EGIPATSKA MITOLOGIJA

1. MIT

• u bajci, pjesmi i sl. izražena tvorevina predznanstvenog i fantazijom prožetog (obično magično-
religionznog) mišljenja, kojom narod na primitivnom stupnju razvitka objašnjava postanak prirodnih
bića i pojava

2. MITOLOGIJA

• skup mitova i legendi o božanstvima, polubogovima i herojima određene etničke skupine

• znanost, koja sistemski sakuplja i proučava sadržaj, oblik, značenje i podrijetlo mitova
• s obzirom na tematiku, mitologija obuhvaća legende o djelima bogova, polubogova i heroja, mitove o
vječnoj borbi između svjetla i tmine

3. EGIPTOLOGIJA

• nauka koja proučava jezik, kulturu i starine starog Egipta

• počinje krajem XIX. st i u bliskoj su vezi sa dešifriranjem hijeroglifa (uzgred budi rečeno, prvi ih je
dešifrirao Francuz J.F. Champolin)
• poznati egiptolozi: A. Mariette, H. Brugsch, J. Dumischen, G. Maspero...
posebno zaslužan za istraživanje prethistorije• J. J. Morgan doba Egipta
posebno zaslužan za proučavanje starog egipatskog• A. Erman jezika

4. EGIPATSKA MITOLOGIJA

• prema egipatskoj mitologiji, u središtu stoji sunčano bogatsvo (Ra), a postoji još i niz drugih
božanstava (Ptah, Horus, Set, Oziris...)
• vjerovanje u prekogrobni život balzamiranje mrtvaca; mumije
• kult mrtvih dovodi do gradnje velikih faraonskih grobnica, pa se u vezi hramova i grobnica razvija i
likovna umjetnost (kipovi, reljefi)
• grade se i monumentalne piramide, a mrtvace se pokapa sa zlatom i ostalim blagom uz velike rituale
• najvažnija stvar u egipatskoj mitlogiji je vjerovanje u život poslije smrti – čak su se i za života
pripremali za to

Egipatska mitologija, sa svojim brojnim spominjanjima prirodnih pojava i prirodnih božanstava,

odražava jedinstven egipatski geografski i prostorni kontekst i posvemašnju ovisnot zemlje o dvjema
životodavnim silama – rijeci Nilu i toplini Sunca. Dolina Nila, u vrijeme nastajanja egipatske historije
izdvojena od provala naroda i vanjskih utjecaja, bila je kolijevkom jedinstvene civilizacije. Mitovi su se
javili u sredini u kojoj su vladale snažne suprotnosti, što je Egipćanima neprestano podsjećalo na
naporednost života i smrti.

Tijekom više od 3000 godina civilizacija Egipćana – njezina temeljna poimanja, političke ustanove,
vjerski i umjetnički oblici – nije se bitno mijenjala. Najznačajnija razdoblja su: Stara, Srednja i Nova
Država. Nakon slabljenja nove države počinje postupno slabljenje Egipta.

Religija je bila duboko ukorijenjena u povijesnom razvoju zemlje. Egipat se sastojao od mnogo
odvojenih plemena, a svako je imalo svoje lokalno božanstvo., a 3100. g. pr. Kr. nekoć lokalna
božanstva Sjevera i Juga su se ujedinila u državni Panteon.

Mitovi o postanku

Razvila su se tri značajna vjerska središta: Heliopolis, Memfis i Hermopolis, i bila su tri mita o
postanku svijeta.

1
Kult Sunca

U razdoblju Stare države razvio se službeni Kult Sunca. Sa slabljenjem kraljevske moći Kult Sunca je
oslabio, Raov je je utjecaj bio velik, kojeg je kasnije Oziris oslabio.
Kasnije je «stvoren» veliki državni bog Amon-Ra.
Ali Kult Sunca je zbog udaljenosti običnom puku ostao kraljevskim i državnim kultom.

Kraljevi i Svećenici

Hram se nije smatrao mjestom zajedničkoh obožavanja, već Kućom kip. Svećenicima je bio zadatak
da obavljaju određene obrede za bogove i u pojedinim prilikama za preminule te za kraljeve
proglašene bogovima.

Na bogove se gledalo kao na bića sa ljudskim potrebama: trebala im je hrana, piće, odjeća, odmor... a
sve im je to pružano u hramovima tijekom dnevnih obreda. Prizori obreda mogu se vidjeti i danas jer
ukrašavaju zidove hramova.

Teoretski, samo se kralj mogao približiti bogu, a vjerovalo se da je svaki kralj sin svoje majke, Velike
kraljevske supruge, po volji vrhovnoh državnog boga. No, svaki je svećenik obavljao dnevne obrede.

Kako se dnevno obavljanje obreda za bogove temeljilo na pojmu razmjene, to se vjerovalo da ono
osigurava kraljevu pobjedu nad neprijateljima.

Otok postanka

Vjeruje se da se tu bog prvi put pojavio na Zemlji i sagrađen mu je zaklon od trstike. Kasnije se
nadogradio.

Prvotno svetište bila je koliba koja je predstavljala priprost zaklon za kultnu statuu.

Mitovi i svetkovine

Izuzev mitologije koja opsiuje porijeklo hramova, razvile su se različite pripovijesti u vezi sa
svetkovinama priređenim u čast bogova.

Rođenje i sudbina

Mitovi o osobnim božanstvima nisu tako slikoviti. Bilo je božanstava koja su se natjecala u sudbinu
pojedinaca (Shai, Meškent, Renenet...)

Pobjeda smrti

Iako su rođenje i s njime povezane opasnosti predstavljali polje brojne magijske i relogiozne
djelatnosti, egipatsku svijest je najviše zaokupljala smrt.

Na smrt se gledalo kao na prekid života, prepreku preko koje čovjek mora prijeći da bi dosegao
vječnost.

S razvojem izuzetno profinjenog i složenog društva, poglavari ranih zajednica pokapani su u

razrađenije groboe od narednih opeka koji su bogato opremani.

Razvilo se vjerovanje da tijelo pojedicna treba sačuvati nakon smrti. Kada bi Kralj umro on bi išao do
svog oca Ra-a, boga Sunca, a njegova piramida se smatralo uzletištem ili nekom vrstom kraljeva
pristupa na Nebo.

2
Pokušaji svećenika da usklade i osmisle različita poimanja zgrobnog života nikad nisu polučili
posvemašnjim uspjehom, niti su bili naširoko prihvaćeni.
Sudnji dan

Nakon što bi pogrebni odredi bili uspješno dovršeni, pokojnik bi se pojavio pred sudom ispred 42 božja
prisjednika, pred mnogim drugim bogovima i Ozirisom, velikim Suncem podzemlja. Potvrdio bi čistoću
svoje duše i «ispovijedio se».

Ako je potrebno, on će pokušati i prevariti bogove samo da postigne taj cilj. Nakon toga uslijedio je
drugi dio suđenja, gdje bi se srce pokojnika stavljalo na jedan dio vage, a pero, simbol božice istine i
pravednosti, na drugi dio vage. Ako bi bilo izjednačeno, pokojnik se proglašavao čistim od grijeha.

Ubojstvo Ozirisa

Oziris je bio oženjen Izidom, bio je čovječan kralj, dobar i mudar vladar, koji je Egipćanima dobio
znanja iz poljodjelstva i unaprijedio umjestnost i zanate.

Set je bio ljubomoran na Ozirisa, pozvao ga na svečani ručak, a za nagradu svi gosti su lijegali u
škrinju. No, kada je Oziris došao na red, i stao u nju, Setovi suučesnici zatvore škrinju, te ga baciše u
rijeku.. Putujući mnogo milja, škrinja je na poslijetku doplovila u Biblos, na feničkoj obali.

Izida je krenula na put o potragu za mužem, pronašla ga u Biblosu, te vratila ga natrag u Egipat.
Posthumno je zažela sina sa njim, međutim i dalje jos je prijetila opasnost od Set-a. Uz pomoć Neftis,
sestre Ozirisa, uskrsunla je Ozirisa.

Kasnije se rodio Horus, koji se kasnije osvećuje Setu i ubija ga.

Na koncu Ozirisu je oprošteno svako zlo i vraćen je u život, ali ne kao živući kralj, već u novoj ulozi
kralja i suca martvima u podzemnom svijetu.