Biološka domena (6)

Odnosi se na fizičke elemente i biološke sustave unutar naših tijela koji utječu ili su pod utjecajem naših misli,
ponašanja i osjećaja

Ljudski genom

- Odnosi se na kompletan set gena koje organizam posjeduje (30000-40000 gena); svi se nalaze na 23 para
kromosoma
- Jezgra svake stanice u tijelu sadrži 2 kompletna seta ljudskog genoma, iznimka su crvena krvna zrnca koja ne
sadrže gene i ženska spolna jajašca i muški spermiji
- Projekt ljudskog genoma istraživanje posvećeno identificiranju određenih sekvenci DNA molekula kod
određene vrste
- Iako ljudi imaju sličan br gena kao i npr. Miševi, način na koji se geni dekodiraju u proteine promjenjiv je u
odnosu na druge vrste

Polemika o genima i ličnosti

Eugenika- ideja da možemo oblikovati budućnost ljudske rade tako da se potiče razmnožavanje pojedinaca s
određenim osobinama, a zabranjuje onima koji ne posjeduju te osobine

Ciljevi genetike ponašanja

- 90% individualnih razlika u visini može se objasniti genetskim razlikama, dok ostalih 10% otpada na okolinu
- Bihevioralni genetičari nisu zadovoljni samo određivanjem postotka varijance koji se može objasniti
genetskim ili okolinskim uzrocima, njih zanima na koji način su geni i okolina u interakciji i korelaciji

Heritabilnost

= proporcija opažene varijance u grupi pojedinaca koja se može objasniti genskom varijancom

- Opisuje stupanj i kojem genske razlike među pojedincima uzrokuju razlike u opaženoj osobini
- Formalna definicija: proporcija fenotipske varijance koja se može objasniti genotipskom varijancom
- Fenotipska varijanca- opažene individualne razlike ; visina, ličnost
- Genotipska varijanca- individualne razlike u ukupnoj zbirci gena koje posjeduje neka osoba
- Postotak opažene varijance u grupi pojedinaca koji se može objasniti okolinskim razlikama naziva se
okolinski efekt ( može se mijenjati u vremenu i situacijama)
- Što je heritabilnost veća, okolinski efekt je manji

Pogrešna shvaćanja heritabilnosti

1. Nije precizna
2. Ne odnosi se na pojedinca
3. Nije vječno ista ovisi o trenutnoj populaciji, u određenom trenutku i vremenu

Pojašnjenje rasprave o naslijeđu i okolini

2 razine analize:

1. Razina pojedinca ne može se raspravljati o utjecaju gena i okoline na toj razini

2. Razina populacije gleda se utjecaj geni/ okolina
Npr. Velik utjecaj gena kd je u pitanju visina, mali kd se radi o biranju bračnog partnera
Metode genetike ponašanja

1. Selektivni uzgoj životinja; pokazao da su agresivnost, ugodnosti želja za ugađanjem nasljedni

2. Porodična istraživanja
3. Istraživanje blizanaca
4. Istraživanja usvajanja

Porodična istraživanja

- Istraživanja koja povezuju stupanj genske povezanosti članova porodice sa stupnjem sličnosti među ličnosti
- Roditelji/djeca dijele 50% gena, braća/sestre 50%, bratić/sestrične 12.5%
- Ako je osobina heritabilna, onda bi članovi koji imaju veći stupanj povezanosti trebali biti sličniji
- Nedostatak: članovi porodice, osim gena uglavnom dijele i okolinu

Istraživanja blizanaca

- Daju procjenu heritabilnosti računanjem jesu li jednojajčani blizanci (dijele 100% gena) sličniji od
dvojajčanih (dijele 50% gena)
- Ako su jednojajčani blizanci međusobno sličniji od dvojajčanih, znači da je veći utjecaj gena nego okoline
- Veća sličnost jednojajčanih blizanaca kod dominantnosti (r=0.57) i visine
- Formula: ___________________
- Rmz= korelacija monozigotnih blizanaca; rdz= korelacija dizigodnih blizanaca
- Bitno da su zadovoljene 2 pretpostavke:
1. Pretpostavka o jednakim okolinama: okolina iz koje dolaze jednojajčani blizanci treba biti jednako slična
kao i okolina iz koje dolaze dvojajčani blizanci (tipa isto oblačenje jednojajčanih blizanaca može povećati
utjecaj okoline na njih jer im se pruža tretman koji nije isti kao i kod dvojajčanih blizanaca)
2. Blizanci trebaju biti reprezentativni za populaciju: problem jer se rađaju nekoliko tjedana ranije i lakši su,
ali se uzima da su reprezentativni uzorak

Istraživanja usvajanja

- Najsnažnija dostupna istraživačka metoda

- Računanje korelacije usvojene djece i usvojitelja; visoki +r= velik utjecaj okoline
- Korelacija usvojene djece i bioloških roditelja; visoki r+= velik utjecaj gena
- Pozitivne strane: zanemaruju pretpostavku o jednakim okolinama
- Nedostatak:
1. Pitanje reprezentativnosti
2. Selektivni smještaj- ako su usvojena djeca smještena kod roditelja koji su slični njihovim biološkim pa
dolazi do umjetno povećane korelacije okolinskog utjecaja
- Najsnažniji nacrt: kombinacija istraživanja blizanaca i usvajanja; istraživanje blizanaca odraslih odvojeno

TABLICA 6.1 str 174

Glavni nalazi bihevioralno genetičkih istraživanja

Osobine ličnosti:

- Henderson pregled literature o više od 25000 parova blizanaca; E=0,51 za mz ; E=0,21 za dz 

heritabilnost od 0,60
- N=0,5 za mz; N=0,23 heritabilnost od 54%
- Istraživanja usvajanja  heritabilnost za E=40%, za N=30%
- Razina aktiviteta heritabilnost je 0,4
- Osobine tipa makjavelizam, bešćutnost, neustrašivost, imunost na stres „psihopatske osobine ličnosti“
imaju umjerenu do visoku heritabilnost
- Istraživanje u Japanu umjerena heritabilnost za Cloningerov sedmofaktorski model temperamenta i
karaktera; uključuje traženje novosti, izbjegavanje ozljeđivanja, ovisnost o nagradi
- Minnesota istraživanje blizanaca istraživanje blizanaca odgajanih odvojeno

Zaključak:

- E, N i druge dimenzije petofaktorskog modela su umjereno heritabilne

- Pušenje, pijenje, stavovi, profesionalni interesi i seksualna orijentacija umjereno heritabilni
- Karakteristike ličnosti su 30-50% heritabilne, a 50-70% pod utjecajem okoline

TABLICA 6.2 str 177

Stavovi i preferencije

- Dio su ličnosti ( stabilni u vremenu, velike individualne razlike)

- Minnesota istraživanje tradicionalizam ima heritabilnost 0.63
- Colorado longitudinalno istraživanje genski utjecaj na konzervativne stavove se pojavio već u dobi od 12
god
- Geni utječu na različite profesionalne interese i na socijalni status ( profesionalni interes poput želje za
natjecanjem i bogatstvom mogu dovesti do izbora zanimanja kof kojih se postiže viši status i prihod)
- Heritabilnost kod blizanaca je 0 za vjerovanje u boga i religijske stavove

Seksualna orijentacija

- Procjene heritabilnosti iz svih istraživanja kreću se u rasponu od 30-70

- Spolna nekonformiranost u djetinjstvu imala je heritabilnost za M (50%) i Ž (37%) Dokaz da je Bemova
teorija točna; spolna nekonformiranost u djetinjstvu je nasljedna komponenta seksualne orijentacije u odrasloj
dobi

Pušenje i pijenje

- Individualne razlike u navikama pušenja i pijenja su heritabilne

- Alkohol: heritabilnost je umjerena,36-,56
- Alkoholizamheritabilnost ,5 i više (postoji veza između alkoholizma i antisocijalnog ponašanja)

Dijeljeni i nedijeljeni okolinski utjecaji: zagonetka

Dijeljeni kvaliteta hrane kod kuće, roditeljske vrijednosti i stavovi

Nedijeljeni roditelji različito tretiraju djecu, djeca imaju različite prijatelje

- Na većinu varijabli ličnosti dijeljena okolina ima malo ili nimalo utjecaja
- Nedijeljena okolina ima puno utjecaja na ličnost ( okoline imaju velik utjecaj na razvoj ličnosti, ali ne utječu
karakteristike koje braća i sestre dijele)
- Važni dijeljeni okolinski utjecaji: vjerovanja, politička orijentacija, zdravstvena ponašanja i u manjoj mjeri
verbalna inteligencija
 - Pušenje i pijenje – usvojena braća i sestre koji su odrasli zajedno, a genetski nepovezani r=.41-,46
- Dijeljena okolina utječe na : anitsocijalno ponašanje, depresivne simptome i autoimuno funkcioniranje
(mogućnost brige za vlastite osnovne potrebe)
- Okolina je važnija za objašnjenje Big 5 više nego što se dobivalo samoprocijenama

Geni i okolina

Interakcija genotipa i okoline

- Odnosi se na različite odgovore pojedinaca s različitim genotipovima na iste okoline ( primjer ekstraverzija
introverzija pojedinci s različitim genotipom (introverti/ekstraverti) različito odgovaraju na istu okolinu
(buka u sobi) E preferiraju buku i postižu tad bolje rezultate, a introverti imaju bolje rezultate kd riješavaju
zadatke u tišini
- Individualne razlike su u interakciji s okolinom, što utječe na izvedbu

Korelacija genotipa i okoline

- Odnosi se na različito izlaganje pojedinca s različitim genotipovima različitim okolinama

- Ex. Roditelji mogu poticati sportske aktivnosti na atletski nadarenu djecu više u odnosu na manje atletski
nadarenu djecu
- 3 različite korelacije genotipa i okoline
1. Pasivna
2. Reaktivna
3. Aktivna

Pasivna- događa se kad roditelji pružaju djeci i gene i okolinu tako da su oni u korelaciji. Npr, roditelji prenesu djeci
gene za verbalne sposobnosti i imaju kuću ispunjenu knjigama. Knjige i verbalna sposobnost su u korelaciji, ali na
pasivan način jer djeca nisu ništa napravila da bi došlo do povezanosti

Reaktivna- događa se kad roditelji i drugi reagiraju drugačije na neku djecu. Npr roditelji obično škakljaju i guguću
više bebama koje se smiješe nego onima koji se ne smiješe, što dovodi do korelacije genotipa za smiješenje i mazne
socijalne okoline. Do korelacije dolazi jer roditelji različito reagiraju na bebe

Aktivna- kad pojedinci s određenim genotipom traže okoline nesretnim slučajnim izborom. E će više organizirati puno
zabava i tako se okružiti socijalnom okolinom od one povučenih I. Korelacija se pojavljuje jer se pojedinci aktivno
stvaraju.

Korelacije okoline i genotipa mogu biti negativne roditelji aktivne djece mogu ih pokušavati natjerati da mirno
sjede i smire se;r=- jer je roditeljsko ponašanje suprotno djetetovim osobinama

Istraživanje:

Multidimenzionalni upitnik ličnosti:

3 glavna faktora: pozitivna afektivnost (sreća), negativna afektivnost(anksioznost) i sputanost (savjesnost, kontrola)

Faktori percepcije obiteljske okoline: obiteljska kohezija ( toplina, izostanak sukoba) prisjećanje sputanost i
nedostatak negativne afektivnosti i obiteljski status ( intelektualna, kulturna stimulacija i financijski izvor)
prisjećanje pozitivna afektivnost

- Pojedinci s niskim negativnim afektom i visokom sputanosti više se prisjećaju rane obiteljske okoline kao
ekstremno kohezivne. Objašnjenje; smireni, neneurotični pojedinci potiču smirenost i koheziju u obitelji o
stvaraju odrastanje koje dalje potiče njihovu smirenu ličnost i možda njihova ličnost utječe na to kako se oni
prisjećaju svoje okoline ( prisjećaju se samo mirnih trenutaka)
Molekularna genetika:

- Određivanje povezanosti gena i osobina ličnosti

- D4DR kratki krak 11 kromosoma; kodira protein dopaminski receptor povezan s traženjem novosti,
riskantnim ponašanjem rezultati nisu uspješno replicirani

Genetika ponašanja, znanost, politika i vrijednosti

- Prevladavajući okolinski pogled je smatrao da je ličnost determinirana socijalizacijskim postupcima,

roditeljskim stilom i drugim sredstvima društva
 Kultura i ličnost (17)

- Kulturalna kršenja
- Primjer – jedenje govedine, muž koji tuče ženu i odbijajuća bolnica (različita interpretacija kod Hindu brahmana i
Amerikanaca)
- Neki aspekti ličnosti su varijabilni u različitim kulturama (stavovi, vrijednosti, pojam o sebi), a neki univerzalni

Što je kulturalna psihologija ličnosti?

- Kulturalne varijacije – lokalne unutargrupne sličnosti i međugrupne razlike, bilo fizičke, psihološke ili ponašajne;
koriste se samo za opis, ali ne i objašnjenje
- Kulturalna psihologija ličnosti – ima tri ključna cilja:
1) Otkriti principe koji su u osnovi kulturalne različitosti
2) Otkriti kako ljudska psihologija oblikuje kulturu
3) Otkriti kako kulturalno razumijevanje oblikuje našu psihologiju

Tri glavna pristupa kulturi:

- Kulturalne varijante – atributi ličnosti koji variraju od grupe do grupe

- Tri glavna pristupa za objašnjenje i istraživanje ličnosti u različitim kulturama:
1) Evocirana kultura
o Kulturalne razlike koje stvaraju različiti okolinski uvjeti koji aktiviraju predvidljiv skup odgovora
o Npr. Kulture bliže ekvatoru se više znoje od onih u sjevernijim klimama
o Dva su sastojka potrebna za objašnjenje kulturalnih varijacija:
a. Univerzalni temeljni mehanizam (npr. Znojne žlijezde)
b. Okolinske razlike u stupnju u kojem je temeljni mehanizam aktiviran (npr. Razlike u okolnoj temperaturi)

o Evocirana suradnja
 Kooperativno dijeljenje hrane kod različitih lovačko-sakupljalačkih plemena  dobiti od uključivanja u
kooperativno dijeljenje povećavaju se pod uvjetima velike varijance (hrana s velikom varijancom jako se
razlikuje po svojoj svakodnevnoj dostupnosti, npr. Meso > plodovi)
 Primjer: Ache pleme iz Paragvaja dijeli meso, ali ne i sakupljenu hranu  kooperativno dijeljenje je evocirano
okolinskim uvjetima velike varijance hrane
 Stupanj ravnopravnosti – blisko povezan s varijancom u zalihama hrane, npr. Zaliha hrane !Kung Sana je jako
varijabilna i oni dijele hranu izražavajući vjerovanja o ravnopravnosti, dok je kod Gana Sana varijanca hrane
mala i oni pokazuju veliku ekonomsku nejednakost

o Rano iskustvo i evocirane strategije biranja partnera

 Jay Belsky i sur. – grubi, odbacujući i nekonzistentni postupci odgoja djece, nepredvidivo pružani resursi i
bračno neslaganje potiču kod djece impulzivnu ličnost i strategiju biranja partnera koja je obilježena ranim
dobivanjem djece; s druge strane, osjećajnost, podupiranje i razumijevanje pri odgoju, u kombinaciji s
pouzdanim resursima i bračnom harmonijom, potiču kod djece savjesnu ličnost i predanu strategiju biranja
partnera koju obilježava odgođeno dobivanje djece i stabilan brak
 Djeca rastavljenih roditelja – veća impulzivnost, raniji ulazak u pubertet, ranije stupanje u spolne odnose i imanje
više spolnih partnera
 Razlike među kulturama – Švedska i Kina (537.)

o Časti, uvrede i evocirana agresija

 Nisbett – kulture časti: u tim kulturama se na uvrede gleda kao na izrazito uvredljive javne izazove na koje treba
odgovoriti direktnim sukobom i fizičkom agresijom; on smatra da na stupanj razvoja kulture časti u grupi utječu
ekonomska sredstva za opstanak kulture (specifično, način na koji se dobiva hrana)
 Npr.u stočarskim ekonomijama nečija cijela zaliha se može iznenada izgubiti zbog kradljivaca i tu pokazivanje
agresije nakon javne uvrede vjerojatno odvraća kradljivce; u mirnijim agrikulturalnim zajednicama gajenje
agresivnog ugleda je manje važno zato što se nečija sredstva opstanka ne mogu brzo narušiti
 U SAD-u, južnjaci (koji su kroz povijest za opstanak koristili stočarstvo) vjerojatnije koriste nasilje u svrhu
zaštite i kao odgovor na uvrede od sjevernjaka (koji su za opstanak koristili farme i agrikulturu), a veće su i stope
ubojstva kojima su povod bili pokušaji obrane svog ugleda
 Sličan uzorak pronađen i u laboratoriju gdje su sjevernjaci i južnjaci bili vrijeđani od strane eksperimentatora
(više agresivnih riječi), istraživanja u kojima im se prijetilo – južnjaci više razine testosterona i veća agresija

2) Prenesena kultura
o Prenesena kultura se sastoji od ideja, vrijednosti, stavova i vjerovanja koji originalno postoje barem u umu jedne
osobe, a koji se tad prenose u umove drugih ljudi kroz njihovu interakciju s izvornom osobom
o Npr. Stav da je pogrešno jesti govedinu
o Kulturalne razlike u moralnim vrijednostima
 Primjeri: str. 539., 540.
 Kulturalno različiti pogledi na moralnost prenose se na djecu vrlo rano u životu (npr. Korelacija američke 5-
godišnje djece i odraslih +0,89)
 I Indijci brahmani i Amerikanci slažu se da su slijedeće stvari pogrešne: ignoriranje žrtve nesreće, kršenje
obećanja, uništavanje nečije slike, udaranje neopasne životinje, incest između brata i sestre, krađa cvijeća
 Moguće univerzalije među kulturama – ubijanje bez razloga, incest ili seksualni odnosi s bliskim genskim
srodnikom  ipak, izjave o univerzalnosti su uvijek relativne
 Moralne vrijednosti vjerojatno su primjeri prenesene kulture

o Kulturalne razlike u pojmu o sebi

 Naši pojmovi o sebi utječu na to kako se predstavljamo drugima i kako se ponašamo u svakodnevnom životu
 Markus i Kitayama – svaka osoba suočava se s dva „kulturalna zadatka“:
a. Zajednica/međuzavisnost – odnosi se na to kako je osoba povezana ili privržena većoj grupi čiji je član, uključuje
odnose s drugim članovima grupe i utkanost u grupu
b. Djelovanje/nezavisnost – odnosi se na to kako se osoba diferencira od veće grupe, uključuje jedinstvene
sposobnosti te osobe, njene osobne unutrašnje motive i dispozicije ličnosti te načine na koje se odvaja od veće
grupe
 Ljudi u različitim kulturama razlikuju se po tome kako balansiraju ta dva zadatka – zapadne kulture karakterizira
nezavisnost i nju podržavaju razne kulturalne institucije i postupci, dok nezapadnjačke kulture (npr. Japan, Kina)
karakterizira međuzavisnost
 Nezavisnost – pogled na sebe kao na autonomnu, stabilnu, koherentnu osobu, slobodnu od utjecaja drugih
 Međuzavisnost – pogled na sebe kao na osobu koja je povezana, interpersonalno fleksibilna i predana povezivanju
s drugima
 Triandis – individualizam (osjećaj sebe kao autonomne i nezavisne osobe s prioritetima danima osobnim
ciljevima) i kolektivizam (osjećaj sebe kao osobe više povezane s grupom i međuzavisne, s prioritetima danima
grupnim ciljevima)
 Istraživanja – sjevernoamerički sudionici u testu dvadeset izjava češće se opisuju koristeći asptraktne unutarnje
karakteristike, a kineski sudionici koristeći društvene uloge; japanski i američki studenti u 4 konteksta (sami, s
prijateljem, u učionici s drugim studentima, u uredu profesora)  japanski studenti u svim uvjetima koristili
preferencije i aktivnosti ovisne u kontekstu pri samoopisivanju, dok su američki koristili apstraktne osobinske
termine; također, samo japanski studenti tendirali su karakteriziranju sebe različito u različitim kontekstima;84%
japanskih studenata opisuju se kao obično, a 96% američkih kao posebno
 Akulturacija – proces adaptiranja na načine života i vjerovanja uobičajena u nečijoj novoj kulturi (primjer su
Azijski Amerikanci koji se ne identificiraju kao Azijci – oni su se opisivali sličnije Amerikancima nego Azijcima,
čak su koristili više osobinskih termina od europskih Amerikanaca; s druge strane, Azijci koji žive u New Yorku i
identificiraju se kao Azijci koristili su više socijalno utkane samoopise)
 Ove kulturalne razlike mogle bi biti povezane s načinima na koje ljudi obrađuju informacije – Japanci skloni
holističkom objašnjavanju događaja, a Amerikanci analitičkom
o Kritike koncepata međuzavisnost-nezavisnost i kolektivistički-individualistički
 Matsumoto – dokazi za teoriju dolaze isključivo iz Sj. Amerike i istočne Azije (uglavnom Japana) i ne mogu se
generalizirati na druge kulture
 Postoji puno više preklapanja u pojmovima o sebi ljudi iz različitih kultura
 Church – pogledi na sebe u svim kulturama sadrže i nezavisne i međuzavisne konstrukte pojma o sebi, a pojmovi
o sebi u svim kulturama donekle variraju ovisno o soc.kontekstu
 Meta-analiza – iako su europski Amerikanci skloni biti donekle individualistični i manje kolektivistični nego oni
iz neke druge kulture, veličine efekata se pokazuju malima i označavaju ih važne iznimke (npr. Euroamerikanci
nisu više individualistični nego Afroamerikanci ili Hispanoamerikanci ili manje kolektivistični od Japanca i
Korejaca)
 Kritika – ovi koncepti su preopćeniti, spajaju različite vrste soc.odnosa i ignoriraju specifičnost konteksta u
kojima se izražavaju
 Prije su se oni smatrali primjerom prenesene kulture, ali nedavno je ponuđeno objašnjenje koje uključuje
evolucijsku psihologiju i evociranu kulturu (Oyserman, Kemmelmeier i Coon)  hipoteza da ljudi imaju
evoluirane psihičke mehanizme za obje vrste pojmova o sebi i da se mogu prebacivati s jedne vrste na drugu,
ovisno o prednostima prilagođenosti

o Kulturalne razlike u samouzdizanju

 Samouzdizanje – tendencija opisivanja i predstavljanja sebe korištenjem pozitivnih ili socijalno cijenjenih atributa
(npr. Pažljiv, pun razumijevanja, inteligentan, produktivan)
 Sklonosti samouzdizanju imaju tendenciju stabilnosti u vremenu i time predstavljaju trajne karakteristike ličnosti
 Angloamerikanci skloni održavanju općenito pozitivne evaluacije sebe, dok su Japanci skloni davanju puno manje
spontanih pozitivnih izjava o sebi (oni postižu puno niže rezultate nego Amerikanci na prijevodima skala
samopoštovanja, skloni su davanju negativnijih opisa sebe)
 Razlike u samouzdizanju javljaju se i u samoopisima roditelja vezanima uz kvalitetu njihovih roditeljskih
postupaka (američki i korejski roditelji)
 Kulturalne razlike u samouzdizanju proširuju se i na evaluaciju vlastite grupe u usporedbi s evaluacijama drugih
grupa
 Dva moguća objašnjenja:
1. Azijci se upuštaju u upravljanje dojmovima – oni se možda evaluiraju pozitivno, ali bi javno izražavanje ovih
pogleda oštetilo njihov ugled
2. Ove razlike točno reflektiraju ispitanikova duboka iskustva – tj. Azijati se, zbog dubokih kulturalnih razlika u
vrijednostima, stvarno evaluiraju negativnije nego Angloamerikanci; samo je jedno istraživanje provedeno na ovu
temu i ono potvrđuje ovo drugo objašnjenje (isti rezultati javljaju se i u uvjetima potpune anonimnosti ispitanika)
 Kurman – ispitao tri kulture (singapursku, drusko-izraelsku i židovsko-izraelsku) i pitao sudionike smatraju li se
ispod ili iznadprosječnima na 6 osobina: inteligencija, zdravlje, druželjubivost (djelujuće /agentic/ osobine) i
suradnja, iskrenost i velikodušnost (komunalne osobine) u svim kulturama ljudi su pokazivali pristranost
samouzdizanja
 Postoje i velike individualne razlike unutar svake kulture

o Varijacije u ličnosti unutar kulture

 Izvori unutarkulturalnih varijacija: odrastanje u raznim socioekonomskim klasama, razlike u povijesnim
razdobljima, razlike u rasnim kontekstima u kojima netko odrasta
 Utjecaj socijalne klase na ličnost – roditelji iz niže klase skloniji naglašavanju važnosti poslušnosti autoriteta,
roditelji višeg statusa skloni naglašavanju važnosti samousmjerenosti i nekonformnosti diktatima drugih (prema
Kohnu, ovi socijalizacijski postupci potječu iz vrsta zanimanja kojima roditelji očekuju da će se njihova djeca
baviti – poslovi višeg statusa zahtijevaju veću samousmjerenost, dok oni nižeg statusa češće zahtijevaju praćenje
pravila)
 Možda je smjer obrnut – možda su ljudi s ličnostima koje obilježava samousmjerenost i intelektualna fleksibilnost
skloni gravitiranju prema višim socijalnim klasama ili možda socijalizacijski postupci roditelja iz više klase imaju
tendenciju stvaranja djece s ličnostima koje su različite od ličnosti djece iz nižih klasa
 Tipično postoji više varijacija među pojedincima unutar kulture nego između kultura
 Utjecaj povijesnog razdoblja – npr. Ljudi koji su odrastali u vrijeme Velike depresije tijekom 1930-ih mogu biti
anksiozniji zbog sigurnosti posla, usvajajući konzervativniji stil trošenja; oni odrasli tijekom seksualne revolucije
1960-ih i 70-ih mogu pokazivati veću otvorenost za eksperimentiranje, itd.

3) Kulturalne univerzalije
o Pokušaj identificiranja karakteristika ličnosti koje se čine univerzalne ili prisutne u većini ili u svim ljudskim
kulturama
o Ove univerzalnosti čine razinu ljudske prirode analize ličnosti
o Margaret Mead poticala ova istraživanja
o Brown predlaže iduću listu postupaka i stavova koji su dobri kandidati za kulturalne univerzalnosti:
1. Izbjegavanje incesta
2. Facijalna ekspresija osnovnih emocija
3. Favoriziranje članova vlastite grupe
4. Favoriziranje srodnika nad nesrodnicima
5. Kolektivni identiteti
6. Strah od zmija
7. Podjela posla s obzirom na spol
8. Osveta i odmazda
9. Ja odijeljeno od drugih
10. Sankcije zbog zločina protiv kolektivnosti
11. Reciprocitet u odnosima
12. Zavist, seksualna ljubomora i ljubav

o Vjerovanja o karakteristikama ličnosti muškaraca i žena

 Williams i Best proučavali 30 država tijekom 15 godina – vrednovali svaki od pridjeva na 3 dimenzije: omiljenost
(poželjnost osobine), snaga (koliko osobina upućuje na moć) i aktivnost (u kojoj mjeri osobina sadrži energiju)
 osobine koje se pripisuju muškarcima i ženama (str. 553) pokazale su se jednako povoljne
 Moguće je da ova vjerovanja predstavljaju stereotipe koji se osnivaju na ulogama koje M i Ž univerzalno
preuzimaju, a moguće je i da ove osobine reflektiraju stvarna opažanja stvarnih spolnih razlika u ličnosti

o Izražavanje emocija
 Kulturalni varijabilitet u prisutnosti ili odsutnosti riječi za emocije neki psiholozi ličnosti interpretiraju kao znak
da se kulture razlikuju u prisutnosti ili odsutnosti stvarnog doživljavanja tih emocija
 Pinker – ljudi se ne razlikuju po tome kako se osjećaju, nego u tome koliko često izražavaju, razgovaraju i djeluju
na temelju raznih emocija; smatra da malo znači ima li jezik riječ za određenu emociju ili nema, ako je pitanje
doživljavaju li ljudi emociju na isti način
 Ekman potvrdio univerzalnost osnovnih emocija
 Pogled da jezik nije nužan kako bi ljudi doživljavali emocije može se suprotstaviti onome što se naziva
whorfovska hipoteza lingvističke relativnosti, koja drži da jezik stvara misli i iskustvo (u svom ekstremu ovaj
hipoteza smatra da su ideje i emocije ljudi ograničene riječima koje postoje u njihovu jeziku i kulturi)
 Ekman – razlike između doživljavanja i izražavanja emocije (japanski studenti su se u prisutnosti
eksperimentatora smijali gledajući scenu koja bi trebala izazvati gađenje, ali kad su bili sami, i oni su, jednako
američkim studentima, izražavali gađenje)

o Dimenzije opisivanja i evaluacije ličnosti

 White – istraživao sličnosti 37 opisa ličnosti kroz nekoliko kultura – otkrio dvije nezavisne dimenzije:
dominantnost-submisivnost, toplina i prijateljstvo-hladnoća i hostilnost (dvije glavne dimenzije kružnog modela
interpersonalnog ponašanja – Wiggins)  univerzalne dimenzijeza opisivanje karakteristika ličnosti drugih
 Solidarnost/konflikt – potencijal za slaganje ili neslaganje u ciljevima i djelovanjima više aktera
 Dominantnost/submisivnost – asimetričan utjecaj jednog aktera na drugog
 Hogan smatra da ove dvije dimenzije opisuju dva najvažnija zadatka koja ljudi moraju izvršiti u svojim
interakcijama s drugima – slaganje (toplina/hladnoća) i napredovanje (dominantnost/submisivnost)
 Buss – evolucijsko objašnjenje: evolucijska perspektiva rješavanja socijalno adaptivnih problema 
dominantnost/submisivnost – adaptivni je imperativ za ljude znanje koliko su drugi jaki ili slabi (pruža vrijednu
informaciju o tome tko se može nekažnjeno iskorištavati, a tko se mora poštovati); toplina/hladnoća – tko će biti
dobar prijatelj ili saveznik, a tko će koristiti agresivnu socijalnu strategiju i smetati ciljevima i težnjama osobe

o Petofaktorski model ličnosti

 Neki psiholozi ličnosti smatraju da univerzalne dimenzije ličnosti nisu samo načini evaluiranja drugih ljudi, nego
da predstavljaju univerzalne dimenzije na kojima se pojedinci razlikuju
 Pitanje: Postoji li univerzalna struktura ličnosti ili postoje različiti faktorski modeli u različitim kulturama?
 Prema nekim psiholozima, samom konceptu ličnost nedostaje univerzalnost; najekstremnija perspektiva upućuje
na to da je sama ideja ličnosti kao unutarnjeg skupa psihičkih karakteristika arbitrarna konstrukcija zapadne
kulture (Church)
 Na drugom ekstremu je pozicija da su osobine ličnosti univerzalne u svojoj primjenjivosti i da će se potpuno
jednaka struktura ličnosti pojaviti u različitim kulturama
 Dokazi:
1. Postojanje osobinskih termina u drugim kulturama:
 Filipinski koncepti pakikiramdam (osjetljivost, empatija) i pakikisama (slaganje s drugima)
 Korejski koncept chong (ljudska ljubav)
 Japanski koncept amae (blaga ovisnost)
 Kineski koncept ren qin (biti orijentiran na odnose)
 Meksički koncept simpatico (biti uravnotežen i izbjegavati sukobe)
2. Dobiva li se ista faktorska struktura osobina ličnosti u različitim kulturama – dva pristupa za istraživanje ovog
pitanja:
a) Strategija „prenesi i testiraj“ – prevođenje postojećih upitnika i ček-lista pridjeva na druge jezike i primjena na
domaćim stanovnicima drugih kultura  dobiveni iznimno konzistentni nalazi koji podržavaju petofaktorski
model
b) Snažniji test općenitosti dolazi iz istraživanja koja započinju prvo korištenjem prirodnih dimenzija ličnosti, a tada
testiraju hoće li se i dalje pojavljivati petofaktorska struktura  osobinski termini u jeziku su identificirani; iako
se njihov apsolutni broj razlikovao od jezika do jezika, postotak riječi u svakom jeziku koji je predstavljao
osobinske termine bio je iznimno konzistentan, prosječno 4,4%; De Raad i sur. Su potom smanjili ovu listu na
savladiv broj od nekoliko stotina osobinskih termina (identificiranih kao prirodnih u svakoj kulturi) i faktorska
analiza pokazala je značajnu replikabilnost za 4 od 5 faktora (ekstraverzija, ugnodnost, savjesnost, emocionalna
stabilnost), pronađene neke razlike za peti faktor (inteligentan,maštovit-dosadan, nemaštovit – poljska i njemačka
kultura; otvorenost-intelekt, društvena znatiželja, poslušnost, kapacitet za razumijevanje – Filipini; konzervativan-
progresivan – Nizozemska; istinoljubivost – Mađarska)
 Zaključak: osobinski termini postoje u svim jezicima; faktorske strukture pokazuju veliku sličnost u različitim
kulturama (4 od 5, peti faktor varijabilan)
 Ličnost iz evolucijske perspektive(8)

Evolucija i prirodni odabir

- Ljudska priroda je proizvod evolucijskih procesa

- Charles Darwin začetnik evolucijske teorije

Prirodni odabir (odabir preživljavanja)

- Darwin teorija o procesu kojim nastaju adaptacije i promijene tijekom vremena-> teorija prirodnog
odabira
- Vrste proizvode više potomaka nego što ih može preživjeti varijante koje omogućuju preživljavanje
rezultiraju većim brojem potomaka uspješne varijante se nasljeđuju, a neuspješne se smanjuju i nestaju
- Sile koje otežavaju preživljavanje= neprijateljske sile prirode.. Ex: nestašica hrane, bolesti, paraziti,
ekstremni vremenski uvjeti
- Adaptacije= naslijeđena rješenja za probleme opstanka i razmnožavanja koje pred nas postavljaju
neprijateljske sile prirode ( sklonost hrani bogatoj mastima i šećerom, imunosni sustav)

Spolni odabir

- Evolucija značajki koje su korisne za parenje, ali ne za preživljavanje (kićeno perje i rogovi jelena)

2 oblika:

1. Unutarspolno nadmetanje ( pripadnici istog spola natječu se međusobno, a ishod natjecanja daje
pobjedniku veći pristup pripadnicama suprotnog spola snaga, inteligencija; evoluirali jer su pobjednici
češće bili u prilici pariti se)
2. Međuspolni odabir ( pripadnici jednog spola odabiru partnera na osnovi svojih preferencija za određene
kvalitete koje on posjeduje paun s blještavim perjem (signal zdravlja)); te životinje su češće birane za
partnera

Geni i uključujuća prilagođenost

- Prirodni i spolni odabir nisu odvojeni procesi

- Moderni biolozi: evolucija djeluje putem različite reprodukcije gena, definirane kao relativan
reproduktivni uspjeh u odnosu na druge
- I uspješno preživljavanje i uspješno nadmetanje za partnera utječu na razlike u reprodukciji gena
- Teorija uključujuće prilagođenosti reproduktivni uspjeh pojedinca+ utjecaj koje pojedinac ima na
reprodukciju svojih genskih srodnika, umnoženo stupnjem genske sličnosti ( utrošak pomaganja mora biti
manji nego dobrobit za reprodukciju vaših gena koje posjeduje vaš rođak)

Proizvodi evolucijskih procesa

- Adaptacija, nusproizvod adaptacija i šum( slučajne varijacije)

Adaptacije

- Primarni proizvod procesa odabira

- Struktura organizma koja se bez iznimke razvija, a koja uslijed toga što je isprepletena s ponavljajućom
strukturom svijeta, stvara odgovor na adaptivni problem
- Ex. Sklonost slatkoj i masnoj hrani, poriv da se brane bliski rođaci, preferencija zdravih partnera
- Okolina je uvijek potrebna za razvoj adaptacija, a okolinski događaji mogu olakšati ili otežati taj razvoj
- Karakteristike okoliša moraju se ponavljati da bi adaptacija evoluirala
- Adaptacija mora olakšavati rješavanje adaptivnog problema
- Adaptivni problem bilo što što ometa preživljavanje ili razmnožavanje
- Sve adaptacije moraju pridonositi prilagođenosti tijekom razdoblja u kojem su evoluirale, pomažući
organizmu da preživi, razmnožava se ili potiče reproduktivni uspjeh genskih srodnika
 - Strah od stranaca (ksenofobija) je vjv bila adaptivna osobina prije, ali danas više ne

Nusproizvodi adaptacija

- Evolucijski procesi proizvode i pojave koje nisu adaptacija

- Ex. Nos nam služi za njušenje, ali i za držanje naočala ( slučajni nusproizvod)
- Hipoteza da je nešto nusproizvod zahtjeva specificiranje adaptacije (nosa) čiji je to nusproizvod

Evolucijski šum

- Slučajna varijacija neutralna obzirom na odabir

- Ostatak nefunkcionalnih varijacija
- Velika/mala usna školjka ne utječe na sluh

Evolucijska psihologija

3 glavne premise: područna specifičnost, brojnost i funkcionalnost

Područna specifičnost

- Za adaptacije se pretpostavlja da su područno specifične u smislu da su ih oblikovali evolucijski procesi

za rješavanje konkretnog evolucijskog problema
- U području hrane, specifičnost se očituje kroz odabir masne i slatke hrane
- Drugi razlog za područnu specifičnost je da različiti problemi prilagođavanja zahtijevaju različite vrste
rješenja ( okusne preferencije ne pomažu nam kod odabira partnera)

Brojnost

- Imamo brojne adaptivne mehanizme

- Psihički mehanizmi : strah od zmija, visina, stranaca, paukova
- Psihički mehanizmi za odabir partnera, detekciju prevaranta, favoriziranje mjesta življenja, odgajanja
djece..

Funkcionalnost

- Psihički mehanizmi su dizajnirani za postizanje određenih adaptivnih ciljeva, ali moramo razumjeti te
funkcije ( ne možemo razumjeti naše preferencije odabira partnera, ako ne znamo funkciju tih
preferencija)

Empirijska provjera evolucijskih hipoteza

- Na vrhu hijerarhije je evolucija putem odabira

- Na nižoj razini su evolucijske teorije srednjeg dosega..ex teorija roditeljskog ulaganja i spolnog odabira.
Prema tog teoriji roditelj koji više ulaže u potomke bit će izbirljiviji kod odabira partnera
TABLICA STR 238!

Načini istraživanja:

Pristup deduktivnog izvođenja zaključaka s vrha prema dolje; kreće od teorije

Pristup induktivnog izvođenja zaključaka odozdo prema gore; kreće od podataka

- Ex. Teorija seksualne deprivacije; mislilo se da će muškarci koje teže uspijevaju ostvariti seksualni
pristup ženama koristiti agresivnije taktike nije dokazano!!!

Ljudska priroda
 - Psihički mehanizmi koji uspješno pomažu preživljavanje i reprodukciju češće se repliciraju nego
mehanizmi koji su neuspješni

Potreba za pripadanjem

- Hogan status i pripadanje su osnovni ljudski pokretači ( postizanje statusa i popularnosti vjv je
pojedincu donosilo reproduktivno važne dobrobiti poput bolje zaštite, veće količine hrane..)
- Isključenost iz grupe je jako štetna od tuga podrijetlo socijalne anksioznosti uznemirenost ili briga
vezana uz negativna procjenjivanja u interpersonalnim situacijama
- Soc. Anksioznost sprječava društveno isključivanje
- Dokazi da je potreba za pripadanjem središnji motiv ljudske prirode:
1. Grupe mogu dijeliti hranu, informacije..
2. Mogu ponuditi zaštitu od vanjskih prijetnji i suparničkih grupa
3. U grupama se nalazi puno potencijalnih partnera za reprodukciju
4. U grupama imamo rodbinu, koja pruža mogućnost alturističnih postupaka
- U prilog ide da vanjske prijetnje povećavaju grupnu koheziju i da je prilika za stjecanje dobara moćan
povod za stvaranje grupne kohezije

Pomaganje i alturizam

- Pomaganje drugima je izravna funkcija mogućnosti da primatelj poveća uključujuću sposobnost

pomagača ( pomaganje bi se trebalo smanjivati smanjenjem genskog preklapanja pomagača i primatelja
pomoći)
- Ljudi više pomažu mlađim rođacima nego starijima i onima koji imaju višu reproduktivnu vrijednost
(sposobnost za imanje djece)
- Pomaganje u situacijama u kojima se radi o životu i smrti smanjuje se kako član rodbine stari
- Kada je pomoć trivijalna, ljudi pomažu onima kojima je pomoć najpotrebnija, poput mladih i starih
- Ako su uvjeti riskantni više se pomaže mlađima
- U uvjetima mogućeg umiranja od gladi, mladi i stari se ostavljaju da umru, a najviše se pomaže onima
koji su najsposobniji tu pomoć iskoristiti (10-45 g)

Univerzalne emocije

- Tri evolucijske perspektive

1. Paul Ekman univerzalno prepoznavanje i izražavanje emocija (strah, ljutnja, tuga, iznenađenje, radost,
gađenje, prijezir)
2. Emocije su adaptivni psihički mehanizmi koji signaliziraju različite osiguravatelje prilagođenosti u
društvenom okruženju, emocije vode pojedince prema ciljevima koji bi jamčili prilagođenost u uvjetima naših
predaka ( užitak koji netko osjeća jer mu status u grupi raste)
3. Manipulacijska hipoteza emocije su dizajnirane da iskoriste psihičke mehanizme drugih ljudi ( izraz bijesa
čine verbalnu prijetnju uvjerljivijom)

Spolne razlike

- M i Ž će se razlikovati u područjima u kojima su se susretali s drugačijim adaptivnim problemima (ex.

Rađanje djece/ oksitocin..)
- Adaptivni problem muškaraca: nesigurnost u očinstvo razvoj ljubomore
- Žene zbog visokog ulaganja u potomstvo preferiraju partnere koji svoje resurse usmjeravaju prema
njoj/jednoj ženi

Spolne razlike u agresivnosti

- M češće ubojice, i njihove žrtve su drugi M

 - Objašnjenje evolucijski model unutarspolnog nadmetanja; Ž više pažnje posvećuju biranju partnera, a
mužjaci su prisiljeni boriti se za pristup
- Plato reprodukcije viši je kod M; razlika između onih koji imaju i onih koji nemaju potomstvo veća je kod
M, većina Ž će imati potomke, a M neki će imati neki ne efektivna poliginija
- Što je veća varijanca u reprodukciji, to će okrutnije bit nadmetanje spola koji ima veću varijancu
- Spolni dimorfizamvelike spolne razlike u veličini i strukturi; kd kod vrsta postoji velika varijanca; M
12% veći od Ž (umjereno dimorfni)
- Poliginija dovodi do odabira riskantnijih strategija privlačenja članova ( češće ubijaju M koji su
neoženjeni i siromašni)

Spolne razlike u ljubomori

- M ljubomorniji na znakove seksualne nevjere, Ž emocionalne( kd M posvećuje pažnju drugoj)

- Oba događaja uznemiruju oba spola; samo što će M više uznemirit seksualna nevjera, a Ž emoc. ( postoje
i fiziološki dokazi; otkucaji srca)
- Te spolne razlike postojane u različitim kulturama
- Desteno i Salovey M i Ž se razlikuju u svojim vjerovanjima o seksualnoj i emocionalnoj nevjeri. Ako Ž
seksualno vara M, on će misliti da postoji i emocionalna prevara, isto vrijedi i obrnuto  teorija
dvostruke nevjere  nije potvrđena

Spolne razlike u želji za seksualnom raznolikošću

- Proizlaze iz teorije roditeljskog ulaganja i spolnog odabira; oni koji više ulažu su izbirljiviji (Ž)
- Žene žele 4-5 u cijelom životu, M 18, novija istraživanja da M žele 14 partnerica u razdoblju od 30 g
- Žene i muškarci razlikuju se u svakom vremenskom periodu, a najveća je razlika u broju željenih partnera
za cijeli život

Spolne razlike u preferencijama kod izbora partnera

- Ž bitan novac i osobine koje pridonose financijskom uspjehu; ambicioznost, poduzetnost, pouzdanost
- M bitan izgled= lijepa=plodna
- Oba spola visoko ocjenjuju osobine blag i pun razumijevanja i uzbudljiva ličnost
- Buss i Barnes hipoteza strukturalne nemoći žene ne cijene partnerov prihod zbog evoluirane
preferencije, nego jer M u pravilu kontroliraju sredstva, tako da je brak bio primaran način dolaska do
sredstava
- Eagly i Wood spolne razlike su posljedica drugačijih društvenih uloga, M hranitelji, Ž čuvarice kuće

Pristajanje na seks s nepoznatom osobom

- M 2 puta više seksualnih fantazija, pozitivniji stav o usputnom seksu (50% M i 5%Ž izrazilo je želju za
izvanbračnim seksom)

Individualne razlike

- Posljedica okolinskih razlika koje utječu na psihičke mehanizme tipične za istu vrstu (ex. Pojava žuljeva
ovisno o okolinskim razlikama)

Okolinski pokretači individualnih razlika

- Odsutnost oca u prvih 5 g rani ulazak u spolne odnose, rana seksualna zrelost, često mijenjanje
partnera; pogotovo tome pridonose esktraverzija i impulzivnost
- Koriste kratkoročne seksualne strategije
- Pouzdan otac kasnije stupanje u seksualne odnose, potraga za dugoročnim stabilnim partnerima,
sigurna privrženost u vezama odrasle osobe, veliko ulaganje u mali br djece
- Dokazi:djeca rastavljenih brakova promiskuitetnija, ako otac nije prisutan Ž prije dobiju menarhu
Adaptivno samoprocjenjivanje nasljednih individualnih razlika

- Ako su kod ljudi evoluirali načini da sami procijene svoju fizičku spremnost, mogu sami odrediti da li će
koristiti agresivnost ili kooperativnu strategiju
- Sklonost agresivnosti je reaktivno nasljedna jer je ona sekundarna posljedica građe tijela
- Muškarci s mišićavim tijelom imaju veću vjv da postanu maloljetni delikventi u odnosu na mršave i
debele

Individualne razlike u strategiji koje su ovisne o učestalosti

- Odabir ovisan o učestalosti spol

- Spol mora postojati u jednakom omjeru
- Individualne razlike u ženskim strategijama biranja partnera uzrokovane su odabirom ovisnim o
učestalosti ž mogu biti usmjerene na dvije kvalitete potencijalnog partnera: roditeljsko ulaganje i
kvalitetu gena
- - žena koja traži partnera koji mnogo ulaže koristiti će restriktivnu strategiju traženja partnera ;
odgođen seksualni odnos i produžen period udvaranja
- Žena koja traži partnera zbog kvalitete njegovih gena koristi nerestriktivnu strategiju traženja partnera
- Uspjeh svake strategije ovisi o učestalosti svake strategije u populaciji, ona strategija koja je manje
uobičajena u populaciji je uspješnija
- Psihopatija neodgovorno ponašanje, egocentrizam, impulzivnost, površan šarm, nedostatak emocija
poput ljubavi, srama, krivnje, empatije
- Češće kod M, psihopatija je umjereno nasljedna, psihopati često koriste strategiju seksualnog
iskorištavanja, kako bi povećali svoje gene u populaciji ( M psihopati stupaju ranije u odnos, velik br žena
s kojim stupaju u odnos, više izvanbračne djece)

Petofaktorska teorija ličnosti i evolucijski važni adaptivni problemi

- -osobine ličnosti petofaktorskog modela konceptualizirane su kao najvažnije karakteristike adaptivnog

krajolika drugih ljudi
- Ellis i suradnici provjerili 5 faktora, + 2 dodatne individualne razlike (1. Tjelesna privlačnost- odraz
zdravlja i plodnosti, 2. Tjelesna spremnost- sposobnost da se zaštiti prijatelj ili partner)
- Petofaktorske dimenzije ličnosti povezane s rješavanjem adaptivnih problema
- Ugodni kooperativni, odani partnerima, zaljubljeni
- Ekstraverzija društveno nadmoćni, vođe

Ograničenja evolucijske psihologije

1. Ne možemo se vratiti u prošlost i točno ustvrditi koje su točno sile odabira djelovale na ljude
2. Nedovoljno detaljno ( ex. Ljubomora- koji znakovi ju potaknu, koji je tijek misli??)
3. Moderni uvjeti različiti od prijašnjih; ono što je prije bilo adaptivno ne mora biti dns
4. Ponekad je lakše naći suprotstavljene evolucijske hipoteze za objašnjenje istih fenomena ( neke hipoteze
potvrđene, ali brojne i dalje nisu)
 Fiziološki pristupi ličnosti

- Traumatske ozljede mozga mogu dovesti do promjena u ličnosti primjer Phineas Gage (šipka u glavu.. Postao je
impulzivan, agresivan, nepristojan)

TEORIJA TJELESNIH TEKUĆINA

- Galen i Hipokrit količina tekućine u tijelu određuje ličnost :
1. Flegma- pasivna smirena i misaona osoba flegmatik
2. Krv- sretna, otvorena i živahna osoba  sangivinik
3. Žuć- nestabilna, agresivna i razdražljiva kolerik
4. Crna žuć- nesretna, pesimistična i tmurna melankolik
- Jedna od prvih teorija koja primjenjuje fiziološki pristup na ličnost (psihičke osobine poput srdačnosti i obzirnosti su
posljedica fiziološkog sustava)
- Fiziološke varijable funkcioniranje sustava organa unutar organizma; živčani, krvožilni, mišićno-koštani sustav
- Važnost fiziologije:
1. Fiziologija utječe na ličnost ljudi se razlikuju po osjetljivosti ŽS ( introverti imaju osjetljiv žs)
2. Parsimoničnost fiziološke teorije objašnjavaju velik raspon ponašanja pomoću nekoliko konstrukata

Sheldonov fiziološki pristup ličnosti

- William Sheldon tip tijela određuje ličnost

1. Ektomorf- mršav
2. Mezomorf- mišićav
3. Endomorf- debel
- Tri tipa ličnosti
1. Misaoni i introvertirani -------------ektomorfi
2. Asertivni i odvažni------------------mezomorfi
3. Društveni i skloni zabavi-----------endomorfi

Nedostatak: nisu bili kontrolirani ( slijepi uvjeti) : procjenjivač je znao dodijeljene osobine ličnosti prije procjenjivanja
oblika tijela nova istraživanja nisu poduprla Sheldonove nalaze

- Oblik tijela povezan s odabirom zanimanja- policajci su mišićaviji

Fiziološke mjere koje se često koriste u istraživanjima ličnosti

1. Elektrode i senzori postavljeni na kožu ispitanika ( neinvazivni) nedostatak: ograničeno kretanje zbog žica
2. Telemetrija proces kojim se električni signali sa sudionika šalju poligrafu putem radiovalova umjesto žica
- Tri često korištene fiziološke mjere: elektrodermalna aktivnost, mjere rada srca i aktivnost mozga

EDR (provodljivost i elektricitet kože)

- Omogućava mjerenje aktivnosti simpatičkog živčanog sustava

- Što je veća aktivnost simpatičkog živčanog sustava, znojne žlijezde proizvode više vode i koža bolje provodi
elektricitet
- Neki ljudi imaju povećanu provodljivost kože u odsutnosti vanjskog podražaja (stalna aktivacija simpatičkog
sustava)  neurotični i anksiozni

Srčano- žilna aktivnost

- Tlak i otkucaji srca

- Povećanje srčanog ritma upućuje na pripremu na akciju (napad/bijeg)  osoba je tad anskiozna, uplašena
- Srčani otkucaji rastu i tokom kognitivnog napora- rješavanje zadatka
- Istraživanje: brojanje u nazad pred publikom (tip A ličnosti ( nestrpljivi, kompetitivni, hostilni) više im se povisi
broj otkucaja)
 Moždana aktivnost

- Mozak proizvodi malu količinu elektriciteta koja se može mjeriti elektrodama (EEG) dok osoba spava, budna je i
opuštena ili dok rješava zadatak dobivamo informacije o obrascima aktivnosti u različitim područjima mozga
- Tehnika evociranih potencijala, mjeri se EEG, ali se zadaje podražaj poput bljeska ili tona
- PET i fmri se koriste za mapiranje strukture i funkcije mozga
- Fmri  slikovno prikazivanje funkcijskom magnetnom rezonancom dopušta uvid u mozak kad je on aktivan

Istraživanje Canli i sur.

- Ljudi gledali 20 pozitivnih slika i 20 negativnih slika

- Pronašli specifične promjene u mozgu povezane s gledanjem fotografija različitog emocionalnog sadržaja ( ličnost
je u korelaciji sa stupnjem moždane aktivacije koja se pojavljuje kao odgovor na slike pozitivnog i negativnog
sadržaja)

Druge mjere

- Biokemijske analize sline i krvi

- Slina: učinak imunosnog sustava kao odgovor na stres, testosteron, koritzol (sramežljivi više kortizola),
monoaminoksidaza (posrednik crte traženja uzbuđenja)

Dimenzije ličnosti s fiziološkim osnovama

Ekstraverzija/introverzija

- Eysenckova teorija:
- Introverti imaju višu razinu aktivacije u uzlaznom retikularnom aktivacijskom sustavu (ARAS) nego ekstraverti
- ARAS kontrolira ukupnu razinu uzbuđenja
- I imaju više razine kortizolne pobuđenosti u stanju mirovanja jer njihov ARAS propušta previše podražaja
- Eysenck je u svoju teoriju ugradio Hebbovu ideju o optimalnoj razini pobuđenosti ( optimalna razina za obavljanje
zadatka Yerkes-Dodsonov zakon)
- Prema toj teoriji stanje stalne pretjerane pobuđenosti introverata nagoni ih da budu suzdržaniji i inhibiraniji (
izbjegavaju društvene aktivnosti), esktraverti moraju podići razinu pobuđenosti pa traže stimulirajuće aktivnosti
- Nosa istraživanja- u uvjetima nez podražaja razlike između introverata i ekstraverata bile su male ili ih nije bilo. Ali
u istraživanjima gdje se gledalo kako žs odgovara na umjerene razine podraživanja, introverti su imali brže
odgovore, kao što je Eysenck predviđao
- Promjena teorije: na početku Eysenck nije razlikovao stanje osnovnog stupnja pobuđenosti od pobuđenosti kao
odgovora na podražaj. Promijenio teoriju jer je pokazala da je prava razlika između I i E u njihovoj pobudljivosti, a
ne osnovnoj razini pobuđenosti
- E kd imaju izbora preferiraju veće razine podraživanja ( češće pritišću tipku koja izaziva promjece, češće uče u
bučnoj sobi

Russell Green istraživanje

Tri skupine ljudi:

1. 10 E i 10 I koji sami biraju glasnoću glazbe pri rješavanju zadatka

2. 10 E i 10 I koji slušaju istu razinu glazbe koju je odabrala prijašnja skupina ( E slušaju E, I slušaju I)
3. 10 E i 10 I koji slušaju istu razinu glazbe koju je odabrala prva skupina ( E slušaju I, I slušaju E)

Rezultati:

1. E biraju veću razinu sami

2. nema razlike u razini srčanog ritma između I i E u prvoj skupini
3. treća skupina I visoka razina pobuđenosti, E niska ( I imaju najlošje rezultate jer su pretjerano stimulirani)

osjetljivost za nagrađivanje i kažnjavanje

 - jeffrey Gray teorija osjetljivosti na potkrepljenje
- baza 2 biološka sustava u mozgu
1. BAS aktivacija ponašanja, odgovara na poticaje ( nagradu) i regulira prilaženje
2. BISsustav inhibicije ponašanja, odgovara na kaznu, frustraciju i nesigurnost, aktivacijom se ponašanje
zaustavlja ili se razvije izbjegavajuće ponašanje
- Prema Grayu ljudi se međusobno razlikuju prema relativnoj osjetljivosti BIS i BAS sustava
- Osoba s reaktivnim BIS je osjetljiva na kažnjavanje, frustraciju i novost dimenzija ličnosti
ANKSIOZNOST
- Osoba s reaktivnim BAS je osjetljiva na nagrade, pozitivne emocije i sklona prilaženju podražajima
IMPULZIVNOST ( nemogućnost inhibiranja odgovora)
- Odnos između Grayevih i Eysenckovog sustava je izravan ( BAS=E, BIS=N)
- Mozgovi E reagiraju više na nagrađujuće slike, a mozgovi N reaktivniji su na slike povezane s negativnim
emocijama
- Noviji model, ( BAS=E, BIS=N) ovo nije skroz točno, BAS i BIS imaju u sebi elemente i E i N, ali je bas
bliži E, a BIS bliži N
- Anksiozni ljudi pretjerana aktivnost sustava za inhibiciju
- Impulzivni pretjerana aktivnost sustava za aktivaciju ponašanja
- Carver i sur. revidirali Grayevu teoriju naglašavajući individualne razlike u prilaženju i povlačenju; to
smatraju Velikim dvjema dimenzijama ličnosti
- Istraživanje: nagrada i kažnjavanje, vrijeme reakcije visoki rezultati na BAS predviđaju bolju izvedbu u
situaciji nagrađivanja, visoki rezultati na BIS predviđaju bolje rezultate u situaciji kažnjavanja
- Impulzivne osobe ne uče dobro na osnovi kazne, bolje uče na osnovi nagrade

Traženje uzbuđenja

- Fiziološka osnova, traženje uzbudljivih aktivnosti, preuzimanje rizika, izbjegavanje dosade

- Istraživanja o osjetilnoj deprivaciji
- Hebb osobe u osjetilno depriviranim okruženjima su motivirane da dobiju bilo kakvu stimulaciju, čak iako
bi u normalnim uvjetima taj podražaj bio percipiran dosadnim

Hebbova teorija optimalne razine pobuđenosti

- Ljudi su motivirani za postizanje optimalne pobuđenosti; ako su u odnosu na osnovnu razinu nepobuđeni
dovoljno, za njih je porast pobuđenosti nagrađujući, a ako su previše pobuđeni za njih je nagrađujući pad u
pobuđenosti

Zuckermanova istraživanja

- Osobe koje imaju izrazito izraženu potrebu za uzbuđenjem ( tražitelji uzbuđenja) su najmanje otporni na
deprivaciju; neugodno im je
- Skala traženja uzbuđenja
- Ljudi koji traže uzbuđenja trebaju biti visoko stimulirani tokom dana; policajci, padobranci, skloni rizičnim
okladama, puno seksualnih partnera..
- Zuckermanova teorija usmjerila se primarno na ulogu neutransmitera u nastajanju razlika u traženju
uzbuđenja
- Monoaminoksidaza (MAO) odgovoran za održavanje odgovarajućih razina neurotransmitera. On djeluje taji
da razbija neurotransmitere nakon što oni dopuštaju živčanom impulsu da prijeđe.
- Ljudi koji traže uzbuđenost imaju niske razine MAO ( korel mala do umjerena) zbog toga imaju manje
kontrole nad svojim ponašanjem

Neurotransmiteri i ličnost

- Dopamin- ugoda ( sustav nagrađivanja)

- Serotonin depresija, anksioznost, poremećaji raspoloženja  niska razina serotonina povezana s
razdražljivim ponašanjem
 - Norepinefrin aktivacija sustava za napad ili bijeg

Cloningerov trodimenzionalni model ličnosti

- Tri osobine vezane su uz razine tri neurotransmitera

1. traženje novosti niske razine dopamina
2. izbjegavanje štete odstupanje razine serotonina ( nije linearna veza) : ljudi niski na izbjegavanju štete-
energičnni, otvoreni, optimistični, ljudi visoki na izbjegavanju štete- pažljivi, inhibirani, stidljivi
3. ovisnost o nagradi niska razina norepinefrina
- Geni djeluju na ličnost kroz neurotransmiterski sustav
- Keltikangas-Jarvinen i suradnici  D4DR povezan s genskim razlikama u traženju pobuđenosti
- Druga istraživanja nisu pronašla konkretne genske razlike povezane s traženjem novosti
- Meta- analiza postoji pouzdana povezanost samo specifičnih tipova ponavljanja genskog koda na D4DR
genu
- U stvaranju bilo koje osobine uključeno je puno gena
- Cloningerova teorija imala je utjecaj u psihijatriji ( alkoholičari mogu počet pit kako bi nadoknadili niske
razine serotonina (traženje novosti) ili izazvali ugodu (porast dopamina)

Jutarnjost- večernjost

- Posljedica razlika u cirkadijurnim ritmovima

- Korištenje nacrta s vremenskom izolacijom (osobe žive okolini izoliranoj od vremenskih znakova)
spavaju/bude se, jedu kd žele SLOBODNO-TEKUĆE vrijeme
- Prosječan ritam 24-25h
- Najuočljiviji ciklus noć-dan povezano s porastom temperature
- Kraći biološki ritam- jutarnje osobe
- Dugi biološki ritam- večernje osobe

Horne i osteg

- Bodovi na upitniku jutarnjosti/večernjosti koreliraju r=-0,51 s vremenom kad je postignut vrhunac tjelesne
temperature
- Stabilno u vremenu
- Ako je osoba zaposlena, u odnosu na studente dolazi do pomaka prema jutarnjosti
- Watts  što je veća razlika između jutarnjosti/večernjosti između cimera biti će lošji odnosi
- Jutarnji tipovi imaju najveću uspješnost u rješavanju zadatka između 8-11 ujutro, večernji tipovi između 5-11
popodne ; razlike mogu biti smanjene korištenjem stimulansa- kofein
- Ljudi se prilagode radu u smjenama, ali večernji tipovi se bolje prilagođavaju tipa transmeridijski let,
cjelonoćni rad bez spavanja u odnos na jutarnje tipove

Moždana asimetrija i afektivni stil

- LH aktivnija kod doživljavanja ugodnih emocija

- DH aktivnija kod doživljavanja neugodnih emocija
- Djeca imaju veću reakc. u LH kao reakcija na slatku otopinu, a u DH kao reakcija na gorku otopinu; odrasli
DH aktivnija kod gledanja strašnih filmova, LH kod gledanja ugodnih filmova
- Sklonost uznemirenosti/neuznemirenosti i s njom povezana EEG asimetrija stabilna je karakteristika kod
male djece ( mjerenje djeca koja plaču ili ne plaču kada su sama sa strancem, oni koji plaču veća aktivnost
DH i veći porast kortizola)
- Odrasli- individualne razlike u frontalnoj moždanoj kori dovoljno stabilne da bi se smatrale indikativnim za
postojanje biološke predispozicije u njihovoj osnovi
- Dispozicijski pozitivne osobe- veća aktivnost LH
Fox i Calkins prag odgovaranja

- Osoba koja ima obrazac veće aktivacije DH ima niži prag odgovaranja kd se dogodi nešto neugodno
- Osoba koja ima obrazac veće aktivacije LH ima niži prag odgovaranja kd se dogodi nešto ugodno

Richard Davidson

- Meditacija
- Ispitanici koji su imali blagu asimetriju u smjeru veće aktivacije desne strane ( upućuje na stres), nakon
treninga meditacije su imali značajan pomak prema ljevostranoj asimetriji u usporedbi s kontrolnom grupom
- Meditacija je poboljšala i funkcioniranje imunosnog sustava
Psihologija ličnosti (LONZA)

Biologija i psihologija ličnosti

- Kvantitativna genetika i psihologija ličnosti:

o Klasična bihevioralna genetika – najviše istraživanja u području je provedeno tim metodama
o Osniva se na istraživanjima genetički i okolinski informativnih populacija (blizanci, roditelji i potomci
koji žive zajedno/odvojeno)
o U tim se istraživanjima genima (ali niti okolini) ne pristupa direktno
o Istraživanja se osnivaju na Teoriji kvantitativne genetike
- Molekularna biologija i psihologija ličnosti:
o Istraživanja se provode molekularno biološkim metodama za koje psiholozi nisu obrazovani
o Istraživanja se usmjeravaju na same gene ili DNA
o Individualne razlike u DNA pokušavaju se povezati s razlikama u produktima gena (funkcionalna
genomika)
o Individualne razlike u DNA se pokušavaju povezati s bihevioralnim razlikama između pojedinaca
(bihevioralna genomika)
- Ličnost – teško uhvatljiv fenotip (Jang i Vernon, 2001)
o Ukoliko razlike u DNA želimo povezati s nekim fenotipom, nužno je da taj fenotip bude precizno
definiran (Što je to ličnost? – može biti različito definirana po različitim pristupima)
o Kako naći gene koji su povezani s ličnošću ukoliko se nismo dogovorili što je to ličnost?
- Najčešće korišteni teoretski okviri u bihevioralno-genetičkim istraživanjima – petfaktorski model
(O,C,E,A,N), velikih tri (PE, NE, C), Drugih velikih tri (P,E,N), Cloningerova psiho-biološka teorija (traženje
novosti, ovisnost o nagradi, perzistencija i izbjegavanje štete)
- Kako geni utječu na ponašanje (Hamer, Science 2002)
o OGOD – one gene, one disease  pogrešan pristup
o Uglavnom se radi o poligenetskom modelu nasljeđivanja – sve dimenzije distribuirane u populaciji
normalno, nemamo samo ekstraverte i samo introverte
o Određeni genotip samo povećava vjerojatnost pojave nekog ponašanja, tj. fenotipa
o Mreža gena – utječu jedni na druge (puno gena služi samo zato da utječu na ekspresiju drugih) te djeluju u
određenoj okolini
o Što su to geni?  fizičko-kemijske strukture koje se nalaze u stanicama našeg tijela; ima ih cca 30 000
(procjene prije HGP su bile 100 000), DNA – dva lanca nukleotidnih baza (A,T,G,C), baze se vežu
zakonito između, a bilo kako unutar lanca
o Što je to genetska šifra? – redoslijed parova baza kod nekog pojedinca, genetska šifra je najvećim
dijelom ista za sve ljude (99,9%), individualne razlike se javljaju jednom na 1000 baza, no, to nije malo
(procjene 1-3 000 000)
o Genetički marker – segment DNA koji se razlikuje kod različitih ljudi; te različite forme DNA nalaze se
na lokusu kromosoma i nazivaju se alelama; A, B i 0 su klasični genetički markeri – nalaze se na 9.
kromosomu i kodiraju različite tipove krvi
o Gen kandidat – genetički marker za koji se (na temelju nečega) pretpostavlja da bi mogao biti povezan s
fenotipom; geni koji se ekspresiraju u mozgu (2/3) su kandidati za objašnjenje veze između genotipa i
ponašanja; geni bitni za psihologiju ličnosti – geni za neurotransmitere, možda i geni za hormone
- Quantitative trait loci (QTL)
o Geni različite veličine efekta koji u jednom sustavu od više gena doprinose kvantitativnoj ili kontinuiranoj
varijaciji u fenotipu
o Tipične veličine efekta – 1% objašnjene varijance
o OGOD vs QTL – jedan nasuprot više gena; deterministički nasuprot probabilističkom modelu
- Identificiranje QTL kod ljudi:
a) Analiza vezanosti
o Npr. sib-pair method
 o Braća/sestre se podijele u skupine gdje za neki lokus dijele jednu, dvije ili niti jednu alelu i to se korelira s
njihovom bihevioralnom sličnošću
o Potencijalni problem: mala statistička snaga (max. 10%)
b) Metoda aleličke asocijacije
o Koreliranje nekog DNA markera i neke bihevioralne karakteristike u općoj populaciji
o Dakle, ta metoda ne koristi krvne srodnike
o Potencijalan problem: slučajni nalazi, npr. radi kompozicije uzorka (npr. temperament i tamna kosa)
o DNA pooling – miješanje DNA unutar ekstremnih skupina i ispitivanje razlike u frekvenciji pojedinih
alela (npr. uzmemo vrlo inteligentne i vrlo neinteligentne i gledamo genetičke razlike)
- Genetički markeri i ponašanje – nekoliko primjera:
o ACE
o apoE – 19.kromosom, određuje metabolizam kolesterola, 3 alele (e2, e3, e4), e4 rizična za
kardiovaskularne bolesti, jajojed vs Artur Asch (jedan od najtalentiranijih tenisača, zdrav život, umro od
srčanog u 30.); frekvencija apoE u populaciji :
e2e2 0,5%
e2/e3 10%
e2/e4 2,7%
e3/e3 61,8%
e3/e4 23,2%
e4/e4 1,8%
aditivni – efekti se nadodavaju
o D4DR
o MAOA
o 5-HTT
- apoE i Alzheimerova bolest: cca 50% oboljelih ima najmanje 1 kopiju e4 alele (nasuprot 25% u općoj
populaciji), e4 je posebno povezana s ranim pojavljivanjem Alzheimerove bolesti te s ranijim kognitivnim
padom kod zdravih ljudi srednje dobi (npr. slabije verbalno i neverbalno pamćenje), e4 + boks ili traume
glave = kognitivni pad
- D4DR i traženje novosti:
o Traženje novosti – dimenzija Cloningerovog psiho-biološkog modela; TN su impulzivni, eksploratorni,
lako pobudljivi, temperamentni, ekstravagantni; prema teoriji, TN uključuje razlike u transmisiji
dopamina
o D4DR – genetički marker, sastoji se od 7 alela koje mogu sadržavati 2-8 ponavljanja jedne sekvence od
48 parova baza (razlikujemo duge i kratke alele); marker se nalazi na 11. kromosomu i ekspresira se u
limbičkom sustavu
o Teorija predviđa: traženje novosti povezano je s razinom dopamina; individue koje imaju duge alele imaju
manjak dopamina i zato traže nove podražaje da bi povećali tu razinu i tako postigli optimalnu
stimulaciju; kauzalni mehanizam se odvija na molekularnoj razini  D4DR gen mijenja veličinu
citoplazmičnih prstenova na receptoru, stoga su kraće alele efikasnije u vezivanju dopamina
o Rezultati: dvojbeni, no u mnogim istraživanjima je pronađen očekivani efekt, potencijalan problem: efekti
su mali, pa ih je teško uhvatiti
- COMT (alele VAL/MET) – puno istraživan
- 5-HTT i neuroticizam-anksioznost:
o 5-HTT – genetički marker uključen u produkciju serotonina
o U više nalaza na ljudima i životinjama povezan s neuroticizmom odnosno anksioznošću
o 5-HTT ima dvije alele – dugu i kratku  ljudi i životinje s dugim alelama su stabilniji
o Nalazi se u nekim studijama nisu replicirali

- Genotip i okolina – glavni efekti i interakcija:

o Dosad je bilo riječi o povezivanju jednog gena i neke bihevioralne osobine
o U stvarnom životu mi na određen način reagiramo na ono što nam se događa
o Najnoviji trend u molekularnoj genetici – traženje interakcija genotipa i okoline
 o Dunedin Multidisciplinary Health and Development Study – zlostavljanje u djetinjstvu povećava rizik za
kasniji kriminalitet za 50%, većina zlostavljane djece ne postaju delinkventi ili kriminalci, pitanje: Zašto
neka zlostavljana djeca postaju delinkventi ili kriminalci, a neka ne?  hipoteza: odnos između
zlostavljanja i kriminaliteta moderira MAOA gen:
 MAOA gen kodira produkciju enzima MAOA, čija je funkcija da metabolizira višak neurotransmitera
 Dakle, premalo MAOA u uvjetima intenzivne produkcije neurotransmitera (odnosno intenzivne
stimulacije) dovodi do viška neurotransmitera
 To je prva specifična interakcija genotipa i okoline koja je uvjerljivo pokazana (iako je treba
replicirati)
o Caspi i sur. (2002):
 NV – razina MAOA aktivnosti – visoka/niska, zlostavljanje u djetinjstvu – nema ga (64%)/vjerojatno
(28%)/teško (8%)
 ZV – poremećaji u ponašanju, osuđivanost za nasilništvo (podaci policije), dispozicije prema
nasilništvu (psihološka procjena u dobi od 26 godina), antisocijalni poremećaj ličnosti (podaci
prikupljeni u dobi od 26 godina od osoba koje su dobro poznavale isp.), kompozit 1-4
 Rezultati: glavni efekt zlostavljanja u djetinjstvu, nema glavnog efekta MAOA aktivnosti, snažan
efekt interakcije između zlostavljanja i MAOA
 Primjerice, zlostavljana djeca s niskom razinom MAOA u 85% slučajeva imaju neku formu
antisocijalnog ponašanja
o Caspi i sur. (2003):
 Uzorak: New Zelan Longitudinal Study (Dunedin Study), u ovom slučaju N=847
 Mjere: genotip 5-HTT alele, stres u razdoblju od 21. do 26.god., depresivni simptomi
 Racionala: 5-HTT ima duge i kratke alele; istraživanja na životinjama su pokazala da štakori s dvije
duge alele bolje podnose stres od onih s dvije kratke; hipoteza: 5-HTT gen moderira odnos između
stresa i prijenosa serotonina (još se naziva i serotonin-transporter gen), stoga su autori željeli ispitati
hoće li ozbiljan stres imati teže posljedice na ljude s kratkim alelama od ljudi s dugim alelama
 Rezultati: osobe s dvije kratke alele koje su doživjele značajan stres imale su dvostruko veću
vjerojatnost da razviju depresiju od osoba koje su također doživjele stres, ali imaju dvije duge alele
 To je klasičan primjer interakcije genotipa i okoline
- Neke biološke teorije ličnosti:
1) Eysenckova teorija ličnosti – posebno ekstraverzije-introverzije
o Eysenckova teorija ekstraverzije uključuje više fizioloških mehanizama
o Hullova teorija reaktivne inhibicije – kod ekstraverata se brže razvija pa mogu kraće ustrajati u
aktivnostima
o Pavlovljeva teorija snage ŽS-a (lakoća kondicioniranja) – slabiji ŽS  podražljiviji i lakše ga je
kondicionirati; ekstraverti imaju snažan ŽS
o Najvažnije: razine aktivacije uzlaznog retikularnog aktivacijskog sustava (ARAS) što rezultira
kortikalnom pobuđenošću – introverti kortikalno pobuđeniji od ekstraverata; svi ljudi teže optimalnoj
razini pobuđenosti  ukoliko im je pobuđenost manja od optimalne, traže podražaje iz okoline koji imaju
stimulativnu vrijednost, ukoliko im je pobuđenost veća od optimalne, izbjegavat će stimulativnu okolinu
o E će birati stimulativnu fizičku okolinu, intenzivnu socijalnu stimulaciju, itd.
o I će birati manje stimulativnu fizičku okolinu, manje intenzivnu socijalnu stimulaciju, itd.
o Tko će bolje podnositi pivo?  E jer snižava razinu pobuđenosti, a oni imaju inicijalno višu (I bi zaspali)
o Fiziološke mjere kortikalne pobuđenosti:
 Eysenckova predikcija – introverti će imati manju inicijalnu razinu aktivacije (mjerenu EEG-om)
 Rezultati suvremenih istraživanja: inicijalna razina pobuđenosti I i E slična, reakcije I i E su slične u
situacijama male aktivacije, a u situacijama visoke aktivacije I imaju veću promjenu aktivacije
 Dakle, čini se da se I i E ne razlikuju po kortikalnoj pobuđenosti već po reaktivnosti ARAS-a (I su
reaktivniji)
2) Teorija J. Graya – osjetljivost na nagrade i kazne (teorija osjetljivosti na potkrepljenje)
o 2 sustava u mozgu – BAS i BIS
 o BAS odgovoran za signale nagrade (osjetljiv na ugodu) i regulira ponašanje približavanja (prema
izvoru nagrade), BIS odgovoran za signale kazne i aktivacija inhibira ponašanje te dovodi do
izbjegavanja
o Predikcije teorije:
 Postoje ind.razlike u osjetljivosti BIS i BAS sustava
 Ljudi osjetljiva BAS sustava će biti motivirani za ponašanja koja donose nagrade
 Ljudi osjetljiva BIS sustava bit će motivirani za ponašanja kojima se izbjegava kazna
 Veza sa osobinama ličnosti – BAS impulzivnost, BIS anksioznost
o Niski BIS – rizična ponašanja, neosjetljivost na kaznu
o Usporedba Eysenckove i Grayeve teorije (precrtati) : BAS bliži ekstraverziji, BIS neuroticizmu
3) Cloninger – trodimenzionalni model ličnosti
o Bratko kaže da nije toliko bitna teorija:P
o Psihobiološki model – povezuje glavne dimenzije temperamenta s glavnim neurotransmiterskim
sustavima u organizmu
a) Traženje novosti (novelty seeking) – visoka razina = niska razina dopamina
b) Izbjegavanje štete (harm avoidance) – visoka razina = niska razina serotonina
c) Ovisnost o nagradi (reward dependence) – visoka razina = niska razina norepinefrina
4) M. Zuckerman – teorija traženja uzbuđenja
o Porijeklo teorije – istraživanja senzorne deprivacije: pokazala su da postoji neka optimalna razina
stimulacije, neki ljudi lakše, a neki teže podnose senzornu deprivaciju
o Definicija – riječ je o crti ličnosti u čijoj je osnovi traženje različitih, novih, kompleksnih i intenzivnih
podražaja i iskustava te volja za upuštanje u fizičke, socijalne, pravne i financijske rizike radi samih
iskustava
o Dimenzija traženja uzbuđenja predviđa vrlo različita ponašanja – npr. sklonost ka opasnim
sportovima, riskiranju, korištenju alkohola i droga, preferenciju hrane, ...
o Fiziološka osnova: razina MAO enzima u mozgu (mono-amino-oksidaza), MAO razgrađuje
neurotransmitere nakon transmisije, niska razina MAO vezana je uz potrebu za snažnom stimulacijom
Kvantitativna genetika i psihologija ličnosti

- Bihevioralna genetika:
o Znanstvena disciplina koja se bavi etiologijom individualnih razlika
o Bavi se ponašajnim karakteristikama
o Kako?  tako da fenotipske individualne razlike povezuje s genotipskim i iskustvenim razlikama među
ljudima
o O ulozi genotipskih i okolinskih faktora u etiologiji ind.razlika zaključuje se na temelju sličnosti
pojedinaca koji dijele gene, odnosno okolinu
o BG se bavi etiologijom razlika u ponašanju unutar neke populacije
o BG istraživanja ništa ne govore o etiologiji grupnih razlika – npr. rasne razlike u inteligenciji zapravo
rezultat bolje okoline za bijelce – njihova inteligencija se poveća; iako je razlika rezultat okoline, to se
tumačilo razlikama u nasljednosti koje ne postoje
o BG se bavi varijacijama u ponašanjima koja se prirodno dešavaju
o BG se ne bavi mogućnošću mijenjanja nekog ponašanja – i osobine genetskog porijekla mogu se
mijenjati, ali on se ne bavi time
- Svaki čovjek je jedinstvena kombinacija genetskih (osim MZ blizanaca) i iskustvenih utjecaja (od trenutka
začeća do trenutka kada izmjerimo neku njegovu karakteristiku) – ti su utjecaji na razini pojedinca
- Kvadrati – površina (fenotip) i korelacija s visinom i širinom (geni i okolina)  gledamo koja objašnjava veći
dio varijance
- BG se ne bavi genetskim utjecajima koji su isti za sve pripadnike vrste
o Geni koji kontroliraju neke (za vrstu tipične) procese ne moraju imati nikakve veze s ind.razlikama unutar
vrste
o Npr. genetske razlike među ljudima objašnjavaju 60-70% ind. razlika u težini
o Leptin – gen koji kontrolira produkciju hormona prilikom hranjenja; kada se taj gen „nokautira“ kod
miševa, oni postaju pretili; no, ne postoje ind.razlike u DNA za taj gen (ni kod miševa ni kod ljudi)
- Varijabilitet genotipova i iskustava je relativan:
o Veći gen.doprinos – manji okolinski doprinos (i obrnuto)
o G + 0 = 100%
o Što bi bilo da nema genetskog ili okolinskog varijabiliteta?
- Može li se genotipski i okolinski varijabilitet mijenjati?
o Da – genetski npr. useljavanje i iseljavanje, inbreeding (izolirani dijelovi (otoci)  razmnožavanje
daljnjih srodnika i smanjenje varijabiliteta); očekivali bismo veći genetski doprinos u Švedskoj gdje su
okolinske razlike manje
- Osnovni pojmovi teorije kvantitativne genetike:
o Fenotip (ponašanje), genotip i okolina
o Aditivna i neaditivna genetska varijanca (efekt, utjecaj, doprinos, i sl.)
o Dijeljena i nedijeljena okolina
o Indeks heritabilnosti (h2) i njegova intrepretacija – h2 u užem smislu (samo aditivna) i širem smislu
(aditivna i neaditivna)
- Npr. fenotip za neuroticizam – anksioznost, depresivnost i sl., dakle ponašanje koje je rezultat te crte ličnosti
- Fenotip mora biti utemeljen i smislen
- Aditivna genetska varijanca – efekti gena se zbrajaju, iznosi 50% za braću i sestre, za MZ 100%
- Poligenetski – ako je varijabla kontinuirana, a ne dihotomna tj. diskontinuirana (a osobine ličnosti jesu
kontinuirane)
- Neaditivna genetska varijanca – različit genetski efekt se dobije nego zbrajanjem (1. Dominacija – isti
lokus, 2. Epistatička interakcija – različit lokus); posljedica kombinacije (npr. recesivni geni); ne dijelimo ju s
roditeljima, dijelimo ju s braćom i sestrama (25%), kod MZ blizanaca 100%
- h2 – 0-1, obično se izražava u % (koji postotak fenotipskih razlika je objašnjiv genetskim razlikama), svojstvo
populacije, a ne pojedinca:
o Populacijski parametar
o Nije svojstvo pojedinca
o Objašnjava ind.razlike
 o Ne objašnjava grupne razlike
o Nije nužno vezan uz promjenjivost svojstva
o Ovisi o varijabilitetu genotipova i fenotipa
- Fenotipske individualne razlike mogu se podijeliti na gene i okolinu: dijagram traga
- VMZ = h2 + c2 (dijeljena okolina)
- VDZ = ½ h2 + c2
- VRBD (biološki roditelji i djeca) = ½ h2
- VUD (usvojitelji i djeca) = c2
- Heritabilnost za:
o Broj crta otiska prstiju 97%
o Sistolički krvni tlak 64%
o Puls 49%
o Visina 90%
o Težina 60-70%
o Osobine ličnosti
- Rezultati BG u području ličnosti:
1. Osobine ličnosti su heritabilne
2. Rezultati istraživanja blizanaca i porodičnih istraživanja/istraživanja usvajanja su bitno različita
3. Postoji vrlo malo dokaza o diferencijalnoj heritabilnosti različitih osobina
4. Razvojna istraživanja pokazuju da geni u prvom redu doprinose stabilnosti ličnosti
5. Mehanizam djelovanja gena (možda) djelomično neaditivan (neaditivni genetički efekt – ne prenosi se s
roditelja na potomke)
6. Okolina djeluje na način da ljudi koji žive zajedno čini međusobno različitima, a ne međusobno sličnima (za
razliku od inteligencije
- Blizanci odrasli odvojeno:
Ekstraverzija Neuroticizam
Istraživanje MZ DZ MZ DZ
finsko .38 .12 .25 .11
englesko .61 .53
Minnesota .34 -.07 .61 .29
švedsko .30 .06 .25 .28
- Meta-analiza Eysenckovog modela:

rMZ rDZ h2
P .46 .23 .46
E .53 .24 .58
N .44 .22 .44
- Meta-analiza za pet-faktorski: h2 = 0,40 – 0,58
- Jednojajčani blizanci oko 0,50, a dvojajčani oko 0,20
- Manji efekt za porodična istraživanja nego za blizance  heritabilnost je veća kod blizanaca jer je tu prisutan
efekt neaditivnih utjecaja, a ne samo aditivnih kao kod braće i sestara
- H ličnosti 40% po posljednjim podacima
- Okolina i ličnost: rezultati meta-analize:
o Okolina objašnjava značajan dio ind.razlika u ličnosti
o Gotovo da nema utjecaja dijeljene okoline (oni okolinski utjecaji koji članove porodice čine sličnima)
o Svi okolinski utjecaji su nedijeljeni (ona iskustva koja članovi porodice ne dijele)
o Plomin i Daniels (1987) – zašto su braća toliko različita?  male korelacije 0,10-0,15  jer je
heritabilnost ličnosti umjerena (0,40) pa je njihova 0,20 (50% od 0,40), obiteljska heritabilnost je još
manja (0,20) pa je njihova 0,10; bitni okolinski utjecaji na individualnoj, a ne grupnoj razini (nisu previše
sistematski)
- Razvoj ličnosti:
 o Brojna istraživanja ličnosti na fenotipskoj razini pokazuju: stabilnost ind.razlika se povećava s razvojem;
različite osobine imaju različitu razvojnu krivulju
o Mijenja li se relativni doprinos gena i okoline?
o Longitudinalna istraživanja blizanaca:
 Mjerenje u 17.g. i 21.g.
 72 MZ, 59 DZ
 Povećanje ekstraverzije, smanjenje N, P stabilan, pad u skali laganja
 Žene veći N i laganje, muškarci psihoticizam
 Fenotipska stabilnost oko 0,60
 Razdijeliti osobine na genetsku i okolinsku komponentu u 2 mjerenja i iskorelirati te veličine:
U1 = G1+E1  P1
U2 = G2+E2  P2
rG1G2, rE1E2 ?
 Genetska korelacija : U1U2 (ista osobina); anksioznost – depresivnost (različite osobine)
- Pleotropija – isti geni doprinose različitim fenotipovima

E rg= 0,92 re=0,31

N rg =0,81 re=0,39
P rg =0,99 re=0,29
Laganje rg =0,99 re=0,33
- Stabilnosti više doprinose geni
- Veće heritabilnosti u kasnijoj dobi
- HEXACO – model ličnosti sa 6 faktora (H – honesty, humility)
Međukulturalna istraživanja petofaktorskog modela ličnosti

- Interes za međukulturalnu psihologiju ličnosti se u zadnjih 30ak godina udeseterostručio

- Dvije perspektive u međukulturalnim istraživanjima:
1) Kulturalna psihologija – standardna doktrina posuđena iz antropologije; prema njoj kultura oblikuje
ličnost; što je kultura više kolektivistička, to su individualne osobine kao konstrukti manje smislene
2) Osobinska psihologija – polazi se od ideje da su crte ličnosti smisleni konstrukti u svim kulturama i
istražuje se univerzalnost-specifičnost strukture ličnosti u različitim kulturama
- Mjerni instrumenti ličnosti lošije funkcioniraju u kolektivističkim kulturama, indikatori pouzdanosti i
valjanosti su slabiji
- Geografija ličnosti – prosjeci pripadnika različitih kultura, gleda se distanca u osobinama ličnosti među
različitim kulturama
- Broj međukulturalnih istraživanja ličnosti u okviru osobinskog pristupa također se jako povećava – čemu to
pripisati?  široka dostupnost mjernih instrumenata koji su sada prevedeni u mnogo kultura (primjerice
16PF, NEO-PI-R, IPIP, EPQ, BFI, itd.)
- U području emocija se univerzalnost i međukulturalna invarijatnost koristi kao kriterij za određivanje
„temeljnih emocija“
- Može li isto biti kriterij za određivanje „temeljnih dimenzija ličnosti“?
- Osobinske teorije ličnosti:
o Polaze od pojma crte ličnosti i pretpostavljaju da se u osnovi opaženih osobina nalazi manji ili veći broj
faktora
o Tipični argumenti za neku osobinsku teoriju ličnosti:
1. Rezultati faktorskih ili nekih drugih strukturalnih analiza
2. Rezultati eksperimentalnih istraživanja
3. Rezultati razvojnih istraživanja
4. Rezultati bihevioralno-genetičkih istraživanja
5. Rezultati međukulturalnih istraživanja?
- Vrste međukulturalnih istraživanja petofaktorskog modela
1) Istraživanja univerzalnosti strukture ličnosti
o Istraživanja gdje se kretalo eksploratorno (primjerice s leksičkom hipotezom) i nalazilo 5 faktora
o Istraživanja gdje se polazilo od neke verzije petofaktorskog modela (primjerice FFM Coste i McCraea) i
provjeravala njegova održivost u različitim kulturama
2) Istraživanja gdje je petofaktorski model predstavljao polazište, a istraživalo se nešto drugo
o Regionalne razlike u ličnosti
o Dobne i spolne razlike
o Doprinos nasljeđa i okoline
- Age Differences in Personality Across the Adult Life Span: Parallels in Five Cultures
o Međukulturalno istraživanje dobnih razlika
o Pet kultura: Njemačka, Italija, Portugal, Hrvatska i J.Koreja
o Smanjenje neuroticizma, ekstraverzije i otvorenosti, porast savjesnosti i ugodnosti
- Leksički pristup – Nizozemska:
o 5. faktor autonomija (intelektualna autonomija = intelekt + dominantnost)
o Nisu se vodili pravilima jednostavne strukture u FA (izabiranje onih čestica koje imaju najveću korelaciju
s jednim faktorom, a najmanju sa svim drugim)
o Oni su pogledali sve čestice i tražili dvostruke i trostruke projekcije (svijet ne funkcionira ortogonalno)
o Ovi faktori nisu posve razdvojeni – interkorelirane skale (0,50)
- Univerzalnost petofaktorske strukture ličnosti – Hendriks i sur.
o Prikupljene su samoprocjene ličnosti pomoću FFPI upitnika u 13 zemalja – neke su bile europske, a neke
ne; neke su bile slavenske, germanske, romanske
o Cilj: ispitati faktorsku strukturu u svakoj zemlji; ispitati generalizabilnost faktorske strukture u različitim
zemljama
o Rezultati:
1. Nađena je slična faktorska struktura u različitim zemljama
 2. Multigrupna FA pokazala je vrlo visoku kongruenciju faktora petofaktorskog modela
o M=0,91, C=0,94  faktorska struktura u 13 zemalja skoro identična
- Universal features of Personality Traits from the Observer's Perspective: Data from 50 Cultures
o Na 11 985 ispitanika (uključujući i hrvatski uzorak) primjenjena je P verzija NEO-PI-R upitnika
o Ispitanici su zamoljeni da zamisle neku osobu koju dobro poznaju i procijene je na upitniku koji mjeri 30
faceta koje se grupiraju u 5 širokih domena ličnosti (O,C,E,A,N)
o Napravljena je faktorska analiza koja je pokazala univerzalnu strukturu ličnosti – 30 faceta ličnosti su se
grupirale u svim kulturama
o Spolne razlike u ličnosti su bile veće u zapadnjačkim nego li u ostalim kulturama
o Dobne razlike su bile slične u različitim kulturama
o Kongruencija 0,97-0,98 : struktura gotovo identična u različitim kulturama
o Zaključak: osnovne značajke ličnosti su slične u različitim kulturama; dakle, u određenoj se mjeri može
govoriti o univerzalnoj strukturi ličnosti
o Razlike između M i Ž za samoprocjene i procjene:
 Cohenovi d - + za Ž, - za M
 Postoje spolne razlike za sve facete N  M više samo u impulzivnosti
 E žene više, osim za asertivnost i traženje uzbuđenja
 Ugodnost Ž>M
 Savjesnost – neke facete više Ž, a neke više M
 Razlike po kulturama
 Najviše UK (skoro 1 SD), Češka, Australija, Njemačka
 Najmanje Nigerija, Indija, Bocvana
 Kod nas nije tako velika razlika
 Kulture s dobro definiranim osobinama ličnosti (individualističke) imaju veće spolne razlike, dok
je u kolektivističkim kulturama varijabilitet manji
- Agregirane osobine ličnosti (Personality Profiles of Cultures)
o Profil ličnosti kulture – operacionaliziran je kao prosjek na skalama ličnosti kod pripadnika različitih
kultura
o U ovom su radu na uzorkuod 12 156 pripadnika različitih kultura primijenjene skale NEO-PI-R upitnika
ličnosti koji mjeri 5 širokih domena
o Te su mjere agregirane na razini pojedine kulture i korelirane s različitim varijablama
o Rezultati:
1) Europljani i Amerikanci su postigli u prosjeku više rezultate na faktorima ekstraverzije nego li
ispitanici iz Azije i Afrike
2) Nađene su geografske razlike u varijancama (gdje su zapadne kulture imale veći varijabilitet ličnosti)
o Kulturalne distance:
 Prikaz kombinira E i N i smješta kulture u koordinatni sustav
 RH – malo ispod prosjeka za N, malo iznad za E
 Ideja – 5-dimenzionalni prostor za 5 osobina u koji se smještaju kulture
- National Character Does Not Reflect Mean Personality Trait Levels in 49 Cultures:
o Većina ljudi ima određena uvjerenja o osobinama ličnosti pripadnika vlastite kulture, kao i pripadnika
drugih kultura
o Ta uvjerenja mogu biti stereotipovi „sa zrncem istine“, no mogu biti i netočni stereotipovi
o U ovom su radu uspoređivane procjene nacionalnog karaktera za 3989 osoba iz 49 različitih kultura
(uključujući i hrvatsku) i to je onda uspoređeno s procječnim rezultatima stvarnih ispitanika unutar
pojedinih kultura
o U svakoj kulturi je proveden identičan postupak: jedna grupa ispitanika je trebala zamisliti „tipičnog“
pripadnika svoje kulture i procijeniti njegove osobine ličnosti na 30 faceta (odnosno 5 faktora)
petofaktorskog modela ličnosti
o Nezavisan uzorak ispitanika je trebao procijeniti „stvarnu osobu“, nekog koga dobro poznaju (meta je
varirana po dobi i spolu)
 o Rezultati: pokazalo se da su percepcije nacionalnog karaktera neutemeljeni stereotipovi (da nisu povezani
sa stvarnim osobinama pripadnika pojedinih kultura); korelacija između procjena tipičnog pripadnika
neke nacije i stvarnih podataka na pripadnicima tih nacija bile su nulte (medijan za 30 faceta je iznosio
ICC=0,04)
o Prigovor istraživanju: referentni okvir pri procjenama razlikuje se ovisno o kulturi – npr. neće svi jednako
definirati ekstraverziju; Japanci, primjerice, dobivaju niske rezultate na savjesnosti jer imaju visok
referencijalni okvir
- Petofaktorski model ličnosti i prevalencija infektivnih bolesti:
o Istraživanja agregiranih crta ličnosti pokazuju regionalne razlike u dimenzijama petfaktorskog modela
o Pitanje: Što sve doprinosi tim kulturalnim razlikama?
o Schaller i Murray polaze od ideje da je jedan mogući faktor koji doprinosi kroskulturalnim razlikama
izloženost infektivnim bolestima tijekom nacionalne povijesti
o Hipoteze:
1) Postojat će negativna povezanost između prevalencije infektivnih bolesti i :
 Ekstraverzije – budući da se infektivne bolesti mogu širiti socijalnim kontaktom, moguće je da
ekstraverzija predstavlja rizičan faktor
 Otvorenosti ka iskustvima – isto tako, budući da se bolesti mogu širiti hranom, vodom i drugim
izvorima iz okoline, moguće je da otvorenost predstavlja rizičan faktor
o Identificirana je 71 geopolitička regija i 9 infektivnih bolesti koje su se tamo povijesno javljale
o Procijenjene su regionalne razlike u prevalenciji infektivnih bolesti
o Formiran je index infektivnih bolesti 1-9
o Procijenjene su psihometrijske karakteristike  pouzdanost: Cronbach alpha=0,80; valjanost (učestalost
infekcijskih bolesti opada s udaljenošću od ekvatora ili paralelom; r=-0,80
o Rezultati: korelacije prevalencije infektivnih bolesti i 5 velikih faktora ličnosti – negativne korelacije s E i
O
- Petofaktorski model i nacionalna razina korupcije (Connelly i Ones):
o Vrlo malo istraživanja bavi se psihološkim antecedentima korupcije
o Ovo se istraživanje bavi povezanošću agregiranih crta ličnosti petfaktorskog modela i Hofstedeovih
dimenzija kulture
o Ispitivane su 54 zemlje, uključujući i Hrvatsku
o Određenje korupcije – korištenje javne pozicije moći za privatnu korist
o Hipoteza:
1) Nacionalna razina savjesnosti će biti povezana s razinom korupcije
2) Za ostale domene se krenulo od nul-hipoteze
3) Agregirane osobine ličnosti će imati inkrementalnu prediktivnu valjanost kad se kontroliraju
nacionalno bogatstvo i religija (zna se da bogatije zemlje, kao i zemlje s većim postotkom
protestanata imaju manje korupcije)
o Prikupljeni su podaci o nacionalnoj razini korupcije te podaci o nacionalnim prosjecima na petfaktorskom
modelu ličnosti (NEO-PI-R upitnik)
o Tipične nekorumpirane zemlje su Finska, Novi Zeland, Danska, Island i Singapur
o Tipične korumpirane zemlje su Haiti, Bangladeš, Nigerija, Mianmar i Čad
o Rezultati:
 Iznenađujući – u slučaju bogatstva i korumpiranosti nađena je korelacija suprotnog smjera od onih
koji se tipično nalaze unutar pojedinih kultura
 Korelacije petfaktorskog modela ličnosti i razine korupcije te razine bogatstva (GDP):
 Veći N – veća korupcija
 Veća E – veći GDP
 Veća otvorenost – manja korupcija i veći GDP
 Veća ugodnost – manja korupcija i nešto manji GDP
 Veća savjesnost – veća korupcija, manji GDP
 o Problem: integriranje rezultata studija povezanosti korupcije i savjesnosti na individualnoj i nacionalnoj
razini  logika funkcionira na individualnoj razini, a ovi rezultati su artefakt jer se promatrala nacionalna
razina (puno negativnih korelacija počinje sličiti na nultu, a može se dobiti i pozitivna)
- Problemi s agregiranim crtama ličnosti:
o Agregirane crte ličnosti su nacionalni prosjeci na pojedinim upitnicima ličnosti  dakle, to su subjektivne
procjene pripadnika pojedinih kultura o njima samima; najčešće na skalama Likertovog tipa
o U odnosu na što se pojedinac unutar neke kulture procjenjuje? Kako se to može koristiti za
međukulturalne usporedbe – primjer: Japanci se vrlo nisko procjenjuju na dimenziji savjesnosti –
uvjerljivo?
- Kako objasniti međukulturalne razlike u ličnosti:
o Neke prosječne razlike u ličnosti su utvrđene
 Primjerice: kada se uspoređuju Hofstedeove dimenzije s petofaktorskim modelom – individualističke
kulture imaju više razine ekstraverzije, a kulture više na dimenziji nesigurnosti imaju više razine
neuroticizma
o Kako to objasniti?
 Hofstede : ta r proizlazi iz kulturalnih normi koje oblikuju osobine ličnosti pripadnika tih kultura
 McCrae : osobine ličnosti su biološki određene i ljudi različitih osobina oblikuju kulturu
o Kako to da je petofaktorski model nađen u toliko različitih kultura?
1. Genetička hipoteza
2. Evolucijska hipoteza
3. Kulturalna hipoteza
o Bi li ostali modeli, da su toliko ekstenzivno istraživani, također pokazali univerzalnu strukturu?
- Seminari : forth and back translation; značajni prediktori – godine provedene u Americi nisu, važna samo
psihološka komponenta akulturacije

Bandurina socio-kognitivna teorija ličnosti

- Osnovne karakteristike socio-kognitivne teorije:

1) Naglašava važnost kognitivnih procesa (ili, centralni konstrukti teorije su po svojoj prirodi kognitivni) –
primjerice: misli, pretpostavke, očekivanja, procjena, razumijevanje i konstruiranje svijeta, pojam o sebi
2) Naglašava važnost socijalnih procesa – primjerice: opisuje kako izloženost određenom socijalnom
kontekstu dovodi do određenog ponašanja, izloženost modelu i ponašanje
3) Jako se oslanja na teorije učenja – primjerice: nova ponašanja u prvom se redu usvajaju procesom učenja
4) Teorija ima kliničku primjenu – primjerice: nova ponašanja se uče, dakle, neželjena ponašanja se mogu
odučiti; jedan od efikasnijih puteva uključuje kognitivne mehanizme promjene (kog. restrukturiranje)
5) To je tipična procesna teorija i tako predstavlja drugačiju perspektivu od osobinskih teorija (a ne nužno
alternativu)
- Prema ovoj teoriji, nema ničega što je biološki utemeljeno
- „Svaka teorija ličnosti mora krenuti od shvaćanja ljudske prirode jer to određuje paradigme istraživanja i
selekciju varijabli“ (Bandura)
1) Čovjek je slobodno i misaono biće – dakle, čovjek koristi kognitivne procese i slobodno bira svoje
ponašanje; najčešće se radi o eksperimentalnim paradigmama, a ne korelacijskim; u osobinskom pristupu
ovo nije slučaj jer čovjeka vode osobine ličnosti
2) Ponašanje ljudi može se objasniti samo u terminima interakcije osobe i okoline – recipročni
determinizam: kauzalni mehanizmi osobe, okoline i ponašanja odvijaju se u svim smjerovima
- Shematski prikaz uzročnosti u različitim kauzalnim modelima (Bandura, 1999):
(strelice objašnjavaju kauzalne puteve)
 Primjer recipročnog determinizma: kognitivna disonanca – ponašanje mijenja osobu
- Najvažniji kognitivni procesi:
1) Koncept selfa (vlastito ja; pojam o sebi; jastvo; samopoimanje)
o Skup kognitivnih procesa o nama samima
o Imamo mnogo aspekata pojma o sebi (npr. tjelesni self, samopoštovanje (eng. self-esteem), itd.)
o * samopoštovanje – ne može se uklopiti u petfaktorski model, više korelira s inteligencijom nego s tim
faktorima, sa svakim faktorom korelira pomalo (N, E, S)
o Naš pojam o sebi odražava način na koji procesiramo informacije o sebi
o Za Banduru, daleko je najvažniji pojam samoefikasnosti
o Samoefikasnost – percepcija ili procjena ljudi o tome koliko su sposobni da se ponašaju na način da
udovolje zahtjevima određene situacije ili zadatka
o Dakle, samoefikasnost je impresija (efikasnost je sposobnost da se nešto uspješno napravi, isto je što i
kompetencija, dok je samoefikasnost vjerovanje da se posjeduje ta kompetencija)
o Kako samoefikasnost mijenja ponašanje?
 Utječe na izbor ponašanja
 Utječe na motivaciju pri ponašanju
 Utječe na sklopove misli i osjećaja pri ponašanju
 Određuje imamo li „osjećaj“ da je kontrola u našim rukama
o Dakle, samoefikasnost će utjecati na to u koje će se aktivnosti ljudi upuštati, koliko će napora ulagati,
koliko će dugo ustrajati, kakve će im se misli javljati, kakve će im se emocije javljati, itd.
o Koncept samoefikasnosti i pozitivna psihologija: „misli pozitivno“
o Koji faktori utječu na individualne razlike u samoefikasnosti:
 Iskustvo (posebno iskustvo izrazitog uspjeha ili neuspjeha) – neuspjeh i naučena bespomoćnost,
neuspjeh i emocije srdžbe i tuge
 Modeliranje
 Persuazija
 Psihološki faktori
 Itd.
o Samoefikasnost je kontekstualno specifičan konstrukt (ne postoji opći upitnik samoefikasnosti, već se
mora posebno razvijati za svaki oblik samoefikasnosti), primjerice:
 Akademska samoefikasnost – percipirana sposobnost da se (uspješno) radi ono što je važno za uspjeh
u nekom kolegiju ili studiju
 Kompjuterska samoefikasnost – percipirana sposobnost da se uspješno koristi računala
 Interpersonalna samoefikasnost – percipirana sposobnost da se uspješno stvaraju interpersonalne veze
 Itd.
o Mjerenje samoefikasnosti: mikro-analitička strategija mjerenja – analizirati pojedinu domenu ponašanja,
vidjeti što je ključno za uspjeh u toj domeni i na temelju toga stvoriti upitnik
o Postoji li generalizirana samoefikasnost? Postoji, ali tu onda više ne govorimo o konstruktu Bandurine
teorije, već o crti ličnosti
2) Koncept cilja
o Skup kognitivnih procesa usmjerenih ka postizanju određenih ishoda
o Primjerice: ljudi su sposobni anticipirati budućnost, motivirati se i poduzimati smislene reakcije
usmjerene ka postizanju određenog cilja
 o Dakle, ljudi si postavljaju ciljeve, zatim procjenjuju hoće li neko ponašanje dovesti do cilja, zatim
procjenjuju svoju samoefikasnost
o Treba razlikovati želje i očekivanje da će neko ponašanje dovesti do željenog cilja
o Bitno je očekivanje – očekivanje ishoda, očekivanje efikasnosti
- Socio-kognitivna teorija ličnosti i osobinske teorije:
o Odnos između pojma o sebi, ciljeva i crta ličnosti:
 Sve su to dispozicije
 Crte ličnosti su konglomerati ponašanja (npr. savjesnost = urednost, ambicioznost, poštivanje
dogovora..) i nemaju kauzalan status, a kognitivne procjene imaju (prema Banduri)
 Ciljevi su specifični i povezani s određenim ponašanjem
 Bandura smatra koncept cilja bitnijim od crta ličnosti jer i introverti i ekstraverti mogu doći do cilja
ako procjenjuju da mogu obaviti ponašanje koje će dovesti do cilja
o Objašnjenje ponašanja pomoću osobina ličnosti je moguće, ali nije baš korisno – deskripcija ponašanja
pomoću crta ličnosti ne govori nam ništa o kauzalnim mehanizmima kojima je vođeno naše ponašanje
(Bandura)
o Primjer: predikcija ponašanja na temelju osobinskih teorija i socio-kognitivne teorije – primjer
predviđanja uspješnosti dijete
o Kako napraviti nekakav program koji će dovesti do promjene (gubitka kilograma)
- Socio-kognitivna teorija ličnosti:
o Stjecanje novih reakcija i njihovo iskazivanje
 Nove reakcije se stječu učenjem
 Posebna se važnost pridaje učenju opažanjem – kada bi se nove reakcije stjecale samo klasičnim
mehanizmima učenja (klasičnim i instrumentalnim kondicioniranjem), većina djece ne bi nikada
preživjela proces socijalizacije
 Treba razlikovati učenje, koje predstavlja stjecanje bihevioralne kompetencije od iskazivanja
ponašanja, koje ovisi o puno drugih stvari – možemo steći kompetenciju, a da ju ne iskažemo
 Uči se svim poznatim mehanizmima učenja, ali se mehanizmi kondicioniranja detaljnije elaboriraju
1) Elaboracija procesa kondicioniranja
 Socijalno potkrepljenje (smješak, odobravanje, interes, pažnja, itd.)
 Vikarijsko potkrepljenje – kada potkrepljenje druge osobe ima potkrepljujući efekt na naše ponašanje
 Vikarijsko-emocionalna pobuđenost – kada opažanje tuđeg emocionalnog stanja izaziva slično stanje i
kod nas
 Semantička generalizacija – budući da je čovjek misaono biće, generalizacija prilikom procesa učenja
kondicioniranjem odvija se i na temelju ZNAČENJA, a ne samo fizičke sličnosti podražaja
2) Samoregulacija
 Ponašanje se regulira na osnovi posljedica, no to ne uključuje samo eksternalne nagrade i kazne, već i
internalne samoevaluativne odgovore (npr. osjećaj krivnje, ponosa, itd.)
- Problemi socio-kognitivne teorije:
o Socio-kog. pristup predstavlja jedno nabrajanje kognitivnih procesa i ne objašnjava koherentno
funkcioniranje osobe (Mischel)
o Kognitivni procesi koji se razmatraju u socio-kognitivnom pristupu su specifični i ne omogućuju široku
predikciju ponašanja
o Ne govori nam kakvi su ljudi (u smislu deskripcije njihove ličnosti) i ne objašnjava individualne razlike
o Zanemaruje biološke odrednice individualnih razlika
- Predviđa li samoefikasnost nešto više od crta ličnosti: primjer radnog učinka (Judge i sur.)
o Meta-analiza
o Procijenili su prediktivnu valjanost samoefikasnosti za radni učinak – pri tome su kontrolirali efekte
(direktni ili posredni): dimenzija ličnosti petfaktorskog modela, inteligencije, radnog iskustva
o Rezultati: pokazalo se da je jedinstven doprinos samoefikasnosti relativno malen, ali postoji
o Korelacije svih varijabli sa samoefikasnošću i radnim učinkom – samostalni doprinos samoefikasnosti
0,13
o Opća sposobnost: 0,50 s radnim učinkom, 0,17 sa samoefikasnošću
o Samoefikasnost ovisi o inteligenciji, savjesnosti i puno više o ekstraverziji i emocionalnoj stabilnos