1.Nacini vodosnadbijevanja, od cega zavise?

Zavise od porijekla i kvaliteta sirove vode, kapaciteta izvorišta, i broja potrošača.

Vodosnabdijevanje može biti lokalno i centralno. Lokalnim se zadovoljevaju potrebe manjeg
broja potrosaca, a centralnim veceg broja potrosaca.
2. koje su to prirodne vode zatvorenih izvorista?
Česme: objekti koji koriste kaptiranu vodu iz prirodnih vrela i izvora. Najčešće voda dobrog kvaliteta.

Arteški bunar: bušeni cijevni bunar iz kojeg duboke podzemne vode pod povišenim pritiskom izbijaju
na površinu zemlje.

Subarteški bunar: bušeni cijevni bunar iz kojeg se voda mehanički izvlači zatvorenim sistemom. Vode
iz ovih bunara mikrobiološki dobre, mogu sadržavati Fe, Mn, J, S, CO2, metan.

Reni-bunari: sastoje se od vertikalnog sabirnog okna i perforiranih cijevi zrakasto raspoređenih oko
okna. Grade se u blizini rijeka. Kvalitet vode ima karakter dubinskih voda.

3.koje su to prirodne vode otvorenih izvorista ?

Nekaptirana vrela i izvori: nastaju na mjestima gdje podzemna voda izbija na površinu zemlje. Voda
najčešće dobrog kvaliteta, lako se zagađuje na izvoru.

Vodotoci I i II klase, jezera i akumulacije: obično obavezna prerada i dezinfekcija vode.

Norton-pumpe: plitko pobijeni cijevni bunari, 7-8 m dubine, nisu bezbjedni.

Kopani bunari: dubine 7-8 m (plitko kopani) ili 20-30 m (duboko kopani). Ozidani kamenom, ciglom ili
betonskim prstenovima, obloženi slojem gkine debljine do 30 cm, tako da je nepropustljiv do
vodonosnog sloja. Kvalitet vode različit.

Cisterna: koristi se atmosferska voda. Sastoji se od nakapne površine, filtera i rezervoara. Kvalitet
vode nepouzdan.

4.sta je vodovodna mreza?

Sistem cijevi za odvod vode od kaptaže ili uređaja za preradu vode do rezervoara, i od rezervoara do
potrošača. Postoje gravitacioni i potisni vodovodi. Koriste se podzemne, površinske ili atmosferske
vode.

5.zona stroge sanitarne zastite? Obuhvata: Vodni objekat sa uređajima za preradu vode i
rezervoarom za vodu. Na ovom prostoru ne smije biti nijedan potencijalni zagađivač, dozvoljen
boravak samo zaposlenog osoblja koje je pod stalnim sanitarnim nadzorom.

6.zona uze sanitarne zastite ? Obuhvata: Prostor oko izvorišta (kod bunara depresivna zona, kod
vodovoda područje zahvata vode). Nije zabranjeno stanovanje u ovom području, bez potencijalnih
zagađivača.

7. zona sanitarnog posmatranja? Obuhvata: Teritorij na kojem živi stanovništvo koje se snabdijeva
vodom iz pripadajućeg objekta. Redovna kontrola potencijalnih zagađivača, eventualna pojava
crijevnih zaraznih oboljenja, registracija kliconoša.
8. sta podrazumjeva djelotvoran monitoring?

1. Programom ispitivanja trebaju biti obuhvaćeni svi mediji

2. Dobro odabrana mjerna mjesta

3. Optimalan opseg ispitivanja

4. Propisan način uzorkovanja, transporta i čuvanja uzorka

5. Standardizirane analitičke metode

6. Propisani standardi za procjenu uticaja zagađenja na okoliš i ljude

7. Definirani način obrade podataka i izrade izvještaja

9.sta je sanitarno zdravstveni nadzor vode? To je dio lokalnih mjera zaštite vode i odnosi se na vodu
koja se već eksploatira za piće. Obuhvata terenski nadzor vodoopskrbnog objekta i njegova okoliša i
laboratorijsku analizu vode.

10. sta obuhvata terenski nadzor?

- Prukupljanje podataka o geološkom sastavu tla, dubini vodonosnih slojeva, pravcu kretanja
podzemnih voda,

- Pregled uže i šire okoline objekta,

- Mogućnost zagađenja sa površine tla,

- Sanitarno-higijensko stanje samog objekta,

- Fizički pregled vode,

- Da li se povremeno muti, presušuje,

- Izrada skice terena i fotografije vodnog objekta,

- Uzorkovanje vode.

11. sta obuhvata laboratorijska analiza vode ? Obuhvata: Organoleptičku, fizičko-hemijsku i

bakteriološku analizu i Radiološku, biološku i virusološku analizu (rjeđe).

12. kako se vrsi uzorkovanje i slanje uzoraka vode na lab. Analizu? Uzorci vode za bakteriološku
analizu uzimaju se u sterilnu bočicu od 250 ml ili 1000 ml. Ako se očekuje u uzorku vode prisustvo
hlora, prije sterilizacije se u bocu stavi 0,15 ml (za zapreminu od 250 ml), odnosno 0,60 ml (za
zapreminu od 1000 ml) 5% rastvora Natrijumtiosulfata radi redukcije hlora. Prije uzimanja uzoraka
vode iz vodovoda slavina se opali plamenom i pusti da voda teče 3-5 minuta, otvori se bočica, i
napuni se do ¾ zapremine, zatvori zapušačem, pokrije folijom i veže kanapom.

Uzorci vode za fizikalno-hemijsku analizu uzimaju se u staklenu bocu ili bocu od inertne plastike od 1
litar, koja je hemijski čista i dobro oprana. Prije uzimanja vode pusti se da teče 3-5 minuta, zatim se
boca dobro opere ovom vodom najmanje tri puta.
Za virusološku analizu je Potrebno oko 10 litara vode, posebne metode filtracije.

Za radiološku analizu Najmanje 3 litra vode, uzima se u plastičnu bocu od hemijski inertnog
materijala, mora se dobro zatvoriti.

13. na svaku bocu se moraju zalijepiti podaci (propratni akt) koji sadrze:

- Mjesto i ime vlasnika objekta,

- Vrsta vodnog objekta,

- Datum i sat uzimanja,

- Način izgradnje objekta,

- Potencijalni zagađivači,

- Podaci o dezinfekciji vode,

- Terenski nalaz,

- Fizičko-hemijske karakteristike vode na terenu,

- Vrsta analize koja se traži,

- Potpis osobe koja je uzorkovala vodu.

14. sta su titrimetijske (volumetrijske) analize? ove metode se zasnivaju na potrošnji standardnih
rastvora za titraciju koji imaju određenu molarnu koncentraciju. Proces dodavanja standardnog
rastvora iz birete naziva se titracijom, a supstanca koja se određuje «se titrira». Titracija se izvodi do
završne tačke koja se detektuje nekom fizičkom promenom – ili samim titrantom (sredstvom za
titracijom poznate koncentracije, npr. pojava blijedoružičaste boje kod KMnO4) ili češće dodatkom
pomoćnog reagensa poznatog kao indikator.

15. sta su kolorimetrijske i spektrofotometrijske analize ?

Promjena boje u sistemu u zavisnosti od promjene koncentracije neke od komponenti predstavlja

kolorimetrijsku analizu. Boja se postiže dodatkom nekog reagensa i njen intenzitet se može uporediti
sa standardnim.

16. sta je atomska apsorpciona spektrometrijska analiza?

Ukoliko se rastvor koji sadrži metalne jone ubacuje u obliku finog aerosola, u plamen, formiraće se
gas od atoma tog metala. Neki atomi apsorbuju energiju iz plamena koju zatim emituju kao
elektromagnetno zračenje određene talasne dužine. Ovo je osnova plamene emisione
spektroskopije, koja se obično naziva plamena fotometrija. Većina atoma, međutim, nalazi se u
osnovnom, nepobuđenom stanju i ima mogućnost da se pobudi apsorbujući elektromagnetsko
zračenje specifične talasne dužine. Pobuđujuće zračenje prolazi kroz plamen u kome se nalaze
nepobuđeni atomi, koji će apsorbovati dio svjetlosti, s tim što je količina apsorbovane svjetlosti
proporcionalna broju prisutnih atoma elemenata koji se određuje. Ovi principi su osnova Atomske
apsorpcione spektrometrije.
17. Sta je hromatografska analiza ? gasna hromatografija je proces razdvajanja smješe na njene
komponente pomoću pokretne gasne faze na stacionarnom sorbentu.

18. koji su fizicko hemijski pokazatelji higijenske ispravnosti vode? Ukus, miris, temp., mutnoca,
boja, ph reakcija vode, elektricna provodljivost, isparni ostatak, amonijum jon, nitriti, nitrati, hloridi,
sumpor vodonik, zeljezo, olovo, kalcij i magnezij.

19. tvrdoca vode ?

Čine je soli Ca, Mg, Fe i Al. Bikarbonati ovih soli čine prolaznu tvrdoću koja se gubi kuhanjem, a
nekarbonatna tvrdoća potiče od sulfata, fosfata i hlorida Ca i Mg, a naziva se stalnom tvrdoćom.
Tvrdoća vode se izražava u stepenima. Prema ukupnoj tvrdoći, vode se mogu klasifikovati: vrlo meka
(0-5 0dH), meka (5-10 0dH), umjereno meka (10-150dH), tvrda (15-250dH), vrlo tvrda (preko 350dH).

20. sta su organske materije? Znak su fekalnog zagađenja, a određuju se indirektno količinom
potrošenog kalijum permanganata potrebnog za njihovu oksidaciju.

21. mikrobioloski pokazatelji higijenske ispravnosti vode? Njima se traže jaja crijevnih parazita, kao i
druge patogene i uslovno patogene bakterije. Ciljano utvrđivanje prisustva patogenih
mikroorganizama je skup i komplikovan posao.

22. na osnovu cega se vrsi procjena mikrobioloskih svojstava vode za pice ?

- Indikatora fekalnog zagađenja

- Kolititra (najmanja količina vode u kojoj se može dokazati prisustvo koliformnih bakterija

- Koli indeksa (broj koliformnih bakterija u jednoj litri vode

23. bakterije- indikatori fekalnog zagadjenja ?

Koliformne bakterije: Esherihia Coli, Klebsiella spp

Koliformne bakterije fekalnog porijekla: E. Coli

Streptococcus fekalnog porijekla: Streptococcus faecalis

Proteus vrste: Proteus mirabilis, Proteus vulgaris

Sporogene anaerobne bakterije koje redukuju sulfite: Clostridium spp.

Pseudomonas vrste: Pseudomonas aeruginosa

24. sta je to farmaceutska voda?

Podrazumjeva tri osnovne vrste voda: preciscena voda, visokocista voda i voda za injekcije. Voda za
piće se koristi za čišćenje i za dobijanje prečišćene vode. Ona po kvalitetu ne odgovara zahtjevima jer
sadrži i organske i neorganske supstance i mikroorganizme koji onečišćuju, pa čak i uništavaju
proizvode i proizvodnu opremu.
25. za sta se koristi farmaceutska voda?

• izradu preparata: rastvori, suspenzije, ekstrakti, preparati za uši, nos… gde se voda koristi kao
ekscipijens, odnosno rastvarač,

• pri sintezi ljekovitih supstanci i pomoćnih supstanci,

• za rekonstrukciju nekih preparata: npr. antibiotski sirupi,

• za pranje i čišćenje sudova, ambalaže, proizvodnih uređaja i prostora,

• u procesu sterilizacije (sterilizacija zasićenom vodenom parom),

• u analitici ljekovitih supstanci i farmaceutskih preparata.

26. dozvoljeni nacini dobijanja vode za farmaceutsku upotrebu su:

• reverzna osmoza,

• demineralizacija,

• elektrodejonizacija,

• ultrafiltracija,

• destilacija.

27. sta je preciscena voda ?

• prečišćena voda in bulk: voda za izradu svih drugih preparata sem onih koji zahtjevaju
upotrebu sterilne i apirogene vode.

• prečišćena voda u kontejnerima: prečišćena voda kao poluproizvod koja je punjena u

odgovarajuće kontejnere i čuvana pod uslovima koji obezbeđuju odgovarajući mikrobiološki
kvalitet.

28. kako se dobija preciscena voda ?

Destilacijom, izmjenom jona i reverznom osmozom.

29. visoko preciscena voda za sta se koristi ? koristi se za izradu preparata za koje je potrebna voda
visokog biološkog kvaliteta, izuzev za preparate za koje je potrebna Voda za injekcije.

30. voda je pogodna za izradu rastvora ako zadovoljava sljedece parametre:

- Izgled – bistar bezbojan rastvor

- Ukupan organski ugljenik – najviše 0,5 mg/L

- Provodljivost

- Nitrati – najviše 0,2 ppm

 - Aluminijum – najviše 10 ppb

- Teški metali – najviše 0,1 ppm

- Bakterijski endotoksini – manje od 0,25 i. j. / mL

31. voda za injekcije ?

voda za injekcije in bulk: za izradu preparata za parenteralnu primenu

sterilna voda za injekcije: voda za injekcije in bulk pakovana i distribuirana u odgovarajućim

kontejnerima, zatvorena i sterilisana grejanjem pod uslovima koji obezbeđuju da proizvod odgovara
zahtevima za bakterijske endotoksine. Koristi se za rastvaranje ili razblaživanje preparata za
parenteralnu primenu.

32. kako se dobija voda za injekcije ? dobija se destilacijom prethodno demineralizovane vode. za
destilaciju se primjenjuju destilator tipa pečurke, trustepeni pogonski destilator ili termokompresioni
uređaj za dobijanje redestilovane vode.

33. dijelovi destilatora pecurke ?

1. Rezervoar

2. Ventil za pražnjenje kondenzatora

3. Dno isparivača

4. Cijevi kondenzatora

5. Parni grijači

6. Odvod viška tople vode

7. Dovod vode u isparivač

8. Isparivač

9. Ventil za pražnjenje

10. Dovod sviježe vode

11. Dovod tople vode u odvajač

12. Kondezat

13. Odvajač gasova

34. opisi destilator?

Voda koja ulazi u kondenzator hladi pare iz isparivača, zagrijava se i dolazi u odvajač preko kojeg ide u
isparivač. U isparivaču se dogorijeva parnim grijačem, isparava, kondezuje se i prihvata u rezervoar,
odakle se odvodi za dalju upotrebu. Kolona je podjeljena na tri dijela u kojima se nalaze isparivači.
Najniži isparivač se grije tehnološkom parom, srednji se grije drugostepenom parom, a gornji
trećestepenom parom. Na ovaj način je maksimalno iskorištenje latentne toplote vode. Na svim
nivoima se nalaze manometri, kojima se kontroliše željeni radni pritisak. Para temperature 105°C se
preko odmagljivača usisava u kompresor koji je komprimuje, tako da je njena temperatura 120°C.
Zatim ulazi u sistem cijevi, gdje se hladi vodom i kondenzuje. Kondenzat prolazi kroz izmjenjivač
toplote (ili hladnjak), pri čemu razmijenjuje toplotu sa vodom koja napaja hladnjak, odnosno vrši
njeno predgrijanje.

35. kako se cuva voda za injekcije ?

Voda za injekcije se čuva u sterilnim uslovima, u rezervoaru sa duplikatorom na temperaturi od 80°C.

U rezervoar se uvodi vodena para u cilju održavanja sterilnosti i apirogenosti. Najčešće se svježa
redestilovana voda odmah koristi u farmaceutskoj industriji za izradu infuzionih i injekcionih rastvora.

36. Predmeti koji dolaze u neposredan dodir s hranom su posuđe, pribor, oprema, uređaji i
ambalaža koji se koriste u poslovanju s hranom.

37. Štetnom za zdravlje ljudi smatra se hrana ako ambalaža sadrži mikroorganizme ili druge materije
koje mogu utjecati na povećanje sadržaja materija štetnih za zdravlje ljudi u hrani.

38. Neprikladnom za ljudsku konzumaciju smatra se hrana ako je ambalaža neprikladna ili oštećena
tako da su moguće mikrobiološke i hemijske promjene hrane u granicama većim od dopuštenih.

39. zasto je neophodno ispitivanje zdravstvene ispravnosti hrane ?

Posuđe, pribor i ambalaža za životne namirnice mogu biti izvor kontaminacije hrane tokom pripreme,
proizvodnje, mjerenja, prerade, prevoza, čuvanja ili upotrebe, a samim tim i do ulaska štetnih
supstanci u lanac ishrane čovjeka. Iz tih razloga neophodno je ispitivanje zdravstvene ispravnosti
posuđa, pribora i ambalaže za životne namirnice. Ovi predmeti ne smiju biti izrađeni od materijala
koji otpušta sastojke štetne po zdravlje ljudi ili koji nepovoljno utiču na organoleptičke osobine
životnih namirnica i na njihovu održivost u ispravnom stanju.

40. Boje i punila koji se koriste za proizvodnju posuđa i pribora za namirnice, a koje dolaze u
kontakt sa hranom, ne smiju sadržavati određene količine arsena, olova, kadmija, barija, hroma,
antimona, selena, policikličkih aromatskih ugljikovodonika (organske boje), naftilamina, benzidina ili
4-amino-difenika (organske boje).

41. Analitika zdravstvene ispravnosti ove vrste predmeta razlikuje se od analitike hrane. Dok se u
hrani određuje sadržaj rezidualnih količina pojedinih kontaminanata, u ovim predmetima to često
nije potrebno, jer se ovi predmeti ne konzumiraju. U njihovoj analitici značajna je ona količina
kontaminanta koja može u kontaktu sa namirnicom da “migrira” u namirnicu.

42. Materijali od kojih se izrađuju ovi predmeti moraju biti stabilni i ne smiju pri uobičajenim
uslovima korištenja otpuštati supstance u količinama koje su štetne po zdravlje ljudi ili mogu
promijeniti sastav i organoleptičke osobine proizvoda.

Sve supstance koje migriraju iz materijala i dospijevaju u hranu, bez obzira da li su same po sebi
toksične ili ne, smatraju se nepoželjnim.
43. Pojam MIGRACIJE se odnosi na pojavu otpuštanja supstanci iz sastava predmeta u namirnicu
tokom njegove uobičajene primjene. Do migracije dolazi uslijed rastvaranja supstance u hrani,
hidrolitičkog djelovanja hrane, reakcije hrane i materijala ili zbog oksidoredukcije.

Na nivo migracije utiče niz faktora, od kojih su najznačajniji priroda i čistoća materijala, hemijski
sastav namirnice, dužina trajanja i temperatura kontakta, odnos površine materijala u kontaktu sa
hranom.

44. keramika i staklo za izradu posudja:

Osnovna sirovina za izradu keramike i porculana je glina koja se uz dodatak pijeska i primjesa (oksidi
metala, krečnjak) zamijesi sa vodom, kada postaje plastična i može se formirati u željeni oblik.
Sušenjem i pečenjem na preko 9000C predmet očvršćava. Na pečeni predmet moguće je nanijeti sloj
glazure koja se ponovnim pečenjem fiksira.

Staklo je idealan materijal sa zdravstvenog aspekta, a zavisno od načina dobijanja može imati različite
osobine u pogledu otpornosti na svjetlost, temperaturu, lomljenje.

Osnovne sirovine u proizvodnji stakla su kvarcni pijesak, krečnjak, boraks, oksidi magnezija i
aluminija. Pri proizvodnji stakla još se dodaju brojna sredstva za bistrenje, za bojenje, za zamućivanje.
Sirovine se tope na 600-8000C, bistre na 1000-14500C, hlade na oko 10000C, i obrađuju u željene
oblike.

Stakleno posuđe se ispituje na migraciju olova i kadmija.

45. sta je hartija?

Hartija se veoma dugo koristi kao materijal za ambalažiranje namirnica, i tek u posljednjih nekoliko
decenija, uslijed izmijenjenog tehnološkog procesa dobijanja, može predstavljati zdravstveni
problem.

Osnovne sirovine u proizvodnji hartije su presovana celuloza, krpe, džakovi, slama, stara hartija, ali se
radi poboljšanja kvaliteta dodaju i različiti aditivi u svojstvu punioca i fiksatora, hidrorepelenti,
lijepkovi i dr.

46. polimerni materijali?

su sastavljeni od makromolekulskih lanaca nastalih sjedinjavanjem malih molekula (monomera).

Najstariji prirodni polimeri koji su se koristili u svakodnevnom životu su celuloza, kaučuk, skrob.

47. Osnovni zahtjevi koje ovi materijali moraju ispunjavati su:

- Zaštita upakovanog proizvoda od kvarenja (mehaničkog, biološkog i dr.),

- Sprečavanje pogodnog oblika proizvoda za distribuciju i korištenje,

- Ekonomičnost,

- Poboljšanje komercijalne prihvatljivosti proizvoda,

 - Zdravstvena sigurnost,

- Da ne predstavlja opasnost po životnu sredinu.

48. Izbor pogodnog materijala za izradu ambalaže određenog prehrambenog proizvoda vrši se na
osnovu informacija o:

- Prirodi proizvoda (hemijski sastav, osjetljivost, agregatno stanje),

- Osobinama plastičnog materijala (hemijska inertnost ili reaktivnost prema proizvodu i okolini,
mogućnost adsorpcije komponenti proizvoda, čvrstoća, otpornost, upijanje vode i dr.),

- Tržišnim zahtjevima,

- Zdravstvenim i ekološkim aspektima ambalaže.

49.metalni materijali koji se najvise koriste su:

čelik, aluminij i kalaj, a u zavisnosti od tehnološkog postupka i dodatih sirovina dobijaju se proizvodi
sa veoma različitim karakteristikama:

- čelično posuđe i pribor, emajlirano posuđe i pribor, limovi za metalne tube i limenke,
aluminijske folije, aluminijske cisterne, burad i kante.

50. celik i celicni materijali:

Čelik se dobija preradom sirovog željeza, pri čemu se smanjuje sadržaj ugljenikaka i drugih primjesa.
Čelik se dodatno može legirati sa hromom ili sa hromom i niklom, čime se dodatno poboljšavaju
njegove karakteristike. Čelični materijali dobro provode toplotu, čvrsti su, otporni na habanje, mogu
glačanjem dati izuzetno glatke površine, lako se održavaju, dugotrajni su i smatraju se materijalima sa
izuzetnim higijenskim karakteristikama.

51. emajl materijali:

Za izradu posuđa i pribora od emajla koriste se željezni lim ili liveno željezo koji se prevlače slojem
emajla. Emajl je po sastavu silikat i sličan je glazuri za keramiku. Emajlirane površine se vrlo često
boje. Za bojenje unutrašnjih površina emajliranih posuda (koje dolaze u direktan kontakt sa
namirnicom) koriste se boje na bazi oksida ili silikata netoksičnih metala.

52. kalaj- materijali od kalaja:

Da bi se pojedini metalni predmeti zaštitili od korozije prevlače se slojem kalaja visoke čistoće. Radi
se o mašinama za mljevenje mesa, presama, bakarnim posudama. Kalajne presvlake se rastvaraju u
kiseloj sredini, te ovi predmeti nisu namijenjeni kontaktu sa kiselim namirnicama.

Sa zdravstvenog aspekta potrebno je pratiti sadržaj kalaja u namirnicama.

53. aluminij:
Neke osobine aluminija, kao što su mala specifična gustina, velika plastičnost i dobra kovnost,
toplotna provodljivost, otpornost prema koroziji, mogućnost stvaranja legura sa drugim metalima,
omogućili su ovom metalu veliku primjenu u izradi različitih tipova ambalaže.

Danas se od aluminija izrađuje: folije za uvijanje namirnica, poklopci za čaše, zatvarači za flaše, tube,
aerosol boce, limenke, kante, burad, cisterne.

U kontaktu sa kiselim namirnicama aluminij se rastvara i može migrirati u namirnice.

54. Sluzbeni glasnik BiH, BROJ 42/10

1. Pravilnik o materijalima i predmetima namijenjenim za kontakt sa hranom

2. Pravilnik o keramičkim predmetima namijenjenim za kontakt sa hranom

3. Pravilnik o plastičnim materijalima i predmetima namijenjenim za kontakt sa hranom

4. Pravilnik o ograničavanju upotrebe epoksi derivata u materijalima i predmetima

namijenjenim za kontakt sa hranom

5. Pravilnik o materijalima i predmetima koji sadrže vinil hlorid monomer i namijenjeni su za

kontakt sa hranom

6. Pravilnik o materijalima i predmetima izrađenim od filma od regenerisane celuloze

namijenjenim za kontakt sa hranom

7. Pravilnik o oslobađanju N-nitrozamina i prekursora N-nitrozamina supstanci iz elastomera ili

gumenih duda za bočice i duda

55. Sluzbeni glasnik BiH, broj 82/11

1. Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o plastičnim materijalima i predmetima

namijenih za kontakt s hranom

56. Pravilnikom o materijalima i predmetima namijenjenim za kontakt s hranom reguliše se

upotreba i uslovi stavljanja na tržište materijala i predmeta namijenjenih da direktno ili indirektno
dođu u kontakt s hranom, a s ciljem osiguranja visokog nivoa zaštite zdravlja ljudi i interesa
potrošača.

57. Aktivni materijali i predmeti u kontaktu s hranom su materijali i predmeti čija je namjena da
produže trajnost ili da poboljšaju stanje upakovane hrane. Oni su izrađeni tako da sadrže
komponente koje bi trebalo da oslobađaju ili apsorbiraju supstance u upakovanu ili iz upakovane
hrane ili sredine koja okružuje hranu.

58. Inteligentni materijali i predmeti u kontaktu s hranom su materijali i predmeti koji nadziru stanje
upakovane hrane ili sredine koja okružuje hranu.

59. opsti zahtjevi

Materijali i predmeti, uključujući aktivne i inteligentne materijale i predmete, proizvode se u skladu s
dobrom proizvođačkom praksom tako da, pod uobičajenim ili predvidljivim uslovima upotrebe,
njihovi sastojci ne prelaze u hranu u količinama koje bi mogle:

a) Ugroziti zdravlje ljudi; ili

b) Prouzrokovati neprihvatljive promjene u sastavu hrane; ili

c) Prouzrokovati pogoršanje organoleptičkih svojstava hrane.

60. deklarisanje-Materijali i predmeti, koji još uvijek nisu u kontaktu s hranom, kada se stave na
tržište, označavaju se:

a) riječima “za kontakt s hranom”, ili posebnom oznakom (npr. aparat za kafu, vinska boca,
supena kašika) ili simbolom;

b) ako je to potrebno, posebnim uputstvom kojeg se treba pridržavati radi sigurne i

odgovarajuće upotrebe;

c) nazivom ili trgovačkim nazivom i, u oba slučaja, adresom proizvođača, prerađivača, ili
prodavača odgovornog za stavljanje na tržište i registrovanog u BiH.

d) odgovarajućom deklaracijom ili identifikacijskom oznakom kako bi se osigurala sljedivost

materijala ili predmeta;

e) kod aktivnih materijala i predmeta, podacima o dozvoljenoj upotrebi ili upotrebama i drugim
bitnim podacima, kao što su naziv i količina supstanci koje aktivna komponenta ispušta,

61. U fazi maloprodaje, podaci koji se zahtijevaju moraju biti prikazani na:

a) materijalima i predmetima ili na njihovim pakovanjima; ili

b) oznakama koje su pričvršćene na materijale i predmete ili na njihova pakovanja; ili

c) natpisu koji je u neposrednoj blizini materijala i predmeta i koji je jasno vidljiv kupcima.

62. sljedivost

Kako bi se olakšala kontrola i povlačenje neispravnih proizvoda, u svim fazama, osigurava se sljedivost
materijala i predmeta, informisanje potrošača i utvrđivanje odgovornosti.

63. keramicki predmeti i pravilnik

Pravilnik o keramičkim predmetima namijenjenim za kontakt s hranom reguliše moguću migraciju

olova i kadmija iz keramičkih predmeta koji su, u svom konačnom stanju, namijenjeni za kontakt s
hranom, ili koji su u kontaktu s hranom i namijenjeni su za tu svrhu.

Keramički predmeti su predmeti koji su proizvedeni od mješavine neorganskih materijala s visokim

sadržajem gline ili silikata kojima mogu biti dodate male količine organskih materijala. Ovi predmeti
su prvo oblikovani, a oblik koji je tako dobijen trajno je učvršćen pečenjem. Oni mogu biti glazirani,
emajlirani i/ili dekorisani.
64. plastika i pravilnik

Pravilnikom o plastičnim materijalima i predmetima namijenjenim za kontakt s hranom reguliše se

upotreba i uslovi upotrebe plastičnih materijala, predmeta i njihovih dijelova koji su namijenjeni za
kontakt s hranom, kao i osnovnim pravilima neophodnim za testiranje migracije sastojaka plastičnih
materijala i predmeta namijenjenih za kontakt s hranom.

Plastika su organska makromolekulska jedinjenja dobijena polimerizacijom, poliadicijom ili bilo kojim
drugim sličnim procesom od molekula s nižom molekulskom masom ili hemijskom izmjenom
prirodnih makromolekula.

65. Pravilnik o materijalima i predmetima koji sadrže vinilhloridmonomer i namijenjeni su za

kontakt s hranom reguliše se prisustvo vinilhloridmonomera unutra, i moguću migraciju iz materijala
i predmeta koji su pripremljeni od vinilhloridmonomera ili kopolimera, a koji su u svom krajnjem
stanju namijenjeni da dođu u kontakt s hranom, ili koji su u kontaktu s hranom i namijenjeni su za tu
svrhu.

66. Pravilnikom o materijalima i predmetima izrađenim od filma od regenerirane celuloze

namijenjenim za kontakt s hranom propisuju se uslovi koje mora ispunjavati film od regenerisane
celuloze koji je namijenjen za kontakt s hranom ili koji, po svojoj svrsi, dolazi u kontakt s hranom ili
čini gotov proizvod sam po sebi ili čini dio gotovog proizvoda koji sadrži druge materijale.

Film od regenerirane celuloze je tanki sloj materijala dobijen od rafinirane celuloze koja potiče od
nerecikliranog drveta ili pamuka.

67. Pravilnik o oslobađanju N-nitrozamina i prekursora N-nitrozamina supstanci iz elastomera ili

gumenih duda za bočice i duda primjenjuje se na oslobađanje N-nitrozamina i supstanci koje se
mogu transformisati u N-nitrozamine iz duda za flašice i duda napravljenih od elastomera ili gume.

68. bisfenol A

U čistom obliku je bijeli ili svijetlo smeđi prah ili pahuljice. Hemijska formula je C15H16O2.

Nije mu nađena neka svrha sve do pedesetih godina prošlog vijeka kada su dvojica naučnika neovisno
razvila proizvodni proces za novi plastični materijal – polikarbonat, koji je kao osnovni materijal
koristio upravo Bisfenol A. Polikarbonat je imao tada jedinstvene osobine prozirnosti, otpornosti na
mehanička oštećenja, izolatorske osobine, te otpornosti na toplinu. Bisfenol A se kod čovjeka vrlo
brzo apsorbuje iz probavnog trakta, te se u zidu crijeva i jetri metabolizira u glukuronid koji ulazi u
sistemsku cirkulaciju i brzo se izlučuje urinom.