidu da ono što je pismeno evidentirao ili
nije evidentirao o svom radu predstavlja dokaz u pravnom smislu i povlači odgovarajuće
konsekvence.

6
Mogućnost pružanja stručne zdravstvene usluge ne vezuje se isključivo za susret
pacijenta i ljekara na fizički istom mestu, već se pruža mogućnost raznih vrsta
telekonsultacija.Standardizovani podaci o individualnom zdravlju i komunikaciji lekar-
pacijent, pacijent- lekar, jesu nezaobilazni važan resurs u procesu lečenja kako u
medicinskom tako i pravnom smislu, te se uređivanje ovog resursa uvođenjem IKT smatra
bazičnim uslovom kako za poboljšanje kvaliteta tako i za uštedu u zdravstvenom sistemu.

Pacijent preko granica- Pokretljivost populacije, putovanja, nameću potrebu da


podaci o zdravlju osobe budu dostupni svuda gde se taj pacijent nađe i gde se pokaže potreba
za pružanjem zdravstvene usluge. Neophodno je ostvariti interoperabilnost među različitim
podacima o zdravlju osobe koji se nalaze na različitim mestima, a potrebno je da „putuju“
zajedno sa sopstvenikom.

3.3. Medicinska tehnologija i informatika danas


Ne pripada svaka tehnologija u jednu kategoriju. Mnogi testovi i druge tehnologije
upotrebljene za dijagnostiku se takođe koriste i u skrinigu. Neke tehnologije koje se koriste u
dijagnostici se isto tako dobro koriste i u tretmanu nekih bolesti. Na primer, ultrazvuk u
medicini se koristi za dijagnostiku različitih morfoloških patoloških promena, a isto tako
može dobro poslužiti u tretmanu bubrežnih konkremenata ili kao interventni terapijski
ultrazvuk pri različitim terapijskim zahvatima.

Računari su uštedili vrijeme i tone papira. Isplanirani obrasci, problemi bezbednosti,


specifične publikacije, smjernice, procedure, klinički putevi i vodiči, elektronska pošta
postale su svakodnevnica u medicini. Zahvaljujući računarima, zdravstveni radnici imaju
pristup informacijama iz celog svijeta, ali podjednako je važno što zahvaljujući računarima
zdravstveni radnici imaju uvid u farmakološke podatke koji se odnose na uputstva o listi
lekova, upozorenja u vezi isteka roka trajanja lijekova u kliničkoj apoteci i drugo. Kako je u
upotrebi sve više i više novih lijekova koji se uvode u upotrebu svake godine, kao i nove

7
kombinacije lijekova, gotovo je nemoguće znati sve lijekove i sve o lijekovima, ali
zahvaljujući računaru ovi podaci su dostupni i klasifikovani.

PDA računari (džepni računari) sada zamjenjuju razne sveske (u razvijenim


sistemima zdravstvene zaštite) koje su do sada zdravstveni radnici nosili u svom džepu kao
podsjetnike. PDA računari su manje glomazni, lakši za upotrebu i omogućavaju dnevno
ažuriranje podataka. Višestruki farmakološki programi su dostupni za sinhronizaciju sa ovim
uređajima kao Epocrates sa novim lekovima, medicinskim tabelama uključujući i ACLS,
PALLS, Osnovni reanimacije,... Mobilni CME, medicinska matematika, DocMemos,
kortikosteroid konvertori, proračuni protoka infudovanih lijekova, temperaturna konverzije,
CardioMath, INR-kalkulatore, HTN referencu, postavljanje referentnih - kao dragocjeno
znanje u jednom džepnom uređaju koji se lako koristi.

Tehnologija je vjerovatno kao nijedan drugi pojedinačni faktor otvorila nova vrata,
nove horizonte i doprinjela novim karijerama u medicini. Iako će papirne forme uvek imati
mesto u medicini, tehnologija je napravila dramatičan napredak i nastaviće da to čini dok mi
idemo napred u ovom računarskom i bežično orijentisanom svijetu.

Korišćenje web-a podrazumeva brzu i laku komunikaciju, kao i prenos informacija na


globalnom nivou. Bežične tehnologije i servisi poput GPRS-a su značajno povećali
mogućnosti komuniciranja. Tako je postalo lako razmenjivati informacije sa nekim ko se
nalazi na potpuno drugom kraju svijeta. Organizovani su servisi za komunikaciju koji se bave
različitom tematikom.

Razvoj informacionih sistema zdravstvene zaštite u Evropskoj uniji, Evropska


komisija je definisala kroz program eEurope Action Plan koji je generalni plan za razvoj
informacionih tehnologija u Evropi. Preporuke koje se odnose na zdravstvo su generalnog
tipa, dok je detaljna standardizacija urađena preko evropskog Komiteta za standarde.

Zahvaljujući primeni informacionih tehnologija u zdravstvu, moguće je strateško


planiranje i u toj oblasti ljudskog delovanja, što u mnogome dopinosi jasnoj društvenoj i
demografskoj slici nacije. Kao logična posljedica ovakvog prožimanja informacionih
tehnologija i medicine došlo je do formiranja elektronskog zdravstvenog kartona koji otvara
sasvim nove mogućnosti, počev od pristupa podacima, do uvida u zdravstveno osiguranje
pacijenta.

8
E-zdravstvo iz osnova menja proces pružanja zdravstvenih usluga, jer ne koristi
papir kao medijum, već se sve informacije o pacijentu i njegovom stanju zapisuju elektronski,
što olakšava pristup bilo lokalno ili putem interneta. Podaci su dostupni bez obzira na to gde
se nalaze pacijent i zdravstveni radnici ili gdje se podaci čuvaju. Pojam e-zdravstva
podrazumijeva korišćenje modernih informacionih tehnologija. E-zdravstvo je nastalo da bi
se zadovoljile potrebe građana, pacijenata, zdravstvenih stručnjaka ali i ustanova koje pružaju
zdravstvene usluge.

Tel-E-medicina kao najviši nivo predstavlja potpuno drugačiji pristup pacijentu i za


sada se aktivno primenjuje samo u pojedinim, najrazvijenijim zemljama. Video konferencije,
kao nov način saradnje stručnjaka iz cijelog svijeta predstavljaju izuzetno dostignuće jer
omogućavaju dirigovane operativne zahvate, a istovremeno smanjuju cijenu operativnih
zahvata, čine dostupnim najbolje medicinske timove.

Savremeni ZIS (zdravstveni informacioni sistemi) omogućavaju kontrolu kvaliteta


usluga, primjenu protokola liječenja, upotrebu lijekova, medicinskog materijala (što čini
indikatore kvaliteta rada zdravstvenih ustanova). Istovremeno su izvor podataka za indikatore
javnog zdravlja - zdravlja nacije, medicinu zasnovanu na dokazima, odnosno predstavljaju
jedan od važnih informacionih resursa zemlje. Podaci ovakvog tipa su osnov nacionalne
zdravstvene statistike. Informacione tehnologije omogućavaju rigoroznu zaštitu pristupa,
izapis podataka, elektronski potpis u smislu odgovornosti za sadržaj podataka.

Primjenom IT uvodi se nova dimenzija u zdravstveno poslovanje – zdravstvo kao


ekonomska kategorija. Sada je moguće kontrolisati cijenu usluga, svesti ih na racionalan
nivo, smanjiti neracionolnu potrošnju resursa. Troškovi lečenja postaju značajna stavka u
liječenju kako za pacijente, tako i za državu. Uvođenje elektronskog poslovanja sprečava
neopravdan rast cena te zaštite, održava kvalitet medicinskih usluga i onemogućava
smanjenje obima pacijentovih prava. To je rezultat niskih troškova izgradnje nezavisnih
informacionih sistema i sistema za pružanje podrške u donošenju odluka, rasta produktivnosti
zaposlenih, korišćenja interneta, uvođenja modela „privrednik– privredniku“ u lanac
zdravstvene zaštite.

Zahvaljujući novom modelu, svi učesnici u tom lancu mogu da rade efikasnije, da
smanje troškove transakcija i pruže pravu informaciju u realnom vremenu, zato što je lako
blagovremeno analizirati trenutno stanje i naručiti i izabrati najbolju ponudu na tržištu.

9
Informacione tehnologije u službi humanosti čine dostupnim zdravstvene usluge
svima, omogućavaju brzo i efikasno lečenje, daju pravovremene informacije.Ovako
sjedinjene i prožete, medicina i informacione tehnologije sigurno vode napretku čovečanstva.
Medicina kao specifična delatnost, od izuzetne je važnosti za ljudsku populaciju, jer
kvalitetna medicinska usluga omogućava duži ljudski vek i podiže kvalitet života.

Zbog takvih karakteristika informaciono komunikaciona tehnologija otvara potpuno


nove mogućnosti medicini. Statističkim analizama se došlo do zaključka da se medicinsko
znanje, po svom obimu, udvostručuje svakih pet godina. Vrlo složen zadatak predstavlja
implementacija ovih znanja u svakodnevnu medicinsku praksu. Bržu primjenu medicinskih
znanja je omogućila ekspanzija savremenih informacionih tehnologija.

Svjetski trend razvoja ove oblasti kreće se u pravcu razvoja resursa za elektronski
pristup i razmenu medicinskih informacija, kao i razvoja medicinskih i ekspertnih sistema za
poboljšanje procesa dijagnostike i lečenja.Uz pomoć tehnologije zdravstveni radnici će
inkorporirati znanja i vještine stečene kroz istraživanja i podataka koje pruža u tehnologiju za
bolje zbrinjavanje pacijenata.

4. Implementacija savremenih tehnologija u medicini


Kada se utvrdi da je neka nova tehnologija neophodno potrebna za realizaciju ciljeva
ustanove ona se mora uvesti i učiniti efikasnom. Implementacija nove tehnologije može se
postići razvijanjem sopstvenog know-how-a ili spoljnom akvizicijom. Interni razvoj jedne za
ustanovu nove tehnologije može da uslijedi preko jednog pilot-projekta.

Ovaj projekat razrađuje projektantski tim sastavljen od malog broja naučnika i


tehničara. Glavni zadatak takvog projekta je unošenje spolja specifičnog stručnog znanja,
establiranje internog znanja i skupljanje prvih praktičnih iskustava, da bi se vrijednost nove
tehnologije za ustanovu u dovoljnoj meri ocijenila na praktičnim primjerima. Ljekari,
medicinske sestre, drugi zdravstveni radnici i zdravstvene organizacije su oni koji moraju
prihvatiti i primjeniti poboljšanu tehnologiju dijagnostikovanja i liječenja.

10
Da bi to bilo tako moraju stalno biti informisani o mogućim poboljšanjima, tj. moraju
imati kontinuiranu edukaciju u okviru struke. Naravno, uvođenje novih tehnologija je u
početku uvek skupo, ali adekvatnim programima njihovog uvođenja i eksploatacije kod
proverenih tehnoloških procesa na kraju je uvek ekonomski efekat povoljan. Protivrečnost
potrebe za novim tehnologijama, s jedne i racionalizacija korišćenja postojećih tehnologija, s
druge strane, ukazuje na svu složenost problema upravljanja tehnologijom u zdravstvenoj
ustanovi. Pokušaj što brže implementacije medicinskih znanja u svakodnevnoj medicinskoj
praksi predstavlja veoma složen zadatak.

E-knowledge princip ima za cilj da ovaj jaz svede na minimum, primjenom


savremenih informacionih tehnologija u medicinske svrhe. Otuda izražena potreba za
razvojem resursa za primjenu i razmjenu medicinskih informacija, kao i razvoj medicinskih i
ostalih ekspertnih sistema za poboljšanje i olakšanje procesa dijagnostike i liječenja.

Medicinska tehnologija bi se mogla podijeliti na više načina, a jedan od kriterijuma je


metoda djelovanja:

• Tehnologije prevencije bolesti obuhvataju sve naučne, radne i životne aktivnosti


koje doprinose očuvanju čovekovog blagostanja (ekologija, tehnologija zaštite na radu,
metode ekonomske i socijalne politike, zdravstveno-preventivni rad i sve ostale tehnologije
koje se bave podizanjem kvaliteta života i životnih uslova).

• Tehnologija liječenja bolesti (klasična medicina) obuhvata sve tehnologije koje se


bave obukom zdravstvenih kadrova, proizvodnjom sredstava za lečenje, naučno-
istraživačkim radom i mnoge druge mjere koje pospješuju efikasnost liječenja i skraćuju tok
bolesti.

• Tehnologija rehabilitacije bolesnih i okoline podrazumijeva sve metode koje


doprinose tome da se oboljeli što prije vrati u normalan život, kao i da što više smanji štetni
uticaj bolesti na okolinu čoveka i u krajnjoj liniji na cijeli društveni sistem. Po široko
prihvaćenom mišljenju tehnologija je praktična primena znanja. Prema tome, medicinska
tehnologija znači mnogo više od mašina koje se koriste u zdravstvenim ustanovama.

Većina medicinskih tehnologija spada u sledeće široke kategorije:

11
• lekovi: beta blokatori, penicilin, vakcine, krvni produkti i drugi mnogobrojni lekovi;
• uređaji, oprema i materijal za njihov rad: pejsmejkeri, CT skeneri, hirurške rukavice,
dijagnostički kitovi i drugo;

• medicinske i hirurške procedure: psihoterapija, koronarna angiografija, operacija


žučne kese i drugo;

• sistemi za podršku: elektronski sistem za praćenje pacijenta, telemedicinski sistemi,


banke krvi, laboratorije i drugo;

• organizacijski i upravljački sistemi: klinički vodiči, programi upravljanja potpunim


kvalitetom i drugo.

Savremene tehnologije u zdravstvu izazivaju niz ekonomskih efekata na društvo u


cjelini:

• bolja i brža dijagnostika dovode do bržeg uspostavljanja dijagnoze, te time tretmana


u samim počecima bolesti čime se umanjuje cijena tretmana;

• dijagnoza je egzaktnija te nema lutanja u tretmanu i nepotrebnog produžavanja i


poskupljenja liječenja što omogućava efikasniji tretman, čime se smanjuju zahtjevi u pogledu
trajanja, količine i širine tretmana;

• savremene tehnologije omogućavaju veću obradu slučajeva u vremenskoj jedinici


sa manjim utroškom resursa potrebnih u tehnološkom procesu čime se takođe stvara
povoljniji costbenefit efekat (korist u odnosu na utrošena sredstva);

• nove tehnologije pojednostavljuju tehnološke procese čime se redukuje korišćenje


resursa te time pojeftinjuje proces;

• razvijeni novi tehnološki procesi dovode do adekvatnijeg menadžmenta u zdravstvu,


čime se takođe stvaraju povoljni ekonomski uslovi i drugo.

4.1. Elektronski zdravstveni karton


Sve do pred kraj prošlog vijeka postojala su objektivna tehnološka ograničenja u
pogledu razmjene velikih količina informacija koje nastaju u postupku pružanja zdravstvenih
usluga. Ta ograničenja su bila prepreka aktivnom uključivanju pacijenta u tok liječenja što je
znatno uticalo na kvalitet zdravstvene usluge. Papir kao nosilac informacije morao se fizički
prenositi na različite lokacije, što je dovodilo do smanjivanja efikasnosti sistema. Uvođenje

12
elektronske zdravstvenog kartona (eng. Electronic Health Record - EHR) i savremenog
zdravstvenog informacionog sistema treba da dovede do postizanja primarnog cilja, a to je
djelotvornija i kvalitetnija zdravstvena zaštita pacijenata, nadzor i smanjenje ukupnih
troškova, obezbjeđivanje podataka i informacija za stručne, naučne, administrativne i
statističke potrebe, te efikasnijeg i racionalnijeg planiranja i razvoja.

Elektronski zdravstveni karton najčešće definišemo kao digitalnu verziju postojećeg,


papirnog zdravstvenog kartona. Elektronski zdravstveni karton (EZK) je kontinuirani
elektronski zapis zdravstvenih informacija pacijenta generisanih prilikom kontakta pacijenta
sa okruženjem u kom se pružaju usluge zdravstvene zaštite .Takođe, elektronski zdravstveni
karton možemo definisati i kao „opšti (generički) naziv za cjelokupnu prikupljenu
dokumentaciju o liječenju, nastalu korišćenjem informacionih sistema (IS) u zdravstvenim
ustanovama tokom različitih epizoda liječenja pacijenta“ (Ministarstvo zdravlja Republike
Srbije,2014).

U EZK su uključeni lični, demografski, administrativni i medicinski podaci.


Medicinski podaci podrazumijevaju podatke o: dijagnozama, terapijama, pregledima,
imunizacijama, alergijama, laboratorijskim, radiološkim i drugim podacima. Elektronski
zdravstveni karton ne sadrži samo podatke o medicinskom tretmanu pacijenta, već o
njegovom zdravlju uopšte. Pacijent se smatra aktivnim učesnikom u zdravstvenom tretmanu,
tako što može da upravlja svojim zdravstvenim podacima.

5. E-zdravstvo
E-zdravstvo predstavlja primjenu Interneta, informaciono komunikacionih i srodnih
tehnologija u sistemu zdravstvene zaštite, kojima se poboljšavaju pristup, efikasnost,
efektivnost i kvalitet medicinskih i poslovnih procesa koje sprovode učesnici u tom sistemu
(zdravstvene ustanove, medicinsko osoblje, pacijenti, osiguravajuće organizacije, država), sa
osnovnim ciljem poboljšanja zdravstvenog stanja pacijenta.

E-zdravstvo mijenja pristup liječenju, jer ne koristi papir kao medijum, nego se sve
informacije o pacijentu i njegovom stanju zapisuju elektronski, što sa druge strane olakšava

13
pristup tim podacima, bilo lokalno ili putem interneta. Podaci su dostupni bez obzira na to
gde se nalaze pacijent i zdravstveni radnici ili gde se podaci čuvaju.

Informacioni sistem koji se koristi za pružanje medicinskih usluga postaje u


potpunosti nevažan. Pacijent je jedini vlasnik tih informacija. Njegov ljekar, zdravstvena
ustanova u kojoj se liječi, fond osiguranja i država samo su ovlašćeni subjekti koji mogu
dobiti ograničen pristup podacima da bi ispunili svoje obaveze, ali samo na osnovu
pacijentovog izričitog odobrenja. Pacijent uvek može da zatraži bilo koju informaciju i da je
dobije u elektronskom obliku. Ljekar i zdravstvena ustanova mogu koristiti ove informacije
samo za unaprijed određenu svrhu. Zahvaljujući internetu, pacijent može da nauči mnogo
više o svojoj bolesti, različitim metodama liječenja i njihovoj uspješnosti, ustanovama koje
pružaju odgovarajuće liječenje, uslovima, troškovima terapije i osiguranju.

Osnovni ciljevi E-zdravstva obuhvataju:

• smanjenje troškova: kroz on line komunikaciju se višestruko smanjuju troškovi transakcija i


povećava brzina i tačnost u odnosu na upravljanje papirima;

• eliminaciju prostorne - geografske udaljenosti: barijere vezane za putovanje i saobraćaj


premošćavaju se efikasnom komunikacijom kako za potrebe pacijenata, tako i za potrebe
zdravstvenih radnika;

• povećavnje transparentnosti i dostupnosti informacija: elektronski se publikuju raznovrsne


informacije – stručne, poslovne (budžeti, prihodi, rashodi), propisi i odluke (zakoni,
pravilnici i sl.);

• povećanje raspoloživosti usluga: obezbeđenje raznovrsnih usluga (za pacijente, zdravstvene


radnike, pravna lica), povećavanje njihove dostupnosti i sadržaja;

• poboljšanje rada administracije: kompjuterizacija, integracija finansija, kadrova,


upravljanja i kontrola troškova;

• podsticaj razvoju: razvoj i napretka društva i podsticaj zdravog života. Dobro koncipiran E-
zdravstvo sistem služi kao stabilna osnova za korisnike zdravstvene zaštite koji su u poziciji
da se potpuno informišu kako da sačuvaju zdravlje i kako će i gde da se liječe, ali i za trajno
usavršavanje zdravstvenih radnika u zdravstvenom sistemu. Time se unaprjeđuje zdravstvena
zaštita, usavršavanje, informisanje i međusobna komunikacija zdravstvenih radnika i
doprinosi povećanju efikasnosti i efektivnosti i kvaliteta rada.

14
E-zdravstvo se može raščlaniti na sledeće osnovne komponente:

• IKT koje su ključni element poboljšanja performansi u procesu očuvanja zdravlja ljudi;

• korisnik zdravstvene zaštite – pacijent;

• radne organizacije (državni organi, preduzeća, pravna lica) koja za svoje korisnike
(zaposleni, članovi porodice, nezaposleni i dr.) uplaćuju doprinose za zdravstveno osiguranje;

• zdravstvene ustanove (dom zdravlja, spec. poliklinika, opšta bolnica, kliničko bolnički
centar, klinički centar, privatne ordinacije i dr.);

• institucije zdravstvenog osiguranja (državne i privatne);

• ministarstvo zdravlja;

• obrazovne istitucije (fakulteti, instituti, škole);

• zdravstveni radnici (lekar, farmaceut, medicinski tehničar i drugi);

• informacije, kao resursi globalne mreže.

6. INFORMACIONO - KOMUNIKACIONE TEHNOLOGIJE U ZDRAVSTVU


Nivo profesionalnog znanja medicinskih sestara/tehničara mora pratiti savremene
tendencije . Edukacija iz oblasti informatike u sestrinstvu predstavlja jedinu mogućnost za
efikasno prilagođavanje novim uslovima i načinima rada.

-CILJEVI INFORMATIKE U ZDRAVSTVU :

• Shvatanje informatičkog sistema kao kolaborativnog sistema (kompjuter kao deo


zdravstvenog tima);

15
• Podrška u obradi statističkih podataka, istraživanju i menadžmentu;

• Olakšanje administrativnog dijela posla;

• Upoznavanje sa mogućnostima i izazovima telemedicine (medicinska sestra i


zdravstveni tehničar kao deo tima teledijagnostike, telekonsultacija, telemonitoringa,
telenege...);

• Smanjenje troškova;

• Automatizacija procesa - smanjenje mogućnosti greške;

• Adekvatno rukovanje medicinskim aparatima koji se svakodnevno tehnološki i


elektronski unapređuju, a od životnog su značaja za pacijenta;

• Održavanje medicinskih uređaja kao jedna od najčešćih uloga povjerenih


medicinskim sestrama, a u cilju održavanja života i adekvatne realizacije dijagnostičkih i
terapijskih postupaka;

• Ukazivanje na prednosti informatizacije i ohrabrivanje u prihvatanju promjena;

• Uključivanje sestara u IT timove.

Tehnologija dramatično mijenja vidove dijagnostike i načine na koje se tretiraju i


njeguju pacijenti. Misija sestrinske informatike je da omogući adekvatno evidentiranu
sestrinsku praksu u cilju poboljšanja stanja pacijenta uz dostupna tehnološka rešenja koja
povezuju sestrinsku komunikaciju, dokumentaciju i efikasnost.

7.Domeni medicinske informatike


Šifrarnici - Skoro sve informacije u medicini treba da se šifriraju specifičnim
šifrarnicima. Postoji veliki broj šifrarnika u svijetu a i kod nas su u praksi neki međunarodni
(MKB10, ICPC2, DRG, ATC,....), a ponekad i neki lokalni (npr. šifrarnik RZZO).

Medicinska terminologija - Svi medicinski izrazi su klasifikovani po raznim


klasifikacijama verbalnih medicinskih izraza. Poznatiji sistemi za klasifikaciju medicinskih
izraza su SNOMED i GALEN, ali pored njih postoje puno drugih koji mogu da se koriste.

16
Medicinski softver treba da ima mogućnost vezivanja teksta koji ljekar unese sa ovim kodnim
sistemom.

Standardi u informacionim modelima - U Evropi je najrasprostranjeniji HISA


standard modelovanja IS-a.

Interoperabilnost - Razmjena podataka između različitih sistema može da se radi po


modu mnogih standarda,ali od skoro se koriste za te potrebe i WS (Web Servisi).

IS u primarnoj zaštiti - Skup medicinskih procedura koje treba obuhvatiti IS a koji


se tiču poslova u primarnoj zaštiti. Ovdje treba obuhvatiti i sva obiljeležja koja su neophodna
radi kreiranja potrebnih izveštaja za institute Javnog zdravlja i Ministarstva Zdravlja, ali
obezbjediti i podršku u radu ustanove.

Preporuke o dobroj ljekarskoj praksi - U medicinske IS treba ugraditi i podrške za


ljekarske vodiče tako da ljekari imaju podršku tokom odabira pravih medikamenata i
postupaka pri liječenju bolesti koje su pokrivene ovim vodičima.

Plan lečenja - Svaki IS koji se bavi pacijentima mora da obezbjedi mogućnost


pravljenja plana liječenja koji će kasnije biti lako dostupan i po kome će ljekar moći da prati
pacijenta. Naravno, plan lečenja mora da ima i mogućnosti izmjene, dopune i pravljenje
zaključaka na osnovu rezultata lečenja, odnosno stanja pacijenta.

Praćenje stanja bolesnika - Svaki IS treba da omogući praćenje bolesnika, u smislu


kako reaguje na propisanu terapiju i da se pojavljuju odgovarajuća upozorenja ljekarima a
vezano za stanje pacijenata.

IS u sekundarnoj i tercijalnoj zaštiti - Bolnički sistemi se smatraju


najkomplikovanijim IS-ovima i oni sami po sebi imaju gomilu specifičnosti:

 Praćenje i nadzor pacijenta dok je u bolnici

 Praćenje velikog broja parametara, neki su zaista čudni (koliko puta je pao sa kreveta,
koliko često ima nuždu, sastav obroka,...)

 Sistemi za analizu potrošnje i potreba bolnice

 Sistemi za planiranje

17
IS za potrebe farmaceutksih kuća - Relativno jednostavno što se medicinskog dijela
tiče, ali zadire i u deo magacinskog poslovanja i knjigovodstva.

IS inistituta Javnog zdravlja - WareHousing sistemi i alati za statistička


proučavanja, obezbeđivanje prikupljanja podataka iz raznih izvora (IS bolnica, ambulanti,
domova zdravlja, dispanzera, nacionalnog kartona,......).

Nacionalni Informacioni sistemi u zdravstvu - Centralni informacioni sistem za


zdravstvo, Nacionalni medicinksi karton povezane dokumentacije, Fond zdravstvenog
osiguranja, akcije od nacionalnog značaja, ...

E-Health sistemi - Postoji potreba za kreiranjem velikog broja manjih ali visoko
tehnoloških projekata u zdravstvu, tipa:

 Konsultacija pacijenta sa ljekarom putem internet

 Naručivanje lijekova putem interneta ili putem mobilnog telefona

 Praćenje stanja rizičnih pacijenata putem mobilnog telefona

 Plan obuke i vršenje online obuke lekara i osoblja

 Liste čekanja za pojedine operacije ili spec preglede

Zaštita privatnosti podataka - EU zakoni o zaštiti prava pacijenta koji su


prihvaćeni ili su u postupku prihvatanja i kod nas. Po ovim zakonima svaki medicinski sistem
ima obavezu da obezbjedi visoki nivo bezbjednosti podataka i tu postoje određene preporuke
i zahtjevi.

 Zaštita podataka u aplikativnom sloju

 Zaštita podataka u transportnom sloju

Sistemi koji će dozvoliti 7/24 dostupnost sistema - skoro svi medicinski sistemi
moraju da obezbede dostupnost 7/24 tako da moraju da se kreiraju odgovarajuće veze,
rezervni sistemi,..

Međunarodni kriterijumi za ocenjivanje medicinskih IS-ova - Postoji veliki broj


međunarodnih organizacija koje vrše sertifikacije medicinskih sistema i daju preporuke o
implemenaciji. Jedan od njih je QRec organizacija i njihovi kriterijumi.

18
7. ZAKLJUČAK
Pružanje mogućnosti dvosmjerne komunikacije na relaciji zdravstvena
ustanova-pacijent kroz elektronsko zakazivanje pregleda, knjige utisaka, ocjenjivanje i
prijedloge za bolji rad,neke su od opcija koje neke zdravstvene ustanove nude.

Medicinski aparati i uređaji u dijagnostici (radiološka, laboratorijska djagnostika,


endoskopija,..) a koji se koriste u svakodnevnoj praksi,medicinski aparati i uređaji u

19
terapijskom tretmanu (npr. aparati koji se koriste u hiruškim procedurama) koji omogućavaju
maksimalnu uštedu u odnosu na oštećenja tkiva i funkcije organa, aparati koji se koriste u
monitoringu i anesteziji, koji su, takođe u svakodnevnoj upotrebi u jedinicama intenzivne i
poluintenzivne nege i operacionih sala, bez kojih se, danas, ne bi moglo zamisliti
funkcionisanje tih jedinica i izvođenje, kako najjednostavnijih tako i brojnih komplikovanih
procedura…

Administriranje koje je, po svemu sudeći, sve veći činilac rada medicinske sestre i
svih zaposlenih u sistemu zdravstvene zaštite, koje je zahvaljujući podršci softverskih rešenja
prilagođeno potrebama korisnika. Informisanje (google, facebook...) koje postaje elementarna
potreba današnjice i svakodnevnog profesionalnog rada i života.

Primjena sestrinske dokumentacije nailazi na brojne prepreke. Razlozi leže u


prevelikom naporu koje sestre ulažu u dokumentovanje u smislu slabog kvaliteta relevantnog
papirnog oblika dokumentacije. Uzrok možemo tražiti i u slabom prihvatanju procesa
zdravstvene nege koji sam po sebi preferira sestrinsku dokumentaciju kao vezu između faza.
Potrebno je naglasiti da slaba upućenost medicinskih sestara u važnost dokumentovanja ima
ponekad presudnu ulogu pred ranije spomenutim razlozima. Napredak IKT-a otvara brojne
mogućnosti, ali i produbljuje postojeće prepreke u primeni sestrinske dokumentacije te
pokreće brojna pitanja opisanog problema.

8. LITERATURA
1.Tehnologije u medicini - Prof.Dr Sci. Darko PETKOVIĆ, dipl.inž. Viši asistent Mr Sci.
Suad SIVIĆ, Dr.med. Univerzitet u Zenici 2005.

2. INFORMACIONE TEHNOLOGIJE U MEDICINI Mateja Opačić

20
3. Modeli E-health komunikacije u zdravstvenom sistemu - Milovan Obradović,
vojnomedicinska akademija, beograd 2009.

4. http://www.healthandmedical.eu/konsalting/it-u-zdravstvu

5. Dovijanić, Organizacija zdravstvene delatnosti i ustanova, Beograd: Agora, 1995.

21

You might also like