Radni materijali

Karmen Rivier

RADNI MATERIJALI

MATEMATIKA
II. dio

N A P O M E N A:

Radni materijali su namijenjeni:

- redovitim studentima 1. godine

Konstrukcijskog strojarstva i Informacijske tehnologije

- redovitim studentima Konstrukcijskog strojarstva,

Informacijske tehnologije, Elektronike i Elektroenergetike
koji moraju ponovo upisati predmet

SPLIT 2007.

1
 Radni materijali

IV. FUNKCIJE

4.0. POTREBNO PREDZNANJE 2

4.1. REALNE FUNKCIJE JEDNE VARIJABLE 2

4.2. INTERPOLACIJA 7

4.3. NEKE OSNOVNE ELEMENTARNE FUNKCIJE 9

4.4. NEKI POJMOVI VEZANI UZ FUNKCIJE 15

4.5. INVERZNA FUNKCIJA 21

4.6. KOMPOZICIJA FUNKCIJA 22

4.7. ELEMENTARNE FUNKCIJE 25

4. 8. GRANIČNA VRIJEDNOST 46
NEPREKIDNOST

2
 Radni materijali

4.0. POTREBNO PREDZNANJE

- Svojstva skupa realnih brojeva

- Koordinatni sustav u ravnini
- Sustavi jednadži
- Nejednadžbe

4.1. REALNE FUNKCIJE JEDNE VARIJABLE

Uočavanje meñuzavisnosti dviju veličina veoma je značajno u svim područjima .

Definicija
Neka su A i B dva neprazna skupa. Postupak ( pravilo, zakon) koje svakom elementu iz skupa A
pridružuje točno jedan element iz skupa B nazivamo funkcijom sa skupa A u skup B .
Sadržaj prethodne definicije simbolički označavamo s
f : A→ B.
Skup A zove se područje definicije funkcije ili domena, oznaka D ( f ) ili D f .
Skup svih y ∈ B zove se područje vrijednosti ili kodomena, oznaka K ( f ) ili K f .
Pri tome je x nezavisna varijabla (argument), a y zavisna varijabla.
Istaknimo da definicija funkcije uključuje tri objekta:
(1) područje definicije D f ,
(2) područje vrijednosti K f i
(3) postupak prema kojem se svakom elementu x ∈ D f pridružen jedinstveni element
f ( x) ∈ K f .

Ako je područje definicije funkcije f podskup skupa realnih brojeva R i ako vrijednosti funkcije
pripadaju skupu R , onda kažemo da je funkcija f realna funkcija realne varijable. U okviru ovog
dijela kolegija bavit ćemo se realnim funkcijama jedne realne varijable, dakle funkcijama koje
brojevima pridružuje brojeve.

Skup funkcijskih vrijednosti R f = { f ( x) : x ∈ D } f

Funkcije f1 i f 2 su jednake ako je :

1. D( f 1 ) = D( f 2 )
2. K ( f 1 ) = K ( f 2 )
3. f 1 ( x) = f 2 ( x) za svako x ∈ D( f 1 ) = D( f 2 ) .

Zadavanje realnih funkcija jedne varijable

Analitički način zadavanja funkcije

Često se funkcijom naziva formula, tj. izraz koji sadrži argument x i ukazuje na operacije koje treba
izvšiti da bi se zadani x našao njemu pridruženi y = f (x) .

3
 Radni materijali

Primjer:
x+2
y = x +1, y =
x −1
Zbog čega se takve formule nazivaju funkcijama i nije li to u suprotnosti sa zadanom definicijom
(budući da tu nisu zadani ni područje definicije, a ni područje vrijednosti)? Vezu s definicijom
funkcije daje sljedeći dogovor.
Ako je realna funkcija zadana formulom, podrazumijeva se da je:
1. područje vrijednosti skup realnih brojeva R i
2. područje definicije (domena) D f onaj maksimalni poskup skupa R za koji analitički izraz (formula)
ima smisla. Drugim rječima, možemo reći da je domena realne funkcije f skup svih realnih brojeva
za koje je i f (x) realan broj. Takvo područje definicije zovemo prirodno područje definicije. Ako
ne kažemo drugačije, podrazumijevat ćemo da se za razmatranu funkciju koristimo prirodnim
područjem definicije.

Nekad se funkcija zadaje s nekoliko različitih formula koje se primjenjuju u različitim dijelovima
područja definicije.

Primjer:

x za x ∈ [− 1,2]

f ( x) =  2 za x ∈ (2,4]
 2
 x − 14 za x ∈ (4,6]

Ako je funkcija zadana pomoću jedne ili više formula kažemo da je zadana analitički. Računanje
vrijednosti funkcije zadane analitički (formulom)

Primjer:

f ( x) = 3 ⋅ x
2 2
↓ ↓
f ( x) = 3 ⋅ x

f ( 2) = 3 ⋅ 2 = 6
f ( 0 .4 ) = 3 ⋅ 0 .4 = 1 .2

Graf realne funkcije realne varijable f : X → R je skup točaka ravnine :

G f = { ( x, y ) : y = f ( x ) , x ∈ X }
Krivulja predstavlja graf funkcije ako proizvoljan pravac, paralelan s y-osi siječe krivulju najviše u
jednoj točki.
Jednake funkcije imaju jednake grafove.

4
 Radni materijali

Primjer:

y y y

0 x x 0 x 0 x
graf funkcije nije graf funkcije graf funkcije

Tabelarno zadavanje funkcija

Tabelarno funkciju zadajemo tako da za sve promatrane vrijednosti nezavisne varijable zadajemo
pripadnu vrijednost zavisne varijable i to u obliku tablice.
U praksi su vrijednosti zavisne varijable uglavnom dobivene kao rezultat nekog mjerenja i mogu se
izmjeriti samo u nekim točkama.
Područje definicije, područje vrijednosti kao i vrijednosti funkcije zadane tabelom «očitavamo» iz
tablice.

Primjer:

Dani u 17 18 19 20 21 22 23 24
svibnju 2004.
Temperatura 200 220 250 220 240 230 200 190
u 12 sati

Svakom danu pridružena je samo jedna vrijednost temperature.

D f = { 17 ,18 ,19 , 20 , 21, 22 , 23 , 24 }

R f = { 19 , 20 , 22 , 23 , 24 , 25 }

T = temperatura = f (datuma )

Vrijednost funkcije zadane tabelarno očitavamo direktno iz tablice.

1. Kolika je temperatura 18.05 u 12 sati?

T = f (18) = 22 0

2. Kojeg je dana bila najviša temperatura?

Iz tablice vidimo da je najveća vrijednost temperature 25 0 i da je to bilo 19.05.

5
 Radni materijali

Graf funkcije zadane tabelarno.

temperatura

25
24
23
22
21
20
19
datum
17 18 19 20 21 22 23 24

Primjer:

Pogledajte sliku i objasnite zašto to nije graf funkcije.

y

1
0.5

0.5 1 1.5 2 x

Za x = 0.5 imamo dvije različite vrijednosti y = 0.5 i y = 1.0

6
 Radni materijali

4.2. INTERPOLACIJA

Za argumente koji nisu zadani u tablici vrijednost funkcije odreñuje se interpolacijom ili
ekstrapolacijom. Najjednostavnija je linearna interpolacija koja se sastoji u sljedećem:
Neka su a i b dvije susjedne vrijednosti varijable te f (a ) i f (b) njihove pripadne funkcijske
vrijednosti zadane u tablicama. Kroz točke A (a, f (a ) ) i B (b, f (b) ) kojima prolazi graf funkcije
f povučemo pravac

f (b) − f (a )
p ( x) = (x − a ) + f (a)
b−a

Za svaki x ∈ ( a, b) umjesto f (x ) uzme se vrijednost p (x ) . Time smo vrijednost f (x ) aproksimirali

s p (x ) i pišemo f ( x ) ≈ p ( x ) . Zamjena vrijednosti f (x ) s p (x ) zove se interpolacija.
Ako je x van intervala (a, b) zamjena vrijednosti f (x ) s p (x ) zove se ekstrapolacija.
Napomena: kod ekstrapolacije moramo biti oprezni, jer je primjena utoliko nesigurnija što je točka x
dalje od rubova intervala.

Primjer:
y

(x, f (x))
A(a, f (a))

B(b, f (b))
(x, p(x))
p

a x b x

Grafički način zadavanja funkcije

Pri grafičkom zadavanju funkcije zadan je samo njen graf. Vrijednosti funkcije za zadani argument
neposredno se očitava iz tog grafa. U mnogim situacijama grafove crtaju automatski aparati
(osciloskop)

Primjer:
Osoba se vozi u automobilu od ureda do kuće 16 minuta. Na slici je zadana brzina v (km/ min) u
ovisnosti o vremenu t (min).

v - brzina

70
60
50
40
30
20
10
t - vrijeme
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16

7
 Radni materijali

1. Odredite brzinu automobila u trenutku t = 3 .

Sa slike očitavamo v = f (3) = 40 .

2. U kojem je trenutku automobil postigao najveću brzinu?

Najveća brzina postignuta je za t = 15 i iznosi v = 70

3. U kojem je vremenskom intervalu automobil stajao?

v(t ) = 0 za t ∈ [5,7]

4. U kojim se vremenskim intervalima automobil kretao konstantnom brzinom?

v(t ) = 40 za t ∈ [2,4] ;
v(t ) = 0 za t ∈ [5,7] ;
v(t ) = 60 za t ∈ [8,11]

8
 Radni materijali

4.3. NEKE OSNOVNE ELEMENTARNE FUNKCIJE I NJIHOVI GRAFOVI

Od funkcija koje su zadane analitički posebnu ulogu imaju tzv. osnovne elementarne funkcije.
Za sada ćemo navesti neke od njih , odrediti njihovo područje definicije i skicirati njihove grafove.

Napomena : Grafove možemo skicirati tako da izračunamo funkcijske vrijednosti u odreñenom broju
točaka i tako dobijemo točke grafa ( x , f ( x) ) .

Konstanta je funkcija zadana formulom

f ( x) = a a∈ R.

Tu funkciju karakterizira činjenica da se svaki x ∈ D f preslikava u jedan jedini element a ∈ R ( f ) .

Graf konstantne funkcije je pravac paralelan s osi apscisa, koji siječe os ordinata u točki (0, a ) .

Primjer:

f ( x) = 2
y

(-1, 2) (1, 2) (2, 2) (x, 2)

2
y=2

-1 0 1 2 x x

f ( x) = −1

y
1 x
x
-1 y = -1
(1, -1) (2, -1) (x, -1)

Potencija

Funkciju zadanu formulom f ( x) = x r r∈R nazivamo potencijom. Promatrat ćemo

samo slučaj kada je r ∈ Q .

U zavisnosti od eksponenta r mijenja se i područje definicije. Pogledajmo neke slučajeve.

1. r ∈ N

r paran broj f ( x) = x 2 k , k∈N D f = R , f (R) = [0,+∞ )

2 k +1
r neparan broj f ( x) = x , k∈N Df = R , f ( R) = R

9
 Radni materijali

Primjer:
Skicirajte graf funkcije f ( x ) = x 2 i f ( x) = x 3

f ( x) = x 2

y
(-2, 4) (2, 4)
2
2 y= x
(x,y=x )

(-1, 1) (1, 1)

-2 -1 (0, 0) 1 x 2 x

f ( x) = x 3

y (2, 8)

(x, y=x3)
1

-2 (0, 0) x2 x

(-2,-8)

2. r = − n , n ∈ N

1
f ( x) = x − n = D f = R \ {0}
xn

10
 Radni materijali

Primjer:
1
f ( x) = x − 2 =
x2
y

4 ( 1, 4)
2
3

2 (x, 12)
x

1 (1, 1)
(2, 1)
4
-2 -1 0 x1 2 x

m
3. r = m, n ∈ N
n
m
f ( x) = xn = n x m mogu nastupiti razni slučajevi ovisno o tome kakvi su brojevi m i n

Primjer:
1
f ( x) = x2 = x
D f = [ 0, ∞)
y
2 (x, √x)
(4, 2)
1
(1, 1)
0 1 4 x x

m
4. r = − m, n ∈ N
n
m
− 1 1
f ( x) = x n = m
=
n
xm
xn

Primjer:
1
− 1
f ( x) = x 2 =
x
y

(1 , 2)
2 4
(1, 1) (x, 1)
1 √x (4, 1)
2

0 1 x 4 x

D f = ( 0, + ∞)

11
 Radni materijali

Eksponencijalna funkcija

Eksponencijalna funkcija definira se formulom

f ( x) = a x za a > 0 i a ≠ 1 Df = R f ( R) = R +

Specijalno f ( x) = e x e = 2.71 .................

Napomena: Za racionalne eksponente vrijednost te funkcije definira se analogno kao za potencije

koristeći korijene, a za iracionalne ćemo vidjeti kasnije (kada upoznamo pojam granične vrijednosti
niza brojeva).

Primjer:
x
 1
f ( x) = 2 x
f ( x) =  
 2

1
a = 2 >1 a= <1
2

y
y

f(x) = 2x
f(x) = ( 21)
x
a> 1 2
a< a< 1
1

0 1 x -2 -1 1 2 x

Trigonometrijske funkcije

U ravnini je dan Kartezijev pravokutni koordinatni sustav i kružnica jediničnog radijusa sa središtem u
ishodištu. U točki A(1,0) postavimo brojevni pravac paralelno s y-osi u točki A .

π
y

1 x T(cos,sinx)
x

B(-1, 0) sinx
-1 0 cosx A(1, 0) x

-1

«Namatanjem» pravca na kružnicu i to dijela s pozitivnim brojevima suprotno, a dijela s negativnim

brojevima u smjeru gibanja kazaljke na satu, pridružimo svakom realnom broju x jednu točku T na
kružnici. Na primjer broju 0 pridružena je točka A( 1 , 0 ) , broju π pridružena je točka B (−1 , 0 ) .Takvu
kružnicu nazivamo brojevnom ili trigonometrijskom kružnicom.

12
 Radni materijali

Dakle, realnom broju x pridružili smo točku T na kružnici. Ordinatu točke T označimo sa sin x , a
apscisu sa cos x . Na taj način svakom realnom broju x pridružili smo realan broj sin x i tako
definirali funkciju sinus uz oznaku
sin : R → R .

Za funkciju sinus vrijedi:

f ( x) = sin x
Df = R
R f = [− 1,1]

sin( x + 2kπ ) = sin x za svaki x ∈ R i svaki k ∈ Z .

y
sin
1
(x, sinx)

-3π -π -π 0 π x π 3π 2π x
2 2 2 2
-1

Funkcija kosinus uz oznaku cos : R → R svakom realnom broju x pridružuje apscisu pripadne mu
točke T na trigonometrijskoj kružnici.

Za funkciju kosinus vrijedi:

f ( x) = cos x
Df = R
R f = [− 1,1]
cos( x + 2kπ ) = cos x za svaki x ∈ R i svaki k ∈ Z .
y
1

-3π -π -π 0 π π 3π 2π x
2 2 2 2
cos
-1

Dalje se definiraju funkcije:

sin x
tgx = ( čitaj tanges od x )
cos x
cos x
ctgx = ( čitaj kotanges x )
sin x

Funkcije sin, cos, tg i ctg zovu se trigonometrijske funkcije.

13
 Radni materijali

sin x
f ( x) = tgx =
cos x
 π 
D f = R \ (2k + 1) : k ∈ Z 
 2 
Rf = R

y tg

-π -π 0 π π x
2 2

cos x
f ( x) = ctgx =
sin x
D f = R \ {kπ : k ∈ Z }
Rf = R

-π -π 0 π π x
2 2

ctg

14
 Radni materijali

4.4. NEKI POJMOVI VEZANI UZ FUNKCIJE

Nul-točka funkcije f : X → R je vrijednost nezavisne varijable x0 ∈ D f za koju je f ( x0 ) = 0 .

Funkcija zadana tabelarno

x1 x2 x3 . xk . x n −1 xn
y1 = f ( x1 ) y 2 = f ( x2 ) y3 = f ( x3 ) . y k = f ( xk ) . y n −1 = f ( x n −1 ) y n = f ( xn )

Pregledamo tabelu i uočimo za koju je vrijednost nezavisne varijable x vrijednost funkcije jednaka 0.

Primjer:

3 3.2 3.4 3.6 3.8 4.0 4.2 4.4

1.25 2.06 1.00 0.42 0.00 0.35 0.00 1.3

Vidimo:

f (3.8) = 0.00
f (4.2) = 0.00

Ova funkcija ima dvije nul-točke x = 3.8 i x = 4.2 .

Funkcija zadana grafom

y
y y

(x, 0) x x (x1, 0) (x ,20) (x , 0)3 x

ima jednu nul -točku nema nul -točaka ima 3 nul -točke

Nul točka funkcije je apscisa točke u kojoj graf Γ f funkcije sijeće x-os.
Ako je funkcija zadana grafom, ili ako imamo graf funkcije zadane formulom možemo jednostavno
odrediti je li ta funkcija ima nul-točke. Pogledamo je li postoje točke u kojima graf funkcije sijeće x-
os. Ako takve točke postoje, njihove apscise su nul-točke zadane funkcije.

Funkcija zadana analitički

Problem odreñivanja nul-točaka funkcije svodi se na problem rješavanja jednadžbe

f ( x) = 0 .

15
 Radni materijali

Primjer:
Odredite nul-točke funkcija:

1. f ( x) = 5 x + 2
2
5x + 2 = 0 ⇒ x=− funkcija ima jednu nul-točku
5

2. f ( x) = x 2 − 1
x2 −1 = 0 ⇒ x1, 2 = ±1 funkcija ima dvije nul-točke

3. f ( x) = 2 x
2 x ≠ 0 za svaki x ∈ R funkcija nema nul-točaka

4. f ( x) = sin x
sin x = 0 ⇒ x = ± kπ k = 0 ,1,....... funkcija ima beskonačno mnogo nul-točaka

Lokalni ekstrem

Funkcija f ima lokalni minimum (lokalni maksimum) u točki x 0 ∈ D f ako postoji okolina točke
x 0 tako da vrijedi f ( x0 ) < f ( x) ( f ( x0 ) > f ( x) ) za svaki x iz te okoline.
Zajedničkim imenom lokalni maksimum i lokalni minimum zovu se lokalni ekstremi.
y y
(x0, M)
(x0, m)

x0 x x0 x

y y
(x0, M)

šiljak
(x0, m)
x0 x x0 x

y y

lom
(x0, m) (x0, m)

x0 x x0 x

16
 Radni materijali

Omeñena (ograničena, ograñena) funkcija

Funkcija je omeñena odozdo ako postoji broj m ∈ R tako da je m ≤ f (x) , za svaki x ∈ D f . Graf
funkcije se nalazi «iznad» pravca y = m .
Funkcija je omeñena odozgo ako postoji broj M ∈ R tako da je f ( x) ≤ M , za svaki x ∈ D f . Graf
funkcije se nalazi «ispod» pravca y = M .
Funkcija je omeñena ako je omeñena odozdo i odozgo. Graf omeñene funkcije nalazi se izmeñu
pravaca y = m i y = M .

Primjer:
y
y y
y= M
y= M

y= m

x x x
0 0 0
y= m

omeñena odozdo omeñena odozgo omeñena

Parna funkcija

Funkcija je parna ako vrijedi f ( − x) = f ( x) za svaki x ∈ D f .

Kod parne funkcije područje definicije mora biti simetrično s obzirom na ishodište.
Graf parne funkcije simetričan je sobzirom na os ordinata ( y-os)

Primjer:
Pokažite da je f ( x) = x 2 parna funkcija.
f ( x) = x 2
f (− x) = (− x 2 ) = x 2
y

-x -1 1 x x

Vrijedi f ( x) = f ( − x) , pa je funkcija f ( x) = x 2 parna.

17
 Radni materijali

Neparna funkcija

Funkcija je neparna ako vrijedi f ( − x) = − f ( x) za svaki x ∈ D f .

Kod neparne funkcije područje definicije mora biti simetrično s obzirom na ishodište.
Graf neparne funkcije centralno je simetričan je s obzirom na ishodište koordinatnog sustava.

Primjer:
Pokažite da je f ( x) = x 3 neparna funkcija.
f (− x) = (− x 3 ) = − x 3
y

1 (1,1)

-1 1 x

f (− x) = − f ( x) , pa je funkcija f ( x) = x 3 neparna.

Monotone funkcije

Funkcija f : X → R je strogo rastuća (rastuća) na intervalu I , I ⊆ D f , ako za svaki par

x1 , x 2 ∈ I za koje je x1 < x 2 vrijedi: f ( x1 ) < f ( x 2 ) , ( f ( x1 ) ≤ f ( x 2 ) ) .

Primjer:
y y
f(x1) < f(x2) f(x1) < f(x2)

strogo rastuća 0 x 1x 2
x rastu ća 0 x 1 x 2x 3
x

Funkcija f : X → R je strogo padajuća ( padajuća) na intervalu I , I ⊆ D f , ako za svaki par

x1 , x 2 ∈ I za koje je x1 < x 2 vrijedi: f ( x1 ) > f ( x 2 ) , ( f ( x1 ) ≥ f ( x 2 ) ) .

Primjer:
y

y
f(x1) > f(x2)

x2 x x
x1

Strogo monotone (monotone) funkcije su strogo rastuće (rastuće) ili strogo padajuće (padajuće)
funkcije.

18
 Radni materijali

Funkcija je po dijelovima monotona ako se područje definicije D f funkcije f može rastaviti na

konačno mnogo podintervala takvih da je na svakom od njih funkcija monotona.

Primjer:
Na slici je dan graf funkcije Γ f . Odredite intervale monotonosti.

c
a b x

(− ∞,a) funkcija je strogo rastuća

( a , b) funkcija je strogo padajuća
( b , c) funkcija je strogo rastuća
(c,∞ ) funkcija je strogo padajuća

Periodična funkcija

Funkcija f je periodična, ako postoji realan broj T ≠ 0 , tako da za svaki x ∈ D f vrijedi:

1. x ∈ D f ⇒ x + T ∈ Df i x − T ∈ Df
2. f ( x + T ) = f ( x)

Najmanji pozitivan broj T s navedenim svojstvima zove se osnovni period ili period funkcije f .

Primjer:
y
T=a
f(x+a) = f(x)

-2a -a 0 x
a a+x
2a x

Računske operacije meñu funkcijama

Neka su dane funkcije f : X → R i g : X → R i neka je r ∈ R . Tada se definiraju nove funkcije iz

X u R.

Suma funkcija f i g , f + g , definira se formulom ( f + g )( x) = f ( x) + g ( x) .

Razlika funkcija f i g , f − g , definira se formulm ( f − g )( x) = f ( x) − g ( x)

Produkt funkcija f i g , f ⋅ g , definira se formulom ( f ⋅ g )( x) = f ( x) ⋅ g ( x) .

19
 Radni materijali

f
Kvocijent funkcija f i g , (ako je g ( x) ≠ 0 za svaki x ∈ X ) , definira se formulom
g
 f  f ( x)
  ( x) =
g g ( x)

Produkt r ∈ R i f , r ⋅ f , definira se formulom (rf )( x) = r ⋅ f ( x) .

Primjer:
Za funkcije f ( x) = 5 x i g ( x) = x 2 izvršite naznačene računske operacije

( f + g ) ( x) = f ( x) + g ( x) = 5 x + x 2
( f ⋅ g ) ( x) = f ( x) ⋅ g ( x) = 5 x ⋅ x 2 = 5 x 3
 f  f ( x) 5 x
  (x) = =
g g ( x) x 2

Napomena: Ako funkcije f i g imaju različita područja definicije prethodno definirane funkcije
imaju smisla samo za zajedničke elemente njihova područja definicije. Tako je
D f + g = D f ∩ Dg

Primjer:
Za funkcije f ( x) = x , D f = R i g ( x) = x , D g = ( 0 , + ∞ ) odredite područje definicije funkcije

h( x) = f ( x) + g ( x)

h( x) = f ( x) + g ( x) = x + x

Dh = D f ∩ D g = R ∩ ( 0 , + ∞ ) = ( 0 , + ∞ )

20
 Radni materijali

4.5. INVERZNA FUNKCIJA

Zadana je funkcija f : X → Y , tada za svaki element y ∈ R f ⊆ Y postoji bar jedan element

x ∈ D f takav da je f ( x) = y . Neka je funkcija f takva da za svaki y ∈ R f postoji samo jedan
x ∈ X takav da je y = f (x) . To nam omogućava da definiramo novu funkciju koja elementima iz
R f pridružuje elemente iz X .

f :X →Y f ( x) = y

−1 −1
f : Rf → X f ( y) = x

Ovako definirana funkcija zove se inverzna funkcija polazne funkcije.

x y = f(x)

-1
f

Teorem
Strogo monotona funkcija ima inverznu funkciju.

−1
Graf funkcije f i graf njoj inverzne funkcije f osno su simetrični s obzirom na pravac y = x .

y =x
y f -1

21
 Radni materijali

4.6. KOMPOZICIJA FUNKCIJA

Neka su zadane dvije funkcije f : X → Y i g : Y1 → Z ( vrijedi Y ⊆ Y1 ) . Funkcija koja svakom

elementu x ∈ X pridružuje element g [ f ( x)] ∈ Z zove se kompozicija funkcija f i g I označava
se g o f .

R R R
g
f z = g(y) = g f(x)

x y = f(x) 1
1 1
0
0 0

X Y Z

Iz prethodnog kao i iz definicije inverzne funkcije slijedi da je: f −1

( f ( x) ) = x za svaki x ∈ X i
f (f −1
( y ) ) = y za y ∈ R f .

Logaritamske funkcije

Eksponencijalna funkcija je zadana formulom y = a x , a > 0 i a ≠ 1 , D f = R i R f = R + i vidjeli

−1
smo da je strogo monotona. Prema tome postoji njena inverzna funkcija f : R + → R koja se zove
logaritamska funkcija baze a i označava se formulom y = log a x .

y y = logax

0 1 x
a >1

Budući je log a inverzna funkcija eksponencijalne funkcije baze a vrijedi :

log a a x = x za svaki x ∈ R
a log a x = x za svaki x ∈ R +

Za logaritamsku funkciju vrijede sljedeće formule

log a x ⋅ y = log a x + log a y

log a x r = r log a x
x
log a = log a x − log a y
y
za x, y ∈ R + i r ∈ R .

Za a > 1 logaritamska funkcija y = log a x je strogo rastuća , a za 0 < a < 1 strogo padajuća
funkcija.

22
 Radni materijali

Kao poseban slučaj promatraju se dvije logaritamske funkcije:

1. Logaritamska funkcija koja odgovara bazi a = 10 . Označavamo je formulom y = log x . U tom

slučaju imamo dekadske (Briggsove) logaritme.

2. Logaritamska funkcija koja odgovara bazi a = e = 2.718..... Označavamo je formulom y = ln x .

Logaritmi s bazom e zovu se prirodni logaritmi.

Ako su zadane dvije logaritamske funkcije različitih baza log a x i log b x veza izmeñu njih zadana je
formulom:
1
log a b =
log b a
Specijalno za a = 10 i b = e vrijedi
1
ln x = ln 10 ⋅ log x = log x
log e
1
odnosno log x = ln x
ln 10

Arkus funkcije

Funkcija sin : R → R nema inveznu funkciju, jer nije strogo monotona. Zbog toga se promatra
 π π  π π
funkcija Sinx = sin x za x ∈  − ,  . Imamo dakle Sin :  − ,  → R koja je strogo
 2 2  2 2
monotona funkcija pa postoji inverzna funkcija

 π π
Sin −1 : [ − 1,1 ] →  − ,  . Za ovakve funkcije upotrebljava se zapis Sin −1 ≡ arcsin . Funkcija
 2 2
arcsin svakom broju x ∈ [ − 1,1 ] pridružuje luk (arc) čiji je sinus jednak x .

y
arcsin
π
2

-1 1 x
π
2

23
 Radni materijali

Analogno se definira funkcija Cos : [ 0 , π ] → R i Cos −1 : [ − 1,1 ] → [ 0 , π ] . Ovdje se koristi zapis

Cos −1 ≡ arccos .

π arccos

π
2

-1 1 x

 π π   π π
Tg :  − ,  → R , Tg −1 = arctg , arctg : R →  − , 
 2 2  2 2

π
2
arctg

0 x

π
2

Ctg : (0, π ) → R , Ctg −1 ≡ arcctg , arcctg : R → (0 , π )

y
π

π
2
arcctg

0 x

24
 Radni materijali

4.7. ELEMENTARNE FUNKCIJE

Polinomi

To su funkcije zadane formulom

P ( x) = a n x n + a n −1 x n −1 + ... + ... + a1 x + a 0
a 0 , a1, ...., a n −1 , a n realni brojevi koje zovemo koeficijenti polinoma.

Polinom možemo pisati u skraćenom obliku

n
P ( x) = ∑ ai x i
i=0

Ako je a n ≠ 0 broj n ∈ N se zove stupanj polinoma.

Kako je zbrajanje i množenje izvodljivo za dva proizvoljna realna broja, polinom je definiran za svaki
realan broj, tj. DP = R .
Polinom prvog stupnja P ( x) = a 0 + a1 x ( linearna funkcija). Graf linearne funkcije je pravac. Ako se
prisjetimo jednadžbe pravca u obliku y = kx + l očito da je a1 koeficijent smjera ( nagib pravca),
a a 0 odrezak na y-osi.
Polinom drugog stupnja P ( x) = a 0 + a1 x + a 2 x 2 ( kvadratna funkcija). Graf polinoma drugog stupnja
je kvadratna parabola.

Racionalne funkcije

To su funkcije prikazane formulom

Pn ( x)
f ( x) =
Qm ( x )

gdje su Pn (x) i Qm (x) polinomi stupnja n odnosno m . Dijeljenje s nulom nije moguće, to znači da je
racionalna funkcija definirana za sve realne vrijednosti osim onih za koje je Qm ( x) = 0 .
Racionalna funkcija za koju je n > m zove se neprava, a za n ≤ m prava racionalna funkcija.

Vrijedi tvrdnja: svaka se neprava racionalna funkcija može prikazati kao suma polinoma i prave
racionalne funkcije. To se postiže dijeljenjem brojnika s nazivnikom.

Rastavi na parcijalne razlomke:

1.slučaj
Qn ( x) = ( x − x1 )( x − x 2 )...( x − x m ) x1 ≠ x 2 ≠ ... ≠ x m ∈ R

U ovom slučaju pravu racionalnu funkciju rastavljamo u sumu jednostavnih racionalnih funkcija s
konstantnim brojnicima i linearnim nazivnicima, tj. na takozvane parcijalne razlomke.
Pn A1 A2 Am
= + + .... +
Qm x − x1 x − x 2 x − xm

25
 Radni materijali

A1 , A2 ,... An su konstantni koeficijenti koje treba odredit. Odavde imamo naziv metoda neodreñenih
koeficijenata. Množeći gornju jednakost s Qm (x) , a zatim izjednačenjem koeficijenata uz potencije
istog stupnja varijable x na obje strane dobivene jednakosti dobiva se sustav od n jednadžbi s
n nepoznanica A1 , A2 ,... An . Rješavanjem tog sustava dobijemo vrijednosti koeficijenata. Ovako
dobiveni sustav jednadžbi uvijek ima jednoznačno rješenje.

2. slučaj

Qn ( x) = ( x − a ) k ( x − x 2 )...( x − x m − k )
Pn A A2 Ak B1 Bm − k
= 1 + + ... + + + ... +
Qm x − a ( x − a ) 2
( x − a ) x − x2
k
x − xm− k

3. slučaj

Qn ( x) = ( x 2 + px + q ) ( x − x3 )...( x − x m − 2 )
Pn A + Bx A3 Am − 2
= 2 + + .... +
Qm x + px + q x − x3 x − xm− 2

4. slučaj

Qn ( x) = ( x 2 + px + q ) 2 ( x − x5 )...( x − x m − 4 )
Pn A + Bx C + Dx A Am − 4
= 2 + + . 5 + ... +
Qm x + px + q (x + px + q ) 2 2
x − x5 x − xm− 4

Hiperbolne funkcije definiraju se pomoću eksponencijalnih funkcija na sljedeći način

Funkcija sinus hiperbolni definira se formulom

e x − e−x
shx = (sinus hiperbolni od x )
2
Dshx =R
y
sh

0 1 x
-1

26
 Radni materijali

e x + e−x
chx = (kosinus hiperbolni od x )
2
Dchx = R
y

Ch

1
x

shx e x − e − x
thx = = (tanges hiperbolni od x )
chx e x + e − x

Dthx = R
y

1
th

0 x
-1

Funkcija kotangeshiperbolni definira se formulom

chx e x + e − x
cthx = = (kotanges hiperbolni od x )
shx e x − e − x

Dthx = R \ { 0 }
y
cth
1

0 x

-1

27
 Radni materijali

Zašto crtamo graf funkcije?

1. Sve što nas interesira o nekoj funkciji možemo «očitati» s njenog grafa
y

4
3
2
1

-4 -3 -2 -1 1 2 3 4 5 6 7 x
-1
-2

D f = (−∞ ,−3) ∪ [− 1,+∞ )

Rf = ( − ∞,4 ]

Možemo dati odgovor na pitanja:

- je li funkcija omeñena?
- ima li nultočaka?

- za koje x ∈ D f je f ( x) ≤ 0 odnosno f ( x) ≤ 0
f ( 2) = ?
f ( x) = 4 , x = ?

- je li funkcija parna?
- je li funkcija neparna?
- je li funkcija periodična?
- je li monotona?

- za koje x ∈ D f funkcija raste (strogo raste), odnosno pada (strogo pada)

- za koje x ∈ D f je − 1 < f ( x) < 2

2. Iz grafa funkcije možemo odrediti intervale (a, b) ⊆ D f za koje je f ( x) ≤ 0 , odnosno f ( x) ≥ 0 .

Ta informacija nam može koristiti pri rješavanju nejednadžbi.

Rješavanje nejednadžbi f ( x) ≤ 0 ( f ( x) < 0 , f ( x) ≥ 0 , f ( x) > 0 )

f(x) > 0
f(x) > 0

x
x a f(x) < 0 b x x

28
 Radni materijali

Pazi!

f ( x) ≤ 0 za x ∈ [ a , b ]
f ( x) < 0 za x ∈ ( a , b )

f ( x)  f ( x) f ( x) f ( x) 
Rješavanje nejednadžbi ≥0  > 0, ≤ 0, < 0 
g ( x)  g ( x) g ( x) g ( x) 

1. g ( x) ≠ 0
2. f ( x) ≥ 0 i g ( x) > 0 ili f ( x) ≤ 0 i g ( x) < 0

Primjer:
x+2
Riješite nejednadžbu >0
x −1
x ≠1

Nacrtamo pravce y = x + 2 i y = x − 1 . S grafa «očitamo» za koje x ∈ D f je y = x + 2 > 0 i

y = x − 1 > 0 ili y = x + 2 < 0 i y = x − 1 < 0

y y=x+2

2 y= x-1
x+ 2< 0 i x-1< 0 x+ 2> 0 i x-1> 0
x
-2 -1 1
1
x+ 2> 0 i x-1< 0

x ∈ (−∞ , − 2 ) ∪ (1, + ∞ )

Rješavanje nejednadžbi f ( x ) ≥ g ( x) ( f ( x ) > g ( x ) , f ( x ) ≤ g ( x ) , f ( x ) < g ( x ) , )

x>c
f(x) > g(x)
y f
S
f(x)
g(x)

c x x
g

f ( x) ≥ g ( x) za x ≥ c

29
 Radni materijali

Odrediti približnu vrijednost korijena jednadžbe

Korijen jednadžbe f ( x) = 0 je apscisa točke u kojoj graf funkcije siječe x-os. Skiciramo graf funkcije

f (x) i sa slike «očitamo» što manji interval u kojem se nalazi sjecište grafa s x-osi.

y
f

x1 x 2

-2 -1 1 2 3 x

U navedenom primjeru možemo zaključiti da funkcija ima dvije nul-točke tj. da jednadžba ima dva
korijena (ili rješenja), označimo ih x1 i x 2 .
− 2 −1
x1 ∈ [ − 2 , − 1 ] ili − 2 < x1 < −1 , za približnu vrijednost uobičajeno je uzeti x1 ≈ = − 1 .5 .
2
2+3
x 2 ∈ [ 2 , 3] ili 2 < x1 < 3 , za približnu vrijednost uobičajeno je uzeti x 2 ≈ = 2 .5 .
2

Korijen jednadžbe h ( x) = 0 ako je Γh »složena» za nacrtati.

h( x) = f ( x) − g ( x) = 0
f ( x) = g ( x)
g
y

S (c,y = f(c) = g(c) )

f
c x

Korijen jednadžbe h ( x) = 0 je apscisa sjecišta grafova funkcija Γ f i Γg .

Kako je f (c) = g (c) slijedi f (c) − g (c) = 0 tj. h (c) = f (c) − g (c) = 0

Primjer:
Riješite jednadžbu ln x + x − 2 = 0
ln x = − x + 2
y

y = lnx
S

c x
1 2
y = -x + 2

30
 Radni materijali

Odreñivanje područja definicije kompozicije funkcija h ( x) = f o g ( x) = f ( g ( x) )

Primjer:
h ( x) = g ( x)
{
Dh = x ∈ D g : g ( x ) ≥ 0}
y

g
g(x)> 0

a b x

Složene nejednadžbe h ( x ) ≥ 0 ( h ( x ) ≤ 0 , h( x) < 0 h( x ) > 0 )

Prikažemo h( x) = f ( x) − g ( x) ≥ 0 ⇒ f ( x) ≥ g ( x) što smo već pokazali.

Primjer:
sin x − x 2 ≤ 0
sin x ≤ x 2
y
2
y =x
1
y = sinx

-1 c 1 π π x
2
2 2 2
sinx < x sinx > x sinx < x

31
 Radni materijali

PROVJERA ZNANJA
(osnovni pojmovi funkcije )

1. Skicirajte graf proizvoljne neparne funkcije.

2. Ima li svaka monotona funkcija inverznu funkciju? DA NE

3. Skicirajte graf funkcija f ( x) = sin x i f ( x) = cos x .

4. Odredite područje definicije funkcije f ( x) = arcsin x .

5. Skicirajte graf proizvoljne parne funkcije.

6. Ako je f ( x ) = ln x , g ( x ) = x a h = ln x tada je h = f o g DA NE

7. Ima li funkcija f ( x) = e x inverznu funkciju? DA NE

8. Skicirajte grafove funkcija f ( x) = e x i g ( x ) = − x + 1 i zatim riješite nejednadžbu

f ( x) > g ( x) .
9. Je li f ( x) = e x parna funkcija? DA NE

10. Nul točke funkcije f su sve vrijednost x ∈ D f za koje je :

x +1 x +1
11. Jesu li funkcije f ( x) = i g ( x) = jednake? DA NE
x+2 x+2
x +1
12. Napišite rastav na parcijalne razlomke funkcije f ( x ) = (samo postaviti).
x ⋅ ( x − 2) 2

x +1
13. Napišite rastav na parcijalne razlomke funkcije f ( x ) = .
x ⋅ ( x − 2)
14. Predstavlja li krivulja na slici graf funkcije?
y

DA NE
x

Pn ( x)
15. Racionalna funkcija f ( x) = je neprava racionalna funkcija kada je:
Pm ( x)

n>m n=m n<m

16. Nacrtajte graf proizvoljne periodične funkcije temeljnog perioda T = 2

32
 Radni materijali

17. Navedite osnovnu karakteristiku grafa parne funkcije.

x +1
18. Napišite rastav na parcijalne razlomke funkcije f ( x) = (samo postaviti).
( x + 2) ⋅ ( x + 3)
2

19. Predstavlja li krivulja na slici graf parne funkcije?

DA NE

Pn ( x)
20. Racionalna funkcija f ( x) = je prava racionalna funkcija kada je:
Pm ( x)

n>m n=m n<m

 x x ∈ (− ∞ , 2 ]
21. Zadana je funkcija f ( x) =  . Izračunajte f ( − 2) , f (0) , f ( 2) i f ( 4)
 x 2
x ∈ (2,+∞ )

22. Skicirajte graf funkcije koja nema nul-točaka.

23. Funkcija f ( x ) = tgx je omeñena. DA NE

x
 1
24. Funkcija f ( x ) =   je strogo rastuća funkcija . DA NE
 2
log a x
25. a =

26. Funkcija f ( x ) = ln x je inverzna funkcija funkcije:……………………………………

27.Izračunajte ( g o f ) (0) ako su f ( x ) = x 2 + 1 i g ( x ) = sin x .

28. Na slici su zadani grafovi funkcija f ( x ) = x 2 + 1 , g ( x ) = − x 2 i h( x) = x 2 − 1

y y y

1
a) x
b) c) x
0 -1 0 1 x 0

Na slici

a) je graf funkcije ………….

33
 Radni materijali

b) je graf funkcije…………..

c) je graf funkcije…………

29. Navedite koja od trigonometrijskih funkcija ima sva ova svojstva: neprekidna, parna, omeñena i
periodična. Skicirajte njen graf.

30. Skicirajte graf eksponencijalne funkcije ovisno o bazi.

−1
31. Na slici je dan graf funkcije Γ f skicirajte graf funkcije f .

y y=x

0 x

x3 − 1
32.Rastavite na parcijalne razlomke funkciju f ( x ) = .
x3 + x

33. Funkcija f ( x ) = arcsin x ima nul-točku x 0 = ………..

34. Funkcija f ( x ) = e x je strogo rastuća. DA NE

35. Funkcija f ( x ) = − x 2 je padajuća funkcija. DA NE

36. Funkcija f ( x ) = ln x je omeñena funkcija. DA NE

37. Funkcija f (x ) je neparna i vrijedi f ( − 4) = 5 , f ( 4) = ?

38. Na slici je dan graf funkcije Γ f . Odredite područje definicije i nul-točke funkcije g ( x ) = ln f ( x ) .

f
1

0 2 x

34
 Radni materijali

ODGOVORI
(osnovni pojmovi funkcije)

1. x

2. NE
y
y cosx
sinx 1

3.
0 π x -π -π 0 π π x
2 2 2

 π π 
4.  − , 
 2 2
y
5.

0 x

6. DA

7. DA

f x
y=e
y

8.

0 1 x

g
y=x+1

f ( x ) > g ( x) za x ∈ ( 0 , ∞ )
9. NE

10. f ( x) = 0

35
 Radni materijali

11. NE

A B C
12. + +
x x − 2 ( x − 2) 2

A B
13. +
x x−2

14. DA

15 kada je n > m ili n = m

16.
-2 -1 1 2 3 4 x

17. Simetričan je s obzirom na os y.

Ax + B C
18. +
x +2 x+3
2

19. NE

20. n < m

21. f ( −2) = −2 , f (0) = 0 , f ( 2) = 2 i f ( 4) = 16

22.
x

23. NE

24. NE

25 . x

26. e x

27. sin 1

28. a) je graf funkcije f ( x) = x 2 + 1 , b) je graf funkcije h( x) = x 2 − 1 , c) je graf funkcije g ( x) = − x 2

36
 Radni materijali

29. f ( x) = cos x
1

0 x

30. f ( x) = a x a >1 0< a <1

y

0 x

31. f -1

y y=x

0 x

1 x +1
32. 1 − +
x x2 + 1

33. x 0 = 0

34. DA

35. NE

36. NE

37. f ( 4) = −5

38.

37
 Radni materijali

RIJEŠENI ZADACI
(osnovni pojmovi o funkcijama)

−1) , f (0) , f ( 2) .
- Zadatak: Na slici je zadan graf funkcije Γ f . Pomoću grafa odredite f (−

y
4
3
2
1

-1 01 2 3 4 5 x

f ( −1) = 0 f ( 0) = 4 f ( 2) = 2

- Zadatak: Postotak kupaca p ( t ) koji koriste internet za kupnju novih automobila (podaci od 1997)
zadan je sljedećom funkcijom:

 10t + 15 za 0 ≤ t < 1
p (t ) = 
 15t + 10 za 1 ≤ t ≤ 4

t predstavlja vrijeme u godinama

t = 0 predstavlja 1997. godinu

p (0) = 15 tj. 1997 godine 15% kupaca koristilo je internet za kupnju automobila.

t = 0.5 u prvoj polovini 1998

p (0.5) = 10 ⋅ 0.5 + 10 = 20 koristimo prvu formulu za p ( t ) jer je 0 ≤ 0.5 < 1

p (1) = 35 koristimo drugu formulu za p ( t )

p ( 2) = 15 ⋅ 2 + 10 = 40 koristimo drugu formulu za p ( t ) jer je 1 ≤ 2 ≤ 4

p (5) nije definirano

38
 Radni materijali

- Zadatak:

g ( x) = 5 x + 2

g (0) = 5 ⋅ 0 + 2 = 2

g ( a ) = 5a + 2

g ( x + 3) = 5 ⋅ ( x + 3) + 2 = 5 x + 5 ⋅ 3 + 2 = 5 x + 18

g ( − x ) = 5 ⋅ ( − x ) + 2 = −5 x + 2

1 1 5
g  = 5 ⋅ + 2 = + 2
 x x x

- Zadatak: Funkcijom n = f ( A) je zadan broj litara boje potrebne za bojanje površine od A m 2 .

Objasnite izraz:
1. f ( A + 10)
2. f ( A) + 10 .

1. f ( A + 10) daje broj litara boje za bojanje ( A + 10) m 2 površine.

2. f ( A) + 10 daje broj litara boje potrebne za bojanje Am 2 površine uvečane za 10 litara.

x 2 ( x + 3)
- Zadatak: Zadane su funkcije f ( x ) = i g ( x ) = x 2 . Objasnite zašto je f ( x ) ≠ g ( x ) .
x+3
D f = R | { − 3 } , Dg = R ⇒ D f ≠ Dg ⇒ f ( x) ≠ g ( x) .

- Zadatak: Odredite područje definicije funkcija:

1 x x 2e x
a) f ( x ) = b) f ( x ) = sh c) f ( x ) =
e −3
x
x +1 x −1
1
a) f ( x ) = x
e −3
e −3= 0 ⇒
x
ex = 3 ⇒ x = ln 3
D f = R \ { ln 3}

x
b) f ( x ) = sh
x +1
x ≠ −1 ⇒ D f = R \ { − 1}
2 x
x e
c) f ( x ) =
x −1
x ≠1 ⇒ D f = R \ { 1}

39
 Radni materijali

- Zadatak: Funkcija je zadana s tablicom

x 0 1 3 4 5 8
y = f ( x) -1 1 3 5 7 6

Koristeći postupak linearne interpolacije izračunajte f ( 2.6)

y
7
6
5
4
3
2
2.6
1

-1 01 2 3 4 5 6 7 8 x

2.6

1< 2.6 < 3

a = 1, b = 3
y (3) − y (1)
f (2.6) ≈ y (2.6) = y (1) + (2.6 − 1) = 2.6
3−1

- Zadatak: Odredite područje definicije funkcije f ( x ) = 3

2x 2 − x3 .

Kako je funkcija 3
x definirana za svaki x ∈ R , slijedi da je D f = R .

- Zadatak: Zadane su funkcije f ( x ) = e x i g ( x ) = x + 1 . Odredite njihove kompozicije f o g i

go f .

f o g ( x) = f ( g ( x )) = f ( x + 1) = e x +1
g o f ( x ) = g ( f ( x )) = g (e x ) = e x + 1

- Zadatak: Pokažite da je funkcija f ( x ) = sin x omeñena.

D f = R i za sve x ∈ D f vrijedi: − 1 ≤ sin x ≤ 1 , pa je funkcija f ( x ) = sin x omeñena.

40
 Radni materijali

- Zadatak: Odredite područje definicije funkcija : 1. f ( x ) = ln x − 2 , 2. f ( x ) = ln x + 2 ,

x
3. f ( x ) = ln x + 2 , 4. f ( x ) = ln , 5. f ( x ) = arcsin ( x 2 − 3)
x+2

1. f ( x ) = ln x − 2
ln x − 2 ≥ 0 ⇒ ln x ≥ 2 ⇒ x ≥ e2 ⇒ D f = e2 , + ∞ [ )
2. f ( x ) = ln x + 2
ln x + 2 ≥ 0 ⇒ ln x ≥ −2 ⇒ x ≥ e− 2 ⇒ D f = e− 2 , + ∞[ )
3. f ( x ) = ln x + 2 V
x+2> 0 ⇒ x > −2 D f = ( − 2 , + ∞) ⇒

y
x x y=x
4. f ( x ) = ln >0
x+2 x+2
y=x+2 2
1

x
D f = ( − ∞ , − 2) ∪ ( 0 , + ∞ ) -2 0

y
5. f ( x ) = arcsin ( x 2 − 3)
y = x2- 2
−1 ≤ x2 − 3 ≤ 1
y = x2- 4
x2 − 3 ≤ 1 ⇒ x −4≤0
2
-√2 √2
0 1 x
-2 -1 2
i -1
-2
−1 ≤ x2 − 3 ⇒ x2 − 2 ≥ 0 -3
-4

[
D f = − 2, − 2 ∪ ] [ 2 ,2 ]
- Zadatak: Prikažite volumen V stošca, kojem je površina baze 75 jedinica površine, kao funkciju
visine h stošca.

1 1 h
V = ( površina baze) ⋅ (vi sin a ) = ⋅ 75 ⋅ h
3 3
V = 25 h x P = 75

41
 Radni materijali

- Zadatak: Utezi mase m vješaju se na oprugu, koja se rasteže. Rezultati su dani u tabeli.

masa 0 1 2 3 4 5 6 7 8
Rast.opr 0 0.5 0.9 1.4 2.1 2.4 3.0 3.6 4.0

Rastezanje opruge = f (mase)

Ako stavimo uteg mase m = 5.5 grama procijenite koliko se opruga rastegla.

5.5 ∈ [ 5 , 6 ]

f (6) − f (5) 3 .0 − 2 .4
f (5.5) ≈ ( x − 5) + f (5) = ⋅ (5.5 − 5) + 2.4 = 0.6 ⋅ 0.5 + 2.4 = 2.7
6 −1 1
y

4
3
2
0 ravnotežni položaj 1

0 1 2 3 4 5 6 7 8 x

detalj

2
f (5.5) 2.7
1

5 5.5 6

- Zadatak: Skicirajte grafove funkcija: a) f ( x ) = x 2 , D f = ( − ∞ , − 1 ) ;

b) g ( x ) = x 2 , D g = ( − 1,1 ) ; c) h( x ) = x 2 , Dh = ( 0 , + ∞ ) .

a) y b) y c) y

1 1 1

x 1 x 1 x
-1 -1

42
 Radni materijali

ZADACI ZA SAMOSTALNI RAD

(funkcije - osnovni pojmovi )

2x + 3 2x + 3
1. Ispitajte jesu li su funkcije f ( x) = i g ( x) = jednake.
1− x 1− x

2. f ( x ) = sin x , g ( x ) = x , f o g ( x) = ?

3. f ( x ) = ln x , f (0) = ? , f (1) = ? , f (e) = ?

−1
4. Rastavite na parcijalne razlomke funkciju f ( x ) = .
x − x−6
2

x −1
5. Rastavite na parcijalne razlomke funkciju f ( x ) = .
x ( x 2 + x + 1)
2

x +1
6. Zadane su funkcije f ( x) = i g ( x) = x . Odredite područje definicije funkcije
ex − e
( g o f ) ( x) .

3x
7. Rastavite na parcijalne razlomke (samo postaviti).
x ( x + 2)
2

8. Za neke vrijednosti nezavisne varijable x ∈ D f , dane su vrijednosti funkcije f (x ) :

x -2 -1 0 1 2 3
f (x ) 2 3 4 3 2 1

Koristeći linearnu interpolaciju izračunajte približnu vrijednost funkcije za x = 0.5 .

x 2 + 3x x 2 + 3x
9. Odredite područje definicije funkcija: a) f ( x) = sin , b) f ( x) = ln ,
x−2 x−2
ln ( x + 2) ln x x
c) f ( x) = , d) f ( x) = , e) f ( x) =
ln x x ln x

10. Odredite područje definicije i nul-točke funkcije (ako ih ima) :

1
a) f ( x ) = 2 − ln x , b) f ( x ) = x ln x 2 , c) f ( x ) = e − x x + 2 d), f ( x ) = ,
1− x
x x
e) f ( x) = e x −1 , f) f ( x) = x e x −1

43
 Radni materijali

11. Zadane su funkcije: f ( x ) = x 2 , g ( x ) = tgx i h( x ) = cos x . Koja je od funkcija: a) parna i

omeñena, b) neparna i omeñena ?

x 3 + 2 x 2 + 3x − 6
12. Racionalnu funkciju rastavite na parcijalne razlomke (dovoljno je postaviti
( x + 1) ( x 2 + 2 x + 3) 2
zadatak)

 2x − 3 x<2
13. Zadana je funkcija f ( x ) =  . Nañite vrijednosti funkcije
 −5 x≥2
x = −1 , x = 2 i x = 4 .

44
 Radni materijali

RJEŠENJA
(funkcije - osnovni pojmovi)

1. DA

2. sin x

3. f (0) nije definirano, f (1) = 0 , f (e) = 1

1 1
4. 5 − 5
x+2 x−3

2 1 2x + 1
5. − 2 − 2
x x x + x +1

6. (− ∞ , − 1 ] ∪ (1, + ∞ )
A B C
7. + 2 +
x x x+2

8. f (0.5) ≈ 3.5

9. a) D f = R \ { 2 } , b) D f = ( −3 , 0 ) ∪ ( 2 , + ∞ ) , c) D f = (0 ,1 ) ∪ ( 1, + ∞ ) ,

d) D f = [ 1, + ∞ ) , e) D f = ( 1, + ∞ )

( ]
10. a) D f = 0, e , x 0 = e 2 ; b) D f = R \ { 0 } , x 0 = −1 i x1 = 1 ; c) D f = [− 2 , + ∞ ) , x 0 = −2 ;
2

−∞ , 0 ) , nema nul-točke; e) D f = R \ {1 }, nema nul točke;

d) D f (−∞
f) D f = R \ {1 }, nul točka je x = 0

11. a) cos x , b) nijedna

A Bx + C Dx+E
12. + 2 + 2 (ako netko želi riješiti zadatak do kraja)
x +1 x + 2x + 3 ( x + 2 x + 3) 2

A = −2, B = 2, C = 3, D = 3, E = 3 )

13. f ( −1) = −5 , f ( 2) = −5 i f ( 4) = −5 .

45
 Radni materijali

2.8. GRANIČNA VRIJEDNOST (LIMES)FUNKCIJE

NEPREKIDNOST FUNKCIJE

U velikom broju situacija važno je znati kojom se brzinom neka pojava mijenja u zavisnosti o
promjeni veličine o kojoj ovisi. Isto tako, da bi se o nekoj pojavi moglo lakše donositi zaključke,
poželjno je grafički predočiti zavisnost te pojave o nezavisnoj varijabli (nacrtati graf promatrane
funkcije). Ovdje ćemo razviti matematički aparat koji će nam u opisanim, ali i u mnogim drugim
situacijama biti od koristi. Riječ je o diferencijalnom računu. Da bismo mogli pravilno shvatiti
diferencijalni račun, moramo uvesti pojam granične vrijednosti (limesa funkcije).

Primjer:
Zadana je funkcija f ( x ) = 5 x − 1 . Razmotrimo što se dogaña s vrijednostima te funkcije kada se s
vrijednostima nezavisne varijable x približavamo broju x = 1 polazeći od broja 0.5 .

x 0 .5 0.7 0 .8 0.9 0.95 0.99 0.999 0.9999

f (x) 1 .5 2 .5 3 3 .5 3.75 3.95 3.995 3.9995

Dakle, kada se približavamo po osi apscisa broju x = 1 s lijeve strane (tj. preko brojeva koji su manji
od 1 što pišemo x → 1− ) , onda funkcijske vrijednosti teže prema broju y = 4 preko brojeva koji su
manji od 4 . Znači kada x → 1− tada (5 x − 1) → 4 ili simbolički
lim (5 x − 1) = 4
x→ 1−

Analogno vrijedi i ako se približavamo po osi apscisa broju x = 1 s desne strane (to jest preko brojeva
koji su veći od 1 , što pišemo x → 1+ ), kao što je vidljivo iz slijedeće tablice.

x 1.5 1.3 1.2 1.1 1.05 1.01 1.001 1.0001

f (x) 6.5 5.5 5 4.5 4.25 4.05 4.005 4.0005

Znači kada x → 1+ tada (5 x − 1) → 4 ili simbolički

lim (5 x − 1) = 4
x→ 1+

Gornje razmatranje možda još zornije možemo predočiti sljedećom tablicom

x→ 1 ←x
0.5 0.7 0.8 0.9 0.95 0.99 0.999 0.9999 1.0001 1.001 1.05 1.1 1.2 1.3 1.5
1.5 2.5 3 3.5 3.75 3.95 3.995 3.9995 4.0005 4.005 4.05 4.25 4.5 5.5 6.5
(5 x − 1) → 4 ← (5 x − 1)

Prema tome, bez obzira težimo li (približavamo li se) broju 1 s lijeva ili s desna po osi apscisa,
odgovarajuće vrijednosti funkcije teže po osi ordinata broju 4 . To znači da ukoliko smo na osi apscisa
dovoljno blizu broju 1 , uočavamo da su vrijednosti funkcije na osi ordinata po volji blizu broju 4 . To
možemo zapisati : kada x → 1 tada (5 x − 1) → 4 ili simbolički
lim(5 x − 1) = 4
x →1

U ovom slučaju vrijedi : f (1) = 4 i lim(5 x − 1) = 4 . Odabir točke x = 1 je bio slučajan, a upravo
x →1
uočeno svojstvo vrijedi za svaku točku područja definicije.

46
 Radni materijali

Prikažimo gornja razmatranja grafički:

y
y = 5x - 1

0 1 x

Sa slike je očito da u točki x = 1 graf funkcije nema «loma» ni «rupe» i cijeli graf funkcije možemo
nacrtati jednim potezom bez podizanja olovke sa papira. Za ovu funkciju za svako a ∈ R vrijedi:

lim f ( x) = f (a)
x→a

x2 − 4
Promotrimo sad funkciju g ( x ) = , D g = ( −∞ , 2 ) ∪ ( 2 , + ∞ ) . Iako funkcija nije definirana
x−2
 0
za x = 2 ( g (2) =   ) možemo se pitati kako se ponaša g (x ) kada je x vrlo blizu broju 2 , ali
 0
nije jednak 2 . Kada x teži broju 2 , brojnik x 2 − 4 teži prema 0 , ali i nazivnik takoñer teži 0 .
Pitanje je što

se dogaña s kvocijentom. Mogli bi konstruirati tablicu vrijednosti funkcije g (x ) za x → 2 − i za

x2 − 4
x → 2 + (kao u prethodnom primjeru). Dobili bi g ( x) = → 4 kada x → 2 − i kada
x−2
x→ 2+.

Dakle,
x2 − 4 x2 − 4
lim = 4 i lim+ =4
x→ 2 − x−2 x→ 2 x−2
x 2 − 4 ( x − 2) ⋅ ( x + 2)
Umjesto toga možemo pojednostavniti funkciju g ( x ) = = = x + 2 za
x−2 x−2
x2 − 4
x ≠ 2 .Uočimo graf funkcije g ( x) = jednak je grafu funkcije h( x ) = x + 2 osim što graf
x−2
funkcije g u točki ( 2 , 4 ) ima ' rupu'. Pogledajmo sliku.

47
 Radni materijali

y
y=x+2
4
3
2
1

-2 -1 0 1 2 x

x<2 2< x
g (x) → 4 ← g (x)

x2 − 4
U slučaju ovog primjera možemo zaključiti : funkcija g ( x ) = nije definirana u točki x = 2 i
x−2
x2 − 4 x2 − 4
vrijedi lim− = lim+ = 4 , što znači da funkcija ima graničnu vrijednost u točki
x→ 2 x−2 x→ 2 x−2
x = 2.

1
Ponovimo cijeli postupak na primjeru funkcije l ( x ) = , Dl = ( −∞ , 0) ∪ (0,+∞ ) .
x2
x→ 0 ← x

−1 − 0.5 − 0.25 − 10 −1 − 10 − 2 − 10 − 3 10 − 3 10 − 2 10 −1 0.25 0 .5 1

1 4 16 10 2 10 4 10 6 10 6 10 4 10 2 16 4 1

1
Očito je da za x → 0 − funkcija l (x ) poprima sve veće vrijednosti l ( x ) = → +∞.
x2
1
Simbolički lim− = +∞
x→ 0 x2
1
Analogno x → 0 + funkcija l (x ) poprima sve veće vrijednosti l ( x ) = → +∞.
x2
1
Simbolički lim+ = +∞
x→ 0 x2
y 1
y=
x2

-3 -2 -1 0 1 2 x

Sada možemo uvesti pojam granične vrijednosti funkcije.

48
 Radni materijali

Granična vrijednost (limes) funkcije kad x → a

Neka je funkcija f definirana na intervalu I ⊆ R , osim možda u točki a ∈ I . Od interesa je ispitati

ponašanje funkcije f oko te točke (još kažemo u okolini točke a ).

Definicija: Kažemo da je broj L ∈ R limes (granična vrijednost) funkcije f : X → R kad x teži

broju a , ako je f (x ) po volji blizu broju L čim je x dovoljno blizu, ali ne jedanak, broju a . U tom
slučaju
pišemo
lim f ( x) = L
x→ a

Uočimo: Funkcija f ne mora biti definirana u točki a u kojoj tražimo njenu graničnu vrijednost.
Dovoljno je da je ona definirana u točkama koje su po volji blizu točki a .
lim+ f ( x) (čitamo: limes funkcije f (x) s desna u a ) je broj L kojem teži f (x) kad x teži broju a
x→ a
preko vrijednosti većih od a .
lim− f ( x) (čitamo: limes funkcije f (x) s lijeva u a ) je broj L kojem teži f (x) kad x teži broju a
x→ a
preko vrijednosti manjih od a .

y y

Γf
L

0 a x 0 a x
Γf
lim f(x) = L lim f(x) = L
x → a+ x → a-

Ako je lim+ f ( x) = lim− f ( x) = L tada postoji limes funkcije f (x) u a . Vrijedi lim f ( x) = L .
x→ a x→ a x→ a

Γf y y y

Γf Γf

f(a)

0 a x 0 a x 0 a x

a Df
∋ a Df
∋ a Df
∋

49
 Radni materijali

Primjer:
lim c = c za svaki a ∈ R
x→ a

y=c
c

0 a x

a Df∋

lim x = a za svaki
x→ a

y=x
f(a) = a

a x

Ako postoji lim f ( x) tada je :

→a
x→

lim k ⋅ f ( x) = k lim f ( x)
x→ a x→ a

Ako postoje lim f ( x) i lim g ( x) tada je :

→a
x→ →a
x→

lim( f ( x) ± g ( x) ) = lim f ( x) ± lim g ( x)

x→ a x→ a x→a

lim( f ( x) ⋅ g ( x) ) = lim f ( x) ⋅ lim g ( x)

x→ a x→ a x→ a

Ako postoje lim f ( x) , lim f ( x) i lim g ( x) ≠ 0 tada je:

→a
x→ →a
x→ x→ a

f ( x) lim f ( x)
lim = x→ a
x→ a g ( x) lim g ( x)
x→ a

Ako postoje lim f ( x) > 0 i lim g ( x) tada je :

x→ a →a
x→

lim[ f ( x)]
x→ a
g ( x)
[
= lim f ( x)
x→ a
] lim g ( x )
x→ a

Gore navedena svojstva vrijede i za limes s lijeva i limes s desna funkcije f u točki a .

50
 Radni materijali

Izračunajte navedene limese:

 1
1. lim 3 x 2 + .
x→ 2
 x

{ x→ 2 x→ 2
}
lim 3x 2 = lim(3 ⋅ x ⋅ x ) = lim 3 = 3 , lim x = 2 = lim 3 ⋅ lim x ⋅ lim x = 3 ⋅ 2 ⋅ 2 = 12
x→ 2 x→ 2 x→ 2 x→ 2 x→ 2

1 x→ 2 lim1
1
lim = =
x→ 2 x lim x 2
x→ 2

 1 1 1 25
lim 3 x 2 +  = lim 3 x 2 + lim = 12 + =
x→ 2
 x  x→ 2 x→ 2 x 2 2

ex
2. lim .
x → 0 cos x

ex lim e x e0 1
lim = x→ 0 = = =1
x → 0 cos x lim cos x cos 0 1
x→ 0

[
3. lim x 2 + 2
x →1
] ln x

[
lim x 2 + 2
x →1
] ln x
[
= lim( x 2 + 2)
x →1
] lim ln x
x →1
= [3]
ln 1
= 30 = 1

Granična vrijednost funkcije kad x → ∞

(Limes u beskonačnosti)

Ako je područje definicije funkcije D f neograničeno s jedne ili s obje strane,

( tj. (−∞ , a ) ⊆ D f , (b,+∞)
+∞ ⊆ D f ili D f = R ) zanima nas da li postoji li granična vrijednost (limes)
funkcije kad nezavisna varijabla x teži k − ∞ ili + ∞ .

Ako f (x) teži L kada x postaje po volji velik, tada pišemo:

lim f ( x) = L .
x → +∞

y
Γf
y=L

0 x

51
 Radni materijali

Vrijednost L je granična vrijednost (limes) funkcije f ( granična vrijednost u desnom kraju)

Slično, vrijednost L je granična vrijednost funkcije f kad x → −∞ (granična vrijednost u lijevom

kraju)
lim f ( x) = L .
x → −∞

y=L
Γf

0 x

Napomena: Svojstva granične vrijednosti za x → a vrijede i za granične vrijednosti u beskonačnosti.

Primjer:

lim c = c , lim c = c
x → +∞ x → −∞

Često koristimo sljedeće limese:

sin x
lim =1
x→ 0 x

x
 1
lim 1 +  = e
x → ∞ x

1
lim (1 + x ) x= e
x→ 0

Mnoge granične vrijednosti računamo pomoću gore navedenih rezultata.

52
 Radni materijali

Beskonačna granična vrijednost

Kažemo da funkcija f teži prema + ∞ kada x → a , ako f (x) postaje po volji velik kada x → a .
Pišemo:

lim f ( x) = +∞
x→ a

y
Γf

0 a x

Analogno lim f ( x) = −∞
x→ a

0 a x

Γf

Granična vrijednost može biti beskonačna i u slučaju desne i lijeve granične vrijednosti.

lim f ( x) = +∞
x→ a −

lim f ( x) = −∞
x→ a +

0 a x

53
 Radni materijali

lim f ( x) = −∞
x→ a −

lim f ( x) = +∞
x→ a +

0 a x

Ako promatramo granične vrijednosti kad x → ∞ , mogu nastupiti slučajevi:

lim f ( x) = −∞
x → −∞

Γf

lim f ( x) = +∞
x → −∞

y
Γf

54
 Radni materijali

lim f ( x) = +∞
x → +∞

y
Γf

lim f ( x) = −∞
x → +∞

x
Γf

Primjer:
lim x = −∞ i lim x = +∞
x → −∞ x → +∞

y y=x

0 x

Ilustrirajmo neke slučajeve:

lim f ( x) = A
x → a−

a x
B

55
 Radni materijali

lim f ( x) = A
x→ a −

a x

lim f ( x) = +∞
x→ a −
lim f ( x) = B
x→ a +

a x

lim f ( x) = +∞
x→ a −

lim f ( x) = −∞
x→ a +

a x

Napomena: Ako prilikom traženja granične vrijednosti funkcije zadane formulom pri formalnoj

zamjeni nezavisne varijable x s brojem prema kojem teži x dobijemo izraze oblika
0 ∞
, , 0 ⋅ ∞, ∞ − ∞ , 0 ∞ , ∞ 0 , 1∞ njih zovemo neodreñenim oblicima. U tim slučajevima ne možemo
0 ∞
ocijeniti je li ta granična vrijednost postoji ili ne. Uz metode koje su do sada zadane za računanje

limesa funkcije postoje i metode s kojima ćemo se upoznati nakon uvoñenja pojma derivacije.

56
 Radni materijali

Neprekidnost funkcije

Funkcija je neprekidna u točki a ∈ D f ako postoji lim f ( x) i ako je lim f ( x) = f ( a ) .

→a
x→ x→ a

Za funkciju f koja u točki a nije neprekidna kažemo da je prekidna, a točka a zove se točka prekida.
Funkcija f je neprekidna na intervalu I ⊆ D f ako je neprekidna u svakoj točki tog intervala.
Funkcija je neprekidna na intervalu ako graf funkcije nad tim intervalom možemo nacrtati ne dižući
olovku s papira.
Funkcija f je neprekidna ako je neprekidna u svakoj točki područja definicije D f . Opisno govoreći
funkcija je neprekidna ako se njen graf na bilo kojem intervalu u njenom području definicije može
nacrtati bez podizanja olovke s papira.

Iz prethodne definicije je očito da je pojam neprekidnosti odreñen pojmom limesa funkcije. Uočimo
da je računanje limesa za neprekidnu funkcijeu veoma jednostavno. Naime ,ako je funkcija neprekidna
u točki a onda lim f ( x) postoji i vrijedi lim f ( x) = f ( a ) . Iz toga slijedi da se zadatak odreñivanja
→a
x→ x→ a
limesa neprekidne funkcije u točki a svodi na računanje vrijednosti funkcije u toj točki.

Iz definicije slijedi da funkcija može biti neprekidna samo u točkama u kojima je definirana. Obrat ne
vrijedi tj. funkcija može biti definirana u nekoj točki ali da u toj točki nije neprekidna.

Primjer:

x x <1

f ( x) =  2 x =1
3 x >1

y
y=3
3

f(1) = 2

x a x
y=

Df = R
lim f ( x) = 1
x →1−

lim f ( x) = 3
x →1+

f (1) = 2

x = 1 je točka prekida funkcije. To se lijepo može vidjeti s grafa funkcije.

57
 Radni materijali

Funkcija f je definirana na segmentu [ a , b ] . Ako je x0 iz intervala (a, b ) jasno da za takve točke

vrijedi prethodna definicija neprekidnosti funkcije. Pitanje je što je s graničnim točkama tog segmenta.
Za te točke neprekidnost ispitujemo jednostrano .

Funkcija je neprekidna u točki a ako je

lim f ( x) = f (a ) .
x→ a +
Funkcija je neprekidna u točki b ako je

lim f ( x) = f (b)
x→ b −

Ako su f i g neprekidne funkcije na istom intervalu I i obje su neprekidne u točki a ∈ I , tada su u

f
točki a neprekidne i funkcije f + g , f − g , f ⋅ g , ( uz uvjet g ( a ) ≠ 0 ).
g

Može se pokazati da su slijedeće elementarne funkcije neprekidne: konstanta, polinom,

eksponencijalna funkcija, logaritamska funkcija, sinus, kosinus i arkus funkcije.

Primjer:
Funkcije f ( x) = e x i g ( x) = x su neprekidne funkcije, pa je neprekidna i funkcija h( x) = e x + x

Kompozicija neprekidnih funkcija

Ako je funkcija f : X → Y neprekidna u točki a i funkcija g : Y → Z neprekidna u točki b = f (a )

tada je funkcija h : X → Z , h( x) = ( g o f ) ( x) neprekidna u točki a .

g(b) = g( f(a))

neprekidna u a h =g of
g neprekidna u b = f(a)

a b = f(a)
X Y
f neprekidna u a

Za graničnu vrijednost kompozicije neprekidnih funkcija vrijedi:

lim g ( f ( x) ) = g lim f ( x)
x→ a
( x→ a
)
Primjer:

lim sin x = lim sin x = 0 = 0

x→0 x →0

58
 Radni materijali

Svojstva neprekidnih funkcija

Teorem: Funkcija neprekidna na segmentu [a, b ] , koja na krajevima tog segmenta poprima
vrijednosti suprotnog predznaka, ima u bar jednoj točki tog segmenta vrijednost nula.
To možemo iskazati i ovako: ako je funkcija f neprekidna na segmentu [a, b ] i ako je
sgn f (a ) ≠ sgn f (b) ( ili f (a) ⋅ f (b) < 0 ) tada postoji barem jedan c ∈ [a, b ] takav da je f (c) = 0 .

y y
f(b) > 0

a b a b
[ ] x [ ] x
c c1 c2 c
3

f(a) < 0 f(a) < 0

Važno svojstvo neprekidnih funkcija kojeg ćemo koristiti kod jedne metode odreñivanja približnog
rješenja nelinearne algebarske jednadžbe.

Primjer:
f (a ) > 0 i f (b) < 0 i funkcija nije neprekidna nema nul-točke u [ a , b ]
y

f(b) > 0

a b
[ ]
c x

f(a) < 0

Funkcija je neprekidna i za svaki segment [ a , b ] vrijedi f ( a ) > 0 i f (b) > 0 , funkcija ima nul-
točku

y
y = (x - 1)2

1 x

59
 Radni materijali

PROVJERA ZNANJA
(granična vrijednost, neprekidnost)

1. Za funkciju f vrijedi lim+ f ( x ) = −1 i lim− f ( x ) = 1 . Ima li funkcija f

x→ 1 x→ 1 DA NE
graničnu vrijednost u točki x0 = 1 ?

2. Ako postoji granična vrijednost funkcije u točki x 0 ∈ D f znači li da je

DA NE
funkcija neprekidna u točki x 0 ?

3.  x2 x <1
Je li funkcija f ( x) =  neprekidna u točki x = 1 ? DA NE
− x + 3 x ≥1
4.  x2 x <1
Je li funkcija f ( x) =  neprekidna u točki x = 2 ? DA NE
− x + 3 x ≥1
5. lim cos x = 1
x→∞
DA NE

6. sin 2 x
lim =1 DA NE
x→0 2x

7. 1 1
lim− = ? , lim+ = ? DA NE
x→0 x x→0 x

8. 1
Postoji lim DA NE
x→0 x

9. lim e x = ? , lim e x = ? , lim e x = ?

x→0 x→ −∞ x→ + ∞ DA NE

10. lim ln x = ? , lim ln x = ?

x→0 + x→ +∞ DA NE

11. lim x ⋅ e x = lim x ⋅ lim sin x

x→0 x→0 x→0 DA NE

60
 Radni materijali

ODGOVORI
(granična vrijednost, neprekidnost)

1. NE

2. NE

3. NE

4. DA

5. NE

6. DA

7. − ∞ , + ∞

8. NE

9. 1 , 0 , + ∞

10. − ∞ , + ∞

11. DA

61
 Radni materijali

RIJEŠENI ZADACI
(granična vrijednost, neprekidnost)
1
- Zadatak: Ispitajte granične vrijednosti funkcije f ( x) = na rubovima područja definicije.
3x − 3
R:
Funkcija nije definirana za vrijednosti nezavisne varijable x za koju je 3 x − 3 = 0 tj. za x = 1 .
Možemo zaključiti D f = ( − ∞ ,1 ) ∪ ( 1, + ∞ ) .

y
y =3 x - 3

1 x

-1

-2

-3

1  1 
lim =  =0
x −∞ 3 x − 3  − ∞ 

1  1 
lim− =   = −∞
x →1 3 x − 3  − 0 

1  1 
lim =   = +∞
x → 1+ 3 x − 3  + 0 

1  1 
lim = =0
x+∞ 3x − 3  + ∞ 

 1 x −1
- Zadatak: Izračunaj: a) lim  1 −  , b) lim
x + ∞ 3x − 3
x+∞
 x

 1  1  1
a) lim  1 −  =  lim 1 = 1 , lim = 0 = lim 1 − lim = 1
x+∞
 x   x → +∞ x → +∞ x
 x+∞ x+∞ x

1 1
x −1 : x 1− lim (1 − )
x −1  + ∞  x = x → + ∞ x =1
b) lim =  = lim = lim
x + ∞ 3x − 3
 + ∞  x + ∞ 3x − 3 : x x → + ∞ 3 − 3 
lim  3 − 
3 3
x x → + ∞ x

62
 Radni materijali

x2 −1
- Zadatak: Ispitajte granične vrijednosti funkcije f ( x) = na rubovima područja definicije.
2 x 2 + 3x
R:
x2 −1
f ( x) =
2 x 2 + 3x

Funkcija nije definirana za vrijednosti nezavisne varijable x za koju je 2 x 2 + 3 x = 0 .

3
2 x 2 + 3x = 0 ⇒ x(2 x + 3) = 0 ⇒ x1 = 0 i x2 = −
2
3 3
D f = (−∞ , − ) ∪ (− , 0 ) ∪ (0 , + ∞ )
2 12
y = 2 x 2 + 3x

2
y = 2x + 3x

-2 3 -1 0 x
-
2

 5 
 
x2 −1  4  = −∞
lim =
 3
+
2 x 2 + 3x  − 0 
x→  −   
 2
 
 5 
 
x2 −1  4  = −∞
lim =
 3
+
2 x 2 + 3x  − 0 
x→  −   
 2
 

x2 −1  −1 
lim− =  = +∞
x→ 0 2 x + 3x  − 0 
2

1
x2 −1 : x2 1− 2
x2 −1  −1  x2 − 1 +∞ x =1
lim+ 2 =  = −∞ lim =   = lim = lim
x→ 0 2 x + 3 x  + 0 x→ + ∞ 2 x + 3 x
 + ∞  x→ + ∞ 2 x + 3x : x
2 2 2 x→ + ∞ 3 2
2+
x
3

- Zadatak: Izračunajte lim (1 + x) . x

x→0
1

Koristimo poznati limes lim (1 + x) x = e .

x→0
3 3

3 1
  1

lim (1 + x) = lim (1 + x) x  = lim(1 + x) x  = e 3
x
x→0 x→0 x→0
   

63
 Radni materijali

1
- Zadatak: Zadana je funkcija f ( x) = . Izračunajte lim+ f ( x) , lim f ( x) , te ispitajte
ln x x→ 0 x → +∞

ponašanje funkcije u okolini točke x = 1 .

1
f ( x) =
ln x

Funkcija nije definirana za vrijednost nezavisne varijable x za koju je ln x = 0 . Znamo da je to

1
x = 1 . Kako je ln x definirano za x > 0 ( x ∈ (0,+∞ ) ) možemo zaključiti funkcija f ( x) = je
ln x
definirana za x > 0 i x ≠ 1 .

D f = (0,1) ∪ (1,+∞ ) ili D f = (0,+∞ ) \ {1} .

U daljnjem računu pomoći će nam graf funkcije y = ln x .

y
y = ln x

0 1 x

1  1 
lim =  = −0
x→ 0 + ln x  − ∞ 

1  1 
lim =  = +0
x → +∞ ln x
+∞

1  1 
lim' − =  = −∞
x→ 1 ln x  − 0 

1  1 
lim+ =  = +∞
x→ 1 ln x  + 0 

cos x ⋅ sin x
- Zadatak: Izračunajte lim .
x→ 0 x
sin x
Koristimo poznati limes lim =1
x→ 0 x
cos x ⋅ sin x sin x sin x
lim = lim cos x ⋅ = lim cos x ⋅ lim = 1⋅1 = 1
x→ 0 x x → 0 x x → 0 x → 0 x

64
 Radni materijali

1
- Zadatak: Ispitajte ponašanje funkcije f ( x) = na rubovima područja definicije.
1− x2
1− x2 ≠ 0 i 1− x2 > 0

y = 1− x2
y

y>0
-1 1 x
y<0 y<0
y = 1 - x2

D f = (−
−1, 1 )
1  1 
lim+ =  = +∞
x → −1
1− x2  + 0 
1  1 
lim =  = +∞
x → −1−
1− x2  + 0 

x +1
- Zadatak: Odredite područje definicije funkcije f ( x) = .
x3
Izračunajte lim' − f ( x) , lim+ f ( x) , lim f ( x) , lim f ( x) .
x → −1 x→ 0 x → +∞ x → −∞

x +1
f ( x) =
x3
x +1
Funkcija je definirana za vrijednosti nezavisne varijable x za koje vrijedi ≥0 i
x3
x≠0
y = x +1
y = x3

3
y=x
y

-1 0 1 x

y=x+1

65
 Radni materijali

D f = (− ∞,−1] ∪ (0,+∞ ) ili D f = R \ (− 1,0]

x +1  − 0 
lim−1 =  =0

x → −1 x3  −1 
x +1  1 
lim =   = +∞

x → −0 + x3  +0
1
1+
x +1  − ∞  x +1 : x x =  1  = 0
lim =  = lim = lim  ∞
 − ∞  x → −∞ x : x x → −∞ x
x → −∞ 3 3 2
x  

Analogno

x +1
lim =0
x → +∞ x3

x
Zadatak: Odredite područje definicije funkcije f ( x) = ln . Pokažite da nema da nul –točaka.
x −1
Ispitajte ponašanje funkcije na rubovima područja definicije.
x
f ( x) = ln
x −1

Funkcija ln je definirana za pozitivne vrijednosti argumenta, pa mora vrijediti

x
> 0 i x ≠ 1.
x −1

y y=x

y=x- 1

x
0 1

D f = (−∞ ,0) ∪ (1,+∞ )

x x
ln =0 ⇒ =1 ⇒ x = x −1 ⇒ 0 = −1 kontradikcija
x −1 x −1

Zaključak: Zadana funkcija nema nul-točaka.

x :x 1
lim ln = lim ln = ln 1 = 0
x → −∞ x −1 : x x → −∞ 1
1−
x

66
 Radni materijali

Analogno
x :x
lim ln =0
x → +∞ x −1 : x

x  −0 
lim− ln =  ln = ln 0  = −∞
x→ 0 x −1  −1 

x  +1
lim+ ln =  ln  = +∞
x →1 x −1  + 0 

x2 −1
- Zadatak: Izračunajte lim .
x →1 x − 1

x2 −1  0  ( x − 1)( x + 1)
lim =   = lim = lim( x + 1) = 2
x →1 x − 1  0  x →1 ( x − 1) x →1

x−2
- Zadatak: Postoji li lim ?
x→ 4 x−2

lim
x−2
= lim
x−2
⋅
x+2
= lim
( )
( x − 2) x + 2  8 
= 
x→ 4 x−2 x→ 4 x−2 x+2 x→ 4 x−4  0

Očito da ne postoji ova granična vrijednost.

6
2⋅3
x
 x

  3
  3 
2x   
 3 1  1 
- Zadatak: lim  1 +  = lim  1 +  = lim   1 +   = e 6
x→ 0  x x→ 0  x
x→ 0
 x
    
 3  3 
 

 x3 + a − 2 za x≤2
- Zadatak: Odredite a ∈ R tako da je funkcija f ( x) =  neprekidna .
 ax 2
za x>2

Funkcija je neprekidna ako je neprekidna za svaki x ∈ D f . Za x < 2 i za x > 2 funkcija je polinom pa

je neprekidna. Dakle treba postaviti uvjet neprekidnosti funkcije u točki x = 2 .

lim f ( x) = lim+ f ( x) = f (2)

x →2 − x →2

( )
lim f ( x) = lim− 2 x 3 + a − 2 = 2 3 + a − 2 = 6 + a
x →2 − x→ 2

( )
lim f ( x) = lim + a x 2 = a ⋅ 2 2 = 4 a
x →2 + x→2

6 + a = 4a ⇒ a=2

67
 Radni materijali

 x
 x 2 + 1 za x≤0
- Zadatak: Odredite područje definicije funkcije f ( x) =  .
 x za x>0
 x 2 − 1

Ispitajte ponašanje funkcije na rubovima područja definicije. Pokažite da je funkcija neprekidna u

točki x = 0 .
x
Za x ≤ 0 funkcija poprima vrijednosti zadane formulom 2 . Kako je taj izraz definiran za svako
x +1
x ≤ 0 možemo zaključiti da je funkcija definirana na intervalu (− ∞ , 0 ] .
x
Za x > 0 funkcija poprima vrijednosti zadane formulom . Taj izraz nije definiran za
x −1
2

vrijednosti x = 1 i x = −1 . Kako promatramo samo pozitivne vrijednosti argumenta možemo

zaključiti da je funkcija definirana za x ∈ (0 ,1 ) ∪ (1, + ∞ ) . Funkcija je definirana za
x ∈ (− ∞ , 0 ] ∪ (0 ,1 ) ∪ (1, + ∞ ) . Nakon sreñivanja konačno dobijemo

D f = (− ∞ ,1) ∪ (1, + ∞ )
x
lim =0
x → −∞ x + 12

x
lim =0
x → +∞ x 2 − 1

x
lim 2 = −∞
x →1 − x − 1

x
lim+ 2 = +∞
x →1 x − 1

x x
Vrijedi f (0) = 0 , lim− = 0 i lim+ 2 = 0 . Možemo zaključiti
x→0 x −1
2
x→0 x − 1

x
lim = f (0) tj. funkcija je neprekidna u točki x = 0 .
x→0 x −1
2

68
 Radni materijali

ZADACI ZA SAMOSTALNI RAD

(granične vrijednosti, neprekidnost)

1. Na slici je zadan graf funkcije. Odredite područje definicije funkcije i dole navedene
granične vrijednosti (ukoliko ih ima smisla računati)

-2 -1 1 2 3 x
0

Odredite (ako postoje):

1) lim * f ( x) , 2) lim = f ( x) , 3) lim = f ( x) , 4) lim * f ( x) , 5) lim f ( x)

x→ − 2 x → −2 x → −1 x → −1 x→ − 1

6) lim * f ( x) , 7) lim= f ( x) , 8) lim f ( x) , 9) lim * f ( x) , 10 ) lim − f ( x) .

x→ 2 x→2 x→ 2 x→ 3 x→ 3

4
2. Ako postoje izračunajte sljedeće granične vrijednosti: 1) lim ,
x→ 2 ( x − 2) 2
x−2 x−2 x−2
2) lim , 3) lim * 2 , 4) lim − 2
x→ 1 x − 2x
2
x → 0 x − 2x x → 0 x − 2x

5
3. Izračunajte navedene limese: 1) lim 5 x 3 , 2) lim (3 + ) , 3) lim (3 + 5 x) ,
x→0 x→0 x2 x → −∞

3 − 2x
1 1
5
4) lim ( − 5) , 5) lim , 6) lim 10 x , 7) lim 10 x , 8) lim 10 x , 9) lim 10 x , 10)
x → −∞ x x→0 x + 4 x → +∞ x → +∞ x → −∞ x→ −∞

ex ex
lim+ , lim
x→0 x x → 0− x

x + 10 x + 10 x +1
4. Izračunajte navedene limese: 1) lim , 2) lim , 3) lim+
x→ + ∞ x − 20 x → − ∞ x − 20 x → 1 x −1
x +1 ln ( x + 1)
4) lim− , 5) lim x , 6) lim 1 − x 7) lim +
x →1 x −1 x → +∞ x → −∞ x→0 x3

69
 Radni materijali

5. Na slici je zadan graf funkcije:

-1 1 x
0

Odredite područje definicije, nul-točke i intervale monotonosti. Je li funkcija neprekidna u

točki x = 1 ?

 sin x
 x<0
6. Ispitajte neprekidnost funkcije f (x) u točki x = 0 , f ( x) =  x .
 e x
x≥0

 x2 x<2
7. Je li moguće odrediti a ∈ R tako da je funkcija f ( x) =  neprekidna
 x−a x≥2
u točki x = 2 ?

 ln x x<e
8. Je li funkcija f ( x) =  neprekidna u točki x = e ?
 x−e x≥e

70
 Radni materijali

RJEŠENJA
(granična vrijednost, neprekidnost)

1. područje definicije je D f ( − 2 , 3 ]
1) lim * f ( x) = 0 , 2) lim = f ( x) nema smisla , 3) lim = f ( x) = 1 , 4) lim * f ( x) = 1 ,
x→ − 2 x → −2 x → −1 x → −1

5) lim f ( x) = 1 , 6) lim * f ( x) = 5 , 7) lim= f ( x) = 2 , 8) lim f ( x) nema graničnu

x→ − 1 x→ 2 x→2 x→ 2

vrijednost, 9) lim * f ( x) nema smisla, 10 ) lim − f ( x) = 4 .

x→ 3 x→ 3

x−2 x−2
2. 1) ne postoji , 2) postoji i lim = 1 , 3) lim * 2 = +∞ , 4)
x→ 1 x − 2x
2
x→ 0 x − 2x

x−2
lim − = −∞
x→ 0 x 2 − 2x

3
3. 1) 0, 2) ∞ , 3) − ∞ , 4) − 5 , 5) , 6) + ∞ , 7) 1, 8) 0 , 9) 1, 10) + ∞ , 11) − ∞
4

4. 1.) 1, 2.) 1, 3.) + ∞ , 4.) − ∞ , 5.) + ∞ 6.) + ∞ , 7.)

5. D f = [ − 1, + ∞ ) , nul-točka x = 0 , lim− 1 f ( x) = lim + f ( x) ≠ f (1)

x→ 1 x→ 1

6. Funkcija je neprekidna u točki x = 0

7. Da, a = −2 .

8. Ne .

71