van] Deklaracija o nazivu i polozaju hrvatskoga j knjizevnog jezika i njezin odjek u hrvatskoj polititkoj emigraciji Ivan Cizmié De" © nazivu i polozaju hrvatskoga knjizevnog jezika bila je jjednoglasno prihvacena na plenarnom sastanku Drustva knjizev- nika Hrvatske, 15. ozujka 1967, u Zagrebu, Deklaraciju su potpisale sve hrvatske knjizevne i jezikoslovne ustanove i najmjerodavniji judi u pitanjima jezika, knjiZevnici i jezikoslovci. Nasuprot toj jednodusnosti, jugoslavenski policijski rezim, temeljen na fikciji o politickom jedinstvu Juznih Slavena, au sluzbi srpske hegemonije, nije mogao nati drugog ‘odgovora na Deklaraciju o hrvatskom knjizevnom jeziku negoli prijetnje i nasilja protiv potpisnika Deklaracije. Pojava Deklaracije, i jo vide njezina osuda sa sluzbene komunistitke strane, izazvale su brojne komentase u hrvatskoj emigrantskoj stampi. Istaknute hrvatske emigrantske institucije i intelektualci ustvrdili su kako usprkos o8troj reakcifi reZima Deklaracija ostaje neunistiv doku- ment duboke rodoljubne i demokratske svijesti hrvatske inteligencije, koja u zajednici sa éitavim hrvatskim narodom brani temeljna prava na nacionalno samoodredenje hrvatskoga naroda. U povodu Deklaracije 0 nazivu i poloZaju hrvatskog knjizevnog je- zika oglasila se i Hrvatska akademija Amerike. U Yajavi Akademija kon- statira da je veéina Hrvata oduvijek zvala svoj jezik hrvatskim, a vecina Srba svoj srpskim, bez obzira na sluzbene native, Stoga se zahtjev hr- vatskih ustanova da se jezik Hrvata i sluzbeno naziva hrvatskim i uai- va ravnopravnost s ostalim jezicima ne moze tumaéiti kao ugrozavanje legitimnih interesa bilo kojega drugog naroda ili etniéke skupine, kako to istiéu napadati Deklaracije, Osamnaest hrvatskih ustanova koje su donijele Deklaraciju predstavljaju najmjerodavniji i najreprezentativniji skup za donogenje odluka o pitanjima hrvatskoga jezika. KOLO 1-2/20 KOLO 1-2/ 2009, 193‘TEMA BROJA: 40. obfjemica Deldsracje Nije totna niti tvrdnjamapadaca na Deklaraciju da hrvatski lingvisti i knjizevnici Zele »zatvoriti« svoj narod, plase¢i se utjecaja sa strane, i da time narod sami podcjenjuju i vrijedaju, jer na taj naéin negiraju njegove snagu. Jasno je, medutim, da se ne radi o nikakvom ogradivanju, nego © tome da hrvatski jezik ima ravnopravan polo%aj i uvjete za prirodan razvoj u slobodnoj komunikaciji sa svim ostalim jezicima; o tome da ne bude pod prisilnim utjecajem jednoga drugog jezika. To isto vrijedi i za ivot u Hrvatskoj, 2a znanstveni rad, za privredu, jednom ri d ju za na8 cjelokupni razvoj. Hrvatski nacionalizam ne racuna s nikakvim Pp zatvaranjem i izoliranjem od ostalog svijeta, nego naprotiv sa Sto Sirim gr yezama sa svima, sa 8to snaznijom afirmacijom Hrvatske u svijetu - ali ni neposredno preko Zagreba, a ne preko Beograda. Zato Hrvatska akademija Amerike prihvaca naéela Deklaracije, koja pi su na podrugju Sjedinjenih Drzava Amerike praktitki provedena u vise ne od 90 posto sluéajeva postojanjem posebnih novina i publikacija na hr- nj vatskom i posebno na srpskom jeziku. Dalje se u Izjavi istiée kako su ke @anovi Akademije zabrinuti vijestima o politickom pritisku na hrvatske ne kulturne ustanove, napadima na knjizevnike, jeziéne struénjake i kul- jn turne radnike, te nagovjestavanjem daljnjih progona potpisnika Dekla- ij racije, Svaka upotreba sile da se Deklaracija povude samo jo snaznije i va dramatskije istige njezino znaéenje. Nepriznavanjem i nasilnim brisa- an njem ne rjeSavaju se, nego samo jo’ vise kompliciraju problemi o kojima to Deklaracija govori. ie Clanovi Akademije osobno su zaprepaiteni glasovima koji poziviju Eak na ubijanja, kao Sto je slu¢aj jednog beogradskog novinara, koji je rekao ae dopisniku New York Timesa Richardu Ederu da je bolje da »padne neko- nije liko glava, nego da kasnije tisu¢e padnu u ratu...« (New York Times od 25. pis ofujka 1967). Ista takva filozofija dovela je do ubojstva Stjepana Radiéa i de drugova u Skup’tini u Beogradu 1928, godine i upravo je to bio potetak i ne uzrok kevavih razraéunavanja izmedu Srba i Hrvata koja su slijedila.? eo} Gornju Igjavu Hrvatska akademija Amerike uputila je 19. travnja do 1967, godine Matici hrvatskoj u Zagreb, a njezin tekst su objavili hrvat- se ski emigrantski listovi. vat Na svojoj prvoj odborskoj sjednici 19, ujna 1967., a nakon objavljiva- nja Deklaracije o nazivu i polozaju hrvatskoga knjizevnog jezika, Odéor 1 Hrvatska zastava, Miinchen, svibanj 1967. 194amis Detaraca nein ow bras pale eiprac ee VG ieeeres instituta u Rimu zakljucio je da javnostiuputi svo- ju izjavu. Clanovi Odbora naglagavaju da je pojava Deklaracije pravi i nedvojbeni dokaz da hrvatski narod u Socijalistickoj Federativnoj Repu- blici Jugoslaviji nema slobode da svoj knjizevni jezik nesmetanonjeguje + studi se njime na svima podrugjima svoga narodnog Zivota i da ga zove njegovim jedinim pravim imenom. Oni koji su protiv potpisnika Dekla- racije poduzeli nedostojnu, nekulturnu hajku i nasilje dobro su osjetili, da je ona vige nego samo jeziéno i pravopisno pitanje. Nepriznavanjem posebnoga hrvatskog knjizevnog jezika i njegovim potiskivanjem beo- gradski viastodrici htjeli su hrvatski narod poniziti, uéiniti ga malodus- nim i prisiliti da se odrede sebe, svoje prodlosti i buduénosti. Ustavii u obranu hrvatskoga jezika, hrvatski su knjizevnici, filolozi i dnom javnoséu—bez obaira koja pisci i pred svojim narodom i pred med vile na razlitnost ideoloskih i stranacko-politi¢kih gledanja — rekli ono 5to je ahr njihov narod od njih o€ekivao. Tim svojim inom od povijesne vaznosti, ko su koji razbija mnoge predrasude, a i kriva shva¢anja o hrvatskom knjizev- nom jeziku, oni zasluZuju priznanje i punu podréku svekolike hrvatske i kul javnosti. Hrvatski povijesni institut u Rimu pridruzuje se u tome smistu Yekla- izjavama solidarnosti s Deklaracijom u nepokolebivu uvjerenju da ée hr- inijei vatski narod i njegovi kulturni radnici sloznim i odvaznim zalaganjem znati suzbiti sve napadaje na hrvatski knjizevni jezik i o€uvati i cazvijati to svoje dragocjeno blago u skladu i u Zivom kontinuitetu s hrvatskom jeziénom i knjizevnom tradicijom2 brisi- kojima ‘ju cake Hroatika revija je u kolovozu 1967, objavila integralni tekst Deklaracije » rekao s imenima svih potpisnika, i to na hrvatskom, engleskom, francuskom i a njemaékom jeziku. U istom broju objavijen je i Apel hrvatskih knjizevnika i 125. pisaca u emigraciji, u kojem se kaze da Deklaracija predstavlja prvorazredni et dokument u obrani kulturne sa setak i 1 1 ravnja koja je sliedila etape europske knjizevne kulture od njezina podetka pa sve do nagih dana i dala velifih djela nacionalnoga i opéega znagenja. U apelu se upozorava da se u komunistickoj Jugoslaviji vrse otvorena nasila nad hr- arvat- vatskim jezikom i knjizevnosti te im prijeti opasnost da se pod direktivama five nasilnih dréavnih zahvata ne izgube i napokon nadomjeste srpskim jezikom Vdhor i knjizevnosti, koji uglavnom datiraju tek iz prosloga vijeka. 2 Danica, Chicago, 3. prosinac 1967. KOLO 1-2/ 2009,