Bioetički problemi

 I. Dio:
- Zdravlje i bolest
- Tjelesna bol i trpljenje u čovjeku
- Prava bolesnika
- Kliničko i farmakološko eksperimentiranje

II. Dio
- Genetski inženjering
- Kloniranje
- Ontološki i moralni status ljudskog embrija
- Potpomognuta oplodnja
- Pobačaj
- Spolnost i značenje ljudskog rađanja
- Eutanazija, terapijsko nasilje
- Presađivanje organa
- Moždana smrt
- Palijativna skrb
- Ovisnost o drogi
- Alkoholizam
- HIV
- Doping
- Samoubojstva mladih
- Ekologija
- Prava životinja
- Ekonomija i zdravlje

Izabrane teme bioetičkih problema

 Eutanazija
- “namjerno planiran zahvat kojega je prvenstvena svrha prekinuti život, kada se isti
nalazi u osobitom stanju trpljenja, neizlječivosti ili blizu smrti.”(Aramini M., Uvod u
bioetiku, str. 291.)

1
 - Razlikujemo: a) Aktivnu eutanaziju
b) Pasivnu eutanaziju
- Aktivna – djelo kojim se ostvaruje ubojstvo
- Pasivna – uskraćivanje kliničke pomoći uslijed čega
nastupa smrt pacijenta

Terapijsko nasilje
- Podvrgavanje pacijenta terapijama (kirurške operacije, reanimacija, davanje lijekova
itd.) koje izazivaju bol i izoliraju bolesnike na samrti, a život se produljuje samo za
kratko vrijeme
- Kriterij procjene:
proporcionalnost sredstava s predviđenom učinkovitošću (treba intervenirati na
pacijentu onoliko koliko je potrebno njegovu zdravlju, ni manje ni više)
- Bioetički problem:
neprihvaćanje smrti kao prirodnog procesa dovršenja ljudske egzistencije, druga
krajnost – namjerno ubojstvo. Namjerno odbacivanje nesrazmjernih sredstava nije jednako
eutanaziji (informirani pristanak).
Zdravstveno osoblje i eutanazija:
 Ako eutanaziju prosuđujemo s gledišta medicinske profesije, zahtjev za pomoć pri
samoubojstvu koji bolesnik upućuje liječniku, dovodi do izvrtanja izvornog smisla
medicine, čija je temeljna nakana skrbiti o drugome.
 Medicina bi protuslovila samoj sebi, kada bi uz pribavljanje zdravlja posredovala u
“pribavljanju” smrti...
 Najveću vrijednost u medicini ima odnos bliskosti između medicinskog osoblja i
pacijenta koji je skoro bespomoćan pomoći sebi. Medicina treba ostati dosljedna
svojem poslanju.
 Treba ohrabrivati volontere koji pružaju pomoć bolesnicima pri kraju života. Time se
postižu znatni rezultati (želja za smrću od strane pacijenta ili rodbine).
 Eutanazija u tom smislu nije “pomoć” već odbijanje pružanja pomoći pacijentu kako
bi umro dostojanstveno

Palijativna skrb i alternative eutanaziji

 Pallium (lat.) – ogrtač, pokrov. Podrazumijeva liječenje ireverzibilnih bolesnika
korištenjem lijekova koji ne mogu izliječiti bolest, ali kontroliraju simptome (bol). Cilj

2
 palijativne skrbi nije produžavanje života (direktno), već poboljšavanje kvalitete
bolesnikova života, njegovu psihičku i duhovnu dimenziju.
 Normalno liječenje: hrana i hidratacija, higijena, disanje, ostali lijekovi.
 Hospicij – klinika nastala u svrhu čovječnije pomoći pacijentima na kraju života u
svrhu smanjenja moli i pružanja palijativne skrbi.
 Dužnost je državnih vlasti otvarati hospicije za terminalne bolesnike, jer se time
osiguravaju prava građana na pomoć od strane liječnika.

Posebna bioetička pitanja

1. Genetski inženjering
2. Kloniranje
3. Ontološki i moralni status ljudskog embrija
4. Potpomognuta i umjetna oplodnja
5. Pobačaj
6. Presađivanje organa
7. Ovisnosti (alkohol, droga, doping)
8. AIDS
9. Okoliš (ekologija)
10. Ekonomija i zdravlje

1. Genetski inženjering
 “Projekt ljudski genom” (vidi:
http://www.vjesnik.hr/Pdf/2003%5C07%5C06%5C28A28.PDF)
 Svaka tehnika primijenjena na DNK
 DNK je upisan projekt svakog živog bića
 Zahvati na DNK mogu imati za cilj:
- dijagnostiku
- terapiju (gensku)
- proizvodnju (životinje, biljke, bjelančevine)
- preinačavanje (čovjeka, životinje, hibrida)

3
Zakonsko reguliranje genetskog inženjeringa

 Već se 1975. g. osjetila potreba zakoskog reguliranja GI i biotehnologije

 Nacionalni komiteti za bioetiku EU upozoravaju da se ne smije dopustiti isključivo
biologističko gledanje na osobu, diskriminirati genetske nejednakosti uz pomoć
genetskih testova
 Parlamentarna skupština Vijeća EU 934/1982:
- pravo na genetsku nedodirljivost pojedinaca
- pravo na život i fizički integritet osobe
- upozorenje da se biološki ne zagadi ljudski okoliš
Vijeće Europe
 “Rezolucija o etičkim i pravnim problemima genetske manipulacije” 327/88
 Rezolucija o kloniranju B4/209/97 – zabrana kloniranja čovjeka
 Konvencija o bioetici (Konvencija o ljudskim pravima i biomedicini) 1996.
- zabrana kloniranja čovjeka
- pravila prilikom dijagnosticiranja i genetskog screeninga u dijagnostičke svrhe

Etička pitanja genetskog inženjeringa

 Ontološka i aksiološka razlika između čovjeka i drugih živih bića:
 Mogućnost stvaranja hibrida čovjeka i životinje
 Metafizičko obescijenjenje čovjeka
 Tehnoznanost nekritički sebi prisvaja etički autoritet – neprihvatljivo
 Prava istina o čovjeku nalazi se izvan granica genetike (filozofska
antropologija, teologija, pravo, psihologija, sociologija, itd.)
 Nikada nije dopušteno mijenjati gensku baštinu drugog čovjeka – miješanje u
drugu osobu
 Tko financira takve projekte i s kojim ciljem?
 Imaju li destruktivna istraživanja (na embrijima) opravdanje radi “spašavanja” nečijeg
drugog života?
 Embriji kao pokusni kunići u laboratoriju?
 Eugenetika – ciljana selekcija “odabranih”
 Utilitaristički cilj: smanjiti društvene troškove

4
Biotehnologija i društvena zajednica
 Važno političko pitanje (genetska baština čovjeka tiče se ne samo stručnjaka, već i
svih građana): odgovornost zajednice
 Pitanje pravde: što sa siromašnim zemljama?
 Pravo svakog građanina da ima vlastito mišljenje o ovim pitanjima
 Javna rasprava zahtjeva transparentnost i publicitet istraživanja

Posebna pitanja GI
 Sigurnost biotehnoloških istraživačkih djelatnosti:
- u laboratorijima se odvija genetsko modificiranje mikroorganizama koji mogu
naškoditi i istraživačima i okolišu
- u svijetu postoje tisuće industrija koje se bave GI (GMO)
- etičko pitanje: koji je rizik?
- genetski testovi: rad, pravosuđe, osiguranje
- patentiranje rezultata biotehnologije

2. Kloniranje
 Zahvat koji dovodi do proizvodnje:
a) dijelova DNK i staničnih nizova (cjepivo za hepatitis B, ljudski inzulin, globulin,
interferon, kalcitonin, itd)
b) višestaničnih genetskih identičnih organizama
 Nakon 277 pokušaja prijenosa jezgre i 29 usađenih embrija – ovca Dolly (Roslin
Institute Edinburg, 1997.)
Ciljevi kloniranja
 Životinja:
- uzgojiti na brz način najbolje životinje
- spasiti vrste životinja koje izumiru
- proizvesti klonove transgenetskih životinja (onih u koje su usađeni geni ljudske vrste
s ciljem proučavanja nekih patologija ili upotrebe organa za presađivanje)

Ciljevi kloniranja čovjeka

 Proizvesti vrijedne i lijepe pojedince
 Proizvesti zdrave pojedince
 Priskrbiti dijete određenog spola

5
  Proizvest identične osobe, radi npr. uzimanja organa, stanica, sa duplikata koji se
zamrzne kao rezerva u embrionalnom stadiju
⃰⃰ I. Kass, “New beginning in life”, u M.P. Hamilton, The new genetic and the future of the
man, Grand Rapids, 1972., 14-16.

3. Ontološki i moralni status

ljudskog embrija
 Pojmovi:
- gamete: stanice za razmnožavanje (m,ž) koje se prilikom oplodnje spajaju u jednu
novu stanicu (23 kromosoma+23 kromosoma=46 kr.)
- oplodnja: trenutak spajanja gameta
- embrij: novi pojedinac koji nastaje uslijed oplodnje
- zigota: prvi stadij embrija; stanica koja nastaje uslijed oplodnje
 Pojmovi:
- pre-embrij: pojam (eufemizam) bez biološkog i filozofskog utemeljenja, koji se
koristi iz ideoloških razloga. Naime, ne postoji nijedan prethodni ili slijedeći biološki stadij
embrija. Prethodni su gamete, a slijedeći je rođetno dijete.
- ugnježdenje (nidacija): trenutak u kojem embrij u fazi blastule napušta jajovod i
ugnježđuje se u stijenku maternice

Ljudski embrij je ljudsko biće

 Začećem počinje životni ciklus novog ljudskog organizma, koji se razlikuje od svojih
roditelja
 Kod čovjeka nije moguće dijeliti biološku dimenziju od one ljudske (humane)
dimenzije
 Plod začeća u biologiji naziva se zigota, morula, blastocista itd. No, radi se uvijek o
istom organizmu, tijelu
 S obzirom da u trenutku začeća nastaje zigota, s jedinstvenim genomom,
muška+ženska gameta, radi se o novom ljudskom biću

6
Činjenice koje potvrđuju da je
embrij ljudsko biće:
1. Znanost je potvrdila da sjedinjenjem spermija i jajašca započinje život novog, jedinstvenog
ljudskog organizma (biološka činjenica)
2. Znanost tvrdi da je taj novi organizam ljudski organizam, biološki pripada ljudskoj vrsti.
Biološki zakoni su nepromijenjivi: od psa nastaje pas, od mačaka nastaje mačka, od žene i
muškarca rađa se – ljudsko biće.
3. Znanost tvrdi da je zigota programirani organizam. Taj genom sadrži genetski program
upisan u 46 kromosoma njemu vlastite DNK.
Upravo ta jedinstvenost DNK tvori genetsko nasljeđe nove ljudske jedinke. To novo biće,
nije jednostavan zbroj genetskih kodova svojih roditelja, već biće s novim projektom i novim
programom, koji do tada nikada nije postojao, niti će više ikada postojati. Ovaj apsolutno
jedinstveni genetski program, čini različitim ovo biće, koje će se prema tom novom programu
dalje razvijati. Taj program sadrži sve podatke o njegovim karakteristikama: spol, visina, glas,
boja kose, itd.
Nulta točka: trenutak kada se dvije gamete spajaju (stapaju) u jednu potpuno novu stanicu:
potpuno novi, neponovljivi ljudski organizam
4. Znanost tvrdi da se embrij razvija i raste:
- koordinirano
- neprekinutim tijekom
- postupno
Odmah nakon začeća, zigota nastavlja umnažati svoje stanice (2, 4, 8,…), do stadija morule,
koja pomalo iz jajovoda putuje prema maternici, gdje se treba ugnijezditi (do 15. dana).

Znanost je utvrdila 4 značajke embrionalnog razvoja:

a) Biološku jedinstvenost novog bića: svi elementi razvoja su savršeno koordinirani, kao
dijelovi jedne cjeline
b) Koordinirane su sve djelatnosti, što znači da se radi o strogoj jedinstvenosti bića, a ne
tek “nakupini stanica”, već o nekom “pojedincu” koji u sebi ima upisano kako i gdje
se protezati

c) Kontinuitet (neprekidnost) razvoja. Nema kvalitativnih “skokova”, radi se samo o razvoju,

ili dozrijevanju ljudskog organizma (embrij se postupno razvija u odraslu osobu, a ne u neku
drugu biološku vrstu).

7
d) Postupnost. Očito je da se dovršeni oblik razvoja postiže postupno. Razvitak je proces koji
nužno uključuje susljednost forma, tj. perioda (zigota, morula, embrij, fetus, novorođenče,
malo dijete, predadolescent, adolescent, teenager, odrasla osoba, zrela osoba, starija osoba,
…).

Je li ljudski embrij –
ljudska osoba?
 Da. To proizlazi iz činjenice što jedinstvenost i neprekinutost razvoja pretpostavlja da
se već od trenutka začeća radi o jedinci ljudske vrste. Ne radi se, dakle, o
potencijalnoj osobi, već o stvarnom osobnom ljudskom biću. Biološki rečeno, odrasla
je osoba zrelija osoba, nego li je to bila svojoj embrionalnoj fazi, no, to se sazrijevanje
dogodilo toj istoj “osobi”. Nema logičke dosljednosti u tvrdnji da je embrij manje
osoba od jednog djeteta (ontološko načelo). Nije istinita tvrdnja da nije osoba koja se
ne ponaša kao osoba, jer biti osoba je pretpostavka da bi se netko tako manifestirao,
pokazao kao osoba.
 Primjer: je li pas – pas, dok se ne manifestira (ponaša kao pas), tj. ne laje i ne grize?
Zašto znamo odmah da je to pas?
 Jer je pripadnik biološke vrste pasa.
 Da li je čovjek – čovjek i prije nego se počne ponašati kao čovjek?
 Da, jer je pripadnik ljudske vrste. Npr. ako nakon začeća dospije do faze rođenja,
dobiva svoj OIB (osobni identifikacijski broj), a što je bio do tada? Možda predmet
eufemističkih (ideoloških) rasprava, ili jednostavno željena i s ljubavlju očekivana
osoba.

Presađivanje organa
 Tehnički problem: nedovoljno organa na raspolaganju za presađivanje
 Razlog:
- nepovjerenje donatora
- nedorečena “definicija smrti”
- strah od trgovine organima
- nepovjerenje prema javnom zdravstvu
- predrasude glede tijela preminule osobe
 Definicija:

8
- prijenos staničnog materijala ili tikva, živog ili mrtvog, bilo s jednog dijela istovjetnog
organizma na drugi, bilo s jedne osobe na drugu.
 Pretpostavka: imunološka kompatibilnost
 Vrste: organi i tkiva

Etička pitanja vezana uz presađivanje organa

 Trebaju li se organi darivati ili prodavati?
Darivati – kako bi se spriječila nelegalna trgovina i kriminalne radnje.
 Mogu li se presađivati organi koji zahvaćaju u osobni identitet (spolne žlijezde,
mozak)?
 Kako pravno regulirati sve brži napredak biotehnologije?
 Kako ne izgubiti iz vida cjelovitost čovjeka:
njegov integritet za života i prilikom smrti.

Zakonsko uređenje
pitanja presađivanja organa u RH
 Zakon o uzimanju i presađivanju dijelova ljudskog tijela u svrhu liječenja (Hrvatski
sabor na sjednici 3. prosinca 2004. godine)
 Odluku o proglašenju zakona o izmjenama i dopunama zakona o uzimanju i
presađivanju dijelova ljudskog tijela u svrhu liječenja, 3.04.2009.

Izvadak iz Zakona:
“Odobrenje za obavljanje djelatnosti uzimanja, presađivanja i razmjene organa iz članka 27.
ovoga Zakona te za obavljanje djelatnosti uzimanja, pohranjivanja i presađivanja tkiva iz
članka 27.a ovoga Zakona, na zahtjev zdravstvene ustanove, ministar daje na rok od četiri
godine”.

Nadležna tijela u RH
 Nacionalni transplantacijski program
 Nacionalni transplantacijski koordinator kojeg imenuje ministar
 Povjerenstvo za transplantaciju organa/tkiva obavlja evaluaciju Nacionalnog
transplantacijskog programa
 Mreža transplantacijske djelatnosti

9
  Zahtjev za davanje odobrenja iz članka 27. i 27.a ovoga Zakona mora sadržavati:
 a) naziv i sjedište zdravstvene ustanove,
 b) osobne podatke odgovorne osobe,
 c) popis postupaka te vrstu organa, odnosno tkiva za koje se traži odobrenje,
 d) standardne operativne postupke za određenu djelatnost koji osiguravaju sustav
kvalitete s odgovornim osobama,
 e) prikaz odgovarajućih prostora

Jedno od glavnih pitanja

kod transplantacije organa
 Definicija smrti:
- Dvostruki kriterij:
- a) kriterij prestanka rada srca
b) kriterij moždane smrti (A, I, Fi, Fr, D, Gr, Ir, Lx, Nl, No, E, Ch, Tu, GB)
Etički aspekti presađivanja
1. Načelo obrane života (instrumentalizacija)
2. Načelo zaštite osobnog identiteta
3. Načelo informiranoga pristanka
4. Načelo pravednosti
5. Dužnost pijeteta prema mrtvom ljudskom tijelu
Mass mediji i bioetika
ZAKLJUČAK
 Uz poznavanje novinarske profesije, nužno je dobro proučiti tematiku o kojoj se
izvještava
 Nedovoljno poznate podatke i činjenice glede samih bioetičkih pojmova najprije
komparacijom analizirati s obzirom na izvor, filozofski smjer (antropološko polazište),
politički prizvuk, ili drugi pravac, onda tek zauzeti “kritički odmak”
 Uvijek aktualizirati teme unutar naše nacionalne stvarnosti (Zakon, kultura, običaji i
td.)

10