Porod

Zdravstvena statistika i
informacioni sistem
Prof.dr Boris Hrabač

Zdravstveno-statistički
informacioni sistem (ZSIS)
 je sistem prenosa informacija između

pojedinih oblasti zdravstvene zaštite, te
čini osnovu za praćenje, planiranje i
programiranje, kao i za usmjeravanje
razvoja zdravstvene zaštite u cilju
poboljšanja zdravstvenog stanja
stanovništva.
Značaj ZSIS-a:
 Kreiranje zdravstvene politike;

 Zdravstveno planiranje;
 Monitoring zdravstvenih usluga i
programa;
 Evaluacija zdravstvenog stanja;
 Postizanje jednakosti u zdravlju.
4 komponente ZSIS-a
 Prikupljanje podataka;
 Obrada podataka;
 Publikovanje;
 Pohranjivanje informacija.
Prikupljanje informacija
 vrši se vođenjem evidencija po
jedinstvenim statističkim standardima i
metodološkim principima, što je baza za
jedinstveni informacioni sistem;
 Jedinstvene definicije, nomenklature i
klasifikacije;
 “Zakon o statističkim istraživanjima i o
jedinstvenoj klasifikaciji zdravstvene
djelatnosti”
Zdravstvena statistika
 je grana statistike koja se bavi

prikupljanjem i obradom statističkih
podataka o zdravstvenom stanju
stanovništva, kadrovima, mreži,
kapacitetima i radu zdravstvenih
ustanova.
Statistika
 Zdravstvena statistika uključuje:
 Demografsku statistiku;
 Medicinsku statistiku.
Zdravstvena statistika služi za:
 PROŠLOST (EVALUACIJA)
 SADAŠNJOST (ORGANIZACIJA)
 BUDUĆNOST (PLANIRANJE)
Načela na kojima se zasniva
organizacija ZSIS-a
 Izbjegavanje “redundancije podataka”

 Pouzdanost i validnost informacija
 Tehnička primjerenost obrade
4 statistička metoda prikupljanja
informacija u zdravstvu:
1. Metod cenzusa (popisa);

2. Metod tekuće registracije;
3. Metod ankete;
4. Metod uzorka.
Metod cenzusa (popisa)
 Kompletno prikupljanje podataka u
cjelokupnoj masi u određenom
vremenu.
 Daje sliku te mase samo u vrijeme
popisa, u tzv. “kritičnom vremenu”.
 Najprecizniji i najskuplji način
prikupljanja podataka.
 Podaci brzo zastarijevaju !
Metod tekuće registracije
 Stalno prikupljanje podataka onako

kako dolaze (hronološkim redom).
 Dinamika neke pojave:

 Broj rođenih, umrlih, oboljelih, pregledanih
ili liječenih.
Metod ankete
 Služi za povremeno prikupljanje
podataka o nekoj posebnoj pojavi:
 Anketa o ishrani stanovništva;
 Anketa o higijenskim prilikama.
 Metod “health survey study” ili “health

interview survey”
Metod uzorka
 Ispitivanje samo jednog dijela statističke
mase, tj. uzorka, te generaliziranje
zaključka na cjelinu.
 Načini odabira uzorka:

 Slučajan uzorak;
 Sistematski uzorak;
 Stratifikovani ili slojeviti uzorak.
Podatak – informacija - indikator
PODATAK
INFORMACIJA
INDIKATOR
Zdravstvena informacija
 Zdravstvena informacija je svaki

podatak koji opisuje neki događaj,
odnosno pojavu u zdravstvu.
 U analitičko-statističkom smislu
informacija je rezultat pažljive analize u
informacionom sistemu.
Pojam zdravstvenog
indikatora
 “Zdravstveni indikatori su varijable

potrebne za specificiranje zdravstvene
situacije, kao i za mjerenje progresa u
dostizanju zadatih ciljeva.”
Vrste i podjela indikatora
 Demografski indikatori
 Socio-ekonomski indikatori
 Indikatori zdravstvenog stanja
 Indikatori životne okoline
 Indikatori zdravstvenih ponašanja
 Indikatori zdravstvenih resursa
 Indikatori zdravstvenih usluga
 Indikatori zdravstvene potrošnje
Medicinska dokumentacija
 Osnovna medicinska dokumentacija
 Zdravstveni karton; knjiga protokola;
matični list i istorija bolesti; temperaturna
lista
 Evidencije (12)
 Izvještajni obrasci
 Individualni izvještajni obrasci
 Zbirni periodični izvještaji
Evidencije
 Evidencija o sistematskim i periodičnim
zdravstvenim pregledima stanovništva;
 Evidencija o stanju i mjerama zaštite
čovjekove okoline;
 Evidencija o zdravstvenoj ispravnosti živežnih
namirnica i predmeta opće uporabe;
 Evidencija o porođajima i prekidima trudnoće;
 Evidencija o djelatnostima u vezi s
planiranjem obitelji;
Evidencije
 Evidencija o imunizaciji protiv zaraznih bolesti;
 Evidencija o posjetama, zdravstvenim uslugama,
utvrđenim bolestima, stanjima i ozljedama;
 Evidencija o zaraznim bolestima;
 Evidencija o potrošnji lijekova;
 Evidencija o primanju i izdavanju opojnih droga;
 Evidencija o uživaocima opojnih droga;
 Evidencija o kadrovima zdravstvenih ustanova.
Zbirni periodični izvještaji
 Izvještaj opće medicine i specijalističke
službe;
 Izvještaj medicine rada;
 Izvještaj o zdravstvenom stanju i
zdravstvenoj zaštiti radnika koji rade na
ugroženim radnim mjestima;
 Izvještaj o zdravstvenoj zaštiti djece;
 Izvještaj o zdravstvenoj zaštiti školske
djece i omladine;
 Izvještaj o zdravstvenoj zaštiti žena;
 Izvještaj o borbi protiv tuberkuloze;
 Izvještaj o kožno-veneričnim bolestima;
 Izvještaj o rehabilitaciji;
 Izvještaj o zaštiti i liječenju usta i zuba;
 Izvještaj o transfuziji krvi;
 Izvještaj o prometu – potrošnji lijekova;
 Izvještaj o prometu – potrošnji opojnih
droga;
 Izvještaj o zdravstvenom
prosvjećivanju;
 Izvještaj laboratorija;
 Izvještaj o radu polivalentne patronaže;
 Izvještaj o obaveznim imunizacijama
protiv zaraznih bolesti;
 Izvještaj o bolničko-stacionarnom
liječenju;
 Izvještaj o kućnom liječenju;
 Izvještaj sanitarne inspekcije;
 Izvještaj o organizacionoj strukturi, kadrovima
i opremljenosti zdravstvenih ustanova;
 Izvještaj o korištenju potrošnji i koštanju
zdravstvene zaštite;
 Izvještaj o oboljenjima i stanjima po dobnim
skupinama;
 Izvještaj o radu tima obiteljske medicine.
Izvori podataka i obuhvatnost
 Sve zdravstvene organizacije, odnosno

njihove službe;
 Kantonalni zavodi za javno zdravstvo;
 Federalni zavod za javno zdravstvo.
Pojam “posjete”
 Posjeta je svaki kontakt licem u lice s

liječnikom ili drugim medicinskim
radnikom u ordinaciji ili kući.
“Prva posjeta”
 Prva posjeta je prvi kontakt licem u lice

s liječnikom radi pružanja medicinske
pomoći za određeno oboljenje ili stanje
u toku kalendarske godine
(1.1.-31.12.).
“Ponovna posjeta”
 Ponovna posjeta je svaki kontakt licem

u lice s liječnikom radi pružanja
medicinske pomoći u vezi s oboljenjem
ili stanjima navedenim tokom prve
posjete u toku kalendarske godine (1.1.-
31.12.).
“Kućne posjete”
 Kućna posjeta je kontakt licem u lice s

liječnikom ili ostalim zdravstvenim
radnicima u kući bolesnika, radi
pružanja zdravstvene zaštite.
“Patronažne posjete”
 Patronažna posjeta je kontakt

zdravstvenih radnika s članom
domaćinstva u njihovoj kući, radi
davanja savjeta o liječenju, kućnom
režimu, njezi, ishrani, kao i radi
sagledavanja uslova kućne sredine i
davanja savjeta za njeno unaprjeđenje.
Vrste usluga u zdravstvenom
prosvjećivanju
 Individualni rad
 Rad sa grupom lica
 Predavanja
Vrste izvršenih pregleda
 Sistematski pregledi
 Periodični pregledi
 Kontrolni medicinski pregledi
 Serijski (ciljani) pregledi
Sistematski pregled
 je pregled po sistemima određenih

grupacija stanovništva ili pojedinaca
(predškolska djeca, školska djeca,
radnici, itd.) radi utvrđivanja
zdravstvenog stanja.
Periodični pregled
 Periodični pregled je sistematski ili

ciljani pregled radnika koji rade na
radnim mjestima s posebnim uslovima
rada (ugroženim radnim mjestima), a
obavljaju se prema propisanom načinu
rada (vrsta, sadržina i obim pregleda) i
u propisanim rokovima.
Kontrolni medicinski pregled
 Kontrolni medicinski pregled je pregled

koji se obavlja poslije sistematskog ili
periodičnog zdravstvenog pregleda, radi
utvrđivanja efekata mjera poduzetih
poslije sistematskih i periodičnih
zdravstvenih pregleda.
Serijski (ciljani) pregled
 Serijski (ciljani) pregled je pregled radi

otkrivanja patološkog stanja
(tuberkuloza, nefropatija, maligna
oboljenja, zubni karies, itd.).
Međunarodna klasifikacija bolesti,
povreda, stanja i uzroka smrti
 je dogovoreni sistem kategorija bolesti
po utvrđenim kriterijima.
 Značaj radi razmjene informacija na
međunarodnom planu.
 1900.g. donešena prva klasifikacija;
svakih deset godina se radi revizija;
deseta revizija 1991.god.
Deklaracija o pravima pacijenata
Evropska konferencija o pravima

pacijenata, SZO
Amsterdam, mart 1994.god.
1. Ljudska prava i njihove
vrijednosti u zdravstvenoj zaštiti
1.1. Svako ima pravo na poštovanje njegove ili
njene ličnosti kao ljudskog bića.
1.2. Svako ima pravo na samoodređenje.
1.3. Svako ima pravo na fizički i mentalni
integritet i na sigurnost njegove ili njene
ličnosti.
1.4. Svako ima pravo na poštovanje njegove ili
njene privatnosti.
1. Ljudska prava i njihove
vrijednosti u zdravstvenoj zaštiti
1.5. Svako ima pravo na posjedovanje njegovih
ili njenih moralnih i kulturnih vrijednosti, kao i
na poštovanje religijskih i filozofskih
uvjerenja.
1.6. Svako ima pravo na takvu zaštitu zdravlja
kakva se može priuštiti odgovarajućim
mjerama prevencije i zdravstvene zaštite, kao
i na priliku da slijedi vlastiti najviši nivo
zdravlja koji se može postići.
2. Informacija
2.1. Informacija o zdravstvenim

uslugama, te kako ih najbolje
upotrijebiti, treba da se napravi
raspoloživom za javnost, u cilju
korištenja svima onima kojih se tiče.
2. Informacija
2.2. Pacijenti imaju pravo da budu u potpunosti
informirani o svom zdravstvenom statusu,
uključujući medicinske činjenice o njihovom
stanju; o predloženim medicinskim
procedurama uključujući potencijalne rizike i
koristi od svake; o alternativama nasuprot
predloženim procedurama uključujući efekat
izostanka tretmana; o dijagnozi, prognozi i
progresu tretmana.
2. Informacija
2.3. Informacija može biti jedino skrivena
od pacijenta kada postoji izuzetno
valjan razlog za vjerovanje da bi takva
informacija, bez ikakvog očekivanja
očiglednih pozitivnih efekata,
prouzrokovala ozbiljnu štetu kod
pacijenta.
2. Informacija
2.4. Informacija mora biti dostavljena
pacijentu na odgovarajući način, u
skladu sa njegovim sposobnostima
razumijevanja, uz minimalno korištenje
nepoznate tehničke terminologije. Ako
pacijent ne govori zajedničkim jezikom,
neka forma prijevoda bi trebala biti
raspoloživa.
2. Informacija
2.5. Pacijenti imaju pravo da ne budu
informirani na osnovu njihovog
eksplicitnog zahtjeva.
2.6. Pacijenti imaju pravo da izaberu ko,
ako iko, treba da bude informiran u
njihovo ime.
2.7. Pacijenti bi trebali imati mogućnost
da dobiju drugo mišljenje.
2. Informacija
2.8. Po prijemu u instituciju zdravstvene
zaštite, pacijenti bi trebali biti informirani
o identitetu i profesionalnom statusu
davalaca zdravstvenih usluga koji se
brinu o njima, kao i o bilo kakvim
pravilima i rutinskim postupcima koji bi
se mogli pojaviti u toku njihovog
boravka i njege.
2. Informacija
2.9. Pacijenti bi trebali biti u mogućnosti
da zahtjevaju i da dobiju pisani sažetak
o njihovoj dijagnozi, tretmanu i njezi, što
predstavlja vršenje dužnosti institucije
zdravstvene zaštite.
3. Pristanak
3.1. Preduvjet za bilo kakvu medicinsku
intervenciju je pristanak pacijenta koji je
informiran.
3.2. Pacijent ima pravo da odbije ili da
prekine medicinsku intervenciju.
Implikacije odbijanja ili prekida takve
intervencije moraju biti pažljivo
objašnjeni pacijentu.
3. Pristanak
3.3. Kada je pacijent nesposoban da
izrazi svoju volju, a medicinska
intervencija je urgentno potrebna,
pristanak pacijenta se može
pretpostaviti, osim ako je očigledan iz
prethodno deklariranih izjava volje da bi
pristanak bio odbijen u datoj situaciji.
3. Pristanak
3.4. Kada se traži pristanak zakonitog
predstavnika, a predložena intervencija
je urgentno potrebna, takva intervencija
može biti učinjena ako nije moguće
pribaviti pristanak predstavnika na
vrijeme.
3. Pristanak
3.5. Kada se traži pristanak zakonitog
predstavnika, pacijenti, malodobni ili
odrasli, moraju ipak biti uključeni u
donošenje odluke sa najvećim
sposobnostima koje posjeduju.
3. Pristanak
3.6. Ako zakoniti predstavnik odbije da da
pristanak, a liječnik ili drugi davalac
usluge je mišljenja da je intervencija u
interesu pacijenta, tada odluka mora biti
upućena na sud ili neku drugu formu
arbitraže.
3. Pristanak
3.7. U svim drugim situacijama kada je pacijent
nesposoban da da informirani pristanak, a ne
postoji legalni zastupnik ili zastupnik određen
od pacijenta za tu svrhu, tada bi
odgovarajuće mjere trebale biti poduzete da
osiguraju donošenje odluke, uzimajući u obzir
ono što je poznato i, što je više moguće, ono
što se može pretpostaviti o željama pacijenta.
3. Pristanak
3.8. Pristanak pacijenta je potreban za
čuvanje i upotrebu svih supstanci
ljudskog tijela. Pristanak može biti
pretpostavljen kada te supstance treba
da budu upotrijebljene u tekućoj
dijagnostici, tretmanu i njezi pacijenta.
3.9. Informirani pristanak pacijenta je
potreban za učešće u kliničkoj nastavi.
3. Pristanak
3.10. Informirani pristanak je preduvjet za
učešće u znanstvenom istraživanju. Svi
protokoli moraju biti podvrgnuti
odgovarajućim procedurama etičkog
razmatranja. Takvo istraživanje ne bi trebalo
biti izvedeno na onima koji su nesposobni da
izraze svoju volju, osim ako je pristanak
zakonitog zastupnika postignut, a istraživanje
bi vjerojatno bilo u interesu pacijenta.
3. Pristanak
 Kao odstupanje od njegovog interesa,
onesposobljena osoba može biti uključena u
opservaciono istraživanje koje nije od
direktne koristi za njegovo zdravlje, osigurano
na način da ta ista osoba nema primjedbi,
pod uvjetom da je rizik i / ili teret minimalan, a
istraživanje je od osobite vrijednosti i nikakve
alternativne metode ili drugi subjekti
istraživanja nisu raspoloživi.
4. Povjerljivost i privatnost
4.1. Svaka informacija o zdravstvenom
statusu pacijenta, medicinskim
okolnostima, dijagnozi, prognozi i
tretmanu, te sve druge informacije
osobne prirode moraju biti povjerljivo
čuvane, čak i nakon smrti.
4.2. Povjerljiva informacija može jedino
biti otkrivena ako pacijent da eksplicitan
pristanak ili ako zakon to hitno zahtjeva.
Može se pretpostaviti da pristanak
postoji tamo gdje se otkrivanje
informacije odnosi na osobe koje su
pružale zdravstvenu njegu u toku
tretmana pacijenta.
4.3. Svaki identificirani podatak o
pacijentu mora biti zaštićen. Zaštita
podataka mora biti u skladu sa načinom
njihovog pohranjivanja. Humane
supstance iz kojih se mogu dobiti
određeni podaci se moraju takođe
zaštititi.
4.4. Pacijenti imaju pravo pristupa njihovoj
medicinskoj dokumentaciji i tehničkim
podacima, kao i drugoj dokumentaciji i
podacima koji se odnose na njihovu
dijagnozu, tretman i njegu, te da prime kopiju
njihove vlastite dokumentacije i podataka ili
njihovih dijelova. Takav pristup isključuje
podatke koji se tiču trećih strana.
4.5. Pacijenti imaju pravo zahtjevati
korekciju, dopunu, brisanje, objašnjenje
i / ili ažuriranje osobnih i medicinskih
podataka koji ih se tiču, a koji su
netačni, nekompletni, dvosmisleni ili
zastarjeli, ili nisu relevantni za svrhe
dijagnoze, tretmana i njege.
4.6. Ne smije postojati nametanje svog
mišljenja pacijentovom privatnom i
obiteljskom životu, osim ako, i jedino
ako i pored pristanka pacijenta, to može
biti opravdano kao potrebno za
pacijentovu dijagnozu, tretman i njegu.
4.7. Medicinske intervencije se smiju
jedino izvesti kada postoji odgovarajuće
poštovanje izraženo prema privatnosti
individue. To znači da pružena
intervencija može biti izvedena jedino u
prisustvu onih osoba koje su
neophodne za intervenciju, osim ako
pacijent pristaje ili zahtijeva suprotno.
4.8. Pacijenti koji su primljeni u
zdravstvene ustanove imaju pravo da
očekuju smještaj u prostorijama koje im
nude prostornu privatnost, osobito kada
im zdravstveni profesionalci pružaju
osobnu njegu ili izvode ispitivanja i
tretman.
5. Njega i tretman
5.1. Svako ima pravo na zdravstvenu zaštitu
koje je odgovarajuća prema njegovim ili
njenim zdravstvenim potrebama, uključujući
preventivnu zaštitu i usluge u oblasti
promocije zdravlja. Usluge bi trebale biti
kontinuirano raspoložive i pristupačne svima
pravično, bez diskriminacije i u skladu s
financijskim, ljudskim i materijalnim resursima
koji mogu biti stavljeni na raspolaganje u
određenom društvu.
5. Njega i tretman
5.2. Pacijenti imaju kolektivno pravo na
izvjesnu formu zastupanja na svim
nivoima sistema zdravstvene zaštite po
pitanjima koja se odnose na planiranje i
evaluaciju usluga, uključujući opseg,
kvalitet i funkcioniranje pružene zaštite.
5. Njega i tretman
5.3. Pacijenti imaju pravo na kvalitet njege
koji je određen i putem visokih tehničkih
standarda, kao i putem humanog
kvaliteta odnosa između pacijenta i
davalaca zdravstvene usluge.
5. Njega i tretman
5.4. Pacijenti imaju pravo na kontinuitet
njege, uključujući suradnju između svih
davalaca zdravstvene zaštite i/ili
ustanova koje mogu biti uključene u
njihovu dijagnozu, tretman i njegu.
5. Njega i tretman
5.5. U okolnostima gdje odluka mora biti
donesena od strane davaoca zdravstvenih
usluga između potencijalnih pacijenata radi
specifičnog tretmana čije su mogućnosti
ograničene, svi takvi pacijenti treba da budu
podvrgnuti pravičnoj proceduri izbora za
liječenje. Takva odluka mora biti bazirana na
medicinskim kriterijima i donesena bez
diskriminacije.
5. Njega i tretman
5.6. Pacijenti imaju pravo da biraju i
mijenjaju njihovog liječnika ili drugog
davaoca zdravstvenih usluga ili
ustanovu zdravstvene zaštite, pri tome
osiguravajući kompatibilnost s
funkcioniranjem sistema zdravstvene
zaštite.
5. Njega i tretman
5.7. Pacijenti za koje više nema osnova da
nastave s boravkom u zdravstvenim
ustanovama imaju pravo da budu potpuno
informirani prije nego budu premješteni u
drugu zdravstvenu ustanovu ili poslani kući.
Prijelaz se jedino može odigrati pošto se
druga zdravstvena institucija složila da
prihvati pacijenta. Kada postoji kuća za otpust
i kada stanje pacijenta to zahtijeva, društvene
i kućne usluge bi trebale biti raspoložive.
5. Njega i tretman
5.8. Pacijenti imaju pravo da budu tretirani
dostojanstveno u svezi s njihovom
dijagnozom, tretmanom i njegom, što bi
trebalo biti određeno u odnosu na njihovu
kulturu i norme.
5.9. Pacijenti imaju pravo uživati podršku svoje
obitelji, rođaka i prijatelja za vrijeme trajanja
njege i tretmana, kao i da prime duhovnu
potporu i uputstva u svim prilikama.
5. Njega i tretman
5.10. Pacijenti imaju pravo na olakšanje
njihovih patnji sukladno savremenom
stanju medicinske spoznaje.
5.11. Pacijenti imaju pravo na humanu
terminalnu njegu i dostojanstvenu smrt.
6. Primjena prava pacijenta
6.1. Primjena prava pacijenata
postavljenih u ovoj Deklaraciji
pretpostavlja da odgovarajuća sredstva
budu ustanovljena za ovu svrhu.
6.2 Uživanje ovih prava će biti osigurano
bez diskriminacije.
6.3. U ostvarivanju ovih prava, pacijenti
će biti podvrgnuti jedino takvim
ograničenjima koja su kompatibilna s
instrumentima ljudskih prava i u svezi s
procedurom propisanom zakonom.
6.4. Ako pacijenti ne mogu koristiti prava koja
su postavljena u ovoj Deklaraciji, njihova
prava bi trebala biti ostvarena putem legalnih
zastupnika ili osobe koja je određena za tu
svrhu od strane pacijenta; tamo gdje ni legalni
zastupnik niti osobni zamjenik nije imenovan,
potrebno je poduzeti druge mjere za
predstavljanje takvih pacijenata.
6.5. Pacijenti moraju imati pristup takvoj
informaciji i savjetu, što će im omogućiti
da ostvare prava iz ove Deklaracije.
Kada pacijenti osjećaju da njihova prava
nisu poštovana, potrebno im je
omogućiti da ulože žalbu.
 U slučaju traženja pomoći na sudovima, trebali
bi postojati neovisni mehanizmi na
institucionalnim i drugim nivoima, a u cilju
olakšanja procesa podnošenja i presuđivanja
žalbi. Ovi mehanizmi bi osigurali da informacija
u svezi s ovim procesom bude raspoloživa
pacijentima radi konsultacije u cilju iznalaženja
najpogodnijeg puta za akciju. Ovi mehanizmi bi
nadalje osigurali da, tamo gdje je potrebno,
pomoć i zastupanje pacijenata budu raspoloživi.
 Pacijenti imaju pravo da njihove žalbe
budu razmotrene pravično, efektivno i
promptno, te da budu informirani o
njihovom ishodu.
Mjere zdravstvene zaštite

Pojam “zdravstvene zaštite”
 Zdravstvena zaštita je sve ono što jedna

država ili društvo (zajednica) u cjelini,
kao i zdravstvena služba posebno, čine
da zaštite i poboljšaju zdravlje
stanovništva.
Mjere zdravstvene zaštite
 Unaprijeđenje (promocija) zdravlja

 Spriječavanje i suzbijanje bolesti
(specifična prevencija)
 Rano otkrivanje bolesti
 Liječenje bolesti
 Rehabilitacija
Prevencija vs. liječenje
 Preventivne mjere zdravstvene zaštite
 Kurativne (terapeutske) mjere

zdravstvene zaštite
Vrste prevencije (Leavell i Clarc)
 Primarna prevencija
 Unaprijeđenje (promocija) zdravlja
 Spriječavanje i suzbijanje bolesti
 Sekundarna prevencija
 Rano otkrivanje bolesti
 Tercijarna prevencija
 Rehabilitacija
Aktivna zdravstvena zaštita vs.
zdravstvene potrebe
 Aktivna zdravstvena zaštita obuhvata
zdravstvene mjere koje je nužno preduzimati
od strane društva i zdravstvene službe u
organiziranom obliku u zaštiti zdravlja
stanovništva.
 Ove mjere podrazumijevaju promociju
zdravlja, specifičnu prevenciju i rano
otkrivanje bolesti.
 Sinonim za pojam zdravstvenih potreba.
Pasivna zdravstvena zaštita vs.
zdravstveni zahtjevi
 Pod pasivnom zdravstvenom
zaštitom podrazumijeva se zaštita
zdravlja u svim slučajevima kada se
pojedinci obraćaju zdravstvenim
institucijama radi rješavanja svojih
zdravstvenih problema.
 Sinonim za pojam zdravstvenih
zahtjeva.
Unaprijeđenje ili promocija zdravlja
 Unaprijeđenje ili promocija zdravlja
predstavlja njegovanje stilova života i
drugih socijalnih, ekonomskih, okolišnih
i osobnih čimbenika koji vode ka
zdravlju.
 “Primarna nespecifična prevencija” –
mjere koje se preduzimaju da bi zdravi
ljudi bili još zdraviji.
Najvažnije mjere
nespecifične prevencije su:
 Opća i lična higijena
 Pravilna ishrana i ispravna voda za piće
 Fizička aktivnost
 Zaštita okoline
 Lični i društveni standard
 Izbjegavanje rizičnog ponašanja
 Obrazovanje
 Zdravstveno vaspitanje
Zdravi stilovi života
 podrazumijevaju sveukupan način života koji
vodi boljem zdravlju.
 “Skup navika i običaja na koji utiče, mijenja

ga, podstiče ili ograničava doživotni proces
socijalizacije. Ove navike i običaji uključuju
korištenje supstancija (alkohol, duhan, čaj i
kafa), zatim navike u ishrani, fizička aktivnost,
te rad i odnos prema radu.”
Zdravstveni odgoj
 je mjera zdravstvene zaštite kojom se,
putem razvijanja zdravog i mijenjanja
štetnog zdravstvenog ponašanja, te
podučavanjem i širenjem informacija o
zdravstvenim postupcima, postiže
unaprijeđenje zdravlja, spriječavanje, te
liječenje i ublažavanje posljedica
bolesti.
Spriječavanje i suzbijanje bolesti
 Naziva se još i “specifična prevencija”, jer su
mjere usmjerene na spriječavanje određenih
oboljenja, a to su:
 Vakcinacija
 Dezinfekcija
 Dezinsekcija
 Deratizacija
 Asanacija
 Preventivna terapija
Rano otkrivanje bolesti
 Rano otkrivanje ili skrining definira se
kao otkrivanje do tada
nedijagnosticiranih bolesti ili stanja
pomoću različitih metoda (test, pregled,
upitnik i dr.); imati na umu:
 Prirodni tok bolesti
 Valjanost testa za rano otkrivanje bolesti
(skrining test)
 Mogućnost liječenja
Prirodni tok bolesti
 Period prepatogeneze
 Interakcija agensa, domaćina i sredine
 Period patogeneze
 Latentna faza
 Prvi znakovi
 Razvijena bolest
 Poboljšanje ili trajna oštećenja
Zašto se dijagnoza otkrije kasno ?
 Mali je broj ljudi koji se već pri prvoj pojavi

blagih i jedva primjetnih simptoma javi
liječniku.
 Mali je broj liječnika koji će ozbiljnu pažnju

posvetiti pacijentu sa neodređenim tegobama
i pregledati ga detaljno.
Test zdravstvenog skrininga
 Skrining test služi isključivo da odredi
vjerovatnoću prisustva oboljenja.
 Rezultati su obično vjerovatni i
zahtjevaju potvrdu kroz definitivne
dijagnostičke testove.
 4 skupine pregledanih:
 Stvarno pozitivni, lažno pozitivni, lažno
negativni, stvarno negativni
Valjanost testa
za rano otkrivanje bolesti
 Osjetljivost testa; sposobnost da izdvoji
osobe koje boluju od traženog oboljenja i
mjeri se procentom stvarno oboljelih od
ukupnog broja pozitivnih na testu.
 Specifičnost testa; sposobnost testa da
izdvoji osobe koje nemaju oboljenje, a mjeri
se procentom onih koji stvarno nemaju
oboljenje od ukupnog broja negativnih na
testu.
Valjanost testa
za rano otkrivanje bolesti
 Preciznost testa; treba dati isti rezultat
ako mu se podvrgne ista osoba pod
istim uvjetima.
 Odsustvo štetnih efekata
 Prihvatljivost za stanovništvo
 Lako izvodljiv u terenskim uvjetima
 Cijena povoljna
Bolesti koje treba otkrivati
masovnim pregledima
 TBC pluća u populacionim grupama pod
rizikom
 Hepatitis A u populacionim grupama pod
visokim rizikom
 Kongenitalni sifilis i gonoreja
 Karcinom grlića materice
 Daunov sindrom
 Djeca: neonatalni hipotireoidizam,
fenilketonurija, urođeno iščašenje kuka,
karijes, anomalije vida i defekti sluha
Bolesti za koje se preporučuje
individualno rano otkrivanje
 Karcinom kolona i rektuma
 Karcinom dojke
 Dijabetes
 Faktori rizika za kardiovaskularna
oboljenja
Bolesti za koje se ne preporučuje
masovno rano otkrivanje
 AIDS
 Genitalni herpes
 Karcinomi želuca, pluća i bronha, i mokraćne
bešike
 Hipohromne anemije
 Alkoholizam
 Rizik za samoubistvo
 Glaukom
Liječenje oboljenja
 Liječenjem se spriječava širenje i razvoj
oboljenja, posljedice i komplikacije,
invaliditet, kao i umiranje.
 “Kompresija morbiditeta” – pojava da se

ozbiljna i teška oboljenja pomjeraju u
kasnije periode života, prema starosti.
Rehabilitacija
 Rehabilitacija je primjena svih

raspoloživih mjera na smanjenje
posljedica oboljenja, kao i oštećenja,
nesposobnosti i hendikepa, uključujući i
socijalnu integraciju.
Multifaktorijalna priroda
nesposobnosti
 Većina nesposobnosti je multifaktorijalna;
važno da pristup rehabilitacije bude
kompleksan i uključi sve faktore:
 Medicinske
 Socijalne
 Psihološke
 Ekonomske
 Faktori zanimanja i zapošljavanja
Značaj zaposlenja u rehabilitaciji
 “Zaštitne radionice”; socijalna integracija
izliječenih alkoholičara i narkomana,
kao i HIV pozitivnih.
 Ključna uloga zaposlenja; tim za

procjenu preostale radne sposobnosti –
liječnik, psiholog, socijalni radnik i dr.
Rehabilitacija starih
 Rehabilitacija starih može biti veoma
uspješna !
 Najmanje 1/3 njih uspije da se osposobi

za samostalan život bez tuđe pomoći.
 Što duži boravak u vlastitom domu je

imperativ u njezi starih.
“Mobbing”
– zlostavljanje na poslu -

Terminologija
 MOBBING – u švedskoj, njemačkoj i
italijanskoj literaturi

To mob = bučno navaliti, nasrnuti u masi
 BULLYING – englesko govorno područje

Maltretiranje učenika od nastavnika
 WORK ABUSE ili EMPLOYEE ABUSE –
u USA
Pokušaji prijevoda mobinga
 Psihičko zlostavljanje
 Psihičko maltretiranje
 Psihički teror
 Moralno zlostavljanje
Definicija mobinga
– psiholog Heinz Leymann -
 “Mobing ili psihološki teror na radnom mjestu
odnosi se na neprijateljsku i neetičku
komunikaciju koja je sustavno usmjerena od
strane jednog ili više pojedinaca prema,
uglavnom, jednom pojedincu, koji je zbog
mobinga gurnut u poziciju u kojoj je
bespomoćan i u nemogućnosti da se odbrani,
te držan u noj pomoću stalnih zlostavljačkih
aktivnosti. ........ (nastavak) ............
Definicija mobinga
– psiholog Heinz Leymann -
 Te aktivnosti odvijaju se s visokom
učestalošću (statistička definicija: barem
jednom u tjednu) i u duljem razdoblju
(statistička definicija: najmanje šest
mjeseci). Zbog visoke učestalosti i dugog
trajanja neprijateljskog ponašanja to
maltretiranje dovodi do značajne mentalne,
psihosomatske i socijalne patnje”.
Definicija mobina
u francuskom zakonu iz 2002.god.
 “Mobing je psihičko maltretiranje što se
ponavlja putem akcija kojima je cilj ili
posljedica degradacija radnikovih radnih
uvjeta, koje mogu uzrokovati napad i
nanijeti štetu ljudskim pravima i
ljudskom dostojanstvu, naštetiti fizičkom
ili mentalnom zdravlju ili kompromitirati
žrtvinu profesionalnu budućnost.”
Vrste zlostavljačkih aktivnosti
1. Napadi na mogućnost adekvatnog
komuniciranja
2. Napadi na mogućnost održavanja
socijalnih odnosa
3. Napadi na osobnu reputaciju
4. Napadi na kvalitet rada
5. Napadi na zdravlje žrtve
Napadi na mogućnost
adekvatnog komuniciranja
 Nadređeni i/ili kolege ograničavaju
mogućnost izražavanja žrtve;
 Žrtva je uvijek prekidana kad govori;
 Odbijaju se neverbalni kontakti sa
žrtvom
 (izbjegavaju pogledi, ne primjećuju
znakovi, npr. dizanje ruku, itd.)
Napadi na mogućnost
održavanja socijalnih odnosa
 Žrtva je stalno izolirana;
 Svi se ponašaju kao da žrtva ne postoji;
 Žrtva je premještena u ured daleko od
kolega;
 Žrtvu ne pozivaju na zajedničke
sastanke;
 Žrtvu ne pozivaju na kavu, svečanosti,
zajedničke izlaske, itd.
Napadi na osobnu reputaciju
 Izmišljanje priča o žrtvi i njenom privatnom
životu;
 Ogovaranje;
 Ismijavanje;
 Sumnje o mentalnoj bolesti žrtve;
 Zadirkivanje zbog fizičkog hendikepa ili zbog
privatnog života;
 Prisiljavanje žrtve na obavljanje ponižavajućih
zadataka.
Napadi na kvalitet rada
 Stalne kritike i prigovori;
 Pretjerana kontrola;
 Stalna kažnjavanja i niska ocjena rada;
 Žrtvi se ne daju radni zadaci i oduzimaju
joj se sredstva za rad
 npr. telefon, kompjuter (sindrom “praznog
stola”), ili joj se daju besmisleni zadaci
Napadi na kvalitet rada (nast.)
 Žrtvi se daju zadaci neprilagođeni
profesionalnoj kvalifikaciji;
 Zadaci su ili prejednostavni ili preteški pa od žrtve
zahtijevaju sposobnosti koje ona nema. Cilj im je
natjerati žrtvu da pogriješi.
 Zatrpavanje zadacima i određivanje kratkih
rokova (sindrom “punog stola”);
 Stalno mijenjanje radnih zadataka;
Napadi na kvalitet rada (nast.)
 Dekvalifikacija – promjena radnih
aktivnosti:
 aktivnosti odlučivanja postaju aktivnosti
izvještavanja, one postupno postaju
aktivnosti podrške pa sve do fizičkih
aktivnosti.
 Izazivanje štete na radnom mjestu da bi
se žrtva omela u radu;
 Podmetanje i falsificiranje dokumenata.
Napadi na zdravlje žrtve
 Žrtva se prisiljava obavljati zadatke koji
narušavaju njeno zdravlje;
 Negiraju joj se godišnji odmor i slobodni
dani;
 Emocionalno zlostavljanje;
 Fizički napadi;
 Seksualno zlostavljanje.
Vrste mobinga
 Vertikalni mobing
 Horizontalni mobing
Žrtve mobinga
 “Poštenjaci”; osobe koje su prijavile
nepravilnosti u radu, nepoštovanje
pravila rada ili zakonskih odredbi;
 Fizički invalidi;
 Mlade, tek zaposlene osobe, i starije
osobe pred mirovinom, slabiji ritam
rada;
Žrtve mobinga
 Osobe koje traže novije instrumente

rada i više samostalnosti u radu;
 Osobe koje nakon godina
besprijekornog rada traže priznavanje
radnog položaja i povećanje plaće;
 Višak radne snage;
Žrtve mobinga
 “Različiti” – vrlo široka kategorija;
 Manjinske grupe zbog drugačije
 ideologije, religije, etničkog ili regionalnog

porijekla, različitog spola i seksualne
orijentacije, vrlo kreativne osobe,
ekscentrične osobe, bolesne osobe, itd.
Tipične osobine zlostavljača
 Egocentričnost, narcistički poremećaj
ličnosti;
 Iskorištavajući odnos s drugima,
nesposbni za empatiju;
 Krivnja je uvijek na drugima, često s
paranoidnim karakteristikama – žrtve su
je željele napasti, a ne obratno.
Tipične osobine žrtve
 Odgovorne osobe, motivirane za rad, uredne,
savjesne, osjetljive na priznanje i na kritiku, i
sa visokim osjećajem za socijalnu pravdu.
 Reakcija na nepravedno okrivljavanje –
povećanje napora da zadovolje zlostavljača.
 Uvjerenje da će pravda doći do izražaja ih
spriječava da poduzmu akciju.
Osobine organizacija
gdje se mobing dešava
 Radna sredina izuzetno kompetitivna, sa
kulturom “karijerizma” i strogom
hijerarhijskom strukturom;
 Radne organizacije svoju pozornost
usmjeravaju isključivo na povećanje
ekonomske dobiti i vode malu brigu o radnoj
klimi i međuljudskim odnosima;
 Postoji velika zabrinutost zbog viška radne
snage;
 Autoritarni stil u nadgledanju i upravljanju;
 Loše planiranje organizacijiskih promjena i
stalna nesigurnost u odlukama;
 Loše i nedostatno uključivanje i sudjelovanje
radnika u odlučivanju;
 Slabe mogučnosti za profesionalno
osposobljavanje i usavršavanje;
 Nedostatak međusobnog poštovanja,
posebno poštovanja kulturnih razlika;
 Nedostatak jasnih pravila u radu i
pravila ponašanja;
 Pretjerano radno opterećivanje ili
besmisleni radni zadaci;
 Nedovoljno definirane uloge
(dvosmislene, konfliktne) i nedostatak
profesionalnosti.
Epidemiološki podaci :
% mobinga u raznim djelatnostima
 Državna uprava i odbrana – 14 %
 Školstvo i zdravstvo – 12 %
 Rudarstvo i prerađivačka industrija –
6%
 Građevinarstvo – 5 %
 Poljoprivreda i ribarstvo – 3 %
Posljedice mobinga
 Promjene socijalno-emotivne ravnoteže;

 Promjene psiho-fiziološke ravnoteže;
 Promjene ponašanja;
 Ostale posljedice mobinga za
pojedinca;
 Posljedice mobinga za firmu.
Promjene socijalno-emotivne
ravnoteže
 Depresija, anksioznost, krize plača;
 Opsesivna ideacija (stalno razmišljanje o
onome što nas muči);
 Osjećaj depersonalizacije (“to nisam više ja”);
 Napadi panike u dodiru sa svakidašnjim
problemima, npr.kada treba izaći iz kuće;
 Nakon početne reaktivnosti, žrtva razvije
“reaktivnu anesteziju”.
Promjene psihofiziološke ravnoteže
 Glavobolje, poremećaji spavanja,

gubitak ravnoteže s vrtoglavicom,
gastro-intestinalne smetnje, pritisak u
grudima, nedostatak zraka, srčane
poteškoće, itd.
Promjene ponašanja
 Agresivnost (prema drugima ili sebi);
 Potpuna pasivnost i izolacija (ne diže se
iz kreveta cijeli dan);
 Poremećaji hranjenja;
 Povećano uzimanje alkohola, pušenje,
lijekovi;
 Seksualni poremećaji.
Posljedice mobinga za firmu
ZA SVAKOG RADNIKA KOJI JE

BIO IZLOŽEN MOBINGU TVRTKA
GODIŠNJE GUBI PROSJEČNO
OD 30.000 DO 100.000 US $.
Prevencija
 Sekundarna prevencija
 Tercijarna prevencija
Primarna prevencija
 Optimizirati radni ambijent i radno
vrijeme;
 Stvoriti jasne uvjete rada;
 Ohrabrivati sudjelovanje u stvaranju
radnih ciljeva i odlučivanju;
 Aktivirati proces izmjene informacija u
oba smjera;
Primarna prevencija
 Dati važnost HRM kroz adekvatno
usavršavanje;
 Projektirati radne zadatke prilagođene
čovjeku;
 Promovirati radnu kulturu koja daje
prednost poštovanju ljudskog
dostojanstva, obeshrabrujući nasilje;
Primarna prevencija
 Educirati i informirati sve zaposlene o
stresu, mobingu i njegovim
posljedicama;
 Izraditi dokumente u kojima tvrtka
upozorava radnike da se neće tolerirati
neetička ponašanja i diskriminaciju;
 Radni ugovori morali bi imati klauzulu o
mobingu i relevantnim kaznama.
Sekundarna prevencija
 Medijacija u tvrtkama je uspješno

provedena kao eksperiment i postala je
svakodnevna realnost.
 Švicarska, Francuska, Njemačka,
Engleska, SAD i Kanada
Tercijarna prevencija
 Rana dijagnoza utjecaja mobinga na

zdravlje;
 Grupe samopomoći;
 Rehabilitacija u specijaliziranim
zdravstvenim ustanovama.
Literatura
 www.mobbing.hr
 www.workplaceissues.com/arburnout.htm
 www.helpguide.org
 www.churchlink.com.au
 www.portal.ludberg.hr
Zdravstveni sistem i podsistemi

Koliko zdravstvenih sistema postoji ?
 Isto onoliko koliko postoji država !

 Kategorizacija zdravstvenih sistema je
težak / nemoguć zadatak !
Definicije sistema
 Pod sistemom uopće podrazumijevamo “skup
međusobno povezanih elemenata koji
zajedno dovode do postizanja ciljeva u
sredini u kojoj sistem egzistira”
 odnosno “grupu elemenata (osobe,

organizacije, oprema, ideja i drugo) koji su
povezani na takav način da utiču jedan na
drugog i na ponašanje elemenata u cjelini.
Komponente zdravstvenog sistema
- podsistemi -
 Stanovništvo
 Ministarstvo zdravstva
 Fondovi zdravstvenog osiguranja
 Zdravstvene ustanove i kadar
 Zavodi za javno zdravstvo
 Farmaceutska industrija
 Medicinsko školstvo i istraživanja
Definicija zdravstvenog sistema
 Zdravstveni sistem je “normativno
prihvaćen stav društvene zajednice i
države u oblasti zaštite i unaprijeđenja
zdravlja stanovništva, pri čemu svi
faktori koji ga realiziraju djeluju
organizirano i u stalnom razvoju u
smislu međusobne podjele rada, kao
sastavni dijelovi općedruštvenog
sistema” (Hrabač,T., 1972)
Klasifikacija zdravstvenih sistema
 Ekonomski kriteriji
 Sistemi bogatih, siromašnih i zemalja u tranziciji
 Društveno-politički kriteriji
 Sistemi nacionalne zdravstvene službe (Beveridge)
 Sistem socijalnog osiguranja (Bizmark)
 Sistem privatnog osiguranja (USA, Južna Amerika)
 Administrativni kriteriji
 Decentralizacija
Decentralizacija sistema
 Decentralizacija se može definirati kao

prenos ovlasti ili disperzija moći u
javnom planiranju, upravljanju i
donošenju odluka s nacionalnog na
podnacionalne nivoe ili generalnije s
višeg na niži nivo vlasti.
Tipovi decentralizacije
 Dekoncentracija
 Devolucija
 Delegacija
 Privatizacija
Dekoncentracija
 Prenošenje dijela administrativnih

funkcija na lokalne urede ministarstava
centralne vlade.
Devolucija
 Stvaranje ili jačanje podnacionalnih

nivoa vlasti koji su u značajnoj mjeri
nezavisni od nacionalnog nivoa za
određene funkcije.
Delegacija
 Predstavlja prenošenje upravljačkih

nadležnosti za definirane funkcije na
organizacije izvan vladinih struktura.
Privatizacija
 Prenošenje vladinih funkcija na

dobrovoljne organizacije ili privatne ili
neprofitna poduzeća.
 Predtsavlja ideal slobodnog tržišta za

zagovornike tržišnog sistema u
zdravstvenoj zaštiti.
Uloga države i tržišta u zdravstvu
 Neoliberalizam:
 “Zdravlje je roba koja se može prodavati na
tržištu kao svaka druga.”
 “Solidarnost bogatih i siromašnih nije
pravična.”
 Socijalno-odgovoran zdravstveni sistem:
 Uloga države u dizajnu i implementaciji
zdravstvene politike
 Ravnoteža uloge države i tržišta
Politika
 “Kreirati politiku znači stvoriti dogovor o

viziji budućnosti; kako to ostvariti, kako
koristiti resurse i kako pokrenuti
odgovarajuće partnere” (WHO, HFA 21)
“Politika kao umijeće mogućeg”
 “Politika je niz međusobno povezanih

odluka koje se tiču izbora ciljeva i
sredstava da se ti ciljevi dostignu u
okvirima specifične situacije.” (Ham i
Hill, 1988).
“Politics” i “Policy”
 “Politics” – nauka i umjetnost vladanja i

upravljanja.
 “Policy” – praktična primjena pomenute

nauke i umjetnosti.
 “Health policy”
 “Health care policy”
“Health policy” – “Health care policy”
 “Health policy” – “zdravstvena politika”;
politika i praksa unaprijeđivanja zdravlja
(intersektorstvo).
 “Health care policy” – “politika
zdravstvene zaštite”; politika usmjerena
na razvoj zdravstvenog sistema,
zdravstvenog osiguranja, zdravstvenog
obrazovanja i medicine.
3 kategorije etičkih argumenata
 Posljedice (ishodi):
 Utilitarijanizam
 Prava (početno stajalište):
 Liberalizam
 Vrline (karakter):
 Komunitarijanizam
Etičke teorije kao temelj sistema
 Utilitarijanizam
 Subjektivni utilitarijanizam
 Objektivni utilitarijanizam
 Liberalizam
 Libertarijanizam
 Egalitarni liberalizam
 Komunitarijanizam
 Relativni
 Univerzalni
Reguliranje funkcija sistema
u demokratskim društvima
 Zakonodavstvo i sudstvo
 Finansijske motivacije
 Primjer: mehanizmi plaćanja u “ulozi

vratara” u bolnici
“Kontrolna dugmad”
za reguliranje funkcija sistema
Finansiranje sistema Zakonodavna

regulativa
Alokacija resursa i Pružanje usluga

mehanizmi plaćanja  Makro-organizacija
zdravstvenih usluga  Mikro-organizacija

Raditi “pravu stvar” na “pravi način” –
efektivnost i efikasnost -
ZDRAVLJE
STRUKTURA
INPUT OUTPUT OUTCOME
PROCES
ZADOVOLJSTVO
PACIJENTA
efikasnost
efektivnost
Komponente dijagrama toka
zdravstvenog sistema
Input-i Struktura
 Osoblje  Zdravstvene
 Zgrade ustanove
 Oprema
 Zavodi za osiguranje
 Potrošni materijal
 Ministarstva
zdravstva
 Lijekovi  Zavodi za javno
zdravstvo
 Zdravstveni programi
Komponente dijagrama toka
Output-i Outcome /
 Hiruški zahvati ishodi
 Vakcinacija  Zdravstveno
 Pregledi stanje
 Medicinski  Zadovoljstvo
tretmani korisnika
 Cijena/trošak
Osnovni kriteriji performansi
 Zdravstveni ishodi
(objektivni utilitarijanizam)
 Zadovoljstvo pacijenta
(subjektivni utilitarijanizam)
 Zaštita od finansijskog rizika
(egalitarni liberalizam)
Međukriteriji performansi
1. Efikasnost
2. Kvalitet
3. Pristup
4. Financijsko (fiskalno) opterećenje i utjecaj

Dvije vrste efikasnosti
 Tehnička efikasnost: Napraviti proizvod

uz minimalne troškove – kako se stvari
proizvode
 Alokativna efikasnost: Uraditi pravu

stvar da bi se postigao cilj – šta
proizvoditi
Dimenzije kvaliteta zdravstvene zaštite
 Kvantitet
 Klinički kvalitet

Ljudski resursi: vještine/odlučivanje

Ostali resursi: oprema, prostor, materijal za rad
 Sistem priozvodnje/proces rada
 Kvalitet uslužnih djelatnosti (logistička
podrška)
 Pogodnost

Hotelska usluga
 Međuljudski odnosi
Kako se mjeri pristup ?
 Fizička raspoloživost
 Efektivna raspoloživost: moguće
prepreke
 Cijena
 Udaljenost
 Radno vrijeme
 Kultura ponašanja
 Korištenje/iskorištenost
Prosudba finansijskog / fiskalnog
opterećenja
 Vertikalna pravičnost – kako su različite

dohodovne grupe tretirane?
 Horizontalna pravičnost – kako su

tretirane različite individue unutar istog
nivoa prihoda?
Vertikalna pravičnost
 Progresivna: kroz porez se uzima veća

proporcija prihoda od bogatih
 Proporcionalna: kroz porez se uzima
ista proporcija prihoda od svih
 Regresivna: kroz porez se uzima veća
proporcija prihoda od siromašnih
Horizontalna pravičnost i fiskalna
decentralizacija
 Bogata područja - mogu se pružiti iste

usluge za manji porez.
 Ljudi u siromašnim područjima će

plaćati veći porez za iste usluge ako
nema redistribucije.
Komparativna istraživanja
zdravstvenih sistema
INDIKATORI Njemačka USA CCEE
GNP ($) 23.650 22.240 1390-3220
Zdravstvena
potrošnja per 1.511 2.763 26 - 205
capita 1990
Zdravstvena
potrošnja kao % 8,7 % 12,7 % 3-6%
GNP (1990)
Liječnici / 1000
stanovnika 2,8 2,3 1,4 – 4,7
Vanbolničke
posjete (1990) 10,8 5,5 -
Komparativna istraživanja
zdravstvenih sistema
INDIKATORI Njemačka USA CCEE
Bolnički kreveti /
1000 st. 8,7 5,3 4,1 - 13,8
Prosječna dužina
ležanja u bolnici 16,2 9,1 -
Očekivana dužina
života kod 76 76 72
rođenja
Stopa dojenačke
smrtnosti 7 9 18
Mala težina
novorođenčeta na 5 7 10
1000 poroda
Vrijednosti u zdravstvenom
sistemu Bosne i Hercegovine
 “Zdravstvena zaštita se pruža u skladu
sa potrebama pojedinca, a ne sa
mogućnošću da plati.”
 Paket zdravstvenih prava favorizira

vulnerabilne skupine stanovništva:
djeca, žene, stari, te određena obolenja.
Vrijednosti u zdravstvenom
sistemu Bosne i Hercegovine
 Socijalno orijentiran sistem sa širokim paketom prava
 Univerzalni obuhvat zdravstvenim osiguranjem
 Osiguranje je obavezno, bez slobode izbora fonda
 Jednakost, pravičnost i solidarnost
 Državno vlasništvo nad zdr. ustanovama
 Nema konkurencije između fondova osiguranja
 Ograničena konkurencija između davalaca usluga
 Favoriziranje “mreže zdravstvenih ustanova”
 Elitistička medicina nije zabranjena
Etička pozadina politike u BiH
 Socijalni pristup vs. čisto tržišni pristup
zdravstvenoj zaštiti
 Uloga države i tržišta
 Objektivni utilitarizam i egalitarni

liberalizam
Nekompetitivan regionalno utemeljen sistem
obaveznog zdravstvenog osiguranja
 Neprofitni i javni sistem osiguranja

 Doprinosi za zdravstveno osiguranje
 Odsustvo kompeticije između fondova
 Regionalno utemeljeni fondovi
 Građani nemaju mogućnost izbora fonda
zdravstvenog osiguranja
 Osiguranje je obavezno
 Princip univerzalne pokrivenosti zdravstvenim
osiguranjem
Etički postulati u dizajnu sistema
 Socijalni pristup – pacijenti;
 Zakoni tržišta – privatne medicinske prakse,
ljekarne, veledrogerije, ambulante i bolnice u
privatnom vlasništvu;
 Principi suvremenog menadžmenta – npr.
upravljanje bolnicom;
 Planski pristup u ministarstvima zdravstva –
mreža zdravstvenih ustanova
Najlošija opcija razvoja zdravstva u F BiH
- dva odvojena sistema zdravstva -
SLOBODAN IZBOR
ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA
PRIVATNO
JAVNO OSIGURANJE OSIGURANJE
PRIVATNE
JAVNE USTANOVE USTANOVE
= privatizacija
bolnica
Komunikacijski stilovi

pasivni stil
agresivni stil
pasivno-agresivni stil
asertivni stil
Pasivni stil
• Pasivni stil karakterizira potreba da se po svaku cijenu
izbjegne povređivanje drugih ljudi.
• Prednost ovog stila je u tome da se ljudi na vas vrlo rijetko
ljute.
• S druge strane, nikada ne dobijete ono što želite i često ste
preopterećeni zahtjevima drugih.
• Pasivna osoba ne izražava svoje potrebe, mišljenje i
osjećanja. Takva osoba sve drži u sebi, te je drugi ne čuju i
ne priznaju. Problemi ostaju nerješeni, a želje
nezadovoljene.
Agresivni stil
• Agresivna osoba izražava svoje želje, mišljenje i
osjećanja, ali bez empatičkog priznavanja želja,
mišljenja i osjećanja drugih.
• Prednost ovog stila je očito u tome što takvi ljudi
često dobiju ono što žele.
• Međutim, prije ili kasnije ljudi koje pokušavaju
zaplašiti i njima manipulirati pronaći će način da
im se osvete, bilo direktnom konfrontacijom, ili
indirektno time što će ih izbjegavati.
Pasivno-agresivni stil
• U svakoj osobi koja dugo pati zbog svoje
pasivnosti nagomila se mnogo ljutnje.
• Pasivno agresivna osoba ne ispoljava

svoje želje, mišljenje i osjećanja. Međutim,
takva osoba izražava agresivnost
indirektno.
Asertivni stil
• Biti asertivan znači iskreno i jasno

izražavati vlastite želje, mišljenje i
osjećanja, a u isto vrijeme empatično
prepoznavati i poštovati želje, mišljenje i
osjaćanja drugih.
Asertivni stil
• Asertivni stil se temelji na uvjerenju da
svaka osoba ima pravo:
– da izrazi svoje mišljenje, potrebe i osjećanja;
– da kaže ne;
– da promijeni mišljenje / da se predomisli;
– da traži pomoć u cilju postizanja nečega što
želi;
– da se ne osjeća krivom;
– da pruži manje od onog što se od nje očekuje.
Asertivni stil
• Asertivnost spada među najvažnije
vještine koje preveniraju i reduciraju stres.
• Za asertivnu osobu je tipično da:

– direktno pristupa problemima;
– ima dobre odnose s drugim ljudima;
– uspijeva postići zadovoljavajući kompromis;
– lakše postiže stanje opuštenosti;
– ne ometaju je nerazrješeni konflikti i želje.
Asertivni stil: neverbalna
ponašanja
Kontakt očima i facijalna ekspresija
Asertivan stil Pasivan Agresivan stil
Pasivno-agresivan
Direktan kontakt očima Izbjegava kontakt očima Pogled prema dolje

Nervozno treptanje, Gledanje u daljinu
Ekspresivan osmjehivanje i cerekanje Odmahivanje glavom
Znakovi napetosti (steže Mrštenje
vilicu, grize usne,
Izražava odgovarajuću ‘Pokazivanje zuba’
pročišćava grlo, ...)
emociju
ponašanja
Glas
Pasivno-agresivan
Odgovarajuća glasnoća Govori pretiho, šapuće i Prebrzo i preglasno

mrmlja govori
Odgovarajuća brzina Presporo ili prebrzo Naglo prekida drugog
govori dok govori
Ton konzistentan sa Ton koji sugerira nešto o
onim o čemu se govori čemu se trenutno ne
razgovara
Pauze u govoru
ponašanja
Držanje i gestikulacija
Pasivno-agresivan
Opušteno i prirodno Lupkanje rukama ili Lupkanje rukama ili

držanje nogama nogama
Odsustvo bilo kakvaog Nervozno gledanje na
Sjedi ili stoji uspravnih pokreta (zaleđenost) sat, namještanje
leđa usmjeravajući Okretanje lica od kravate...
pažnju ka drugoj osobi sugovornika Odmahivanje glavom
Stoji predaleko od Ruke na bokovima
Odgovarajuća udaljenost sugovornika ‘Kažiprst’
od druge osobe Pognuto držanje Stoji preblizu
‘Trljanje/lomljenje ruku’ sugovorniku
Trening asertivnosti:
Kako se izboriti za sebe?
• KONTAKT OČIMA
• REĆI ‘NE’
• POSTAVITI ZAHTJEV
• POKVARENA PLOČA
• ZAMAGLJIVANJE
• IZREĆI KRITIKU
• PRIMITI KRITIKU
• UČENJE RAZLIKOVANJA ASERTIVNOG vs. PASIVNOG I
AGRESIVNOG KOMUNICIRANJA
• KONTAKT OČIMA
• Kontakt očima mora biti jasan i iskren
• REĆI ‘NE’
• POSTAVITI ZAHTJEV • Riječima možemo govoriti jedno, a
glasom, pozom i pogledom nešto
• POKVARENA PLOČA sasvim drugo
• ZAMAGLJIVANJE
• IZREĆI KRITIKU • Trajanje / učestalost kontakta očima
• PRIMITI KRITIKU
• KONTAKT OČIMA
Ljudi koji ne umiju postaviti granice:
• REĆI ‘NE’
• postaju plijen kronične ljutnje
• POSTAVITI ZAHTJEV • osjećaju se iskorištenim
• troše skoro svu svoju energiju na
• POKVARENA PLOČA druge ljude i njihove potrebe
• ZAMAGLJIVANJE
Pravilo #1: Ne ispričavajte se!
• IZREĆI KRITIKU
• PRIMITI KRITIKU
• KONTAKT OČIMA
• Morate znati što želite.
• REĆI ‘NE’ • Izrazite jasno svoju poziciju (što
želite i što vam to znači).
• POSTAVITI ZAHTJEV • Saslušajte drugu osobu.
• POKVARENA PLOČA • Predložite rješenje (uzimajući u
obzir poziciju druge osobe).
• ZAMAGLJIVANJE • Zatražite od druge osobe da
predloži rješenje (ukoliko se ona ne
• IZREĆI KRITIKU
složi sa vašim prvobitnim
• PRIMITI KRITIKU prijedlogom).

• KONTAKT OČIMA
• Uporno ponavljanje jednog te istog
• REĆI ‘NE’ zahtjeva
• POSTAVITI ZAHTJEV • Iscrpljivanje ‘protivnika’

• ZAMAGLJIVANJE
• IZREĆI KRITIKU
• PRIMITI KRITIKU
• KONTAKT OČIMA
• gumena obećanja
• REĆI ‘NE’ • umiljat način da se zaštitimo od
prevelikih zahtjeva
• POKVARENA PLOČA “ uradit ću to čim stignem”
“važi, razgovarat ćemo o tome”
• ZAMAGLJIVANJE “dobro, razmislit ću o tome”
• IZREĆI KRITIKU
• PRIMITI KRITIKU
• KONTAKT OČIMA
Dobra kritika je:
• REĆI ‘NE’ • konkretna
• kratka (ne na ‘ženski’ način)
• POSTAVITI ZAHTJEV • jasna
• POKVARENA PLOČA • glas treba umiriti i za tercu spustiti
• treba da se odnosi na ponašanje,
• ZAMAGLJIVANJE izvršavanje, uradak, neizvršavanje,
a ne na osobu / karakter
• IZREĆI KRITIKU
• potrebna je priprema – ne smišljati
• PRIMITI KRITIKU kritiku na licu mjesta!

• KONTAKT OČIMA
• Zaustavite napad – ne dozvolite da
• REĆI ‘NE’
vas se verbalno zlostavlja
• Sjetite se da se kritika odnosi na
• POKVARENA PLOČA neko vaše ponašanje, a ne na vas
• ZAMAGLJIVANJE kao osobu
• IZREĆI KRITIKU • Tražite dodatne informacije

(konstruktivna kritika)
• PRIMITI KRITIKU
• KONTAKT OČIMA
Asertivna poruka: 3F
• REĆI ‘NE’
• Facts (činjenice)
• Feelings (osjećanja)
• Fair requests (fer zahtjevi)
• ZAMAGLJIVANJE
• IZREĆI KRITIKU
• PRIMITI KRITIKU
Primjer: traženje povišice
Suzana već dvije godine radi kao računovođa u
firmi za trgovinu nekretninama. Iako je posao
prihvatila uz usmeno objašnjenje da svake
godine može očekivati izvjesnu povišicu, kao i
bonus u slučaju izuzetno dobrog poslovanja,
ona nije dobila povišicu. Njezino poslovanje je
zaista bilo vrlo dobro, što potvrđuju i odlični
evaluacijski izvještaji. Ostali uposlenici su su
dobili povišice. Suzana je odlučila zakazati
sastanak sa šefom.
Agresivna Suzana
“Ovo je neprihvatljivo! Za mene nema

povišice; jasno je da vi, sebičnjaci,
nemate nimalo poštovanja prema poslu
koji obavljam. Ja jednostavno neću
pristati na ovakvo zlostavljanje.”
Pasivna Suzana
“Mislila sam ako bi smo mogli

porazgovarati o mome poslu, ako
nemate ništa protiv. Nadam se da ste
zadovoljni s mojim radom. Ja zaista
volim raditi ovdje s vama. Ovo je
stvarno jedno predivno mjesto.”
Pasivno-agresivna Suzana
“Baš sam impresionirana načinom na

koji rukovodite firmom. Jasno je da
ostvarujete uštedu tako što ne dajete
povišice osoblju koje ne poštujete.”
Asertivna Suzana
“Željela bih da porazgovaram s vama o
mojoj povišici ove godine. Vjerujem da
je moja učinkovitost bila
zadovoljavajuća i da je firma ostvarila
dobit. Mislim da je u takvim uvjetima
davanje povišice sasvim adekvatno.
Moram vam reći da sam bila vrlo
zbunjena kada nisam primila povišicu.”
Komunikacija za izgradnju
odnosa sa pacijentom

Relevantni pojmovi
 Verbalna i neverbalna komunikacija
 Informacijska i terapijska komunikacija
 Komunikacijske vještine i sposobnosti
 Problemi u komunikaciji
Ciljevi učenja
 Kada završite rad na ovom poglavlju, trebalo bi:
1. Da shvatite važnost dobrih komunikacijskih
vještina u izgradnji odnosa između sestre i
pacijenta,
2. Da budete u stanju navesti svoje jake strane i
slabosti u komunikaciji,
3. Da prepoznate važnost razvijanja vještina za
stvaranje brižnog odnosa s pacijentima,
samopouzdanja, prihvaćanja samog sebe i
otvorenost komunikacije
Ciljevi učenja
4. Da shvatite značaj verbalne i
neverbalne komunikacije
5. Da znate koje su vještine i kvaliteti
potrebni kako bi se pacijentima pomoglo
na nivou komunikacije i uvježbate ih
putem vježbi u ovom poglavlju.
Humanistički orijentirano sestrinstvo
 Komunikacija je osnova humanistički orijentiranog
sestrinstva.
 Razumjeti i komunicirati znači poštovati i vjerovati u
važnost, vrijednost, jedinstvenost, dobrotu i snagu
druge osobe, te u njene sposobnosti i pravo na
samoodređenje.
 Sestrinstvo predstavlja više od dobronamjernog i
tehnički stručnog pružanja usluga.
 Ono je također odgovoran i brižan međuljudski
odnos koji se temelji na svijesti o sebi i drugoj
osobi.
Komponente koje čine osnovu
komunikacije za izgradnju odnosa
 Prisutnost
 Slušanje
 Sagovornikova percepcija
 Brižnost
 Otvorenost
 Prihvatanje
 Saosjećanje
 Iskrenost
 Poštovanje
Prisutnost je ...
 posvećivanje pacijentu u najširem

smislu;
 istinsko prihvatanje;
 i zainteresiranost.
Slušanje
 Biti otvoren za riječi, misli i osjećanja
druge osobe;
 Uzdržavanje od bilo kakvog formiranja
sudova o drugoj osobi;
 Pažnju usmjeriti na sugovornika
(potiskivanje vlastitih predrasuda,
pristranosti i problema).
Sugovornikova percepcija
 Razumijevanje druge osobe uključuje

razumijevanje referentnog okvira i
stanovišta te osobe.
Brižnost
 Uključuje pomaganje drugome da raste
i da se razvija;
 Strpljivost, iskrenost, ohrabrivanje, nada

i povjerenje;
 Brinuti se za nekoga znači davati sebe.
Otvorenost je ...
 Otkrivanje sebe drugoj osobi;
 Recipročan odnos kao preduvjet za

komunikaciju i stvaranje terapijskog
odnosa.
Prihvatanje
 Sestra omogućava pacijentu da prihvati
samog sebe; nešto zajedničko sa
praštanjem;
 Staviti u središte pažnje osobine koje su
pozitivne, ohrabrujuće i koje jačaju
samopouzdanje,
 Ne nameće smjernice za razvitak druge
osobe.
Suosjećanje je ...
 sposobnost tačnog uviđanja i razumijevanja
referentnog okvira druge osobe;
 To je stavljanje sebe na mjesto druge osobe,
tako da shvatimo kako ona vidi sebe;
 Razjašnjavati značenje poruka;
 Pacijent može ponovo otkriti i bolje
shvatiti samog sebe.
Iskrenost
 Znači da osoba iskreno dijeli svoje misli, osjećaje i
iskustva s drugima, što se ne može glumiti;
 Kada se osoba prikazuje onakvom kakva jeste,
kažemo da je ‘komunikacija kongruentna’
(skladna, podudarna);
 Kongruencija je neophodna za smislenu
komunikaciju; preduvjet je povjerenja u samoga
sebe, kao i u odnose s drugima;
 Povjerenje omogućava razvoj nesputane i
otvorene komunikacije.
Poštovanje
 Uključuje prihvatanje drugog kao
vrijedne osobe, što znači da nam je
stalo do druge osobe bez obzira na
njene slabosti;
 Pobuđuje ugodnost, toplinu i osjećaj
prihvaćenosti;
 Poštovanje osobe je od suštinskog
značaja za njeno zdravlje i razvoj.
I Opšte smjernice za
slušanje/razumijevanje
 Prestanite govoriti
 Uklonite sve što može ometati komunikaciju
 Gledajte sugovornika
 Otkrijte glavnu poruku
 Poslušajte kako pacijent prenosi poruku
 Odvojite osobu od ideje
 Poslušajte ono što nije rečeno
II Opšte smjernice za
slušanje/razumijevanje
 Budite svjesni svojih emocionalnih
reakcije
 Budite pažljivi u tumačenju
 Poštujte pacijenta kao osobu
 Suosjećajte s osobom
 Prepoznavanje neizrečenih misli i
emocija
Prestanite govoriti
 Najlakši način da druga osoba govori o

sebi jeste da vi što manje pričate;
 Nemojte prekidati pacijenta

nepotrebnim pitanjima ili komentarima.
Uklonite sve što može ometati
komunikaciju
 Telefon, buka mašina, drugi ljudi,

 čitanje novina,
 lupkanje olovkom,
 gledanje kroz prozor,
 savijanje spajalica za papir.
Gledajte sugovornika
 Sjedite u opuštenom položaju i gledajte

sugovornika;
 Ne znači da morate buljiti, već da

budete pažljivi, zainteresirani i prisutni;
Otkrijte glavnu poruku
 Obratite pažnju na
 sadržaj i ideje,
 a ne na ukrasne detalje priče;
 Šta nam zapravo pacijent pokušava

reći?
Poslušajte kako pacijent
prenosi poruku
 Način na koji nešto govori;

 Razvijte svoju osjetljivost za
emocionalne reakcije i stavove
sugovornika;
 Pitajte se šta pacijent osjeća u vezi s
temom razgovora.
Odvojite osobu od ideje
 Često smo pod većim utjecajem onoga ko
govori, nego onoga šta govori;
 Skloni smo pozitivno reagirati na ono što nam
kažu ljudi koji nam se sviđaju, nego obrnuto;
 Teško je odvojiti osobu od ideje; slušajte ih

kao da su neko drugi; to će vam pomoć da
tačnije čujete šta govore.
Poslušajte ono što nije rečeno
 Prepoznati ono što ne kaže !
 Izbjegava li govoriti o:
 svojim osjećanjima
 ili o važnoj osobi u svom životu.
Budite svjesni svojih
emocionalnih reakcija
 Sposobnost odvajanja !!!!!!!!!!
 vlastite emocionalne reakcije

 od slušanja i razumijevanja.
Budite pažljivi u tumačenju
 Pretpostavke i preuranjeni zaključci

mogu biti opasni;
 Izbjegavajte tumačenje sugovornikovih

riječi ili ponašanja u odnosu na sebe.
Poštujte pacijenta kao osobu
 Iskreno poštovanje pacijenta kao osobe

i zainteresiranost su preduvjeti za
pružanje primjerene pomoći.
Suosjećajte s osobom !
 Suosjećanje se definira kao uživljavanje

u situaciju druge osobe, kako bi ste
mogli vidjeti svijet njenim očima;
 Suosjećajni slušalac nudi

razumijevanje, a ne rješenja.
Prepoznavanje neizrečenih
misli i emocija
 ‘Razjašnjavanje’ se definira kao način reagiranja
na poruke sugovornika kojim se produbljuje i
razrađuje ono što je rečeno i ono što nije rečeno;
 Sve poruke imaju tri komponente, od kojih se
može prenositi samo jedna ili bilo koja
kombinacija:
- iskustvena: Pacijent govori šta je doživio,
- kognitivna: Pacijent govori šta zna ili za šta je
sposoban,
- emocionalna: Pacijent govori šta osjeća ili šta
na njega utiče.
misli i emocija
 Izbor riječi, ritam govora, intonacija, boja
glasa: verbalni znakovi za otkrivanje
osjećanja koja su u pozadini;
 Mucanje, vikanje, drhtav glas i duge pauze;
mogu značiti da je tema osjetljiva;
 Fizičke indikacije nervoze ili napetosti,
položaj tijela, geste i pokreti, trenutak kada
pacijent promijeni verbalno i neverbalno
ponašanje;
misli i emocija
 Sestra kaže ono što misli o neizrečenim
mislima i osjećanjima pacijenta; pita ga da li
on smatra da je ona u pravu;
 Pokazati pacijentu da je prikladno, poželjno i
važno govoriti o svojim osjećanjima i podijeliti
svoje brige: postoje nova pravila i izražavanje
onoga što je lične prirode je dobro došlo;
 Oslobađanje pacijenta od stida i krivice je prvi
korak kako bi oni prihvatili vlastita osjećanja
kao opravdana i prihvatljiva.
Lične vještine i kvaliteti
 Srdačnost i zainteresiranost
 Asertivnost
 Otvorenost
 Samopouzdanje
Srdačnost
 Srdačnost se uglavnom pokazuje
neverbalnim putem komunikacije:
 osmjehom,

oslovljavanjem pacijenta imenom uz
prijateljski ton glasa,

dodirivanjem pacijenta,

otvorenim i opuštenim držanjem (noge i
ruke ne bi trebalo da budu prekrštene),

generalnim pokazivanjem interesa za
pacijenta.
Zainteresiranost
 Zainteresiranost i posvećivanje pažnje
podrazumijeva ne samo fizičku već i psihološku
prisutnost:
 što se tiče pogleda i očiju, budite na istom nivou
kao i pacijent,
 održite kontakt očima, ali nemojte buljiti,
 koristite položaj tijela da prenesete interes za ono
što pacijent govori (nagnite se donekle naprijed),
 klimajte glavom, zainteresiran izraz lica,
 slušajte i reagirajte na neverbalne poruke u tonu
pacijenta.
Asertivnost
 Znači zauzimati se i braniti svoja

legitimna prava, a da se pri tome ne
ugrožavaju prava drugih.
 Neasertivno ponašanje može biti izvor

stresa, jer ne tražimo ono što želimo.
Asertivnost je jedan od načina
za sprječavanje stresa
 Zato treba:
 reći ‘ne’ kada želimo reći ‘ne’,
 tražiti ono što želimo,
(To je dobar osjećaj! Možda niste dobili ono što
ste željeli, ali sada bar drugi znaju šta želite i kako
se osjećate)
 iznositi svoja mišljenja,
 suprotstaviti se kada za to postoji potreba
(To nije napad na drugu osobu, već dovođenje
njenog ponašanja u pitanje. Mora biti jasno,
specifično i zasnovano. Kako izbjeći agresiju?)
Otvorenost
 Znači pokazati svoje reakcije na stvari koje vas

okružuju i davati sve podatke iz prošlosti,
 Usko je povezana sa sviješću o samome sebi,
 Otvoreni ljudi su fizički i mentalno zdraviji,
 Način da se nosite sa stresom; jača svijest o

sebi.
Samopouzdanje
 Sigurnost u sebe, odnosno prihvatanje

samog sebe; usko je povezano s
otvorenošću,
 Poteškoće s otvorenošću, nemogućnost

da vas drugi upoznaju i prihvate, a to
još više smanjuje samopouzdanje.
Neverbalni aspekti
komunikacije
 Udaljenost i lični prostor
 Dodir
 Položaj i držanje tijela u odnosu na
sugovornika
 Privatnost
 Kontakt očima
 Paralingvistička komunikacija
Neverbalni aspekti komunikacije
Umijeće promatranja komunikacije
 Ne radi se o tome šta si rekao, već kako si
rekao !
 Neverbalna tjelesna komunikacija predstavlja
znakove i simbole koji daju značenje riječima
koje slušamo (boja glasa, ritam govora,
kontakt očima, izraz lica, držanje tijela i stav
su snažni pokazatelji naših misli i osjećanja);
 Neverbalna komunikacija je 4 puta jača od
verbalne.
Udaljenost i lični prostor
 Ulazak u nečiji lični prostor može biti znak

intimnosti, dominacije ili prijetnje;
 Prihvatljiva udaljenost u socijalnim
interakcijama određena je društvenim
normama, a u našoj kulturi iznosi oko 1 m;
 Nelagoda u liftu ili vozu; izbjegavanje
kontakta očima i dodira intimnih dijelova tijela.
Dodir
 Ljudski dodir može biti velika utjeha u stresnim
situacijama; sestre moraju biti pažljive u korištenju
dodira;
 Kontakt u okviru društvenog konteksta je uglavnom
ograničen na rukovanje; npr. u Britaniji su ljudi vrlo
suzdržani u korištenju dodira kao sredstva za
komunikaciju;
 U slučaju bolesti ili uznemirenosti dodir može biti
najprimjereniji oblik komunikacije; može pružiti
utjehu ili smiriti veoma uznemirenu osobu; odbijanje
dodira se snažno izražava neverbalnim porukama.
Položaj i držanje tijela u
odnosu na sugovornika
 Može pokazivati superiornost ili inferiornost,
dominaciju ili pasivnost; salutiranje, stajanje u
stavu mirno, ‘ples’ ljudi nižeg statusa kada
pozdravljaju osobu višeg statusa (napetost i
želja da udovolje);
 Ako se posmatra sa strane može se mnogo

naučiti o statusu osoba uključenih u dijalog.
Položaj i držanje tijela u
odnosu na sugovornika
 Procjena opcija u odnosu sestra - pacijent:
 sjedenje je u principu poželjnije od stajanja
(potpuna posvećenost, dovoljno vremena),
 unutar pacijentovog vidokruga (neverbalna
komunikacija),
 sjediti na primjerenoj udaljenosti, dovoljno blizu
zbog potrebe dodira i dovoljno daleko zbog ličnog
prostora (sjedenje na krevetu je možda preblizu
pacijentu),
 ograđivanje prostora paravanom može doprinijeti
privatnosti (ako oboje govore umjerenim tonom)
Privatnost
 Za smislen razgovor u bolnici ili kući
treba osigurati veći stepen privatnosti;
 Povući se u miran kutak ili postaviti

paravan (potaknuti pacijenta da se i
sam služi paravanom – pravo
pacijenta).
Kontakt očima
 Oči se smatraju ‘ogledalom duše’, jer snažno
prenose poruke o našim mislima i osjećajima;
 Nervozne ili vrlo sramežljive osobe;
 Kontakt očima tokom komunikacije nije stalan;
 Osoba koja govori uspostavlja kontakt očima kada na
nju dođe red da govori, potom gleda drugu stranu i
govori, povremeno gleda u sagovornika, na kraju
pogledom pokazuje kako je završila i daje mogućnost
sagovorniku da govori; sve je praćeno klimanjem glavom
i gestama;
 Osoba koja sluša obično cijelo vrijeme gleda
sagovornika i prati neverbalnu komunikaciju
Paralingvistička komunikacija
 Važna uloga tona glasa i brzine i ritma
govora;
 ‘Paralingvističkom komunikacijom’ se
prenose emocije i raspoloženje;
 Izgovorene riječi mogu istaći ili biti u
suprotnosti sa stvarnom verbalnom
porukom.
Neverbalna
komunikacija
Kviz
Skupljene obrve i stisnuta usta ukazuju na:
a) ljutnju
b) strah
U razgovoru, podizanjem obrva izražavamo:
a) slaganje / odobravanje
b) čuđenje / skepticizam
Prekrižene ruke, čvrsto priljubljene uz
tijelo, mogu odražavati:
a) nervozu / anksioznost
b) arogantnost
Prekrižene ruke, odmaknute od tijela, s
laktovima prema vani, sugeriraju:
a) submisivnost
b) arogantnost
Kad lažemo:
a) više gestikuliramo rukama, nego kad

govorimo istinu
b) manje gestikuliramo rukama, nego kad

govorimo istinu
Kad lažemo, trepćemo:
a) češće
b) rjeđe
Neprekidan kontakt očima rijetko traje
duže od ..., a da oba sugovornika ne osjete
snažnu potrebu da skrenu pogled:
a) 3 sekunde
b) 7 sekundi
U grupnim situacijama, i muškarci i žene
češće reagiraju mrštenjem dok im se
obraća žena lider, a klimanjem glave dok
im se obrača muškarac lider koji govori
istu stvar:
a) tačno
b) netačno
Žene prolaze prstima kroz kosu u prisustvu
muškarca prema kojem osjećaju:
a) odbojnost
b) privlačnost
Tokom razgovora, dodirivanje potiljka
rukom može se smatrati znakom za:
a) slaganje / pozitivna osjećanja
b) neslaganje / negativna osjećanja

Atletičari koriste gestu stavljanja ruku iza
glave kada su:
a) ushićeni
b) frustrirani
Ruke na bokovima odražavaju spremnost
za:
a) akciju / verbalni napad
b) povlačenje / izvinjenje
U razgovoru, ruke na bokovima držimo kad
nam je sugovornik:
a) podređena osoba
b) nadređena osoba
U sjedećem položaju, blago naginjanje
prema naprijed i stiskanje koljena objema
rukama prenosi poruku:
a) ‘ja bih da idem’
b) ‘ja bih da ostanem još malo’

U interakciji s nepoznatim osobama, fizička
distanca između dvije žene je veća nego
distanca između žene i muškarca:
a) tačno
b) netačno
Dok govorimo, gestikuliranje rukama s
dlanovima prema dole odražava:
a) nesigurnost / submisivnost
b) samopouzdanje / dominantnost
Kada se u razgovoru obraćamo drugoj
osobi s dlanovima prema gore, prenosimo
poruku:
a) prijateljstva
b) neprijateljstva
U restoranima, prvo se popune stolovi:
a) u centralnom dijelu prostorije
b) u uglovima i uz zidove
Povećan broj pogreški u govoru ukazuje na:
a) ljutnju ili stres
b) krajnju opuštenost
Kada želimo biti autoritativni, govorimo:
a) dubljim glasom i sporije
b) višim glasom i brže

Kada opazimo da smo u centru pažnje,
obično:
a) pocrvenimo
b) poblijedimo
Kada ugledamo osobu u koju smo
zaljubljeni zjenice nam se:
a) šire
b) sužavaju
Planiranje i programiranje u
Menadžersko planiranje
Ciljevi predavanja
 Planiranje kao menadžerska funkcija u
menadžerskom procesu –pojam, definicija i
značaj
 Definiranje pojmova ciljeva, strategije, planova
 Nivoi planiranja
 Izvori informacija za planiranje
 Formalno i neformalno planiranje
Šta je menadžment?
Proces -
Planiranja,
Organiziranja,
Usmjeravanja
Kontroliranja
Evaluacije
u dostizanju
planiranih ciljeva.
RESURSI: Ljudi, oprema, novac, materijala i
informacije
Menadžerski proces
Menadžerske funkcije
Menadžment Evaluacija
Proces Proces
Organizaciono Organizacioni
Resursi
izvršenje ciljevi
INPUT PROCES OUTPUT

Menadžerski proces
•Definiranje problema
•Formulacija ciljeva
PLANIRANJE
•Odluka o načinima
sprovodjenja
INPUT
ORGANIZACIJA Organizacioni dizajn

Menadžerski proces
USMJERAVANJE Implementacija
PROCES
Menadžerski proces
KONTROLIRANJE Evaulacija
OUTPUT
Planiranje
 Sve aktivnosti usmjerene ka

formulaciji ciljeva i donošenju odluka
o načinima (strategijama) kako ih dostići.
Strateško planiranje
5 i više godina
NIVOI PLANIRANJA
Taktičko planiranje
1-5 godina
Operativno planiranje
1-12 mjeseci
Operativni planovi sa planiranjem
rada, vremena, opreme, metoda
Planiranje
Menadžerska funkcija
ŠTA uraditi? Definiranje problema

Formulacija ciljeva
KAKO uraditi?
KADA uraditi? Donošenje odluka
KO će uraditi?
MISIJA
Općenito Svrha organizacije
CILJEVI PLANOVI
Politike utiču
Postavljanje Akcije na akcije
neposrednih usmjerene
zadataka i ciljeva ka dostizanju ciljeva
CILJEVI SREDSTVA
Šta? Kako?
Specifično
Ciljevi planiranja
Postavljeni ciljevi zavise od niza spoljnih
faktora -
1. Generalni stavovi javnosti i zvanična
politika
2. Historijski razvoj organizacje (tradicija)
3. Vrste usluga i korisnika–
“Stakeholder theory”
4. Način finasiranja
Principi planiranja
1. Jedinstvenost
2. Sveobuhvatnost
3. Realnost
4. Uskladjenost
5. Preglednost (preciznost, jasnost i
kvantificiranost)
Formalno i neformalno planiranje
1. Formalne procedure planiranja
2. Neformalno planiranje
PREPORUKA
Odgovarajuća kombinacija obje vrste
planiranja –
Kompletnost, tačnost i detalji – F
Fleksibilnost i adaptabilnost - NF
Evaluacija ostvarenja plana
 Evaluacija rokova (vremena)

 Evaluacija izvršenja
 Evaluacija upotrebe standarda

Šta je menadžment?
U zdravstvu i medicini ovi ciljevi
uključuju izvršenje -
 EFIKASNIH
 EFEKTIVNIH
 KVALITETNIH («excellent») usluga.
Menadžerski proces
Menadžerske funkcije
Menadžment Evaluacija
Proces Proces
Organizaciono Organizacioni
Resursi
izvršenje ciljevi
INPUT PROCES OUTPUT
Kriterija usluga Efikasnost Efektivnost Izvrsnost

Dijelovi integralnog plana u
zdravstvenoj instituciji
1. Plan medicinske djelatnosti (vrsta i obima
zdravstvenih usluga)
2. Plan nemedicinskih usluga
3. Plan kadrova i plata
4. Plan troškova poslovanja i amortizacije
5. Plan ukupnog prihoda
6. Plan investicionog održavanja
Dijelovi integralnog plana u
zdravstvenoj instituciji
7. Plan stručnog usavršavanja kadrova
8. Plan formiranja i utroška sredstava
9. Plan ostvarivanja dohotka i raspodjele
10. Plan investicija
11. Finansijski plan
Definirani problemi - primjer
1. Organizaciona struktura institucije
2. Kapaciteti (kadrovi, prostor, oprema)
3. Organizacija rada (timovi, podjela rada,
radno vrijeme, dežurstva, konzilijarni
pregledi, specijalističke ambulante)
4. Opterećenost kadra
 Neravnomjeran razvoj bolničkih
odjeljenja
 Nedovoljan broj specijalističkog kadra
 Organizacija dežurstava
 Konzilijarni pregledi
 Organizacija konsultativnih službi u
ambulantama pri bolnicama

 Iskorištenost postelja na odjeljenju

 Dužina dijagnostičkog perioda kod
primljenih pacijenata – prethodna

obrada pacijenta
 Nedovoljni i neadekvatni prostorni
kapaciteti
 Zastarjela i nedaekvatna oprema na
odjeljenju
 Problem protoka informacija - Vodjenje
zbirnih zdravstvenih izvještaja

 Opterećenost ljekara i timova /
bolesničke postelje/ obrt pacijenata

Formuliranje ciljeva
 Unapredjenje rada zdravstvene
službe/odjeljenja
Protok informacija je
“conditio sine qua non”
u procesu planiranja –
 Planiranje je u osnovi proces
 Prikupljanja informacija
 Prevodjenja i adaptiranja informacija
 Razumjevanje informacija
 Komunikacije
Indikatori
 Broj postelja po ljekaru
 Broj postelja po zdravstvenom tehničaru
 Broj ispisanih bolesnika po odjeljenju
 Broj ostvarenih BO dana po odjeljenju
 Procenat korišćenja bolesničkih postelja po
odjeljenju
 Prosječna dužina ležanja po odjeljenju
Indikatori
 Dnevno opterećenje ljekara brojem
bolesnika
 Krajnji ishod boravka bolesnika u
bolnici
 Smještajni uslovi
 Nivo opremljenosti bolničkih odjeljenja
 Indikatori efektivnosti i efikasnosti

Zdravstvena ekonomika

Pojam zdravstvene
ekonomike
 Zdravstvena ekonomika predstavlja

oblast socijalne medicine koja se bavi
modelima finansiranja zdravstvene
zaštite, te uticajem tih modela na
ponašanje zdravstvenih djelatnika
tokom pružanja zdravstvenih usluga.
Zdravstvena ekonomika kao
multidisciplinarna oblast
 Ekonomija
 Organizacija zdravstva
 Psihologija
 Menadžment
 Etičke vrijednosti u zdravstvenoj zaštiti
Reguliranje funkcija sistema
u demokratskim društvima
 Zakonodavstvo i sudstvo
 Finansijske motivacije
 Primjer: mehanizmi plaćanja u “ulozi

vratara” u bolnici
“Kontrolna dugmad”
za reguliranje funkcija sistema
Finansiranje sistema Zakonodavna

regulativa
Alokacija resursa i Pružanje usluga

mehanizmi plaćanja  Makro-organizacija
zdravstvenih usluga  Mikro-organizacija

Uloga države i tržišta u zdravstvu
 Neoliberalizam:
 “Zdravlje je roba koja se može prodavati na
tržištu kao svaka druga.”
 “Solidarnost bogatih i siromašnih nije
pravična.”
 Socijalno-odgovoran zdravstveni sistem:
 Uloga države u dizajnu i implementaciji
zdravstvene politike
 Ravnoteža uloge države i tržišta
Potrošnja u zdravstvu
 Procentualno učešće zdravstvene
potrošnje u GDP-u ili troškovi za
zdravstvenu zaštitu po stanovniku (per
capita) u $.
 2-3% početkom 20.stoljeća

 4-5% sredinom stoljeća
 10% danas (u SAD 14%)
% ucešća zdravstvene potrošnje u GDP-u
 JE VIŠE REZULTAT:
 političkih odluka
 sistema vrijednosti u društvu
 trenutnih socio-ekonomskih mogućnosti u
zemlji
 A MANJE JE REZULTAT:
 tehničke ekspertize stručnjaka iz javnog
zdravstva.
Odnos zdravstvene potrošnje i
zdravlja stanovništva
 Porast zdravstvene potrošnje rezultira
boljim zdravljem stanovništva samo do
određene kritične tačke , nakon koje
svako dalje ulaganje ne daje
proporcionalne zdravstvene ishode.
 Ta dva faktora nisu u linearnoj korelaciji.

Klasifikacija zdravstvenih sistema
 Ekonomski kriteriji
 Sistemi bogatih, siromašnih i zemalja u tranziciji
 Društveno-politički kriteriji
 Sistemi nacionalne zdravstvene službe (Beveridge)
 Sistem socijalnog osiguranja (Bizmark)
 Sistem privatnog osiguranja (USA, Južna Amerika)
 Administrativni kriteriji
 Decentralizacija
Beveridge-ov model
 Uveden u Velikoj Britaniji 1946.godine.
 Danas u skandinavskim zemljama i u južnoj
Evropi.
 Finansiranje putem općeg oporezivanja;
kontrola vlade; državni budžet; neznatan
privatni sektor; slobodan pristup za sve
građane; doktori plaćeni putem plaće ili
glavarine; neznatna participacija pacijenata.
Bismark-ov model
 Uveden u Njemačkoj 1883.godine;
Francuska, Švicarska, Austrija.
 Finansiranje putem obaveznih doprinosa

poslodavaca ili zaposlenih; sredstva idu u
nevladine fondove zdravstvenog osiguranja;
fondovi ugovaraju s bolnicama i liječnicima
(budžet ili isplata po usluzi).
Etička pozadina politike u BiH
 Socijalni pristup vs. čisto tržišni pristup
 Uloga države i tržišta
 Objektivni utilitarizam i egalitarni

liberalizam
Pojam “socijalnog zdravstvenog
osiguranja”
 podrazumijeva neprofitni i javni sistem
osiguranja koji je uspostavljen zakonom
i funkcionira pod okriljem parlamenta i
vlade;
 ovaj sistem se ne finansira putem općeg
oporezivanja, već putem doprinosa za
zdravstveno osiguranje.
Samoregulirajući sistem socijalnog
 Samoreguliranje znači da sistem

osiguranja nije integriran u redovnu
državnu birokratiju, već ima izvjestan
stepen neovisnosti.
 U upravnom vijeću su i predstavnici

osiguranika i poslodavaca.
Zakonska regulativa tržišta
 Regulativa je osnovni tip intervencije

kojom kreatori politike osiguravaju
ispunjenje javnih ciljeva, iako su fondovi
osiguranja samoregulirajući.
Nekompetitivan i regionalno utemeljen
sistem socijalnog zdravstvenog osiguranja
 Pod nekompetitivnim sistemom
podrazumijevamo odsustvo kompeticije
između različitih fondova socijalnog
zdravstvenog osiguranja.
 Regionalno utemeljeni znači da će

postojati više fondova, tj. u svakoj regiji
po jedan.
Nekompetitivan regionalno utemeljen sistem
obaveznog zdravstvenog osiguranja
 Neprofitni i javni sistem osiguranja

 Doprinosi za zdravstveno osiguranje
 Odsustvo kompeticije između fondova
 Regionalno utemeljeni fondovi
 Građani nemaju mogućnost izbora fonda
 Osiguranje je obavezno
 Princip univerzalne pokrivenosti zdravstvenim
osiguranjem
Kompetitivni profitni fondovi dobrovoljnog
privatnog zdravstvenog osiguranja
 Nema kompeticije s obaveznim zdravstvenim
osiguranjem
 Kompeticija između privatnih fondova
 Dobrovoljno osiguranje
 Paketi beneficija + premije prilagođene riziku

Reguliranje tržišta davalaca usluga
i zdravstvenog osiguranja
Osnovni
paket OBAVEZNO
MREŽA USTANOVA
(regionalna) OSIGURANJE
Javno / privatno (regionalno)
Ostale
usluge
USTANOVE IZVAN
PRIVATNI
MREŽE
FONDOVI
Osnovni paket
Privatno / javno + ostale usluge OSIGURANJA
 Eksplicitno definirati postojanje dva
komplementarna sistema osiguranja:
 Nekompetitivan regionalno utemeljen

sistem socijalnog zdravstvenog osiguranja;
 Kompetitivni profitni fondovi privatnog

zdravstvenog osiguranja.
Alociranje resursa
 Mehanizmi ugovaranja
 Sistem plaćanja zdravstvenih djelatnika
 Mehanizmi nabavke lijekova
 Principi: kontrola
troškova, povećanje
institucionalne efikasnosti
Mehanizmi ugovaranja
 Ugovaranje se smatra instrumentom za
implementaciju ciljeva zdravstvene
politike.
 Esencijalni elemenat ugovaranja je
uvođenje više tržišno orijentirane forme
institucionalne alokacije sredstava,
temeljene na odvajanju finansijera od
davalaca usluga.
Razlozi za uvođenje
ugovaranja ?
 Ohrabriti decentralizaciju upravljanja;

 Popraviti kvalitet rada davalaca usluga;
 Poboljšati planiranje razvoja
zdravstvene zaštite;
 Poboljšati upravljanje zaštitom.
Razlozi favoriziranja “mreže
zdravstvenih ustanova”
 Nužnost kontrole kapitalnih resursa u
zdravstvu tijekom prijelaznog perioda;
 Kontrola ukupnih troškova u zdravstvu i
učinkovitija alokacija oskudnih resursa;
 Izbjegavanje dupliciranja zdravstvenih
kapaciteta na teritoriju jednog kantona;
 Osiguranje jednake dostupnosti
zdravstvene zaštite u F BiH.
Pojam kontrole troškova
 “Finansijski deficit” nije dozvoljen; uklapanje
troškova u raspoloživi novac.
 “Kontrola troškova predstavlja
ograničavanje zdravstvene potrošnje na
prethodno definiranoj razini.”
 Važno je razlikovati proces kontrole troškova
u zdravstvu od različitih strategija smanjenja
potrošnje u zdravstvu ili porasta efikasnosti
zdravstvenih usluga.
Specifičnost zdravstvenog tržišta
– “3 aktera” samo u zdravstvu
DOKTOR PACIJENT
ZDRAVSTVENO
OSIGURANJE
Ponuda i potražnja u zdravstvu
 “Supply-induced-demand” = “zahtjev
induciran ponudom”
 Doktor nagovara pacijenta šta mu treba

Međunarodna iskustva
 Postoje brojni dokazi da liječnici koriste

svoju diskrecionu moć da povećaju
kvantitet i promijene sadržaj usluga, sa
ciljem održavanja željene razine
njihovog dohotka.
Glavne karakteristike pojedinih metoda
plaćanja zdravstvenih usluga
METOD Definicija osnovice za plaćanje i
PLAĆANJA tehnički zahtjevi
Isplata po Pojedinačni postupak ili produkt; cjenovnik
usluzi
Plaćanje po Pojedinačna dijagnoza slučaja; cjenovnik
slučaju
Dnevni Bolesnički dan; proračun troškova, pregovaranje
troškovi
Nagradno Za specifične postupke (npr. imunizacija) ili
ponašanje (npr. niska stopa proskripcije); lista,
plaćanje proračun
Glavne karakteristike pojedinih metoda
plaćanja zdravstvenih usluga
METOD Definicija osnovice za plaćanje i
PLAĆANJA tehnički zahtjevi
Ravnomjerna Za odobrene investicije; lista odobrenih stavki,
proračun, pregovaranje
stopa
Kapitacija / Sve usluge za jednu osobu u određenom
periodu (1 godina); proračun, pregovaranje
glavarina
Mjesečna Period rada (1 mjesec); pregovaranje
plaća
Godišnji Sve usluge za osiguranike jednog zdravstvenog
fonda u određenom periodu (1 godina);
budžet proračun, pregovaranje
Utjecaj metoda plaćanja zdravstvenih
usluga na relevantne varijable
SISTEM KONTROLA KVALITET ADMINIS-
PLAĆANJA TROŠKOVA USLUGE TRACIJA
Isplata po vrlo siromašna vrlo dobar vrlo teška
usluzi
Mjesečna zadovoljavajuća siromašan laka
plaća
Godišnji vrlo dobra zadovoljavajući laka
budžet
Kapitacija vrlo dobra zadovoljavajući vrlo laka
Sistem plaćanja zdravstvenih
djelatnika
 “Kombinirani sistemi plaćanja sa naglašenom

prospektivnom komponentom”
 Kapitacija, godisnji budzet, mjesecna placa,
nagradno placanje.
 “Retrospektivni neograničeni sistemi

plaćanja”
 Isplata po usluzi
“Prospektivni način plaćanja u F BiH”
OBITELJSKA MEDICINA Osnovna plaća
(mogućnost Kapitacija
privatizacije prakse)
Nagradno plaćanje
BOLNICE Prospektivni godišnji
globalni budžet
Specijalisti i laboratoriji Sistem mjesečnih

u PZZ plaća
Mogućnost kontrole troškova kod
plaćanja po usluzi
 Sistem relativnih bodova u Njemačkoj;
 Plafon troškova
 Cijena usluge opada, ako broj usluga
raste. (Cijene usluga se iskazuju u
bodovima; vrijednost boda pada, ako broj
usluga raste.)
Nemoć nadzora iz zdravstvenog
osiguranja
PACIJENT MEDICINA
PROFESIONALNA
AUTONOMIJA
DRUŠTVO ZDRAVSTVENO
OSIGURANJE
Pojam profesionalne autonomije
 Profesionalna autonomija =
konspiracija protiv laika (Bernard Shaw)
 Uključuje profesionalni ponos
 Ne voli vanjsku kontrolu
 Očekuje povjerenje društva

Slom tržišta – “market failure”
 Nastaje zato što sistem ne uspijeva da
efikasno distribuira sredstva ili ne uspijeva da
ostvari ostale ciljeve osim efikasnosti (npr.
jednakost u pristupačnosti zdravstvenoj
zaštiti).
 Primjer: zamjena plaća sa plaćanjem po
usluzi u Českoj rezultirala je bankrotstvom
fondova zdravstvenog osiguranja u
1992.godini zbog kreiranja velikih unutrašnjih
dugovanja. Vratili se na sistem plaća.
Mehanizmi kupovine lijekova
 Kontinuirani porast troškova za lijekove.
 U zapadnoj Evropi troškovi za lijekove

iznose 10 – 20 % od ukupnih troškova
zdravstva.
Strategije u propisivanju lijekova
 Široki spektar mjera u cilju kontrole

troškova i porasta kvaliteta propisivanja
lijekova:
 Strategije koje se tiču ponude;

 Strategije koje se tiču zahtjeva;
 Strategije usmjerene ka tržištu kao cjelini.
Strategije koje se tiču ponude
 Fiksni budžeti za obiteljske liječnike;

 Pozitivna ili negativna lista lijekova;
 Generičko propisivanje;
 Vodići dobre propisivačke prakse;
 Nagradno plaćanje.
Strategije koje se tiču zahtjeva
 Podjela troškova (participacija);
 Programi zdravstvene edukacije

pacijenata.
Strategije usmjerene ka tržištu kao cjelini
 Direktna kontrola cijena i industrije;
 Kontrola marži veledrogerija (10%) i
apoteka (20%);
 Referentne cijene (reference pricing);
funkcionira putem grupiranja sličnih
produkata i kreiranja cijene koju treba
da pokrije osiguravatelj, a ostatak plaća
pacijent.
Kombinovane strategije za
propisivanje lijekova
 Referentne cijene;
 Pozitivne liste;
 Plafon troškova (za liječnika ili dom
zdravlja).
Zaključci u vezi sa metodama
plaćanja
 Izbjegavati sisteme plaćanja koji kreiraju
motivaciju za “zahtjeve inducirane ponudom”
 Favorizirati sisteme plaćanja koji jačaju ulogu
“vratara”
 Respektirati profesionalnu autonomiju
liječnika
 Mjerenje rezultata rada; zadovoljstvo
pacijenta i zdravstveni ishodi, a ne output-i
zdravstvenih ustanova
Konfrontacija sa oskudicom
sredstava
 Stalni porast troskova sistema
zdravstvene zastite:
 Starenje populacije
 Kontinuirano uvodjenje novih medicinskih
tehnologija.
 Broj radnih mjesta raste !
 Liste cekanja rastu !
Dvije grupe strategija za politicku
intervenciju
 Prva grupa; prebacivanje sredstava iz
drugih oblasti javne potrosnje u
zdravstveni sektor, rasta doprinosa za
osiguranje, vezivanja zdravstvenih
troskova za rast GDP-a;
 Druga grupa; utjecaj na zahtjeve za
zdravstvenom zastitom i na pruzanje
Utjecaj na zahtjeve za
zdravstvenom zastitom
 “Podjela troškova” (participacija pacijenata);
 Postavljanje prioriteta
(osnovni paket zdravstvenih prava);
 Motivacija za potrosnjom u privatnom
sektoru;
 Osiguranje prava na izlazak iz sistema
obaveznog osiguranja.
Utjecaj na pružanje zdravstvenih
usluga
 Konkurencija između fondova osiguranja;
 Smanjenje broja liječnika i bolničkih kreveta;
 Kontrola plata i cijena lijekova;
 Odgovarajuće metode plaćanja zdravstvenih
usluga sa ciljem kontrole troškova;
 Optimalno korištenje tehnologije;
 Efektivniji načini pružanja usluga (jačanje
uloge PZZ)
“Podjela troškova”
(participacija pacijenata)
 “Podjela troškova” (participacija pacijenata)
se odnosi na bilo kakvo direktno plaćanje
korisnika zdravstvenih usluga prema
davaocima.
 Uticaj na neopravdane zahtjeve

Prikupljanje dodatnih sredstava (osobito kod lijekova)
 Nepravičnosti u finansiranju i korištenju (izuzeci od
participacije i godišnji plafon troškova za participaciju)
Postavljanje prioriteta u
 je proces donošenja odluka o
isključenju izvjesnog broja zdravstvenih
usluga iz “osnovnog paketa”
finansiranog putem kolektivne
solidarnosti, te njihovom prepuštanju
individualnoj odgovornosti građana.
 Tehnička ekspertiza, javna debata i
odabrani vladini službenici.
Holandski kriteriji u postavljanju
prioriteta
 Potrebna zaštita sa aspekta društvenog

pristupa konceptu zdravlja;
 Djelotvorna zaštita;
 Efikasna zaštita;
 Zaštita ne može biti prepuštena
individualnoj odgovornosti građana.
Izjednačavanje rizika
 SOLIDARNOST je svijest o jedinstvu i
volji da se snose njene posljedice.
 Grupna, dobrovoljna i prisilna
solidarnost.
 Prisilna solidarnost je sužena na
solidarnost interesa.
 Humanitarna solidarnost se zasniva na
vrijednostima ljudskog života.
Solidarnost u zdravstvenom
osiguranju
 SOLIDARNOST RIZIKA; kada zdravi
plaćaju za bolesne, te kada ljudi s
malim rizicima plaćaju za ljude s većim
rizicima.
 SOLIDARNOST DOHOTKA; kada

finansijski sposobni ljudi plaćaju za
manje bogate.
Distribucija solidarnosti rizika i
dohotka po tipu osiguranja
 Sistem socijalnog zdravstvenog
osiguranja; visoki stupanj solidarnosti
rizika i solidarnosti dohotka.
 Sistem privatnog osiguranja; ne

postoji solidarnost dohotka, a
solidarnost rizika je ograničena.
Premije osiguranja
 su podešene prema tzv. “homogenim
rizičnim skupinama”, tj. ljudima koji
imaju približno istu šansu manifestirati
izvjesni rizik.
 Što je veći očekivani zahtjev koji

osiguravatelj mora platiti, premija će biti
veća (“risk-adjusted premiums”).
Solidarnost u kontekstu smanjenja
nepravičnosti
 Finansijske kontribucije nisu ovisne o
zdravstvenom statusu, već o
sposobnosti pojedine osobe da plati.
 Usluge se ne pružaju sukladno

sposobnosti plaćanja, već sukladno
potrebama.
Progresivan & regresivan sistem
oporezivanja
 PROGRESIVAN SISTEM OPOREZIVANJA:
“opće oporezivanje” (“general taxation”)
 REGRESIVAN SISTEM OPOREZIVANJA:

stope doprinosa su isti postotak plaća ili
dohotka, a često postoji maksimum na svotu
koja je podložna oporezivanju; mogućnost
iskakanja iz obaveznog osiguranja (opting
out); “premije prilagođene riziku”.
Solidarnost u Federaciji BiH
 Nejednakosti u zdravstvenoj potrošnji per
capita 3,5 : 1 tokom 1999.godine.
 Od 2002.godine svaki kanton izdvaja 8% u
Federalni fond solidarnosti za slijedeći “paket
prava”:
 TZZ (kardijalna hirurgija, neurohirurgija)
 SZZ (lijekovi za karcinome koji se daju u
bolnicama)
 VERTIKALNI PROGRAMI ZZ (hemodijaliza)
Evropske vrijednosti u zdravstvu
• Privatno dobrovoljno osiguranje
• Elitistička medicina
HORIZONTALNA LINIJA
• Obavezno osiguranje za sve građane
• Osnovni paket zdravstvenih prava za sve

Pitanja konkurencije i solidarnosti
SLOBODAN IZBOR FONDA OSIGURANJA
 Bogatiji ljudi napuštaju obavezno
osiguranje;
 Premije osiguranja prilagođene riziku;
 Plaćanje po usluzi (fond – doktor);
 Slobodan izbor liječnika je veći za
osiguranike jačih fondova

 Selekcija “dobrih rizika”
 Obavezno otvoren prijem novih
osiguranika;
 Shema ujednačavanja rizika između svih
privatnih fondova;
 Propisivanje maksimalne visine premije za
minimalni standardni paket beneficija;
 Tendencija isključivanja skupih intervencija
iz standardnog paketa beneficija.
Da li konkurencija FZO povećava
efikasnost ???
STANOVNIŠTVO
STANOVNIŠTVO
••Premije
Premije ili
ili doprinosi
doprinosi
••Selekcija
Paketi prava
dobrih rizika
FZO 1 FZO 2 FZO 3 •Profiti FZO
•kapitacija •Plaćanje po usluzi

•Kontrola troškova
•Racio-
PZZ BOLNICA 1 BOLNICA 2 niranje
Načini reguliranja tržišta davalaca usluga i
tržišta zdravstvenog osiguranja;
“mješavina javnog i privatnog vlasništva”
 U “mrežu zdravstvenih ustanova” se
može uključiti javno i privatno
vlasništvo.
 Javne i privatne ustanove su plaćene na
isti način ako su dio “mreže”.
 Pitanja reguliranja kompeticije i tržišta
se moraju promatrati identično ako su
ustanove dio “mreže”.
Etički postulati u dizajnu sistema
 Socijalni pristup – pacijenti;
 Zakoni tržišta – privatne medicinske prakse,
ljekarne, veledrogerije, ambulante i bolnice u
privatnom vlasništvu;
 Principi suvremenog menadžmenta – npr.
upravljanje bolnicom;
 Planski pristup u ministarstvima zdravstva –
mreža zdravstvenih ustanova
Najlošija opcija razvoja zdravstva u F BiH
- dva odvojena sistema zdravstva -
SLOBODAN IZBOR
ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA
PRIVATNO
JAVNO OSIGURANJE OSIGURANJE
PRIVATNE
JAVNE USTANOVE USTANOVE
= privatizacija
bolnica
Primarna zdravstvena zaštita utemeljena
na konceptu obiteljske medicine

Djelokrug predavanja:
 Principi primarne zdravstvene zaštite;
 Pojam obiteljske medicine;
 Sastav tima obiteljske medicine (OM);
 Djelokrug rada tima OM;
 Registracija pacijenata i finansijske motivacije
za rad tima OM;
 Upravljanje praksom OM;
 Upravljanje promjenama u sistemu
zdravstvene zaštite u kontekstu reforme PZZ.
Principi primarne zdravstvene
zaštite
Svjetska zdravstvena organizacija

Primarna zaštita ili
primarna medicinska zaštita
 Usluge medicinske zaštite pružene u
prvom kontaktu od strane
nespecijaliziranog osoblja, općenito u
ambulantnim prostorima.
 Često se zamjenjuje sa pojmom
primarne zdravstvene zaštite.
 Veličina gravitirajuće populacije:
2.000 – 50.000 stanovnika
Primarna zdravstvena zaštita
 Esencijalna zdravstvena zaštita

učinjena pristupačnom po cijeni koju
zemlja i društvo mogu priuštiti, uz
metode koje su praktične, znanstveno i
socijalno prihvaćene.
Od primarne medicinske do
primarne zdravstvene zaštite
KONVENCIONALNI NOVI FOKUS
FOKUS
Bolest Zdravlje
Terapija Prevencija i zaštita
KONVENCIONALNI NOVI SADRŽAJ
SADRŽAJ
Tretman Promocija zdravlja
Epizodična zaštita Kontinuirana zaštita
Specifični problemi Sveobuhvatna zaštita
Od primarne medicinske do
primarne zdravstvene zaštite
KONVENCIONALNA NOVA ORGANIZACIJA
ORGANIZACIJA
Specijalisti Liječnici opće prakse
Liječnici Grupe drugog osoblja
Pojedinačna praksa Tim
KONVENCIONALNA NOVA ODGOVORNOST
ODGOVORNOST
Usamljen zdravstveni Intersektorska saradnja
sektor
Dominacija profesije Učešće zajednice
Pasivan prijem Sopstvena odgovornost
5 osnovnih principa PZZ,
 Pravičnost;
 Univerzalna pokrivenost sa osnovnim
uslugama;
 Multisektorski pristup;
 Uključivanje zajednice;
 Promocija zdravlja.
 Obaveza na PRAVIČNOST u distribuciji
sredstava za zdravlje i zdravstvenu zaštitu;
 UNIVERZALNA POKRIVENOST populacije
sa osnovnim preventivnim i kurativnim
uslugama koje promoviraju zdravlje ili
kontroliraju bolest;
 MULTISEKTORSKI PRISTUP koji uvažava
značaj edukacije, ishrane, sanitacije i drugih
faktora okoliša, kao i globalnog socio-
ekonomskog razvoja u zdravlju i bolesti;
 Promocija UKLJUČIVANJA
ZAJEDNICE u zdravstvene aktivnosti
radi značaja ovlaštenja zajednice za
dugoročni socijalni razvoj;
 Naglasak na PROMOCIJI ZDRAVLJA,
a ne jedino na odsustvu bolesti.
zdravstvene potrebe
stanovništva.
otkrivanje bolesti.
zahtjeva.
Ciljevi reforme PZZ u BiH
 Dostupnost zdravstvene zaštite

 Univerzalna pokrivenost populacije sa
osnovnim uslugama
 Efektivnost i efikasnost usluga
 Zdravstvena zaštita orijentirana ka zajednici
 Preventivno-promotivni koncept zdravstvene
zaštite
 Uloga “vratara”
Pojam obiteljske medicine
Evropske definicije - Wonca

Karakteristike discipline
obiteljske medicine su da:
 je “normalno” prvi kontakt sa pacijentom
u sklopu sistema zdravstvene zaštite,
osiguravajući otvoren i neograničen
pristup za njegove korisnike, rješavajući
sve zdravstvene probleme bez obzira
na dob, spol ili bilo koju drugu
karakteristiku pacijenta.
 čini korištenje resursa zdravstvenog

sistema efektivnim tako što koordinira
zdravstvenu zaštitu, radeći sa drugim
profesionalcima u PZZ, zastupajući
pacijenta u daljim kontaktima sa drugim
specijalistima.
 razvija pristup liječenju sa pacijentom u
centru, usmjerenom ka individui, njenoj
obitelji i njihovoj zajednici.
 ima specifičan pristup pregledu
pacijenta koji tokom vremena utvrđuje
poseban odnos sa pacijentom kroz
efektivnu komunikaciju između liječnika
i pacijenta.
 odgovoran je za pružanje kontinuirane

njege određene potrebom pacijenta.
 ima specifičan proces donošenja odluke

(dijagnosticiranja), koji je određen
prevalencijom i incidencijom bolesti u
zajednici.
 istovremeno vodi i akutne i hronične
zdravstvene probleme pacijenata.
 vodi bolest koja se javlja kao

nediferencirana u ranoj fazi i njen
razvoj, što može zahtjevati hitnu
intervenciju.
 promovira zdravlje i dobro stanje
odgovarajućim i efektivnim intervencijama.
 ima naročitu odgovornost za zdravlje u

zajednici.
 bavi se zdravstvenim problemima u njihovim

fizičkim, psihološkim, socijalnim, kulturnim i
egzistencijalnim dimenzijama.
Sastav tima obiteljske medicine
 Individualna liječnička praksa
 Timski pristup
Sastav tima obiteljske medicine u
BiH
 Liječnik obiteljske medicine (doktor medicine
sa edukacijom iz OM, specijalista obiteljske
medicine, specijalista druge grane medicine)
 Medicinska sestra obiteljske medicine (VŠ ili

posebno educirana SSS – patronažna sestra)
 Medicinska sestra u ambulanti (educirana za

rad po principima obiteljske medicine)
Fleksibilnost u sastavu tima OM
u urbanoj sredini
 Liječnik obiteljske medicine
 Medicinska sestra u ambulanti
 ½ patronažne sestre (na 2 tima po 1

patronažna sestra)
Djelokrug rada tima obiteljske
medicine
“Opis posla”
Sadržaj rada liječnika OM
 Radi u ordinaciji, kao i u zajednici, za
populaciju registriranih građana / pacijenata
 Organizira i upravlja radom tima
 Odgovoran je za pružanje kontinuirane
zdravstvene zaštite svakog pojedinca u
obitelji
 Dijagnosticira i liječi akutna i kronična
obolenja
 Vodi medicinsku dokumentaciju putem
dnevne i tekuće evidencije
 Organizira i provodi promociju zdravlja svih
pacijenata
 Provodi zdravstveni odgoj populacije u svezi
sa zdravim stilovima života, te daje smjernice
obiteljskoj medicinskoj sestri
 Brine o racionalnom propisivanju lijekova
 Putem ankete evaluira zadovoljstvo
pacijenata sa uslugama
 Koordinira rad sa specijalističkim službama,
bolnicom, hitnom pomoći
 Definira zdravstveni i socijalni profil obitelji
(socijalno-medicinska dijagnostika) i priprema
godišnji program rada TOM
 Provodi multisektorsku suradnju
Sadržaj rada obiteljske / patronažne
sestre
 Radi u ambulanti OM, kao i u zajednici gdje
populacija živi
 Daje najveći doprinos socijalno-medicinskoj
dijagnostici zajednice
 Prikuplja relevantne podatke za planiranje
rada
 Sudjeluje u svim preventivno-promotivnim
programima sa pojedincima i grupama
sestre
 Sudjeluje u evaluaciji programa rada
tima OM zajedno sa liječnikom
 Odgovara za pružanje sestrinske njege
pojedinaca ili grupa (prevencija,
liječenje, rehabilitacija)
 Razvija sestrinsku praksu putem
kritičkog razmišljanja i istraživanja
sestre
 Provodi kućno liječenje po nalogu
liječnika
 Uspostavlja suradnju sa školama,
socijalnim ustanovama, mjesnim
zajednicama
 Rukovodi sestrinskim dijelom tima
Sadržaj rada medicinske sestre u
ambulanti
 Rad u intervenciji
 Zakazivanje redovnih i kontrolnih
pregleda pacijenata
 Rad na kartoteci
 Pružanje informacija pacijentima
 Zdravstvena edukacija pojedinaca i
grupa pacijenata
Registracija pacijenata i
finansijske motivacije za rad tima
OM
Pregled budućih mehanizama

plaćanja
u obiteljskoj medicini
“Mreža praksi obiteljske medicine”
 Geografski definirana zona
 (1.500 – 2.000 stanovnika);
 Slobodan izbor liječnika
 (područna ambulanta, dom zdravlja / općina,
kanton);
 Slobodan izbor pacijenata
 (“selekcija dobrih rizika”, kapitacija prilagođena
dobnoj skupini i geografskoj udaljenosti pacijenta).
Reguliranje broja registriranih
korisnika
 Zakonsko reguliranje

500 – 3.000 u Švedskoj

1.500 – 2.500 preporučljivo za BiH
 Negativna finansijska motivacija

(progresivno smanjenje kapitacije iznad
određenog praga broja korisnika)
Uvodne napomene
 Retrospektivni način plaćanja
 Prospektivni način plaćanja
 Kontrola troškova
Kapitacija - definicija
Kapitacija predstavlja fiksnu svotu novca

po pacijentu za određeni vremenski period
(1 godina), koji se liječniku plaća unaprijed
za usluge iz godišnjeg programa rada,
ugovorenog sa zavodom zdravstvenog
osiguranja.
Kapitacija –
element tržišne motivacije
Razlozi za opredjelenja:
 Kontrola troškova je vrlo dobra
 Kvalitet usluga je zadovoljavajući
 Administracija je vrlo laka

“Jednostavan sistem izračunavanja
kapitacije”
Iznos kapitacije =
raspoloživi novac za obiteljsku medicinu u
kantonu /
broj stanovnika kantona
 “Selekcija dobrih rizika”

“Više sofisticiran sistem izračunavanja
kapitacije”
 Dobne skupine (1:2:3:4:5)
 Spol
 Geografska udaljenost korisnika usluga
 Razina edukacije liječnika
(specijalisti obiteljske medicine, doktori
medicine, ostali specijalisti)
Distribucija relativnih iznosa
kapitacije po dobnim skupinama
Dobne
skupine 0–6 7 – 18 19 – 65 > 65
(godine)
Relativni
iznos 2 1 1,5 2,5
kapitacije
Formula : apsolutni iznos kapitacije
RN = (DS1 x 2X) + (DS2 x X) +

(DS3 x 1,5X) + (DS4 x 2,5X)
RN – raspoloživi novac za obiteljsku medicinu

DS – broj osoba u dobnoj skupini
X – iznos kapitacije u dobnoj skupini 7-18
Neka važna opredjelenja
 Uloga “vratara” (“gate-keeper”)
 Uloga “platiše za ostale razine zaštite
(“fund-holder”)
 Monitoring indikatora potrošnje kroz
internu i eksternu kontrolu: -
referalna praksa (specijalisti,
bolnice)
- propisivačka praksa
Strateška opredjelenja u implementaciji
obiteljske medicine u F BiH
 Privatna praksa u javnim prostorima –

kapitacija
 Javni sektor u periodu tranzicije -
plaća + nagradno plaćanje (100%+20%) -
plaća + kapitacija (100%+30%) -
plaća + kapitacija + nagradno plaćanje
(40%+40%+20%)
Metodološko uputstvo za stimulaciju
timova obiteljske medicine
 Sadašnja osnovna plaća – 1.500
pacijenata
 3% osnovne plaće – za svaku dodatnu
stotinu pacijenata
(30%
ukupno za raspon od 1.000 pacijenata,
između minimalnog i maksimalnog broja
registriranih korisnika – od 1.500 do 2.500)
Kombinacija načina plaćanja
 Kapitacija
 Nagradno plaćanje
(rezultati u promociji zdravlja, propisivačka
praksa, referalna praksa)
 Isplata po usluzi (uvesti

postepeno samo za određene vrste usluga –
npr. supstitucija bolničkih usluga)
Upravljanje praksom obiteljske
medicine
 menadžer tima
 fond zdravstvenog osiguranja
Godišnji program rada tima OM
 Predstavlja dokument na osnovu kojeg
liječnik obiteljske medicine sklapa
prospektivni ugovor sa fondom zdravstvenog
osiguranja o obimu usluga za svoju
populaciju registriranih pacijenata.
 Godišnji program rada tima OM mora biti
prilog ugovoru sa fondom zdravstvenog
osiguranja.
“Indikatori izvedbe”
 Broj preventivnih usluga;

 Broj kućnih i patronažnih posjeta;
 Broj uputnica:
 specijalisti, u laboratorij, u bolnicu;
 Broj propisanih lijekova.
Upravljanje promjenama u sistemu
zdravstvene zaštite u kontekstu
reforme PZZ
“Change management”
Ko se može baviti obiteljskom
medicinom ?
 Specijalisti obiteljske medicine
 “Izabrani liječnici” – proces re-edukacije

Preraspodjela kadra
Obiteljska Specijalisti
Bolnice
medicina
PZZ
Privatna praksa Javni sektor - Visoke participacije

(kapitacija (sistem plaća) - Povećanje plaća
niže participacije) - Interni sistem
nagrađivanja
prema radu
- Stručna i znanstvena
karijera
- Rad u privatnom
OM dugoročno smanjuje ukupne
troškove zdravstvene zaštite !
 Smanjenje korištenja bolničkih

kapaciteta;
 Smanjenje broja specijalističkih
konsultacija, laboratorijskih pretraga i
RTG;
 Racionalno propisivanje lijekova
Direktni troškovi OM su inicijalno
veći !
 Inicijalna ulaganja u ambulante OM:

prostor, oprema, edukacija kadra !
 Broj pregleda u ambulantama OM se

povećava u prvim mjesecima rada, a
kasnije opada (25 dnevno) !
OM ima pozitivan uticaj na zdravlje
stanovništva !
 Promocija zdravog stila življenja;
 Prevencija i rano otkrivanje bolesti;
 Participacija zajednice i obitelji;
 Promocija intersektorske saradnje

Aplikativni softwer za timove OM
 Zdravstveni karton pacijenta
 Baza podataka desete ICD
 Baza podataka o pozitivnoj listi lijekova (ATC
klasifikacija)
 Sistem zakazivanja pregleda
 Modul za računovodstvo (usluge, lijekovi,
snabdijevanje / skladište)
 Modul za izvještavanje (ZJZ, ZZO)
 Modul za održavanje i “updating” aplikacije
Evaluacija učinkovitosti PZZ
“Primary Care Score”
- 11 indikatora -
“Primary Care Score” - Hrvatska
1. Organizacija; mreža domova zdravlja /
grupnih praksi: 2 – ravnomjerno
raspoređena; 1 – postoji djelimično; 0 – ne
postoji
2. Tip liječnika: 2 – LOM; 1 – specijalnosti
PZZ; 0 – ostali specijalisti
3. Finansijska dostupnost: 2 – nacionalno ili
obavezno osiguranje; 1 – ostala osiguranja;
0 – individualna / privatna / neosigurani
4. % kliničkih specijalista: 2 – manje od 50%;

1 – od 50 – 75%; 0 – više od 75%
5. Odnos plaća LOM u PZZ / specijalisti: 2 –
0,9:1; 1 – 0,8:1; 0 – manje od 0,8:1
6. Sistem upućivanja: 2 – postoji i obavezan
je; 1 – postoji, ali ga je moguće izbjeći; 0 –
ne postoji
7. Kontinuitet / longitudinalnost: 2 –
postoji, obavezno je; 1 – postoji, ali je
moguće izbjeći; 0 – ne postoji
8. Sveobuhvatnost (preventiva +
kurativa): 2 – postoji (LOM); 1 –
djelimično; 0 – ne postoji
9. Koordinacija sa SZZ: 2 – čvrsto
definirana pravila koja se primjenjuju u
praksi; 1 – postoje pravila, ali ih je
moguće izbjeći; 0 – ne postoje
10. Obiteljska zaštita: 2 – cijela obitelj
kod jednog liječnika; 1 – djelimično; 0
– nema obiteljske zaštite
11. Orjentacija ka zajednici: 2–
u planiranju se koriste podaci o
lokalnoj zajednici; 1–
koriste se samo zdravstveni podaci;
0 – nema
planiranja na temelju podataka
Međunarodna komparacija
indeksa PZZ
 Velika Britanija = 1,7
 Nizozemska, Danska, Finska = 1,5
 Španija = 1,4
 Švedska i Kanada = 1,2
 Australija = 1,1
 Belgija = 0,8
 Njemačka = 0,5
 SAD = 0,2
 Hrvatska = 0,8
Međunarodne studije
 Starfield B, Shi L.: Policy relevant
determinants of health: an international
perspective. Health Policy, 2002; 60:
201-218.
 Macinko J., Starfield B., Shi L.: The
contribution of primary care systems to
health outcomes within OECD countries,
1970-1998 HSR, 2003; 38(3): 831-865.
Broj liječnika u PZZ / 10.000 st
 Gulliford, 2002, 2004 – UK
 Veći broj LOM – manji opći i specifični
mortaliteti za dob 15-64 godine;
 Povećanje broja LOM za 15-20% -
smanjenje mortaliteta za 6%;
 Veći broj LOM – manja hospitalizacija zbog
akutnih bolesti, manje maloljetničkih
trudnoća
Ciljevi seminara
“Pregovaračke vještine”

Ne pogađajte se oko pozicija !
 Pozicijsko pogađanje o problemu;
 koju bi igru trebalo igrati – UGLAĐENU ili
GRUBU.
 “Ako na uporno grubo pozicijsko
pogađanje reagirate uglađeno,
vjerojatno ćete izgubiti i košulju s leđa.”
 “Ljubaznost nije rješenje !” – “Postoji
alternativa !”
Principijelni pregovori & zasnovani na
suštinskom stanju stvari
 LJUDI: razdvojite ljude od problema !
 INTERESI: usredsredite se na interese, a
ne na pozicije !
 OPCIJE: generirajte mnoštvo
mogućnosti prije nego odlučite
što raditi !
 KRITERIJI: insistirajte da rezultat bude
utemeljen na nekim
objektivnim standardima!
Ciljevi seminara
– proširiti znanja i vještine ....
 Promijenite igru – pregovarajte o
činjeničnom stanju stvari !
 Bavite se drugim pregovaračem kao
ljudskim bićem – postizanje prijateljskog
sporazuma !
 Popuštajte pred principima, a ne pod
pritiskom !
Dnevni red seminara
 Komunikacijski stilovi i asertivnost;

 Razdvojite ljude od problema;
 Fokusirajte se na interese, a ne na
pozicije;
 Iznalaženje obostrano korisnih opcija;
 Insistirajte na objektivnim kriterijima.
Literatura
 Rodžer Fišer i Vilijem Juri:

Kako stići do da ! Kako da postignete
dogovor. Postignite sporazum bez
popuštanja. Publish
d.o.o., Beograd, 2005, 220 str.
Razdvojite ljude od problema

Svaki pregovarač ima 2 vrste interesa:
sadržaj i međuljudski odnosi
 Često obje strane tretiraju ljude i

problem kao jedno !
 “U kuhinji je lom !”; “Loše stojimo s novcem
!” – shvaćeno kao lični napad.
 Ego je sklon da se umiješa u suštinske

pozicije.
Pogrešna percepcija
 “Ljudi redovno pogrešno tumače ono
što im kažete i ne misle ono što vam
kažu.”
 Ovaj nesporazum pojačava predrasude.
 “Svrha igre postaje osvajanje bodova,
potvrđivanje negativnih utisaka i
prebacivanje krivice, a sve na štetu
interesa obje strane.”
Pozicijsko pregovaranje i odnosi ljudi
 Pozicijsko pogađanje dovodi do
žrtvovanja jednog od interesa
pregovarača:
 suštinskog pitanja ili dobrih odnosa.
 Povlačenje s pozicije ne mora vam
donijeti i prijateljstvo druge strane –
“može da vas prevede žednog preko
vode”.
Razdvojite odnos od suštinskog pitanja;
direktno se pozabavite problemima sa
ljudima i nama samima kroz ....
OPAŽANJE -PERCEPCIJA
EMOCIJE
KOMUNIKACIJA
Percepcija
 Sukob se ne nalazi u objektivnoj
stvarnosti, već u glavama ljudi !
 Neosnovani strahovi su stvarni strahovi,
sa kojima valja izaći na kraj.
 Stvarnost koju svaka strana vidi je
problem u pregovorima i otvara put ka
rješenju.
Neke smjernice za percepciju ....
 Stavite se na njihovo mjesto !

 Nemojte da zaključujete o njihovim
namjerama na osnovu svojih strahova !
 Ne krivite ih za svoj problem !
 Prodiskutirajte o svojim opažanjima !
Neke smjernice za percepciju ....
 Tražite mogućnosti da postupite

suprotno njihovim opažanjima !
 Dajte im udio u ishodu, tako što ćete se
postarati da sudjeluju u procesu !
 Čuvanje obraza: neka vaši prijedlozi
budu ono što se i čini da jesu !
Emocije
 Mogu da budu važnije od razgovora !

 Pregovarači spremniji za bitku nego za
saradnju.
 Visok ulog – osjećaji su ugroženi;
 strah i gnijev.
Neke smjernice za emocije ....
 Prije svega, prihvatite i shvatite emocije,
njihove i svoje !
 Jasno izrazite emocije i priznajte ih
kao legitimne !
 Učinivši osjećanja jasnim predmetom
diskusije, ne samo da ćete istaći ozbiljnost
problema, već ćete i pregovore učiniti
manje reaktivnim, a više “aktivnim”.
 Dozvolite drugoj strani da da oduška
osjećanjima !
 Ljudi se psihološki olakšavaju kroz
jednostavan proces prepričavanja svojih
problema.
 Najbolja strategija – slušajte, ne reagirajući
na njihove napade, podstičući povremeno
govornika da nastavi, sve dok sve ne kaže.
 Ne reagirajte na emocionalne izlive !

 Pravilo – “istovremeno smije da bude ljuta
samo jedna osoba”;

sam izliv postaje legitimniji – “neka ga, nek se
izduva, sad je na njega red”;

kršenje pravila – izgubili ste samokontrolu i
malo dostojanstva.
 Koristite simboličke gestove !

 Pismena sućut, izrečeno kajanje, odlazak
na groblje, mali poklon, stisak ruke ili
zagrljaj, zajednički objed, ....
 Izvinjenje – najjeftinija i najisplativija
investicija.
Komunikacija i pregovori
 “Pregovori su proces međusobnog

komuniciranja u svrhu donošenja
zajedničke odluke.”
3 velika problema u komunikaciji
 Pregovarači međusobno ne govore !
 Pokušavaju da nagovore posmatrače da
se opredijele.
 Ne čuju vas !
 Obuzeti smo razmišljanjem što ćemo
slijedeće da kažemo.
 Nesporazum !
1980, generalni sekretar UN
Valdhajm u Iranu
 “Došao sam kao medijator, da bih
izdejstvovao kompromis !”
 Kompromis = “srednje rješenje s kojim
se slažu obje strane” (engl.)
 vs. “ugrožen nam je integritet” (perzijski)
 Medijator = “posrednik” (engl.)
 vs. “onaj koji se petlja u tuđa posla” (perz.)
Standardne tehnike dobrog slušanja ....
 Pomno obraćanje pažnje na ono što se

govori;
 Traženje od druge strane da jasno i
glasno kaže ono što želi;
 Molba da se ideje ponove u slučaju
nejasnoće;
 Dok slušate ne formulirajte odgovor.
Kako formulirati rečenicu ?
 “Dozvolite da provjerim da li sam vas

dobro shvatio. S vašeg stanovišta,
situacija izgleda ovako ....”
Razumijevanje nije prihvatanje
 “Ako možete da izložite njihove

argumente bolje od njih samih, i potom
ih pobijete, do maksimuma povećavate
izglede za početak konstruktivnog
dijaloga o činjenicama i svodite na
minimum izglede da oni povjeruju kako
ih niste dobro razumjeli.”
Govorite o sebi, a ne o njima !
 Osjećam da sam  Pogazili ste riječ.

iznevjeren.
 Smatramo da smo  Vi ste rasista.
žrtve diskriminacije.
 OVO SE TEŠKO  PROVOCIRA

MOŽE OSPORITI ! DEFANZIVNU
REAKCIJU !
Govorite sa svrhom
 Ponekad je problem previše
komunikacije; neke misli je bolje ne reći.
 Ako u potpunosti otkrijete svoju
fleksibilnost, to može da oteža
postizanje sporazuma.
 Primjer: voljni ste prodati kuću za
80.000, a ja nudim 90.000 $.
Bolje spriječiti nego liječiti
 Najbolje vrijeme za bavljenje
problemima s ljudima jeste prije nego
što oni to postanu !
 Izgradnja ličnih i organizacionih odnosa
s drugom stranom.
 Bendžamin Frenklin – omiljena tehnika
da upita protivnika da mu posudi neku
knjigu.
Modalitet “licem u lice” =
“rame uz rame”
 “Slušajte, i vi i ja smo advokati
(biznismeni, diplomate). Ako ne
pokušamo da zadovoljimo vaše
interese, malo je vjerojatno da ćemo
postići sporazum koji će zadovoljavati
moje, i obrnuto. Dajte da zajedno
pretresemo problem načina
zadovoljavanja naših zajedničkih
interesa.”
Kada ovo raditi ?
 “Razdvajanje ljudi od problema nije

nešto što možete da uradite jednom i
potom zaboravite;
 to morate neprestano da radite.”

Fokusirajte se na interese,
a ne na pozicije

“Svjež zrak i odsustvo propuha”
 Razlikovanje pozicija od interesa je od
krucijalnog značaja !
 Primjer: “svjež zrak i odsustvo propuha”
 Priča o dvojici muškaraca koji se svađaju u
biblioteci. Jedan hoće da prozor bude
otvoren, a drugi zatvoren. Prepiru se kako
će da stoji: pritvoren, napola otvoren, ¾
otvoren. Ništa ne zadovoljava obojicu. ......
Interesi definiraju problem !
 “Interesi motiviraju ljude; oni su tihi

pokretači koji stoje iza bučnih pozicija.
Vaša pozicija je nešto što ste odlučili.
Vaš interes je ono što vas je navelo da
tako odlučite.”
Egipatsko-izraelski mirovni
sporazum, Kemp Dejvid, 1978
 Sagledavanje njihovih interesa, a ne

pozicija, omogućilo je iznalaženje
rješenja.
 Suverenitet nad Sinajem i
demilitarizacija velikih oblasti.
Različiti interesi su često
osnova sporazuma !
 Zajednički i podudarni interesi;
 Različiti interesi;
 Sukobljeni interesi.
Kako da identificirate interes ?
 Pozicija je često eksplicitna;
interesi na kojima se zasniva mogu biti
neartikulirani, neodređeni i nedosljedni.
 Upitajte: “Zašto?”
 “Koji je Vaš osnovni razlog što ne želite da
ugovor o zakupu stana zaključimo na duže
od 3 godine ?”
 Želite shvatiti potrebe, nade, strahove ili
želje druge strane !
Shvatite da svaka strana ima
višestruke interese !
 Pretpostavka da svi na drugoj strani
imaju iste interese gotovo nikada nije
slučaj.
 Svaki pregovarač ima iza sebe grupu

do čijih mu je interesa stalo.
Osnovne ljudske potrebe su
najjači interesi !
 Sigurnost;
 Ekonomska sigurnost;
 Osjećaj pripadnosti;
 Priznanje;
 Kontrola nad vlastitim životom.
Razgovor o interesima
 Zadovoljavanje interesa je svrha
pregovaranja.
 Ako želite da druga strana uzme u obzir

vaše interese, objasnite joj koji su.
 Sačinite listu interesa !

Učinite da vaši interesi ožive !
 Budite određeni ! Konkretni detalji čine vaš
opis vjerodostojnim, te pojačavaju utisak.
 Pozivanje druge strane da vas “ispravi ako
griješite” pokazuje vašu otvorenost; ako vas
ne ispravi – prihvata vaš opis.
 Dokazivanje legitimnosti interesa; potrebno je
da ih ubijedite da bi se osjećali isto da su na
vašem mjestu.
Priznajte njihove interese kao dio
problema !
 Ljudi vas pažljivije slušaju ako im se čini
da i vi njih razumijete.
 Skloni su vjerovati kako su oni koji ih
razumiju inteligentne i saosjećajne
osobe čije mišljenje vrijedi saslušati.
 Ako želite da drugi poštuju vaše
interese, počnite tako što ćete pokazati
da i vi poštujete njihove.
Priznajte njihove interese kao dio
problema ! Primjer:
 “Koliko shvatam, vaši interesi kao
građevinske kompanije se svode na to
da posao obavite brzo, uz minimum
troškova, ali i da uz to sačuvate
reputaciju odgovorne firme koja vodi
računa o sigurnosti. Da li sam vas
dobro razumio ? Imate li i drugih važnih
interesa ?”
Iznesite problem prije svog rješenja !
 “Smatramo da bi trebalo da u roku od

48 sati podignete ogradu oko gradilišta i
ograničite brzinu svojih kamiona u Ulici
hrastova na 15 milja/sat. A sada mi
dozvolite da kažem i zbog čega ....”
 Što će biti rezultat ovog pristupa ?
.....
 Ako želite da vas neko sasluša i

razumije vaše razloge, tada prvo
iznesite svoje interese i razloge, a tek
onda svoje zaključke ili prijedloge.
Budite čvrsti u vezi s problemom,
ali blagi s ljudima !
 “Koliko god nije mudro da ne odstupate
od svojih pozicija, toliko je mudro da ne
odstupate od svojih interesa.” – tu trošiti
svoju agresivnu energiju.
 Neumoljivo zastupanje svojih interesa
često podstiče obje strane u kreativnom
smišljanju obostrano povoljnih rješenja.
Napadnite problem ne
svaljujući krivicu na ljude !
 S poštovanjem ih saslušajte;
 Budite ljubazni prema njima;
 Pokažite da cijenite njihovo vrijeme i
trud;
 Naglasite da vam je stalo da zadovoljite
njihove osnovne potrebe ....
“Teorija spoznajnog nesklada”
 Davanje podrške ljudima na drugoj strani je
po snazi ravno žestini kojom naglašavate
problem.
 Proturječnost kombinacije podrške i napada
čini pristup djelotvornim; ljudi ne vole
proturječnost.
 Da bi prevazišli spoznajni nesklad, naći će se
u iskušenju da se distancira od problema da
bi vam se pridružio u naporu da učinite nešto
povodom toga.
Iznalaženje obostrano korisnih
opcija

Fiksan kolač i kompromis
 Uobičajen problem: “fiksan
kolač” vs. “uvećati kolač”;
 Ljudi u sporu obično vjeruju da znaju
pravi odgovor – nagodba u vidu
kompromisa je kreativna zamisao.
 Dakle, ljudi rijetko osjećaju potrebu za
opcijama.
4 prepreke koje koče
iznalaženje mnoštva rješenja:
1. Preuranjeni sud;
2. Traganje za jednim rješenjem;
3. Predstava o fiksnom kolaču;
4. Mišljenje da je “rješavanje njihovog
problema njihov problem”
Recept za smišljanje kreativnih opcija
1. Razdvojite smišljanje opcija od

odlučivanja;
2. Raširite opcije na stolu umjesto
traganja za jednim rješenjem;
3. Tragajte za obostranom koristi;
4. Olakšajte odlučivanje drugoj strani.
(1) Razdvojite smišljanje opcija od
odlučivanja
 “Brejnstorming” = zajedničko
spontano iznalaženje novih ideja;
 Ključno proceduralno pravilo je odložiti
svako kritiziranje i procjenjivanje ideja.
 Nesvakidašnje ideje se podstiču – ljudi
neće ispasti glupi;
 Odsustvo druge strane – neće odati
povjerljive informacije.
Prije brejnstorminga:
1. Definirajte svoj cilj;

2. Odaberite nekoliko sudionika (5-8);
3. Promijenite okruženje;
4. Stvorite neformalnu atmosferu;
5. Izaberite voditelja.
Za vrijeme brejnstorminga
1. Smjestite sudionike jedne pored
drugih, tako da se suočavaju s
problemom;
2. Pojasnite proceduralna pravila:
nekritiziranje i nepripisivanje ideja
pojedincu;
3. Tragajte za idejama;
4. Pišite ideje na vidljivom mjestu.
Poslije brejnstorminga
1. Označite ideje koje najviše obećavaju
(nominujete ideje vrijedne daljeg
razmatranja);
2. Razmišljajte o unaprijeđivanju obećavajućih
ideja (konstruktivna kritika);
3. Odredite vrijeme za procjenjivanje i
odlučivanje o idejama (što uključiti u
pregovore).
Razmotrite mogućnost
brejnstorminga sa drugom stranom
 Mogu reći nešto što prejudicira moje

interese;
 Mogu nenamjerno otkriti povjerljive
informacije;
 Mogu navesti drugu stranu da našu
opciju pogrešno protumači kao ponudu.
Da biste se zaštitili prilikom
brejnstorminga s drugom stranom ....
 Eksplicitno naglasite da taj sastanak
nema nikakve veze s pregovaračkim
sastankom na kome ljudi izražavaju
zvanične stavove koji ulaze u zapisnik.
 Usvojite naviku da izbacujete bar 2
alternative istovremeno s kojima se
očigledno ne slažete:
 Mogu dati kuću besplatno ili za 1 mil.$.
Razlika razmatranja opcija od
zauzimanja pozicija
 Dok se pozicija jedne suprotstavlja
poziciji druge strane, opcije podstiču
nove opcije.
 Razlikuje se čak i jezik kojim govorite.

 sastoji se od pitanja, a ne od tvrdnji;
 otvoren je, a ne zatvoren.
(2) Proširite svoje opcije
 U ovoj fazi pregovora ne bi trebalo da
tražite pravi put. Vi stvarate prostor za
pregovore.
 Na sastanku za brejnstorming ljudi
dobiju slobodu da kreativno misle:
 Umnožite opcije krećući se između
konkretnog i općeg – kružni diagram.
Kružni dijagram – 4 osnovna koraka
za iznalaženje opcija
 Korak 1 – PROBLEM (u praksi);
razmišljanje o određenom činjeničnom
stanju koje vam se ne dopada;
 Korak 2 – ANALIZA (u teoriji);

deskriptivna analiza, postavljate
uopćenu dg postojeće situacije;
Kružni dijagram – 4 osnovna koraka
za iznalaženje opcija
 Korak 3 – PRISTUPI (u teoriji); uopćen
tip razmišljanja o mogućim strategijama
ili receptima;
 Korak 4 – IDEJE ZA AKCIJU (u

praksi); iznalaženje konkretnih i
izvodljivih prijedloga za akciju.
(3) Potražite obostranu korist
 Identificirajte zajedničke interese:
(1)
kriju se u svim pregovorima; (2) to
su dobre prilike, pojasniti ih i formulirati
kao zajednički cilj; (3) pregovori
se odvijaju lakše i u prijateljskoj
atmosferi.
Usklađivanje različitih interesa
 Slaganje se često zasniva na
neslaganju !
 Primjer: kupovina dionica !
 Kada bi se slagali u tome da će vrijednost
dionica rasti, prodavac ih najvjerojatnije ne
bi prodao.
 Razlika u ubjeđenju predstavlja osnovu
pogodbe.
Razlike u uvjerenjima ?
Jednoj strani je više stalo do, a drugoj ....
 Forme  Suštine
 Ekonomskog  Političkog značaja
značaja  Praktične koristi
 Simbolične koristi  Dalje budućnosti
 Bliske budućnosti  Međuljudski odnos
 Ad hoc rezultata  Općeg dobra
 Političkih poena  Rezultata
 Prestiža, ugleda
Pitajte ih čemu daju prednost ?
 Uklapanje interesa = potražite stavke
koje su za vas mali trošak, a za njih
velika dobit, i obrnuto.
 To omogućavaju razlike u interesima,
prioritetima, uvjerenjima, prognozama i
stavovima prema riziku.
 Moto pregovarača = “Živjela razlika !”
(4) Olakšajte im odlučivanje !
 Britanski ambasador je svoj posao
opisao kao “pomaganje svom kolegi na
drugoj strani da dobije nove instrukcije”.
 Naš zadatak može biti jačanje pozicije
druge strane ili snabdjevanje
argumentima da bi ubijedila ostale.
Insistirajte na objektivnim
kriterijima

Odlučivanje prema nahođenju
skupo staje !
 “Cijena je 50 $; uzmi ili ostavi.”
 Takmičenje ko je tvrdoglaviji ili
takmičenje ko je velikodušniji.
 Pozicijsko pogađanje – razgovaraće
samo o onome što su voljni ili nisu voljni
da prihvate.
 To je interakcija 2 ljudske volje.
Vježba 1.:
Kada se koriste objektivni kriteriji ?
 Pregovori sa građevinskom kompanijom
o dubini temelja naše kuće; 105 str.
 Uvodni tekst o opisu situacije u
pregovorima;
 predložiti opcije daljeg toka predgovora !
 igra uloga !
 pročitati rješenje iz knjige !
Fer standardi
 tržišna vrijednost,  moralne norme,
 naučno saznanje,  ravnopravan
 profesionalni tretman,
standardi,  tradicija,
 efikasnost,  reciprocitet,
 troškovi,  itd.
 sudska odluka,
Test recipročne primjene
 .... Da biste ustanovili da li je predloženi

kriterij pravičan i neovisan od nahođenja
bilo koje strane.
Pravična procedura
– jedan siječe, a drugi bira -
 Stari način podjele kolača između 2
djece: jedno siječe, a drugo bira.
 Primjer: pregovori oko Zakona o

morima;
 Najsloženiji ikada održani pregovori
 Vježba br 2.; str. 110
Svako pitanje strukturirajte kao zajedničku
potragu za objektivnim kriterijima !
 Vi i druga strana možda imate suprotstavljene

interese, ali sada imate zajednički cilj:
određivanje pravične cijene.
 Cijena je 155.000 $. Kako ste došli do te
sume ?
 Ukoliko su oni predložili standard, njihovo
poštovanje tog standarda nije čin slabosti,
već snage – održavanje zadate riječi.
Rezonirajte logično i budite
otvoreni za objašnjenja
 U većini pregovora ljudi koriste
presedane i druge objektivne standarde
kao argumente kojima podupiru
pozicije.
 Neki počinju tako što izjavljuju da je
njihova pozicija pitanje principa i
odbijaju da saslušaju druge – “stvar
je u principu”.
Rezonirajte logično i budite
otvoreni za objašnjenja
 Jedan standard legitimnosti ne

isključuje postojanje drugih !
 Npr. koji su standard strane ranije

koristile ili koji se nalazi u široj primjeni.
Testiranje standarda
 Ako ni poslije detaljne rasprave ne

možete da prihvatite kriterije kao
najprimjerenije, možete da predložite
njihovo testiranje.
 To može uraditi pravična i nepristrasna
(treća) osoba.
Uvijek možete odustati !
 Prije nego odustanete, trebalo bi da
provjerite da niste slučajno previdjeli
neki objektivan standard koji tu ponudu
čini poštenom.
 Postojanje relevantnog standarda
eliminira trošak popuštanja pred
proizvoljnom pozicijom.
Uvijek možete odustati !
 Trebalo bi da odvagate suštinsku korist

naspram koristi po vaš ugled
pregovarača koja bi mogla proisteći iz
odustajanja.
 Čuvanje obraza u pregovorima vs.
suštinska korist !
Upravljanje konfliktom
i kreativno rješavanje problema

Ciljevi učenja
 Dijagnosticirati fokus i izvor konflikta;
 Odabrati odgovarajuću strategiju

upravljanja konfliktom;
 Razriješiti interpersonalnu konfrontaciju

koristeći kolaborativni pristup
2
Konflikt i izvedba
Poz.
Ishodi / rezultati
Organizacioni
Neg.
Nizak Visok
Razina konflikta
3
Dijagnosticiranje konflikta
 Fokus konflikta
 Fokusiran na ljude: Konfrontacije “licem u

lice” – visoke emocije raspaljene moralnom
indignacijom;
 Fokusiran na problem: Racionalni
pregovori o alokaciji resursa.
4
Izvor konflikta Fokus konflikta
Osobne razlike Percepcije i
očekivanja
Nedostatna Pogrešna
informiranost informacija ili
interpretacija
Inkompatibilnost Ciljevi i
uloge odgovornosti
Okolišni stres Oskudni resursi i
nesigurnost 5
Pristupi upravljanju konfliktom
Asertivno
Prinuda Suradnja
ASERTIVNOST
Kompromis
Izbjegavanje Prilagodba
Neasertivno
Nekooperativno Kooperativno
KOOPERATIVNOST
6
Vjerovatni ishodi pristupa
konfliktu
 Prinuda – Vi se osjećate obranjenim, ali
druga strana se osjeća poraženom
 Izbjegavanje – Problemi se ne rješavaju
 Kompromis – Učesnici traže brza, a ne
efektivna rješenja
 Prilagodba – Druga vas osoba može
iskoristiti
 Suradnja – Vjerovatno da će se problem
riješiti
7
Kada koristiti tehnike
upravljanja konfliktom
 Izbjegavanje: mala pitanja, ograničeno
vrijeme/resursi;
 Prilagodba: čuvanje harmonije,
korištenje malim ustupcima da bi smo
dobili veći;
 Prinuda: hitnosti, kada postoji samo
jedan pravi put, preveniranje da ostali
iskoriste priliku/prednost;
8
Kada koristiti tehnike
upravljanja konfliktom
 Kompromis: U kasnom stadiju konflikta,
kada je za obje strane bolja djelimična
pobjeda od nikakve;
 Suradnja: za važna pitanja kada vrijeme nije

problem, gdje postoji organizaciona potpora,
kada je moguće rješenje “moja pobjeda –
tvoja pobjeda”
9
Četiri faze kolaborativnog
rješavanja problema
1. Identifikacija problema
2. Generiranje rješenja
3. Formuliranje akcijskog plana i
sporazum o tome
4. Implementacija i praćenje
 Prve dvije faze je najteže efektivno

implementirati
10
Okvir za kolaborativno
rješavanje problema
 Uspostavi “više ciljeve’;
 “Odvoji ljude od problema”;
 Fokusiraj se na interese, a ne na pozicije;
 Smisli opcije od zajedničke koristi;
 Koristi objektivne kriterije za evaluaciju
alternativa;
 Definiraj uspjeh u smislu realnih koristi, ne
imaginarnih gubitaka.
11
Pravila kolaborativnog
pregovaranja
 Izbjegavati donošenje pogrešnih zaključaka
unaprijed;
 Izgraditi povjerenje i razmjenjivati informacije;
 Postavljati pitanja;
 Osigurati informacije;
 Dati istovremeno više ponuda;
 Izbjegavati uzastopno ponavljanje diskusija o
pitanjima;
 Konstruirati uvjetne dogovore i potaknuti isticanje
razlika;
12
Pravila kolaborativnog
pregovaranja
 Biti svjestan intuicije;
 Tražiti dogovore nakon dogovora;
 Koristiti pregovaranje između timova;
 Izbjegavati pravilo većine;
 Biti svjestan koalicija;
 Pozivati se na norme pravde –
pravičnost, jednakost i potrebe.
13
Kreativno rješavanje sukoba - EI
 Prvo, smirite se, postanite svjesni svojih
osjećaja i izrazite ih.
 Iskažite spremnost da problem riješite
razgovorom, a ne pojačanom agresivnošću.
 Svoje stajalište iznesite neutralnim jezikom, a
ne svadljivim tonom.
 Pokušajte razriješiti raspravu na pravedan
način, radeći zajedno na rješenju koje mogu
prihvatiti obje strane.
14
Semafor sa 6 koraka
– kontrola impulsa -
 CRVENO SVJETLO

Stani, smiri se i razmisli prije nego što nešto
poduzmeš
 ŽUTO SVJETLO

Iznesi problem i osjećaje

Postavi pozitivan cilj

Smisli puno rješenja

Unaprijed razmisli o posljedicama
 ZELENO SVJETLO: kreni i iskušaj najbolji plan
15
Utjecaj emocija na rad
EMOCIJE
ODLUČIVANJE RAD
VRIJEDNOSTI
16
Emocionalna inteligencija - komponente
Komponente Definicija Manifestacije – na poslu
Samo- Sposobnost da se prepozna i razumiju Samopoštovanje
svjesnost sopstvene emocije, sopstvena ćud i unutrašnji Realna samosvjesnost
pokretači, te njihov uticaj na druge Zdrav smisao za humor
Samo- Sposobnost da se kontroliraju i preusmjere Vrijedan povjerenja, Integritet
svladavanje opstruktivni impulsi i raspoloženja Sposobnost sučeljenja sa
Sposobnost da se razmisli prije prosuđivanja i nepredvidivim situacijama
djelovanja Otvorenost za promjene
Motiviranost Poriv da se radi zbog razloga koji su iznad Jak pokretač za uspjehom
novca i statusa Optimizam, čak i kad se gubi
Sposobnost da se slijede ciljeve sa energijom i Posvećenost organizaciji
punom posvećenosti
Empatija Sposobnost da se razumije emocionalno stanje Ekspertnost u građenju i izboru
drugih ljudi talenata
Vještina tretiranja ljudi sukladno njihovim Kros-kulturalna senzitivnost
emocionalnim reakcijama Posvećenost kupcima-klijentima
Socijalne Vještina građenja i održavanja odnosa – Efektivnost u vođenju promjena
vještine stvaranje mreže odnosa Upornost
Sposobnost da se „uhvati suština“ i sačini Ekspertnost u građenju i vođenju
odgovarajući izvještaj timova
Izvor: Goleman D. (2004), What Makes a Leader, Harvard Business Review, January,
88. 17
4 grupe vještina EI:
Šta vidim ? Šta činim ?
Kod sebe / Samosvijest Samoregulacij

sa mnom a
Kod drugih / Socijalna Socijalne

sa drugima svjesnost / vještine
empatija
18
Kontinuitet sazrijevanja
ZAVISNOST
1. Biti proaktivan
Privatna 2. Započti sa krajem na umu /
pobjeda vizija
3. Raditi prvo najvažnije stvari
NEZAVISNOST
4. (win-win) razmišljanje, svi na
Javna pobjeda dobitku
(Kooperacija i 5. Razumjeti druge da bi nas

razumjeli (Empatija)
komunikacija) 6. Međuzavisnot (Sinergija)
MEĐUZAVISNOST
7. Stalno unapređivanje (brušenje)
19
Navika je međuzavisnost ...
ZNANJE (Šta i zašto)
VJEŠTINA (Kako) ŽELJA (Motivacija/ nastojanje)
20
Emocionalna inteligencija i
ponašanje
 Asertivnost vs. agresivnost;
proaktivnost i reaktivnost;
 Upravljanje vremenom – samokontrola;
 Reći “ne” kada želimo reći “da”;
 Empatija i pregovaračke vještine;
 Stvaranje povezanosti i timski rad;
 Integritet ličnosti .......
21
Pregovaračke vještine

 Usredsredite se na interese, a ne na
pozicije;
 Iznalazite obostrano korisne opcije;
 Insistirajte na upotrebi objektivnih
kriterija.
22
Reaktivan Proaktivan
Ja sam takav Mogao bih odabrati drugi pristup
Takav sam stvoren Mogao bih sigurno nešto promjeniti
Šta ja tu mogu učiniti Pogledajmo koje alternative imamo
To me izluđuje Ja kontroliram moja osjećanja
To neće niko dozvoliti (dopustiti) Predstavit ću da me shvate
Ja to moram uraditi Izabrat ću odgovarajuću reakciju
Ne mogu Izabrat ću
Moram tako Ja želim ovako
Kad bi samo... Ja hoću
23
Emocionalni bankovni račun
 “Emocionalni bankovni račun” je
metafora koja opisuje sumu povjerenja
koju ulažemo u vezu. To je vaš nivo
osjećaja sigurnosti u drugo ljudsko biće.
 Kad je konto povjerenja visok,
komunikacija je laka, trenutna i
uspješna.
 Šest krupnih uloga na “EBR”
24
Šest krupnih uloga na “EBR”
 Razumijevanje pojedinca
 Poklanjanje pažnje sitnicama
 Držanje riječi
 Pojašnjenje očekivanja
 Iskazivanje osobnog integriteta
 Iskreno se izvinite kada pišete ček
25
Donošenje odluka
 Klasične metode analitičkog odlučivanja
(pokušaj donošenja racionalnih odluka,
“teorija školske ploče”)
 Intuitivno donošenje odluka (podsvjesna
logička analiza)
26
Moć intuicije: prvih 30 sekundi
 Podaci istraživanja na Harvardu: ljudi mogu u
prvih 30 sekundi susreta intuitivno osjetiti
osnovni dojam koji će imati o toj osobi nakon
15 minuta ili 6 mjeseci.
 Intuicija ima najveću ulogu na poslu kada se
procjenjuju ljudi.
 Takva trenutna intuitivna sigurnost je ostatak
osnovnog sistema za rano upozoravanje na
opasnost.
27
Racionalno rješavanje
problema
 Korak 1: Definiranje problema
 Razdvajanje činjenica od mišljenja;
 Specificiraj nevidljive uzroke;
 Kada i gdje se pojavio;
 Iskaži problem eksplicitno;
 Identificiraj koji standardi su povrijeđeni;
 Odredi čiji je to problem;
 Koliko je ozbiljan i da li se pogoršava;
 Kako je ranije rješavan. 28
problema
 Korak 2 : Generiranje alternativnih rješenja
(solucija)
 Suprotstavi solucije i ciljeve;
 Prikupi eventualne solucije od svih koji su
involvirani;
 Gradi solucije na idejama drugih;
 Specificiraj kratkoročne i dugoročne solucije;
 Odgodi evaluiranje solucija;
 Specificiraj solucije koje rješavaju problem.
29
problema
 Korak 3: Evaluacija i selekcija solucija (alternativa)
 Definiraj apsolutne i uporedne uvjete (kriteriji);
 Evaluiraj u odnosu na najbolje standarde;
 Evaluiraj sistemtatično i u odnosu na rješenje;
 Evaluiraj u odnosu na ciljeve;
 Evaluiraj glavne efekte i sporedne efekte;
 Iskaži selekcionirane solucije eksplicitno.
30
problema
 Korak 4: Implementiraj i prati primjenu solucije
 Napravi akcioni plan;
 Zapitaj se šta se najgore može desiti ako se plan
provede, ali i šta se najgore može desiti ako se ne

implementira;
 Osiguraj prihvatanje;
 Implementiraj u pravo vrijeme kroz odgovarajući red
koraka;
 Osiguraj povratne informacije;
 Uspostavi odgovarajući kontrolni sistem i korektivne
mehanizme 31
Karakteristike kreativnih
osoba
 Puni informacija o polju interesovanja;
 Eliminiraju sve što je irelevantno;
 Ljubopitljivi i otvoreni, osjetljivi na problem
(postavljaju pitanja: zašto, zašto ne, šta ako);
 Optimistično spremni na rizik i izazove;
 Uvijek preokupirani, ideje dolaze u naletima;
 Ne vole monotoniju, rigidne rutine, restriktivnu
politiku, uplitanje birokratije;
32
Karakteristike kreativnih
osoba
 Toleriraju izolaciju i nedoumicu;
 Bitna autonomija i nezavisnost;
 Uživaju više u procesu nego u rezultatu;
 Imaju osjećaj kada nešto nije u redu;
 Grade ideje na sugestijama drugih;
 Dosta vremena provode u čitanju;
 Na sastancima postavljaju “nezgodna”
pitanja.
33
Inovativan supervizor
 Vjeruje da uvijek postoji bolji put;
 Posmatra problem kao izazov;
 Smatra da nije najpametniji;
 Greške koristi kao učenje na iskustvu;
 Tolerantan prema kolegama;
 Svaki dan napravi osvrt na svoj rad;
 Unosi humor u aktivnosti;
 Spreman podnijeti sve žrtve za svoju ideju.
34
Kako stimulirati kreativnost
kod vašeg osoblja
 Identificirajte kreativce i bolje ih upoznajte;
 Naglasite značaj kreativnosti kod treninga i
obuke novozaposlenih;
 Prezentirajte problem kao izazov;
 Dajte ljudima odriješene ruke;
 Ne budite sitničavi i ne tražite perfekciju;
 Dozvolite im greške kao cijenu za progres;
 Osigurajte im potrebne resurse i psihološki
poticaj; 35
Kako stimulirati kreativnost
kod vašeg osoblja
 Uključite ih u proces učenja na poslu i van njega;
 Omogućite im prisustvovanje stručnim sastancima,
seminarima, kongresima;
 Osigurajte im stručnu literaturu, internet;
 Ohrabrite ih da pišu stručne radove;
 Zaštitite ih jer su drugačiji od ostalih;

 Oslobodite ih dosadnih i administrativnih poslova;
 Pohvalite ih i nagradite.
36
Šta sputava kreativnost
 Podcjenjivanje i prerano prosuđivanje
vrijednosti ideje;
 Strah od neuspjeha i greške;
 Restriktivna politika, pravila i procedure;
 Striktna kontrola i ograničena sredstva;
 Kompleksna i spora procedura za
prihvatanje sugestija i projekata.
37
Konceptualni blokovi
sprečavaju kreativnost
 Constancy (Konstantnost) – usmjerenost
samo na jedna način razmišljanja;
 Commitment (Posvećenost) – nemogućnost
(nedobrovoljnost) da se promjeni način
razmišljanja;
 Compression (Kompresija) – uzak pogled na
problem;
 Complacency (Nedostatak radoznalosti) –
bez pitanja.
38
Osnovni principi konsenzusa
 Svako treba u potpunosti izraziti svoje viđenje
problema;
 Izbjegavati brze zaključke i sporazume;
 Istražiti sve pozitivne aspekte svake alternative;
 Iznijeti i analizirati negativne strane svake
alternative;
 Riješiti sve nesporazume i neslaganja;
 Izbjegavati tehnike glasanja, prosjeka, ili
pogađanja (cjenkanja);
 Insistirati da se svi slažu sa prihvaćenim rješenjem
39
Kreativno rješavanje problema
u grupi
 Nestruktuirane brainstorming grupe
 Struktuirane brainstorming grupe
 Problem prezentiran grupi;
 Svi zapišu ideje na papir bez diskusije;
 Svaki član pročita jednu ideju i tako u krug dok
se sve ideje ne stave na pano;
 Svaka se ideja tek sada prodiskutuje i modificira;
 Svako rangira sve ideje i poeni se zbroje na
panou.
40
Emocionalna inteligencija
- uvod -

Kvocijent inteligencije ili IQ
 “Kvocijent inteligencije ili IQ reflektira

našu intelektualnu ili racionalnu
inteligenciju, koja nam pomaže riješiti
logičke i strategijske probleme.”
 Početak XX stoljeća.
Emocionalna inteligencija ili EQ
 “EQ je sposobnost praćenja i upravljanja
vlastitim i tuđim osjećajima, te
usmjeravanje mišljenja i djelovanja uz
pomoć osjećaja.”
 EQ je preduvjet za pravilno korištenje IQ-a.
Ako su oštećeni oni dijelovi mozga kojima
osjećamo, naše će razmišljanje biti manje
izoštreno.
 Daniel Goleman; sredinom 1990-tih.
Djelovati unutar granica situacije - EQ
 “Moja EQ omogućava mi da prosudim u

kakvoj sam situaciji i da se ponašam
sukladno tome.” (Daniel Goleman)
 To znači djelovati unutar granica

situacije, dopustiti situaciji da me vodi.
Bazične / primarne emocije
 Strah
 Ljutnja
 Radost
 Tuga
Semafor sa 6 koraka
 CRVENO SVJETLO

Stani, smiri se i razmisli prije nego što nešto
poduzmeš
 ŽUTO SVJETLO
 Iznesi problem i osjećaje
 Postavi pozitivan cilj
 Smisli puno rješenja
 Unaprijed razmisli o posljedicama
 ZELENO SVJETLO: kreni i iskušaj najbolji plan
EMOCIJE
ODLUČIVANJE RAD
VRIJEDNOSTI
(EI/EQ)
 McClelland (1973): utemeljitelj koncepta EI

dokazuje da je za biti uspješan na poslu bitnije posjedovati različite
kompetencije nego biti stručan i inteligentan (IQ)
 Goleman D. (1996): afirmator koncepta EI/EQ
 Unapređenja EI/EQ – platforma za biti uspješniji na poslu,

posebno za biti uspješan menadžer
 Lični uspjeh i sreća direktno koreliraju sa EI/EQ


IQ ne korelira direktno sa ličnim uspjehom i srećom
 Rad na “samom sebi” – spremnost da se gradi EI/EQ

punom posvećenosti
88.
Kod sebe / Samosvijest Samoregula-

sa mnom cija

empatija
Razvijanje emocionalnih
kompetencija
 Različiti poslovi – različit set emocionalnih
komeptencija
 Utvrditi set potrebnih kompetencija
 Kritična masa emocionalnih kompetencija –
tačka preokreta
 Mogućnost unapređenja EI/EQ kroz
edukacijski proces

Uslov: spremnost ljudi da rastu i da se mjenjaju
 Ključni uslov rasta EI/EQ - KARAKTER
Kontinuitet sazrijevanja
ZAVISNOST
1. Biti proaktivan
Privatna 2. Započti sa krajem na umu /
pobjeda vizija
NEZAVISNOST
4. (win-win) razmišljanje, svi na
Javna pobjeda dobitku
(Kooperacija i 5. Razumjeti druge da bi nas

razumjeli (Empatija)
komunikacija) 6. Međuzavisnot (Sinergija)
MEĐUZAVISNOST

i ponašanje
 Asertivnost vs. agresivnost;
proaktivnost i reaktivnost;
 Upravljanje vremenom – samokontrola;
 Reći “ne” kada želimo reći “da”;
 Empatija i pregovaračke vještine;
 Stvaranje povezanosti i timski rad;
 Integritet ličnosti .......

 Usredsredite se na interese, a ne na
pozicije;
 Iznalazite obostrano korisne opcije;
 Insistirajte na upotrebi objektivnih
kriterija.
Ne mogu Izabrat ću

uspješna.
Donošenje odluka
 Klasične metode analitičkog odlučivanja
(pokušaj donošenja racionalnih odluka,
“teorija školske ploče”)
 Intuitivno donošenje odluka (podsvjesna
logička analiza)
Moć intuicije: prvih 30 sekundi
 Podaci istraživanja na Harvardu: ljudi mogu u
prvih 30 sekundi susreta intuitivno osjetiti
osnovni dojam koji će imati o toj osobi nakon
15 minuta ili 6 mjeseci.
 Intuicija ima najveću ulogu na poslu kada se
procjenjuju ljudi.
 Takva trenutna intuitivna sigurnost je ostatak
osnovnog sistema za rano upozoravanje na
opasnost.
Lokacija u mozgu
 Središte racionalne misli (tanki sloj
neokorteksa na samoj površini mozga)
 Predosjećaji (emocionalna središta su mnogo
dublje u mozgu, iznad baze, “struktura
amigdala”, mnogo starija od neokorteksa)
 U amigdali se čuvaju emocije i iskustva. Tu se
pamte sva iskustva na koja smo doživjeli
emocionalnu reakciju.
 Živčane veze amigdale sa neokorteksom i
organima u utrobi.
Balans misli i osjećaja
 Naš um nije računalo sa urednim ispisom
racionalnih argumenata.
 Čini nešto mnogo elegantnije: važe
emocionalnu težinu tih prethodnih iskustava i
isporučuje rješenje u obliku predosjećaja,
instinkta.
 Struja svijesti vs. struja osjećaja. Misli i
osjećaji nerazmrsivo su prepleteni.
Balans misli i osjećaja
 Ne može se reći da instinkt preteže nad
činjenicama.
 Osjećaj da je nešto “dobro” ili “loše”
signalizira da li ono što radimo
odgovara našim preferencijama,
vrijednostima prema kojima se ravnamo
ili životnoj mudrosti.
Lijeva moždana hemisfera
 Svjesni um
 Proces racionalnog, logičnog,
analitičkog i evaluacijskog razmišljanja
 Kontrola govora (verbalna
komunikacija)
Desna moždana hemisfera
 Obrada apstraktnih, simboličkih
informacija
 Procesi kreativnog, impulsivnog,
intuitivnog i instinktivnog razmišljanja
 Komunicira jezikom imaginacije – snovi
i intuicija
 Sjedište nesvjesnog uma
 “Slika vrijedi hiljadu riječi”
Emocionalna svjesnost:
shvaćanje svojih osjećaja i njihovih
posljedica
 “Emocionalna svjesnost” je shvaćanje

načina kako naše emocije utječu na naš
rad i sposobnost da naše vrijednosti
usmjeravaju naše odluke.
Struja svijesti:
struja misli i struja osjećaja
 U žurbi i stresu svijest nam je preplavljena
strujom misli (o obavezama).
 Potrebna je mentalna stanka da bi postali
svjesni podzemnog mrmora raspoloženja – ali
mi rijetko zastajemo.
 Naša tijela podešena su za sporiji ritam.
Potrebno nam je vrijeme za introspekciju.
Mentalni pritisak guši naš tihi unutrašnji glas
koji nudi unutarnje kormilo uvjerenja, kojim
možemo broditi životom.
“Emocionalna gluhoća”
 “Emocionalna gluhoća” je
zanemarivanje poruka koje nam
pokušava poslati tijelo – posljedice su
hronične glavobolje i napadi tjeskobe.
Trening samosvijesti
 Samosvijest se može njegovati !
 Neko vrijeme “ne raditi ništa”.
 Produktivno ne raditi ništa ne znači
samo ne raditi, nego niti ne traćiti
vrijeme na uobičajeni način: TV ili raditi
nešto drugo dok gledate TV.
 Činiti nešto što nam otvara um prema
dubljoj i mirnijoj osjetljivosti.
Pojam samokontrole
 “Samokontrola” predstavlja djelotvorno vladanje
osjećajima i impulsima koji ometaju.
 Samokontrola se iskazuje odsutnošću izraženog
emocionalnog vatrometa.
 Njen znak je smirenost pod stresom ili odbrana od
neprijateljski raspoložene osobe bez uzvratnog
napada.
 Vremenska organiziranost: održavanje svog
dnevnog rasporeda zahtjeva samokontrolu kako
biste otklonili prividno hitne, ali zapravo nebitne
zahtjeve.
Ljudi sa samokontrolom
 Dobro upravljaju svojim impulzivnim i
nemirnim osjećajima.
 Ostaju sabrani, pozitivni i hladnokrvni
čak i u trenucima kušnje.
 Jasno misle i ne gube koncentraciju ni
pod pritiskom.
Uznemirenost
 Razdraženost iskrivljuje naš pogled na
stvari, tako da inače dobronamjeran
komentar možemo doživjeti kao
neprijateljski napad.
 Ljudi koji se uspijevaju riješiti
uznemirenosti često vladaju tehnikom
upravljanja stresom (dugo kupanje,
vježbanje, joga, meditacija).
Emocionalno povlačenje
 Emocionalno povlačenje ili “model
prikrivanja negativnih osjećaja” – ne
poduzimaju ništa da poboljšaju svoju
situaciju.
 Doimaju se hladnokrvnima, a u sebi
ključaju (glavobolja, razdražljivost,
previše pušenja i pića, nesanica i
beskrajna samokritika).
Gilles Azzopardi: Poboljšajte svoje inteligencije
 “Često mislimo da se samokontrola

sastoji u gušenju emocija. Varamo se.
Vladati svojim emocijama ne znači da
sebi moramo zabraniti da se raspalimo
od bijesa. Naprotiv. Jedino što to
nećemo učiniti bilo s kim, zbog bilo čega
i bilo kako, nego s pravom osobom, u
pravom trenutku, zbog pravih razloga i u
pravoj mjeri.”
“Plima” kao posebno stanje uma
 “Plima” je posebno stanje uma kod ljudi kada
rade, a svoj posao smatraju uzbudljivim.
 “Plima” motivira ljude da rade najbolje što

mogu, bez obzira na to koji posao rade.
 Da bi dospjeli na vrh ljudi moraju voljeti to što

rade i u tome nalaziti zadovoljstvo.
Riječi “motiv i emocija”
 Imaju isti latinski korijen motere –
“pokretati”.
 Emocije su ono što nas pokreće da
ostvarimo svoje ciljeve; one hrane našu
motivaciju.
 Naši motivi zauzvrat pokreću našu
percepciju i oblikuju naše aktivnosti.
 Sjajan rad počinje izvrsnim emocijama.
Neuralni paradoks “plime”
 NAJNIŽA RAZINA POTROŠNJE ENERGIJE
kada se bavimo iznimno zahtjevnim
zadatkom.
 MOZAK VISOKO AKTIVAN kada nam je
dosadno i kada smo apatični, moždana
aktivnost raspršena.
 U “plimi” mozak vrlo precizno šalje impulse;
opće sniženje kortikalne pobuđenosti, čak i
kada se bavimo zahtjevnim zadatkom.
“Psihološka prisutnost”
 “PSIHOLOŠKA ODSUTNOST” kod ljudi
koji napamet obavljaju posao, dosađuju
se, odsutni su.
 “PSIHOLOŠKA PRISUTNOST”
zahtjeva da “ne budete onesposobljeni
tjeskobom i stoga budete otvoreni
prema drugima, a ne zatvoreni”.
Strast za povratnom informacijom
 Ljudi koje pokreće potreba za postignućem
traže načine za mjerenje svoga uspjeha.
 Za mnoge je to novac; neki pak kažu da je
novac samo način bilježenja napretka
(“učenička knjižica”).
 Mala težnja za postignućem: ne daju
zaposlenicima povratnu informaciju o tome
kako rade i šta se od njih očekuje.
Emocije su hiperefikasan
način komunikacije
 Emocijama kao signalnom sustavu nisu
potrebne riječi.
 To evolucijsko naslijeđe znači da nas

naš emocionalni radar čini osjetljivima
na ljude oko nas i pomaže nam da
komuniciramo neometano i djelotvorno.
Emocionalna ekonomija
 Svi mi navodimo druge da se osjećaju
malo bolje ili mnogo gore u svakom
doticaju koji ostvarimo.
 Svaki susret može se procijeniti na

ljestvici od emocionalno toksičnog do
blagotvornog.
Upravljanje tuđim emocijama –
“emocionalna zaraza”
 Svi smo dio tuđih emocionalnih struktura;
jedni drugima hranimo emocionalna stanja.
 To je argument protiv nesputanog izražavanja
toksičnih emocija na poslu.
 Naši pozitivni osjećaji o poduzeću u velikoj se
mjeri temelje na tome kakvo nam
raspoloženje prenose ljudi koji predstavljaju
organizaciju.
Samosvjesnost

Samosvjesnost
 Intuicija i instinkt govore o sposobnosti da
se osjete poruke iz našeg unutarnjeg
skladišta emocionalnog pamćenja.
 Ta sposobnost je u srži samosvijesti, koja je
bitna temeljna vještina za 3 emocionalne
kompetencije:
1. Emocionalna svjesnost
2. Tačna samoprocjena
3. Samopouzdanje
1. Emocionalna svjesnost
Shvaćanje svojih osjećaja i

njihovih posljedica
Emocionalna svjesnost:
shvaćanje svojih osjećaja i njihovih
posljedica
 “Emocionalna svjesnost” je shvaćanje

načina kako naše emocije utječu na naš
rad i sposobnost da naše vrijednosti
usmjeravaju naše odluke.
Ljudi sa emocionalnom svjesnošću
 Znaju koje emocije osjećaju i zašto.
 Uviđaju veze između svojih osjećaja i
onoga što misle, čine i kažu.
 Shvaćaju kako njihovi osjećaji utječu na
njihov rad.
 Imaju svjesnost o svojim vrijednostima i
ciljevima, koja ih vodi.
2. Precizna samoprocjena
Kako spoznati vlastite unutarnje

izazove, sposobnosti i ograničenja
Precizna samoprocjena
 “Precizna samoprocjena” je:
 iskren osjećaj svoje osobne snage i

ograničenja,
 jasna vizija onoga što želimo poboljšati i
 sposobnost da učimo iz iskustva.
Ljudi sa preciznom samoprocjenom
 Svjesni svoje snage i slabosti.
 Refleksivni, uče iz iskustva.
 Otvoreni za iskrene reakcije, nove
perspektive, neprekidno učenje i razvoj
sebe samih.
 Pokazuju smisao za humor i
perspektivu o sebi samima.
3. Samopouzdanje
Jak osjećaj za svoju vrijednost i

sposobnosti
Samopouzdanje
 “Samopouzdanje” je hrabrost koja

potiče od sigurnosti u svoje
sposobnosti, vrijednosti i ciljeve.
Ljudi sa samopouzdanjem
 Samouvjereno predstavljaju sebe; imaju
“prisutnost”.
 Mogu izraziti i nepopularna gledišta, te
se žrtvovati za ono što je ispravno.
 Odlučni su i sposobni donositi čvrste
odluke unatoč nesigurnostima i
pritiscima.
Samoregulacija

Emocionalne kompetencije
 Samoregulacija – vladanje impulsima i
neugodnim osjećajima – je u srži
sljedećih emocionalnih kompetencija:
1. Samokontrola
2. Vjerodostojnost
3. Savjesnost
4. Prilagodljivost
5. Inovativnost
4. Samokontrola
Suzdržavanje od remetilačkih
osjećaja i impulsa
Pojam samokontrole
 “Samokontrola” predstavlja djelotvorno vladanje
osjećajima i impulsima koji ometaju.
 Samokontrola se iskazuje odsutnošću izraženog
emocionalnog vatrometa.
 Njen znak je smirenost pod stresom ili odbrana od
neprijateljski raspoložene osobe bez uzvratnog
napada.
 Vremenska organiziranost: održavanje svog
dnevnog rasporeda zahtjeva samokontrolu kako
biste otklonili prividno hitne, ali zapravo nebitne
zahtjeve.
Ljudi sa samokontrolom
 Dobro upravljaju svojim impulzivnim i
nemirnim osjećajima.
 Ostaju sabrani, pozitivni i hladnokrvni
čak i u trenucima kušnje.
 Jasno misle i ne gube koncentraciju ni
pod pritiskom.
5 i 6. Vjerodostojnost i savjesnost
Poštenje i odgovornost za osobni

rad
(Integritet ličnosti)
Značenje pojmova
 “Vjerodostojnost” predstavlja
iskazivanje iskrenosti i poštenja.
 “Savjesnost” predstavlja pouzdanost i

odgovornost pri ispunjavanju obaveza.
Ljudi sa vjerodostojnosti
 Postupaju etično i ništa im se ne može
zamjeriti.
 Grade povjerenje svojom pouzdanošću i
autentičnošću.
 Priznaju vlastite pogreške i suprotstavljaju se
nemoralnim djelima drugih.
 Zauzimaju čvrsta, principijelna stajališta, čak i
kada je to nepopularno.
Ljudi sa savjesnosti
 Ispunjavaju obaveze i održavaju
obećanja.
 Drže sebe odgovornima za postizanje
svojih ciljeva.
 U radu su organizirani i brižljivi.
Iskazivanje osobnog integriteta
 Integritet podrazumijeva poštenje, ali ga
prevazilazi.
 Poštenje znači govoriti istinu, tj.
ravnanje naših riječi prema stvarnosti.
 Integritet znači ravnanje stvarnosti
prema našoj riječi – održavanje
obećanja i ispunjavanje očekivanja
 “Lojalnost onima koji nisu tu” je jedan od
najvažnijih načina iskazivanja integriteta
– gradite povjerenje u sebe kod
prisutnih.
 Primjer “dvoličnosti”: rekao sam vam
nešto što mi je rečeno u strogom
povjerenju, a to činim u nastojanju da
izgradim naš odnos.
 Prema svima se odnosite na osnovu

istog skupa principa
(asertivna konfrontacija vs. omalovažavanje i
kritikovanje, učešće u ogovaranjima)
Savjesnost: tiha vrlina
 Svakodnevni znaci savjesnosti:
- tačnost
- brižljiv rad
- samodisciplina
- strogo shvaćanje odgovornosti
 Osobito važna na poslovima na nižim
razinama organizacije: tajnica,
poštanski službenik, vozač kamiona.
7. i 8. Inovativnost i prilagodljivost
Otvorenost prema novim

zamislima i pristupima i
fleksibilnost reakcije na promjenu
Pojam inovativnosti i prilagodljivosti
 “Inovativnost” predstavlja otvorenost

prema novim zamislima, pristupima i
informacijama.
 “Prilagodljivost” predstavlja fleksibilnost

u reakcijama na promjene i izazove.
Ljudi sa inovativnošću
 Traže nove zamisli iz širokog raspona
izvora.
 Bave se originalnim rješenjima
problema.
 Stvaraju nove zamisli.
 Zauzimaju nova stajališta i razmišljaju
odvažno.
Ljudi sa prilagodljivošću
 Bez teškoća zadovoljavaju višestruke
zahtjeve, prihvaćaju preraspodjelu
prioriteta i snalaze se u brzim
promjenama.
 Prilagođavaju svoje reakcije i taktiku
kako bi se prilagodili promjenljivim
okolnostima.
 Događaje promatraju fleksibilno.
“Kako vrhovno vodstvo emocionalno reagira ?”
 Sposobnost tvrtke da preživi prijetnju

“doline smrti” ovisi samo o jednome:
“Kako vrhovno vodstvo emocionalno

reagira ?”
 Koji osjećaji će prevladati ?

Xerox i Canon – laserski
pisači
 Problem oplođivanja kreativnosti nije u
stvaranju zamisli, nego u odabiru one u koju
će se uložiti.
 Krajem 70-tih Xerox je napravio 6 prototipova
laserskog pisača. Potpredsjednik firme je
zanemario mišljenje stručnjaka i odlučio
obustaviti ulaganja.
 Canon je potom to prvi izbacio na tržište, a
Xerox izgubio milijarde dolara.
Ozračje svijeta rada danas
 Promjena je jedina konstanta u svijetu
rada danas.
 Nema formule koja određuje kako treba
raditi.
 Svi se potiču na rizik, na timski rad.
Ozračje se promijenilo. Ali čini se da su
se neki ljudi izgubili u tome. Teško im je
raditi na nov način.
Motiviranost
Emocionalna sklonost koja vodi

postizanju ciljeva i olakšava ih
3 motivacijske kompetencije
 TEŽNJA ZA POSTIGNUĆEM: težnja za
napredovanjem ili zadovoljenjem mjerila
izvrsnosti
 PREDANOST: prihvaćanje vizije i ciljeva
skupine ili organizacije
 INICIJATIVA I OPTIMIZAM: srodne
sposobnosti koje motiviraju ljude da traže
mogućnosti i omogućuju im da podnesu
usputne neuspjehe i prepreke
“Plima” kao posebno stanje uma
 “Plima” je posebno stanje uma kod ljudi kada
rade, a svoj posao smatraju uzbudljivim.
 “Plima” motivira ljude da rade najbolje što

mogu, bez obzira na to koji posao rade.
 Da bi dospjeli na vrh ljudi moraju voljeti to što

rade i u tome nalaziti zadovoljstvo.
Za ljude u 7.desetljeću života najveće
zadovoljstvo davao je . . .(prioriteti)
 Kreativni izazov i poticaj samog rada
 Mogućnost da se na njemu dalje uči
 Ponos obavljenim poslom
 Prijateljstva na radu
 Pomaganje ljudima i podučavanje
 Status
 Finansijska dobit
Riječi “motiv i emocija”
 Imaju isti latinski korijen motere –
“pokretati”.
 Emocije su ono što nas pokreće da
ostvarimo svoje ciljeve; one hrane našu
motivaciju.
 Naši motivi zauzvrat pokreću našu
percepciju i oblikuju naše aktivnosti.
 Sjajan rad počinje izvrsnim emocijama.
Neuralni paradoks “plime”
 NAJNIŽA RAZINA POTROŠNJE ENERGIJE
kada se bavimo iznimno zahtjevnim
zadatkom.
 MOZAK VISOKO AKTIVAN kada nam je
dosadno i kada smo apatični, moždana
aktivnost raspršena.
 U “plimi” mozak vrlo precizno šalje impulse;
opće sniženje kortikalne pobuđenosti, čak i
kada se bavimo zahtjevnim zadatkom.
“Psihološka prisutnost”
 “PSIHOLOŠKA ODSUTNOST” kod ljudi
koji napamet obavljaju posao, dosađuju
se, odsutni su.
 “PSIHOLOŠKA PRISUTNOST”
zahtjeva da “ne budete onesposobljeni
tjeskobom i stoga budete otvoreni
prema drugima, a ne zatvoreni”.
Primjer inicijative u banci u Pittsburgu
 Nadglednik u slobodno vrijeme razmišljao koliko
struje potroše računari koje zaposleni ne isključuju
kada pođu kući.
 16 sati praznog hoda = 268.000 USD godišnje
 Šefovi su ga odbili rekavši da bi isključivanje PC-a
smanjilo njihov vijek trajanja.
 Daljom analizom je zaključio da se poslovni računari
redovito zamjenjuju mnogo prije nego što dotraju.
 Banka je na kraju kupila njegovu ideju i dugoročno
uštedjela 2 miliona USD.
Optimizam i tumačenje neuspjeha
 PESIMIST vidi neuspjeh kao potvrdu neke
svoje kobne mane koja se ne može ispraviti.
Ishod je beznađe i bespomoćnost. Ako ste
osuđeni na neuspjeh, čemu se truditi ?
 OPTIMIST vidi neuspjeh kao posljedicu
okolnosti koje on može promijeniti, a ne neke
vlastite mane. Mogu podnijeti neuspjeh i
pronaći pozitivnu reakciju na njega.
Značaj pogreški
 Za optimistu neuspjeh je samo lekcija
koju treba naučiti za slijedeću “rundu”.
 “Pogreške su blago, prilika za
poboljšanje. Mnogi menadžeri moraju
shvatiti da bi trebali biti tolerantniji
prema ljudskim pogreškama, ne
kažnjavati ih zbog njih, nego im pomoći
da na njima uče.
Socijalna svjesnost / empatija
Svijest o osjećajima, potrebama

i interesima drugih
Principi empatičke komunikacije
 “Trudi se prvo da shvatiš, a zatim da te
shvate.”
 “Vaš karakter neprekidno zrači,
komunicira.” (značaj
neverbalne komunikacije; 60% - jezik tijela; 30% -
zvuci; 10% - riječi)
 Većina ljudi sluša sa namjerom da
odgovore, a ne da shvate.
5 razina slušanja
1). Ignoriramo drugoga
2). Pretvaramo se
3). Selektivno slušanje
4). Tehnika “aktivnog” ili “refleksivnog”
slušanja
5). Empatičko slušanje
Empatičko slušanje
 Empatičko slušanje je slušanje sa
namjerom da se shvati.
 Podrazumijeva ulazak u referentni okvir
druge osobe.
 Posmatrate svijet na način na koji ga ta
osoba vidi, shvatate njene paradigme,
shvatate njena osjećanja.
Empatija i simpatija nisu isto
 Simpatija je oblik slaganja, vid izvjesnog
prosuđivanja i suosjećanja. Ponekad je
prikladna emocija ili odgovor.
 Suština empatičkog slušanja nije u tome

da se s nekim složite, već da potpuno
shvatite tu osobu, kako emocionalno,
tako i intelektualno.
O načinu percepcije
 Ako naučite da pažljivo slušate druge,

otkrićete ogromnu razliku u načinu
percepcije, te veliki utjecaj na ljude koji
rade zajedno.
O empatiji
 Osjetiti što drugi osjećaju, a da to ne kažu, bit
je empatije.
 Drugi nam rijetko riječima kažu što osjećaju; to
izraze bojom glasa, izrazom lica ili na neki
drugi neverbalni način.
 Osnov za empatiju su temeljne kompetencije –
samosvijest i samokontrola.
 Bez sposobnosti da se osjete vlastiti osjećaji –
a da nas oni ne preplave – beznadno smo
izvan doticaja s tuđim raspoloženjem.
Dva vodeća nesporazuma u
shvatanju empatije
 Brkanje empatije s psihologiziranjem.
 (duboko istraživanje nečijeg psihičkog
stanja i ukazivanje na uzroke; savjeti sa
nametanjem vlastite dijagnoze uzroka
problema – na poslu to nije prikladno)
 Pogrešno uvjerenje da je empatija isto
što i slaganje s nekim.
 (razumjeti kako se neko osjeća, znači
vještije pregovarati)
Empatija je temeljna vještina za slijedeće
društvene sposobnosti, važne za rad:
 RAZUMIJEVANJE DRUGIH; otvorenost
prema tuđim osjećajima i gledištima, te
aktivno zanimanje za njihove brige.
 POTPOMAGANJE DRUGIH; osjećaj za tuđe
razvojne potrebe i poticanje njihovih
sposobnosti.
 USMJERENOST PREMA KLIJENTU;
predviđanje, prepoznavanje i zadovoljavanje
kupčevih potreba.
Empatija je temeljna vještina za slijedeće
društvene sposobnosti, važne za rad:
 OSLONAC NA RAZNOLIKOSTIMA;
njegovanje mogućnosti različitih ljudi.
 POLITIČKA SVIJEST; očitavanje
političkih i društvenih struja u
organizaciji
Stephane & Bernard butik
na otoku St.Barths
 “Moj posao je prije svega navesti ljude
da se ovdje dobro osjećaju i da im bude
ugodno.” – Bernard, vlasnik butika od
42 četvorna metra.
 “Moram upoznati svoje kupce da bih im
pomogao; moram znati kako se vole
odijevati, što vole raditi, kojim dijelom
tijela su nezadovoljni.
Dojam o kompaniji
 Vjernost se gubi ili stječe u svakoj
interakciji između tvrtke i njenih
klijenata.
 “Svrha biznisa nije prodati nešto, nego

zadržati klijenta.” (Peter Drucker,
poslovni stručnjak)
Socijalne vještine

Društvene vještine i sposobnosti
 Društvene vještine, u osnovnom smislu
upravljanja tuđim emocijama, temelj su
nekoliko sposobnosti:
 Utjecaj
 Komunikacija
 Rješavanje sukoba
 Vodstvo
 Katalizator promjene
Kompetencije za društvenu koordinaciju
 STVARANJE POVEZANOSTI:
njegovanje korisnih odnosa.
 SARADNJA I KOOPERACIJA: rad s
drugima usmjeren prema zajedničkim
ciljevima.
 TIMSKE SPOSOBNOSTI: stvaranje
sinergije u radu usmjerenom prema
ciljevima skupine.
Emocionalna ekonomija
 Svi mi navodimo druge da se osjećaju
malo bolje ili mnogo gore u svakom
doticaju koji ostvarimo.
 Svaki susret može se procijeniti na

ljestvici od emocionalno toksičnog do
blagotvornog.
Upravljanje tuđim emocijama –
“emocionalna zaraza”
 Svi smo dio tuđih emocionalnih struktura;
jedni drugima hranimo emocionalna stanja.
 To je argument protiv nesputanog izražavanja
toksičnih emocija na poslu.
 Naši pozitivni osjećaji o poduzeću u velikoj se
mjeri temelje na tome kakvo nam
raspoloženje prenose ljudi koji predstavljaju
organizaciju.
Utjecaj
Kovanje djelotvorne taktike

uvjeravanja
Ljudi s tom sposobnošću
 Vješto pridobivaju ljude.
 Podešavaju svoj nastup kako bi doprli
do slušatelja.
 Služe se složenim strategijama, poput
neizravnog utjecanja, kako bi stvorili
konsenzus i podršku.
 Režiraju dramatične događaje kako bi
dojmljivo izrekli svoju poruku.
Neke od metoda utjecanja . . .
 Upravljanje dojmom
 Pozivanje na razum i činjenice
 Dramatični argumenti ili činovi
 Gradnja saveza i podrške u pozadini
 Isticanje najvažnijih informacija
“Nevidljiva ruka”
 Iza pozornice grade djelotvorne saveze
i istančano oblikuju prikaz informacija,
kako bi svi lako došli do konsenzusa.
 Praktično pravilo glasi da je najvažnije

stvoriti konsenzus, ali se to
zanemaruje u iznenađujuće velikoj
mjeri.
Komunikacija
Pažljivo slušanje i slanje uvjerljivih

poruka
 Djelotvorno održavaju ravnotežu i
prilagođavaju svoju poruku prema
emocionalnim signalima koje primaju.
 Izravno pristupaju teškim problemima.
 Pomno slušaju, traže uzajamno razumijevanje
i ohrabruju potpunu razmjenu informacija.
 Njeguju otvorenu komunikaciju i ostaju
osjetljivi za loše vijesti, kao i za dobre.
Otvoreni kanali se isplate !
 Adresa elektroničke pošte
 Staromodna kutija za prijedloge
 Kućni telefonski broj

Razlozi za otvorene kanale ?
 “Govore li mi samo ono što želim čuti umjesto
onoga što trebam znati?”
 Niži menadžeri ne dozvoljavaju govoriti jer
žele sami biti zaslužni za sve.
 Telefonska linija nudi diskreciju i povjerljivost,
što poboljšava otvorenu, pa čak i hrabru
komunikaciju. Ljudi često ne vole biti viđeni u
razgovoru s predsjednikom kompanije.
Razrješavanje sukoba
Pregovaranje i uklanjanje
nesuglasica
Kreativno rješavanje sukoba
 Prvo, smirite se, postanite svjesni svojih
osjećaja i izrazite ih.
 Iskažite spremnost da problem riješite
 Svoje stajalište iznesite neutralnim jezikom, a
ne svadljivim tonom.
 Pokušajte razriješiti raspravu na pravedan
način, radeći zajedno na rješenju koje mogu
prihvatiti obje strane.
Vodstvo
Nadahnjivati i voditi pojedince i

skupine
3 grozda kompetencija generalnih
direktora - vodstvo
 Osobne sposobnosti EI: nagon za
postignućem, samopouzdanje,
predanost.
 Društvene kompetencije EI: utjecaj,
politička svijest, empatija.
 Kognitivne kompetencije: misle
strateški, traže informacije iz raznih
izvora i razmišljaju konceptualno.
Katalizator promjene
Poticati promjenu ili upravljati

njome
Trend globalnih promjena
 Organizacije se danas prestrojavaju,
rješavaju balasta, fuzioniraju, kupuju,
ublažavaju hijerarhiju i globaliziraju.
 Kako smo se približavali prijelazu u

21.stoljeće, sve više kompanija shvaća
vrijednost ljudi koji mogu predvoditi
promjene.
Djelotvorni predvodnici promjena
 Samopouzdanje
 Utjecaj
 Predanost
 Motivacija
 Inicijativa i optimizam
 Instinkt za organizacijsku politiku
Kompetencije za društvenu koordinaciju
 STVARANJE POVEZANOSTI:
njegovanje korisnih odnosa.
 SARADNJA I KOOPERACIJA: rad s
drugima usmjeren prema zajedničkim
ciljevima.
 TIMSKE SPOSOBNOSTI: stvaranje
sinergije u radu usmjerenom prema
ciljevima skupine.
23. Stvaranje povezanosti
Njegovanje korisnih odnosa

 Njeguju i održavaju obuhvatne
neformalne mreže.
 Traže uzajamno blagotvorne odnose.
 Grade osobna poznanstva i održavaju
ih.
 Sprijatelje se sa saradnicima i održavaju
to prijateljstvo.
Društvene mreže i osobni kapital
 Mreže osobnih poznanstava
svojevrstan su osobni kapital.
 “Postoje stotine ljudi kojima ne mogu
izravno upravljati, ali oni mogu utjecati
na djelotvornost mog rada.”
 Proširenje znanja ili stručnosti dostupno
jednim telefonskim pozivom !!
24. Saradnja i kooperacija
Rad s drugima usmjeren prema

zajedničkim ciljevima
 Usredotočenost na posao uravnotežuju
s pažnjom u međusobnim odnosima.
 Sarađuju razmjenjujući planove,
informacije i izvore.
 Zalažu se za prijateljsku klimu saradnje.
 Uočavaju i njeguju mogućnosti za
saradnju.
25. Timske sposobnosti
Stvaranje sinergije u radu

usmjerenom prema ciljevima
skupine
 Primjer su osobina poput poštovanja,
spremnosti da pomognu i sarađuju.
 Privlače sve članove da sudjeluju
aktivno i sa zanosom.
 Grade timski identitet i predanost poslu.
 Štite skupinu i njen ugled; ne prisvajaju
zasluge samo za sebe.
Značaj timskog rada
 Prije samo 20 godina vještine timskog

rada bile su samo rubne sposobnosti.
 Kada pogledate ekonomski dodanu

vrijednost, ona uopće nije razmjerna
plaći članova tima.
Psihologija
liderstva
Melita Murko
mmurko@projecthope.org
Rast i zdravlje organizacije
► Rast organizacije prije svega ovisi od njene
sposobnosti prilagođavanja novim uvjetima i
zahtjevima – upravljanje promjenom!
► Zdravlje organizacije u konačnici ovisi o

njenoj sposobnosti da dijagnosticira vlastite
probleme i pronađe vlastita rješenja.
Liderstvo
► Liderstvo je najispravnije shvatiti kao
funkciju unutar organizacije a ne kao
karakteristiku jednog pojedinca.
► Bitno je razumjeti da je liderstvo proces koji

uključuje namjerno vršenje utjecaja na
druge ljude. Ono se ne mora vezivati za
menadžerske odgovornosti ili formalni
autoritet neke osobe u organizaciji.
Liderstvo i menadžment
Za uspjeh organizacije neophodni su i dobar
menadžment i dobro liderstvo
► Menadžment = planiranje, kontrola,
uspostavljanje odgovarajućih struktura
 Promovira stabilnost u funkcioniranju organizacije
► Liderstvo = anticipacija promjena, suočavanje s
promjenama i stvaranje vizije
 Promovira promjene ili transformaciju organizacije
Lider vs. menadžer
Menadžeri Lideri
Administriraju Inoviraju
Održavaju Razvijaju
Fokusiraju se na sistem i Fokusiraju se na ljude
strukturu
Oslanjaju se na kontrolu Oslanjaju se na
povjerenje
Vide rezultate/profit Vide horizont
Čine stvari ispravno Čine ispravnu stvar
Menadžerske i liderske uloge
Posao
Uspostavljanje
lidera
misije
Formuliranje strategije za
implementaciju misije
Implementacija strategije
Posao
menadžera
Definiranje liderstva
Problem 1: Ko je lider?
Problem 2: Šta je djelokrug liderstva?
Problem 3: Šta je kulturološki kontekst?
Problem 4: Šta je zadatak?
Problem 5: Koji je razvojni stadij između lidera
i sljedbenika?
Ključne karakteristike lidera (Stogdill)
1. Težnja ka odgovornosti i kompletiranju zadataka
2. Energičnost i upornost
3. Inovativnost u rješavanju problema
4. Društvenost i preuzimanje inicijative u socijalnim situacijama
5. Samopouzdanje i samopoštovanje
6. Spremnost za preuzimanje odgovornosti za donošenje odluka i
njihove posljedice
7. Visoka tolerancija na stres
8. Prihvaćanje frustracije
9. Sposobnost da vrši uticaj na druge
10. Sposobnost da oblikuje situaciju prema odgovarajućoj svrsi
Liderstvo centrirano na akciju
Potrebe
zadatka
Potrebe
Individualne
održavanja
potrebe
tima
Liderstvo centrirano na akciju
• definiranje zadataka
• planiranje rada
• alokacija resursa
• organizacija odgovornosti
• održavanje radnog morala • zadovoljavanje potreba

• izgrađivanje kohezije grupe pojedinaca
• postavljanje standarda • briga za osobne probleme
• sistem komuniciranja unutar • davanje pohvala i statusa

grupe • otklanjanje konflikta između
• trening grupe potreba grupe i potreba
pojedinca
• prenošenje liderskih funkcija
• trening pojedinaca
A
Karakteristike
B C
lidera
Karakteristike Karakteristike
podređenih situacije/zadatka
D E F
Percepcije Percepcije Percepcije
podređenih selfa Situacije/zadatka
G
Dijagnoza
situacije
H
Stvarno
ponašanje lidera
I
Stvarni
ishodi
Relevantne kompetencije
Emocionalne
kompetencije
Interpersonalne Sposobnost donošenja
kompetencije teških poslovnih i
Sposobnost rada za interpersonalnih odluka
Analitičke
druge, s drugima,
kompetencije preko drugih i u
Sposobnost grupama ljudi
identifikovanja, analize i
rješavanja problema
10 karakteristika dobrog tima
Svrha: Članovi tima na jednak način i s ponosom poimaju
razloge postojanja tima i angažirani su u ostvarenju misije
i ciljeva.
Prioriteti: Članovi znaju šta treba da se uradi, ko to treba da
uradi i do kada, da bi se postigli ciljevi tima.
Uloge: Članovi znaju svoje uloge u obavljanju zadataka i
znaju kada treba prepustiti sposobnijem članu tima da
odradi određeni zadatak.
Odluke: Linije autoriteta i donošenja odluka su potpuno jasne.
Konflikt: Konflikti se rješavaju otvoreno i smatraju se bitnim za
donošenje odluka i osobni razvoj.
10 karakteristika dobrog tima
Lične osobine: Članovi se osjećaju kao jedinstvene osobe,
koje drugi poštuju i pravilno iskorištavaju.
Norme: Grupne norme za zajednički rad su uspostavljene i
smatraju se standardima koji vrijede za svakog člana.
Efektivnost: Članovi doživljavaju sastanke tima kao efikasne i
produktivne i rado im prisustvuju.
Uspjeh: Članovi jasno prepoznaju uspjehe tima i u njima
podjednako sudjeluju.
Trening: Prilike za povratne informacije i usavršavanje se
pružaju i koriste od strane svih članova tima.
Literatura
1. Edgar H. Schein, Organizational Psychology,
1994 by Prentice-Hall, Inc.
2. Daniel Goleman, Richard Boyatzis, Annie
McKee, Primal Leadership, Harvard Business
School Press, 2002.
Socijalne bolesti
kao javno-zdravstveni problemi

Socijalne bolesti su …
 one bolesti koje su prvenstveno
izazvane faktorima socijalne sredine ili
na čiji nastanak, tok i ishod socijalni
faktori imaju veoma značajan utjecaj.
 Ovim faktorima izloženo je cjelokupno

stanovništvo ili veće grupacije
stanovništva.
Odnosi pojedinca i društva
 Brojne interakcije pojedinca i društva rezultiraju poremećajima
mentalnog zdravlja i ponašanja značajnog broja pojedinaca.
 Te posljedice se manifestiraju u vidu značajnih devijacija od
normalnog, kao i bolesti, što se zajednički uobičajeno naziva
socijalnom patologijom.
 Tu spadaju slijedeći fenomeni: alkoholizam, narkomanija, nasilje
u kući, prostitucija, itd.
 Pomenute pojave u oblasti socijalne patologije predstavljaju
značajan javno-zdravstveni problem, kako zbog svoje
učestalosti, tako i zbog brojnih bolesti koje su posljedica takvih
ponašanja.
 Psihologija, kao znanost koja se bavi istraživanjem ponašanja,
najviše može pomoći u objašnjavanju etiologije pomenutih
pojava.
Odnosi pojedinca i društva
 Pojam socijalne isključenosti
 Tabela: Humani razvoj vs.
Neoliberalizam
 Tabela začaranog kruga:
socijalna isključenost – siromaštvo
 Značaj sociologije, ekonomije, politike
obrazovanja, socijalne politike itd.
“Socijalna isključenost” (1)
 “Socijalna isključenost je proces kojim
se određene grupe, na osnovu njihovog
siromaštva, niskog obrazovanja ili
neadekvatnih socijalnih vještina, guraju
na margine društva i onemogućavaju da
sudjeluju u društvenim procesima. .....
 To ih dodatno udaljava od
zapošljavanja, prihoda i prilika za
obrazovanje, te onemogućava njihovo
stupanje u socijalne veze. Ovakve
grupe imaju mali uticaj u odlučivanju
spram politika kojima su izložene i male
mogućnosti da poboljšaju svoj životni
standard.”
Humani razvoj vs. neoliberalizam
Humani razvoj Neoliberalizam
Cilj: jačanje ljudskih Cilj: maksimalno uvećanje

mogućnosti i izbora ekonomskog blagostanja
Fokus: ljudi Fokus: tržišta
Ideja vodilja: Ideja vodilja:

jednakost i pravda ekonomska efikasnost
Naglasak: svrha Naglasak: sredstva
Fokus na promjene: Fokus na promjene:

smanjivanje siromaštva ekonomski rast
Definicija siromaštva: Definicija siromaštva:

stanovništvo u višestrukoj stanovništvo ispod
zaostalosti minimalne linije prihoda
Ključni indikatori: Ključni indikatori:
HDI, GDI, GEM i procenta BDP, rast BDP-a i
HPI procenat prihoda ispod
linije siromaštva
Odnosi pojedinca i zdravstvenog sistema
 Principi jednakosti i pravičnosti u zdravlju i zdravstvenoj
zaštiti podrazumijevaju slijedeće tri komponente:
(a) jednakost u zdravlju između različitih socijalnih

grupa stanovništva;
(b) jednakost u finansiranju zdravstvene zaštite sukladno

potrebama, kako u regijama zemlje, tako i unutar
pojedinih socijalnih grupa;
(c) jednakost u
dostupnosti zdravstvenih ustanova i usluga u
geografskom i komunikacijskom smislu.
Osobine socijalnih bolesti (1)
 Velika rasprostranjenost i učestalost;
 Visok udio u mortalitetu i morbiditetu;
 Izazvane su faktorima socijalne sredine,
odnosno kod multikauzalnosti ovi faktori imaju
najznačajniju ulogu;
 Često su neprimjetnog početka i hroničnog
toka;
 Izazivaju posljedice po pojedinca, obitelj i
društvo;
Osobine socijalnih bolesti (2)
 Pomjerena je granica ka mlađim uzrasnim
grupama;
 Prouzrokuju komplikacije i radnu nesposobnost;
 Imaju značajne ekonomske posljedice po
pojedinca i društvo;
 Ograničene mogućnosti zdravstvene službe u
prevenciji bolesti;
 Značajna je aktivnost zajednice u njihovoj
prevenciji i suzbijanju.
Relativan značaj
rasprostranjenosti bolesti
 Rasprostranjenost i učestalost imaju
relativan značaj; neke bolesti imaju
visoku incidencu, ali nemaju visok
letalitet i štetne ekonomske posljedice.
 AIDS; rasprostranjenost je različita, ali
bitno je brzo širenje bolesti,
komplikovano i skupo liječenje i visoka
smrtnost.
Kriteriji za procjenu značaja
socijalnih bolesti
 Učestalost i rasprostranjenost
(visoka incidenca i prevalenca);
 Smrtnost (visok letalitet);
 Nesposobnost i invaliditet;
 Ekonomske posljedice po pojedinca i
društvo;
 Složeni i skupi dijagnostički i terapijski
postupci koje bolest zahtjeva.
Bolesti od najvećeg
socijalno-medicinskog značaja (1)
 Bolesti srca i krvnih sudova;
 Maligne bolesti;
 Povrede;
 Šećerna bolest;
 Akutne zarazne bolesti;
 Bolesti ovisnosti (alkoholizam,
narkomanija, pušenje);
Bolesti od najvećeg
socijalno-medicinskog značaja (2)
 Tuberkuloza;
 Gojaznost;
 AIDS i druge spolno prenosive bolesti;
 Zubni karijes;
 i drugo.
Podjela socijalnih bolesti
 U razvijenim zemljama
 U nerazvijenim zemljama
 U zemljama u razvoju
Kriteriji za procjenu stepena
razvijenosti neke zemlje
 Ekonomska snaga države;

 Dominantan tip proizvodnje;
 Potrošnja energije;
 Populacione i vitalne karakteristike (trajanje
života, natalitet, motralitet, prirodni priraštaj);
 Higijensko-epidemiološke i sanitarne prilike;
 Razvijenost i korištenje zdravstvene službe.
Bolesti srca i krvnih sudova
 Koronarna bolest;
 Moždani inzult;
 Hipertenzija;
 Reumatska groznica;
 Urođene i stečene srčane mane;
 Arterioskleroza.
Faktori rizika za koronarnu bolest
 Hipertenzija  Šećerna bolest
 Nepravilna ishrana  Arterioskleroza
 Gojaznost  Pušenje
 Hiperholesterolemija  Psihički stres
 Smanjena fizička  Koronarna ličnost
aktivnost (psihološki profil)
 Nasljedni faktori
Faktori za nastanak malignih bolesti
Harvard centar za prevenciju karcinoma
 Ishrana  Socio-ekonomski
status
 Pušenje
 Životna sredina
 Gojaznost  Ultravioletno
 Uvjeti radne sredine zračenje
 Genetski faktori  Radijacija
 Infektivni agensi  Narkotici
 Reproduktivni faktor  Električno i
magnetno polje
Mjere prevencije
 PRIMARNA PREVENCIJA
(zdravstveno-vaspitne aktivnosti)
 SEKUNDARNA PREVENCIJA
(screening pregledi i sistematski pregledi
pojedinih grupa stanovništva)
 TERCIJARNA PREVENCIJA
(medicinska, profesionalna i socijalna
rehabilitacija)
Istraživanja faktora rizika za HNB
kod stanovništva BiH
 Samo 27 % odraslog stanovništva je

bez rizičnih faktora;
 46 % sa 1 rizičnim faktorom;
 23 % sa 2 rizična faktora;
 4 % sa 3 i više rizičnih faktora
Distribucija faktora rizika u BiH (1)
 42 % - povišen krvni tlak;
 55 % - povišen nivo holesterola;
 13 % - potencijalni dijabetes mellitus;
 20 % - indeks tjelesne mase kao
ozbiljan zdravstveni rizik;
 34 % - puši preko 20 cigareta dnevno;
Distribucija faktora rizika u BiH (2)
 15 % - izloženi duhanskom dimu više od 5
sati na radnom mjestu;
 15 % - svakodnevno pije žestoka alkoholna
pića;
 2,5 % - redovna fizička aktivnost u slobodno
vrijeme;
 U ishrani nema dovoljno proteina, povrća i
voća, a visok je unos životinjskih masti.
Strategija prevencije i kontrole
nezaraznih bolesti
 Kardiovaskularne bolesti
 Koronarna i cerebrovaskularna bolest
 Maligne bolesti
 Rak grlića materice, dojke, debelog crijeva
i rektuma, prostate
 Diabetes mellitus
 Rizični faktori
 Pušenje, ishrana, fizička aktivnost
Opći i specifični ciljevi
strategije
1. Opći cilj
Do 2010.godine zaustaviti rast
mortaliteta i morbiditeta od nezaraznih
bolesti uključenih u ovu strategiju i
uspostaviti trend postepenog opadanja
tako da se do 2010.godine ukupna
opterećenost ovim bolestima zbog
prerane smrti i onesposobljenosti
smanji za 5 %.
Specifični ciljevi strategije do
2010.godine
 Smanjiti mortalitet i morbiditet od
kardiovaskularnih bolesti kod osoba
ispod 65 godina starosti za najmanje
10 %;
 Smanjiti incidencu infarkta miokarda i

cerebrovaskularnog inzulta za
najmanje 10 %;
2010.godine
 Smanjiti mortalitet od malignih bolesti
kod osoba ispod 65 godina starosti za
najmanje 5 %;
 Smanjiti komplikacije kod diabetes

mellitusa (sljepilo, amputacije,
insuficijencija bubrega) za najmanje
20 %;
2010.godine
 Smanjiti broj pušača duhana najmanje za
50 % kod odraslih, 80 % kod mladih, a u
potpunosti eliminirati izloženost duhanskom
dimu na radnom mjestu, javnim mjestima
okupljanja, sredstvima javnog saobraćaja;
 Smanjiti broj osoba koje redovno piju

alkohol za najmanje 50 %, a kod mladih za
najmanje 80 %.
Nosioci aktivnosti
implementacije strategije
 Zdravstveno-promotivne mjere i mjere
otkrivanja rizičnih faktora su u nadležnosti
PZZ, odnosno službe obiteljske medicine i
konsultativnih službi domova zdravlja.
 Mjere ranog otkrivanja malignih bolesti
organiziraju i sprovode konsultativne službe
domova zdravlja u suradnji sa službom
obiteljske medicine. Liječenje se vrši
sukladno Pravilniku o referalnom sistemu.
Novi registri
 Infarkt miokarda
 Cerebrovaskularni inzult
 Rak grlića materice, dojke, debelog
crijeva i prostate
 Diabetes mellitus
 Registar rizičnih faktora nezaraznih
bolesti
Referentne / povišene
vrijednosti rizičnih faktora
 Krvni tlak > 140 mmHg / 90 mmHg;
 Ukupni holesterol u krvi > 5 mmol/l;
 Šećer u krvi > 6,1 mmol/l
 (vrijednost od 7,0 mmol/l tumači se kao
potencijalni diabetes mellitus);
 Indeks tjelesne mase > 30.
Otkrivanje i redukcija
povišenog holesterola u krvi
 Definicija problema (zdravstvene posljedice,
interakcija sa drugim faktorima)
 Veličina problema
 Interventne mjere
 Screening test
 Preporučene procedure za smanjenje
koncentracije holesterola (vodić za praksu)
Definicija problema - holesterol
 Holesterol se transportuje u krvnoj
plazmi kao komponenta lipoproteina.
 Nisko zasićena frakcija (LDL); odgovorna
za razvoj koronarne bolesti
 Visoko zasićena frakcija (HDL); ima
zaštitnu ulogu
 Raste tokom života od oko 2,8 mmol/l
kod dojenčadi do srednjih vrijednosti
kod starih od oko 6,2 mmol/l.
Referentne vrijednosti
 POŽELJAN NIVO:
ispod 5,2 mmol/l
 BLAGO POVIŠENI NIVO:

5,2 – 6,4 mmol/l
 VISOKO POVIŠENI NIVO:

preko 6,5 mmol/l
Holesterol kao
rizik za koronarnu bolest (KB)
 Samo kod stanovništva gdje srednja
vrijednost prelazi 5,2 mmol/l koronarna
bolest je učestala.
 Rizik od KB je dvostruk uz 6,5 u odnosu
na nivo od 5,2 mmol/l, a trostruk je na
nivou od 7,5 mmol/l.
 Rizik se višestruko povećava ako su
prisutni i drugi faktori rizika.
Smanjenje LDL frakcije
 Smanjivanje masti u ishrani
 Smanjivanje energetskog unosa
 Značajnija je redukcija masti u hrani,

nego unošenje holesterola u hrani.
Veličina problema
 Razlike u nivou holesterola u odnosu na
starost i geografsko područje.
 Srednja vrijednost je niža u zemljama južne
Evrope (mediteranska ishrana).
 Visok holesterol je uzrok 18% cerebro-
vaskularnih bolesti i 56% ishemijskih bolesti
srca.
 7,9% od ukupnog mortaliteta uzrok smrti je
povišen holesterol.
Veličina problema u BiH
 Povišeni holesterol ima 55% odraslog

stanovništva BiH.
 U starosnoj grupi 18-24 godine – 18%
 U starosnoj grupi 55-64 godine – 69,6%

Interventne mjere – primarna prevencija
 Smanjenje energetskog unosa;
 Smanjenje udjela masti u hrani;
 Povećanje fizičke aktivnosti.

Otkrivanje osoba sa povišenim
holesterolom
 Mjerenje holesterola u krvi je najvažniji
metoda otkrivanja.
 Masovni screening za otkrivanje povišenog
holesterola se ne preporučuje.
 Za odraslo stanovništvo preporučuje se
mjerenje jednom u 5 godina.
 Kod osoba sa otkrivenim povišenim
koncentracijama preporučuje se mjerenje
jednom godišnje.
Identifikacija rizičnih grupa za
mjerenje holesterola (1)
 Osobe iznad 50 godina sa ksantelazmom ili
one sa ksantelazmom u bilo kom dobu
starosti.
 Osobe ispod 50 godina starosti sa
familijarnom istorijom prerane smrti od
koronarne bolesti.
 Osobe iznad 65 godina starosti sa diabetes
mellitusom ili kardiovaskularnim oboljenjem.
Identifikacija rizičnih grupa za
mjerenje holesterola (2)
 Osobe kod kojih je fatalni
kardiovaskularni rizik veći od 5% i
ukupni holesterol > = 5,2 mmol/l.
 Osobe bez simptoma koje imaju dva ili
više od slijedećih faktora: hipertenzija,
gojaznost, dijabetes, i nedovoljna fizička
aktivnost
Preporuke za terapiju
 Kod osoba kod kojih je nivo ukupnog
holesterola 6,2 do 6,8 mmol/l ili LDL 4,1
do 4,9 mmol/l preporučuje se terapija u
dvije faze, a potom medikamentozno:
 Faza 1
 Faza 2
 Medikamentozna terapija
Terapija hiperholesterolemije - faza 1
 Smanjivanje unosa masti u ukupnoj

energetskoj vrijednosti na manje od
30%, od kojih ne više od 10%
saturisanih i smanjivanje holesterola u
ishrani na manje od 300 mg na dan.
Terapija hiperholesterolemije - faza 2
 Ako poslije 3 mjeseca ne dođe do

efekta, smanjiti unos saturisanih masti
na najviše 7% od ukupnog energetskog
unosa, a holesterol u hrani na manje od
200 mg na dan.
Terapija hiperholesterolemije -
medikamentozna
 Medikamentozna terapija je obavezna

kod svih osoba kod kojih je nivo
ukupnog holesterola iznad 7,8 mmol/l i
kod onih kod kojih je iznad 6,5 mmol/l, a
kod kojih nemedikamentozna terapija
nije dala rezultate u periodu od 3 do 6
mjeseci.
Gojaznost
 Gojaznost se definira kao prekomjerno
nagomilavanje tjelesne masti, koja
često dovodi do poremećaja zdravlja.
 Iako povećana tjelesna težina i

gojaznost predstavljaju različit stepen
zdravstvenog rizika, u praksi se ne pravi
razlika.
Indeks tjelesne mase (BMI)
 BMI nije direktno mjerilo tjelesne masti,
nego je mjera proporcionalne težine
(odnos tjelesne težine i visine).
Težina u kilogramima
 BMI =
Visina u metrima na kvadrat
Klasifikacija stepena uhranjenosti po
BMI (WHO)
Kategorija BMI BMI
Mršav < 18,5
Normalna težina 18,5 – 25
I stepen povećane 25 – 30
težine
II stepen povećane 30 – 40
težine
III stepen povećane > 40
težine
Gojaznost i LDL holesterol
 Prevalencija povišenog holesterola je

dva puta veća kod mladih gojaznih
osoba nego kod onih sa normalnom
težinom.
BMI i rizici obolijevanja
 BMI > 27 Povećan dijastolni krvni tlak; 2 i 3 puta
 BMI > 30
Veći rizik za kardiovaskularne bolesti
Inzulin nezavisni diabetes;

3 puta
Holelitijaza;
3 puta
Karcinom žučne kese, dojke i
endometrijuma; 3 puta
Gojaznost i mortalitet
 Stopa mortaliteta je veća kod gojaznih.
 Distribucija masti u organizmu je bolji

prediktor mortaliteta nego BMI.
 Abdominalna gojaznost je povezana sa

kardiovaskularnim bolestima i
dijabetesom.
Udio gojaznosti u patogenezi
NAJVEĆI MANJI
 Diabetes tip II  Maligni tumori dojke;

 Holelitijaza  materice;
 Hipertenzija  kolona.
 Koronarna bolest
Gojaznost je uzrok ili je povezana sa:
58 % diabetesa
21 % koronarne bolesti
8 – 42 % nekih vrsta karcinoma
13 % smrtnosti u evropskom regionu
8 – 15 % izgubljenih godina života

zbog prerane smrti ili onesposobljenosti
Bosna i Hercegovina
Srednja vrijednost BMI = 26,5
Pothranjeni (mršavi) 2,5 %
Normalno uhranjeni 40,4 %
Gojaznost I stepena 37,6 %
Gojaznost II stepena 17,8 %
Gojaznost III stepena 1,7 %

Mjere sprečavanja i suzbijanja
gojaznosti
 BMI je dobar indikator gojaznosti kod

dobi 20 – 65 godina.
 Ne preporučuje se kod djece i

adolescenata starijih od 65 godina,
trudnica i dojilja, kao i atletski razvijenih
lica.
gojaznosti
 Savjet obiteljskog liječnika u 2
pravca:
 da se smanji tjelesna težina;
 da se poveća fizička aktivnost.
 Objasniti uzrok gojaznosti i zdravstvene
posljedice.
 Pogrešno mišljenje da pušenje može
doprinijeti smanjenju težine.
gojaznosti
 Tim liječnika obiteljske medicine

treba prioritetno tretirati:
 BMI > 30;
 kao i one gdje postoje drugi rizični faktori
(tlak, holesterol).
gojaznosti
 Smanjenje tjelesne težine za 6 kg u
periodu od 2 mjeseca (0,5 – 1 kg
tjedno); poslije slijedi pauza od 1
mjeseca.
 Redukcija tjelesne težine treba da se

dostigne smanjenjem energetskog
unosa i povećanjem fizičke aktivnosti.
gojaznosti
 Dnevno smanjenje kalorija treba da

bude 500 do 1000 kcal.
 Prosječna dnevna potreba muškaraca

od 20 – 50 godina je 2.500 kcal, a žena
2.000 kcal.
RAK GRLIĆA MATERICE
 Incidencija raka grlića materice naglo

raste iznad 40.godine života, dostižući
najveću stopu između 45. i 55. godine.
 Rijetko se javlja kod žena ispod 25

godina starosti.
RAK GRLIĆA MATERICE
 Po učestalosti je na II mjestu (poslije

raka dojke).
 8-9% od svih karcinoma kod žena.

Lista faktora rizika raka vrata materice
1. Rana udaja;
2. Rano započinjanje spolnih odnosa;
3. Multiplicitet spolnih partnera;
4. Velika spolna aktivnost
5. Nestabilni spolni odnosi
6. Razvodi, udovištvo
7. Višestruke udaje
Lista faktora rizika raka vrata materice
8. Veliki broj porođaja;

9. Rana menarha;
10. Sredstvo za zaštitu od neželjene
trudnoće;
11. Odsustvo cirkumcizije;
12. Loš socio-ekonomski status
13. Loša spolna higijena
Stope incidencije i mortaliteta karcinoma
vrata materice za 1990.godinu
Zemlja Stopa Stopa
incidencije na mortaliteta na
100.000 100.000
Nikaragva 61,33 32,83
Zimbabve 47,21 26,52
Jugoslavija 19,99 8,42
Finska 3,94 1,86
Jordan 2,71 1,36
Standardizirane stope incidencije karcinoma
vrata materice u registrima za rak, 1958 – 1992.
Registar / Stopa Stopa

zemlja incidencije za incidencije za
1958-1962. 1988-1992.
Kolumbija 100,6 34,4
Konektikat 13,6 6,9
(SAD)
Finska 16,0 3,6
Izrael 5,9 5,2
Slovenija 26,2 12,4
Progoza bolesti
- % petogodišnjeg preživljavanja -
Faze bolesti % pacijenata koji

preživi 5 godina
Faza I 78 %
Faza II 57 %
Faza III 31 %
Faza IV 8%
Blagovremeno otkrivanje
prekanceroznih lezija
 Dugoročno preživljavanje = 100 %.

Primarna prevencija
 TIM OBITELJSKE MEDICINE;
zdravstveno-promotivne mjere u oblasti:
 Seksualnog i reproduktivnog ponašanja;
 Higijene spolnog organa;
 Upotrebe kontraceptivnih sredstava;
 Ranih simptoma (krvarenje) i značaj
metoda ranog otkrivanja (skrining).
Sekundarna prevencija
 Rano otkrivanje prekanceroznih lezija i
otkrivanje oboljenja u ranoj fazi razvoja
bolesti.
 Cervikalni razmaz (Papa-test) je

adekvatan test screeninga za
asimptomatske lezije.
Papa-test
 Jednostavan;
 Siguran;
 Jeftin;
 Neiritirajući;
 Prihvatljiv metod za pacijenta;
 Osjetljivost testa je visoka.
Organizirani program skrininga !
 Individualna identifikacija žena koje su
uključene u program;
 Adekvatni organizacioni uvjeti (poziv,
zakazano vrijeme, uvjeti rada);
 Skriningom treba da budu obuhvaćene
žene od 25 – 60 godina, jednom u 3
godine.
Organizirani program skrininga !
 Osigurati uvjete da u slučaju sumnje na
obolenje pacijent brzo dobije potvrdu
dijagnoze i da tretman počne
blagovremeno;
 Mora postojati registar raka grlića
materice radi monitoringa i evaluacije
rezultata
Intervali pregleda po metodi
Papanicolau (Papa-test), (1)
 Inicijalni razmaz sa 18 godina ili prije
početka spolnog života;
 Jedanput godišnje kod žena sa visokim
rizikom (multipli partneri, rani početak
spolnog života);
 Svake 2-3 godine kod žena sa niskim
rizikom i 2 uzastopna uredna nalaza;
Intervali pregleda po metodi
Papanicolau (Papa-test), (2)
 Svakih 3-5 godina nakon histerektomije
zbog benigne bolesti;
 Svaka 3 mjeseca tokom 2 godine nakon
histerektomije zbog maligne bolesti,
zatim svakih 6 mjeseci;
 Jednom godišnje kod spolno aktivne
žene u menopauzi.
Skrining program organizira....
 Konsultativna ginekološka služba u

suradnji sa:
 službom obiteljske medicine,
 citološkim laboratorijem
 i specijalističkom službom nadležne
bolnice.
Papa-test i kolposkopija
 Papa-test se uzima kod svih žena, a
kolposkopija kao diagnostičko sredstvo
za lokalizaciju i procjenu prekanceroznih
lezija i ranu detekciju karcinoma.
 Kolposkopija se izvodi kod žena sa
nenormalnim rezultatima razmaza.
 Kolposkopiju izvodi ginekolog.
Relevantne okolnosti
 Razmaz uzimati na polovini perioda između 2
menstruacije – nikada u vrijeme menstruacije.
 U slučaju cervikalne inflamacije, prvo sanirati
inflamaciju.
 Koristiti spekulum da bi cerviks bio pod
direktnom opservacijom.
 Označavanje pločica i siguran prijevoz u
laboratoriju.
Godišnji troškovi invazivnog karcinoma
cerviksa u populaciji (100.000) bez
skrininga (30 slučajeva)
30 inicijalnih terapija
karcinoma po $ 2.800 $ 84.000
15 konsekventnih
terapija i terminalna $ 198.000
njega po $ 13.200
Ukupno $ 282.000
Godišnji troškovi invazivnog karcinoma
cerviksa u populaciji (100.000) sa
redovnim skriningom (60 slučajeva)
33.333 citološka razmaza 166.665
po $ 5
66 konusnih biopsija za 30.360
abnormalne razmaze po
$ 460 (6 negativnih)
60 karcinoma in situ
39 histerektomija po $ 1434 55.926
21 konizacija po $ 460 9.660
Ukupno 262.611
Emocionalno
inteligentno
liderstvo
Veliki lideri nas pokreću. Oni u nama
inspiriraju ono najbolje. Kad
pokušavamo objasniti zašto su oni
tako uspješni u tome, obično govorimo
o strategiji, viziji ili snažnim idejama.
Međutim u stvarnosti, veliki lideri
djeluju preko emocija.

„Trebamo voditi računa da od
intelekta ne napravimo Boga.
Intelekt ima, naravno, snažne
mišiće, ali nema osobnost. On
nas ne može voditi, on nam samo
može služiti”.
Albert Einstein
Primarni zadatak lidera je
emocionalan
• Lider djeluje kao emocionalni vodič
– Kroz cijelu historiju i u svim kulturama,
lider je uvijek bio osoba kojoj se svi
okreću radi podrške, ohrabrenja ili
jasnijeg shvaćanja situacije onda kada
se suoče sa neizvjesnošću ili prijetnjom
ili onda kad treba odraditi neki posao.
Lideri provode viziju tako
što ...
• Motiviraju
• Usmjeravaju
• Inspiriraju
• Slušaju
• Uvjeravaju
• Bitno znati da emocije koje prevladavaju
kod ljudi na poslu najdirektnije odražavaju
kvalitet poslovnog života.
• Procenat vremena u kojem ljudi

doživljavaju pozitivne emocije na poslu
nedvojbeno predstavljaju jedan od
najjačih prediktora zadovoljstva poslom.
• U tom smislu, lideri koji šire negativne

emocije su jednostavno loši za biznis.
EI - komponente
• Samosvijest - autentičnost
• Samoregulacija – “ples amigdala”
• Empatija – ključ za zadržavanje
talenata
• Socijalne vještine – vješto
snalaženje u međuljudkim odnosima
svodi se zapravo na upravljanje
emocijama drugih ljudi.
Liderski stilovi
• Vizionarski
Dobarlider
Dobar liderprelazi
prelaziiz
izjednog
jednogstila
stilauu
• “Coaching” drugiovisno
drugi ovisnooozahtjevima
zahtjevimasituacije.
situacije.
• Afilijativni Kododabira
Kod odabiranajefektivnijeg
najefektivnijegstila,
stila,
uzmiteuuobzir
uzmite obzirslijedeće:
slijedeće:
• Demokratski ••Vještine
Vještinei iiskustvo
iskustvotima
tima
••Vrstu
Vrstuposla
posla(rutinski
(rutinskiili
ilikreativan)
kreativan)
• “Pacesetting” ••Okruženje
Okruženje(stabilno,
(stabilno,konzervativno
konzervativno...)
...)
••Vaš
Vašosobni
osobniprirodni
prirodnistil.
stil.
• Komandujući
Liderski stilovi
• Vizionarski
• Kako gradi rezonancu?
• “Coaching” Pokreće ljude prema zajedničkoj

viziji
• Afilijativni • Kako utječe na klimu?
Najpozitivniji utjecaj
• Demokratski • Kada je odgovarajući?
Kada promjene zahtijevaju novu
• “Pacesetting” viziju, ili kada je neophodno jasno
• Komandujući usmjerenje.
Liderski stilovi
• Vizionarski
• Od svih EI kompetencija, empatija
je najbitnija za vizionarskog lidera.
• “Coaching” •Lider koji ne prepoznaje šta ljudi oko
njega osjećaju, jednostavno ne može
• Afilijativni inspirirati druge.
•Vizionarski stil je prirodan stil
• Demokratski transformacijskih lidera – onih koji
teže provedbi radikalnih promjena u
organizaciji.
• “Pacesetting”
• Komandujući
Liderski stilovi
• Vizionarski
• “Coaching” Povezuje ono što osoba želi s

organizacijskim ciljevima.

Vrlo pozitivan utjecaj

Kada je potrebno poboljšati
• “Pacesetting” učinkovitost radnika kroz
izgrađivanje njegovih dugoročnih
sposobnosti.
• Komandujući
Liderski stilovi
• Vizionarski
• Ovaj stil se fokusira više na
personalni razvoj nego na obavljanje
• “Coaching” zadataka.
• Oni pomažu ljudima da prepoznaju
• Afilijativni njihove jedinstvene jake strane i
slabosti, te ih povezuju s njihovim
profesionalnih aspiracijama.
• Demokratski
• Oni su jako dobri u delegiranju
zadataka i davanju izazovnih zadataka
• “Pacesetting” podređenima, što može imati izuzetno
dobar utjecaj na raspoloženje – slatki
• Komandujući uspjeh!
•Njihova poruka je: vjerujem u tebe!
Liderski stilovi
• Vizionarski
• “Coaching” Kreira harmoniju tako što ljude

međusobno povezuje.

Pozitivan utjecaj

Kada je potrebno izliječiti razdor
• “Pacesetting” unutar tima, motivirati ljude u
stresnom razdoblju, ili ojačati
veze među članovima tima.
• Komandujući
Liderski stilovi
• Vizionarski
• Otvorena razmjena emocija je
zaštitni znak afilijativnog lidera.
• “Coaching” • Time što u svojim radnicima vide
ljudska bića i pružaju im emocionalnu
• Afilijativni podršku u teškim periodima u
privatnom životu, ovakvi lideri
zauzvrat dobiju toliku lojalnost da im u
• Demokratski tome niko nije ravan.
• Ovaj stil nije dobro koristiti kao
• “Pacesetting” jedini.
• Komandujući
Liderski stilovi
• Vizionarski
• “Coaching” Cijeni doprinos drugih i osigurava

predanost kroz participaciju.

Pozitivan utjecaj

Najkorisniji je kad je potrebno
• “Pacesetting” postići konsensus i kad lider nije
siguran koje rješenje je najbolje,
pa su mu neophodne ideje drugih
• Komandujući ljudi.
Liderski stilovi
• Vizionarski
• Pretjerivanje u demokratkom stilu
obično dovodi do bezbrojnih sastanaka
• “Coaching” na kojima se naširoko priča o svakoj
ideji.
• Afilijativni • Cijena toga može biti konfuzija i
nedostatak pravca, što može imati za
rezultat kašnjenja i eskalaciju
• Demokratski konflikata.
• Najbolji komunikatori su odlični
• “Pacesetting” slušatelji, a slušanje je posebno jaka
strana demokratskih lidera.
• Komandujući
Liderski stilovi
• Vizionarski
• “Coaching” Ispunjavanjem zahtjevnih i

uzbudljivih ciljeva.

Negativan, jer se često loše
provodi
• Demokratski
• Kada je odgovarajući?
• “Pacesetting” Najkorisniji je kad je potrebno

proizvesti visoko kvalitetne
rezultate u visoko motiviranom i
• Komandujući kompetentnom timu.
Liderski stilovi
• Vizionarski • Odličan u periodima kad je rast od
sudbonosnog značaja.
• “Coaching” • Kad ga je previše, truje klimu.

• Ovi lideri imaju visoki motiv za
• Afilijativni postignućem.
• Često im nedostaju empatija i
• Demokratski samosvijest.
• U najgorem slučaju oni postaju
nestrpljivi i iritabilni.
• Najčešći problem nastaje onda kad
pacesettera koji je zvijezda u nekoj
• Komandujući tehničkoj oblasti promoviramo u
menadžera.
Liderski stilovi
• Vizionarski
• “Coaching” Umiruje strahove davanjem

jasnog usmjerenja u situacijama
hitnosti.
Negativan, jer se često
• Demokratski zloupotrebljava
• Kada je odgovarajući?
• “Pacesetting” Najkorisniji je u kriznim
situacijama, onda kada je hitno
• Komandujući potrebno napraviti zaokret, ili sa
problematičnim radnicima.
Liderski stilovi
• Vizionarski
• Problem s ovakvim liderima je što
oni kvare raspoloženje. 
• “Coaching” • Njihov moto je: uradi to jer ja tako
kažem!
• Afilijativni • Zahtijevaju neposredno izvršavanje
naređenja, ali se često ne potrude
• Demokratski objasniti zašto je to važno.
• Kod evaluacije radnika uvijek se
• “Pacesetting” fokusiraju na ono što radnik nije dobro
uradio.
• Komandujući • Najopasniji su oni kojima ozbiljno

nedostaje emocionalna samokontrola.
Liderski stilovi
• Vizionarski
Najbolji lideri koriste pravi stil u
pravom trenutku i prelaze iz
• “Coaching” jednog stila u drugi prema potrebi.
• Afilijativni “LJUDI DOLAZE U KOMPANIJE, A

ODLAZE OD MENADŽERA”
• Demokratski
• Komandujući
Završna poruka
I stari lider može naučiti novi trik!

Literatura
Daniel Goleman, Richard Boyatzis,
Annie McKee, Primal Leadership,
Harvard Business School Press,
2002.
Upravljanje vremenom

Strategijske odrednice
stres menadžmenta na osobnoj razini
(kontrola i relativiziranje stresa)
2.1 Menadžment vremena

2.2 Kolaboriranje i interpersonalna kompetentnost
2.3 (Re)dizajniranje posla
2.4 Utvrđivanje radnih ciljeva i prioriteta
Model
ISKUSITI STRES
STRESORI
-Anticipativni REAKCIJE
-Sukob -Fiziološke
-Vrijeme -Psihičke
-Situacija
ELASTIČNOST
- Fizička,
- Psihička
- Društvena
STRES MENADŽMENT
Tipovi stresora
 Vrijeme
 Radna preopterećenost
 Nedostatak kontrole
 Konflikt
 Inkopatibilne uloge članova
grupe
 Kako definirati i riješiti problem
 Akcioni konflikt (antagonizam
između osoba)
Tipovi stresora
 Situacija
 Neprikladni radni uvjeti
 Brza promjena
 Anticipacija (buduća
događanja)
 Neprijatna očekivanja
 Strah
Stres menadžment
Neaktivna Proaktivna Reaktivna
strategija strategija strategija
Eliminirati Razviti strat. Privremeno
Svrha
stresore elastičnosti sučeljavanje
Efekti Permanentno Dugoročno Kratkoročno
Pristup Neaktivan Proaktivan Reaktivan
Potrebno
Dugoročno Umjereno Trenutno
vrijeme
Eliminiranje stresa
Tip stresa Strategija eliminacije
Efektivni mendžment vremena.
Vrijeme Efikasni menadžment vremena.
Delegiranje.
Kolaboriranje i interpersonalna
Konflikt kompetentnost.
Emocionalna inteligencija.
Situacija Redizajn posla
Redefiniranje ciljeva
Anticipacija
Male pobjede
Eliminiranje stresa preko
menadžmenta vremena
MENADŽMENT
VREMENA
1. EFIKASNO 2. EFEKTIVNO
KORIŠTENJE VREMENA KORIŠTENJE VREMENA
SVAKI DAN U DUŽEM PERIODU
Efektivni pristup menadžmentu vremena služi

kao osnova za efikasni pristup.
Efektivni menadžment
vremena
 Efikasnost bez efektivnosti je
beskorisna !
 Menadžment vremena kroz efektivan
pristup znači da:
1. Pojedinac koristi svoje vrijeme na važne
stvari,
2. Raditi pravu stvar
vremena
3. Mogućnost jasnog razgraničenja između
onoga šta se smatra kao važno,
naspram onoga što se smatra urgentno.
4. Rezultati radije nego metodi su fokus
strategije menadžmenta vremena.
5. Nemati razlog za osjećaj krivice kada se
mora reći ne.
Efektivni time-menadžment
URGENTNOST
visoka niska
3
1 Mogućnosti razvoja i
visoka
V Kriza unaprijeđenja
A Žalba kupaca Inovacije
Ž Planiranje i proaktivnost
N
O 2
4
S Pošta
Izbjegavanja
niska
T Telefon
Rutine
Aktivnosti koje nisu
Argumenti
u rasporedu
vremena
VAŽNO – URGENTNO (kvadrat broj 1)
 Najčešće dominira životom menadžera.

 Na njih se gleda kao na “mora se uraditi”
aktivnosti.
 Zahtijevaju trenutačnu pažnju i reakciju.
 Obično su kontrolirane od strane nekoga
drugog i mogu, a ne moraju, da rezultiraju onim
što menadžer želi da postigne.
vremena
NEVAŽNO – URGENTNO (kvadrat broj 2)
 Gora situacija nego u kvadratu broj 1, jer samo

eskalira problem vremenskog stresa.
 Moramo obratiti našu pažnju na nešto što je
nebitno, ali urgentno. Rezultati mogu biti
beznačajni, bez svrhe i bez vrijednosti, stoga
osjećaj stresa neće biti prevaziđen.
 Ljudi često bježe iz ovoga kvadrata u kvadrat
broj 4 da se oslobode stresa.
vremena
VAŽNO – NEURGENTNO (kvadrat br. 3)
 Ove aktivnosti se mogu zvati

oportunitetom radije nego problemom.
 Ove aktivnosti sprječavaju pojavljivanje
problema ili se gradi proces koji eliminira
problem radije nego suočavanje sa
problemom.
vremena
VAŽNO – NEURGENTNO (kvadrat br. 3)
 Temeljita priprema, preventiva, planiranje,

organiziranje su sve aktivnosti - “ne mora
se uraditi” -, ali koje su krucijalne za
dugoročni uspjeh.
 Ove aktivnosti bi trebale biti top prioritet
na rasporedu menadžera i time se
eliminira stres.
vremena
NEVAŽNO I NEURGETNO (kvadrat br.
4)
 Oslobađanje od stresa je samo

privremeno, jer nije primjenjeno
dugoročno rješenje.
vremena
 Determiniranje važnog i urgentnog.
 Pitanja koja mogu pomoći da znate šta
je važno.
 Zbog čega postojim? Zbog čega živim?
 O čemu brinem sa punom pažnjom?
 Po čemu bih želio da budem zapamćen?
 Ako bih mogao da ubijedim sve na svijetu da
slijede nekoliko bazičnih principa, koji bi to
principi bili?
 Šta želim da postignem u narednih dvadeset
godina.
vremena
 Odgovori na ova pitanja vam pomažu da
kreirate lične principe i vrijednosti.
 Procjena važnosti je u vezi sa ličnim
principima i vrijednostima u koje vjerujete.
 Kada napravite izjavu o ličnim principima,
onda vam je lakše reći NE aktivnostima
koje nisu u skladu sa ovim principima
(bez osjećaja krivnje).
vremena
 Svako nekad kaže NE nekim
aktivnostima.
 Obično ljudi kažu NE aktivnostima iz
kvadrata broj 3. (neurgentno – važno),
koje su najviše u skladu sa njihovom
ličnom misijom.
 Ukoliko vam drugi generiraju principe
(umjesto vas), onda ćete uvijek biti pod
stresom.
vremena
 Potroši vrijeme na važne, a ne na
urgentne stvari.
 Identificiraj ono što osjećaš da je važno,
naspram onoga što je urgentno.
 Fokusiraj se na rezultate, ne na metode.
 Ne osjećaj “krivicu” ako kažeš ne.
vremena
 Efektivnost u time-menadžmentu znači
da izvršavate ono što želite da
izvršavate u funkciji vašeg vremena.
 Usklađivanje korištenja vremena sa ličnim
principima.
 Način kako postižete ova izvršenja je
efikasnost korištenja vremena.
Efikasno upravljanje vremenom
 Uraditi više tokom dana, ne tračeći
vrijeme.
 Postoje razvijene tehnike da pomognu
kako da se koristi vrijeme efikasno.
 20 + 20 pravila.
 Prvih dvadeset je za bilo koga;
 Drugih dvadeset pravila je za menadžere i
menadžment.
Pravilo 1
 Čitaj selektivno !
 Ovo se odnosi na osobe koje trebaju da čitaju puno
materijala (pošta, magazini, novine, knjige, brošure,
instrukcije, i sl.)
 Čak i vrlo važne članke ne morate čitati 100%. Ono
što je važno najčešće je na početku odjeljka,
paragrafa ili sekcije.
 Preleti očima preko teksta (skeniraj očima tekst-
letimično čitanje), ali se zustavi kada naiđeš na
nešto važno.
 Markiraj ono što je važno, jer kada ti zatreba poslije
brzo i lako možeš da pregledaš.
Pravilo 2
 Pravljenje dnevnog rasporeda !
 Svaki dan napravi listu aktivnosti koje želiš
da uradiš.
 Njihovim zapisivanjem ne moraš se oslanjati
isključivo na memoriju.
 Treba da imaš samo jednu listu aktivnosti, a
ne više listi dnevnih aktivnosti (npr. u jedan
rokovnik pišem nešto, a u drugi nešto drugo)
Pravilo 3
 Imaj mjesta za sve i drži sve na svom
mjestu !
 Ukoliko vaše stvari nisu na svom mjestu
gubite vrijeme na dva načina: treba vam više
vremena da nađete ono što vam treba i drugo
vi ste u iskušenju da prekinete posao koji
obavljate.
 Npr. ako nešto radite i potrebna vam je određena
knjiga koja nije tamo gdje bi trebala biti. 1. Gubimo
vrijeme tražeći je i 2. Dekoncetriramo se u vezi sa
poslom koji obavljamo i vrlo vjerovatno može se desiti
da ga prekinemo raditi.
Pravilo 4
 Napravi prioritete vaših zadataka !
 Svaki dan fokusiraj se na važne aktivnosti, a

zatim na urgentne i manje važne.
Pravilo 5
 Kad radiš važnu aktivnost, radi samo

nju !
 Nekoliko trivijalnih aktivnosti možeš raditi
simultano.
 Kada su zadaci trivijalni, tada možeš uštediti
puno vremena radeći više njih simultano.
 Rutinski telefonski razgovor i potpisivanje
dopisa.
Pravilo 6
 Napravi listu od 5 do 10-to minutnih

zadataka po vašoj volji !
 Ovo pomaže korištenju vremena koje svako
ima za vrijeme dana – dok čekamo na nešto
možemo odgovoriti na propuštene pozive
na mobitelu, itd.)
 Opasnost: Postoji mogućnost da pažnja
skrene sa visoko prioritetnih zadataka.
Pravilo 7
 Podijeli velike projekte na više manjih!

 Ovo će vam pomoći da izbjegnete osjećaj
pritiska velikih, važnih i urgentnih zadataka.
 Osjećaj da je zadatak prevelik vodi osjećaju
preopterećenosti i vodi ka odlaganju i
odugovlačenju.
 Svako voli da ima osjećaj da je nešto
završeno i to stimulativno djeluje na
sljedeće aktivnosti.
Pravilo 8
 Odredi kritičnih 20% svojih zadataka !

 Paretov zakon: 20% rada producira 80%
rezultata.
 Stoga je jako važno identificirati koji
zadaci čine 20% najvažnijih i potroši
najviše svog vremena na njih.
Pravilo 9
 Sačuvaj svoje “najbolje” vrijeme za

važne stvari !
 Rutinske i trivijalne stvari radi kada je
nivo energije mali, i mozak nije
“britak”.
 Ne dozvoli drugima da tvoje najbolje
vrijeme prekida svojim zahtjevima. Vi,
a ne drugi, upravljate vremenom.
Efikasni menadžment vremena
Pravilo 10
 Rezerviraj nešto vremena za vrijeme
dana kada drugi nemaju pristup vama!
 Iskoristi ovo vrijeme da uradiš “važne -
neurgentne zadatke” ili samo da razmišljate.
 Ovo može biti vrijeme ujutro prije nego što
se drugi probude ili kada drugi odu spavati.
 Dobije se osjećaj da niste u “vatri” cijeli dan i
da upravljate svojim vremenom.
Pravilo 11
 Ne odlaži obaveze !
 Ako promptno uradiš određene zadatke,
zahtijevaće manje vremena i napora, nego ako
ih ostaviš za kasnije.
 Linija između “odlaganja” i “gubljenja vremena”
je veoma tanka.
 Morate se odbraniti od trošenja svog važnog
vremena na trivijalne zadatke, koje traže
trenutnu pažnju, te tako važni zadaci ostanu
po strani.
Pravilo 12
 Vodi evidenciju o svom vremenu !

 Ovo je jedna od najboljih strategija
upravljanja vremenom.
 Nemoguće je ovo unaprijediti ili umanjiti
stres dok ne znate kako trošite vaše
vrijeme.
Pravilo 13
 Napravi rokove !
 Rokovi će pomoći da unaprijedite
efikasno korištenje vremena.
 Ako ne postavite rokove vrlo je
vjerovatno da će se izvršenje zadatka
prolongirati.
Pravilo 14
 Radi nešto produktivno dok čekaš !

 Neke procjene govore da se gubi oko
20% vremena čekajući.
 Za to vrijeme pokušaj čitati, planirati,
pripremati, istraživati, vršiti pregled ili
neke druge poslove koje će vam pomoći
da završite zadatke.
Pravilo 15
 Uradi komplicirane zadatke bez

prekida, jer prirodno je da jednostavni
zadaci potiskuju komplicirane.
Pravilo 16
 Završi najmanje jedan zadatak tokom

dana !
 Ako ništa ne završite tokom dana (čak i
neki vrlo jednostavan posao) imaćete
osjećaj preopterećenosti i stresa.
 Kompletiranje zadatka daje osjećaj
opuštenosti i smanjuje stres.
Efikasni menadžment vremena
Pravilo 17
 Napravi raspored za lično vrijeme !

 Svakome je potrebno vrijeme kada ga
niko ne uznemirava.
 Ovo vrijeme koristiti za relaksaciju na
način kako to lično odgovara.
Pravilo 18
 Nemoj brinuti ni o čemu

kontinuirano !
 Ovo će vam pomoći da oslobodite
vaš um i vašu energiju fokusirate na
zadatak koji obavljate.
Pravilo 19
 Imaj dugoročne ciljeve (“znaj šta

hoćeš”) !
 Ovo pomaže u održavanju

konzistentnosti u aktivnostima i
zadacima.
Pravilo 20
 Kao dio stila života konstantno

unaprijeđuj menadžment
vremena!
Pravilo 1m
 Rutinske sastanke drži na kraju dana !

 Kreativnost i nivo energije je najveći ujutro i
ne bi trebali biti utrošeni na trivijalne stvari.
 Istraživanje je pokazalo da menadžeri
potroše 70% svog vremena na sastanke.
Pravilo 2m
 Kratke sastanke drži stojeći !

 Ovo garantira da će sastanak zaista biti
kratak.
 Ukoliko se “raskomotite” vrlo vjerovatno
ćete produžiti sastanak.
Pravilo 3m
 Limitiraj vrijeme na početku svakog

sastanka !
 Ovo stvara osjećaj kada se sastanak treba
završiti i vremenski okvir za sastanak.
Pravilo 4m
 Odgodi nekada sastanke !

 Sastanci se trebaju održati ako su
neophodni.
 Dakle, oni sastanci koji se održe trebaju
biti produktivni.
Pravilo 5,6,7m
 Imaj raspored, i vodi se po njemu.
 Ovo pravilo pomaže ljudima da se pripreme
za sastanak, drže se teme, i održe radno
orijentirani.
 Voditi zabilješke, što će vam pomoći da ne
zaboravite zadatke, follow-up i da je svima
jasno šta se od njih očekuje.
 Vođenje evidencije o vremenu motivira
ljude da budu efikasni i da ne gube
vrijeme na sastancima.
Pravilo 8m
 Počni sastanak na vrijeme !
 Ukoliko drugi znaju da počinjete sastanke

na vrijeme, to će pomoći da i oni dođu na
vrijeme.
Pravilo 9m
 Napravi zabiljške promptno i prati
realizaciju (follow up) !
 Rezultat je da se određeni predmeti ne
javljaju više puta na dnevnom redu
neriješeni.
 Takodjer stvara se osjećaj i očekivanje da
će većina posla biti urađena van sastanka.
 Opredjeljenost i očekivanja napravljena
kroz zabilješku će se vjerovatno i ispuniti.
Pravilo 10m
 Insistiraj da suradnici daju prijedlog
rješenja !
 Za menadžere je lakše da odabere između
alternativa razvijenih od strane suradnika,
nego da generiraju nova rješenja.
 Ovim se izbjegava mogućnost da
suradnici “delegiraju” problem naviše
prema menadžeru, postavljajući pitanja o
ideji i rješenjima.
Pravilo 11m
 Dočekaj goste na ulazu !
 Ovim lakše ograničite vrijeme sastanka

i date određenu dinamiku, radije nego
da sjedite u svojoj kancelariji.
Pravilo 12m
 Održi nekada sastanak u uredu vaših

podređenih !
 U ovom slučaju sastanak možete
napustiti kada vi to želite i lakše
kontrolirati dužinu sastanka.
 Ako bi se previše vremena potrošilo idući
od ureda do ureda onda je ovo pravilo
nepraktično.
Pravilo 13m
 Ne pretjeruj sa obavezama tokom

dana !
Pravilo 14m
 Neka neko drugi odgovara na

telefonske pozive !
 Ovim pravite prepreke prekidima u radu.

Pravilo 15m
 Imaj prostor da možeš da radiš

neometan !
 Ovo vam garantira da se možete
koncetrirati na posao.
 Ponovna koncentracija na posao nakon
prekida znači gubljenje vremena.
Pravilo 16m
 Uradi nešto konačno sa svakim papirom

koji si radio !
 Nešto konačno može značiti i baciti papir

ako ne treba.
 Gomilanje znači problem.
Pravilo 17m
 Drži prostor u kome radiš čistim i

urednim !
 Ovim značajno smanjuješ vrijeme da
nađeš nešto što ti treba.
Pravila 18, 19, 20 m
 P 18 – delegiraj posao !
 P 19 – identificiraj inicijative koje bi
primalac trebao poduzeti !
 P 20 – odaj priznanje za uspjeh !
Kriteriji za analiziranje
korištenja vremena
1. VAŽNOST: Koliko važna je aktivnost?

1. Veoma važna: Mora se uraditi
2. Važna: Trebala bi se uraditi
3. Ne tako važna: Može biti korisno, ali
nije neohodno.
4. Nevažna: Ne završava ništa.
korištenja vremena
2. URGENTNOST:
Koliko urgentna je aktivnost?
1. Veoma urgentna: Mora biti
urađena ODMAH.
2. Urgentna: Trebala bi biti
urađena odmah.
3. Neurgentna: Može biti urađena
kasnije.
korištenja vremena
3. DELEGIRANJE: Da li moram ja to da
uradim?
1. Ja sam jedini koji to može uraditi.
2. Mogu delegirati nekome ko je blizak meni
(neposredni podređeni i kome vjerujem
implicitno).
3. Mogu delegirati nekome ko nije blizak sa mnom
(neko od osoblja) i kome, pretpostavljam, mogu
vjerovati.
4. Mogu delegirati bilo kome.
korištenja vremena
4. UKLJUČENOST: Koliko često drugi moraju
biti uključeni?
– Moram kontaktirati sa drugima veoma često
i konzistentno.
– Potrebno je kontaktirati sa drugima prilično
često.
– Trebao bih da kontaktiram sa drugima
ponekad.
– Nema potrebe da uključujem druge uopće.
Tipične sheme za
korištenje vremena
 Uradimo ono što nam se sviđa prije onoga što
nam se ne sviđa.
 Radimo ono što znamo (brzo) raditi, a ne ono
što ne znamo kako da uradimo.
 Radimo prvo lagane stvari, pa tek onda teške.
 Radimo ono što zahtijeva manje vremena, a
onda ono zahtijeva više vremena.
 Radimo ono za što su osigurani resursi.
 Prvo izvršimo obaveze po rasporedu, pa tek
onda obaveze koje nisu na rasporedu.
Tipične sheme za
korištenje vremena
 Reagiramo na zahtjeve drugih prije nego na sopstvene.
 Izvršimo urgentne obaveze prije onih važnih.
 Spremno reagiramo na krize i hitnosti.
 Prvo izvršavamo interesantne, pa tek onda
neinteresantne obaveze.
 Obično čekamo na kraj roka, pa tek onda zaista
počnemo raditi.
 Izvršimo obaveze koje možemo odmah završiti.
 Reagiramo na osnovu toga “ko želi nešto”.
 Reagiramo na osnovu konsekvenci (ne)činjena.
 Izvršavamo obaveze po redu njihovog pojavljivanja.
Životni balans - Aktivnosti
Kulturne Fizičke
aktivnosti aktivnosti
Duhove
Radne aktivnosti
aktivnosti
Porodične
Intelektual aktivnosti
ne Društvene
aktivnosti aktivnosti
Socijalno-medicinska dijagnostika

Socijalno-medicinska dijagnoza
 Socijalno-medicinska dijagnoza
zajednice je poznavanje čitave
zajednice u interakciji zdravstveno-
socijalnog, kulturnog i ekonomskog
okruženja, sa ciljem definiranja
prioritetnih programa djelovanja, kao i
adekvatnih planiranja i programiranja u
zdravstvu.
Svrha socijalno-medicinske
dijagnostike
 Informacije o zdravstvenom stanju i

zdravstvenim potrebama stanovništva
predstavljaju polaznu tačku za svaku
zdravstvenu politiku i za sve programe i
planove zaštite zdravlja.
Socijalno-medicinski indikatori
 Demografski pokazatelji
 Socio-ekonomski pokazatelji
 Zdravstveno stanje stanovništva u
užem smislu (pozitivni i negativni
indeksi zdravlja)
 Životni stilovi (pušenje, alkohol, ishrana)
 Životna okolina
Izvori podataka za mjerenje
zdravstvenog stanja
 Matične knjige (registri vitalnih događaja)
 Popisi stanovništva i stanova
 Rutinska zdravstvena statistika
 Registri bolesti
 Epidemiološki nadzor
 Ispitivanja zdravlja u populaciji putem
intervjua ili upitnika
 Podaci društvene statistike
Demografski pokazatelji
1. Broj i geografska distribucija
stanovništva
2. Starosna struktura stanovništva
3. Spolna struktura stanovništva
4. Vitalni pokazatelji (prirodno kretanje
stanovništva)
5. Mehaničko kretanje stanovništva
(migracije)
Biološki tip stanovništva
(po Sundberg-u)
Biološki tip 0 – 14 god. 15 – 49 50 i više
stanovništva god. god.
Progresivni 40 % 50 % 10 %
Stacionarni 33 % 50 % 17 %
Regresivni 20 % 50 % 30 %
Osnovni demografski indikatori
vitalne statistike
 Rađanje (natalitet)
 Fertilitet
 Umiranje (mortalitet)
 Sklapanje i rastave brakova (nupcijalitet
i divorcijalitet)
Opća stopa nataliteta
Broj živorođene djece

X 1000
Stopa nataliteta = Prosječan broj stanovnika
Niska < 14,9 promila

Srednja = 15 – 19 promila
Visok > 20 promila
Stopa fertiliteta
Broj živorođene djece

Fertilitet (F) = X 1000
Broj žena od 15 do 49 g.
Stope mortaliteta (umiranja)
 Opća stopa mortaliteta
 Specifične stope mortaliteta po starosti i
spolu
 Specifične stope mortaliteta prema
uzrocima (bolestima)
 Maternalni mortalitet
 Mortalitet dojenčadi
Vodeći uzroci smrti
- razvijene zemlje vs. zemlje u razvoju
Mortalitet dojenčadi
Stopa dojenačke Broj umrle dojenčadi

X 1000
smrtnosti =
Broj živorođene djece (R)
Vrlo niska < 9,9 promila

Niska = 10 – 19 promila
Srednja = 20 –39 promila
Visoka > 40 promila
Prirodni priraštaj
Stopa prirodnog Broj živorođenih (R) – broj umrlih (U)
priraštaja = X 1000
Prosječan broj stanovnika (S)
Izrazito nepovoljan < 5 promila

Nepovoljan = 5 – 9 promila
Povoljan = 10 – 12 promila
Jako visok > 12 promila
Zdravstveni pokazatelji -
morbiditet
 Opća stopa morbiditeta
 Specifične stope morbiditeta (po spolu,
godinama, od određene bolesti)
 Incidencija
 Prevalencija
 Letalitet
Opća stopa morbiditeta
Opća stopa Broj oboljenja ili oboljelih osoba

morbiditeta = X 1000
Broj stanovnika
Stopa specifičnog morbiditeta
(prema uzrastu ili polu)
Broj oboljelih određene starosti ili pola
Broj stanovnika te starosti ili pola
X 10.000 ili 100.000

Incidencija
(novootkriveni slučajevi)
Stopa Br.obolenja ili oboljelih osoba (novih)

incidencije = X 1000
Broj stanovnika
Prevalencija
(ukupan broj oboljelih)
Stopa prevalencije =
Broj obolenja ili oboljelih osoba (sva)

X 1000
Broj stanovnika
Letalitet (umiranje u odnosu na
obolijevanje)
Stopa letaliteta =
Broj umrlih od jedne bolesti

X 100
Broj oboljelih od iste bolesti
traumatizam
 Opća stopa traumatizma
 Rizik povrijeđivanja
apsentizam
 Odsustvo sa posla
 Odsustvo sa posla zbog neke bolesti ili

povrede
Obuhvat stanovništva
zdravstvenom zaštitom
 Broj stanovnika na 1 liječnika
 Broj liječnika na 10.000 stanovnika
 Broj bolničkih postelja na 1.000

stanovnika
Socijalno-ekonomski pokazatelji
povezani sa zdravljem
 Pokazatelji porasta stanovništva i stope
unutrašnje migracije
 Nacionalni dohodak per capita
 Prosječni prihodi po radno aktivnom
stanovniku
 Zaposlenost i uslovi rada
 Pokazatelji pismenosti i obrazovnog nivoa
 Uslovi stanovanja
 Dostupnost adekvatne ishrane stanovništva
Indeksi zdravlja
 su agregatne mjere koje sumiraju 2 ili

više indikatora kako bi uključili više
aspekata zdravlja u jedan (obično
numerički) pokazatelj sa ciljem da
odslika zdravstveno stanje pojedinih
grupa ili cijele populacije.
Indeks ljudskog razvoja
 Očekivano trajanje života na rođenju
 Osnovna kupovna moć stanovništva
 Stepen obrazovanja stanovništva

Indeks fizičkog kvaliteta života
 Stopa dojenačke smrtnosti

 Očekivano trajanje života za djecu staru
godinu dana
 Stopa pismenosti u populaciji
STRES
MENADŽMENT

75-90% posjeta ljekarima opće
prakse odnosi se na probleme
povezane sa stresom!
U Evropi, oko 28% radne populacije izjavljuje

o izloženosti stresu na poslu.
Prema rezultatima novijih istraživanja, skoro

50% radnika u zdravstvu izjavljuje o
svakodnevnoj izloženosti prilično/visoko
stresnim uvjetima.
Stres je kombinacija fizičkih i
psihičkih reakcija na situacije i
uvjete koje doživljavamo kao
prijetnju.
Stres nije samo jedna stvar, simptom ili problem, već

kompleksna kombinacija slijedećih šest varijabli:
1. Stresori (uzroci/izvori stresa)

2. Percepcija/interpretacija situacije
3. Fiziološke promjene – “fight or flight” reakcija
4. Zdravstvene i emocionalne tegobe
5. Reducirano psihološko funkcioniranje
6. Deficitarne strategije suočavanja
Stresori
11 =
uzroci stresa
 Životne situacije koje predstavljaju značajnu
promjenu i zahtijevaju prilagodbu (smrt supružnika,
razvod, bolest, zatvorska kazna, vjenčanje, odlazak u
mirovinu, ...)
 Manje dramatični događaji, osobito kada se nagomilaju
Najveća prijetnja su stresori koji su:

! Nepredvidivi
! Nekontrolabilni
! Nepoželjni
Percepcija
22 situacije
 Procjena ugroženosti, prijetnje, opasnosti

 Procjena mogućih opcija – “Šta mogu učiniti u datoj
situaciji?”
Interpretacije su najstresnije kada su:

! Iracionalne (ne odražavaju stvarne činjenice)
! Maladaptivne (ne doprinose rješavanju problema)
Fiziološke
33 promjene
‘fight or flight’ reakcija

 automatski fiziološki odgovor koji nas energizira
za akciju u situacijama hitnosti
 mogu je pokenuti i stvari koje ne predstavljaju

nikakvu opasnost i ne zahtijevaju hitno djelovanje,
npr. brige, interpersonalni konflikti, pretjeran
rad, itd.
Fiziološki mehanizmi stresa
• Evolucijski mehanizam – reakcija na

opasnost, povredu, glad ili bolest:
– Povećanje minutnog volumena srca;
arterijskog tlaka; protoka krvi
kroz mišiće, srce i mozak
(simpatikus, adrenalin)
– Povećanje koncentracije glukoze u
krvi (kortizol)
– Smanjenje diureze (ADH); žeđ,
krvarenje.
Opasnost nekad i danas !
• Nekad
– borba sa zvjerima ili drugim plemenom
ljudi; hrana i preživljavanje;
– 2 izbora: pobjeći ili ubiti (strah ili
bijes)
• Danas
– borba sa drugim ljudima; sigurnost
posla = novac = hrana i preživljavanje;
– 1 izbor = asertivnost (unatoč
neadekvatnom fiziološkom mehanizmu)
Anahronizam fiziološkog
odgovora u toku stresa
• Lupanje srca; stenokardije; porast
arterijskog tlaka; (hipertenzija,
infarkt)
• Znojenje dlanova; (penjanje uz drvo)
• Pad imuniteta; (virusne infekcije,
rak)
• Porast glukoze; (dijabetes melitus)
• Mentalna uznemirenost; (pad
racionalnog razmišljanja)
Zdravstvene posljedice
dugotrajnog stresa
• Kardio-vaskularni sistem
– hipertenzija, infarkt miokarda,
moždani udar,
• Maligne bolesti
• Mentalno zdravlje
– neuroze, depresije
• Digestivni trakt
– čir na želudcu, Cronova bolest
Faze stresa
• Alarm – akutno povećanje

zabrinutosti, nemira i straha (ako
je stresor opasnost) ili tuge i
depresije (ako je stresor gubitak);
• Otpor – pokušaj kontroliranja stresa
koristeći odbrambene mehanizme;
• Iscrpljenost – prestanak pokušaja da
se odupre stresu. Moguće patološke
promjene.
“Dobar stres”
• Aktiviranje simpatičkog živčanog sistema i
nadbubrežnih žlijezda – lučenje
kateholamina (adrenalin i noradrenalin).
• Kateholamini nas pobuđuju na akciju na
produktivniji način nego kortizol;
stvaraju zanos za izazovom.
• Oni su na djelu kada nam je energija
visoka, trud najveći mogući, a
raspoloženje pozitivno.
“Loš stres”
• Aktiviranje lučenja kortizola, kao i vrlo

povišene razine kateholamina.
• Mozak prelazi u “modus za hitne
slučajeve” – grozničava hitnost.
• Da bi se aktivirao kortizol dovoljno je čak i
slijedeće: dosada, nestrpljivost, frustracija,
ili umor.
Razvoj elastičnosti
• Neki stresori neće nestati

• Elastičnost povećava kapacitet da se
odupremo negativnim efektima stresa.
• Najelastičniji ljudi su oni koji su postigli
životni balans.
Životni balans - Aktivnosti
Fizičke aktivnosti
Kulturne aktivnosti
Duhove aktivnosti
Radne aktivnosti
Porodične aktivnosti
Intelektualne aktivnosti
Društvene aktivnosti
Zdravstvene i
44 emocionalne
tegobe
Zdravstveni problemi uključuju:
 kroničnu iscrpljenost
 kardiovaskularne bolesti
 psihijatrijske poremećaje
 muskuloskeletalne poremećaje
 ...
Emocionalne posljedice stresa najčešće uključuju:
 anskioznost
 depresiju
 ljutnju
Reducirano
55 psihološko
funkcioniranje
 Stres ometa zadatke koji zahtijevaju

razmišljanje i koordinaciju
 Stres sužava našu pažnju i čini naše
mišljenje rigidnim
 Stres otežava fokusiranje na zadatak koji
obavljamo i uzrokuje preokupiranost
negativnim emocijama
Deficitarne
66 strategije
suočavanja
Suočavanje (coping) se odnosi na ono što
činimo ili pokušavamo promijeniti u sebi ili u
stresnoj situaciji. Razlikujemo suočavanje:
 usmjereno na problem (mijenjanje

situacije)
 usmjereno na emocije (reduciranje
nelagode)
Posebna vrsta suočavanja je izbjegavanje
Kognitivni model
Situacija Misao Emocija Ponašanje
Šef traži od vas ‘on me izrabljuje’ → ljutnja → protest i sukob

da radite za
vikend
‘on samo u mene → ponos → prihvaćate zadatak
ima povjerenje’ sa zadovoljstvom
Osjećate jaku 'potpuno ću → panika → pojačane

tremu blokirati' fiziološke reakcije
(prezentacija pred
važnim skupom)
'i prije sam imala → olakšanje → umirivanje

tremu, pa je opet fizioloških reakcija
sve bilo dobro!'
21
Životni
uvjeti
Nivo
razvijenosti
zemlje
Radni uvjeti Stresna Dugoročne

reakcija posljedice
Individualne
karakteristike
Kontekstualizirani model uzroka i posljedica stresa na poslu.

Protecting Workers' Health - Series No. 6. World Health Organization. 2007.
Posljedice stresa
Individualna razina Organizacijska razina

 odsustvovanje s posla
 Fiziološke  učestalo kašnjenje na posao
 učestala bolovanja
 Emocionalne  povećan broj nesreća na radu
 smanjenje produktivnosti
 Kognitivne
 povećan broj pritužbi
 Ponašajne klijenata
 učestali interpersonalni
konflikti
 loša atmosfera
 napuštanje posla
Posljedice stresa
Fiziološke Emocionalne Kognitivne Ponašajne
• povišen krvni • ljutnja • loša • agresivnost

tlak • anksioznnost koncentracija • impulzivnost
• ubrzan puls • sužena
• depresija • veći broj
• brže i pliće percepcija pogreški
• nestabilno
disanje • zaboravnost
raspoloženje • prekomjerno
• mišićna napetost • iritabilnost • loše pušenje i
• umor, prosuđivanje konzumiranje
• osjećaj dosade alkohola
iscrpljenost, • smanjena
nedostatak • gubitak sposobnost učenja • uzimanje
energije motivacije bolovanja
• konfuznost
• kronični bolovi • zabrinutost
u prsima, leđima, • osjećaj praznine
vratu, i nezadovoljstva
ramenima ...
• promjena apetita
• ...
Tehnike relaksacije
• Stres menadžment počinje sa relaksacijom!
• Nemogućnost postizanja stanja opuštenosti
prvi je znak da je osoba pod stresom!
• Indikatori stanja relaksiranosti uključuju
osjećaje:
• unutarnjeg mira
• radosti/sreće
• energiziranosti/snage
• usredotočenosti (potpuna fokusiranost
svijesti na sada i ovdje)
Tehnike relaksacije
 Progresivna mišićna relaksacija

 Autogeni trening
 Vježbe disanje (abdominalno disanje)
 Yoga
 Imaginacija
 Meditacija
 Molitva
Profesionalno sagorijevanje
“Burnout”
• Burnout je fizički, mentalni i
emocionalni odgovor na konstantno
visoku razinu stresa.
Stanje fizičke, emocionalne i mentalne

iscrpljenosti uzrokovano dugotrajnom
izloženošću emocionalno zahtjevnim
situacijama.
Na granici burnout-a osoba može osjećati:
 bespomoćnost
 beznadežnost
 iscrpljenost
 frustriranost
 odvojenost od ljudi i stvari koje je okružuju
 dosadu
 ljutnju zbog toga što mora toliko toga uraditi
 nesigurnost u vlastite sposobnosti
 iritabilnost
 anksioznost
Burnout predstavlja gubitak interesa za
posao i u ekstremnom obliku žrtva
burnout-a može postati doslovno
nesposobna za rad. Radne vještine
ostaju neoštećene, ali žrtva burnout-a
postaje nesposobna da se angažira.
Burnout gasi motivaciju!

Kako prepoznati opasnost od burnout-a?
 Da li neke poslovne aktivnosti koje su vam se ranije
dopadale sada doživljavate kao težak i dosadan posao?
 Da li ste postali ciničniji ili ogorčeniji prema svom
poslu, šefu ili firmi?
 Da li vaša osjećanja u vezi sa poslom utječu na vaše
odnose izvan posla (brak, obitelj, prijatelji)?
 Da li se užasavate od odlaska ujutro na posao?
 Da li vas lako iznerviraju suradnici na poslu?
 Da li zavidite pojedincima koji su sretni na svom poslu?
 Da li vam je sada manje stalo do toga da posao 'dobro
odradite' nego ranije?
 Da li redovito osjećate iscrpljenost i nisku energiju na
poslu?
 Da li vam je često dosadno na poslu?
 Da li ste depresivni nedjeljom popodne dok razmišljate o
ponedjeljku i slijedećoj sedmici?
Procjena opasnosti od burnout-a
Učestalost # Ponder Ponderirane

vrijednosti
Nikada X 0
Rijetko X 1
Ponekad X 2
Često X 3
Vrlo često X 4
Ukupno _____
Procjena opasnosti od burnout-a
Skor Tumačenje
1 - 4 Nema znakova burnout-a.
5 - 17 Malo znakova burnout-a.
18 - 34 Oprez! Mogli biste biti izloženi

riziku, osobito ako imate
nekoliko visokih rezultata.
35 - 44 Visoki rizik od burnout-a.
45 i više Vrlo visoki rizik od burnout-a.

Poduzmite nešto odmah!
Pristupi stres menadžmentu
Stres na poslu se tumači kroz

interakciju pojedinac – organizacija.
Jedna od najvećih dilema

organizacijske psihologije odnosi
se na činjenicu da politike i
prakse koje osiguravaju efektivnost
organizacije često ne uspijevaju
osigurati zadovoljavanje potreba
pojedinaca.
Mi očekujemo od organizacija da nas
tretiraju kao ljudska bića i omoguće
zadovoljenje naših temeljnih potreba
• sigurnost
• samopoštovanje
• osobni rast i razvoj
Organizacije od nas očekuju

• lojalnost
• efikasnost
•profesionalnost
• visoku motiviranost
Razlikujemo dva osnovna pristupa:
Prvi se odnosi na
 identificiranje i modificiranje ili
uklanjanje stresora.
Drugi se odnosi na
 povećavanje sposobnosti uposlenika
da se suočavaju sa stresom.
 Kao opće pravilo, strategije za preveniranje
stresa na organizacijskoj razini trebaju imati
prioritet.
 Međutim, budući da je gotovo nemoguće u svim
situacijama eliminirati stres za sve radnike,
kombinacija organizacijskog i individualnog pristupa
najčešće je najkorisnija strategija u preveniranju
stresa.
Preporučuje se pomjeranje fokusa
Doing Building
health promotion a health promoting

in a setting setting
PRIMJERI Pojedinac Organizacija (menadžment)
PREVENTIVNIH
INTERVENCIJA
univerzalne • edukacija o prevenciji stresa • edukacija o izvorima stresa i

(za sve • upravljanje vremenom
uposlenike) • trening asertivnosti preduvjetima za zdravo radno
okruženje
• komunikacijske vještine
• liderske vještine
selektivne • rad s agresivnim klijentima • pregovaračke vještine

(za rizične • prevencija ‘burnouta’ • konflikt menadžment
grupe i • ... (ciljani programi) • timski rad
zanimanja)
indicirane • psihološko savjetovanje • ‘coaching’

(za pojedince i • psihoterapijski postupci
grupe kod kojih
su već prisutni
simptomi stresa)
Stres menadžment – “bilans stanja”?
S vremena na vrijeme korisno je postaviti sebi
slijedeća pitanja:
Šta radim, koliko radim, kakvi su mi rezultati?
 Da li to ono što ja profesionalno od sebe očekujem i

što me ispunjava?
 Ako bi iduće dvije godine sve bilo isto kao što je

sada, da li bi meni to odgovaralo?
Kod stresa samo konkretni potezi
pomažu!
Uvijek moramo znati šta je izvor nezadovoljstva!
Procjena osobne kompetencije:

Koliko ja imam utjecaja?
Šta ja mogu učiniti da to promijenim?
 Što bi me usrećilo?
 Što ja realno mogu učiniti, s obzirom
na moje godine, položaj, znanje, ...?
 Što bi mi ipak moglo pomoći?
Mreža zdravstvenih institucija i
zdravstveni djelatnici

Zdravstvena služba
 Zdravstvena služba je društvena

djelatnost u kojoj zdravstveni radnici,
specifičnim sredstvima, opremom i
metodama, rade na unapređenju
zdravlja stanovništva, sprečavanju
bolesti i ranom otkrivanju, dijagnostici,
liječenju i rehabilitaciji bolesnika.
Nema preporučene šeme !
 Ne postoji nijedan najbolji mogući ili neki opće
preporučeni način za organiziranje
zdravstvene zaštite i zdravstvene službe.
 Razlike su rezultat historijskih, sociokulturnih,

ekonomskih, političkih i drugih faktora.
 Najmanji zajednički imenitelj – nivoi zaštite !

Nivoi zdravstvene zaštite
 Samozaštita
 Primarna zdravstvena zaštita
 Sekundarna zdravstvena zaštita
 Tercijarna zdravstvena zaštita

Samozaštita
 Neprofesionalni laički nivo zaštite,
ostvaruje se u obitelji.
 Promocija zdravlja, prevencija bolesti,
samodijagnoza, samoliječenje, i
socijalna podrška i njega članova
obitelji.
 Obuhvaćena populaciona grupa: 1
– 10 osoba
Primarna zaštita ili
primarna medicinska zaštita
 Usluge medicinske zaštite pružene u
prvom kontaktu od strane
nespecijaliziranog osoblja, općenito u
ambulantnim prostorima.
 Često se zamjenjuje sa pojmom
primarne zdravstvene zaštite.
2.000 – 50.000 stanovnika
 Esencijalna zdravstvena zaštita

učinjena pristupačnom po cijeni koju
zemlja i društvo mogu priuštiti, uz
metode koje su praktične, znanstveno i
socijalno prihvaćene.
Sekundarna zdravstvena zaštita
 Pruža se kroz specijalističku službu za
kompleksnija stanja od onih koje može
riješiti liječnik opće prakse.
 “Opći specijalisti” – opći hirurzi,
internisti, ginekolozi, psihijatri.
100.000 – 500.000 stanovnika.
Tercijarna zdravstvena zaštita
 Specijalizirana medicinska zaštita koja
zahtijeva subspecijalističke usluge i
često visok stepen tehnologije.
 Klinički centri na regionalnom ili
nacionalnom nivou; kardiohirurzi,
neurohirurzi, plastični hirurzi.
500.000 – 5.000.000 stanovnika
Ustanove po nivoima u F BiH
Dom zdravlja
 Dom zdravlja je zdravstvena ustanova

koja ima organiziranu primarnu
zdravstvenu zaštitu na području za koje
je osnovan.
Djelatnost doma zdravlja obuhvata:
 Opća medicina
 Zdravstvena zaštita žena i djece
 Školska medicina
 Zdravstvena zaštita nespecifičnih i
specifičnih plućnih oboljenja
 Zubozdravstvena djelatnost
Djelatnost doma zdravlja obuhvata:
 Higijensko-epidemiološka djelatnost
 Hitna medicinska pomoć
 Laboratorijska dijagnostika
 Radiološka dijagnostika
Dom zdravlja može organizirati :
 Radne jedinice za obavljanje
specijalističko-konsultativnih djelatnosti
ako to zahtjevaju posebne potrebe
(stanovništvo i geografija).
 Porodilište i stacionar za privremeni
smještaj bolesnika.
 Centri za fizikalnu i mentalnu
rehabilitaciju (CBR).
Područna ambulanta
 je zdravstvena ustanova sa djelatnošću
iz područja rada obiteljskog liječnika,
doktora medicine, doktora stomatologije
i polivalentne patronažne medicinske
sestre.
 Može osigurati poslove priručnog
laboratorija.
Stručni nadzor bolnice
 Ako se u domu zdravlja obavlja

specijalističko-konsultativna djelatnost,
onda je ona pod stručnim nadzorom
bolnice koju odredi ministar zdravstva.
Apoteka
 Apoteka je zdravstvena ustanova koja
osigurava snabdijevanje lijekovima
stanovništva, zdravstvenih ustanova i
zdravstvenih radnika koji obavljaju privatnu
praksu.
 Snabdijevanje lijekovima podrazumijeva
nabavku, čuvanje i izdavanje gotovih lijekova
na recept i bez recepta, te izradu, ispitivanje i
izdavanje magistralnih i galenskih pripravaka.
Ogranak apoteke ili depo
Poliklinika
 Poliklinika je zdravstvena ustanova u

kojoj se vrši specijalističko-konsultativna
zdravstvena zaštita, dijagnostika i
medicinska rehabilitacija, osim
stacionarnog liječenja.
Status poliklinika
 Poliklinika se u pravilu osniva kao:
 dio kliničko-bolničke zdravstvene ustanove,

 dio doma zdravlja,
 kao samostalna zdravstvena ustanova.
Ugovaranje sa poliklinikom
 Zdravstvene ustanove zaključuju

ugovor sa poliklinikom, koja je
organizirana kao samostalna
zdravstvena ustanova za obavljanje
dijagnostičke i specijalističko-
konsultativne zdravstvene zaštite.
Bolnička djelatnost
 Bolnička djelatnost obuhvata
dijagnostiku, liječenje, medicinsku
rehabilitaciju, zdravstvenu njegu,
boravak i prehranu u općim i specijalnim
bolnicama.
 Po svojoj namjeni bolnice su opće,

specijalne i kantonalne.
Bolnica mora imati jedinice za:
 Specijalističko-konsultativno liječenje
 Urgentnu medicinsku pomoć
 Laboratorijsku, radiološku i drugu dijagnostiku
 Bolnička apoteka
 Ambulantnu medicinsku rehabilitaciju
 Transfuziološki odjel
 Anesteziologiju, patologiju i mrtvačnicu.
Opća bolnica
 Opća bolnica je zdravstvena ustanova koja
ima specijalističko-konsultativnu službu i
posteljne mogućnosti najmanje za područje:
 Interne medicine
 Hirurgije
 Pedijatrije
 Ginekologije i porodiljstva
 Uvjete za izolaciju oboljelih od akutnih
psihoza.
Specijalna bolnica
 Specijalna bolnica je zdravstvena

ustanova za specijalističko-
konsultativno i bolničko liječenje
određenih bolesti, hroničnih bolesti,
odnosno za liječenje određene skupine
stanovništva i medicinsku rehabilitaciju
bez prirodnog ljekovitog izvora.
Kantonalna bolnica
 Za područje jednog ili više kantona

može se organizirati kantonalna bolnica,
koja pored prethodnih uvjeta ispunjava
posteljne, dijagnostičke i druge uvjete
utvrđene kantonalnim zakonom.
Zdravstvene ustanove u kojima se
izvodi nastava
 Obrazovanje studenata i učenika za potrebe
zdravstva vrše fakulteti (medicinski,
stomatološki, zdravstveni i farmaceutski) i
škole zdravstvenog usmjerenja.
 Zdravstvene ustanove koje ispunjavaju uvjete

za izvođenje nastave u skladu sa nastavnim
planovima i programima fakulteta nazivaju se
kliničke ustanove.
Kliničke ustanove
 Klinika
 Klinička bolnica
 Klinički bolnički centar
 Klinički centar
Klinika
 Klinika je zdravstvena ustanova koja

obavlja najsloženije oblike zdravstvene
zaštite iz neke specijalističke djelatnosti,
a u njoj se izvodi fakultetska nastava, te
provodi naučno-istraživački rad za
djelatnost zbog koje je osnovana.
Klinička bolnica
 Klinička bolnica je zdravstvena

ustanova u kojoj najmanje 2 od
navedenih djelatnosti (interna, hirurgija,
pedijatrija, ginekologija) nose naziv
klinika, kao i najmanje još 2 druge
djelatnosti drugih specijalnosti.
Klinički bolnički centar
 Klinički bolnički centar je zdravstvena

ustanova u kojoj osim naziva klinika kao
u kliničkoj bolnici, naziv klinika ima više
od polovine ostalih specijalnosti.
Klinički centar
 Klinički centar je zdravstvena ustanova
u kojoj naziv klinika imaju sve
specijalnosti, te u kojima se u cijelosti
izvodi nastavni program fakulteta
zdravstvenog usmjerenja.
Federalni i kantonalni zdravstveni
zavodi
 Federalni zdravstveni zavodi su
zdravstvene ustanove za obavljanje
stručnih i naučno-istraživačkih
zdravstvenih funkcija iz okvira prava i
dužnosti Federacije na području javno-
zdravstvene djelatnosti, transfuzijske
medicine, te kontrole lijekova i kontrole
imunobioloških preparata.
Zavod za javno zdravstvo F BiH
 Zavod za javno zdravstvo F BiH je

zdravstvena ustanova koja obavlja
javno-zdravstvenu djelatnost na
teritoriju Federacije.
Javno-zdravstvena djelatnost
obuhvata :
 Provođenje mjera iz oblasti epidemiologije,
karantenskih i drugih zaraznih bolesti;
 Masovnih nezaraznih bolesti;
 Provođenje mjera za osiguranje zdravstveno
ispravne vode, namirnica i zraka;
 Imunizaciju, sanitaciju;
 Zdravstvenu statistiku;
 Zdravstveno prosvjećivanje.
Zdravstveni radnici
 Zdravstveni radnici su lica koja imaju

obrazovanje zdravstvenog usmjerenja i
neposredno pružaju zdravstvenu zaštitu
stanovništvu.
Zdravstveni suradnici
 Zdravstveni suradnici su lica koja nisu

završila obrazovanje zdravstvenog
usmjerenja, a rade u zdravstvenim
ustanovama i sudjeluju u dijelu
zdravstvene zaštite.
Zdravstveni menadžment

Definicija menadžmenta
 “Menadžment je proces završavanja

posla putem drugih ljudi, na vrijeme i u
okviru budžeta.”
Menadžerska znanja i vještine
Top menadžeri
Menadžeri srednjeg
nivoa
Menadžeri prve linije
Tehničke Konceptualne Interpersonalne Dijagnostičke i

vještine vještine vještine analitičke vještine
Menadžerske uloge
Faktori vrsnoće na poslu
 Tri faktora

Inteligencija (IQ)
 Stručnost (potrebna tehnička znanja)

EI/EQ
 EQ je dva puta značajniji faktor uspješnosti na poslu
od IQ i stručnosti (tehničkih znanja)
 EI/EQ značajniji što su poslovi složeniji
 Odnos u radnom učinku između najlošijih i najboljih
radnika

Najjednostavniji poslovi 1:3

Srednje složeni poslovi 1:12
 Najsloženij poslovi (top-menadžeri) 1:127
punom posvećenosti
88.
Kontinuitet sazrjevanja
ZAVISNOST
1. Biti proaktivan
Privatna pobjeda
2. Započti sa krajem na umu
NEZAVISNOST
4. (win-win) razmišljanje, svi na dobitku

Javna pobjeda (Kooperacija i
5. Razumjeti druge da bi nas razumjeli
komunikacija)
(Empatija)
6. Međuzavisnot (Sinergija)
MEĐUZAVISNOST

Eksterna motivacija zaposlenih
 Plaćanje
 Buduće napredovanje
 Nagrade i priznanja
 Sankcije (kazne i otkaz)

Interna motivacija zaposlenih
 Vjerovanje u vrijednosti rada
 “Instinkt za zanat” (ljudi
se osjećaju dobro kada posao ide dobro)
 Profesionalni ponos
 Obaveze prema kolegama
 Ponos i odanost prema organizaciji
 Prilika za razvoj novih vještina i
sposobnosti
Pojam posao vs. karijera
POSAO KARIJERA
Kratkoročna ili vremenska Dugoročna životna
perspektiva vremenska perspektiva
Neposredni rezultati Dugoročni razvoj
Određuje ga organizacija Određuje je pojedinac
Situiran unutar sadašnje Situirana u profesiju, struku ili
organizacije djelatnost
Zadovoljava organizacijske Ujedinjuje individualne i
potrebe organizacijske potrebe

Fiksan, ograničen Višestruki motivi temeljeni na
motivacijski sistem (temeljen povećanju smisla i značaja za

na novcu napredovanju) pojedinca (npr. obogaćivanje
posla)
Delegiranje
 Prenošenje odgovornosti na druge
obučene i kompetentne ljude je važna
aktivnost u menadžmentu.
 DIKTATORSKO DELEGIRANJE
(metoda nadzora “jedan na jedan”)
 UPRAVLJAČKO DELEGIRANJE
(usmjereno na rezultate umjesto na metode,
paradigma poštovanja samosvijesti ljudi)
O delegiranju
 Pružanje povjerenja je najviša forma
motiviranja ljudi;
promovira najbolje ljudske osobine.
 “STAV PROCEDURALNE PASIVNOSTI”

(pun je zadnjih namjera, precizno izvršavam samo ono što mi
kažeš i kad mi kažeš, ni pedalj više od toga, bez ikakvog
preuzimanja odgovornosti za ishod)
 Saradnja u timu vs. konkurencija na tržištu

uspješna.
 Integritet podrazumijeva poštenje, ali ga
prevazilazi.
 Poštenje znači govoriti istinu, tj.
ravnanje naših riječi prema stvarnosti.
 Integritet znači ravnanje stvarnosti
prema našoj riječi – održavanje
obećanja i ispunjavanje očekivanja
 “Lojalnost onima koji nisu tu” je jedan od
najvažnijih načina iskazivanja integriteta
– gradite povjerenje u sebe kod
prisutnih.
 Primjer “dvoličnosti”: rekao sam vam
nešto što mi je rečeno u strogom
povjerenju, a to činim u nastojanju da
izgradim naš odnos.
 Prema svima se odnosite na osnovu

istog skupa principa
(asertivna konfrontacija vs. omalovažavanje i
kritikovanje, učešće u ogovaranjima)
Šest paradigmi ljudskih međuodnosa
 Moja pobjeda – tvoja pobjeda
 Moja pobjeda – tvoj poraz
 Moj poraz – tvoja pobjeda
 Moj poraz – tvoj poraz
 Moja pobjeda
 Moja pobjeda – tvoja pobjeda, ili nema
dogovora
 “Trudi se prvo da shvatiš, a zatim da te
shvate.”
 “Vaš karakter neprekidno zrači,
neverbalne komunikacije; 60% - jezik tijela; 30% -
zvuci; 10% - riječi)
 Većina ljudi sluša sa namjerom da
5 razina slušanja
2). Pretvaramo se
slušanja
 Empatičko slušanje je slušanje sa
 Podrazumijeva ulazak u referentni okvir
druge osobe.
 Posmatrate svijet na način na koji ga ta
 Simpatija je oblik slaganja, vid izvjesnog
prosuđivanja. Ponekad je prikladna
emocija ili odgovor.
 Suština empatičkog slušanja nije u tome

shvatite tu osobu, kako emocionalno,
tako i intelektualno.
 Ako naučite da pažljivo slušate druge,

rade zajedno.
Dejvid Hjum – o percepciji
 Odbacuje shvatanje čovjeka kao
potpuno racionalnog bića (čovjek je
subjektivan).
 Razum je subjektivan, podređen
iskustvenim impresijama (utiscima), “rob
strasti”.
 Sve percepcije dijeli na impresije i ideje.
 Impresije su ono što emotivno, putem strasti,
osjetimo nakon što nešto percipiramo.
 Ideje su “slike” tih impresija. Tako svaka
impresija ima korespondentnu ideju, i vice
versa.
 Ljudski duh je svežanj ili kompleks različitih
percepcija koje slijede jedna za drugom s
neshvatljivom brzinom.
 Hjum ne vidi mogućnost da razum ili
iskustvo mogu da objasne nužnu
povezanost percepcije i spoznaje.
 Hjum za tako nešto daje ulogu “mašti”,
a moderna nauka eksperimentalnoj
manipulaciji i kontroli zavisnih varijabli
(dakle, opet ne razumu).
Ekspert panel za definisanje ciljanih usluga
Ljudski resursi u zdravstvenom sektoru u

Federaciji Bosne i Hercegovine
E. Imamović, A.Ćemerlić-Kulić, A. Ramić-Čatak, I. Jokić, A. Škopo-Gusinac

Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH
Sarajevo, 15. decembar 2008. godine

Uvod
 Projekat «Politika primarne zdravstvene zaštite na

Balkanu» je finansiran od strane vlade Kanade,
kroz Kanadsku agenciju za međunarodni razvoj
(CIDA), a implementiraju Queen's univerzitet i
Kanadsko društvo za međunarodno zdravlje
 Ljudski resursi u zdravstvenom sektoru u FBiH

Organizaciona struktura
CIDA Projekat ZZJZ FBiH

PPZZB Radna grupa (RG)
ZZJZ kantona/županije
Direktor
Koordinator
Zdravstvene ustanove
Obrazovne ustanove Zavodi za zapošljavanje
Ciljevi
 Ljudski resursi u javnom sektoru zdravstvene

zaštite u FBiH
 Upisani i završeni učenici i studenti u školama i
fakultetima zdravstvenog usmjerenja u FBiH
 Nezaposleni zdravstveni radnici prijavljeni zavodima
za zapošljavanje
Planiranje ljudskih resursa u zdravstvu

Metodologija
 Zdravstvene ustanove u javnom sektoru
 Obrazovne ustanove zdravstvenog usmjerenja
 Zavodi za zapošljavanje
Istraživački obrasci
1.Obrasci za prikupljanje kvantitativnih podataka
 Zdravstvene ustanove (7 obrazaca)
(radni status, starosna i polna struktura, nivo
obrazovanja, profili, specijalnosti, korištenje
bolovanja, prestanak radnog odnosa)
 Obrazovne ustanove zdravstvenog usmjerenja (2)
(broj diplomiranih zdravstvenih radnika na fakultetima

i školama zdravstvenog usmjerenja)
 Zavodi za zapošljavanje (2)
(broj nezaposlenih zdravstvenih radnika)
 2. Anketni upitnik za prikupljanje kvalitativnih

podataka (zdravstveni radnici domova zdravlja)
Ustanove obuhvaćene istraživanjem u
Federaciji BiH
FBiH
Zdravstvene ustanove Obrazovne ustanove Zavodi za zapošljavanje
Domovi zdravlja Srednje medici. škole Kant.zavodi za zapošlj.
Apoteke Srednja zubotehn. škola Feder. zavod za zapošl.
Zavodi za zdrav. zaštitu Više medicinske škole
Zavodi za javno zravst. Visoke zdravstv.škole
Bolnice Fakulteti zdravst. studija
Stomatol.fakult.sa klinik Medicinski fakulteti
Klinička bolnica Stomatološki fakultet
Klinički centri Farmaceutski fakulteti
Zavod za transf.FBiH
Zavod za kont.lije. FBiH

Rezultati istraživanja...
Zaposleni u zdravstvenim ustanovama u FBiH
prema radnom statusu
Radni status Broj

1,8%
6,4%
Stalno zaposleni 22.900
Ugovor puno radno

1.599
vrijeme (8 sati)
Ugovor djelimično
439
radno vrijeme
91,8%
Ukupno zaposleni 24.938
Stalno zaposleni Ugovor puno radno vrijeme (8 sati) Ugovor djelimično radno vrijeme
Stalno zaposleni radnici u zdravstvenim
ustanovama u FBiH
Broj stalno zaposlenih
Zavod
Zavodi Zavodi Zavod Stomat
Domov za
Zaposleni radnici za za za ološki
i Apotek kontrol
Ukupno zdravs Bolnice javno transfu fak.sa
zdravlj e u
tvenu zdravs ziologij klinika
a lijekov
zaštitu tvo u ma
a
Dr medicine 3709 1582 1 201 1848 68 0 9 0
Dr stomatologije 457 367 0 12 3 2 0 0 73

Mag. farmacije 301 10 244 2 28 0 16 1 0
Zdravstveni tehničari 11341 4690 325 328 5690 193 5 25 85
Zdravstveni saradnici 285 114 39 22 67 33 5 3 2

Administrativni radnici 1609 582 93 56 786 57 5 10 20
Tehničko osoblje 5198 1563 101 127 3303 61 6 11 26
Svekupno FBiH 22900 8908 803 748 11725 419 38 59 206

Zdravstveni i nezdravstveni radnici
zdravstvenim ustanovama u FBiH, %
Tehničko osoblje
17,7
Administrativni
radnici 6,4
Zdravstveni
Zdravstveni radnici
saradnici 1,3 74,6
Zdravstveni radnici prema polnoj strukturi u
FBiH (%)
24,0
76,0
Muški Ženski
Zdravstveni radnici prema dobnoj strukturi u
FBiH, %
6,9 2,9
15,4
74,8
Ispod 30 godina 30-55 56-60 61+

Korištenje bolovanja: zdravstveni radnici (%)
16,2
5,1
4,5
Bolovanje do 42 dan 43 dana i više Porodiljsko odsustvo

Prestanak radnog odnosa: zdravstveni radnici
(%)
3,3
1,0 1,1
Prelazak na drugo radno Penzionisanje Drugo

mjesto
Dom zdravlja
Doktori medicine u domovima zdravlja,
stopa/10.000
4,5
10.Kanton 10
9.Sarajevo
9,4
6,5
8. Zapadno-hercegovački
7. Hercegovačko-neretvanski
5,5
6. Srednje-bosanski
5,9
5. Bosansko-podrinjski
4. Zeničko-dobojski 3,2
6,1
8,8
3. Tuzlanski
2. Posavski
4,8
5,4
1. Unsko-sanski
7,0
UKUPNO FBIH
Zdravstveni tehničari u domovima zdravlja,
stopa/10.000
18,2
10.Kanton 10
21,4
9.Sarajevo
27,3
8. Zapadno-hercegovački
20,1 20,1 19,4 20,9

7. Hercegovačko-neretvanski
6. Srednje-bosanski
5. Bosansko-podrinjski
4. Zeničko-dobojski
21,7
3. Tuzlanski
17,7
2. Posavski 20,3 21,0
1. Unsko-sanski
UKUPNO FBIH
UKUPNO
34,0
FBiH
1. Unsko-
dnevno
27,5
sanski
2. Posavski
13,5
3. Tuzlanski
55,5
4. Zeničko-
37,3
dobojski
5. Bosansko-
48,0
podrinjski
6. Srednje-
23,3
bosanski
7.
Hercegovačko-
21,6
neretvanski
8. Zapadno-
19,8
hercegovački
Broj posjeta po 1 doktoru medicine u PZZ,
9.Sarajevo
24,2
10.Kanton 10
18,6
Bolnice
Doktori medicine u bolnicama, stopa/10.000
Doktori medicine u bolnicama FBiH, stopa na 10.000
20,0 18,8
18,0
16,0
14,0 12,6
12,0
10,0 9,1 9,0
8,0 6,5
6,0 5,5
6,0 5,3 4,7
4,1
4,0
2,0
0,0
Zdravstveni tehničari u bolnicama, stopa/10.000
Zdravstveni tehničari u bolnicama u FBiH, stopa na 10.000
50,0
45,2
45,0
39,5
40,0
35,0
30,0 26,2 26,5
25,6
23,5
25,0 20,9
19,5
20,0 17,1
15,3
15,0
10,0
5,0
0,0
Broj postelja u FBiH, stopa/1.000 stanovnika
Broj postelja u FBiH, stopa na 1.000 stanovnika
FBiH 3,6
Kanton 10 2,6
Kanton Sarajevo 5,5
Hercegovačko-neretvanski 4,1
Srednjebosanski 5,1
Bosansko-podrinjski 2,1
Zeničko-dobojski 2,7
Tuzlanski 3,1
Posavski 1,6
Unsko-sanski 2,7
Broj ispisanih pacijenata po 1 doktoru medicine
i 1 zdravstvenom tehničaru
Broj ispisanih pacijenata po 1 doktoru medicine i 1 zdravstvenom tehničaru
FBiH 106,9 36,6
Kanton 10 116,2 32,1
Kanton Sarajevo 69,9 29,1
Hercegovačko-neretvans ki 74,1 23,7
Broj ispisanih pacijenata/1

Srednjebos ans ki 243,8 61,5
doktoru m ed.
Broj ispisanih pacijenata/1
Bos ans ko-podrinjs ki 87,6 20,6
zdravstvenom tehničaru
Zeničko-dobojs ki 133,5 41,0
Tuzlans ki 118,2 42,0
Posavs ki 84,3 21,5
Unsko-sans ki 182,8 49,5

Kvalitativni pokazatelji....
Kvalitativni upitnik
Opći podaci (naziv i vrsta zdravstvene ustanove,

kod ispitanika, starost, spol, zanimanje)
Radni status, uslovi i kvalifikacije(radno mjesto,

radno iskustvo, obrazovanje, radno vrijeme,
prosječan broj pacijenata, mehanizam plaćanja,
posjedovanje licence, pohađanje CME)
Sekundarno zaposlenje (vrsta posla, radno

vrijeme, mehanizam plaćanja)
Dužina radnog iskustva (%)
82,5
79,9
77,3
57,1
23,8
13,3
10,0
9,5
6,8 9,4 7,8 9,5 9,4
1,6 0,6 1,3
Manje od 1 god. 1-5 god. 6-10 god. Preko 10 god.
Dr med. Dr. stomat. Med. Sestre/tehn. Ukupno

Prosječno Prosječan broj
radno vrijeme (sati) pacijenata
42,2 655
548
40 280
39,9
Prosječan broj sati Prosječan broj pacijenata

Doktori medicine Doktori stomatologije Med. Sestre/tehničari Doktori medicine Doktori stomatologije Med. Sestre/tehničari
Prosječna plaća Kašnjenje plaće (%)
(KM)
1064 39,2
874 38,1
562
34,9
Prosječna plaća KM
Kašnjenje plaće
Doktori medicine Doktori stomatologije
Med. Sestre/tehn. Doktori medicine Doktori stomatologije Med. Sestre/tehničari
Posjedovanje licence za rad u praksi (%)
82,2 81,0
64,7
Ima licencu

Med. Sestre/tehničari
Pohađanje Prosječan
CME (%) broj sati
66,7 66,7
22
20
35,6
Pohađali CME Broj radnih sati
Doktori medicine Doktori stomatologije Doktori medicine Doktori stomatologije

Med. Sestre/tehničari Med. Sestre/tehničari
Sekundarno Prosječan
zaposlenje (%) broj sati
13,4
11,8
25,2
14,3
3,3
Prosječan broj sati

Doktori medicine Doktori stomatologije Med. Sestre/sestre Med. Sestre/tehničari
Zavodi za zapošljavanje, škole i fakulteti
zdravstvenog usmjerenja.....
Nezaposleni zdravstveni radnici 2004.-2006. god.
2004 2005 2006
6000
5000 1911
4000
1668
3000
2000
1440
1000 108
159 114 34 9 144
193 12 78
165 26 8 3 3
99
0 22 0 0 1 43
Nezaposleni, upisani i diplomirani...
U 2006. godini u zavodima za zapošljavanje su evidentirani

svi profili zdravstvenog kadra.
Doktori medicine
Nezaposleni: 159
Diplomiralo: 264
Upisani: 1492 (od čega u Tuzli 855)
Zdravstveni tehničari
Nezaposleni: 1911
Diplomiralo: 455
Upisani : 1115 (od čega u Tuzli 715)
Komparacija odabranih indikatora
Istraživanja za nivo FBiH sa prosjekom
Evropskog regiona i
EU članica od 2004. ili 2007.
Doktori medicine u FBiH, Evropskom regionu i
EU članicama od 2004. ili 2007., stopa/100.000
338
255
173
Federacija BiH* Evropski region** EU članice od

2004. ili 2007.**
* Izvor: Istraživanje: «Ljudski resursi u zdravstvenom sektoru u FBiH».

** Izvor: WHO/Europe, European HFA Database, Novembar 2007, podaci za 2006.
***Posljednji raspoloživ podatak
Doktori stomatologije u FBiH, Evropskom regionu i
51
43
21
Federacija BiH* Evropski region** EU članice od

2004. ili 2007.**

Magistri farmacije u FBiH, Evropskom regionu i EU
članicama od 2004. ili 2007., stopa/100.000
51
42
14
Federacija BiH* Evropski region** EU članice od 2004. ili

2007.**

Zdravstveni tehničari u FBiH, Evropskom regionu i
720
557
520

2007.**

Broj posjeta po stanovniku u PZZ u FBiH,
Evropskom regionu i EU članicama od 2004. ili
2007.
7,8 7,8
5,3

2007.**

Broj postelja u FBiH, Evropskom regionu i EU
članicama od 2004. ili 2007., stopa/100.000
674
637
355

2007.**

Broj prijema u bolnicu u FBiH, Evropskom regionu i
EU članicama od 2004. ili 2007.
20,8
19,2
9,6

2007.**

Prosječna dužina ležanja u FBiH, Evropskom
regionu i EU članicama od 2004. ili 2007. ,dani
10,4
9,2
7,8

2007.**

Zauzetost postelja u FBiH i EU članicama od 2004.
ili 2007. ,%
71,1
68,7
Federacija BiH* EU članice od 2004. ili 2007.**

Zaključak
 Dobra suradnja sa CIDA projektom, FMZ, KMZ,

ZZJZ i zdravstvenim ustanovama
 Podaci sakupljeni istraživanjem predstavljaju

kvalitetnu osnovu za planiranje ljudskih resursa u
zdravstvu
 Potreba efikasnije multisektorske saradnje

(zdravstveni sektor, sektor obrazovanja i
zapošljavanja)
 Potreba formiranja registra zdravstvenih radnika

Planiranje i programiranje
stanovništva
Mr sci dr Aida Pilav

Zavod za javno zdravstvo FBIH
Cilj edukacije
• Razumijevanje procesa planiranja i

programiranja zdravstvene zaštite
stanovništva kroz rad timova
obiteljske medicine
Znanja
• Usvajanje znanja o značaju procesa

planiranja, programiranja i kasnije
evaluacije u svakodnevnoj praksi
Vještine
• Razvijanje vještina za izradu plana i

programa zdravstvene zaštite za
pripadajuće stanovništvo/korisnike
Zakonski okvir
Aktivnosti koje trebaju da realiziraju timovi
obiteljske medicine koji su osnovni nosioci
posla u PZZ su:
1. rano otkrivanje, sprečavanje i suzbijanje
uzroka oboljevanja i povređivanja
2. briga za očuvanje zdravlja i liječenja svih
članova porodice
3. provodjenje mjera zdravstvene zaštite i
briga o zdravstvenom stanju stanovništva
4. praćenje higijensko-epidemiološke
situacije uz preduzimanje potrebnih mjera
5. kontinuirana edukacija zdravstvenih
radnika
naročito provodi:
1. Mjere zdravstvene zaštite djece
predškolskog uzrasta i brigu o njihovom
zdravstvenom stanju i unapređenju zdravlja
i učestvuje u podizanju psihofizičke
sposobnosti
2. Brigu o zdravstvenoj zaštiti žena za vrijeme
trudnoće, porođaja i nakon porođaja, te o
drugim zdravstvenim potrebama žena
3. Mjere za promociju prirodne ishrane
dojenčeta-dojenja
naročito provodi:
4. Mjere zdravstvene zaštite osoba sa
smetnjama u razvoju
5. Ispitivanje nepovoljnog uticaja okoline na
zdravstveno stanje i zdravstvenu sposobnost
6. Hitnu medicinsku pomoć
7. Liječenje u ordinaciji, odnosno u stanu
osiguranika
8. Kurativne i rehabilitacijske mjere
9. Koordiniranje i provođenje nužnih
dijagnostičkih i terapeutskih postupaka
(Izvod iz Zakona o zdravstvenoj zaštiti, FBIH 1998.)
Planiranje
Planiranje je osnovna menadžerska funkcija.
Zamislite planiranje putovanja
1. Destinacija?
2. Ruta putovanja?
3. Vrsta transporta?
4. Smještaj?
5. Vremenska prognoza?
6. Odjeća, obuća?
7. Troškovi?
8. Dnevni raspored?
RESURSI: materijali, informacije,
informacije novac
Planiranje zdravstvene zaštite
• Dinamičan proces predviđanja

aktivnosti, sredstava i mjera za
realizovanje planiranih ciljeva.
• Planiranje funkcija izbora ciljeva i
politike, programa i postupaka u svrhu
ostvarivanja postavljenih ciljeva.
• Krajnji cilj koji treba ostvariti u
zdravstvenoj zaštiti je poboljšanje i
unapređenje zdravlja stanovništva.
Planiranje zdravstvene zaštite
Menadžment je
Proces -
Planiranja,
Organiziranja,
Usmjeravanja i
Kontroliranja resursa –
u dostizanju predodredjenih ciljeva.
RESURSI: kadar, oprema, novac, materijala i informacije
Protok informacija je
“conditio sine qua non”
u procesu planiranja –
• Planiranje je u osnovi proces
1. Prikupljanja informacija
2. Prevodjenja i adaptiranja
informacija
3. Razumjevanje informacija
4. Komunikacije
Vrste planiranja
• Sa stanovišta vremenskog perioda,
planiranje je
– kratkoročno (1-3 godine)
– srednjoročno (do 10 godina)
– Dugoročno (10 i više godina).
• Sa stanovišta veličine područja,
planiranje je
– općinsko
– kantonalno
– entitetsko
– državno?!
Vrste planiranja
• Sa stanovišta predmeta koji obuhvataju,

integralni dijelovi jedinstvenog plana
zdravstvene institucije su:
– Plan medicinske djelatnosti, odnosno plan vrste i
obima zdravstvenih usluga
– Plan i vrsta nemedicinskih usluga
– Plan kadrova
– Plan troškova poslovanja
– Plan ukupnog prihoda itd.
Strateško planiranje
5 i više godina
NIVOI PLANIRANJA
Taktičko planiranje
1-5 godina
Operativno planiranje
1-12 mjeseci
Operativni planovi sa planiranjem
rada, vremena, opreme, metoda
Strateški nivo
Zakoni, Policy dokumenti, liderstvo
Taktički nivo
1. Zdravstvena edukacija kroz
mass medije
2. Kampanje
3. Ustanovljavanje screeninga
rizika
4. Razvoj dijagnostičko-
terapeutskih protokola
5. Edukacije profesionalaca
Operativni interventni programi

Nivoi planiranja
• Strateško planiranje zahtjeva poznavanje
interakcija sa okolinom – položaj zdravstvene
ustanove u sistemu, definiranje resursa (kadar,
prostor, oprema, usluge), fokusiranje na dugoročne
ciljeve.
• Strateško planiranje predstavlja primarnu
odgovornost top menadžera ali uključuje i učešće
rukovodioca svih nivoa, i ima za cilj osiguranje
procesa prilagođavanja zdravstvene ustanove na
sve unutrašnje i vanjske promjene prije nego se
one pojave, kao i definiranje ciljeva za budućnost i
izrada akcionih planova kratkoročnih aktivnosti
sa dugoročnim efektima.
Nivoi planiranja
• Taktičko i operativno planiranje

predstavlja definiranje kratkoročnih ciljeva
i aktivnosti čija je glavna funkcija da
omoguće implementaciju definiranog u
strateškom planiranju, a realizira se od
strane rukovodioca službi, odjela i
konačno voditelja timova obiteljske
medicine.
Programiranje zdravstvene zaštite
Program zdravstvene zaštite predstavlja

detaljnu kvantifikacija i kvalifikacija
postavljenih strateških ciljeva u oblasti
zaštite i unapređenja zdravlja stanovništva
Program treba sadržavati dva bitna obilježja:
1. odražavanje stvarnih zdravstvenih potreba
stanovništva procjenjen temeljnom socio-
medicinskom analizom i metodom procjene
zdravstvenih potreba stanovništva
2. da bude realno postavljen i da obuhvati sve
kategorije stanovništva, posebno
vulenrabilne skupine stanovništva.
VAŽNO!!!
• Bez dobrog planiranja i programiranja

zdravstvene zaštite nema ni dobrog
provođenja aktivnosti
• Ključne aktivnosti u izradi planova i
programa zdravstvene zaštite su:
– proučavanje potreba stanovništva za
zdravstvenom zaštitom
– efektivnost i cost-efektivnost ponuđenih
zdravstvenih usluga
– analiza raspoloživih službi i usluga
Timovi obiteljske medicine
1. Plan vrste i obima zdravstvenih usluga

2. Plan nabavke – opreme, lijekova,
potrošnog materijala
3. Plan i vrsta nemedicinskih usluga
4. Plan procesa rada – raspored, smjene
5. Plan liječenja
6. Plan troškova poslovanja (?)
7. Plan ukupnog prihoda (?)
Timovi obiteljske medicine
Dobro organizovana obiteljska zdravstvena
zaštita podrazumjeva kontinuirani rad
timova obiteljske medicine koji -
1/3 radnog vremena provodi u ordinaciji
1/3 treba provoditi na terenu vršeći kućne posjete i
kućna liječenja
1/3 se odnosi na administrativne poslove,
edukaciju, grupna savjetovanja i aktivnosti
promocije zdravlja.
Ovakav raspored radnog vremena moguć je
uz adekvatno planiranje i programiranje
zdravstvene zaštite poznatog/opredjeljenog
stanovništva.
Plan vrste i obima zdravstvenih usluga
Prvi korak – Definirati problem
U svakodnevnoj praksi u timu obiteljske
medicine neophodno je imati ulazne
informacije o opredjeljenom stanovništvu i
njihovim zdravstvenim potrebama u datom
okruženju.
Predloženi koncept zahtijeva:
– osnovne podatke o stanovništvu i demografski
pokazatelji
– podaci o morbiditetu u cjelini i njegovih strukturalnih
karakteristika prema starosnim skupinama
– podaci o preventabilnim faktorima rizika (pušenje,
ishrana, fizička aktivnost)
– podaci o mogućim drugim utjecajima okoline na zdravlje
(socio-ekonomski utjecaji, životni okoliš, kulturološki
faktori)
Planiranje
1. Sastav stanovništva (starost, spol)?
2. Vodeća oboljenja?
3. Hronična oboljenja?
4. Životni stil?
5. Faktori rizika u okolišu?
6. Socijalno-ekonomski faktori?
7. Potrebe za zdravstvenim uslugama
(preventivne, kurativne)?
8. Kadar, oprema, lijekovi, kampanje, screeninzi?
RESURSI: materijali, informacije,
informacije novac
Drugi korak –
Razvoj metodološkog obrasca
Menadžerska funkcija
Definiranje problema
ŠTA uraditi? Formulacija ciljeva
KAKO uraditi?
KADA uraditi? Donošenje odluka
KO će uraditi?
Osnovne zdravstvene informacije
potrebne za planiranje
 živorodjeni
Demografske informacije  nedonoščad
 težina pri porodu
 odredjena stanja nastala u
Mortalitet i najčešći uzroci smrti perinatalnom periodu
 kongenitalne anomalije
 oboljenja respiratornog sistema
 oboljenja nervnog sistema
 povrede i trovanja
 akutne infekcije gornjih i donjih
Morbiditet/oboljevanje / ambulantni respiratornih puteva
 dijareja i gastroeneteritis
 sideropenične anemije
 upala srednjeg uha i druga oboljenja
srednjeg uha i mastoida
 nesreće-nesretni slučajevi (povrede)
 infektivna oboljenja
 kongenitalne anomalije
 stanja porijeklom iz perinatalnog
perioda
 prosječna primanja u domaćinstvu
Socio-ekonomski utjecaji  nezaposlenost
 ishrana majke
 izloženost utjecajima okoline
Životni okoliš (zračenja, industrija)
 vanbračne zajednice
Kulturološki utjecaji  starost majke
Primjer Optimalnog programa rada za
timove obiteljske medicine
(broj posjeta i pregleda)
Stanovništvo Mjesečno Godišnje

Ljekar Sestra Ljekar Sestra
Dojenčad 1 1 12 12
Trudnice 1 1 9 9
Predškolska djeca - - 2 2
Školska djeca - - 2 2
Radnoaktivno - - 1 1
stanovništvo
od 45 godina - - 2 2
od 65 godina
Okvir za procjenu zdravstvenih potreba
Starosna skupina ispod 1. godine
Potrebne formalne zdravstvene usluge
Primjer programa zdravstvene zaštite
novorođenčadi i dojenčadi
(protokol i procedura)
Pregled pupkovine Kontrola psihofizičkog razvoja

Način ishrane Podizanje glave
Pregled kukova – način povijanja, AD termin kada počinje da se smije
kapi
Pregled refleksa Termin kada počinje da sjedi
Mjerenje težine i visine Termin kada počinje da puže
Stanje uhranjenosti Termin kada počinje da izgovara
riječi
Imunizacioni status San
Higijenski režim Edukacija majke o prepoznavanju
poremećaja
Primjer programa zdravstvene zaštite
djece predškolskog uzrasta
(protokol i procedura)
Ishrana Pregled i kontrola govora

Imunizacioni status Pregled zuba
Mjerenje visine i težine Samokontrola (mokrenje i
defekcija)
Stanje uhranjenosti San
Pregled i kontrola koštanog sistema Igre
Pregled i kontrola vida Dječije respiratorne bolesti
Pregled i kontrola sluha Nesreće u kući (trovanja povrede,
posjekotine, opekotine)
Plan preventivnih pregleda
(odraslo stanovništvo)
Faktor rizika / aktivnost Učestalost mjerenja Komentari
Krvni pritisak Svake godine mjerenje Za svaki uzrast

Tjelesna težina i BMI Svake dvije godine
Holesterol i lipidi Svakih 5 godina
GUK i Diabetes mellitus Svake 3 godine
Ishrana Svake 2 godine Upitnik
Pušački status Svake godine
Individualno svajetovanje Svake godine
Distribucija individualnog Svake godine
materijala
Grupno savjetovanje Mjesečno
Karton pacijenta
Kontrola 1 Kontrola 2 Kontrola 3

Datum:-----------------------------
Datum------------------ Datum---------------- Datum--------------
Faktor rizika Definicija Vrijednost score Vrijednost score Vrijednost score Vrijednost score
RR _______
Hipertenzija Pod hipertenzijom se
podrazumijeva ukoliko su pacijenti
pod tretmanom antihipertenzivima
i/ili ukoliko im je sistolički krvni
pritisak >140mmHg i/ili dijastolički
krvni pritisak >90mmHg
TT
Gojaznost Gojaznost = Prekomjerna tjelesna TV
težina od 30 i više procenata iznad ITM
poželjne tjelesne težine
Gojaznost = Indeks tjelesne mase
(ITM) >30;
Indeks tjelesne mase (ITM) = (TT
kg/TV m2)
Fagerstrom
Pušenje Pušač : Da li ste pušili tokom test: ______
posljednji mjesec dana ( 30 dana)?
(Kod odraslih se koristi termin
dnevni ili stalni pušač, a kod
školske djece odnosno mladih
termin trenutni pušač.)
Bivši pušač ili nepušač : Da li ste

ikada pušili tokom života, ili da li
ste ikada tokom života popušili 100
cigareta.?
Tabela 1:Mjesečna evidencija preventivnih obrada pacijenata – mjesec ______________
FAKTOR STAROSNE SKUPINE I SPOL

RIZIKA* 15-19 20-29 30-39 40-49 50-59 60-69 70 i više
M Ž M Ž M Ž M Ž M Ž M Ž M Ž
Hipertenzija
P
K
Gojaznost
P
K
Pušenje
P
K
Fizička aktivnost
P
K
SCORE**
0
P
K
1
P
K
2
P
K
3
P
K
4
P
K
Plan kontrola nakon preventivnih
pregleda
Faktor rizika / aktivnost Učestalost mjerenja Komentari
Krvni pritisak Svakih šest mjeseci Kontrolirani KP

Tjelesna težina i BMI Svake godine Kontrolirana težina kod osoba
sa KV oboljenjima i diabetes
mellitusom
Holesterol i lipidi Svake 1-2 godine Kod osoba iznad 45 godina sa
ostalim faktorima rizika,
uključujući i pozitivnu
porodičnu namnezu
GUK i Diabetes mellitus Svake godine Kod osoba iznad 45 godina sa
ostalim faktorima rizika,
uključujući i pozitivnu
porodičnu namnezu
Ishrana Svakih pola godine- Upitnik Kod osoba sa prekomjernom
težinom, gojaznim, osoba sa
KV oboljenjma i diabetes
mellitusom
Pušački status Svake godine
Individualno svajetovanje Svakih pola godine
Distribucija individualnog Svake godine
materijala
Mjesečno za registrirane
pacijente sa faktorima rizika
Pojam i djelokrug socijalne medicine i
javnog zdravstva

Definicija socijalne medicine
 Socijalna medicina je akademska disciplina koja

izučava zdravlje stanovništva, sa svim njegovim
biološkim, demografskim i epidemiološkim
determinantama, u kontekstu utjecaja društvenih
čimbenika (socio-ekonomski) i čimbenika okoliša,
kao i zdravstveni sistem i njegove podsisteme u
okviru svih njihovih interakcija.
Metodske jedinice iz socijalne
medicine
 Pojam zdravlja i bolesti
 Socijalno-medicinska dijagnostika
 Zdravstveni sistem i njegovi podsistemi
 Potrebe i zahtjevi za zdravstvenom zaštitom
 Mjere zdravstvene zaštite i mreža
zdravstvenih ustanova
 Promocija zdravlja i prevencija bolesti
 Bolesti socijalne patologije
Metodske jedinice iz socijalne
medicine
 Zdravstvena ekonomika
 Planiranje i programiranje u zdravstvu
 Zdravstvena statistika
 Zdravstveni menadžment
 Međunarodna saradnja u zdravstvu
 Reforma zdravstva
Predmet izučavanja socijalne medicine:
- interakcija 4 faktora -
5
Pojedinac Medicina kao znanost
2 6
1 4
3
Društvo Zdravstveni sistem
1. Odnosi pojedinca i društva
 Brojne interakcije pojedinca i društva rezultiraju poremećajima
mentalnog zdravlja i ponašanja značajnog broja pojedinaca.
 Te posljedice se manifestiraju u vidu značajnih devijacija od
normalnog, kao i bolesti, što se zajednički uobičajeno naziva
socijalnom patologijom.
 Tu spadaju slijedeći fenomeni: alkoholizam, narkomanija, nasilje
u kući, prostitucija, itd.
 Pomenute pojave u oblasti socijalne patologije predstavljaju
značajan javno-zdravstveni problem, kako zbog svoje
učestalosti, tako i zbog brojnih bolesti koje su posljedica takvih
ponašanja.
 Psihologija, kao znanost koja se bavi istraživanjem ponašanja,
najviše može pomoći u objašnjavanju etiologije pomenutih
pojava.
1. Odnosi pojedinca i društva
 Pojam socijalne isključenosti
 Tabela: Humani razvoj vs.
Neoliberalizam
 Tabela začaranog kruga:
socijalna isključenost – siromaštvo
 Značaj sociologije, ekonomije, politike
obrazovanja, socijalne politike itd.
 “Socijalna isključenost je proces kojim
se određene grupe, na osnovu njihovog
siromaštva, niskog obrazovanja ili
neadekvatnih socijalnih vještina, guraju
na margine društva i onemogućavaju da
sudjeluju u društvenim procesima.
 To ih dodatno udaljava od
zapošljavanja, prihoda i prilika za
obrazovanje, te onemogućava njihovo
stupanje u socijalne veze. Ovakve
grupe imaju mali uticaj u odlučivanju
spram politika kojima su izložene i male
mogućnosti da poboljšaju svoj životni
standard.”
Humani razvoj Neoliberalizam
Cilj: jačanje ljudskih Cilj: maksimalno uvećanje

mogućnosti i izbora ekonomskog blagostanja
Fokus: ljudi Fokus: tržišta
Ideja vodilja: Ideja vodilja:

jednakost i pravda ekonomska efikasnost
Naglasak: svrha Naglasak: sredstva
Fokus na promjene: Fokus na promjene:

smanjivanje siromaštva ekonomski rast
Definicija siromaštva: Definicija siromaštva:

stanovništvo u višestrukoj stanovništvo ispod
zaostalosti minimalne linije prihoda
Ključni indikatori: Ključni indikatori:
HDI, GDI, GEM i procenta BDP, rast BDP-a i
HPI procenat prihoda ispod
linije siromaštva
2. Odnosi pojedinca i zdravstvenog
sistema
 Principi jednakosti i pravičnosti u zdravlju i zdravstvenoj
zaštiti podrazumijevaju slijedeće tri komponente:
(a) jednakost u zdravlju između različitih socijalnih

grupa stanovništva;
(b) jednakost u finansiranju zdravstvene zaštite sukladno

potrebama, kako u regijama zemlje, tako i unutar
pojedinih socijalnih grupa;
(c) jednakost u
dostupnosti zdravstvenih ustanova i usluga u
geografskom i komunikacijskom smislu.
2. Odnosi pojedinca i zdravstvenog
sistema
 Deklaracija o pravima pacijenata

opća prava pacijenata (pristanak pacijenta na liječenje,
pravo na informaciju o dijagnozi, terapeutskim
procedurama i prognozi, pravo na pristup medicinskoj
arhivi, privatnost i zaštita podataka, i povjerljivost),

prava specijalnih kategorija pacijenata (malodobne
osobe, nesposobni odrasli, mentalni pacijenti i subjekti
ispitivanja),
 i promocija i zaštita prava pacijenata (procedure žalbe,
sudjelovanje pacijenata i etički odbori).
 Koncept potreba i zahtjeva za zdravstvenom
zaštitom.
3. Odnosi društva i zdravstvenog sistema
 Etičke vrijednosti društva; uloga države i tržišta u zdravstvenoj zaštiti;
«socijalno odgovoran pristup» i «tržišni pristup».
 Ravnoteža između prihoda doktora i farmaceutske industrije i opsega
paketa zdravstvenih prava pacijenata.
 Vlade konfrontirane sa oskudicom sredstava: (1) prebacivanje
sredstava iz drugih oblasti javne potrošnje u zdravstveni sektor, rasta
oporezivanja ili doprinosa za osiguranje, i (2) utjecaj na zahtjeve za
zdravstvenom zaštitom i na pružanje zdravstvenih usluga.
 Postavljanje prioriteta predstavlja jednu od često korištenih strategija
za utjecaj na zahtjeve za zdravstvenom zaštitiom.
 Društvene vrijednosti određuju dominantni tip vlasništva u
zdravstvenim ustanovama, reguliraju pitanja univerzalne pokrivenosti
stanovništva sa zdravstvenim osiguranjem, progresivnog ili
regresivnog sistema oporezivanja, kao i čitav niz drugih pitanja.
4. Odnosi medicine kao znanosti i
 Razlike u medicinskom rasuđivanju u svezi sa
pružanjem zdravstvene zaštite ukazuju na široke
varijacije u pristupu liječnika.
 To je rezultiralo nizom aktivnosti koje se nazivaju
«procjena tehnologije u zdravstvenoj zaštiti»,
«medicina bazirana na dokazima», «ispitivanje
ishoda» i «osiguranje kvaliteta zaštite». Sve
pomenute aktivnosti se često nazivaju i «pokret
ishoda» («outcomes movement»).
 Socijalna medicina se bavi aplikacijom medicinskih
saznanja u praksi zdravstvene zaštite stanovništva
(Smajkić, 1997).
5. Odnosi pojedinca i medicine
kao znanosti
 Znanje, stav i praksa pojedinca

(promocija zdravlja kod faktora rizika).
 Percepcija vrijednosti zdravlja.
 Alternativna medicina.
6. Odnosi društva i medicine kao
znanosti
 Genetska istraživanja; kloniranje čovjeka i
drugih organizama.
 Umjetna oplodnja; stav prema vještačkom
održavanju u životu; eutanazija; presađivanje
organa.
 Uticaj društva na istraživanja kroz znanstvenu
politiku i alokaciju resursa.
 Profesionalna autonomija. Medicina si
pripisuje veći značaj za zdravlje nego što
stvarno jeste.
Pojam javnog zdravstva
 Javno zdravstvo je znanost i vještina

preveniranja bolesti, produženja života i
promocije zdravlja kroz organizirane
napore društva.
 Javno zdravstvo je odgovornost za

zdravlje definirane populacije.
Osnovne discipline javnog
zdravstva
 Javno zdravstvo tradicionalno uključuje

tri osnovne discipline:
 socijalna medicina
 higijena / zdravstvena ekologija
 epidemiologija
Subspecijalizacije u javnom
zdravstvu
 Organizacija i upravljanje zdravstvom /
zdravstveni menadžment
 Zdravstvena informatika
 Zdravstveni odgoj
 Medicinska psihologija
Razine rada u javnom
zdravstvu
1. Javno zdravstvo je podržano od mnogih
ljudi u njihovom svakodnevnom poslu
(škole, mediji, sportske asocijacije, socijalni
rad, itd.)
2. Zdravstveni djelatnici i menadžeri;
3. Tehnička ekspertiza (npr. okoliš i zdravlje,
epidemiologija, promocija zdravlja, analiza
podataka, menadžment, društvene
znanosti);
Razine rada u javnom
zdravstvu
4. Djelatnici javnog zdravstva (moraju

integrirati duboko razumijevanje
zdravlja i bolesti sa specifičnim
tehničkim funkcijama javnog
zdravstva, vještinama zastupanja i
razumijevanja upravljanja promjenama
u zdravstvu).
Determinante zdravlja
“Novo javno zdravstvo”
 Pojam “novo javno zdravstvo” obuhvata
promociju zdravlja putem:
 Intersektorskog djelovanja;
 Jačanja preventivnih aktivnosti;
 Reorjentacijom tradicionalnih usluga
javnog zdravstva
Nezaposlenost i zdravlje
 Nezaposlenost i siromaštvo;
 Dugotrajna nezaposlenost je
zdravstveni hazard per se (mentalni
problemi, kardiovaskularne bolesti);
 Izbor nezdravog stila života;
 Smanjenje zahtjeva za zdravstvenom
zaštitom kod siromašnih.
Multidisciplinarnost socijalne
medicine
 Medicinska sociologija
 Medicinska psihologija
 Demografska statistika
 Medicinska antropologija
 Zdravstveni menadžment
 Zdravstvena politika
Epidemiologija
 “Epidemiologija je istraživanje naravi, uzroka,

kontrole i determinanti učestalosti i rasporeda bolesti i
nesposobnosti u ljudskim zajednicama.
 To uključuje obilježavanje distribucije zdravstvenog
stanja, bolesti i drugih zdravstvenih problema prema
dobi, spolu, geografskom rasporedu; objašnjenje
distribucije neke bolesti obzirom na njene uzročne
faktore, te procjenjivanje i objašnjavanje utjecaja
kontrolnih mjera, kliničke intervencije i zdravstvene
službe na bolesti i druge probleme.”
Sociologija i medicinska sociologija
 Sociologija se bavi istraživanjem
društvenih uzroka i posljedica ljudskog
ponašanja.
 Medicinska sociologija se bavi

društvenim uzrocima i posljedicama
zdravlja i bolesti.
Medicinska sociologija
 “Područje sociologije koje primjenjuje
sociologijski pristup, koncepte, teorije i
metodologije na pojave što su povezane
s ljudskim zdravljem i bolešću.”
 “Koristi znanja prema kojima zdravlje i
bolest smješta u društveni, kulturalni i
bihevioralni kontekst.”
Polja interesa medicinske
sociologije
 Distribucija bolesti među različitim
populacijskim skupinama;
 Ponašanja ili aktivnosti koje poduzimaju
pojedinci kako bi održali, poboljšali ili ponovo
uspostavili zdravlje, podnosili bolest,
nesposobnost i invalidnost;
 Stavovi i uvjerenja o zdravlju, bolesti, o
davaocima zdravstvenih usluga i medicinskim
organizacijama;
Polja interesa medicinske
sociologije
 Medicinska zanimanja i profesije, te
organiziranje, finansiranje i pružanje
medicinskih usluga;
 Medicina kao društvena institucija i njen
odnos prema drugim društvenim
institucijama;
 Kulturalne vrijednote i društvena odgovornost
prema zdravlju, bolesti i onesposobljenosti;
 Uloga društvenih faktora u etiologiji bolesti,
osobito funkcionalnih i emocionalnih
poremećaja, te stresogenih bolesti.
Antropologija
 Antropolog počinje svoje istraživanje

pitajući se o etničkoj i kulturnoj
pripadnosti određenih ljudi, o njihovim
vjerovanjima i praksama, njihovim
vrijednotama i pretpostavkama.
Odnos liječnika i bolesnika:
sociolog vs. antropolog
 Statusne razlike  Kulturne razlike (a
 Uloga bolesnika ne socijalne) između
liječnika i bolesnika
 Bolest kao oblik
devijantnosti  Problemi
komunikacije i
percepcije
 Različita očekivanja
što izviru iz
drukčijeg kulturnog
naslijeđa
Higijena / zdravstvena ekologija
 Higijena / zdravstvena ekologija je

disciplina koja se bavi ispitivanjima
utjecaja faktora životnog okoliša na
zdravlje ljudi, kao i mogućnostima
prevencije štetnih posljedica takvih
utjecaja.
Zdravstvena ekonomika
 Zdravstvena ekonomika predstavlja oblast socijalne

medicine koja se bavi modelima finansiranja
zdravstvene zaštite, te utjecajem tih modela na
ponašanje zdravstvenih djelatnika tijekom pružanja
 Stoga je zdravstvena ekonomika multidisciplinarna

oblast, koja pored znanja iz ekonomije uključuje i
znanja iz organizacije zdravstva, psihologije,
menadžmenta na mikro- i makro-razini, te etičkih
vrijednosti u zdravstvenoj zaštiti.
Klinički vs. javno-zdravstveni
pristup
 Klinički / individualni pristup

 Javno-zdravstveni pristup; brojke,
statistika
 Holistički / cjelovit pristup; osoba,
bolest, okoliš, i međusobne interakcije
Metode istraživanja u socijalnoj
medicini
 Epidemiološke metode
 Demografske metode
 Sociološke metode
 Antropološke metode
 Metode zdravstvene ekonomike
 Psihološke metode
 Komunikološke metode
Socijalna medicina kao integrativni
faktor
 Socijalna medicina ostaje kod nas kao
matična disciplina koja se razvija kao stalni
integrativni faktor.
 Njena je funkcija važna zbog toga što treba
povezati rezultate pojedinih novih disciplina,
naglasiti njihovo zajedništvo, osobito stoga
što se pojedine nove struke udaljavaju ne
samo metodološki, nego i u temeljnim
shvaćanjima.
Pojam zdravlja i bolesti

Kakav je odnos zdravlja i dobrog
osjećanja ?
 Razlike su između stanja dobrog osjećanja
(“wellness”) i zdravlja u tome što je dobro
osjećanje
 kontinuirani proces, dok zdravlje označava jedno
stanje na kontinuumu zdravstvenog stanja između
zdravlja i bolesti;
 Dobro osjećanje neposredno zahtijeva aktivnost i
inicijativu čovjeka, a zdravlje je dijelom čovjeku
dano katkad unatoč njegovu ponašanju;
Kakav je odnos zdravlja i dobrog
osjećanja ?
 Razlike su između stanja dobrog osjećanja
(“wellness”) i zdravlja u tome što je dobro
osjećanje
 Dobro osjećanje je povezano s uspješnim
razvitkom i učenjem, a zdravlje se pojavljuje
nezavisno od toga;
 Pojedinac se može dobro osjećati, dok u isto
vrijeme ima određene simptome bolesti.
 Prema tome, stanje dobrog osjećanja je šire i
više od zdravlja.
Vrijednost zdravlja
 Pojam zdravlja vezan je uz pozitivne
ljudske i životne vrijednosti.
 U shvaćanje zdravlja utkana su dva
ljudska sna:
 Da postignemo ono čemu težimo, što nam
zdravlje omogućuje;
 Da razvijemo najbolju ravnotežu različitih
sposobnosti, što će nam omogućiti najviše
od života.
Determinante zdravlja
Sistematizacija mnoštva koncepata
zdravlja kroz slijedeće dihotomije :
 Idealno-tipske nasuprot normativnim
definicijama;
 Bio-medicinske nasuprot socijalno-
medicinskim definicijama;
 Laičke nasuprot profesionalnim definicijama;
 Statičke nasuprot dinamičkim definicijama;
 Strukturalno-funkcionalne nasuprot
adaptacijskim definicijama.
Ustav Svjetske zdravstvene
organizacije (1946)
 “Zdravlje je stanje potpunoga tjelesnoga

(fizičkoga), duševnoga i socijalnoga
blagostanja, a ne samo odsutnost
bolesti i iznemoglosti.”
Deklaracija SZO iz Alma Ate (1974)
 “Zdravlje nije puko nepostojanje bolesti,

već stanje potpunog fizičkoga,
mentalnoga, duhovnoga i socijalnoga
blagostanja.”
Elementi definicije SZO koji se
ističu kao pozitivni:
 Negiranje bio-medicinskoga
redukcionizma u shvaćanju zdravlja;
 Određenje zdravlja kao osobnoga i
društvenoga dobra, postignuća,
blagostanja;
 Implicitno negiranje ekskluzivnoga
prava liječnika na davanje konačnih
procjena o stanju zdravlja.
Elementi definicije SZO koji su
predmet kritike:
 Utopizam – u najširem smislu riječi
(nerealnost, transcendentnost,
izvanvremenost);
 Statičnost – određivanje zdravlja kao
stanja, a ne kao procesa;
 Idealizam – visoko određeni kriteriji
zdravlja ostavljaju “bolesnima” najveći
dio pojedinaca;
Elementi definicije SZO koji su
predmet kritike:
 Rigidnost – zdravlje i bolest su

apsolutne i fiksne kategorije koje se ne
mogu stupnjevati (a zapravo je
obratno).
“Zdravlje za sve do 2000.godine”
 “Glavni društveni cilj država-članica i

SZO-a treba biti da svi građani svijeta
do 2000.godine postignu razinu zdravlja
koja će im omogućiti da vode društveno
i gospodarski produktivan život.”
Socijalno blagostanje ....
 “je stanje mira i sigurnosti u kojem svaki
čovjek bez obzira na rasu, na vjeru, na
politička uvjerenja i na spol ima pravo
na obrazovanje, na rad, na odmor i na
zdravstvenu zaštitu, što mu daje
mogućnost da živi harmonično u
zdravoj okolini.” (Grmek, 1996)
Duševno zdravlje, Svjetski savez za
duševno zdravlje, 1947
 “Duševno je zdravlje stanje koje omogućuje
optimalan psihički, intelektualni i osjećajni
(emocionalni) razvoj pojedinca u onoj mjeri u
kojoj je taj razvoj u skladu s razvojem drugih
pojedinaca. Zdravo je društvo ono društvo
koje omogućuje takav razvoj svim svojim
članovima, osiguravajući u isto vrijeme svoj
vlastiti razvoj i toleranciju prema drugim
društvima.”
Duševno zdrava osoba,
Erich Fromm (1989)
 Za Fromma je duševno zdrava produktivna i neotuđena osoba;

 osoba koja se prema svijetu odnosi s ljubavlju i koja vlastiti
razum koristi za objektivno prihvatanje stvarnosti;
 koja sebe doživljava kao posebni entitet i koja u isto doba
suosjeća s drugim ljudima;
 osoba koja odbacuje iracionalni autoritet;
 osoba koja svojevoljno prihvaća racionalni autoritet svijesti i
razuma;
 osoba koja je u procesu rađanja tokom cijeloga života i koja
život smatra najdragocijenijom šansom kojom raspolaže.
Trodimenzionalna koncepcija
zdravlja (Wolinsky, 1988)
 Zdravlje konceptualizira kao kocku čiji bridovi
i volumen određuju medicinsku, psihološku i
socijalnu dimenziju definicije SZO, ali tako da
je svaka dimenzija podijeljena na 2 polovine –
zdravlje i bolest.
 Tako nastaje 8 manjih kocaka i svaka
predstavlja neki od mogućih zdravstvenih
statusa pojedinca.
 Skenirati shemu Wolinsky, 1988 – iz
knjige “Medicinska sociologija” !
Osam zdravstvenih statusa
u 3 dimenzije, Wolinsky
Zdravstveno Oznaka Psihološka Fizička dimenzija Socijalna
stanje dimenzija dimenzija
1 Normalno zdrav Zdrav Zdrav Zdrav
2 Pesimističan Bolestan Zdrav Zdrav
3 Socijalno bolestan Zdrav Zdrav Bolestan
4 Hipohondar Bolestan Zdrav Bolestan
5 Fizički bolestan Zdrav Bolestan Zdrav
6 Mučenik Bolestan Bolestan Zdrav
7 Optimist Zdrav Bolestan Bolestan
8 Ozbiljno bolestan Bolestan Bolestan Bolestan

 Zdravstveno stanje 1: normalno zdrav
 Stanje je moguće ocijeniti

zadovoljavajućim s obzirom na sve 3
dimenzije.
 Zdravstveno stanje 2: pesimist (P=B)
 Pojedinac koji vjeruje da je fizički i / ili

socijalno bolestan, iako ta vrijednovanja
kazuju suprotno.
 Zdravstveno stanje 3: socijalno bolestan

 Pojedinac koji pokazuje pozitivnu procjenu
medicinskog i psihološkog stanja, ali negativnu
procjenu socijalnog stanja.
 Primjer: trudna neudana žena u američkom
društvu se smatra socijalno bolesnom, te joj se ne
dopušta da izvršava svoje društvene uloge.
Trudne neudane učiteljice se upućuju na prisilni
odmor.
 Zdravstveno stanje 4: hipohondar (P i S=B)

 Osoba koja je zdrava u medicinskom, ali
bolesna u psihološkom i socijalnom smislu.
 Za razliku od pesimiste, hipohondar ne obavlja
svoje društvene uloge.
 Uspješno predstavljanje sebe kao “bolesnoga”
svojim socijalnim evaluatorima (poslodavcu,
obitelji).
 Zdravstveno stanje 5: medicinski bolestan

 Iako su prema medicinskim kriterijima bolesni,
sebe ocjenjuju zdravima i nastavljaju “normalno”
obavljati svoje društvene uloge.
 Primjer: američki farmeri nastoje negirati
zdravstvene tegobe tako dugo dok mogu raditi na
farmi.
 Zdravstveno stanje 6: mučenik

 Medicinski ocijenjeni bolesnima zbog
neizlječive bolesti, svjesni svoga stanja i
moguće smrti, ali i dalje nastavljaju
obavljati svoje društvene uloge.
 Zdravstveno stanje 7: optimist (F,S=B)

 Osoba koja sebe smatra zdravom unatoč
suprotnim ocjenama medicinskih i socijalnih
nalaza.
 Primjer: stara osoba. Psihološki, velik dio starih
sebe smatra zdravima i sposobnima za normalan
socijalni, čak i profesionalni život.
 Ljudi u pravilu vlastito zdravlje procjenjuju
usporedbom sa svojim vršnjacima.
 Zdravstveno stanje 8: ozbiljno

bolestan
 Takva osoba je medicinski, socijalno i

psihološki u teškom stanju.
Predodžba zdravlja u socijalnim
klasama
 U nižim socijalnim skupinama bliža je

problemima funkcionalnog zdravlja i
preživljavanja.
 U višim socijalnim skupinama uključuje

socijalno i emocionalno blagostanje.
Adaptacijske definicije zdravlja
 Dubos (1965): koncept zdravlja kao kontinuirani
adaptacijski proces.
 “Zdravlje znači neprekidnu prilagodbu, tj. uspješan
odnos čovjeka i njegovoga uvijek promjenjivoga
biološkoga i društvenoga okruženja. Zdravlje i sreća
su izraz načina na koji određeni pojedinac reagira i
kako se prilagođava na izazove s kojima se susreće
u svakodnevnom životu. Mjera zdravlja i bolesti je
sposobnost pojedinca da djeluje na način koji je
prihvatljiv za njega i za grupu koje je dio.” (Dubos)
Ideja homeostaze
 Koncept zdravlja kao prilagodbe
teorijski počiva na ideji homeostaze.
 To je sposobnost organizma da
spontano reagira na izazove okruženja,
tj.sposobnosti tijela za prilagodbu i
mobilizaciju rezervi u raznim
situacijama.
Adaptacijski koncept zdravlja, SZO
(1984)
 U izviješću radne skupine SZO o
promicanju zdravlja (1984) zdravlje je
konceptualizirano kao:
 sposobnost pojedinaca i skupina da
ostvare aspiracije i zadovolje potrebe, te
da “izmijene svoju okolinu ili se s njom
uspješno nose.”
Sukobljavanje 3 ključne filozofije kroz
povijest zdravstvene prakse
1. Individualizam; svaki pojedinac je
gospodar i tvorac vlastite zdravstvene
sudbine.
2. Profesionalizam; u medicini vidi
ključan regulator osobnoga zdravlja i
zdravlja populacije.
3. Paternalizam; odlučujuću ulogu daje
državi, tj.javnom zdravstvu.
Holistička paradigma
 One javno-zdravstvene paradigme koje

3 navedene filozofije vide kao
komplementarnu osnovicu zdravstvene
politike, mogu se smatrati holističkim,
ekologijskim ili onima koje vode
promicanju zdravlja.
Piramida potreba prema Maslowu
AUTO
AKTUALIZ
ACIJA
POŠTOVANJE
CIJENJENOST I
LJUBAV
FIZIČKA SIGURNOST
FIZIOLOŠKE POTREBE: GLAD, ŽEĐ...

Koncepti bolesti na engleskom
jeziku
 Koncept bolnost – “illness”; područje
psihologije
 Koncept bolesti – “disease”; područje
bio-medicine
 Koncept nemoći – “sickness”; područje
sociologije
Koncept bolnost – “illness”
 Izražava subjektivni doživljaj negativnih
promjena osobnoga zdravlja.
 Procjena pojedinca je poticaj za
zdravstvene zahtjeve.
 “Bolnost” je povezana s osjećajem bola
ili nekim drugim simptomima.
 Asimptomatske bolesti u početnim
stadijima.
Koncept bolesti – “disease”
 Proces dijagnosticiranja, tj.imenovanja
bolesti, ključni je stručni proces u
suvremenoj medicini.
 Različite vrste bolesti pojavljuju se u

profesionalnoj komunikaciji u obliku
dijagnoza.
Koncept nemoći – “sickness”
 Nemoć je socijalni koncept koji se manifestira
u privremenoj ili trajnoj nesposobnosti
pojedinca da obavlja jednu ili više uloga za
koje je osposobljen ili socijaliziran.
 Nemoć je uvijek određena pravnim, običajnim
i kulturnim normama koje vrijede u nekoj
zajednici.
 To je socijalni status ili socijalni identitet.
Utjecaj bolesti na neke varijable ....
BOLESTI Uzrok Liječeni u Uzroci Broj dana Pregledi u
smrti bolnicama invalidnosti bolovanja PZZ
Respiratorne Mali Bitno Mali Prve po Najčešća

bolesti mjesto broju dana dijagnoza
Kardio- > 50 % Bitno Na prvom Razmjerno Bitno

vaskularne svih mjesto mjestu manje mjesto
bolesti uzroka
Neoplazme Drugo Razmjerno Mali Rijetko Rijetki
mjesto zastupljeni zastupljene pregledi
uzroka
Zarazne Rijetkost Razmjerno Mali Često Češći
bolesti zastupljeni bolovanje pregledi
Utjecaj bolesti na neke varijable ....
BOLESTI Uzrok Liječeni u Uzroci Broj dana Pregledi u
smrti bolnicama invalidnosti bolovanja PZZ
Lokomotorni Vrlo rijetko Čest uzrok Čest uzrok

aparat
Trudnoća Nije znatno Najveća Uopće nema Nešto Neočekiva

zastupljena skupina manja no rijetki
stacionarno razlozi za
tretiranih traženje
pomoći
Psihičke Nisu znatno Najveći broj 2. mjesto Neočekiva
bolesti zastupljene bolničkih među no rijetki
dana uzrocima inv. razlozi za
traženje
pomoći
Patogeneza
 Patogeneza je učenje o nastanku

bolesti.
 O tome će student učiti u okvirima

patologije (patološke strukture) i
patofiziologije (patološke funkcije).
Činioci koji vode nastanku i
razvitku TBC
 Infekcija  Postojanje drugih

 Nedovoljna prehrana bolesti
 Psihički faktori
 Loši uvjeti stanovanja
 Alkoholizam
 Neznanje
 Siromaštvo
 Nedostupnost
 Naslijeđe
 Tjelesna konstitucija
 Nemogućnost
sprovođenja liječenja
Uloga bolesnika:
teorija institucionaliziranog društvenog
očekivanja
 Bolest dopušta izuzimanje od društvene

odgovornosti. Takvo ponašanje je i
pravo i dužnost bolesnika.
 Bolesnik nije odgovoran za svoje stanje;
na taj način mu se pomaže da prihvati
pomoć.
Uloga bolesnika:
teorija institucionaliziranog društvenog
očekivanja
 Očekuje se da bolesnik želi ozdraviti, pa

se pretpostavlja da će surađivati s
onima koji mu žele pomoći.
 Očekuje se da bolesnik i njegova
okolina traže racionalno rješenje i da
biraju pomoć koja je stručno
kvalificirana.
Izuzimanje čovjeka iz redovnog
društvenog vrednovanja
 Opisana društvena očekivanja izuzimaju
čovjeka u ulozi bolesnika iz redovnog
društvenog vrednovanja.
 Danas se mnoga granična ponašanja
smatraju bolešću (alkoholizam, socijalno
devijantna ponašanja).
 Dilema: je li suvremeno shvaćanje bolesti
korisno za veliki broj graničnih slučajeva i je li
opravdano izuzimati ih iz sistema
vrednovanja, jer to može značiti izolaciju.
Odnos bolesti, oštećenja,
nesposobnosti i invaliditeta
Bolest Oštećenje Nesposobnost Invalidnost

Oštećenje (impairment, eng.)
 Znači anomaliju, defekt ili gubitak

udova, organa, tkiva ili drugih dijelova
tijela, odnosno funkcionalni poremećaj,
uključujući i psihičku funkciju.
 Oštećenje može biti trajno ili prolazno.

Oštećenje (impairment, eng.)
 U zakonodavstvu oštećenje je
definirano kao “gubitak, bitnije oštećenje
ili znatnija onesposobljenost pojedinih
organa ili dijelova tijela, što otežava
normalnu aktivnost organizma i zahtjeva
veće napore u ostvarivanju životnih
potreba, bez obzira prouzrokuje li ono ili
ne invalidnost.”
Nesposobnost (disability,
eng.)
 To je u pravilu privremeno ograničenje
obavljanja neke aktivnosti na način koji se
smatra normalnim za čovjeka u datoj situaciji.
 U zakonodavstvu postoji privremena

nesposobnost za rad zbog bolesti ili ozljede,
odnosno radi liječenja ili medicinskih
ispitivanja u zdravstvenoj ustanovi.
Kombinacija oštećenja i
nesposobnosti u starijih osoba
 Radi se o nesposobnosti za obavljanje
redovnih dnevnih aktivnosti kao što su:
 Kretanje
 Snalaženje u prostoru
 Pranje
 Hranjenje
 Nekontrolirano mokrenje i stolica
Invalidnost (handicap, eng.)
 To je u pravilu trajno stanje koje
ograničava ispunjavanje one uloge koja
je normalna za određenu osobu prema
socijalnim i kulturnim normama.
 Invalidnost u prvom redu označava

poremećaj u društvenoj funkciji čovjeka
i njegovu odnosu prema okolini.
Invalidnost u zakonodavstvu
 “Invalidnost postoji kada kod osiguranika zbog trajnih
promjena u zdravstvenom stanju uzrokovanih
povredom na radu, profesionalnom bolešću,
povredom izvan rada ili bolešću, koje se ne mogu
otkloniti liječenjem ili mjerama medicinske
rehabilitacije, nastane smanjenje ili gubitak radne
sposobnosti za obavljanje poslova odnosno radnih
zadataka na koje je bio raspoređen i što ih je obavljao
prije nastanka invalidnosti, a i za obavljanje poslova u
osnovnoj organizaciji, koji odgovaraju njegovoj
stručnoj spremi odnosno radnoj sposobnosti stečenoj
radom.”
“Fenomen kirurške rukavice”
 je prvi put jasno uočen kod različitog
broja i strukture provedenih kirurških
operacija koje su povezane s brojem i
specijalnosti kirurga, a ne s
epidemiološkom situacijom.
 Nekoliko puta veća ulaganja ne dovode
do bitnih promjena u dužini i kvaliteti
života.
Fenomen ledenog brijega
 Istraživanje u Velikoj Britaniji; pojedinac
ima prosječno zdravstvene smetnje
(bez zubnih smetnji) oko 1200 puta.
 1% slučajeva je konsultiran specijalist
 10% liječnik opće medicine
 20% smetnji se smatra bolešću, ali se
tretira domaćim lijekovima
 Ostale smetnje se ne smatraju bolešću i
ništa bitno se ne poduzima.
Komunikacijske vještine i
menadžment

Pojam komunikologije
• Komunikologija je interdisciplinarna društvena nauka
koja se bavi izučavanjem komuniciranja.
• Termin komuniciranje označava sve individualne i

društvene pojave i procese “svjesne razmjene simbola” –
od “interpersonalnog” do “javnog”, “društvenog” ili
“masovnog” komuniciranja, i sinonim je riječi
komunikacija (izuzev kad komunikacija ima značenje
poruke koja se komunicira, odnosno medija kojima se
komunicira).
5 sub-disciplina savremene
komunikologije
1. Interpersonalno i komuniciranje u malim

grupama
(interpersonalno komuniciranje, psihologija
komuniciranja, komuniciranje u obitelji, odnosi među
polovima, itd.)
2. Jezik i sistemi simbola

(opća lingvistika, semantika, fonologija, neverbalno
komuniciranje, itd.)
komunikologije
3. Masovno komuniciranje
(novinarstvo, radio, televizija, film, pozorište, medijski
efekti, javno mnijenje, komunikativne tehnologije,
medijske regulative)
4. Organizacijsko komuniciranje
(reklama, odnosi sa javnošću, poslovno komuniciranje,
komunikacijske mreže i sistemi, komuniciranje u
zdravstvu, itd.)
komunikologije
5. Govorno komuniciranje
(retoričke vještine, obrazovno komuniciranje, političko

komuniciranje, ubjeđivanje i mijenjanje stavova, etika
komuniciranja, fonetika i parajezičke osobine govora,
itd.)
Komunikacija i menadžment

Delegiranje
• Prenošenje odgovornosti na druge
obučene i kompetentne ljude je važna
aktivnost u menadžmentu.
• DIKTATORSKO DELEGIRANJE
(metoda nadzora “jedan na jedan”)
• UPRAVLJAČKO DELEGIRANJE
(usmjereno na rezultate umjesto na metode, paradigma
poštovanja samosvijesti ljudi)
O delegiranju
• Pružanje povjerenja je najviša forma motiviranja

ljudi;
promovira najbolje ljudske osobine.
• “STAV PROCEDURALNE PASIVNOSTI”

(pun je zadnjih namjera, precizno izvršavam samo ono što mi kažeš
i kad mi kažeš, ni pedalj više od toga, bez ikakvog preuzimanja
odgovornosti za ishod)
• Saradnja u timu vs. konkurencija na tržištu

Menadžerska znanja i vještine
Top menadžeri
Menadžeri srednjeg
nivoa
Menadžeri prve linije

vještine vještine vještine analitičke vještine
Menadžerske uloge
Izjava misije organizacije
• “Predstavlja sistem uvjerenja u organizaciji koji
se ne mijenja; to stvara osnovicu zajedničkih
vrijednosti i lične sigurnosti za svakog
zaposlenog.”
• IBM poštuje 3 stvari: PONOS POJEDINCA,

KVALITET I SLUŽENJE DRUGIMA
(primjer: transport bolesnika helikopterom, IBM
vjeruje u dignitet pojedinca i stoji iza toga)
Kognitivni model za
razumijevanje ljudskih ponašanja
i doživljavanja
&
Kognitivni model za razumijevanje
ljudskih
ponašanja i doživljavanja
KOGNICIJE
EMOCIJE PONAŠANJE
Kognitivni model
Situacija Misao Emocija Ponašanje
Šef traži od vas ‘on me izrabljuje’ → ljutnja → protest i sukob

da radite za
vikend
‘on samo u mene → ponos → prihvaćate zadatak
ima povjerenje’ sa zadovoljstvom
Osjećate jaku 'potpuno ću → panika → pojačane

tremu blokirati' fiziološke reakcije
(prezentacija pred
važnim skupom)
'i prije sam imala → olakšanje → umirivanje
tremu, pa je opet fizioloških reakcija
sve bilo dobro!'
Kvocijent inteligencije ili IQ
• “Kvocijent inteligencije ili IQ reflektira našu

intelektualnu ili racionalnu inteligenciju,
koja nam pomaže riješiti logičke i
strategijske probleme.”
• Početak XX stoljeća.
Emocionalna inteligencija ili EQ
• “EQ je sposobnost praćenja i upravljanja

vlastitim i tuđim osjećajima, te usmjeravanje
mišljenja i djelovanja uz pomoć osjećaja.”
• EQ je preduvjet za pravilno korištenje IQ-a. Ako
su oštećeni oni dijelovi mozga kojima osjećamo,
naše će razmišljanje biti manje izoštreno.
• Daniel Goleman; sredinom 1990-tih.
Bazične / primarne emocije
• Strah
• Ljutnja
• Radost
• Tuga
Semafor sa 6 koraka
• CRVENO SVJETLO
– Stani, smiri se i razmisli prije nego što nešto
poduzmeš
• ŽUTO SVJETLO
– Iznesi problem i osjećaje
– Postavi pozitivan cilj
– Smisli puno rješenja
– Unaprijed razmisli o posljedicama
• ZELENO SVJETLO: kreni i iskušaj najbolji plan
EMOCIJE
ODLUČIVANJE RAD
VRIJEDNOSTI
Kod sebe / Samosvijest Samoregulacija

sa mnom

empatija
(1) Samosvijest
• Emocionalna samosvijest
• Precizna samoprocjena
• Samopouzdanje
(2) Samoregulacija
• Emocionalna samokontrola
• Transparentnost
• Prilagodljivost
• Postignuće
• Inicijativa
• Optimizam
(3) Društvena svijest
• Empatija
• Organizaciona svijest
• Služenje drugima
(4) Upravljanje odnosima
• Inspirativno liderstvo
• Utjecaj
• Razvoj drugih
• Katalizator promjene
• Upravljanje konfliktom
• Stvaranje veza
• Timski rad i saradnja

Ne mogu Izabrat ću

• “Emocionalni bankovni račun” je metafora

koja opisuje sumu povjerenja koju
ulažemo u vezu. To je vaš nivo osjećaja
sigurnosti u drugo ljudsko biće.
• Kad je konto povjerenja visok,
komunikacija je laka, trenutna i uspješna.
• Šest krupnih uloga na “EBR”
• Razumijevanje pojedinca
• Poklanjanje pažnje sitnicama
• Držanje riječi
• Pojašnjenje očekivanja
• Iskazivanje osobnog integriteta
• Iskreno se izvinite kada pišete ček
Emocionalni račun – prema
drugoj osobi
• Pažnja • Svađa
• Razumijevanje stanja • Ogovaranje
druge osobe • Svjestan rad protiv osobe
• Pomoć/asistencija • Uvreda
bez naknade • Nebriga (nemar)
• Podcjenjivanje osobe
• Etiketiranje osobe
(nastavak)
Korisno je razlikovati
• Emocionalnu • Emocionalno
inteligenciju inteligentno
(potencijal) ponašanje
(realizacija)
Emocionalna inteligencija, kao sposobnost, predstavlja procese

za koje se pretpostavlja da promoviraju emocionalno
inteligentno ponašanje.
Upravljanje emocijama
Razumijevanje emocija
Mayer,
Salovey,
Caruso
Potpomaganje mišljenja
Opažanje emocija
Sposobnost osobe da prepozna što osjeća i što drugi ljudi osjećaju. To

pretpostavlja tačnu detekciju, dekodiranje i reagiranje na
emocionalne signale koji dolaze iz našeg unutarnjeg stanja, kao i one
koje primamo kroz neverbalnu komunikaciju
Mayer,
Salovey,
Caruso
Opažanje emocija
Sposobnost upotrebe sadržaja naših osjećanja radi boljeg

rasuđivanja, donošenja odluka i rješavanja problema.
Mayer,
Salovey,
Caruso
Opažanje emocija
Sposobnost imenovanja emocija, shvaćanje odnosa među emocijama,

razumijevanje značenja emocija, kao i načina na koji se emocije
kombiniraju, razvijaju ili prolaze.
Mayer,
Salovey,
Caruso
Opažanje emocija
Sposobnost da ostanemo otvoreni za emocionalne informacije onda

kada to koristi našem iskustvu, odnosno sposobnost da kontroliramo
te informacije onda kada postoji opasnost da impulzivno reagiramo.
Empatija i vještina slušanja

Komunikacija
• Ministarstvo rada SAD-a procjenjuje da je

od ukupnog vremena koje provodimo u
komunikaciji:
– 22 % čitanje i pisanje
– 23 % govor
– 55 % slušanje
• “Trudi se prvo da shvatiš, a zatim da te

shvate.”
• “Vaš karakter neprekidno zrači,
neverbalne komunikacije; 60% - jezik tijela; 30% - zvuci;
10% - riječi)
• Većina ljudi sluša sa namjerom da
5 razina slušanja
2). Pretvaramo se
slušanja
• Empatičko slušanje je slušanje sa
• Podrazumijeva ulazak u referentni okvir
druge osobe.
• Posmatrate svijet na način na koji ga ta
• Simpatija je oblik slaganja, vid izvjesnog
prosuđivanja i suosjećanja. Ponekad je
prikladna emocija ili odgovor.
• Suština empatičkog slušanja nije u tome

shvatite tu osobu, kako emocionalno, tako
i intelektualno.
• Ako naučite da pažljivo slušate druge,

rade zajedno.
O empatiji
• Osjetiti što drugi osjećaju, a da to ne kažu, bit je
empatije.
• Drugi nam rijetko riječima kažu što osjećaju; to
izraze bojom glasa, izrazom lica ili na neki drugi
neverbalni način.
• Osnov za empatiju su temeljne kompetencije –
samosvijest i samokontrola.
• Bez sposobnosti da se osjete vlastiti osjećaji – a
da nas oni ne preplave – beznadno smo izvan
doticaja s tuđim raspoloženjem.
Dva vodeća nesporazuma u
shvatanju empatije
• Brkanje empatije s psihologiziranjem.
– (duboko istraživanje nečijeg psihičkog stanja i
ukazivanje na uzroke; savjeti sa nametanjem
vlastite dijagnoze uzroka problema – na poslu
to nije prikladno)
• Pogrešno uvjerenje da je empatija isto što
i slaganje s nekim.
– (razumjeti kako se neko osjeća, znači vještije
pregovarati)
Istraživanje empatije u medicini
• Narasla svijest o koristima empatije zbog

pojačane konkurencije za vjernost
pacijenata.
• Rezultati istraživanja: doktori rijetko
slušaju; pacijenti su obično željeli postaviti
4 pitanja, ali postavili bi samo 1 ili 2; kada
pacijent počne govoriti, liječnik ga prekida
nakon 18 sekundi.
Istraživanje empatije u medicini
• Liječnike koji ne slušaju češće se tuži sudu.
• G.P. koji nikada nisu bili na sudu zbog lošeg
liječenja su mnogo bolji komunikatori od svojih
kolega koji se povlače po sudovima.
• Oni imaju vremena reći pacijentima što ih
očekuje u liječenju, šale se i smiju, traže
pacijentovo mišljenje i provjeravaju je li shvatio,
te ga potiču da govori.
• Koliko je vremena potrebno liječniku da ostvari
empatiju ? Samo 3 minute.

pasivni stil
agresivni stil
pasivno-agresivni stil
asertivni stil
Pasivni stil
• Pasivni stil karakterizira potreba da se po svaku cijenu
izbjegne povređivanje drugih ljudi.
• Prednost ovog stila je u tome da se ljudi na vas vrlo rijetko
ljute.
• S druge strane, nikada ne dobijete ono što želite i često ste
preopterećeni zahtjevima drugih.
• Pasivna osoba ne izražava svoje potrebe, mišljenje i
osjećanja. Takva osoba sve drži u sebi, te je drugi ne čuju i
ne priznaju. Problemi ostaju nerješeni, a želje
nezadovoljene.
Agresivni stil
• Agresivna osoba izražava svoje želje, mišljenje i
osjećanja, ali bez empatičkog priznavanja želja,
mišljenja i osjećanja drugih.
• Prednost ovog stila je očito u tome što takvi ljudi
često dobiju ono što žele.
• Međutim, prije ili kasnije ljudi koje pokušavaju
zaplašiti i njima manipulirati pronaći će način da
im se osvete, bilo direktnom konfrontacijom, ili
indirektno time što će ih izbjegavati.
Pasivno-agresivni stil
• U svakoj osobi koja dugo pati zbog svoje
pasivnosti nagomila se mnogo ljutnje.
• Pasivno agresivna osoba ne ispoljava

svoje želje, mišljenje i osjećanja. Međutim,
takva osoba izražava agresivnost
indirektno.
Asertivni stil
• Biti asertivan znači iskreno i jasno

izražavati vlastite želje, mišljenje i
osjećanja, a u isto vrijeme empatično
prepoznavati i poštovati želje, mišljenje i
osjaćanja drugih.
Asertivni stil
• Asertivni stil se temelji na uvjerenju da
svaka osoba ima pravo:
– da izrazi svoje mišljenje, potrebe i osjećanja;
– da kaže ne;
– da promijeni mišljenje / da se predomisli;
– da traži pomoć u cilju postizanja nečega što
želi;
– da se ne osjeća krivom;
– da pruži manje od onog što se od nje očekuje.
Asertivni stil
• Asertivnost spada među najvažnije
vještine koje preveniraju i reduciraju stres.
• Za asertivnu osobu je tipično da:

– direktno pristupa problemima;
– ima dobre odnose s drugim ljudima;
– uspijeva postići zadovoljavajući kompromis;
– lakše postiže stanje opuštenosti;
– ne ometaju je nerazrješeni konflikti i želje.
ponašanja
Kontakt očima i facijalna ekspresija
Pasivno-agresivan
Direktan kontakt očima Izbjegava kontakt očima Pogled prema dolje

Nervozno treptanje, Gledanje u daljinu
Ekspresivan osmjehivanje i cerekanje Odmahivanje glavom
Znakovi napetosti (steže Mrštenje
vilicu, grize usne,
Izražava odgovarajuću ‘Pokazivanje zuba’
pročišćava grlo, ...)
emociju
ponašanja
Glas
Pasivno-agresivan
Odgovarajuća glasnoća Govori pretiho, šapuće i Prebrzo i preglasno

mrmlja govori
Odgovarajuća brzina Presporo ili prebrzo Naglo prekida drugog
govori dok govori
Ton konzistentan sa Ton koji sugerira nešto o
onim o čemu se govori čemu se trenutno ne
razgovara
Pauze u govoru
ponašanja
Držanje i gestikulacija
Pasivno-agresivan
Opušteno i prirodno Lupkanje rukama ili Lupkanje rukama ili

držanje nogama nogama
Odsustvo bilo kakvaog Nervozno gledanje na
Sjedi ili stoji uspravnih pokreta (zaleđenost) sat, namještanje
leđa usmjeravajući Okretanje lica od kravate...
pažnju ka drugoj osobi sugovornika Odmahivanje glavom
Stoji predaleko od Ruke na bokovima
Odgovarajuća udaljenost sugovornika ‘Kažiprst’
od druge osobe Pognuto držanje Stoji preblizu
‘Trljanje/lomljenje ruku’ sugovorniku
• KONTAKT OČIMA
• REĆI ‘NE’
• ZAMAGLJIVANJE
• IZREĆI KRITIKU
• PRIMITI KRITIKU
• KONTAKT OČIMA
• Kontakt očima mora biti jasan i iskren
• REĆI ‘NE’
• POSTAVITI ZAHTJEV • Riječima možemo govoriti jedno, a
glasom, pozom i pogledom nešto
• POKVARENA PLOČA sasvim drugo
• ZAMAGLJIVANJE
• IZREĆI KRITIKU • Trajanje / učestalost kontakta očima
• PRIMITI KRITIKU
• KONTAKT OČIMA
Ljudi koji ne umiju postaviti granice:
• REĆI ‘NE’
• postaju plijen kronične ljutnje
• POSTAVITI ZAHTJEV • osjećaju se iskorištenim
• troše skoro svu svoju energiju na
• POKVARENA PLOČA druge ljude i njihove potrebe
• ZAMAGLJIVANJE
Pravilo #1: Ne ispričavajte se!
• IZREĆI KRITIKU
• PRIMITI KRITIKU
• KONTAKT OČIMA
• Morate znati što želite.
• REĆI ‘NE’ • Izrazite jasno svoju poziciju (što
želite i što vam to znači).
• POSTAVITI ZAHTJEV • Saslušajte drugu osobu.
• POKVARENA PLOČA • Predložite rješenje (uzimajući u
obzir poziciju druge osobe).
• ZAMAGLJIVANJE • Zatražite od druge osobe da
predloži rješenje (ukoliko se ona ne
• IZREĆI KRITIKU
složi sa vašim prvobitnim
• PRIMITI KRITIKU prijedlogom).

• KONTAKT OČIMA
• Uporno ponavljanje jednog te istog
• REĆI ‘NE’ zahtjeva
• POSTAVITI ZAHTJEV • Iscrpljivanje ‘protivnika’

• ZAMAGLJIVANJE
• IZREĆI KRITIKU
• PRIMITI KRITIKU
• KONTAKT OČIMA
• gumena obećanja
• REĆI ‘NE’ • umiljat način da se zaštitimo od
prevelikih zahtjeva
• POKVARENA PLOČA “ uradit ću to čim stignem”
“važi, razgovarat ćemo o tome”
• ZAMAGLJIVANJE “dobro, razmislit ću o tome”
• IZREĆI KRITIKU
• PRIMITI KRITIKU
• KONTAKT OČIMA
Dobra kritika je:
• REĆI ‘NE’ • konkretna
• kratka (ne na ‘ženski’ način)
• POSTAVITI ZAHTJEV • jasna
• POKVARENA PLOČA • glas treba umiriti i za tercu spustiti
• treba da se odnosi na ponašanje,
• ZAMAGLJIVANJE izvršavanje, uradak, neizvršavanje,
a ne na osobu / karakter
• IZREĆI KRITIKU
• potrebna je priprema – ne smišljati
• PRIMITI KRITIKU kritiku na licu mjesta!

• KONTAKT OČIMA
• Zaustavite napad – ne dozvolite da
• REĆI ‘NE’
vas se verbalno zlostavlja
• Sjetite se da se kritika odnosi na
• POKVARENA PLOČA neko vaše ponašanje, a ne na vas
• ZAMAGLJIVANJE kao osobu
• IZREĆI KRITIKU • Tražite dodatne informacije

(konstruktivna kritika)
• PRIMITI KRITIKU
• KONTAKT OČIMA
Asertivna poruka: 3F
• REĆI ‘NE’
• Facts (činjenice)
• Feelings (osjećanja)
• Fair requests (fer zahtjevi)
• ZAMAGLJIVANJE
• IZREĆI KRITIKU
• PRIMITI KRITIKU
Primjer: traženje povišice
Suzana već dvije godine radi kao računovođa u
firmi za trgovinu nekretninama. Iako je posao
prihvatila uz usmeno objašnjenje da svake
godine može očekivati izvjesnu povišicu, kao i
bonus u slučaju izuzetno dobrog poslovanja,
ona nije dobila povišicu. Njezino poslovanje je
zaista bilo vrlo dobro, što potvrđuju i odlični
evaluacijski izvještaji. Ostali uposlenici su su
dobili povišice. Suzana je odlučila zakazati
sastanak sa šefom.
Agresivna Suzana
“Ovo je neprihvatljivo! Za mene nema

povišice; jasno je da vi, sebičnjaci,
nemate nimalo poštovanja prema poslu
koji obavljam. Ja jednostavno neću
pristati na ovakvo zlostavljanje.”
Pasivna Suzana
“Mislila sam ako bi smo mogli

porazgovarati o mome poslu, ako
nemate ništa protiv. Nadam se da ste
zadovoljni s mojim radom. Ja zaista
volim raditi ovdje s vama. Ovo je
stvarno jedno predivno mjesto.”
Pasivno-agresivna Suzana
“Baš sam impresionirana načinom na

koji rukovodite firmom. Jasno je da
ostvarujete uštedu tako što ne dajete
povišice osoblju koje ne poštujete.”
Asertivna Suzana
“Željela bih da porazgovaram s vama o
mojoj povišici ove godine. Vjerujem da
je moja učinkovitost bila
zadovoljavajuća i da je firma ostvarila
dobit. Mislim da je u takvim uvjetima
davanje povišice sasvim adekvatno.
Moram vam reći da sam bila vrlo
zbunjena kada nisam primila povišicu.”
Upravljanje stresom

Posljedice stresa
Individualna razina Organizacijska razina

 odsustvovanje s posla
 Emocionalne  učestalo kašnjenje na posao
 učestala bolovanja
 Kognitivne  povećan broj nesreća na radu
 smanjenje produktivnosti
 Fiziološke
 povećan broj pritužbi
 Ponašajne klijenata
 učestali interpersonalni
konflikti
 loša atmosfera
 napuštanje posla
Posljedice stresa
Fiziološke Emocionalne Kognitivne Ponašajne
• povišen krvni • ljutnja • loša • agresivnost

tlak • anksioznnost koncentracija • impulzivnost
• ubrzan puls • sužena
• depresija • veći broj
• brže i pliće percepcija pogreški
• nestabilno
disanje • zaboravnost
raspoloženje • prekomjerno
• mišićna napetost • iritabilnost • loše pušenje i
• umor, prosuđivanje konzumiranje
• osjećaj dosade alkohola
iscrpljenost, • smanjena
nedostatak • gubitak sposobnost učenja • uzimanje
energije motivacije bolovanja
• konfuznost
• kronični bolovi • zabrinutost
u prsima, leđima, • osjećaj praznine
vratu, i nezadovoljstva
ramenima ...
• promjena apetita
• ...
Mi očekujemo od organizacija da nas
tretiraju kao ljudska bića i omoguće
zadovoljenje naših temeljnih potreba
• sigurnost
• samopoštovanje
• osobni rast i razvoj
Organizacije od nas očekuju

• lojalnost
• efikasnost
•profesionalnost
• visoku motiviranost
Upravljanje konfliktom

Konflikt i izvedba
Poz.
Ishodi / rezultati
Organizacioni
Neg.
Nizak Visok
Razina konflikta
• Fokus konflikta
– Fokusiran na ljude: Konfrontacije “licem u

lice” – visoke emocije raspaljene moralnom
indignacijom;
– Fokusiran na problem: Racionalni pregovori
o alokaciji resursa.
Pristupi upravljanju konfliktom
Asertivno
Prinuda Suradnja
ASERTIVNOST
Kompromis
Izbjegavanje Prilagodba
Neasertivno
Nekooperativno Kooperativno
KOOPERATIVNOST
Vjerovatni ishodi pristupa
konfliktu
• Prinuda – Vi se osjećate obranjenim, ali
druga strana se osjeća poraženom
• Izbjegavanje – Problemi se ne rješavaju
• Kompromis – Učesnici traže brza, a ne
efektivna rješenja
• Prilagodba – Druga vas osoba može
iskoristiti
• Suradnja – Vjerovatno da će se problem
riješiti
Kada koristiti tehnike upravljanja
konfliktom
• Izbjegavanje: mala pitanja, ograničeno
vrijeme/resursi;
• Prilagodba: čuvanje harmonije, korištenje
malim ustupcima da bi smo dobili veći;
• Prinuda: hitnosti, kada postoji samo jedan
pravi put, preveniranje da ostali iskoriste
priliku/prednost;
Kada koristiti tehnike upravljanja
konfliktom
• Kompromis: U kasnom stadiju konflikta, kada je
za obje strane bolja djelimična pobjeda od
nikakve;
• Suradnja: za važna pitanja kada vrijeme nije
problem, gdje postoji organizaciona potpora,
kada je moguće rješenje “moja pobjeda – tvoja
pobjeda”
Kreativno rješavanje sukoba - EI
• Prvo, smirite se, postanite svjesni svojih osjećaja
i izrazite ih.
• Iskažite spremnost da problem riješite
• Svoje stajalište iznesite neutralnim jezikom, a ne
svadljivim tonom.
• Pokušajte razriješiti raspravu na pravedan način,
radeći zajedno na rješenju koje mogu prihvatiti
obje strane.
• Razdvojite ljude od problema;

• Usredsredite se na interese, a ne na
pozicije;
• Iznalazite obostrano korisne opcije;
• Insistirajte na upotrebi objektivnih kriterija.
Literatura
• Covey R. S. (1997), 7 navika uspješnih
ljudi, Mladinska knjiga, Zagreb
• Goleman D. (1998), What Makes a
Leader?, Harvard Business Review, Nov-
Dec, 93-102
• Goleman D. (1998), Emocionalna
inteligencija na poslu, Mozaik knjiga d.o.o.,
Zagreb
Sesija 1. Uvod u menadžment

Uvod u menadžment
Pojam menadžmenta (mgmt) i

menadžeri
Agenda
• Menadžment (Mgmt): pojmovno određenje
• Menadžerske funkcije
• Menadžer: pojmovno određenje
– Vrste menadžera
– Menadžerska znanja i vještine
• Resursi
• Mjerenje uspješnosti mgmt-a
Menadžment - pojmovno
određenje
• Menadžment (engl. management) -
neprevodiva riječ
• Mnoge definicije menadžmenta
– “Menadžment je umjeće obavljanja poslova
pomoću ljudi”
» Follet
– Menadžment: raditi “prave stvari” na “pravi

način”
Menadžment (mgmt) predstavlja...
… (1) sve poslovne aktivnosti

(menadžerske funkcije) (2) koje obavljaju
menadžeri (3) u okviru odgovarajućeg
poslovno-organizacijskog oblika
(organizacija) (4) angažirajući potrebne
resurse (5) uz težnju da se osigura
uspješno poslovanje u kratkom i dugom
roku
(1) Menadžerske funkcije
(1) Menadžerske funkcije
• SM: vizija, misija, poslovna strategija: kuda i kako
– (S)Pl: prevođenje SM u planove (strategijski,
akcioni, performansni planovi)
• Org: oblikovanje okvira unutar kojeg će se odvijati
poslovne aktivnosti
• HRM: sve aktivnosti vezane za (potrebne) ljude i
njihovo prisustvo unutar organizacije
• Vođ: operativno usmjeravanje aktivnosti u željenom
pravcu
• Kon: operativno kontroliranje procesa
(2) Menadžer(i) – Definicija
• Menadžer: “lice odgovorno za rad drugih”

… “upravlja kroz ljude”
• Menadžer: lice (osoba) koja koordinira
rad određenog broja ljudi u obavljanju
poslova
• Tradicionalni pristup: akcenat na “moći”
(2) Menadžeri - Vrste
• kriterij: organizaciona razina
– top-menadžeri
– menadžeri srednje razine
– menadžeri prve linije
• kriterij: funkcionalno područje
– marketing
– proizvodnja ….
Menadžerska znanja
• Edukacija menadžera - poslovne škole:
fakultetska i postdiplomska razina (MBA)
• Menadžerska znanja i vještine
– Tehnička
– Konceptualna
– Interpersonalna
– Dijagnostička i analitička
Menadžerska znanja i
vještine
Top menadžeri
Menadžeri srednjeg
nivoa
Menadžeri prve
linije

vještine vještine vještine analitičke
vještine
Menadžer kao organizacijski nervni
centar
Bazične menadžerske uloge
(Mintzberg H.)
Skupina uloga Uloga Primjer
Interpersonalne Figurehead Presjecanje vrpce na
otvaranju novog pogona
Leader Motiviranje podređenih
da povećaju
produktivnost
Liaison Kontakti sa kupcima
Informacione Monitor Čitanje industrijskih

izvje{taja i statistika
Disseminator Slanje e-mail poruka
pokrečući nove
inicijative
Spokesperson Držanje govora u
privrednoj komori ili
na sajmu
Uloge odlučivanja Enterpreneur Razvijanje novih ideja

za pokretanje inovacija
Disturbance Razrješenje konflikta
handler između dvojice
podređenih
Resource Izrada budžeta
Allocator
Negotiator Pregovaranje sa
sindikatima
(3) Poslovno-organizacijski oblik
• Formalno-pravni oblik
– privatno preduzeće
– ortačko društvo (d.o.o., ...
– korporacija (dioničarsko društvo)
• Organizaciona konfiguracija i organizaciona
struktura
– oblikuje se kroz organizovanje kao menadžersku
funkciju (identificiraju se potrebni resursi)
(4) Resursi
• Vrste resursa:
– Materijalni (fizički)
– Ljudski
– Informacijski
– Finansijski
• Resursi: tangible i intagible
(5) Uspješnost
• Efektivnost-efikasnost
– Kratki rok
– Dugi rok
• Stakeholder-ski pristup
– Razne interesno-uticajne grupe – razni kriteriji
uspješnosti
• BSC: Balansirani koncept mjerenja
uspješnosti
Efektivnost-efikasnost
• Efektivnost (engl. effectiveness)
• Efikasnost (engl. efficiency)
– Balans između efektivnosti i efikasnosti
• kratki rok: profitabilnost i likvidnost
• dugi rok: opstanak, povećanje
vrijednosti firme
Efektivnost-Efikasnost
• Efektivnost: “raditi pravu stvar”
(oblikovanje prave stvari – stvarne
vrijednosti za kupca): fokus na tražnju
(kupca-klijenta)
• Efikasnost: “raditi stvar(i) na pravi način”
(pravi način): fokus na minimiziranje
utroška resursa (troškove)
Manji
utrošci
Efektivnost, efikasnost, performanse
E f i k a s n o s t
Niska Visoka
E Visoka Menadžer je oblikovao Menadžer je oblikovao
f “pravu stvar” ali je “pravu stvar” i koristi
e način korištenja resurse na “pravi
k resursa loš način”
t Rezultat: Rezultat:
i Proizvod/usluga kojeg Proizvod/usluga kojeg
žele kupci, ali kupci žele po
neprihvatljiva prodajna prihvatljivoj prodajnoj
cijena cijeni
v Niska Menadžer nije oblikovao Menadžeri nisu
n “pravu stvar” i koristi oblikovali “pravu
o resurse na “loš način” stvar”, ali koriste
s Rezultat: angažirane resurse na
t Proizvodi/usluge lošeg “pravi način”
kvaliteta koje kupci ne Rezultat:
žele Kvalitetan
proizvod/usluga kojeg
kupci ne žele
Organizacije sa visokim performansama su i efektivne i

efikasne
Kratki i dugi rok
• Kratki rok:
– profit: računovodstveni način mjerenja uspješnosti
• ukupan prihod (efektivnost)
• ukupni troškovi (efikasnost)
– likvidnost
• Dugi rok:
– opstanak; nad prosječne ekonomske
performanse; povećanje tržišne vrijednosti firme
– samo ako se ponašamo inovativno (fokus na
efektivnu stranu biznisa)
Profit: mjera organizacijske
uspješnosti u kratkom roku
Očekivanja interesno-uticajnih
grupa
Stakeholders Očekivanja
Vlasnici Rast vrijednosti dionica i dividendi

Menadžment Rast profita, efektivnosti i efikasnosti
Zaposleni Dobra zarada i siguran posao

Kupci Zadovoljavajuća cijena, kvalitet I
servis
DobavljačI Brzo plaćanje
Vlada Poštovanje zakona i plaćanje poreza
Društvena zajednica Socijalna odgovornost – zaštita
okoliša…
Balansirani koncept mjerenja
uspješnosti - BSC
• Balansirani koncept mjerenja uspješnosti (engl.
Balanced Scorecard – BSC)
– cjelovit način mjerenja organizacijske uspješnosti
• četiri perspektive
– Finansije
– Kupci
– Poslovni proces
– Učenje i rast
BSC – širok set parametara
BSC Parametri
Finansije Rast prihoda/ profit

Gotovinski tok
Smanjenje troškova/ unapređenje produktivnosti
Investicije
Kupci Tržišno učešće

Stepen zadovoljstva kupca
Novi kupci
Poslovni Trajanje poslovnog procesa/ koeficient obrta

proces Stanje zaliha
Učenje i rast Stepen zadovoljstva zaposlenih

Stepen motiviranosti zaposlenih
Produktivnost zaposlenih
Potrebe i zahtijevi stanovništva
za zdravstvenom zaštitom

Korištenje zdravstvene zaštite
 Korištenje zdravstvene zaštite = količina
i vrsta zdravstvenih usluga
 Utjecaj korisnika na broj usluga
 Utjecaj liječnika na broj usluga (zahtjeve

pacijenta)
Specifičnost zdravstvenog tržišta
– “3 aktera” samo u zdravstvu
PACIJENT DOKTOR
ZDRAVSTVENO
OSIGURANJE
Ponuda i potražnja u zdravstvu
 “Supply-induced-demand” = “zahtjev
induciran ponudom”
 Doktor nagovara pacijenta šta mu treba;

profesionalna autonomija, diskreciono
pravo utjecaja na zahtjeve
Pojam profesionalne autonomije
 Profesionalna autonomija =
konspiracija protiv laika (Bernard Shaw)
 Uključuje profesionalni ponos
 Ne voli vanjsku kontrolu
 Očekuje povjerenje društva

Zahtjevi vs. potrebe
 Zahtjevi za zdravstvenom zaštitom
predstavljaju količinu i vrstu
zdravstvenih usluga koje zahtjeva
pojedinac ili cijela populacija.
 Potrebe su zdravstvene usluge koje bi
trebalo pružiti radi unaprijeđenja
zdravlja, specifične prevencije i ranog
otkrivanja bolesti.
1.000 ljudi tokom 1 mjeseca
 750 ljudi navodi da su imali tegobe ili
povrede
 250 ljudi posjetilo liječnika
 14 pacijenata upućeno na specijalistički
pregled, a od toga:
 9 su hospitalizirani u općim bolnicama
 5 su pregledani od strane specijaliste
 1 pacijent hospitaliziran na kliničkoj bolnici
1.000 ljudi tokom 1 mjeseca
Zdravstvene potrebe sa aspekta pojedinca,
zdravstvene službe i društvene zajednice
Primjeri potrebe Pojedinac Zdravstvena Društvena
služba zajednica
Manifestni + + +
dijabetes
Manifestna
tuberkuloza
+ + +
Fluorografija
pluća - TBC
- + +
Rano otkrivanje
Ca grlića materice
- + -
Vakcinacija
- + +
Zdravstveno
vaspitanje
- + +
Pušenje kao - - -
faktor rizika
Ginekologija – najčešće potrebe
 Kontracepcija
 Amniocenteza
 Cancer screening
Pedijatrija – najčešće potrebe
 Dojenje
 Sistematski pregledi
 Vakcinacija
 Ciljani kontrolni pregledi
Medicina rada – najčešće potrebe
 Radna mjesta sa posebnim uvjetima

rada (ionizirajuća zračenja, buka,
vibracije, itd.)
 Godišnji sistematski pregledi

Koncept zdravlja i potrebe
za zdravstvenom zaštitom
 Ljudi zaista ne trebaju sve ono što žele,
a sve potrebe za zdravstvenom
zaštitom nisu jednako važne.
 Koncept zdravlja stoga predstavlja

odgovarajući standard za određivanje
potreba za zdravstvenom zaštitom.
Potrebna zdravstvena zaštita
 Koncept zdravlja holandske Vlade
1992.godine definira zdravlje kao
“sposobnost da se funkcionira normalno”.
 Svaki koncept zdravlja se može sagledati iz 3
perspektive:
 Individualni pristup
 Medicinski pristup
 Društveni pristup
Zdravlje iz individualne perspektive
 Zdravlje je povezano sa pojmovima
samoodređenja i autonomije.
 “Biti zdrav znači moći kao individua u okviru
društva postići ciljeve kojima se teži.”
 “Zdravlje je ravnoteža između onoga što
osoba želi i onoga što može postići.”
 Ovaj koncept zdravlja označava različite
stvari za razne ljude.
Medicinsko-profesionalni pristup
 Definira zdravlje kao odsustvo bolesti, gdje se
pod bolešću podrazumijeva devijacija od
onoga što je za čovjeka normalna biološka
funkcija.
 Jasna granica prema socijalnim uslugama.
 Opasnost po život i obim normalne biološke
funkcije (preživljavanje i reprodukcija).
 Zanemaruje psiho-socijalnu funkciju
individue.
Društveno-orijentiran pristup
 “Posmatra zdravlje kao mogućnost za
svakog člana društva da funkcionira
normalno, a individualno zdravlje je
povezano sa mogućnošću participacije
u društvenom životu.”
 Deklarirani interesi društva uglavnom
zavise od socijalno prihvaćenih
vrijednosti i normi (libertarijanizam, itd).
Osnovni paket zdravstvenih
prava u Holandiji
 Potrebna zaštita
 Efektivna zaštita (medicinski
djelotvorna)
 Efikasna
 Individualna odgovornost građana
Potrebna zdravstvena zaštita
 Sportske povrede
 Estetska hirurgija
 Kontracepcija i inducirani abortus
 Sterilitet i vještačka oplodnja
 Viagra
 Zubno zdravlje odraslih
Studije u periodu 1950.-1960.god
 Otkriveni broj obolenja je bio znatno
veći u alučajevima kada su vršena
aktivna istraživanja i sistematski
pregledi, nego što se konstatiralo pri
normalnim rutinskim pregledima.
 Saznanje da pored poznatog
morbiditeta postoji i nepoznati.
Primjeri odnosa zahtjeva i potreba
Broj otkrivenih i Broj neotkrivenih i
liječenih slučajeva neliječenih
Bolest slučajeva
Anemija 1 9
Dijabetes 12 9
Mentalna 12 10
depresija
Ledeni brijeg
• Popoznati / aparentni
morbiditet
• Nepoznati / inaparentni
morbiditet
zdravstvene potrebe
stanovništva.
otkrivanje bolesti.
zahtjeva.
Dilema u vašem budućem načinu
rada ?
 Aktivna ili pasivna zdravstvena zaštita ?
 Da li pasivno čekati pacijente u
ordinaciji ?
 Odnos obiteljske medicine prema tim
pitanjima ?
 Motivacija u obiteljskoj medicini za
aktivnom zdravstvenom zaštitom !
Neopravdani zahtjevi
 Mogućnost utjecaja na zahtjeve za

zdravstvenom zaštitom putem uvođenja
podjele troškova (participacije).
 Zahtjevi za lijekovima; laboratorijske

usluge; CT
“Izvedeni zahtjevi”
 To su zahtjevi koji nastaju na inicijativu
pojedinaca, ali se nastavljaju i
ponavljaju na inicijativu zdravstvene
službe.
 70% svih zahtjeva predstavljaju
izvedene zahtjeve.
 Na svaki prvi pregled u PZZ u prosjeku
dolaze po 2 ponovna pregleda.
Koje barijere onemogućuju
pretvaranje potreba u zahtjeve ?
 Pod barijerama se podrazumijeva sve
ono što spriječava ili ometa da se
primijećeni morbiditet (potrebe)
predstave kao problem od strane
pacijenta pred liječnika.
 Na Univerzitetu Yale su 1969.godine
došli do 273 različita faktora, pa su
prekinuli istraživanje.
Klasifikacija barijera
 Socio-ekonomski faktori (nedostatak
novca, rasna i klasna diskriminacija);
 Kulturni faktori (religiozna uvjerenja,
sujevjerje, neprijateljstvo sa liječnikom);
 Fizički faktori (nepostojanje liječnika u
mjestu stanovanja, udaljenost od
liječnika).
Procjena zdravstvenih potreba
 Mortalitet; stope i očekivano trajanje
života
 Morbiditet; apsentizam i invaliditet
 QALY i DALY
 Standardi i normativi zdravstvene
zaštite
Slušanje drugih…
je spoznajno umijeće!
Slušanje drugih će vas promijeniti.
Postat čete bolja osoba i ljudi će vas više
voljeti.
Slušanje otvara vrata do čovjekova srca i
njegove motivacije.
Slušanje drugih je izuzetno značajna
vještina.
Da biste uspjeli u životu vi morate
uspostaviti osobne odnose s ljudima.
Potrebna vam je vještina komunikacije.

Najjaća karika u lancu koji povezuje ljude
je vještina slušanja.
Svijet čezne za ljudima koji imaju dovoljno
hrabrosti i želje za slušanjem.
Ljudi obično bolje slušaju svoje kupce,

suradnike i šefove nego li bračnog druga,
partnera ili svoju djecu.
Očevi svoje dijete slušaju u prosjeku

sedam minuta tjedno.
Bračni par prosječno ima ozbiljan razgovor

26 minuta tjedno.
Ono za čim čovjek najviše čezne je
razumijevanje i osjećaj da je važan.
Kad ljudi znaju da vi brinete o njihovim

snovima, na dobrom ste putu, da od njih
dobijete ono što vi želite.
Vi ćete dobiti ono što želite od drugih ljudi

kada njima pomognete da dobiju što oni
žele.
Da li stvarno slušate druge ljude ili
jedva čekate da dođete do riječi?
Da li umirujete vlastiti um i pokušavate
uistinu razumjeti njihove riječi?
Možda jednostavno tražite nekoga tko bi
saslušao vašu priču?
Ustrajnim napredovanjem od pričanja k
slušanju vi ćete u vašem poslu i
međuljudskim odnosima doživjeti
promjene koje će vas zapanjiti!
Ljudi koji brinu, slušaju. Ljudi koji slušaju,
brinu.
Slušanje je djelo ljubavi a najosnovnija
djelatnost ljubavi je slušanje.
Slušanje znači i put prema prosvjećenosti.
Povremeno moramo prestati prosuđivati
druge i dopustiti sebi da se u potpunosti
posvetimo osobi nekog drugog.
Postići to stanje uma je među najvećim
izazovima čovjeka.
Što bi bilo kad bih tako pažljivo slušao
druge da bi se oni osjećali voljenim,
prihvaćenim i sigurnim u mom društvu,
bez obzira na to, što oni imaju reči?
Što bi na kraju krajeva bilo, kad bih slušao

Boga, koji govori na toliko različitih načina,
koji se naizgled teško čuju?
Kad stvarno slušamo drugu osobu ne
slušamo je samo umom nego cijelim
bićem.
Osobu treba slušati bez vlastitih misli u

glavi, treba joj dati prostora da bi mogla
postojati.
To je najdragocijeniji dar koji možemo dati.
Većina nas ne zna slušati jer je najveći dio
naše pažnje i uma zaokupljen vlastitim
razmišljanjem.
Više pažnje posvećujemo vlastitom

razmišljanju nego onome što druga osoba
govori, a nimalo se ne posvećujemo
onome što je uistinu važno:
biću druge osobe koje se krije u pozadini

njezinih riječi i njezina uma.
Biće druge osobe možemo osjetiti samo
kroz svoje vlastito.
To je komunikacija kroz spoznaju jednote
koju nazivamo ljubav.

Porod

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Porod

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Porod

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Zdravstvena statistika i

Prof.dr Boris Hrabač

 je sistem prenosa informacija između

 Kreiranje zdravstvene politike;

 je grana statistike koja se bavi

 Zdravstvena statistika uključuje:

 Izbjegavanje “redundancije podataka”

1. Metod cenzusa (popisa);

 Stalno prikupljanje podataka onako

 Dinamika neke pojave:

 Metod “health survey study” ili “health

 Načini odabira uzorka:

 Zdravstvena informacija je svaki

 “Zdravstveni indikatori su varijable

 Sve zdravstvene organizacije, odnosno

 Posjeta je svaki kontakt licem u lice s

 Prva posjeta je prvi kontakt licem u lice

 Ponovna posjeta je svaki kontakt licem

 Kućna posjeta je kontakt licem u lice s

 Patronažna posjeta je kontakt

 Rad sa grupom lica

 je pregled po sistemima određenih

 Periodični pregled je sistematski ili

 Kontrolni medicinski pregled je pregled

 Serijski (ciljani) pregled je pregled radi

Evropska konferencija o pravima

2.1. Informacija o zdravstvenim

Prof.dr Boris Hrabač

 Zdravstvena zaštita je sve ono što jedna

 Unaprijeđenje (promocija) zdravlja

 Preventivne mjere zdravstvene zaštite

 Kurativne (terapeutske) mjere

 “Skup navika i običaja na koji utiče, mijenja

 Mali je broj ljudi koji se već pri prvoj pojavi

 Mali je broj liječnika koji će ozbiljnu pažnju

 “Kompresija morbiditeta” – pojava da se

 Rehabilitacija je primjena svih

 Ključna uloga zaposlenja; tim za

 Najmanje 1/3 njih uspije da se osposobi

 Što duži boravak u vlastitom domu je

Prof.dr Boris Hrabač

 Osobe koje traže novije instrumente

 Manjinske grupe zbog drugačije

 ideologije, religije, etničkog ili regionalnog

 Promjene socijalno-emotivne ravnoteže;

 Glavobolje, poremećaji spavanja,

ZA SVAKOG RADNIKA KOJI JE

 Medijacija u tvrtkama je uspješno

 Rana dijagnoza utjecaja mobinga na

Prof.dr Boris Hrabač

 Isto onoliko koliko postoji država !

 odnosno “grupu elemenata (osobe,

 Decentralizacija se može definirati kao

 Prenošenje dijela administrativnih

 Stvaranje ili jačanje podnacionalnih

 Predstavlja prenošenje upravljačkih

 Prenošenje vladinih funkcija na

 Predtsavlja ideal slobodnog tržišta za