Gradtske Ceste

1.
UVODNO PREDAVANJE
GEOTEHNIČKE KONSTRUKCIJE UVODNO PREDAVANJE
Sveučilišni diplomski studij
ak. godina 2018/2019 2. GEOTEHNIČKO PROJEKTIRANJE PREMA EUROKODU 7
2. GEOTEHNIČKO PROJEKTIRANJE PREMA EUROKODU 7

U prosincu 1988. godine Komisija EU donijela je zajedničku
direktivu 89/106/EEC (Construction Products Directive) kojom su
postavljeni osnovni zahtjevi na konstrukcije:
“... proizvodi moraju biti prilagođeni za konstrukcije koji... su u

potpunosti namijenjeni svrsi građenja... zadovoljavaju slijedeće
osnovne zahtjeve... u razumnom ekonomskom vijeku trajanja
konstrukcije:
1. Mehanička otpornost i stabilnost,
2. Sigurnost u slučaju požara,
3. Zadovoljenje higijenskih i zdravstvenih uvjeta te zaštita okoliša,
4. Sigurnost u korištenju.”
Eurokodovi su europske norme za proračun raznih

vrsta građevinskih konstrukcija.
Osnovna ideja pri razvojuEurokodova jest stvaranje

ujednačenog sustava konstrukcijskih pravila
pridržavajući se CEN-ovih normizacijskih pravila, tj.
eurokodovi trebaju postatieuropske Norme (CEN –
Comité Européen de Normalisation).
Eurokodovi su sastavljeni od 10 normi:

• Eurocode (EN 1990) - Osnove konstrukcijskog
projektiranja
• Eurocode 1 (EN 1991) - Opterećenja na konstrukcije
• Eurocode 2 (EN 1992) - Projektiranje betonskih

konstrukcija
• Eurocode 3 (EN 1993) - Projektiranje čeličnih konstrukcija
• Eurocode 4 (EN 1994) -Projektiranje kompozitnih čeličnih

i betonskih konstrukcija
• Eurocode 5 (EN 1995) - Projektiranje drvenih konstrukcija
• Eurocode 6 (EN 1996) - Projektiranje zidanih konstrukcija
• Eurocode 7 (EN 1997) - Projektiranje u geotehnici
• Eurocode 8 (EN 1998) - Projektiranje konstrukcija

otpornih na potres
• Eurocode 9 (EN 1999) - Projektiranje aluminijskih
konstrukcija
Struktura Eurokodova i veza među njima

EUROCODE 7 (EN 1997)-Projektiranje u geotehnici

Eurokod 7 sastoji se od dva dijela:
• EN 1997-1: 2004 Geotehničko projektiranje – Dio 1: Opća
pravila (General rules)
• EN 1997-2: 2007 Geotehničko projektiranje – Dio 2:
Istraživanje i ispitivanje tla (Ground investigation and testing)
GDJE JE HRVATSKA DANAS S EUROKODOM ?

Hrvatska Norma (Eurokod 7), sastoji se od dva dijela službenog naziva:
• HRN EN 1997-1:2012, Eurokod 7: Geotehničko projektiranje – 1. dio:
Opća pravila
• HRN EN 1997-2:2012 , Eurokod 7: Geotehničko projektiranje – 2. dio:
Istraživanje i ispitivanje temeljnog tla.
Svaka država može dodati nacionalnu naslovnicu, nacionalni predgovor i

NACIONALNI DODATAK (ANEX) svakom dijelu Eurokoda.
Hrvatski zavod za norme preko svojeg Tehničkog odbora 2012. godine

donosi Nacionalni dodatak (anex) za Eurokod 7.
PRINCIPI GRANIČNIH STANJA

Konstrukcijski Eurokodovi zasnivaju se na PRINCIPIMA GRANIČNIH
STANJA pri čemu se razlikuju:
- granična stanja nosivosti i
- granična stanja uporabivosti.
GRANIČNO STANJE NOSIVOSTI (Ultimate Limit State, ULS) je ono koje

dovodi do pojave sloma tla ili konstrukcije.
GRANIČNO STANJE UPORABIVOSTI (Serviceabilty limit state, SLS) je
ono koje dovodi do pojave neočekivanih veličina deformacija, vibracija,
buke, toka vode ili zagađenja.
Projektiranje pri graničnim stanjima uključuje potvrdu da mjerodavna

GRANIČNA STANJA NEĆE BITI DOSEGNUTA niti u jednoj mogućoj
projektnoj situaciji!
GRANIČNA STANJA NOSIVOSTI

Eurokod 7 uvodi 5 graničnih stanja nosivosti za koje su predviđeni
različiti parcijalni faktori:
• Gubitak ravnoteže (EQU)
• Slom uslijed prekomjernih deformacija, transformacija u
mehanizam, slom ili gubitak stabilnosti (STR)
• Slom uslijed zamora materijala ili drugih vremenski ovisnih efekata
(FAT)
• Slom tla ili prekomjerne deformacije tla (GEO)
• Gubitak ravnoteže uslijed uzgona ili drugih vertikalnih opterećenja
(UPL)
• Hidraulički slom ili unutarnja erozija izazvana hidrauličkim
gradijentom (HYD)
OSNOVNE VARIJABLE
Osnovne varijable u analizi geotehničkih konstrukcija
su:
• Djelovanja (F)
• Svojstva materijala (X)
• Geometrijski podaci (a)
Dodatni pojmovi:
• učinci djelovanja (E) (u funkciji F, a)
• otpornost konstrukcije (R) (u funkciji X, a)
OSNOVNE VARIJABLE
Proračunski učinci Ed su posljedica djelovanja proračunskih djelovanja Fd.
Proračunske vrijednosti se dobivaju primjenom PARCIJALNIH

KOEFICIJENATA.
gdje je ψ kombinacijski faktor ≤1.0

PROJEKTNE SITUACIJE
Provjera dosezanja graničnih stanja konstrukcije ili njenog dijela
počinje izborom odgovarajućih projektnih situacija.
Projektne situacije predstavljaju uvjete u kojima se konstrukcija može
nalaziti tijekom svog životnog vijeka.
Projektne situacije imaju ključnu ulogu u odabiru djelovanja koja se
uključuju u proračune te izboru parcijalnih faktora koji se primjenjuju
na djelovanja i materijalne značajke.
GEOTEHNIČKE KATEGORIJE
EN 1997 uvodi klasifikaciju od TRI GEOTEHNIČKE KATEGORIJE kako bi
se racionalizirao opseg istražnih radova i složenost postupka
dokazivanja stabilnosti i uporabivosti za građevine bitno različitih
stupnjeva složenosti i različitih stupnjeva izloženosti visokom riziku.
Geotehnički istražni radovi za pojedine geotehničke kategorije:
PROJEKTNI PRISTUPI
Tijekom razvoja Eurokoda 7, postalo je jasno da neke zemlje žele
usvojiti pristup u kojem se faktoriziraju opterećenja i materijalne
karakteristike, a druge pristup u kojem se faktorizira opterećenje i
otpornost.
Kako bi se ugodilo svim željama, postignut je kompromis tako da svaka

od zemalja može kroz svoj NACIONALNI ANEX usvojiti jedan ili više
predloženih projektnih pristupa od dana tri pristupa.
TRI PROJEKTNA PRISTUPA se uglavnom razlikuju po fazi proračuna u

kojoj će se primijeniti parcijalni faktori: da li na ulazne podatke
(djelovanja i svojstva materijala) ili na rezultate proračuna (učinke
djelovanja i otpornosti).
U Republici Hrvatskoj je na snazi PP3, za sve segmente proračunskih

analiza. Za analizu pilota i geotehničkih sidara moguć je, osim
navedenog, i PP2.
PROJEKTIRANJE PREMA EN 1997-1

Eurokod 7 razlikuje četiri temeljna načina geotehničkog
projektiranja:
• Računom
• Iskustvenim mjerama
• Pomoću modela i probnog opterećenja
• Metodom opažanja
ak. godina 2018/2019 3. GEOTEHNIČKE PODLOGE I ODABIR GEOTEHNIČKIH PARAMETARA
3. GEOTEHNIČKE PODLOGE I ODABIR GEOTEHNIČKIH

PARAMETARA
GEOTEHNIČKE PODLOGE predstavljaju skup podataka o geotehničkim

značajkama lokacije na kojoj je predviđena gradnja zasnovan na
rezultatima geotehničkih istražnih radova.
Cilj GEOTEHNIČKIH ISTRAŽNIH RADOVA je utvrditi uvjete tla, stijene i

podzemne vode; odrediti značajke tla i stijena i svih značajnih saznanja
o lokaciji.
Prema EN 1997-2 postoje slijedeće VRSTE ISTRAŽNIH RADOVA:

• Preliminarni istražni radovi
• Istražni radovi za projektiranje
• Kontrolni istražni radovi

Geotehnički istražni radovi sastoje se od:

• Sondažnih radova i uzimanja uzoraka
• Geofizičkih mjerenja
• Laboratorijskih radova
• Inženjerskogeoloških radova
• Geotehničkih radova
Položaj točaka istraživanja i dubine istraživanja i ispitivanja moraju se

odabrati na temelju rezultata provedenih prethodnih geomehaničkih
istraživanja, geoloških uvjeta, dubine i vrsti temeljenja itd.
Geotehničke podloge objedinjuju se u

GEOTEHNIČKOM ELABORATU koji se sastoji od:
• Pregleda istražnih radova
• Podataka o geološkim i hidrogeološkim

uvjetima na lokaciji
• Podataka o seizmičkim uvjetima na
lokaciji
• Podataka o geotehničkim uvjetima na
lokaciji
• Pregleda rezultata laboratorijskih radova
• Grafičkih priloga (IG karta, situacija

istražnih radova, IG profili bušotina, IG
profili terena)
Geotehnički elaborat daje pregled rezultata

istraživanja, ali ne definira parametre za
proračun.
ODABIR PARAMETARA TLA ZA PRORAČUN u mnogome se razlikuje od

načina izbora parametara ostalih građevinskih materijala prvenstveno iz
razloga što je tlo prirodni materijal, čija se svojstva u području utjecaja
mogu od mjesta do mjesta mijenjati i po veličini i po karakteru u vrlo
širokim granicama, i koja u svakom projektu treba dovoljno pouzdano
utvrditi.
Odabir parametra za proračun provodi projektant geotehničkog

projekta ili temeljne konstrukcije i odgovoran je za odabrane
parametre.
Eurokod 7 traži da se u projektu dokumentira i obrazloži način izbora

karakterističnih vrijednosti parametra tla i stijena.
ak. godina 2018/2019 4. OBSERVACIJSKE METODE U GEOTEHNIČKOM INŽENJERSTVU
4. OBSERVACIJSKE METODE U GEOTEHNIČKOM

INŽENJERSTVU
S obzirom da istražnim radovima nije moguće utvrditi točno stanje

pojedinih naslaga u geotehničkom profilu kao ni njihove geotehničke
značajke, u geotehnici je prihvaćena primjena observacijskih metoda
tijekom gradnje.
OBSERVACIJSKE METODE podrazumijevaju:

• Izradu projekta na osnovi rezultata istražnih radova kao okvira
za izvođenje radova
• Ugradnju mjerne opreme i praćenje ponašanja geotehničke
konstrukcije tijekom izvedbe
• Promjene u konstrukciji tijekom gradnje ukoliko se ustanove
odstupanja od pretpostavljenog ponašanja
Geotehničkim projektom mora biti definirano:

• Program mjerenja i promatranja
• Dopuštene veličine mjerenih vrijednosti po fazama izvedbe
• Interventne mjere u slučaju prekoračenja dopuštenih

vrijednosti
• Procedure ponašanja
Promjena projekta tijekom izvođenja radova naziva se interaktivno

projektiranje.
Projektant mora biti uključen od provođenja istražnih radova, u sve

faze projektiranja te izvođenja radova.
ak. godina 2018/2019 5. POTPORNE KONSTRUKCIJE
5. POTPORNE KONSTRUKCIJE
Potporni zidovi predstavljaju
najjednostavnije geotehničke
konstrukcije koje preuzimaju potisak tla
i putem temeljne konstrukcije prenose
na tlo.
Različite potporne konstrukcije to

prenose na različite načine
(gravitacijski, raščlanjeni, gabionski,
usidrene konstrukcije).
Analize:
• Opterećenja
• Globalne i lokalne
stabilnosti
• Unutarnjih naprezanja
ak. godina 2018/2019 6. GRAĐEVNE JAME
6. GRAĐEVNE JAME
Problemi izvođenja građevnih jama:

• Stabilnost zidova
• Procjeđivanje i crpljenje
• Sidrene konstrukcije
• Globalna stabilnost
• Djelovanje uzgona na
građevinu
• Analize stanja naprezanja i
deformacija
• Tehnologija izvedbe
ak. godina 2018/2019 6. GRAĐEVNE JAME
6. GRAĐEVNE JAME
Problemi izvođenja građevnih jama:

• Stabilnost zidova
• Procjeđivanje i crpljenje
• Sidrene konstrukcije
• Djelovanje uzgona na
građevinu
deformacija
• Tehnologija izvedbe
ak. godina 2018/2019 7. PILOTSKE STIJENE
7. PILOTSKE STIJENE
Pilotske stijene koriste se kao potporne
konstrukcije pri izvođenju zasijecanja padina.
Pilotske stijene mogu biti slobodnostojeće ili sa

zategama.
Projekt pilotske stijene sadrži:

• Analize stabilnosti pilotske stijene i padine
• Analize stanja naprezanja i deformacija
• Observacijske metode pri izvedbi pilotske
1.861
stijene
02
0.0
12
1
08
0. 0
0.0
0.0
04
06
0.0
0.0
0.0
14
ak. godina 2018/2019 8. ZASJECI U STIJENSKOJ MASI
8. ZASJECI U STIJENSKOJ
MASI
Projektiranje zasjeka u stijenskoj

masi:
• Odabir geotehničkih
parametara
• Mehanizmi sloma u stijenskoj
masi
• Analize stabilnosti stijenskih
zasjeka
• Tehnike ojačanje stijenske
mase
deformacija
• Observacijske metode pri
izvedbi zasjeka u stijenskoj
masi
ak. godina 2018/2019 9. ARMIRANO TLO
9. ARMIRANO TLO
Armirano tlo se koristi kod vrlo visokih

nasipa kod kojih bi stabilan nagib
pokosa zahtijevao vrlo velike površine.
Armirano tlo koristi vlačne elemente
(zatege) unutar slojeva nasipa povezane
s vanjskim elementima na pokosu.
Projekt armiranog tla:
• Odabir parametara za nasipne
materijale
-0.06
• Kriteriji zbijanja -0.18

-0.12
• Analize stabilnosti nasipnih -0.22
konstrukcija od armiranog tla

8
-0.1
4
-0.1
Analize stanja naprezanja i
.1
•
-0
deformacija
.06
-0
2
-0.0
• Observacijske metode pri izvedbi
armiranog tla
ak. godina 2018/2019 10. STABILNOST NASIPA
10. STABILNOST NASIPA
Projektiranje nasipa:
• Odabir parametara za
nasipne materijale
• Kriteriji zbijanja
• Nasipne konstrukcije
izvedene po vodom
• Odabir stabilnih nagiba
nasipnih konstrukcija
• Analize stabilnosti
nasipnih konstrukcija
• Analize stanja naprezanja
i deformacija
• Observacijske metode pri
izvedbi nasipa
ak. godina 2018/2019 10. STABILNOST NASIPA
11. BARIJERE ZA ZAŠTITU OD ODRONA
Odroni su ozbiljna opasnost za stanovništvo i

infrastrukturu.
Barijere štite autoceste i naselja od odrona

kamenja koji mogu težiti do nekoliko tona i
postići brzinu do 25 m/s, što odgovara kinetičkoj
energiji od 3 000 kJ u trenutku udara.
2. GEOTEHNIČKO PROJEKTIRANJE
PREMA EUROKODU 7
GEOTEHNIČKE KONSTRUKCIJE GEOTEHNIČKO PROJEKTIRANJE PREMA
ak. godina 2018/2019 EUROKODU 7
2. SADRŽAJ
2.1.Konstrukcijski Eurokodovi
2.2.Osnove geotehničkog projektiranja
2.3.Utvrđivanje čvrstoće
2.4.Utvrđivanje stabilnosti
2.5.Utvrđivanje uporabivosti
2.1.KONSTRUKCIJSKI EUROKODOVI
U prosincu 1988. godine Komisija EU donijela je zajedničku
direktivu 89/106/EEC (Construction Products Directive) kojom su
postavljeni osnovni zahtjevi na konstrukcije:
“... proizvodi moraju biti prilagođeni za konstrukcije koji... su u

potpunosti namijenjeni svrsi građenja... zadovoljavaju slijedeće
osnovne zahtjeve... u razumnom ekonomskom vijeku trajanja
konstrukcije:
1. Mehanička otpornost i stabilnost,
2. Sigurnost u slučaju požara,
3. Zadovoljenje higijenskih i zdravstvenih uvjeta te zaštita

okoliša,
4. Sigurnost u korištenju.”
Eurokodovi su europske norme za proračun raznih vrsta

građevinskih konstrukcija.
Osnovna ideja pri razvoju Eurokodova jest stvaranje ujednačenog

sustava konstrukcijskih pravila pridržavajući se CEN-ovih
normizacijskih pravila, tj. eurokodovi trebaju postati europske
Norme (CEN – Comité Européen de Normalisation).
Eurokodovi su sastavljeni od 10 normi:

• Eurocode (EN 1990) - Osnove konstrukcijskog
projektiranja
• Eurocode 1 (EN 1991) - Opterećenja na konstrukcije
• Eurocode 2 (EN 1992) - Projektiranje betonskih

konstrukcija
• Eurocode 3 (EN 1993) - Projektiranje čeličnih konstrukcija
• Eurocode 4 (EN 1994) -Projektiranje kompozitnih čeličnih

i betonskih konstrukcija
• Eurocode 5 (EN 1995) - Projektiranje drvenih konstrukcija
• Eurocode 6 (EN 1996) - Projektiranje zidanih konstrukcija
• Eurocode 7 (EN 1997) - Projektiranje u geotehnici
• Eurocode 8 (EN 1998) - Projektiranje konstrukcija

otpornih na potres
• Eurocode 9 (EN 1999) - Projektiranje aluminijskih
konstrukcija
STRUKTURA EUROKODOVA I VEZA MEĐU NJIMA

• Eurokodovi 2, 3, 4, 5, 6 i 9 su takozvani „materijalni eurokodovi”
relevantni za dijelove konstrukcija iz pojedinih građevinskih materijala.
• EN 1990, Eurokod 1, 7 i 8 su zajednički za sve konstrukcije.
• Svaki od „materijalnih“ eurokodova čini cjelinu tek uz zajedničke
eurokodove i bez njih se ne može koristiti.

Eurokod 7 sastoji se od dva dijela:
• EN 1997-1: 2004 Geotehničko projektiranje – Dio 1: Opća
pravila (General rules)
• EN 1997-2: 2007 Geotehničko projektiranje – Dio 2:

Istraživanje i ispitivanje tla (Ground investigation and testing)
Eurokod 7 ne obuhvaća “čisto”

geotehničke konstrukcije kao što
su nasute brane, klizišta, tuneli
itd. (iako može poslužiti pri
projektiranju tih konstrukcija)!

Svaka država može dodati nacionalnu naslovnicu, nacionalni predgovor
i NACIONALNI DODATAK (ANEX) svakom dijelu Eurokoda.

Nacionalni dodatak sadrži samo one podatke koje osnovni Eurokodov
dokument izostavlja:
• Nacionalno određeni parametri (Nationally Detfined Parameters,
NDP)
• Specifični podaci za pojedinu državu
• Proceduru koja se koristi ako je Eurokodom dozvoljen izbor
• Vodič za informativne dodatke
• Poveznice na nekontradiktorne, komplementorne informacije
GDJE JE HRVATSKA DANAS S EUROKODOM ?

Hrvatska Norma (Eurokod 7), sastoji se od dva dijela službenog naziva:
• HRN EN 1997-1:2008 Geotehničko projektiranje – 1. dio: Opća
pravila
• HRN EN 1997-2:2008 Geotehničko projektiranje – 2. dio: Istraživanje
i ispitivanje temeljnog tla.
Hrvatski zavod za norme preko svojeg Tehničkog odbora 2012. godine

donosi Nacionalni dodatak (anex) za Eurokod 7.
EN 1997-1: 2004 Geotehničko projektiranje – Dio 1:

Opća pravila (General rules)
Daje generalni okvir za geotehničko projektiranje:

• definira parametre tla,
• karakteristične i projektne vrijednosti,
• opća pravila za istraživanje zemljišta,
• pravila za projektiranje osnovnih tipova
geotehničkih konstrukcija,
• pretpostavke za izvedbene procedure.
EN 1997-1: 2004 Geotehničko projektiranje – Dio 1: Opća pravila

(General rules)
Obuhvaća:
1. Osnove geotehničkog projektiranja
2. Geotehnički podaci
3. Nadzor, opažanje i održavanje
4. Nasipavanje, odvodnja, poboljšanje tla i armiranje
5. Plitki temelji
6. Temelji na pilotima
7. Sidra
8. Potporne konstrukcije
9. Hidraulički slom
10. Opća stabilnost
11. Nasipi
12. Dodaci (parcijalni i korelacijski faktori, pozadina računskih pristupa 1, 2 i
3, granične vrijednosti pritiska tla na vertikalne zidove, analitička metoda
proračuna nosivosti tla, primjer proračuna slijeganja, nosivost plitkih
temelja na stijeni, granične vrijednosti deformacija konstrukcija i temelja,
podsjetnik za provođenje nadzora i opažanja ponašanja)
EN 1997-2: 2007 Geotehničko projektiranje – Dio 2:

Istraživanje i ispitivanje tla (Ground investigation and
testing)
Obuhvaća:
1. Općenito
2. Planiranje istraživanja tla
3. Uzorkovanje tla i stijena te mjerenja podzemne vode
4. Terensko ispitivanje tla i stijena
5. Laboratorijsko ispitivanje tla i stijena
6. Izvještaj o istraživanju terena
7. Dodaci (popis rezultata geotehničkih standardnih ispitivanja,
planiranje, primjer dugotrajnog ispitivanja tlaka podzemne vode, CPT i
CPTU ispitivanje, presiometarsko ispitivanje, SPT, … itd. )
2.2. OSNOVE GEOTEHNIČKOG PROJEKTIRANJA

“EN 1990-Osnove konstrukcijskog projektiranja je osnovni dokument
skupa Eurokodova i opisuje principe i zahtjeve za sigurnost,
uporabivost i trajnost konstrukcija”.
EN 1990 opisuje osnove projektiranja i verifikacije građevina i

građevinskih radova uključujući geotehničke aspekte i predstavlja vodič
za ponašanje u konstrukcijskom projektiranju prema ostalim
Eurokodovima.
BITNI ZAHTJEVI ZA GRAĐEVINU
Eurokodovi traže da svaka građevina tijekom njene izgradnje kao i

tijekom njenog korištenja zadovolji bitne zahtjeve. Ti zahtjevi su:
1. nosivost,
2. uporabivost,
3. otpornost na požar,
4. robustnost,
5. trajnost
6. pouzdanost.
Nosivost je sposobnost konstrukcije da izdrži sva predvidiva mehanička

opterećenja bez da doživi oštećenja koja izazivaju njezino rušenje ili
gubitak integriteta, odnosno nosivost je svojstvo mehaničke otpornosti i
stabilnosti konstrukcije u odnosu na predvidiva mehanička opterećenja.
Uporabivost predstavlja zahtjev da konstrukcija za „normalna“

opterećenja zadrži svoju bitnu funkciju kojoj je namijenjena, to jest da
ostane uporabiva.
Otpornost na požar je sposobnost konstrukcije da zadrži nosivost za

predvidivo djelovanje požara. Ona zahtjeva posebne mjere projektiranja
za mnoge konstrukcije, ali kako je to za geotehničke konstrukcije manje
značajan zahtjev, pa se neće posebno obrađivati.
Robustnost je zahtjev da oštećenje jednog manjeg dijela konstrukcije ne

ugrozi nosivost većeg dijela konstrukcije, ili, da šteta na konstrukciji ne
bude neproporcionalno veća od uzroka koji je izazvao štetu.
Trajnost je zahtjev da konstrukcija zadovolji ostale bitne zahtjeve za

vrijeme njenog zahtijevanog vijeka trajanja.
Pouzdanost je zahtjev da planirana svojstva konstrukcije tijekom njene

izgradnje i korištenja budu i ostvarena.
ŽIVOTNI VIJEK GRAĐEVINE
Životni vijek građevine je:

“usvojeni vremenski period za koji se konstrukcija ili dio konstrukcije
namjerava koristiti u skladu s namjenom s odgovarajućim
održavanjem, ali bez značajnijih potrebnih popravki”.
Kategorije životnog vijeka konstrukcija:

1.Privremene konstrukcije 10 god.
2.Zamjenjivi elementi na konstrukciji 10-25 god.
3.Poljoprivredne i jednostavne konstrukcije 15-30 god.
4.Zgrade i druge oične građevine 50 god.
5.Monumentalne zgrade i građevine,
mostovi i druge inženjerske konstrukcije 100 god.
PRETPOSTAVKE
Podrazumijeva se da odabir konstrukcije, projekt konstrukcije i

izvođenje radova izvode osobe koje imaju odgovarajuću kvalifikaciju,
znanje i iskustvo.
Podrazumijeva se da će građenje biti odgovarajuće nadzirano i da će

se provoditi kontrola kvalitete.
Podrazumijeva se da će se građevina odgovarajuće održavati i koristiti

u skladu s projektnim pretpostavkama.
Eurokodovi su pisani u obliku pobrojenih članaka.
Unutar sustava tih normi članak ima ili status principa ili status
zahtjevanog pravila.
PRINCIPI (P) I ZAHTJEVANA PRAVILA
PRINCIPI (P) su generalne postavke i definicije koje se moraju

slijediti, zahtjevi koji se moraju ostvariti i analitički modeli koji se
moraju koristiti. Za njih nema alternative.
ZAHTJEVANA PRAVILA su općenita prepoznata pravila koja slijede

principe i zadovoljavaju zahtjeve određene principima, predlažu se, ali
se ne moraju nužno koristiti, odnosno dozvoljene su alternative.
PRINCIPI GRANIČNIH STANJA

Konstrukcijski Eurokodovi zasnivaju se na PRINCIPIMA GRANIČNIH
STANJA pri čemu se razlikuju:
- granična stanja nosivosti i
- granična stanja uporabivosti.
Provjera dosezanja graničnih stanja konstrukcije ili njenog dijela

počinje izborom odgovarajućih projektnih situacija.
Projektiranje pri graničnim stanjima uključuje potvrdu da mjerodavna

GRANIČNA STANJA NEĆE BITI DOSEGNUTA niti u jednoj mogućoj
projektnoj situaciji!
Verifikacija se provodi koristeći konstrukcijski model i model

opterećenja koji se zasnivaju na tri osnovne varijable: akcije
(opterećenja, podijeljena su prema svom trajanju i kombinirana u
različitim odnosima prema projektnoj situaciji), karakteristike materijala
i geometrijski podaci.
GRANIČNO STANJE NOSIVOSTI (Ultimate Limit State,

ULS)
• Razmatra se na osnovi sigurnosti ljudi i konstrukcije.
• Ono koje dovodi do pojave sloma tla ili konstrukcije.
• Primjeri graničnog stanja nosivosti su gubitak ravnoteže, pretjerane
deformacije, slom, gubitak stabilnosti, transformacija konstrukcije u
mehanizam i zamor materijala.
GRANIČNO STANJE UPORABIVOSTI (Serviceabilty limit

state, SLS)
• Razmatra se na osnovi funkcioniranja građevine pri uobičajenom
korištenju, udobnosti ljudi i izgledu konstrukcije.
• Ono koje dovodi do pojave neočekivanih veličina deformacija,
vibracija, buke, toka vode ili zagađenja.
• Granično stanje uporabivosti može biti povratno (progib) ili
nepovratno (popuštanje).
GRANIČNO STANJE NOSIVOSTI (Ultimate Limit State,

ULS)
GRANIČNO STANJE UPORABIVOSTI (Serviceabilty limit

state, SLS)
gdje su:
Ed - proračunski učinak djelovanja
Rd - proračunska otpornost
Cd - najveći dopušteni učinak djelovanja za uporabivost -
pomaci ili deformacije
PROJEKTNE SITUACIJE
Provjera dosezanja graničnih stanja konstrukcije ili njenog dijela počinje
izborom odgovarajućih projektnih situacija.
Projektne situacije su:

“skupine fizikalnih uvjeta koji predstavljaju realne uvjete koji se opažaju
u razumnom vremenskom periodu za koji se projektom dokazuje da
relevantno granično stanje neće biti dosegnuto.”
Projektne situacije predstavljaju uvjete u kojima se konstrukcija može

nalaziti tijekom svog životnog vijeka (uključujući i faze izgradnje).
Projektne situacije imaju ključnu ulogu u odabiru djelovanja koja se

uključuju u proračune te izboru parcijalnih faktora koji se primjenjuju na
djelovanja i materijalne značajke.
PROJEKTNE SITUACIJE
• U normalnom korištenju
konstrukcija se nalazi u stalnoj
(trajnoj) situaciji (persistent).
• U privremenim uvjetima
(građenje, rekonstrukcija)
konstrukcija se nalazi u
prijelaznoj situaciji (transient).
• U neočekivanim akcidentnim
uvjetima (požar, eksplozija)
izvanrednoj situaciji (accidental).
• Pod djelovanjem potresa
seizmičkoj situaciji (seizmic).
OSNOVNE VARIJABLE
Verifikacija graničnih stanja se provodi koristeći konstrukcijski model
i model opterećenja koji se zasnivaju na tri osnovne varijable:
• Djelovanja (F)
• Svojstva materijala (X)
• Geometrijski podaci (a)
Dodatni pojmovi:
• efekti/učinci djelovanja (E)
• otpornost konstrukcije (R)
Termin djelovanje (action) proizlazi iz

3.Newtonovog zakona: Djelovanje = Uzrok
“Svakoj akciji uvijek je suprotstavljena
jednaka reakcija”. Reakcija = Efekt
U Eurokodovim reakcija je zamijenjena
terminom efekt (effect).
Djelovanja (F)
Klasificiraju se ovisno o svom trajanju:
• trajna, stalna (G),
• promjenjiva (Q),
• slučajna (A), djelovanje od potresa (AE),
• djelovanje prednapinjanja (P).
Djelovanje Oznaka Varijacije u vremenu Primjeri

Zanemarive ili monotone Vlastita težina konstrukcije,
sve do granične vrijednosti pričvršćena oprema,
Stalno G
cestovna konstrukcija,
stezanje, slijeganje.
Niti zanemarive, Opterećnja na elemente
Promijenjivo Q niti monotone građevine (podove, stupove,
grede), vjetar, snijeg, promet
Eksplozije, udarci vozila,
Akcidentalno A Značajne magnitude
seizmički udari
Djelovanja (F)
Djelovanja se uvode u proračun kroz svoje karakteristične vrijednosti
(Fk) koje mogu biti srednje, gornje, donje ili nominalne.
KOMBINACIJE DJELOVANJA
Pojedina se djelovanja mogu javiti u kombinacijama s drugim
djelovanjima pa se u tom slučaju množe kombinacijskim faktorima ψ
(ψ ≤ 1).
Umnožak karakteristične vrijednosti djelovanja s kombinacijskim

faktorom daje reprezentativnu vrijednost djelovanja:
Kombinacijski faktor ψ koristi se za stalna djelovanja, npr.
reprezentativno stalno djelovanje (Grep,j) je jednako njegovoj
karakterističnoj vrijednosti (Gk,j).
Ukupno projektno stalno djelovanje (Gd) dobiva se kao suma

reprezentativnih vrijednosti pomnoženih s njihovim odgovarajućim
parcijalnim faktorima γG.
G d = ∑ (γ G , j × G k , j ) = ∑ (γ G ,sup, j × G k ,sup, j ) + ∑ (γ G ,inf, j × G k ,inf, j )

j j j
gdje subskribti sup i inf označavaju nepovoljna (superior) i povoljna

(inferior) odgovarajuća djelovanja.
U stalnim i privremenim situacijama kombinacijski faktor ψ je uobičajeno
jednak 1.0 za vodeće promjenjivo djelovanje (Qk,1), ali uglavnom manji
od 1.0 za sva ostala pridružena djelovanja (Qk,i).
Ukupno projektno promjenjivo djelovanje (Qd) dobiva se kao suma

reprezentativnih vrijednosti pomnoženih s njihovim odgovarajućim
parcijalnim faktorima γQ.
Qd = γ Q ,1 × 1.0 × Qk ,1 + ∑ (γ Q ,1 ×ψ 0,i × Qk ,i )
j >1
pri tome se razmatraju samo nepovoljna djelovanja, povoljna djelovanja

se zanemaruju.
Zajedničko ukupno projektno djelovanje u stalnim i privremenim
situacijama iznosi:
Fd = ∑ (γ G , j × Gk , j ) +γ Q ,1 × 1.0 × Qk ,1 + ∑ (γ Q ,1 ×ψ 0,i × Qk ,i )
j >1 j >1
U akcidentnim situacijama kombinacija faktora koja se koristi, neznatno

se umanjuje zbog male vjerojatnost pojave takve situacije. Ukupno
projektno djelovanje (Fd) dobiva se kao
Fd = ∑ (γ G , j × G k , j ) + γ A,1 Ak ,1 +γ Q ,1 ×ψ 1,1 × Qk ,1 + ∑ (γ Q ,1 ×ψ 2,i × Qk ,i )
j >1 i >1
gdje je Ak,1 akcidentno djelovanje, ψ1 (umjesto 1.0) je primijenjen na

glavno promjenjivo djelovanje, a ψ2 (umjesto ψ0) na pridruženo
promjenjivo djelovanje.
Svojstva materijala (X)

• su čvrstoća, krutost, vodopropusnost, gustoća i sl.
• materijalne karakteristike uvode se u projekt kao karakteristične
vrijednosti (Xk) s propisanom vjerojatnošću koja se neće prekoračiti u
hipotetski neograničenoj seriji ispitivanja.
Geometrijski podaci (a)

• su dimenzije građevine i njenih dijelova te njen položaj
u okolini, topografija, raspored slojeva tla, razine
podzemne vode, razine vode iznad terena itd.
• geometrijski podaci uvedeni su u projekt kao karakteristične vrijednosti
(ak) koje se mogu koristiti kao nominalne vrijednosti (anom) s projektnih
nacrta.
Efekti/učinci djelovanja (E)

• su u funkciji F, a (u funkciji djelovanja primijenjenog na konstrukciju
opisanu dimenzijama konstrukcije, ali ne i čvrstoćom materijala)
• posljedica su djelovanja djelovanja F
• sila, moment, naprezanje ili tlak; ili pomak, rotacija ili deformacija u
nekom presjeku, dijelu ili čitavoj konstrukciji koji nastaju zbog
djelovanja na konstrukciju u nekom trenutku njenog izvođenja ili
korištenja
Otpornost (R)
• u funkciji X, a
• otpornost presjeka elementa konstrukcije da preuzme na sebe
djelovanje bez mehaničkog sloma
OSNOVNE VARIJABLE – PRORAČUNSKE VRIJEDNOSTI

Proračunske vrijednosti se dobivaju primjenom PARCIJALNIH FAKTORA.
Proračunska djelovanja Fd dobiju se kao umnožak reprezentativnih

vrijednosti djelovanja Frep i parcijalnih faktora djelovanja γF
Proračunska svojstva materijala Xd dobiju se kao kvocijent karakterističnih

svojstava materijala Xk i parcijalnih faktora materijala γM
Proračunske vrijednosti geometrijskih veličina ad određuju se dodavanjem

ili oduzimanjem sigurnosne tolerancije Da nominalnoj dimenziji anom
EN 1997 uvodi klasifikaciju od TRI GEOTEHNIČKE KATEGORIJE kako bi
se racionalizirao opseg istražnih radova i složenost postupka
dokazivanja stabilnosti i uporabivosti za građevine bitno različitih
stupnjeva složenosti i različitih stupnjeva izloženosti visokom riziku.
Geotehničke kategorije definirane su kao Primijenjena pravila, a ne kao

Principi.
Dakle, postoje i alternativna pravila usvajanja geotehničkog rizika za
pojedine geotehničke konstrukcije koje se mogu koristiti.
Geotehnička kategorija 1:
• odnosi se na najjednostavnije konstrukcije (npr. temelji
jednokatnica, niski potporni zidovi i nasipi, mali iskopi za drenaže i
sl.)
• istražni radovi: pregled terena, primjena iskustava sa susjednih
građevina i sl.
• računska provjera dosizanja graničnih stanja može se zamijeniti
usporedivim iskustvom
• obuhvaća rutinske geotehničke zahtjeve
• ovom kategorijom je obuhvaćen pretežni dio geotehničkih projekata
(npr. pojedinačni plitki temelji-smaci, roštilji, piloti, potporni zidovi,
iskopi, upornjaci i stupovi mostova, nasipi i zemljani radovi,
geotehnička sidra i sl.)
• čine ju vrlo složeni zahvati i zahvati velikog rizika (npr. temeljenje
na mekom tlu, složene građevne jame, klizišta, tuneli, nuklearne
centrale, brane i sl.)
• Eurokod 7 ne daje posebne upute, već traži strože kriterije i
postupke istražnih radova, projektiranja, opažanja i nadziranja pod
vodstvom geotehničara specijalista s odgovarajućim iskustvom
Dijelovi projekta ne moraju pripadati jednoj geotehničkoj kategoriji.
Mnogi projekti obuhvaćaju mješavinu GC1 i GC2 (u nekim slučajevima i
GC3) elemente.
Projektni zahtjevi i projektne procedure, rizici i geotehnički istražni
radovi za pojedine geotehničke kategorije:
Dijagram toka za određivanje geotehničke kategorije:

Eurokod 7 uvodi 5 graničnih stanja nosivosti za koje su predviđeni
različiti parcijalni faktori:
• Slom uslijed prekomjernih deformacija, transformacija u mehanizam,
slom ili gubitak stabilnosti (STR)
• Slom tla ili prekomjerne deformacije tla (GEO)
• Gubitak ravnoteže (EQU)
• Gubitak ravnoteže uslijed uzgona ili drugih vertikalnih opterećenja
(UPL)
• Hidraulički slom ili unutarnja erozija izazvana hidrauličkim gradijentom
(HYD)
U EN 1990 još se definira i granično stanje vezano za zamor materijala

(FAT), ali toga nema u EN 1997.

STR: (structural ), slom ili velika
deformacija konstrukcije ili njenog
elementa, uključivo temelje, pilote, sidra i
potporne zidove, u kojima čvrstoća
konstruktivnog materijala bitno pridonosi
otpornosti
“Unutarnji slom ili prekomjerne deformacije
konstrukcije ... gdje je presudna ... čvrstoća
materijala konstrukcije.”
GEO: (geotechnical), slom ili velika

deformacija tla pri kojoj čvrstoća tla ili
stijene bitno pridonosi otpornosti gubitka
ravnoteže konstrukcije ili temeljnog tla

EQU: (equilibrium), gubitak ravnoteže
konstrukcije ili tla razmatranog kao
kruto tijelo, u slučajevima kada čvrstoće
materijala konstrukcije i temeljnog tla
nisu bitne za otpornost, odnosno u
kojem čvrstoća konstruktivnog
materijala ili tla značajno ne doprinosi
otpornosti
UPL: (uplift), gubitak ravnoteže

konstrukcije ili tla uslijed uzgona vode ili
drugih vertikalnih sila
HYD: (hydraulic), hidrauličko izdizanje

(hidraulički slom), interna erozija tla
uzrokovana hidrauličkim gradijentima
Parcijalni faktori za djelovanja i za svojstva materijala razlikuju se za

pojedina od ovih pet graničnih stanja.
Provjera pet graničnih stanja nosivosti metodom parcijalnih faktora:

PROJEKTIRANJE PREMA EN 1997-1

Eurokod 7 razlikuje četiri temeljna načina geotehničkog projektiranja:
• Računom
• Iskustvenim mjerama
• Pomoću modela i probnog opterećenja
• Metodom opažanja
Eurokod 7 se najviše bavi projektiranjem metodom proračuna, a nešto

manje projektiranjem uz pomoć eksperimentalnih modela (samo za
pilote i sidra). O metodi opažanja govori se vrlo malo, dok projektiranje
propisanim mjerama, dok nije u suprotnosti s normom, Eurokod 7
prepušta da se eventualno definira ili referencira u nacionalnom
dodatku.
PROJEKTIRANJE NA OSNOVI PRORAČUNA

Projektiranje na osnovi proračuna koristi proračune temeljene na
analitičkim, polu-empirijskim i numeričkim modelima.
Modeli uključuju tri osnovne varijable (djelovanja, karakteristike

materijala i geometriju).
Proračunom se utvrđuje da li su granična stanja dosegnuta (ULS i SLS).
Pretežit postupak za većinu geotehničkih konstrukcija (obično za

geotehničke kategorije 2 i 3).
PROJEKTIRANJE NA OSNOVI PRORAČUNA

PROJEKTIRANJE NA OSNOVI PROPISANIH MJERA

Projektiranje preko propisanih mjera predstavlja kombinaciju
konzervativnih projektnih pravila i striktne kontrole izvedbe radova,
kojom se ako se usvoji, izbjegava pojava graničnog stanja.
Projektna pravila, koja često slijede lokalna pravila, uglavnom su

određena od lokalnih ili nacionalnih vlasti, preko građevinske regulative,
projektnih priručnika ili drugih sličnih dokumenata. Ovakva pravila mogu
se odrediti preko nacionalnih Anexa En 1997-1.
Projektiranje na osnovi propisanih mjera može biti pogodnije od

projektiranja na osnovi proračuna, pogotovo tamo gdje postoji
“usporedivo iskustvo”, tj. dokumentirana ili na drugi način jasno
utvrđena informacija u sličnim geotehničkim uvjetima, uključujući slične
konstrukcije, sugerira slično geotehničko ponašanje.
Propisane mjere koriste za vrlo jednostavne slučajeve, ili slučajeve vrlo

malog rizika kod kojih postoji usporedivo iskustvo i za koje se složeni
proračuni ne isplate ili čak koji puta nisu raspoloživi.
PROJEKTIRANJE NA OSNOVI POKUSA

Eurokod 7 poznaje ulogu modelskog ispitivanja u velikom ili malom
mjerilu za potvrdu projekta geotehničke konstrukcije utvrđene
proračunom, propisanim mjerama ili observacijskom metodom.
Pri tom se vrlo slabo propisuju odnosi u smislu veličine modela i

vremena modela i razlike između testne i realne konstrukcije koje je
potrebno provesti.
PROJEKTIRANJE NA OSNOVI OBSERVACIJA

Na isti način kao i za projektiranje na osnovi pokusa, Eurokod 7
prepoznaje ulogu observacijske metode u projektiranju i izvedbi
radova, ali vrlo slabo određuje na koji način se ista provodi.
Pri tome je potrebno odrediti:

• Utvrđene granice ponašanja
• Usvojene granice mogućeg ponašanja
• Program praćenja ponašanja
• Predvidjeti plan u slučaju nepredviđenih okolnosti
• Odrediti mjere u slučaju da ponašanje prekorači usvojene

dopuštene granice.
Nicholson i dr. 1999 u CIRIA izvještaju R185 daju smjernice

implementiranja observacijske metode.
Observacijska metoda dobiva sve više pobornika (obično za
geotehničku kategoriju 3).

KONTROLA, MONITORING I ODRŽAVANJE
Eurokod 7 specificira zahtjeve za osiguranje kvalitete i sigurnosti

konstrukcije:
“... proces građenja i radova mora se kontrolirati; ponašanje građevine
mora se pratiti tijekom i nakon izgradnje; građevina se mora
odgovarajuće održavati”.
EN 1997-1 određuje ove zahtjeve kao odgovarajuće. Ukoliko građenje

ne zahtijeva kontrolu, ili konstrukcija ne zahtijeva monitoring ili
održavanje, tada projekt mora eksplicitno reći da to nije potrebno.

KONTROLA, MONITORING I ODRŽAVANJE

KONTROLA
Kontrola obuhvaća:
- kontrolu pretpostavki u proračunu,
- identificira razlike između stvarnih i pretpostavljenih uvjeta u tlu,
- kontrolira izvedbu konstrukcije u skladu s projektom.
Dani kontrolni plan mora sadržavati prihvatljive granice za sve

dobivene rezultate te uputiti na vrstu, kvalitetu i frekvenciju kontrola.
Broj kontrola i nadzora konstrukcije i uvjeta u tlu ovisi kojoj kategoriji

konstrukcija pripada.

KONTROLA

MONITORING
Monitoring obuhvaća mjerenje:

- Deformacija tla
- Veličina djelovanja
- Kontaktnih pritisaka između tla i građevine
- Pornih pritisaka….
Broj mjerenja ovisi o kategoriji građevine.


MONITORING

MONITORING

ODRŽAVANJE
Održavanje konstrukcije osigurava njezinu sigurnost i uporabivost i

zahtjevi za održavanje trebaju biti propisani od naručitelja ili vlasnika.
Zahtjevi trebaju sadržavati identifikaciju dijelova građevine koji trebaju

odgovarajuću inspekciju, upozorenja na radove koje treba provesti prije
projektantskog pregleda i odrediti učestalost pregleda.
GEOTEHČKA DJELOVANJA
EN 1997 razlikuje 20 različitih djelovanja koja se mogu uključiti u
geotehnički projekt kao što su: težina tla, stijene i vode; pritisci tla i
vode; uklanjanje opterećenja ili iskop tla, kao i manje prisutne pojave
kao što su: pomaci uslijed kavanja, bubrenje i skupljanje uslijed
klimatskih promjena, temperaturni efekti uključujući efekte uslijed
djelovanja leda.
Potporne konstrukcije često su izložene velikoj skupini djelovanja kao

što su težina zasipa; preopterećenje; težina vode; valovi; opterećenje
ledom; sile uslijed procjeđivanja; udarne sile i temperaturni efekti.
Kosine su izložene velikoj skupini djelovanja kao što su prethodni ili

trajni pomaci uslijed vibracija; klimatske varijacije; uklanjanje
vegetacije ili utjecaj valova.
Nasipi su izloženi efektima erozije, ledu, valovima i djelovanju kiše na

kosini ili u kruni.
U situacijama u kojima krutost konstrukcije ima značajan utjecaj na

raspodjelu naprezanja, kao što je na primjer projekt temeljenja na
temeljnom roštilju ili grupi pilota, raspodjela naprezanja mora se
usvojiti u interakciji tlo-konstrukcija.
Konsolidacija, bubrenje, puzanje, klizanje i potres mogu imati značajno

dodatno djelovanje na pilote i druge vidove dubokih temelja. Kada se
razmatraju ovi efekti, u najgorim situacijama mogu se usvojiti gornje
vrijednosti čvrstoće tla i/ili krutosti.
RAZLIKA IZMEĐU POVOLJNIH I NEPOVOLJNIH

DJELOVANJA
Eurokodovi usvajaju značajnu razliku između povoljnih (stabilizirajućih)
i nepovoljnih (destabilizirajućih) djelovanja, a što se očituje u primjeni
odgovarajućih parcijalnih faktora koji se primjenjuju na pojedino
djelovanje.
Pri tome
- parcijalni faktori povećavaju nepovoljna djelovanja i u pravilu su
veći od 1.0,
- povoljna djelovanja se umanjuju ili zadržavaju istima, gdje su
parcijalni faktori ≤1.0.
U pojedinim situacijama pojedino djelovanje može biti istovremeno i

povoljno i nepovoljno.
W?
q?
U (Uh, Uv)?
Postavlja se pitanje kako tada faktorizirati djelovanje!?

Eurokod 7 takav slučaj određuje tzv. principom jedinstvene primjene

(iako je to pravilo primjene, a ne princip):
“Nepovoljno (ili destabilizirajuće) i povoljno (ili stabilizirajuće) stalno

djelovanje može se u određenim projektnim situacijama promatrati
kao da proizlazi iz istog razloga.
Ako ... proizlazi, tada jedinstveni parcijalni faktor može biti
primijenjen na sumu njihovog djelovanja ili sumu njihovih efekata.”
U takvom slučaju primjenjuje se jedinstveni parcijalni faktor na povoljno

i nepovoljno djelovanje, onaj koji izaziva teže projektne uvjete.
Parcijalni faktori za djelovanja i za svojstva materijala razlikuju se za

pojedina od ovih pet graničnih stanja.
Provjera pet graničnih stanja nosivosti metodom parcijalnih faktora:

2.3.UTVRĐIVANJE ČVRSTOĆE
‘Nije moguće boriti se izvan svoje snage, čak i ako se trudite ’ –
Homer (800–700 BC)
OSNOVE PROJEKTIRANJA
Potvrda čvrstoće prema Eurokodu 7 uključuje provjeru da
projektni efekti izazvani djelovanjem ne prekoračuju odgovarajuću
projektnu otpornost.
Verifikacija čvrstoće u analizi graničnog stanja STR i GEO izražena

je u Eurokodu 7 preko nejednadžbe:
E d ≤ Rd
gdje su:
Ed projektni efekt uslijed djelovanja,
Rd odgovarajuća projektna otpornost.
KONTROLA SLOMA TA (GEO) I SLOMA

KONSTRUKCIJE (STR)
Zahtjevi koji se primjenjuju na granično stanje nosivosti GEO, definirani
su kao:
“Slom ili značajne deformacije tla pri čemu čvrstoća tla ili stijenske mase
značajno veća u odnosu na traženu otpornost.”
Zahtjevi koji se primjenjuju na granično stanje nosivosti STR, definirani

su kao:
“Unutarnji slom ili značajne deformacije konstrukcije ili konstrukcijskog
elementa ... pri čemu je čvrstoća konstrukcijskog materijala značajno
veća u odnosu na traženu otpornost.”
Primjeri gdje je bitna čvrstoća (tla ili konstrukcije):

GEO
STR
STR
GEO
GEO
GEO
EFEKTI USLIJED DJELOVANJA

“Efekti uslijed djelovanja” je opći termin koji označava unutarnje sile,
momente naprezanja i deformacije dijelova konstrukcije te deformacije i
rotacije konstrukcije.
Za veći dio konstrukcijskog projektiranja, verifikacija graničnog stanja

STR uključuje efekte koji su nezavisni od čvrstoće konstrukcijskog
materijala, odnosno efekti su u pravilu jedino funkcija djelovanja i
dimenzija.
Eurocode 1 EN 1991:
Ed=E{Fd, ad}
Suprotno tome, u geotehničkom projektiranju, verifikacija graničnih

stanja STR i GEO uključuje efekte koji su zavisni o čvrstoći tla, odnosno
efekti su tipično funkcija djelovanja, dimenzija i čvrstoće tla.
Eurocode 7 EN 1997:
Ed=E{Fd, Xd, ad}
OTPORNOST
“Otpornost je sposobnost (dijela ili) komponente ili poprečnog presjeka
(dijela ili) komponente konstrukcije da preuzme djelovanje bez
mehaničkog sloma”.
Za veći dio konstrukcijskog projektiranja, verifikacija graničnog stanja

STR uključuje otpornost koja je nezavisna od djelovanja. Jednostavnije
rečeno, u konstrukcijskom projektiranju, otpornost je u pravilu jedino
funkcija materijalne čvrstoće i dimenzija.
Eurocode 1 EN 1991:
Suprotno tome, u većini geotehničkih situacija, verifikacija

graničnih stanja STR i GEO uključuje otpornosti koje su zavisne o
djelovanjima, odnosno otpornost je tipično funkcija čvrstoće tla,
dimenzija i djelovanja, uključivo i vlastitu težinu konstrukcija.
Eurocode 7 EN 1997:
UVOĐENJE POUZDANOSTI U PROJEKT

Pouzdanost je uvedena u projekt uvođenjem parcijalnih faktora ili tolerancija.
DJELOVANJA I EFEKTI
Karakteristično Reprezentivno Projektno Projektni
djelovanje djelovanje djelovanje efekti
DJELOVANJA I EFEKTI
Eurokod 7 omogućuje da se parcijalni faktori gF primjenjuju na
djelovanja ili njihove efekte, ali ne oboje.
Alternativa prethodnoj formuli je:
gdje parcijalni faktori gE imaju identičnu vrijednost kao gF.

MATERIJALNA ČVRSTOĆA I OTPORNOST

Karakteristična Projektna Projektna
mat. čvrstoća čvrstoća otpornost
MATERIJALNA ČVRSTOĆA I OTPORNOST

Uobičajeno je da jedan od parcijalnih faktora gM ili gR bude
jednak nuli:
ili
GEOMETRIJA
Nominalne Projektne
dimenzije dimenzije
Projektni geometrijski parametri dobivaju se iz nominalnih

geometrijskih parametra koji se umanjuju ili uvećavaju za tolerancu.
Kako nije praktično uvođenje toleranci za sve dimenzije koje utječu na

projekt, EN 1990 usvojio je da se u proračun uvode nominalne
dimenzije kao projektne dimenzije (Da=0).
Korištenje tolerance dimenzija koristi se samo kod elemenata kod kojih

već vrlo mala toleranca može imati veliki utjecaj na efekte ili otpornost.
VERIFIKACIJA
Verifikacija se sastoji u usporedbi efekta uslijed djelovanja s otpornosti
materijala.
Proširenjem varijabli Fd, Xd i ad potrebno je verificirati:

PARCIJALNI FAKTORI
Parcijalni faktori za
kontrolu čvrstoće
su dani za:
• djelovanja i
efekte (Action),
• materijalne
karakteristike
(Material
properties) i
• otpornost
(Resistance).
PROJEKTNI PRISTUPI
Usvojena su tri projektna pristupa za granična stanja STR i GEO.
Tijekom razvoja Eurokoda 7, postalo je jasno da neke zemlje žele usvojiti

pristup u kojem se faktoriziraju opterećenja i materijalne karakteristike, a
druge pristup u kojem se faktorizira opterećenje i otpornost.
Kako bi se ugodilo svim željama, postignut je kompromis tako da svaka od

zemalja može kroz svoj Nacionalni anex usvojiti jedan ili više predloženih
projektnih pristupa od dana tri pristupa.
Projektni pristupi se uglavnom razlikuju po fazi proračuna u kojoj će se

primijeniti parcijalni faktori: da li na ulazne podatke (djelovanja i svojstva
materijala) ili na rezultate proračuna (učinke djelovanja i otpornosti).
U Republici Hrvatskoj je na snazi Projektni pristup 3, za sve segmente

proračunskih analiza. Za analizu pilota i geotehničkih sidara moguć je,
osim navedenog, i Projektni pristup 2.
Projektni pristup 1 (DA1) osigurava pouzdanost usvajajući različite

parcijalne faktore za dvije varijable u dva odvojena proračuna
(kombinacija 1 i kombinacija 2).
Projektni pristupi 2 (DA2) i 3 (DA3) usvajaju faktore za dvije varijable u
jedinstvenom proračunu.
PROJEKTNI PRISTUP 1 (DA1)

Kod Projektnog pristupa 1 (DA1) pouzdanost se provjerava u dvije faze:
1. Parcijalni faktori primjenjuju se na djelovanja dok se čvrstoća tla
i otpornost ostavlja nefaktorizirana (Kombinacija 1).
2. Parcijalni faktori primjenjuju se na čvrstoću i promjenjiva
djelovanja dok nevarijabilna djelovanja i otpornost ostaje
nefaktorizirana (Kombinacija 2).
Faktori se uvode vrlo rano u proces proces proračuna, na djelovanja i

materijalne karakteristike, vrlo blizu izvoru podataka.
Potrebna je verifikacija obje kombinacije.

PROJEKTNI PRISTUP 1 (DA1), Kombinacija 1

PROJEKTNI PRISTUP 1 (DA1), Kombinacija 2


Kombinacija 1 (A1+M1+R1) Kombinacija 2 (A2+M2+R1)

Kombinacija 1 (A1+M1+R1) Kombinacija 2 (A2+M2+R1)
gGEG gGEG

Kod Projektnog pristupa 2 (DA2) pouzdanost se provjerava tako da se
parcijalni faktori primjenjuju na djelovanja ili efekte uslijed djelovanja
te otpornost, dok se čvrstoća tla ostavlja nefaktorizirana.
Faktori se uvode što je kasnije moguće u proces proračuna, na efekte

uzrokovane djelovanjima i otpornost.

PROJEKTNI PRISTUP 2 (DA2) A1+M1+R2

PROJEKTNI PRISTUP 2 (DA2) A1+M1+R2

Faktorizirana djelovanja *Faktorizirani efekti djelovanja

Kod Projektnog pristupa 3 (DA3) pouzdanost se provjerava tako da se
parcijalni faktori primjenjuju na strukturalna djelovanja i materijalne
značajke istovremeno, dok se geotehnička djelovanja i otpornost
ostavljaju nefaktorizirana.


Važan detalj kod Projektnog pristupa 3 (DA3) je razdvajanje
strukturalnih i geotehničkih djelovanja, veći faktori se koriste kod
izvornih podataka, manji kod izvedenih.
Geotehnička djelovanja definirana su kao:

“djelovanja koja se prenose na konstrukciju s tla, nasipa stajaće
vode ili podzemne vode.”
Eurokod 7 eksplicitno ne navodi koja su to strukturalna djelovanja,

implicira se na ona koja nisu geotehnička.
GEOTEHNIČKA DJELOVANJA
PROJEKTNI PRISTUP 3 (DA3) A1*ili A2**+M2+R3

* strukturna
** geotehnička
djelovanja
PROJEKTNI PRISTUP 3 (DA3) A1*ili A2**+M2+R3

* strukturna
** geotehnička
djelovanja
2.4.UTVRĐIVANJE STABILNOSTI
‘ Dajte mi polugu dovoljno dugo i oslonac na koji ga staviti, a ja
ću premjestiti svijet ‘ – Arhimed
Potvrda stabilnosti prema Eurokodu 7 uključuje provjeru da
destabilizirajući efekti izazvani djelovanjem ne prekoračuju
odgovarajuće stabilizirajuće efekte.
Verifikacija stabilnosti u analizi graničnog stanja EQU, UPL i HYD
izražena je u Eurokodu 7 preko nejednadžbe:
Ed,dst ≤ Ed,stb + Rd
gdje su
Ed,dst projektni efekt uslijed destabilizirajućih djelovanja,
Ed,stb projektni efekt uslijed stabilizirajućih djelovanja,
Rd svaka projektna otpornost koja pomaže stabiliziranju konstrukcije
KONTROLA STATIČKE RAVNOTEŽE (EQU), KONTROLA

UZGONA (UPL) I KONTROLA HIDRAULIČKOG SLOMA (HYD)
Zahtjevi koji se primjenjuju na granično stanje nosivosti EQU, definirani

su kao:
“ gubitak statičke ravnoteže konstrukcije razmatra konstrukciju kao
kruto tijelo gdje male promjene djelovanja i njihove raspodjele ... su
značajne, dok čvrstoća materijala i tla... uglavnom nije presudna”
Zahtjevi koji se primjenjuju na granično stanje nosivosti UPL, definirani

su kao:
“ gubitak ravnoteže konstrukcije ili tla uslijed uzgona vode ili drugih
vertikalnih sila „
Zahtjevi koji se primjenjuju na granično stanje nosivosti HYD, definirani

su kao:
“ hidrauličko izdizanje (hidraulički slom), interna erozija tla uzrokovana
hidrauličkim gradijentima „
Primjeri kontrole stabilnosti:

DJELOVANJA – STABILIZIRAJUĆA I
DESTABILIZIRAJUĆA
Karakteristično Projektno destabilizirajuće
Ψ
destabilizirajuće djelovanje djelovanje
γF,dst (1.1-1.5)
Karakteristično stabilizirajuće Projektno destabilizirajuće

Ψ
djelovanje djelovanje
γF,stb (0-0.9)
PARCIJALNI FAKTORI
2.5.UTVRĐIVANJE UPORABIVOSTI
Granično stanje uporabivosti definirano je kada:
“Stanje koje odgovara uvjetima primjene odgovarajuće namjene
konstrukcije ili dijela konstrukcije više nije prihvatljivo”
Potvrda uporabivosti prema Eurokodu 7 uključuje provjeru da projektni

efekti uslijed djelovanja (npr. slijeganje) ne prekoračuju odgovarajuće
projektne granične vrijednosti (npr. granično slijeganje).
Verifikacija uporabivosti izražena je u Eurokodu 7 preko nejednadžbe:

Ed ≤ Cd
gdje su
Ed projektni efekt uslijed djelovanja,
Cd granična projektna vrijednost odgovarajućeg kriterija uporabivosti
PRIMJERI GRANIČNOG STANJA UPORABIVOSTI


Pouzdanost u odnosu na gubitak uporabivosti se uvodi u projekt
odabirom odgovarajućih graničnih vrijednosti pomaka.
Parcijalni faktori za granično stanje uporabivosti uzimaju se uobičajeno

s vrijednosti 1.0.
Kombinacijski faktori primjenjuju se jedino na pridružene varijacije

djelovanja.
Važno je utvrditi da efekti uslijed djelovanja i materijalne karakteristike

mogu varirati tijekom životnog vijeka konstrukcije, te je granično stanje
uporabivosti potrebno provjeriti u različitim periodima trajanja
konstrukcije.
3.
ISTRAŽIVANJE I ISPITIVANJE TLA,
GEOTEHNIČKE PODLOGE,
ODABIR GEOTEHNIČKIH PARAMETARA
GEOTEHNIČKE KONSTRUKCIJE ISTRAŽIVANJE I ISPITIVANJE TLA, GEOTEHNIČKE PODLOGE,
ak. godina 2018/2019
SADRŽAJ
3.1. Istraživanje i ispitivanje tla
3.2. Geotehničke podloge
3.3. Odabir geotehničkih parametara

3.1. ISTRAŽIVANJE I ISPITIVANJE TLA

“Eurokod (EN 1997-2) donosi samo male promjene u zahtjevima u
istraživanju tla. ...obavezno izvještavanje o istražnim radovima postaje
detaljnije opisano ... i zahtijeva se obavezno detaljnije informiranje,
...veći opći zahtjevi na određivanju deformacija tla zahtijevaju od
izvođača istražnih radova da utvrde deformacijske značajke tla.”
Eurocode 7 - Geotehničko projektiranje – Dio 2: Istraživanje i

ispitivanje tla je podijeljeno na 6 poglavlja i 24 Dodataka.
STANDARDI
EN 1997-2 se opsežno odnosi na novi paket međunarodnih i europskih
standarda koji su zajednički pripremili ISO tehnički odbor TC 182 i CEN
TC 341.
PLANIRANJE ISTRAŽNIH RADOVA

Cilj geotehničkih istražnih radova je:
- utvrditi uvjete tla, stijene i podzemne vode;
- odrediti značajke tla i stijena i
- skupiti dodatna relevantna saznanja o lokaciji.
“Geotehnička istraživanja moraju osigurati dovoljno podataka o

značajnim uvjetima o tlu i vodi u tlu... za odgovarajući opis osnovnih
značajki tla i pouzdanog usvajanja značajki i parametara tla koji će se
koristiti u projektnim proračunima.”
Geotehnički istražni radovi sastoje se od:

• Sondažnih radova i uzimanja uzoraka
• Geofizičkih mjerenja
• Laboratorijskih radova
• Inženjerskogeoloških radova
• Geotehničkih radova
Prema EN 1997-2 postoje slijedeće vrste istražnih radova:

• Preliminarni istražni radovi
• Istražni radovi za projektiranje
• Kontrolni istražni radovi
PRELIMINARNI ISTRAŽNI RADOVI

Preliminarni istražni radovi moraju:
- osigurati inženjeru generalnu procjenu uporabivosti lokacije,
usporedbu s alternativnim lokacijama,
- procijeniti promjene uzrokovane predloženim radovima,
- utvrditi moguća pozajmišta,
- osigurati daljnja projektna i kontrolna ispitivanja.
Preliminarni istražni radovi moraju omogućiti inženjeru da usvoji

prihvatljivu lokaciju za građevinu, procijeni eventualne utjecaje na
susjedne građevine i odabere odgovarajuće temeljenje ili potrebu
ojačanja temeljnog tla.
ISTRAŽNI RADOVI ZA PROJEKTIRANJE

Istražni radovi za projektiranje (glavni projekt) moraju:
- osigurati inženjeru dovoljne podatke za projektiranje privremene ili
trajne konstrukcije te planiranja metode građenja,
- utvrditi teškoće koje se mogu pojaviti i rasti tijekom građenja,
- ustanoviti položaj i značajke svih tla relevantnih za konstrukciju ili na
koje konstrukcija može značajno utjecati.
KONTROLNI ISTRAŽNI RADOVI

Kontrolni istražni radovi:
- koriste se za praćenje i kontrolu konstrukcije i izvođenja radova,
- od presudnog su značaja za observacijsku metodu projektiranja.
Količina potrebnih istražnih radova je u ovisnosti sa geotehničkom

kategorijom kojoj je građevina pripisana.
U brojnim slučajevima, kada ne postoji dovoljno sredstava ili je obim

projekta mali, neće biti moguće izvesti istraživanje u fazama. Tada cilj
preliminarnih istraživanja i istražnih radova za glavni projekt mora biti
ispunjen unutar ovog jedinstvenog istraživanja.
PLANIRANJE ISTRAŽNIH RADOVA

RAZMAK IZMEĐU TOČAKA ISTRAŽIVANJA
Konstrukcija Razmak Oblik

Visoke građevine i
industrijske 15-40m Mreža
građevine
Velike površine ≤60 m Mreža
Ceste, pruge, kanali,

Linijske građevine cjevovodi, obale, 20-200m
tuneli, potporni zidovi
Vertikalni
Brane i pregrade 25-75m
odsjeci
Specijalne Mostovi, silosi, temelji
2-6 po temelju
građevine strojeva
Razmak točaka istraživanja mora odgovarati očekivanoj promjeni u

temeljnoj geologiji područja kao i vrsti i veličini građevine.
DUBINA ISTRAŽIVANJA
Dubina istraživanja propisuje se kroz Dodatak za različite tipove
građevina:
• ceste za≥2.0m
• rovove za ≥2.0m i za ≥1.5b
• male tunele i kaverne za ≥2.0m
gdje je b širina građevine
Preporuke za ostale tipove konstrukcija dane su uz pojedini tip

geotehničke konstrukcije.
Izbor dubine ovisan je o drugim faktorima osim geometrije građevine i
razmaka bušotina.
Geotehničke podloge objedinjuju se u Geotehničkom elaboratu (Ground

Investigation Report, GIR).
Odabir parametra za proračun provodi projektant Geotehničkog

projekta (Geotechnical Design Report, GDR) i odgovoran je za
odabrane parametre tla i/ili stijenske mase.
3.2. GEOTEHNIČKE PODLOGE

‘ Izvještaj o mojoj smrti bio je pretjerivanje ’ – Mark Twain (1835–
1910)
Geotehnički elaborat daje pregled rezultata istraživanja, ali ne definira

parametre za proračun.
Geotehnički projekt daje pretpostavke, podatke, metode proračuna,

rezultate verifikacije sigurnosti i uporabivosti.
Odnos između Geotehničkog elaborata (Ground Investigation Report,

GIR) te pripadajućih sadržaja i Geotehničkog projekta (Geotechnical
Design Report, GDR):
GEOTEHNIČKI ELABORAT (Ground Investigation Report,

GIR)
Geotehničke podloge i pregled rezultata istraživanja objedinjeni su u
Geotehničkom elaboratu koji se sastoji od:
• Pregleda istražnih radova
• Podataka o geološkim i hidrogeološkim uvjetima na lokaciji
• Podataka o seizmičkim uvjetima na lokaciji
• Podataka o geotehničkim uvjetima na lokaciji
• Pregleda rezultata laboratorijskih radova
• Grafičkih priloga (IG karta, situacija istražnih radova, IG profili
bušotina, IG profili terena)
Izvještaj o istražnom bušenju i uzorkovanju

Izvještaj o istražnom bušenju i uzorkovanju definiran je standardom EN
ISO 22475.
Izvještaj o terenskim istražnim radovima

Zahtjevi na Izvještaj o terenskim istražnim radovima definirani su
standardom EN ISO 22476.
Dodatni standardi određuju terenska ispitivanja:
• Standardni penetracijski pokus (SPT)
• Statički penetracijski pokus (CPT)
• Razvijene penetracijske pokuse
• Menardove presometrijske pokuse
• Dilatometarske pokuse
• Pokuse krilnom sondom
• Lefrankov pokus
• Tlačne pokuse vodopropusnosti
u stijenskoj masi
• Tlačne pokuse vodopropusnosti
• Ultrazvučne pokuse određivanja gustoće
Izvještaj o laboratorijskim ispitivanjima

Zahtjevi na Izvještaj o laboratorijskim ispitivanjima definirani su
standardom EN ISO TS 17892.
Standard pokriva slijedeća
laboratorijska ispitivanja:
• Vlažnost
• Gustoću sitnih čestica
• Gustoću čestica piknometrom
• Granulometrijski sastav tla
• Vodopropusnost
• Edometarski pokus
• Nekonsolidirani nedrenirani i
konsolidirani drenirani triaksialni
kompresijski pokus
• Izravni posmik
Zahtjevi za Geotehnički elaborat (GIR) prema EN 1997-2:

Rezultati geotehničkih istraživanja biti će sadržani u Geotehničkom
elaboratu (GIR) koji će biti sastavni dio Geotehničkog projekta
(GDR).
Sadržaj Geotehničkog elaborata definiran je u EN 1997-1 (kao pravilo)

i EN 1997-2 (kao princip):
Geotehnički elaborat se uobičajeno sastoji, ako je to moguće, od
prezentacije svih raspoloživih geotehničkih informacija uključujući
geološke značajke i relevantne podatke i geotehničke ocjene
podataka, usvojenog stanja u interpretaciji rezultata pokusa.
Jednostavno rečeno Geotehnički elaborat (GIR) predstavlja:

GIR = Prezentacija + Ocjena ... geotehničkih informacija
Prezentacija u Geotehničkom elaboratu (GIR) predstavlja:

• GIR mora prezentirati stvarno stanje svih provedenih terenskih
i laboratorijskih ispitivanja, prezentiranih u skladu s EN/ISO
standardima korištenim u ispitivanjima.
• GIR mora dokumentirati korištene metode i postupke i
dobivene rezultate kabinetskim radom, uzorkovanjem,
terenskim pokusima, mjerenjem podzemne vode i
laboratorijskim pokusima.
• Opis stvarnog stanja mora uključiti opis lokacije i njegovu
topografiju uključujući: vodne pojave, područja s
nestabilnostima, teškoće pri iskopu, lokalna iskustava u
području, i druge podatke.
• Rezultati terenskih i laboratorijskih ispitivanja moraju biti
uključeni u geotehnički elaborat u formatu propisanom EN/ISO
standardima propisanim za izvedbu pojedinog ispitivanja.
Ocjena (Evaluacija) u Geotehničkom elaboratu (GIR) :

• GIR mora sadržavati ocjenu i pregled dobivenih rezultata
terenskih i laboratorijskih pokusa, detaljan opis svih slojeva
uključujući njihovu geometriju, fizičke značajke, karakteristike
čvrstoće i deformabilnosti, i komentar o odstupanjima kao što
su kaverne ili diskontinuiteti.
• Rezultati in situ i laboratorijskih pokusa moraju se interpretirati
uzimajući u obzir različite utjecaje kao što su: podzemna voda,
tip tla, uzorkovanje, rukovanje, transport i priprema uzoraka.
Nadalje se zahtijeva da se geotehnički model reinterpretira u
svjetlu dobivenih rezultata.
• Šest dodatnih pravila određuje način prikaza podataka,
izvođenja geotehničkih parametara, razmatranja anomalija,
grupiranja sličnih slojeva i izvođenja granica između različitih
geoloških jedinica na lokaciji.
Ocjena (Evaluacija) u Geotehničkom elaboratu (GIR) :

• Važno je naglasiti da EN 1997-2 zahtijeva dokumentiranje
poznatih ograničenja u podacima koji se nalaze u GIRu.
• U GIRu je potrebno dokumentirati svaku korelaciju koja se
koristi za izvođenje geotehničkih parametara. Tipično su to:
odnosi između rezulatata standardnog penetracijskog pokusa
(SPP) i modula elastičnosti, indeksa konzistencije i nedrenirane
čvrstoće i granice plastičnosti i CBR.
GEOTEHNIČKI PROJEKT(Ground Design Report, GDR)
Sadržaj Geotehničkog projekta definiran je u EN 1997-1 (kao princip):

Pretpostavke, podaci, metode proračuna, rezultati verifikacije
sigurnosti i uporabivosti moraju se predočiti u Geotehničkom
projektu.
Jednostavno rečeno Geotehnički projekt (GDR) predstavlja:

GDR = Usvajanje (pretpostavki) modela + Podaci + Metode + Verifikacija
Geotehnički projekt uobičajeno

uključuje :
• Projektne vrijednosti
karakteristika tla i stijena
• Opis lokacije i okruženja
• Uvjeti u tlu
• Predložena konstrukcija
uključujući djelovanja s
podacima
• Stanje primijenjenih pravila i
standarda za proračun
• Prihvatljivost lokacije za
izvedbu predložene
konstrukcije uključujući
prihvatljivi rizik
• Geotehničke analize i nacrti
• Preporuke za projekt
temeljenja s rezultatima
verifikacije.
Geotehnički projekt mora uključiti zahtjeve za:

• nadzorom
• monitoringom
• održavanjem
Sažetak ovih zahtjeva mora biti uručen Naručitelju (Investitoru).
To se uobičajeno očekuje od ovlaštenog isporučitelja kad se kupuje

automobil: kupac dobiva knjižicu vozila sa specifikacijama i
upozorenjima što vozilo zahtijeva u uporabi kako bi pružilo
zadovoljavajuće usluge u budućnosti.
O PRAKTIČNOJ PRIMJENI
U Hrvatskoj dosadašnja praksa je zasnovana na Zakonu o
prostornom uređenju i gradnji koji predviđa za potrebe ishodovanja
građevinske dozvole ili potvrde glavnog projekta dostavu podataka o
geotehničkim značajkama tla, ali bez detaljnijeg obrazloženja što ti
podaci predstavljaju.
Usvajanjem EN-1997 Geotehničko projektiranje krajem 2008. godine

usvojen je praktično i način istraživanja i prikaza geotehničkih
podataka za pojedinu lokaciju.
Dosadašnja praksa (a i trenutna praksa) uobičajeno opisuje

geotehničke značajke lokacije u Geotehničkom mišljenju,
Geotehničkom izvještaju, Geotehničkom elaboratu ili Geotehničkom
projektu.
Geotehnički izvještaj (Geotehnički elaborat) uobičajeno se sastoji od

slijedećih dijelova:
• Opći dio (sadržaj, podaci o naručitelju/investitoru, podaci o tvrtki
koja je provela istraživanja, podaci o ovlaštenom inženjeru)
• Opis lokacije
• Opis provedenih istražnih radova
• Geološki podaci o lokaciji
- Geologija šireg područja
- Inženjerskogeološke značajke lokacije
- Hidrogeološke značajke lokacije
- Seizmotektonske značajke lokacije
• Geotehničke značajke lokacije
• Grafički prilozi
- Situacijski pregled istražnih radova
- Logovi bušotina
- Inženjerskogeološki profili terena s izdvojenim slojevima i
geološkim cjelinama
• Dodaci
- Izvještaj o terenskim ispitivanjima
• Opis ispitivanja
• Primijenjene norme i standardi
• Prikaz rezultata
- Izvještaj o laboratorijskim ispitivanjima
• Opis ispitivanja
• Primijenjene norme i standardi
• Prikaz rezultata
- Posebna istraživanja (npr. geofizička mjerenja)
Praksa i prihvatljivost pri tome je najbliža engleskom modelu

Geotehničkog elaborata prema British Standard BS 5930.
TKO SUDJELUJE U IZRADI GEOTEHNIČKIH PODLOGA?

U projektiranju i izradi geotehničkih istražnih radova, izradi
geotehničkog izvještaja i geotehničkog projekta sudjeluju:
• Investitor
• Konzultant (konstrukter/geotehničar)
• Izvođač istražnih radova
• Podizvođači istražnih radova
• Projektant
• Izvođač radova
• Podizvođači specijalnih radova
Investitor: u koordinaciji s projektantom određuje projektne standarde i pravila

koja će se koristiti pri projektiranju i gradnji.
Konzultant (konstrukter / geotehničar): određuje potrebnu razinu geotehničkog
istraživanja potrebnu za projekt. Ukoliko nije kvalificiran za to, konzultira
kvalificiranog i iskusnog geotehničara.
Izvođač istražnih radova: provodi istražne radove i izrađuje geotehnički
elaborat.
Podizvođači istražnih radova: izvode pojedine dijelove istraživanja ili
ispitivanja, pogotovo pri složenim geotehničkim zahvatima.
Projektant: usvaja podatke iz geotehničkog elaborata, izrađuje geotehnički
projekt i projektira geotehničku konstrukciju.
Izvođač radova: izrađuje ili naručuje izvedbene geotehničke projekte ili
izvedbene projekte geotehničkih konstrukcija u skladu s raspoloživom opremom ili
tehnologijom.
Podizvođači specijalnih radova: izrađuje ili naručuje izvedbene projekte
geotehničkih konstrukcija ili njihovih dijelova u skladu s raspoloživom opremom ili
tehnologijom.
Investitor: zadužen je za monitoring i održavanje u skladu sa zahtjevima
geotehničkog projekta i odgovoran je za provedbu mjera koje zadovoljavaju
tražene zahtjeve.
3.3. ODABIR GEOTEHNIČKIH PARAMETARA

‘ Pri radu s realnim svijetom, nesigurnosti su nezaobilazne ‘ – Ang i
Tang, 2006
OD REZULTATA ISPITIVANJA DO PROJEKTA

Određivanje parametra tla predstavlja proces odabira prihvatljivih
veličina geotehničkih parametara iz rezultata terenskih i
laboratorijskih pokusa.
Odabrane vrijednosti koristiti će se u projektnim analizama nakon

primjene odgovarajućih parcijalnih faktora kako bi se uklonile moguće
nesigurnosti o dobivenim podacima.
Postoje 3 koraka u procesu odabira

parametara:
• Izvođenje predstavlja pretvaranje
rezultata terenskih i laboratorijskih
pokusa u izvedene vrijednosti
geotehničkih parametra.
• Karakterizacija predstavlja odabir
odgovarajućih karakterističnih
vrijednosti geotehničkih parametra
iz izvedenih vrijednosti.
• Faktorizacija predstavlja proces
primjene odgovarajućeg parcijalnog
faktora na karakterističnu
vrijednost kako bi se ista učinila
pouzdanijom za projektnu
upotrebu.
3.3.1. IZVOĐENJE GEOTEHNIČKIH PARAMETARA

Izvedene vrijednosti geotehničkih parametra iz rezultata terenskih i
laboratorijskih pokusa prema Eurocode 7 su definirano kao:
“ Vrijednosti...dobivene teorijski, korelacijama ili empirijski iz
rezultata pokusa”
Ukoliko je to moguće, podaci dobiveni pokusima mogu se dopuniti i

drugim relevantnim podacima, npr. sa susjednih lokacija (tzv. usporedivo
iskustvo) ili iz istraživanja koje se uzimaju u razmatranje.
Izvedene vrijednosti geotehničkih parametra također mogu biti usvojene

izravno, pod uvjetom da je potrebno inženjersko znanje za odgovarajuće
granično stanje za koje je izvedena vrijednost potrebna.
KORELACIJE
Eurocode 7 (EN 1997-2) daje korelacije iz uobičajenih terenskih pokusa i
najčešće korištenih geotehničkih parametra:
• Annex D – CPT: f, E’, Eoed
• Annex F – SPT: f, Id
• Annex G – Dinamički pokus zbijenosti: Id, f, Eoed
• Annex H – Teški pokus zbijanja: f, E’
• Annex J – Dilatometrski pokus: Eoed
• Annex K – Probna ploča: cu, EPLT, k
Korelacije mogu biti izvedene iz

teorijskih odnosa između
pojedinih parametara, ili iz
empirijskih odnosa.
Većina korelacija ograničena je
na jednoznačne slojeve tla ili
geotehničke situacije.
Posebnu pažnju potrebno je
posvetiti ekstrapolacijama ovih
korelacija na slojeve tla ili
geotehničke situacije koje se
razlikuju od onih na kojima su
korelacije zasnovane.
TEORIJA
“Teorija je prihvatljiv ili znanstveno usvojen opći princip ili skup
principa koji nudi objašnjenje neke pojave.”
Teorija izvodi parametre iz mjerenih vrijednosti ili opisuje kako se jedan
geotehnički parametar može povezati s jednim ili više drugih
geotehničkih parametara (npr. kod krilne sonde: veza cu i momenta
torzije).
Teorije mogu imati univerzalnu primjenu, ali su često ograničene na
posebne situacije, a korisnici teorije moraju razumjeti i raditi unutar tih
ograničenja.
Teorije uobičajeno imaju širu primjenu od empirijski izvedenih izraza, koji
se mogu primijeniti samo na ograničeni niz podataka na kojima se
zasnivaju.
Postoje jasne teorije koje objašnjavaju rezultate laboratorijskih
ispitivanja, ali kako broj nepoznanica raste, tako postaju manje
pouzdane.
EMPIRIJA
Empirijska pravila se doimaju kao da posjeduju jednu od tri kobnih
sudbina:
• Mogu se upotrijebiti uz uvjet “kao (da) je”
• Zahtijevaju da ih se preradi
• Pale su u zastaru
Mnoga postojeća empirijska pravila razvila su se za široku primjenu
prije korištenja parcijalnih faktora u geotehničkoj praksi
Neka od tih pravila implicitno uključuju faktor sigurnosti (obično kako bi
se izbjegli pretjerani pomaci građevine ili sprječili mobilizaciju velikih
naprezanja u tlu).
Kako strukturalni Eurokodovi osiguravaju pouzdanost kroz primjenu
parcijalnih faktora, ovakve korelacije ne mogu se koristiti u okviru
postupaka propisanih Eurokodom 7. Zbog toga se empirijska pravila
koja sadržavaju faktor sigurnosti moraju modificirati.
IZRAVNO USVAJANJE PARAMETARA

Parametri mogu biti usvojeni izravno jedino na osnovi laboratorijskih
pokusa.
Npr., izvedene vrijednosti čvrstoće, vodopropusnosti i krutosti

(drenirane i nedrenirane) mogu se izravno odrediti iz odgovarajućeg
triaksialnog pokusa.
Takav direktan pristup mora uzeti u razmatranje sva poremećenja
uzoraka koja mogu utjecati na izvedene veličine.
3.3.2. KARAKTERIZACIJA GEOTEHNIČKIH

PARAMETARA
Eurocode 1990 definira karakterističnu vrijednost materijalnih značajki
kao:
“ kad je niska vrijednost...nepovoljna, karakteristična vrijednost
mora biti određena kao fraktal 5% vrijednosti; kada je visoka
vrijednosti.. nepovoljna, kao fraktal 95% vrijednosti.”
Definicija funkcionira dobro kod umjetnih inženjerskih materijala (npr.

beton, čelik), ali u slučaju geomaterijala javljaju se problemi u
usvajanju odgovarajućih materijalnih značajki tala i stijena.
PROBLEMI USVAJANJA STATISTIČKIH VRIJEDNOSTI NA

GEOTEHNIČKE PARAMETRE
Geotehničko inženjerstvo preuzima brojne izazove, pri čemu je svakako

jedan od njih potreba određivanja uvjeta tla na svakoj pojedinačnoj
lokaciji predviđenoj za gradnju.
Dostatnost brojnih istraživanja lokacija ostavlja mnoge želje, što

rezultira u projektima pripremljenim na osnovi nedovoljnih informacija.
Nadalje, većina geomaterijala značajno varira u prirodi, što izaziva

svojstvenu teškoću određenja kako pojedine lokacije tako i njezinih
mehaničkih i kemijskih značajki.
“Izvori nepouzdanosti mogu se klasificirati u dva osnovna tipa:

- one koje su povezane s prirodnom neizvjesnosti (aleatory,
slučajno) i
- one koje su povezane s netočnostima u našim predviđanjima i
procjenama stvarnih vrijednosti (epistemic, spoznajne).” (Ang
and Tang, 2006)
Nije atipično za značajne projektne parametre da variraju duž širokog

područja vrijednosti.
Koeficijent varijacije (COV) različitih značajki tla je tipično značajno veći

od koeficijenta varijacije umjetnih materijala. To je značajka aleatorne
(slučajne) nepouzdanosti.
Epistemna (spoznajna) nepouzdanost je visoko zavisna o

geotehničarima koji rijetko posjeduju dovoljan broju podataka dobivenih
ispitivanjima na kojima bi se mogao sprovesti statistički pristup odabira
parametara.
OPREZNA PROCJENA
S obzirom na prisutne poteškoće u odabiru karakterističnih
geotehničkih parametara na osnovi EN 1990 statističke definicije,
Eurocode 7 redefinira karakteristične vrijednosti kao:
“opreznu procjenu vrijednosti uvjetovanu pojavom graničnog
stanja”.
Oprezna procjena = aproksimativni proračun ili prosudba kojim se

pažljivo izbjegavaju mogući problemi ili opasnosti.
Posljedica te definicije iz EN 1997-1 je da se karakteristična vrijednost

može odrediti jedino u procesu projektiranja geotehničke konstrukcije,
nikako prije.
REPREZENTATIVNA VRIJEDNOST
Za parametre tla za koji pokazuju male varijacije vrijednosti, npr.

gustoća tla, reperezentativna vrijednost “može biti srednja vrijednost
rezultata ispitivanja”.
Ukoliko se pojave veće varijacije vrijednosti ili kada se vrijednosti ne

mogu pouzdano utvrditi reprezentativna vrijednost “može biti oprezna
ocjena niže granice...usvojenih podataka”.
KOLIKO JE TLO UKLJUČENO U POJAVU GRANIČNOG

STANJA?
Važan faktor za odabir karakteristične vrijednosti parametra tla X je

procjena koliko je tlo uključeno u pojavu graničnog stanja.
Slom malog dijela tla ne mora dovesti do graničnog stanja izazvanog

djelovanjem konstrukcije (npr. opterećenje se distribuira od područja s
velikim do područja s malim naprezanjima). Tada prosječna vrijednost
materijalne čvrstoće dovodi do graničnog stanja.
Karakteristična vrijednost odabire se iz opreznog odabira vrijednosti
koje reprezentiraju relevantni volumen tla ili stijene. 95% usvojene
pouzdane vrijednosti određuje srednju vrijednost za karakterističnu
vrijednost.
Kad je utjecaj malog dijela tla mjerodavan za granično stanje tada se

karakteristična vrijednost odabire se iz opreznog odabira vrijednosti
koje reprezentiraju mali volumen tla ili stijene. 5% usvojene pouzdane
vrijednosti određuje srednju vrijednost za karakterističnu vrijednost.
Ta vrijednost može biti značajno manja od one odabrane za veliki
volumen tla,
npr. proračun slijeganja na uslojenom tlu, pri čemu jedan od slojeva
ima značajno slabije karakteristike u odnosu na ostali volumen tla.
Tada parametar materijala slabijih karakteristika dominira proračunom
ukupnih slijeganja i zanima ma nas „lokalna” vrijednost parametra u
specifičnom sloju tla.
DOBRO UTVRĐENO ISKUSTVO
Eurocode 7 dopušta da odabir karakterističnih vrijednosti bude

“dopunjen dobro utvrđenim iskustvom”, tj. praktičnim saznanjima i
promatranjima događaja i činjenica i saznanja ili vještina stečenih
vremenom.
Dobro utvrđeno iskustvo uključuje i jednostavna tzv. pravila palca

(rules-of-thumb) za procjenu parametara tla.
STANDARDNE TABLICE KARAKTERISTIČNIH VRIJEDNOSTI
Geotehničari ponekad moraju procijeniti parametre tla za pojedini sloj

bez korištenja rezultata ispitivanja za predmetni sloj.
U nedostatku rezultata ispitivanja, parametri tla mogu se odrediti iz
standardnih tablica vrijednosti, koje se mogu pronaći u brojnim
geotehničkim knjigama i priručnicima.
Kada se odabire vrijednost iz tablica, Eurocode 7 zahtijeva odabir “jako

oprezne vrijednosti” .
Pri tome je važno razumjeti inženjersku osnovu tablice, a stupanj
opreza uključen u publicirane vrijednosti treba uključiti pri odabiru
karakterističnih vrijednosti geotehničkih parametara.
NAČINI IZBORA KARAKTERISTIČNIH VRIJEDNOSTI

PARAMETARA TLA/STIJENE XK PREMA EUROCODE-U 7
Rezultantna vrijednost se mora provjeriti dobro utvrđenim iskustvom!

4.
OBSERVACIJSKE METODE U
GEOTEHNIČKOM INŽENJERSTVU
GEOTEHNIČKE KONSTRUKCIJE
Sveučilišni diplomski studij OBSERVACIJSKE METODE U GEOTEHNIČKOM INŽENJERSTVU
SADRŽAJ
4.1. Opservacijska metoda/metoda opažanja
4.2. Sustav monitoringa
4.3. Mjerna oprema
4.4. Primjer korištenja observacijske metode

4.1. PROJEKTIRANJE U GEOTEHNICI

Planiranje građevinskih zahvata u tlu i stijeni povezano je s
neizvjesnostima uvjetovanim stupnjem poznavanja trenutačnog stanja i
mehaničkih svojstava materijala.
Budući da se radi o materijalima nastalim složenim prirodnim procesima i

korištenim u njihovom prirodnom stanju, opsežnijim istražnim radovima
je neizvjesnosti, a s njima i povezane rizike, moguće smanjiti, ali nikad i
potpuno ukloniti.
Priroda i stupanj neizvjesnosti u tlu se mijenja od lokacije do lokacije.
Neizvjesnosti su klasificirane prema sljedećim odredbama:

• Neizvjesnosti poboljšanja tla
• Geološka neizvjesnosti
• Parametarska neizvjesnosti
Da bi pravilno odgovorio na te neizvjesnosti, geotehničar mora odrediti

granice mogućeg ponašanja tla te u odnosu na njih dimenzionirati
dovoljno sigurnu i ekonomičnu konstrukciju.
Proces odlučivanja o geometriji i prirodi buduće konstrukcije i načinu

njene izgradnje naziva se projektiranjem.
Danas se u geotehničkoj praksi susreću dva pristupa projektiranju:

• Tradicionalni pristup projektiranju
• Metoda opažanja / observacijska metoda
PROJEKTIRANJE U GEOTEHNICI
TRADICIONALNI PRISTUP PROJEKTIRANJU

• Uobičajeni, prevladavajući pristup procesu projektiranja.
• Podrazumijeva završetak projekta prije početka gradnje (fraza: nauči-
pa-napreduj).
• Zbog heterogenosti prirodnog tla i stijena podaci dobiveni istražnim
radovima u pravilu, osim rijetkih izuzetaka, nisu dobra podloga za
ozbiljnije statističke analize te postoji velika neizvjesnost u odabiru
projektnih parametara.
• Korištenjem klasičnog pristupa završetka projekta prije gradnje, kako bi
konstrukcija sadržavala zadovoljavajući faktor sigurnosti, konzervativni
pristup projektiranja temelji se na konzervativnoj (pesimističnoj ili
najnepovoljnijoj) interpretaciji postojećih podataka o tlu ili stijenskoj
masi.
• Dimenzioniranje geotehničke konstrukcije na temelju odabira
najnepovoljnijih parametara, rezultira ekonomski nepovoljnom
konstrukcijom.
• Ukoliko se u ovakvom pristupu projektiranju, tijekom izvedbe radova

provode mjerenja i promatranja ponašanja geotehničke konstrukcije
predviđena projektom, rezultati mjerenja služe samo kao provjera da se
geotehnička konstrukcija ponaša u okvirima proračunatim u projektu.
• U ovom pristupu ne postoji tendencija da se geotehnička konstrukcija
prilagodi stvarnim uvjetima tla.
• Ukoliko se tijekom gradnje ustanovi da su geotehnički uvjeti znatno
povoljniji od onih predviđenim projektom, nije moguće izvršiti promjenu
u cilju uštede na konstrukciji (bez promjene dokumentacije, što znači i
dozvole za gradnju).
• Ukoliko se tijekom gradnje na konstrukciji pojave nedozvoljeni pomaci i
deformacije, kao posljedica uvjeta lošijih čak i od konzervativne
procjene usvojene u projektu, nastupa izvanredna situacija koja nije
predviđena projektnim rješenjem.
• Da bi izbjegli takve nepoželjne izvanredne situacije, inženjeri uvode
konzervativne pretpostavke u projektiranje.
PROJEKTIRANJE U GEOTEHNICI
METODA OPAŽANJA
• Rjeđi pristup projektiranju.
• Integrirani pristup projektiranja u geotehnici zasnovan na predviđanju
ponašanja, opažanju i promatranju, te modifikaciji projekta zasnovan na
novijim teorijama mehanike tla i stijena.
• Metoda se razvila iz potrebe izbjegavanja jako konzervativnih
pretpostavki o svojstvima tla i stijena kao odgovor na neizbježne
neizvjesnosti o stvarnoj prirodi terena.
• Ovim se pristupom proces projektiranja produžuje u fazu građenja.
• Projekt se prilagođava stvarnom stanju na terenu na temelju rezultata
mjerenja i opažanja na ugrađenoj mjernoj opremi tijekom gradnje.
• Metoda se može okarakterizirati frazom uči-kako napreduješ.
• U ovom pristupu proces građenja geotehničke konstrukcije započinje s

projektom temeljenim na pretpostavkama o optimističnijim uvjetima u
tlu od onih korištenih u konzervativnom klasičnom pristupu, ali uz
uvjet:
- da se omogući promatranje geotehničke konstrukcije i predvide
mjere kojima će se pouzdano utvrditi razlike između stvarnog
ponašanja geotehničke konstrukcije od ponašanja predviđenog
projektnim rješenjem,
- da se da se predvide mjere koje će se poduzeti ako ponašanje
konstrukcije izađe iz predviđenih okvira.
• Uspješna primijena pri izgradnji tunela, građevnih jama, temelja,

poboljšanja tla i stijena, odlagališta otpada itd.
RAZVOJ METODE OPAŽANJA

Prvi je metodu
Godina Događaj
opažanja prepoznao i u
praksi vrlo uspješno 1940 do 60-e Terezaghi and Peck
primjenjivao Terzaghi 1969 Peck's Rankine lecture
kao poseban pristup Rane 1990-e Channel Tunnel, Limehouse Link

projektiranju te ju 1987 Muir Wool
opisao u svojoj knjizi Draft Eurocode 7
(Terzaghi i Peck 1967) 1994 Powderham
kao postupak opažanja. Geotehnicque Symposium in Print
1995 Eurocode 7 OM Clause
Formalne sastavnice 1996 ICE and HSE NATM publications
Metode opažanja 1999 CIRIA Observational Method Report 185
postavio je Peck (1969) 2001 Managing Geotehnical Risk
u svom Rankine 2003 CIRIA Embedded retaining walls Report C580
predavanju. 2005 French OM – IREX 2005
Peck (1969) je identificirao dvije osnovne mogućnosti korištenja

obseravcijske metode:
• Od početka projekta, ab initio (lat.)
• Tijekom gradnje kad nastupe neočekivana događanja, best way
out (eng.)
Bez obzira kad se observacijska metoda uvede u projekt, principi

korištenja metode su identični.
Peck je definirao je 8 nužnih principa od kojih se sastoji observacijska

metoda:
1. Istražni radovi su dovoljni za utvrđivanje opće prirode i svojstava tla, ali
ne nužno detaljni,
2. Procjena najvjerojatnijih prilika u tlu kao i mogućih najnepovoljnijih
odstupanja od tih prilika (geologija igra važnu ulogu),
3. Izrada projekta temeljena na radnoj hipotezi o najvjerojatnijim prilikama
u tlu,
4. Izbor veličina koje će se opažati tijekom izvođenja te njihov proračun na
temelju radne hipoteze,
5. Proračun tih veličina koje će se opažati za najnepovoljnije prilike u tlu,
6. Prethodni izbor djelovanja ili promjena u projektu za svako predvidivo
znatnije odstupanje opaženih od predviđenih veličina,
7. Mjerenje veličina kojima će se opažati i vrednovati stvarno stanje,
8. Promjene projekta radi prilagodbe stvarnom stanju.
• Osnovni princip prema Pecku (1969) u kojem nastaje razmimoilaženje u

primjeni observacijske metode je princip izrade projekta temeljene na
radnoj hipotezi o najvjerojatnijim prilikama u tlu tj. na hipotezi da
vjerojatnost da će se u tlu pojaviti nepovoljnije prilike od najvjerojatnijih
iznosi 0.5,
• Inicijalni projekt se temelji na hipotezi da će se u tlu, uz relativno veliku
vjerojatnost od 1/2, naići na nepovoljnije prilike od onih koje su
pretpostavljene inicijalnim projektom. To znači da postoji relativno velika
vjerojatnost od 1/2 da će trebati koristiti korektivne mjere radi
prilagođavanja projekta stvarnom stanju.
• Povećanje troškova i prekoračenje rokova zbog primjene korektivnih mjera
uz istovremeno smanjenje sigurnosti, dok se korektivne mjere ne
primjene, nije baš poželjna perspektiva za većinu sudionika u građenju.
• Problem nastaje u trenutku kad Izvođač radova mora izvesti radove
(uslijed odstupanja od projektnog rješenja) koje u skladu s ugovornim
obavezama (prema troškovniku izrađenom za najvjerojatnije prilike u tlu)
nije ugovorio. Osim kod Izvođača (koji želi biti siguran da će biti podmiren
za dodatne radove), problem nastaje i kod Investitora (koji odjednom
mora izdvojiti višak novaca od iznosa koji je ugovorio s Izvođačem
radova).
Powderham (1994, 1998, 2002) predlaže primjenu konzervativnijeg

inicijalnog projekta (čija bi vjerojatnost da bude zadovoljavajući bila veća
od ½).
• Promjene u projektu uvode se postupno u malim koracima, koje je
moguće lakše kontrolirati, kako pristižu nova saznanja prikupljena
opažanjima i njihovom interpretacijom.
• Kako se prema Powderhamu kreće s konzervativnijim inicijalnim
projektom, veća je vjerojatnost da će se malim promjenama ići prema
uštedama u projektu, nego prema povećanju troškova zbog uvođenja
korektivnih mjera.
• Ovakve prilike su sigurno znatno atraktivnije svim sudionicima u
gradnji.
• Takvim se pristupom rizik tijekom napredovanja izgradnje može ili
zadržavati na prihvatljivoj razini ili ponekad i smanjivati.
Powderham (1998) definira observacijsku metodu slijedećim principima:

• Gradnja se izvodi prema projektu koji osigurava svima prihvatljivu
razinu rizika (konzervativniji parametri),
• Tijekom gradnje rizik se zadržava na istoj razini ili smanjuje,
• Napredovanje gradnje provodi se u jasno definiranim koracima,
• Provođenje potrebnih promjena u projektu je postupno u malim
koracima uz potvrđivanje ponašanja konstrukcije kroz opažanje.
Powderhamovo početno projektno rješenje konzervativnije je od

Peckovog, i može biti manje konzervativno od klasičnog projekta.
Muir Wood (1987) je predložio pojednostavljenu verziju principa

observacijske metode na projektiranje i izvedbu tunela:
• Odrediti koncepcijski model,
• Predvidjeti očekivane veličine koje će se opažati,
• Opažati i usporediti s očekivanim veličinama,
• Odrediti da li su razlike između očekivanih i opažanih veličina
objašnjive veličinama parametara ili neprikladnošću koncepcijskog
modela,
• Po potrebi izabrati novi koncepcijski model,
• Po potrebi ponoviti predviđanje, usporedbu i analizu iz prethodnih
koraka.
Construction Industry Research and Information Association's

(CIRIA, 1999) daje slijedeću definiciju observacijske metode:
Obseravcijska metoda u geotehničkom inženjerstvu predstavlja

kontinuirani, upravljani i integrirani proces projektiranja, kontrole
ponašanja geotehničke konstrukcije, monitoringa i ponovne provjere koji
omogućuje prethodno predviđene modifikacije koje se mogu uključiti u
konstrukciju tijekom ili nakon izvođenja radova ako se to pokaže
potrebnim. Svi ovi aspekti moraju biti izrazito jasno određeni. Cilj procesa
je izgraditi ekonomičnu geotehničku konstrukciju bez ugrožavanja
sigurnosti.
• Prema CIRIA-i, observacijska metoda može se koristiti od početka

projekta ili bilo kada u tijeku projekta kad se pokaže opravdanom.
• Observacijska metoda ne može se koristiti kad ne postoji dovoljno
vremena da se koristi u cijelosti ili s dovoljnom sigurnosti u okviru
raspoloživog vremena za implementaciju modifikacija ili plana u
slučaju hitnosti.
PROJEKTIRANJE PREMA EUROKODE 7

Granična stanja mogu se verificirati:
- proračunima,
- iskustvenim mjerama,
- eksperimentalnim modelima zasnovanim na pokusima,
- observacijskom metodom,
- ili kombinacijom ovih metoda.

• Eurokod 7 prepoznaje ulogu observacijske metode u projektiranju i
izvedbi radova, ali vrlo slabo određuje na koji način se ista provodi.
• Eurokod 7 omogućuje primjenu metode opažanja kao pristup
projektiranju kroz slijedeće odredbe:
- Kada je predviđanje ponašanja geotehničke konstrukcije
otežano, moguće je primijeniti pristup korištenjem observacijske
metode u kojem se projekt može mijenjati tijekom izvođenja.
- Tijekom izvođenja plan opažanja treba provesti u potpunosti.
- Rezultate opažanja treba razmatrati u prikladnim fazama, a
planirane mjere korekcije geotehničke konstrukcije treba provesti
ako su granice ponašanja prekoračene.
- Mjernu opremu treba zamijeniti ili proširiti ako prestane davati
pouzdane podatke ili ih daju u nedovoljnom opsegu.
Prije početka izvođenja geotehničke konstrukcije, moraju biti zadovoljeni

slijedeći uvjeti:
• Moraju se utvrditi prihvatljive granice ponašanja;
• Potrebno je procijeniti raspon mogućeg ponašanja geotehničke
konstrukcije te treba pokazati da postoji prihvatljiva vjerojatnost da će
stvarno ponašanje geotehničke konstrukcije biti unutar prihvatljivih
granica;
• Potrebno je izraditi plan opažanja koji će pokazati da se stvarno
ponašanje geotehničke konstrukcije nalazi u okvirima prihvatljivih
granica; opažanje mora omogućiti da se odstupanja utvrde u dovoljno
ranoj fazi i u dovoljno kratkim intervalima kako bi se omogućila
pravodobna primjena mjera korekcije;
• Vrijeme odaziva instrumenata i postupaka analize rezultata mora biti
dovoljno kratko u odnosu na mogući razvoj ponašanja geotehničke
konstrukcije;
• Potrebno je uspostaviti plan mjera korekcije koje će se primijeniti ako
opažanja upućuju na ponašanje geotehničke konstrukcije izvan
prihvatljivih granica.
Osim velikog uspjeha, posebno u podržavanju inovativnosti u geotehnici,

primjena Metode opažanja izazvala je i određena pitanja:
• Započinjanje izvođenja s projektnim rješenjem temeljenim na
najvjerojatnijim prilikama u tlu može ugroziti sigurnost,
• Koju granicu sigurnosti treba primijeniti u projektu u odnosu na
granična stanja uporabivosti i slom,a kao i u odnosu na privremene
radove pri izvođenju?
• Krto ponašanje tla i konstrukcije može isključiti primjenu Metode
opažanja;
• Da li je Metoda opažanja nadomjestak za kvalitetno izvedene
geotehničke istražne radove?
• Zakonski i ugovorni aspekti kao i ograničenja koja nameće osiguranje
kvalitete mogu ograničiti uporabu Metode.
Nužan uvjet da se realizira projekt geotehničke konstrukcije u skladu s

observacijskom metodom, je da projektant geotehničke konstrukcije
bude uključen u cjelokupan projekt izgradnje konstrukcije:
• Istražne radove,
• Odabir geotehničkih parametra,
• Projektiranje glavnog projekta po kojem se konstrukcija izvodi,
• Proces monitoringa,
• Nadzor nad izvedbom konstrukcije.
PRIMJENA METODE OPAŽANJA

Metoda opažanja se može primijeniti
na dva načina:
• Prvo, interpretiraju se promatranja
na lokaciji i stečeno znanje se
linearno primjenjuje na promjeni
projekta na drugim lokacijama duž
ceste ili oko granica gradilišta.
• Drugo, stečeno znanje opažanjem u
ranijim fazama iskopa na lokaciji
može se iskoristiti pri promjeni
redoslijeda iskopa i oblik privremene
podgrade na lokaciji tijekom kasnijih
faza.
4.2. SUSTAV MONITORINGA
• Sustavi monitoringa se razlikuju ovisno o vrsti geotehničke konstrukcije

na kojoj se primjenjuje obseravcijska metoda.
• Projektom je potrebno definirati primarni i sekundarni sustav
monitoringa.
• Primarni sustav monitoringa uspostavlja se za promatranje osnovnih
(primarnih) veličina od presudnog značaja za ponašanje konstrukcije
(npr. pomaci, porni tlak i sl.)
• Sekundarni sustav monitoringa uspostavlja se za promatranje dodatnih
(sekundarnih) veličina kojima se kontrolira ponašanje elemenata
konstrukcije (npr. sile u sidrima, savijanje pilota i sl.)
• Tipičan inženjerski projekt započinje definiranjem konstrukcije i

pripreme serije logičnih koraka koje vode do krajnjeg rezultata –
geotehničkog projekta.
• Identično je i sa sustavom monitoringa, rezultati monitoringa slijede iz
projekta monitoringa (Projekt mjerenja i promatranja).
• Postoji tendencija da se često najprije odabiru mjerni uređaji i provode
mjerenja, a zatim se pita što napraviti s dobivenim rezultatima (i to
najčešće onda kada dođe do popuštanja konstrukcije).
• Projekt monitoringa s planom opažanja je lanac s mnogo slabih veza i
s većim zahtjevima od drugih zadataka geotehničkog inženjerstva
zahtjeva sustavno upravljanje, provođenje i stručnost u korištenju
geotehničke opreme koja je u cijelom postupku samo alat. Jedna slaba
veza u sustavu onemogućuje provedbu sustava.
• Rezultati opažanja i mjerenja moraju biti dostupni u što kraćem
vremenu nakon provedenih mjerenja kako bi se mogli usporediti s
očekivanim veličinama i donijeti zaključke o toku projekta.
• Pri uspostavi sustava monitoringa potrebno je predvidjeti osnovne

mehanizme preko kojih se mogu kontrolirati ponašanje tla i/ili
geotehničke konstrukcije.
• Postavke se moraju temeljiti na razumijevanju i poznavanju uvjeta
projekta i uvjeta koji vladaju u tlu ili stijeni i geotehničkoj konstrukciji.
• Primarno je potrebno je definirati geotehnička pitanja na koja će
sustav mjerenja dati odgovore, dakle definirati svrhu mjerenja (Ako ne
postoji pitanje nije potreban niti mjerni uređaj).
• To podrazumijeva da je potrebno odrediti koje parametre treba mjeriti
i koji od njih su najvažniji za ponašanje konstrukcije ili objašnjenje
odaziva konstrukcije.
• Pri tome parametri mogu biti rezultat uzroka ili posljedica.
• Na primjer najvažniji parametri kod monitoringa klizišta su
deformacije, a ona je posljedica klizanja. Uzrok je često visoka razina
podzemne vode. Mjerenjem obje veličine kontrolira se odnos uzroka i
posljedica. Uklanjanjem uzroka (sniženje razine podzemne vode)
umanjuju se ili uklanjaju neželjene posljedice (deformacije).
• Važna su i predviđanja rezultata kako bi se odabrala potrebna

osjetljivost i točnost mjernih uređaja (prema najmanjoj i najvećoj
očekivanoj vrijednosti).
• Mjere pomoći za izvanredne situacije moraju se temeljiti na
odgovarajućim, ranije predviđenim mogućim scenarijima ponašanja.
• To zahtijeva definiranje sve potencijalno opasne, hazardne situacije, od
kojih svaka zahtjeva svoje mjere moguće intervencije u pogledu
podizanja stupnja sigurnosti i zaštite.
4.3. MJERNA OPREMA

• Mjerna oprema je u pravilu sustav visoko precizne mjerne opreme
zasnovane na jednostavnim principima mjerenja.
• Što su principi mjerenja jednostavniji pouzdanost izmjerenih veličina je
veća, a stupanj točnosti posljedica je kvalitete proizvođača opreme.
• Deklariranim vrijednostima točnosti pojedine opreme potrebno je
pristupiti s odgovarajućim oprezom i pri odabiru (nepoznate) opreme
provjeriti rezultate provjerenih provedenih mjerenja (reference).
• Mjerenje na ugrađenoj mjernoj opremi je prihvatljivo jedino ako je
provedena odgovarajuća kalibracija opreme.
• Kalibriranje se sastoji od primjene kontroliranih pritisaka, opterećenja,
pomaka ili temperature na uređaj, pod kontroliranim okolišnim
uvjetima i provjere da izmjerene vrijednosti odgovaraju odazivu na
pobudu.
• Kalibriranje ili baždarenje opreme se uobičajeno zahtjeva u tri faze: u
tvornici prije slanja korisniku, pri preuzimanju opreme i tijekom
korištenja opreme.
• Održavanje mjerne opreme tijekom korištenja uobičajeno provodi tim

ovlaštenih stručnjaka, koji je odgovoran za njegovu upotrebu pod
kontrolom vlasnika opreme.
• Detaljnije održavanje se razlikuje od uređaja do uređaja i propisano je
od proizvođača.
• Također se uobičajeno propisuje i vodič za problematične situacije,
upute za čišćenje, sušenje i podmazivanje te preporučena učestalost
održavanja.
• Jedno od osnovnih pravila o kojima treba voditi računa tijekom

ugradnje mjerne opreme je prvi Murphyev zakon o mjernoj opremi
(Ako bilo što može krenuti po zlu, to će se dogoditi pri ugradnji mjerne
opreme. Pri tome će mjerna oprema biti ili potpuno ili djelomično
neupotrebljiva ili će rezultati mjerenja biti netočni.).
• Mjerna oprema izuzetne preciznosti može biti nepouzdana ukoliko se

previdi samo jedan važan a naizgled vrlo malen zahtjev tijekom
ugradnje.
• Ugradnja mjerne opreme slijedi Projekt promatranja i opažanja kao

sastavni dio Geotehničkog projekta, tj. plan opažanja kojim su
određeni raspored mjernih uređaja na lokaciji, detaljne upute za
ugradnju, redoslijed ugradnje, program mjerenja i koordinacija s
ostalim dijelovima sustava monitoringa.
• Najvažniji kriterij pri odabiru mjerne opreme je pouzdanost opreme.

• Mjerni uređaji bi trebali imati dobre reference (uspješno korištenje u
prošlosti) i trajnost u okolišu u kojem su instalirani.
• Ostali kriteriji odabira su visoka točnost mjerenja, minimalan utjecaj na
konstrukciju, minimalne poteškoće pri ugradnji i mjerenju.
• Najmanja cijena ne smije ni na koji način utjecati na odabir mjerne
opreme, točnost i isplativost mjernog uređaja u pravilu je
proporcionalna, a dok su problemi pri ugradnji i nepouzdanost obrnuto
proporcionalni cijeni mjerne opreme.
• Uobičajeno je da mjerenja provode nezavisne ustanove (zavodi,

instituti, fakulteti) ili tvrtke registrirane za mjerenja i promatranja u
geotehnici.
• Uobičajeno je da provoditelji mjerenja isporučuju izmjerene rezultate
bez komentara o izmjerenim veličinama (osim upozorenja na uvjete ili
činitelje koji su utjecali na rezultate mjerenja, upozorenja o oštećenju
opreme, ili upozorenja na granične vrijednosti mjerenih rezultata).
• Cijene provođenja mjerenja u pravilu su nezavisne o kvaliteti ugrađene
mjerne opreme. Nabavu mjerne opreme plaća naručitelj (Investitor), a
ugradnju i mjerenja provodi odabrani provoditelj mjerenja.
• Odabir provoditelja mjerenja također se mora zasnivati na iskustvu
mjeritelja dokazanom referencama, a nikako na cijeni.
• Odabir lokacija na kojima će se ugraditi mjerna oprema mora biti

takva da rezultati mjerenja reprezentiraju ponašanje geotehničke
konstrukcije i da budu kompatibilni s provedenim analizama koje će se
koristiti u interpretaciji rezultata.
• Pri izradi Projekta opažanja i promatranja:
1. U prvoj fazi se utvrde područja primarnog značaja za ponašanje
geotehničke konstrukcije i tla, kao što su strukturno slabe zone,
najopterećenija područja, područja s visokom razinom podzemne
vode.
2. U drugoj fazi odabiru se reprezentativna područja (karakteristični
poprečni profili, na istima su provedene geostatičke analize).
3. U trećoj fazi je odabir sekundarnih pozicija iz razloga što
karakteristični profili možda nisu ispravno odabrani za prikaz svih
aspekata ponašanja konstrukcije.
• Tijekom provođenja mjerenja potrebno je registrirati sve činjenice koje

mogu utjecati na rezultate mjerenja, te sve promjene u gradnji i
neobična ponašanja tla ili geotehničke konstrukcije: utjecaj
temperature, padalina, sunca, sjene, promjene geoloških uvjeta,
promjene uvjeta izvedbe i slično.
• Korisnik opreme također mora provjeriti da li oprema ispravno
funkcionira.
• U kritičnim situacijama moguće je koristiti dvostruka mjerenja
(dvostruka mjerenja, dvostruka mjerna oprema, dvostruka instalacija
uređaja).
• Svaki mjerni uređaj mora biti numeriran i uveden u popis mjerne
opreme, kao sastavnog dijela projekta.
• Plan mjerenja (termini mjerenja, obrada podataka, dostava podataka)
mora se vremenski strogo poštivati kako bi sustav monitoringa mogao
funkcionirati.
Uobičajena i najčešće korištena mjerna oprema koja se koristi u praćenju

ponašanja geotehničkih konstrukcija je:
• Geodetski reperi i geodetske mjerne točke za praćenje
slijeganja i 3D pomaka konstrukcija totalnom stanicom
• Deformetri i klizni mikrometri za praćenje pomaka po dubini
promatrane geotehničke sredine
• Inklinometri za praćenje horizontalnih ili vertikalnih pomaka od
definirane osi po dubini geotehničke sredine
• Klinometri za mjerenje nagiba na geotehničkim konstrukcijama
• Mjerne ćelije za mjerenje sila u elementima ili sile u
geotehničkim sidrima
• Piezometri za mjerenje razine podzemne vode ili pornih tlakova
• Brojna druga oprema.
Geodetski reperi i geodetske mjerne točke

• Za praćenje slijeganja i 3D pomaka
konstrukcija totalnom stanicom.
• Koriste se na većini promatranja geotehničkih
konstrukcija.
• Mjerenja se zasnivaju na mjerenju pomaka
mjernih točaka nakon svake faze izvedbe
radova koja utječe na deformacije geotehničke
konstrukcije ili tla.
• Na geotehničkim konstrukcijama postavljaju se
mjerne markice ili prizme na mjernom profilu.
• uobičajena točnost mjerenja je ±1.0 mm u sve
tri dimenzije.
• Na klizištima je uobičajeno “kontinuirano
praćenje” pomaka mjernih točaka.
Klizni deformetri – ekstenzometri –

mikrometri
• Koriste se za mjerenje deformacija duž
osi vertikalne i/ili horizontalne bušotine u
tlu ili stijeni ili geotehničkoj konstrukciji.
• Mjerenje se zasniva na mjerenju
relativnih deformacija u tlo ugrađenih
specijalnih PVC cijevi.
• Cijevi su duljine 1 m i spajaju se
specijalnim spojnicama. Spojnice se
teleskopski deformiraju i tako
omogućavaju mjerenje relativnih
deformacija. Cijevi se injektiranjem
ugrađuju u izvedene bušotine.
• Mjerenje deformacija provodi se
uvođenjem deformetra u mjernu cijev koji
mjeri skraćenje ili produljenje između
fiksnih točaka-spojnica u cijevi.
• Točnost mjerenja je ± 0.003 mm/m’
Inklinometri
• Koriste se za praćenje horizontalnih ili
vertikalnih pomaka-nagiba od
definirane osi po dubini geotehničke
sredine u vertikalnim bušotinama u
geotehničkim konstrukcijama.
• Mjerenje horizontalnih pomaka s
površine terena inklinometrom
ugrađenim u vertikalnu bušotinu
zasniva se na mjerenju relativnih
kutova zaokreta u tlo ugrađenih
inklinometarskih cijevi.
• Na osnovi izmjerenih relativnih kutova
zaokreta određuju se horizontalni
pomaci po dubini inklinometarske
bušotine uslijed deformacija nastalih
prilikom iskopa zasjeka ili za
utvrđivanje plohe sloma u slučaju
nastanka sloma.
• Točnost mjerenja je pomak ± 0.005
mm/m’
• Mjerna sonda se s kotačićima koji se umeću

u vodilice spušta i na određenim razmacima
mjeri nagib između dviju mjernih točaka na
kojima su se zaustavili kotačići.
• Sonda ima ugrađene senzore za mjerenje
nagiba, u jednom ili u dva međusobno
okomita smjera, koji se podudaraju sa
smjerovima što ga određuju nasuprotne
vodilice.
• Usporedbom izmjerenog nagiba cijevi po
dionicama s prethodnim mjerenjima
određuje se promjena nagiba i izračunava
pomak.
Klinometri
• Mjerenje kuteva zaokreta
građevinskih konstrukcija
• Zasniva se na mjerenju kuteva
zaokreta u konstrukciju ugrađenih
specijalnih nosača klinometra.
• Mjerna baza dužine je 200 mm,
preciznosti u terenskim uvjetima
± 0.001 mm/m te raspona
mjerenja ± 20 mm/m.
• Razlika očitanog rezultata između
dva mjerenja predstavlja zaokret
nosača klinometra izražen u
mm/m.
Mjerne ćelije za mjerenje sila u

elementima ili sile u geotehničkim
sidrima
• Mjerenje sile u sidrima može
biti:
- Mjerenje sile na glavi sidra
(load cell)
- Mjerenje naprezanja uzduž
sidra (mjerno sidro ili
ekstenzometri)
• Mjerenje se zasniva na
deformacijama nastalim nakon
unošenja sile u sidro, odnosno
promjenama sile tijekom
vremena.
Piezometri
• Služe za mjerenje razine
podzemne vode u tlu,
odnosno pornih tlakova.
• Najjednostavniji i
najpouzdaniji su cijevni
Casagrande piezometri
4.4. PRIMJER KORIŠTENJA OBSERVACIJSKE METODE

Građevna jama Zagrad A, Rijeka
• 6 podzemnih etaža
• Izuzetno složena geološka građa
• Iskop građevne jame u fazama uz
ojačanje stijenske mase štapnim sidrima i
odgovarajućim podgradnim sklopom
(roštiljna konstrukcija u neposrednoj
blizini građevina ili višeslojni armirani
mlazni beton).
• Tijekom izvođenja radova uspostavljen
monitoring sastavljen od mjerenja,
promatranja i praćenja ponašanja
podgradnih sustava mjerenjima po
pojedinim fazama iskopa:
ugradnjom 2 vertikalnia inklinometra i 3
horizontalnih deformetra te geodetskih
točaka na 8 kontrolnih geodetskih profila.
• Najveća zasijecanja u sjevernom

dijelu građevne jame neposredno
ispod postojeće prometnice i
građevine -uspostavljen sustav za
praćenje ponašanja stijenske mase.
• Izvođenje radova na pokosu
građevne jame provedeno je
iskopom u fazama u uzdužnim
etažama visine 2,0 m i sukcesivnom
izvođenju roštiljnoga podgradnog
sustava ojačanog samobušivim
štapnim sidrima od vrha prema dnu
iskopa.
Ul. Pomerio
25
24
Description: Garaza Zagrad - Projekt gradjevne jame
• Za mjerni i računski profil na pokosu “Sjever”

23
Comments: Pokos sjever - Iskop u fazama
22 File Name: ZagradV1PovPR.sig
21 Analysis Type: Load/Deformation
Analysis View: 2-D
20
provedene su naponsko-deformacijske 19
18 Opterecenje tezina nasipa ceste
q=200 kN/m2
17
analize za iskop u fazama i ugradnju štapnih 16
0 .0 0
15
2
14
sidara nakon izvedbe svake faze iskopa.
0 .0
13
V is in a (m n .m .)
02
5
12
0. 0
11 03
10
9
• Računske deformacije dobivene n.-d. a. 8

7
6
dosežu maksimalne vrijednosti od 0,50 mm. 5

4
3
2
1
Ul. Pomerio
0
25
-1 0.0015
24 0.001
-2
23 Description: Garaza Zagrad - Projekt gradjevne jame 0.0005
-3
22 File Name: ZagradSV1-Ekor.sig -4
21 Analysis Type: Load/Deformation -5

Analysis View: 2-D 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42
20 Ul. Pomerio
Opterecenje tezina nasipa ceste 25 (m)
19 q=200 kN/m2 24
18 23 Description: Garaza Zagrad - Projekt gradjevne jame
17 22 File Name: ZagradV1PovPR.sig
21 Analysis Type: Load/Deformation
16 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 -1 -1 -1 -1 -1 -1 -1 -1 -1 -1 -1 -1 -1 -1 -1 Analysis View: 2-D
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 -1 -1 -1 -1 -1 -1 -1 -1 -1 -1 -1 -1 -1 -1 -1 20
15 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 -1 -1 -1 -1 -1 -1 -1 -1 -1 -1 -1 -1 -1 -1 -1
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 -1 -1 -1 -1 -1 -1 -1 -1 -1 -1 -1 -1 -1 -1 -1 19
14 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 -2 -2 -2 -2 -2 -2 -2 -2 -2 -2 -2 -2 -2 -2 -2 18 Opterecenje tezina nasipa ceste
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 -2 -2 -2 -2 -2 -2 -2 -2 -2 -2 -2 -2 -2 -2 -2
13 q=200 kN/m2
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 -2 -2 -2 -2 -2 -2 -2 -2 -2 -2 -2 -2 -2 -2 -2 17
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 -2 -2 -2 -2 -2 -2 -2 -2 -2 -2 -2 -2 -2 -2 -2
12 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 -2 -2 -2 -2 -2 -2 -2 -2 -2 -2 -2 -2 -2 -2 -2 16
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 -3 -3 -3 -3 -3 -3 -3 -3 -3 -3 -3 -3 -3 -3 -3 15
11 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 -3 -3 -3 -3 -3 -3 -3 -3 -3 -3 -3 -3 -3 -3 -3
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 -3 -3 -3 -3 -3 -3 -3 -3 -3 -3 -3 -3 -3 -3 -3 14 250
10 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 -3 -3 -3 -3 -3 -3 -3 -3 -3 -3 -3 -3 -3 -3 -3
13
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 -4 -4 -4 -4 -4 -4 -4 -4 -4 -4 -4 -4 -4 -4 -4
9 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 -4 -4 -4 -4 -4 -4 -4 -4 -4 -4 -4 -4 -4 -4 -4 12
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 -4 -4 -4 -4 -4 -4 -4 -4 -4 -4 -4 -4 -4 -4 -4 300
8 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 -4 -4 -4 -4 -4 -4 -4 -4 -4 -4 -4 -4 -4 -4 -4 11
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 -5 -5 -5 -5 -5 -5 -5 -5 -5 -5 -5 -5 -5 -5 -5
7 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 -5 -5 -5 -5 -5 -5 -5 -5 -5 -5 -5 -5 -5 -5 -5 10
350
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 -5 -5 -5 -5 -5 -5 -5 -5 -5 -5 -5 -5 -5 -5 -5
6 9
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 -5 -5 -5 -5 -5 -5 -5 -5 -5 -5 -5 -5 -5 -5 -5
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 -6 -6 -6 -6 -6 -6 -6 -6 -6 -6 -6 -6 -6 -6 -6 8
5 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 -6 -6 -6 -6 -6 -6 -6 -6 -6 -6 -6 -6 -6 -6 -6 400
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 -6 -6 -6 -6 -6 -6 -6 -6 -6 -6 -6 -6 -6 -6 -6 7
4 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 -6 -6 -6 -6 -6 -6 -6 -6 -6 -6 -6 -6 -6 -6 -6
6
3 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
5
450
2 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 4
3 500
1 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
2 50
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
1 550
-1 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
450
0 100
-2 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
-1 600 150
-3 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 -2 200
30
0
-4 -3
-5 -4
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 -5
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42
(m) (m)
• Na osnovi izmjerenih deformacija na

horizontalnom deformetru na pokosu
“Sjever” i provedenih ispitivanja testova
nosivosti štapnih sidara, provedene su
povratne naponsko-deformacijske analize.
• Njima je omogućeno praćenje i
prognoziranje ponašanja stijenske mase u
zasjeku u idućim fazama iskopa.
• Maksimalni izmjereni pomaci na
deformetru dosežu 6,0 mm, a najveći
pomaci na vrhu pokosa reda su veličine
8,0 mm.
• Izmjerene vrijednosti stvarnih pomaka
znatno su veće od proračunskih veličina.
1. Provedene povratne naponsko-deformacijske analize rezultirale su

vrijednostima modula elastičnosti stijenske mase 20 i više puta manjim od
onih dobivenih iz korelacija s klasifikacijama stijenske mase.
2. Drugi je razlog u primijenjenom numeričkom modelu koji relativno slabo
omogućuje modeliranje ponašanja stijenske mase ojačane štapnim sidrima.
Primjena metoda granične analize stabilnosti stijenskih zasjeka ojačanih
štapnim sidrima zahtijeva i paralelno provođenje naponsko-deformacijskih
analiza koje će preko veličina izmjerenih deformacija omogućiti spoznaje o
veličini ostvarenih sila u štapnim sidrima.
• Ostvareni maksimalni pomaci, iako višestruko veći od prognoziranih analizama
stanja naprezanja i deformacija, u ugrađenim štapnim sidrima su zbog pomaka
aktivirala sile znatno manje od računskih, te nije postojala potreba za dodanim
ojačanjem primarnoga podgradnog sustava.
• Radovi na pokosu “Sjever” provedeni su uz manje intervencije sekundarnim i
tercijarnim ojačanjima u podgradnom sustavu u okviru projektiranih mjera
ojačanja stijenske mase do projektirane kote iskopa. Primarno ojačanje
udvostručeno je u području fliša.
5.
POTPORNE KONSTRUKCIJE
Sveučilišni diplomski studij POTPORNE KONSTRUKCIJE
SADRŽAJ
5.1. Vrste potpornih konstrukcija
5.2. Istraživanje tla za potporne konstrukcije
5.3. Granična stanja
5.4. Dimenzioniranje potpornih konstrukcija prema Eurokodu 7
5.5. Primjeri potpornih konstrukcija

5.1. VRTSE POTPORNIH KONSTRUKCIJA

Potporne konstrukcije su građevinske konstrukcije koje podupiru tlo,
slične (zrnate) materijale ili vodu.
Materijal je poduprt (pridržan) ukoliko stoji s pokosom strmijim od onog
kojeg bi eventualno zauzeo kad ne bi bilo konstrukcije (kut unutarnjeg
trenja, “prirodni pokos”).
Potporne konstrukcije koriste se za bočno pridržavanje tla uslijed

denivelacije terena, za osiguranje pokosa usjeka ili zasjeka te povećanja
stabilnosti kod klizišta i odrona.
Prema vrsti korištenog materijala:

- Zidovi od nasutog materijala
- Zidovi od lomljenog materijala
- Zidovi od betona
- Zidovi od armiranog betona
Prema načinu nošenja:

- Gravitacijski potporni zidovi
- Zidovi s konzolom
- Zidovi sa zategama
- Raščlanjeni potporni zidovi
- Zidovi od montažnih elemenata
Potporne konstrukcije uobičajene veličine obično pripadaju geotehničkoj

kategoriji 2.
Prema Eurocode 7, dijele se na:

• Gravitacijske zidove
• Ugrađene potporne konstrukcije
• Složene potporne konstrukcije
GRAVITACIJSKI ZIDOVI
- vlastitom težinom ili ponekad
uključivši težinu tla, stijene ili
zasipa, pridržavaju materijal u
zaleđu zida
- razlikuju se tipične vrste:
• gravitacijski kameni ili
betonski zidovi,
• armiranobetonske
(konzolne) potporne
konstrukcije,
• armirano tlo od modularnih
elemenata i geomreža,
• gabionske potporne
konstrukcije itd.
gravitacijski betonski zid

armiranobetonske
(konzolne) potporne
konstrukcije
armirano tlo od modularnih

elemenata i geomreža
gabionske potporne
konstrukcije
UGRAĐENE POTPORNE KONSTRUKCIJE

- tanke, savitljive konstrukcije ukopane (umetnute u tlo)
pridržane sidrima, razuporama i/ili pasivnim pritiskom
tla
- nosivost savijanjem ima značajnu ulogu u podupiranju
materijala dok je težina zida neznatna
- razlikuju se:
• zid od čeličnih talpi,
• pilotske stijene,
• dijafragme
5.2. ISTRAŽIVANJE TLA ZA POTPORNE KONSTRUKCIJE

Minimalna dubina istraživanja tla, za, je veća vrijednost od:
• za iskope gdje je RPV ispod stope temelja:
• za iskope gdje je RPV iznad stope temelja:
Ako su svi slojevi nepropusni, dubina istraživanja mora zadovoljiti:
Kod nejasne geologije, bar jedna bušotina mora biti duljine 5 m.
Veće dubine istraživanja su potrebne kod kompleksnih projekata ili nepovoljnih

geoloških uvjeta.
5.3. GRANIČNA STANJA

Proračun potpornih konstrukcije prema Eurocode 7 uključuje
provjere da tlo ispod zida ima:
• dovoljnu nosivost da preuzme nagnuta, ekscentrična
djelovanja GSN (ULS)
• dovoljnu nosivost protiv klizanja za preuzimanje
horizontalnih i nagnutih sila
• dovoljnu stabilnost na prevrtanje
• dovoljnu stišljivost da izbjegne neprihvatljiva slijeganja ili

GSU (SLS)
naginjanje zida
GLOBALNA STABILNOST
PREVRTANJE POTPORNE KONSTRUKCIJE

UNUTARNJI SLOM POTPORNE KONSTRUKCIJE

GRANIČNA STANJA GRAVITACIJSKIH ZIDOVA
Konzolna potporna
konstrukcija
Masivni betonski zid

GRANIČNA STANJA
UGRAĐENIH
POTPORNIHZIDOVA
5.4 DIMENZIONIRANJE POTPORNIH KONSTRUKCIJA
OPTEREĆENJA KOJA DJELUJU NA POTPORNI ZID

Opterećenja koja se moraju analizom opterećenja obuhvatiti su:
• vlastita težina zida (Wsteam, Wbase),
• aktivni tlak zasipa i tla u zaleđu zida
(Pa),
• pasivni otpor tla ispred stope
ukopanog dijela zida (Pp),
• opterećenja zaleđa zida (npr. zgrada,
promet u zoni utjecaja aktivnog klina,
q)
• hidrostatski pritisak (Ua),
• hidrodinamičke sile,
• seizmički inducirane sile,
• udarne sile (npr. automobila, vlaka,
broda, aviona i sl.),
• temepraturni efekti,
• sile valova i leda.
• VLASTITA TEŽINA ZIDA

Povoljno djelovanje u slučaju
prevrtanja i klizanja zida (ϒG,pov)
Nepovoljno djelovanje u slučaju
naprezanja pri slomu tla ispod
temelja (ϒG)
U slučaju potpuno ili djelomično

uronjenog zida, težinu umanjiti za
uzgon.
• UZGON
Nepovoljno djelovanje u slučaju
prevrtanja i klizanja zida (ϒG)
Povoljno djelovanje u slučaju
naprezanja pri slomu tla ispod
temelja (ϒG,pov)
• AKTIVNI PRITISAK TLA

Nepovoljno geotehničko djelovanje
• HIDROSTATSKI PRITISAK
Nepovoljno geotehničko djelovanje
• PASIVNI PRITISAK TLA

Povoljno geotehničko djelovanje ili otpornost? GEOTEHNIČKO DJELOVANJE
„djelovanje koje se prenosi na
konstrukciju s tla, nasipa, stajaće
ili podzemne vode”
Jednostavna i konzervativna pretpostavka - zanemariti pasivni pritisak tla

GEOMETRIJA POTPORNOG ZIDA
• NEPLANIRANI ISKOP
Gdje stabilnost potporne konstrukcije ovisi o
otporu tla ispred zida, iskopati se može za veličinu
DH (10% visine iskopa ili maksimalno 0.5 m)
• RAZINA PODZEMNE VODE

dw=0 bez pouzdane drenaže u sitnozrnastom tlu
dw>0 sa drenažom (osigurati da drenaža ostane
pouzdana)
HIDROSTATSKI PRITISAK
Inženjeri pogrešno shvaćaju primjenu parcijalnih faktora na hidrostatski
pritisak pa mnoge dovode do nesigurnih i pod-projektiranih projektnih
situacija.
Bond i Harris (2008) preporučuju:
• Kada se parcijalni faktori gG>1 primjenjuju na efektivni pritisak tla, isti

se primjenjuju i na hidrostatski pritisak za najvišu normalnu razinu vode
• Kada se parcijalni faktori gG=1 primjenjuju na efektivni pritisak tla, isti
se primjenjuju i na hidrostatski pritisak za najvišu moguću razinu vode
ELIMINACIJA HIDROSTATSKOG PRITISKA

ELIMINACIJA POVRŠINSKE VODE

ANALIZE STABILNOSTI POTPORNIH ZIDOVA
Pri analizi stabilnosti potpornih zidova potrebno je dokazati stabilnost

kroz slijedeće kontrole:
• Kontrola stabilnosti na prevrtanje
• Kontrola stabilnosti na klizanje
• Kontrola naprezanja ispod stope temelja zida
KONTROLA STABILNOSTI NA PREVRTANJE
Sigurnost na prevrtanje zida provjerava se

odnosom momenta prevrtanja i momenta
G stabilnosti oko točke A:
Pa
la MEd,dst,A ≤ MEd,stb,A
A MEd,dst,A – moment prevrtanja
lg
oko točke A
MEd,stb,A – moment stabilnosti
oko točke A
• povoljno djelovanje ima težina zida (gG,pov)
• nepovoljno djelovanje imaju uzgon, aktivni
potisak tla, hidrostatski tlak (gG)
KONTROLA STABILNOSTI NA KLIZANJE
Sigurnost na klizanje provjerava se na dodirnoj

plohi između temelja i tla.
G SV
Pa Zanemarujemo!
HEd ≤ HRd
SH
Pp
HEd - računsko horizontalno
HRd djelovanje
HRd - odgovarajući računski
horizontalni otpor
• povoljno djelovanje ima težina zida (gG,pov)

• nepovoljno djelovanje imaju uzgon, aktivni
potisak tla, hidrostatski tlak (gG)
HRd - računski horizontalni otpor
, · , ·

= =

drenirani uvjeti nedrenirani uvjeti
dd,fdn - kut trenja između temelja zida i temeljnog tla
dd,fn = k · fd k=1 za in-situ beton

k = 2/3 za prefabricirani
beton
gRh - parcijalni faktor na klizanje

gRh = 1.00 za PP3
KONTROLA NAPREZANJA ISPOD STOPE TEMELJA ZIDA
EC 7 zahtijeva da vertikalna reakcija Vd koja

SV djeluje na temelj potpornog zida bude manja ili
jednaka otporu, tj. čvrstoći temelja.
R
odnosno, mora vrijediti:
T
e
B
Vd ≤ Rd
s2 s1
qEd ≤ qRd
qEd - računsko stvarno naprezanje
qRd - računska nosivost/otpornost
ANALIZE UGRAĐENIH POTPORNH KONSTRUKCIJE
Ugrađene potporne konstrukcije po načinu nošenja mogu biti:

• Konzolne ili slobodnostojeće
• Sa zategom (ili više zatega)
• Međusobno razuprte
Pri analizi ugrađenih potpornih konstrukcija potrebno je odrediti:

• Dubina pobijanja
• Poprečni presjek
• Veličinu sile i broj potrebnih zatega
• Položaj i veličina sidrenog bloka
• Dužinu sidrišne dionice

Povoljno geotehničko
djelovanje ili otpornost?

Povoljno geotehničko djelovanje ili otpornost?
Brojevi na krivuljama označavaju 5 različitih

pretpostavki („slučajeva”)

Povoljno geotehničko
djelovanje ili otpornost?
Pasivni pritisak tla treba

uzimati kao nepovoljno
djelovanje i otpornost
zajedno.
Usvajanjem te
pretpostavke projektant
osigurava slične rezultate
za sva tri projektna
pristupa.
Slobodnostojeća ugrađena potporna konstrukcija:

Ugrađena potporna konstrukcija sa zategom:

5.5 PRIMJER POTPORNIH KONSTRUKCIJA
5.5.1. AB ZID S REBROM ZA SANACIJU KLIZIŠTA

Za sanaciju klizišta predlaže se izvedba:

• armirano betonske potporne konstrukcije. Potporna konstrukcija se
izvodi s istakom unutar trupa ceste i rebrima za ojačanje konzolnog
zidnog platna. Zid je potrebno temeljiti unutar flišne stijenske podloge.
• samobušivih sidara Titan 40/16, nosivosti 420 kN, duljine 16.00 m,
nagiba 5˚, na razmaku 2.00 x 2.00 m.
Osim izvedbe potpornog zida na cesti je nužno osigurati sniženje razine

podzemne vode izvedbom:
• samobušivih drenova promjera ϕ146 mm, duljine L=16.0 m, s nagibom
od 5%, na međusobnom razmaku od 6.0 m
• izvedbom procjednica na zidnom platnu u 3 reda, minimalnog promjera
100 mm, na minimalnom razmaku 2.0 m.
i odgovarajuću odvodnju oborinskih voda i vode iza zida izvedbom:
• drenažne cijevi ϕ150 i drenažnog materijala iza potpornog zida,
• odvodnog kanala ispred AB potpornog zida,
• odvodnog kanala iznad ceste,
• odvodnih kanala u donjem dijelu padine – od AB zida sve do nožice.
èelièna odbojna ograda
odvodni kanal
linija iskopa 3:1
barbakane O100mm
geotekstil
drenažni materijal O16–32 mm, d=50 cm
filtarski sloj O4–16 mm, d=40 cm
podložni beton C12/15

Padina prije klizanja

0.993
Soil 1
PADINSKE TVOREVINE
Soil Model: Mohr-Coulomb
Unit Weight: 19
Cohesion: 0
Phi: 30
Soil 3
SILTIT-OSNOVNA STIJENA
Unit Weight: 24 Soil 2
Cohesion: 50 SILTIT-ZONA TROŠENJA
Phi: 36 Soil Model: Mohr-Coulomb
Unit Weight: 21
Cohesion: 10
Phi: 36
Padina s mjerama sanacije
60 Soil 4
58
KAMENI NABACAJ
56
54
Soil M odel: M ohr-Coulomb
52 Unit Weight: 19
50 Cohesion: 0
48 5
Phi: 35
46
44 p=16,67 kN/m2
42
40
38 Samobušivi dren, L=16.00m
3
36 2
Samobšiva sidra TITAN 40/16, L=16.00m, N=420kN
34
Visina (m)
4
32 Soil 1
30 DELUVIJ
28 Soil
7 2
26 KORA TROŠENJA
Unit Weight: 19
24 Soil M odel: M ohr-Coulomb
22 Cohesion: 0
Unit Weight: 21 6
20 Phi: 30
Soil 3 Cohesion: 10
18
16 SILTIT-PODLOGA Phi: 36
1
14 Soil Model: Mohr-Coulomb
12 Unit Weight: 24
10 Cohesion: 50
8
Phi: 36
6
4
2
0
0 5 10 15 20 25 30 35 40 45 50 55 60 65 70 75 80 85 90 95
Udaljenost (m)
1.667
Soil 4
KAMENI NABACAJ
Unit Weight: 19
Cohesion: 0
Phi: 35
p=16,67 kN/m2
Samobušivi dren, L=16.00m

Samobšiva sidra TITAN 40/16, L=16.00m, N=420kN
Soil 1
DELUVIJ
Soil 2 Soil Model: Mohr-Coulomb
KORA TROŠENJA Unit Weight: 19
Soil Model: Mohr-Coulomb Cohesion: 0
Unit Weight: 21 Phi: 30
Soil 3 Cohesion: 10
SILTIT-PODLOGA Phi: 36
Unit Weight: 24
Cohesion: 50
Phi: 36
Utjecaj rebara na
moment savijanja u
zidnom platnu
5.5.2. OJAČANJE POSTOJEĆEG AB ZIDA

Konture predmetnog klizišta vidljive su u vlačnim pukotinama uzduž ceste.
Uočeno je i slijeganje nasipa iza zida što upućuje na pomicanje i klizanje zida.
Klizanje potpornog zida se javilo uslijed neadekvatne odvodnje iza zida koja je
uzrokovala trošenje osnovne flišne stijenske mase. Uslijed trošenja i raspadanja
vlaženjem postepeno se smanjivala i čvrstoća te deformabilnost materijala koji su
s vremenom uzrokovali pomicanje i zida te formiranje klizne plohe.
Znatna slijeganja trupa ceste su uzrokovana ispiranjem čestica tla uslijed
podzemnih tokova voda. Uslijed ispiranja manjih čestica tla došlo je do
propadanja i slijeganja prometnice.
Za ojačanje postojećeg AB zida predlaže se:

• zamjenu postojećeg materijala trupa ceste čistim kamenim nasipnim
materijalom debljine 1,75 m čime se sadašnji miješani i stišljivi
zamjenjuje materijalom koji ima više parametre čvrstoće. Kameni nasip
se od postojećeg terena odvaja geotekstilom
• sniženje razine podzemne vode koja se kroz propusni i porozni

foraminferski vapnenac procjeđuje do nepropusnih flišolokih naslaga i
skuplja iza potpornog zida. Sniženje podzemne vode potrebno je izvesti
samobušivim drenovima promjera ϕ146 mm, duljine L = 15,0 m, s
nagibom 5% prema dole, na međusobnom razmaku od 4,0 m.
• prihvaćanje i osiguranje postojećeg potpornog zida od klizanja

izvedbom samobušivih sidara u dva reda na razmaku od 2,0 x 2,0 m.
Prije izvedbe i pritezanja sidara potrebno je nanesti i jedan sloj
mlaznog betona C 25/30 debljine 5,0 cm armiran armaturnom mrežom.
27.00
26.00
25.00
24.00
os ceste
23.00
22.00
21.00
20.00
19.00
18.00
17.00 E
16.00
ZAMJENA KAMENIM NASIPNIM MATERIJALOM
15.00
14.00
13.00 POSTOJEÆI POTPORNI ZID
12.00
GEOTEKSTIL
SAMOBUŠIVO SIDRO 30/11, L=15m, NOSIVOST N=200kN
11.00 AF
10.00
AF
SAMOBUŠIVI DREN O146mm, L=15m Q
5%
9.00
SAMOBUŠIVO SIDRO 30/11, L=15m, NOSIVOST N=200kN
8.00
7.00
WH AF
6.00
5.00 Q
4.00
3.00
E
2.00
WS
WF E
1.00
0 5 10 15 20 25 30 35 40
Analiza stabilnosti 40
postojećeg zida
1.081
35
30
Soil 4
25 NABACAJ - AF
Soil 5 Unit Weight: 19
Visina (m) VAPNENAC - E1,2 Cohesion: 0
Soil Model: Mohr-Coulomb Phi: 38
20
Unit Weight: 23
Cohesion: 150
Phi: 35
15
POSTOJECI POTPORNI ZID
Soil 2
KORA RASPADANJA - Qet
Unit Weight: 19
Soil 1 Cohesion: 5
FLIS - E2,3 Phi: 23
5
Unit Weight: 21
Cohesion: 50
Phi: 32
0
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40
Udaljenost (m)
Prema provedenim geostatičkim proračunima locirana je klizna ploha koja prolazi

vlačnim pukotinama na cesti, ispod temelja zida kroz padinske tvorevine i trošni fliš
te izlazi ispred zida.
Ojačani postojeći zid

40
35
30
25
Soil 5
Visina (m)
Soil 4
VAPNENAC - E1,2 NABACAJ - AF
20 Soil M odel: M ohr-Coulomb Soil M odel: M ohr-Coulomb
Unit Weight: 23 Tesko prometno opterec enje p=33,3 kN/m2
Unit Weight: 19
Cohesion: 150 Cohesion: 0
Phi: 35 Phi: 38
15
Samobusivo sidro 30/11 mm, L=15 m, nosivost 200kN
Samobusivo sidro 30/11 mm, L=15 m, nosivost 200kN Soil 2

10
Unit Weight: 19
Cohesion: 5
Soil 1
Phi: 23
FLIS - E2,3
5 Soil M odel: M ohr-Coulomb
Unit Weight: 21
Cohesion: 50
Phi: 32
0
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40
Udaljenost (m)
1.843
Soil 5 Soil 4
VAPNENAC - E1,2 NABACAJ - AF
Soil M odel: M ohr-Coulomb Soil M odel: M ohr-Coulomb
Unit Weight: 23 Tesko prometno opterecenje p=33,3 kN/m2
Unit Weight: 19
Cohesion: 150 Cohesion: 0
Phi: 35 Phi: 38

Soil 2
Unit Weight: 19
Cohesion: 5
Soil 1
Phi: 23
FLIS - E2,3
Unit Weight: 21
Cohesion: 50
Phi: 32
5.5.3. OJAČANJE DIJAFRAGME
Pojava prašinastog materijala i vode ispred

dijafragme
Dodatni istražni radovi

Sanacija dijafragme
6.
GRAĐEVNE JAME
Sveučilišni diplomski studij GRAĐEVNE JAME
SADRŽAJ
6.1. Općenito o građevnoj jami
6.2. Građevna jama za plitke temelje
6.3. Zaštita zidova građevne jame
6.4. Regulacija vode u građevnoj jami
6.5. Primjeri građevnih jama

6.1. OPĆENITO O GRAĐEVNOJ JAMI

Građevna jama je prostor potreban za izvedbu temelja i/ili dijela
podzemne građevine koji mora biti siguran za rad i pristupačan ljudima i
strojevima.
Građevna jama kao privremena konstrukcija najčešće ima jedan
objedinjeni zahtjev:
Građevna jama mora omogućiti rad u suhom na siguran način.
U urbanim područjima nema dovoljno mjesta za nove građevine pa je

zbog toga logično da se poseže za nekim novim građevinskim rješenjima
kao što su podzemni katovi.
Zbog sve veće napučenosti gradovi imaju kroničan nedostatak prostora
za parkiranje unutar postojeće infrastrukture.
Za izgradnju podzemnih etaža potrebno je iskopati građevnu jamu te
adekvatno osigurati bokove jame od pritiska tla, susjednih građevina i
prometa, pritiska vode te održati suho dno same jame.
Izvedba građevinske jame u urbanoj sredini predstavlja veliki graditeljski

rizik, kako zbog već postojećih susjednih građevina, tako i zbog brojnih i
raznolikih komunalnih infrastruktura nad i pod zemljom.
Često nove tehnologije i sve zahtjevnije građevine uvjetuju, da neki ili svi
dijelovi građevne jame, ostaju trajni dio buduće građevine koju je
građevna jama štitila u tijeku građenja.
Kako će izgledati građevna jama i koje će sve privremeni i trajne mjere

zaštite od raznih utjecaja sadržavati, ovisi o nizu čimbenika i nemoguće
je opisati sve moguće načine izrade građevne jame.
Izbor optimalne izvedbe i metode izrade građevne jame ovisi o nizu

čimbenika:
• osobinama materijala tla u kojem se gradi,
• položaju temeljne plohe prema najvišoj razini podzemne vode,
• dubini temelja ispod površine terena,
• geometriji i dubini temeljenja susjednih građevina,
• položaju i udaljenosti prometnica i komunalnih instalacija…
Da bi se izabrao najprikladniji način izrade građevne jame treba

procijeniti nekoliko utjecaja:
• Hidrološki i hidraulički uvjeti na lokaciji,
• Osobina materijala u kojemu se kopa,
• Dostupnost metoda izvedbe, pazeći na ekonomičnost, trajanje i
sigurnost izvedbe.
Prilikom izvedbe potrebno je riješiti dva problema:
• izraditi stabilne stranice građevne jame,
• riješiti problem podzemne vode ako je razina temeljenja ispod

razine podzemne vode.
Tijekom izvođenja i projektiranja građevne jame, potrebno je uzeti u

obzir kompleksne rubne uvjete i uvjete izvođenja.
Rubni uvjeti:
1 vrsta tla
2 Razina podzemne vode
3 granica čestice
4 postojeće zgrade
5 podzemne i nadzemne
djelatnosti
6 prometna infrastruktura
7 različita dubina iskopa
Zahtjevi
• Minimalni utjecaj na postojeće građevine
• Nesmetani postojećih radnji
• Optimalno korištenje tlocrtnih granica
• Uklapanje temelja u cjelokupnu građevinu
• Minimalni otklon čak i za duboke iskope
• Sukladnost sa zaštitom okoliša
• Efikasna izgradnja sa optimalnim iskorištenjem materijala i minimalnim
otpadom
• Monitoring s detaljnim snimanjima
• Bliska suradnja između Investitora, Projektanta i Izvođača
Metode:
1 potporne konstrukcije
2 dodatno horizontalno
ojačanje
3 brtvljenje dna jame
4 zaštita od uzgona
5 zaštita postojećih
objekata
6 monitoring
6.2. GRAĐEVNE JAME BEZ ZAŠTITE

Plitke građevne jame – iskopi za kanale i plitke temelje
Kada je najviša moguća razina podzemne vode dublja od temeljne plohe,

može se u koherentnom i nekoherentnom materijalu kopati otvorena
jama s kosinama ako na tom području nema zapreka koje ograničavaju
iskop.
Kada se građevna jama može izvesti

brzo i nakon toga je izvedba
podzemnih dijelova građevine
kratkotrajna, u prekonsolidiranim
koherentnim tlima u kojima je i
kohezija znatna moguća je izvedba
uspravnih zasjeka bez podgrade do
dubine Dk.
Kada se građevna jama ne može izvesti brzo i/ili
nakon toga izvedba podzemnih dijelova građevine
nije kratkotrajna i/ili je prostor na kojemu se gradi
ograničen, a dubina iskopa je veća od Dk, onda se
i u prekonsolidiranim koherentnim tlima vertikalne
bočne stijene iskopa građevne jame (rov) moraju
podgraditii ili poduprijeti kako bi bile stabilne.
U nekoherentnim tlima nije moguće izvesti iskop uspravnih stjenki bez
podgrađivanja već se treba izvesti u stabilnom pokosu s bermama ili bez
bermi.
6.3. ZAŠTITA ZIDOVA GRAĐEVNE JAME

Građevna jama se najčešće ne može izvesti jednostavno, slobodnim
iskopom, već prije iskopa treba izvesti zaštitnu konstrukciju.
Zaštitna konstrukcija ima zadatak:

• osigurati stabilnost vertikalnih zidova građevne jame i spriječiti
pomake, koji bi mogli izazvati oštećenja susjednih građevina i
instalacija
• omogućiti crpljenje procjednih i podzemnih voda u slučaju dubljih
iskopa.
Izbor optimalnog rješenja zaštitne konstrukcije ovisi o mnogim

okolnostima…
U našoj graditeljskoj praksi se najčešće koriste sljedeći vertikalni elementi

zaštitne konstrukcije (raščlanjeni ili neprekinuti):
• zaštita od bušenih čeličnih profila s ispunom međuprostora „berlinski
zid”,
• zabijeni čelični profili i žmurje (talpe),
• segmentni zidovi- zatvoreni zidovi – dijafragme,
• u novije vrijeme se počela koristiti TOP-DOWN metoda
• mlaznoinjektirani stupovi,
• bušeni mikropiloti i piloti na međusobnom razmaku ili bez njega,
• obloge od mlaznog betona osigurane štapnim sidrima.
Elementi za preuzimanje horizontalnih sila su:

• razne vrste samobušivih, štapnih i geotehničkih sidara,
• razuporne čelične konstrukcije.
Obloga iskopa izvodi se postavljanjem geotekstila, mreža, te prskanjem

mlaznog betona (prskani beton- torkret).
Potporna konstrukcija može biti izvedena kao slobodno stojeća, konzolna

građevina.
Ukoliko se potporna konstrukcija mora pridržati, a okolnosti (uvjeti u tlu,
rokovi, troškovi, susjedni objekti i dr.) ne dozvoljavaju sidrenje onda se
može razupirati.
Bitan zahtjev kod
razupiranja je da razupora
bude tlačno opterećena
što zahtjeva i
predopterećenje razupora.
BERLINSKI ZID
• Pri podgrađivanju dubokih iskopa
kod kojih razina podzemne vode
nije visoko iznad dna jame ili je
ispod dna, često se koriste različite
vrste berlinskog ziđa.
• Ovakva zaštita građevne jame
uvijek služi kao privremena
građevina.
• Bit izvedbe je da se prije početka iskopa izvedu uspravni nosači, koji će
kasnije, tijekom napredovanja iskopa nositi oplatu.
• Oplata, koja se ugrađuje između nosača može biti od drvenih greda,
drvenih oblica, starih željezničkih šina, armirano-betonskih greda,
čeličnih I profila, metalnih profiliranih ploča, prskanog betona i slično.
• Berlinsko se ziđe kod većih visina može sidriti.
• Najpogodniji su za srednje do dobro zbijene pijeske i pjeskovite
šljunke.
ČELIČNE TALPE
• Žmurje, uski, dugi i vitki profilirani
elementi od čelika koji se
upotrebljavaju za osiguranje
građevne jame od pritiska tla ili
vode.
• Žmurje (talpa) je zagatni zid
sastavljen od pojedinačnih
segmenata, koji međusobnim
spajanjem čini barijeru za prolaz
vode te omogućava zaštitu od
zarušavanja građevne jame.
• Ugrađuju se zabijanjem u tlo.
Zabijanje se izvodi u dvije faze u
prvoj fazi do pola pa u drugoj do
projektirane dubine.
• Važno je da se postavljaju jedna uz

drugu, kontinuirano, tako da ostanu
kontinuirano međusobno brtveni.
• Prilikom postavke žmurja važno je

paziti na poziciju i na vertikalnost
svakog pojedinog elementa.
• Nakon vađenja materijala tj. iskopa

unutar rova često je potrebno
razuprijeti žmurje.
• Metodom zaštite građevne jame

žmurjem se izvode relativno plitke
građevne jame.
• Koristi se u ili bez prisutnosti podzemnih voda.
• Prednost žmurja je što se može koristiti više puta.

DIJAFRAGMA
• Armirano-betonske dijafragme su betonski zidovi koji okružuju građevnu
jamu sa svih strana i preuzima aktivni pritisak tla te eventualno
hidrostatski pritisak.
• Horizontalne sile najčešće moraju preuzeti preuzimaju razupore ili sidra.
• Dijafragme uvijek ostaju kao trajni dijelovi građevine, te mogu služiti kao
daljnja veza za povezivanjem s međukatnom konstrukcijom objekta.
Opterećenje koje u početku nose sidra, kasnije na sebe preuzima sama
međukatna konstrukcija zgrade.
• Armirano betonske dijafragme
se koriste u dubokim jamama
jer mogu sezati i do dubine
veće od 30 metara, što je više
nego pomoću zabijenih zagata.
• Dijafragme su vodonepropusne
pa sprečavaju prodor vode u
građevnu jamu.
TOP-DOWN METODA
U novije vrijeme se počela koristiti
tzv. TOP - DOWN metoda za zaštitu i
izvedbu građevnih jama koja
smanjuje utjecaje na susjedne
zgrade, brža je metoda s obzirom da
se mogu istovremeno izvoditi
podzemne i nadzemne etaže te
pojednostavljuje izvođenje radova
zbog skučenosti građevinskog
prostora u urbanim sredinama.
TOP - DOWN metoda je prilično nova i nepoznata metoda u Hrvatskoj i nije
još u velikoj primjeni.
Ta metoda zaštite iskopa ne koristi geotehnička sidra, već se napreduje
prema dolje s razupiranjem pomoću stropnih ploča.
Prva takva metoda u Hrvatskoj je izvedena u Zagrebu na „Cvjetnom trgu“.
Postupak izvođenja top-down metode:

• Kreće izvođenjem zidova dijafragme oko objekta. Zidovi armirano
betonske dijafragme se rade na način izrade klasične dijafragme.
Posebna pažnja tijekom izvođenja zidova dijafragme se mora posvetiti
njihovoj kvaliteti jer zidovi dijafragme ostaju nosivi zidovi zgrade.
• Nakon izvođenja zidova dijafragme pristupa se iskopu građevne jame.
Iskop se vrši do dubine prve etaže.
• Nakon iskopa slijedi izrada armirano betonskih pilota koji kasnije imaju
ulogu stupova u objektu te koji kasnije služe kao nosivi elementi
konstrukcije.
• Nakon ugradnje pilota tj. stupova izvodi se stropna ploča.
• Nakon toga se kopanje unutar jame nastavlja.
• Postupak se ponavlja do samog dna jame.
• Tek nakon završetka gornje ploče pristupa se iskopu donjih dijelova.
• Nakon nekog vremena radovi se istovremeno mogu izvoditi i u

podzemnom dijelu budućeg objekta i na nadzemnom dijelu objekta
bez smetnji jedan drugome.
• Na podzemnom dijelu objekta su ostavljeni otvori kroz koji se
transportira van iskopani materijal, a unutra se dostavlja potrebni
materijal za gradnju. Ti otvori služe također i za ventilaciju tokom
gradnje.
Prednosti ovog tipa građenje podzemnih dijelova građevine su slijedeći:

• Smanjenje utjecaja na susjedne zgrade
• ušteda na vremenu jer se eliminira vrijeme potrebno za izvedbu
velikog broja geotehničkih sidara
• dijafragma predstavlja obodni nosivi zid ukopanog dijela zgrade, tj.
otpada potreba izvedbe horizontalne izolacije i novog podrumskog zida
• ušteda u vremenu i troškovima izvedbe monolitnih stropnih ploča na
razinama razupiranja
• Istovremeno se mogu izvoditi i podzemne i nadzemne etaže
Nedostaci ovog tip građenja:

• Potreba temeljenja stupova na armiranobetonskim pilotima
• “Složena” rješenja veza stropnih ploča s dijafragmom i pilotima
• Potrebna preciznost izvedbe (dijafragme, pilota)
MLAZNOINJEKTIRANI STUPNJACI
/ JET GROUTING
Mlazno injektiranje je postupak
poboljšanja kvalitete tla kojim se
određeni obujam tla pretvara se u
zemljani mort utiskivanjem pod velikim
tlakom mlaza tekućine.
Kod metode dolazi do miješanja čestice tla s cementnom suspenzijom te
zapunjavanjem zahvaćenog volumena.
Primjena mlaznog injektiranja dijeli se na tri glavne kategorije:
• podupiranje te zaštita iskopa,
• stabilizacija mekih tala,
• sprječavanje prolaska podzemne vode.
Osim toga što se elementi mlaznog injektiranja pojavljuju samostalnio u
takvim građevinama, oni se i često kombiniraju s nekim drugim zahvatima.
Pri tome najčešće mlazno injektiranje ima zadatak osigurati
vodonepropusnost, a potrebnu nosivost osigurava neka druga konstrukcija.
Kod radova zaštite građevne jame u

urbanim sredinama, često se nailazi
na razne instalacije (voda, plin,
kanalizacija i sl.) pa na takvim
mjestima postoji problem izvođenja
zaštitne konstrukcije. Mlazno
injektiranje često je pogodno rješenje
takvih situacija.
Mlazno injektirani stupovi tla su
konstrukcije s relativno malom
otpornošću na momente savijanja. Iz
tih razloga kod građevnih jama
dubine cca 2,0 do 4,0 m možemo
zaštitu riješiti jednorednim potpornim
zidom sastavljenim od mlazno
injektiranih stupova tla. Kod manjih
dubina to može biti konzolni zid, a
kod većih treba predvidjeti dodatno
osiguranje (npr. sidrima).
PREDNOSTI
Osnovna prednost mlaznog injektiranja
jest da se ono može koristiti za ojačanje
svih vrsta zrnatih tala (šljunak, pijesak,
prah, glina) s ekološki prihvatljivim
vodo-cementnim injekcijskim
materijalima.
Veliki promjeri valjaka injektiranih stupova tla (cca 50 do 300 cm) izvode se
priborom malih dimenzija.
Prepreke u tlu (npr. komadi drveta, gromade kamena, cijevi i dr.) mogu biti
zaobiđene ili uklopljene u injektiranu zonu tla.
Mlazno injektiranje može započeti na gotovo svakoj (dohvatnoj) dubini, te biti
završeno u bilo kojoj razini ispod površine terena, ovisno o potrebama zahvata.
NEDOSTACI
• Osnovni nedostatak je zahtjev za osiguravanjem nesmetane komunikacije (toka)
fluida od položaja injektiranja do površine terena.
- Ako je komunikacija spriječena, porni tlak vode u tlu poraste do tlaka injektiranja
(300 do 500 bara), što moče izazvati hidraulički slom tla. Posljedica su bočni
pomaci i izdizanje tla.
- Kad je komunikacija (tok) prema površini slobodna, može se dogoditi da velika
količina čestica tla bude istisnuta na površinu, odnosno da se dio cementa
predviđen za ugradnju u tlo pojavi na površini terena (gubitak cementa od 20 do
60%, a nekada i 100%).
• Sljedeći nedostatak je cijena koštanja (kod injektiranih valjaka tla velikih
promjera prisutan je i veliki utrošak injekcijske smjese).
• Čvrstoće injektiranog tla dosta variraju, a kod prašinastih i glinovitih vrsta tla
relativno su niske.
• Mana metode je složeno stane naprezanja koje nastaje interakcijom mlazno
injektiranog medija i okolnog tla, za izradu proračunskog modela. Stoga se
prilikom dimenzioniranja često ne raspolaže s dovoljno pouzdanim ulaznim
parametrima te se projektiranje provodi u uvjetima rizika.
• U slučaju kad su brzine podzemne vode velike, može se dogoditi ispiranje
cementa (prije nego on veže), što onda utječe na kvalitetu očvrslog injektiranog
volumena tla.
PILOTSKA STIJENA
• Pilotska stijena primjenjuje
se prilikom osiguranja
stabilnosti iskopa,
brtvljenju građevnih jama,
kontrole pomaka građevina
te sanacije klizišta.
• Konzolna pilotska stijena predstavlja potpornu konstrukciju koja se izvodi

bez dodatnih osiguranja. Izvodi se ukopavanjem ispod razine dna iskopa
te stabilizira masu tla iza sebe uslijed otpora materijala s prednje strane.
• Kada nije moguće osigurati stabilnost konstrukcije na predviđena
djelovanja, izvodi se pridržana pilotska stijena - potporna konstrukcija sa
dodatnim osiguranjem. Ovisno o projektnim zahtjevima, dodatno
osiguranje pilotske stijene može se izvoditi unutar (sustav razupora) i
izvan građevne jame (geotehnička sidra, samobušiva sidra i sl.).
• Na licu pilotske stijene, na poziciji dodatnog osiguranja, uobičajeno se
izvode čelične ili armiranobetonske horizontalne i/ili vertikalne grede s
ciljem jednolikog prijenosa sila s mjera osiguranja na pilotsku stijenu.
6.4. REGULACIJA VODE U GRAĐEVNOJ JAMI

Građevna jama mora biti suha.
Potrebno je osmisliti regulaciju vode u građevnim jamama načelno na

jedan ili kombinacijom slijedeća dva načina:
• odvodnjom vode iz građevne jame,
• sprječavanjem dotoka vode u građevnu jamu izvedbom
vodonepropusne barijere.
Odvodnja vode može biti povremena ili stalna ovisno o propusnosti tla, te
stjenki i dna građevne jame.
ODVODNJA OBORINSKE VODE

Načelno iz građevne jame treba osigurati odvodnju oborinske vode koja
je izravno pala u jamu (vlastita) ili je prelijevanjem i procjeđivanjem
(vanjska) ušla u jamu.
Razina osiguranja od oborinske vode ovisi o režimu kiša u području
gradilišta, godišnjem dobu, razini podzemne vode, konfiguraciji okolnog
terena i slično.
Projektom treba provesti hidrološku analizu kojom se određuju zahtjevi
na sustav odvodnje.
Odvodnju je moguće izvesti pomoću sakupljača vode koji ju odvode do

mjesta na kojem postoji prostor za prikupljanje ove vode, a koji se
povremeno prazni.
Pod sakupljačem vode se podrazumijeva sustav kanala i/ili drenažnih
cijevi koji imaju blagi pad dna prema mjestu predviđenom za sabiranjem
vode na najnižoj koti unutar građevne jame. Nakon toga se sakupljena
voda ispumpava van gabarita građevne jame (u obližnji recipijent ili
najbližu kanalizaciju).
ODVODNJA PODZEMNE VODE

Kod većih količina dotoka vode i prolaska podzemne vode potrebno je
osigurati crpnu stanicu koja omogućuje stalno crpljenje vode iz jame.
Ovisno o zahtjevima projekta, potrebno je ponekad osigurati i rezervnu

crpnu stanicu.
Crpljenje se može izvoditi stalno ili povremeno ovisno o veličini dotoka,
veličini jame, vrsti temeljnog tla i osjetljivosti radova na pojavu vode na
dnu jame.
Mogući neželjeni događaji kod crpljenja:

• hidraulički slom tla (regresivna erozija),
• prodor vode kroz stijenu.
Sniženje podzemne vode u građevnoj jami može biti crpljenjem:

• otvoreno, iz građevne jame,
• oko građevne jame.
CRPLJENJE PODZEMNE VODE IZ GRAĐEVNE JAME

Kod širokih iskopa u zaleđu iskopa može se izvesti vodonepropusna
građevina koja ima isključivo zadaću sprječavanja dotoka vode i nije
samonosiva. Ova vrsta zaštite građevnih jama od dotoka podzemne vode
koristi se kada postoji slobodan prostor i nepropusna podloga na
građevinski dohvatljivoj dubini.
Vodonepropusne građevine (dijafragmi, pilotskih stijena i zagatnih

stijenki) mogu istovremeno služiti i kao potporna konstrukcija i u tom
slučaju mora biti tako i dimenzionirana.
CRPLJENJE PODZEMNE VODE OKO GRAĐEVNE JAME

Kada vodonepropusna građevina ne
sprječava u dovoljnoj količini dotok
podzemne vode tada je moguća
kombinacija s crpljenjem vode s vanjske
strane vodonepropusne građevine (oko
građevne jame). Time se dodatno
snižava razina podzemne vode i pored
ostalog smanjuje hidrostatski pritisak na
vodonepropusnu građevinu.
Navedenom kombinacijom se znatno smanjuje dotok vode
u građevnu jamu.
S vanjske strane građevne jame se razina podzemne
vode može sniziti:
• Sustavom bunara
• Elektroosmozom
• Iglo filterima
Zamrzavanje tla u saturiranim tlima se obavlja oko građevne jame kako bi se

dobila vodonepropusna barijera. Postoji više tehnologija zamrzavanje tla.
7.
PILOTSKE STIJENE
Sveučilišni diplomski studij PILOTSKE STIJENE
SADRŽAJ
7.1. Što je pilotska stijena
7.2. Tipovi pilotskih stijena
7.3. Bušeni piloti prema EC-7
7.4. Primjeri pilotskih stijena

7.1. ŠTO JE PILOTSKA STIJENA?

Piloti su kružni konstruktivni elementi koji se izvode u tlu s ciljem
prijenosa vertikalnih i horizontalnih opterećenja u dublje i bolje slojeve
temeljnog tla.
Izvedbom pilota u nesporednoj blizini formira se pilotska stijena koja se

koristi kao privremena ili trajna potporna konstrukcija u temeljnom tlu.
Pilotska stijena je vrsta ugrađene potporne konstrukcije.
Karakteristika ugrađenih potpornih konstrukcija je da za njihovu

izgradnju ne treba prvo iskopati tlo, a kasnije ga zasipati iza gotovog
zida, već se one posebnim tehnologijama izvode neposredno u tlu.
Takve konstrukcije se mogu izvoditi i u okolnostima koje su nepovoljne

za gravitacijske zidove, na primjer u neposrednoj blizini postojećih
zgrada ili za izvedbu u vodi.
Ugrađene potporne konstrukcije obično se grade tako da se:

• predgotovljeni elementi zabijaju u tlo posebnim strojevima (stijene
od zabijenih čeličnih talpi i zabijenih pilota)
• posebnim strojevima iskopaju rovovi u koje se ugrađuje prvo
armatura, a zatim se lijeva svježi beton (armirano-betonske
dijafragme i pilotske stijene).
Pilotska stijena ispunjava 4 osnovna

cilja:
1. Strukturni: podupire horizontalno
opterećenje (pritisak tla i
hidrostatski pritisak) i nosi
vertikalno opterećenje
2. Konstrukcijski: sprječavaju
urušavanje tla
3. Vodonepropusnost: zadržavaju
podzemnu vodu
4. Zaštita: štite građevine od vibracija
tla
Odnosno, pilotska stijena se

primjenjuje za:
• osiguranja stabilnosti iskopa,
• brtvljenje građevnih jama,
• kontrolu pomaka građevina te
• sanaciju klizišta.
Promjer pilota pri izvedbi pilotske stijene se kreće između 300 i 1500
mm.
Maksimalna dubina je ograničena na 25 m zbog cijene i zahtjeva pri

toleranciji izgradnje.
Opreznom izgradnjom može se postići vertikalnost od 0.5 do 1.0 %.
Prije samog izvođenja pilota, izgrađuje se uvodni kanal (zid) za većinu

tangentnih i sve sekantne pilotske stijene. Služe za kontrolu osi i visine
stijene vođenjem bušeće kolone po točnoj ravnini. Uklanja se nakon
završetka pilotske stijene.
Prilikom izgradnje potrebno je obratiti pozornost na:

• Kontrolu vertikalnosti bušotine
• Čistoću baze pilota
• Pouzdanost armaturnih koševa
• Kvalitetu betona
7.2. TIPOVI PILOTSKIH STIJENA

Ovisno o geotehničkim značajkama lokacije i projektnim zahtjevima
razlikujemo više tipova pilotske stijene.
Prema načinu pružanja otpora dijeli se na:

• konzolnu,
• pridržanu konstrukciju.
Prema rasporedu pilota dijeli se na:

• pilotsku stijenu sa razmaknutim pilotima,
• tangentnu pilotsku stijenu,
• sekantnu pilotsku stijenu.
7.2.1.KONZOLNA PILOTSKA STIJENA

Konzolna pilotska stijena predstavlja potpornu konstrukciju koja se izvodi
bez dodatnih osiguranja.
Izvodi se ukopavanjem ispod razine dna iskopa / klizne plohe te stabilizira
masu tla iza sebe uslijed otpora materijala s prednje strane.
Prednosti izvedbe:
• nesmetan iskop u
građevnoj jami
• ne zahtjeva ugradnju
zatega koje mogu
prolaziti ispod
susjednih parcela
• jednostavnija
procedura gradnje
uslijed jednostavnijih
faza izvedbe
7.2.2.PRIDRŽANA PILOTSKA STIJENA

Pridržana pilotska stijena predstavlja potpornu konstrukciju koja se izvodi
sa dodatnim osiguranjem kada nije moguće osigurati stabilnost
konstrukcije na predviđena djelovanja.
Ovisno o projektnim zahtjevima, dodatno osiguranje pilotske stijene može
se izvoditi:
• unutar građevne jame (sustav razupora)
• izvan građevne jame (geotehnička sidra, samobušiva sidra i sl.).
Na licu pilotske stijene, na

poziciji dodatnog osiguranja,
uobičajeno se izvode čelične ili
armiranobetonske horizontalne
i/ili vertikalne grede s ciljem
jednolikog prijenosa sila s
mjera osiguranja na pilotsku
stijenu.
Prednosti izvedbe:
• moguća veća dubina iskopa u odnosu na konzolnu pilotsku stijenu s
obzirom na dodatno osiguranje
• mogućnost prihvaćanja većeg opterećenja (npr. u zoni postojećih
građevina)
• veća kontrola horizontalnih pomaka pilotske stijene
7.2.3.PILOTSKA STIJENA SA RAZMAKNUTIM PILOTIMA

Pilotska stijena sa razmaknutim pilotama formira se izvedbom pilota sa
razmakom između pilota.
Primijenjuje se pretežito u koheretnim (sitnozrnim) materijalima gdje ne

postoji mogućnost urušavanja materijala između pilota.
Po potrebi se na izvedenu pilotsku stijenu mogu ugraditi slojevi mlaznog

betona i armaturne mreže s ciljem dodatne stabilizacije materijala.
Razmak između pilota se mora pravilno drenirati kako voda ne bi stvarala

hidrostatski pritisak. Drenaža se najčešće izvodi perforiranim plastičnim
cijevima.
Svaki piloti se armira.
Prednosti izvedbe:
• brza izvedba, jeftinija i jednostavnije izvedba u usporedbi s drugim
tipovima pilotske stijene
• prilagodljivost u fazi izvođenja radova
7.2.4.SEKANTNA PILOTSKA STIJENA
Osni razmak između pilota je manji od njihova promjera.
Sekantna pilotska stijena formira se preklapanjem betonskih pilota.
Prva faza izvedbe uključuje izvedbu primarnih pilota koji se uglavnom

izvode kao nearmirani i kojima je u beton dodan manji postotak
bentonita kako bi bili mekši. Nakon betoniranja pilota i postizanja
odgovarajuće čvrstoće, započinje izvedba sekundarnih pilota koji se
izvode bušenjem kroz temeljno tlo i djelomično kroz primarne pilote.
Preklop primarnih i sekundarnih pilota uobičajeno iznosi 10 do 20 %

promjera pilota (obično 8 – 10 cm), ovisno o tehnici bušenja, brzini
bušenja, dubini stijene, hidrostatskom pritisku i silama od horizontalnih
razupora.
Nakon izvedenog bušenja pristupa se armiranju armaturnim koševima
ili čeličnim profilima te betoniranju sekundarnih pilota.
Primarni piloti imaju ulogu ispuna i najčešće su izgrađeni od betona

lošije čvrstoće.
Sekunardni piloti su armirani i obično izgrađeni od C20/25 betona.
Sidra se pozicioniraju kroz primarne pilote.

Prednosti izvedbe:
• veća krutost te mogućnost prihvaćanja većeg opterećenja i veće
dubine građevne jame
• moguća izvedba i kontrola iskopa u nekoheretnim materijalima gdje
postoji mogućnost urušavanja materijala između pilota
• mogućnost brtvljenja građevne jame kod sekantne pilotske stijene
(za potrebu osiguranja brtvljenja mogu se ugraditi slojevi mlaznog
betona)
Nedostaci:
• Potrebna velika točnost u izvedbi dubokih pilota
• Vodonepropusnost u spojevima je teško postići
• Cijena (veća nego žmurje)
Odabir prigodne sekantne piltske stijene ovisi o lokalnoj praksi, materijalu

i cijeni izvedbe. U SAD-u su sekundarni piloti armirani sa čeličnim I ili W
gredama. U Europi i Južnoj Americi se armira armaturom.
Ponekad, neki projekti imaju dva do tri nearmirana, sekondarna pilota

između armirani, primarni pilota.
Sekantna pilotska stijena sa razuporama za potrebe izgradnje Dodulu

stanice podzemne u Turskoj
7.2.5.TANGENTNA PILOTSKA STIJENA

Tangentna pilotska stijena se ne koristi često.
Osni razmak između pilota je jednak promjeru pilota, stoga nema razmaka
između njih.
Za razliku od sekantne, tangentna pilotska stijena sastoji se od pilota koji

se dodiruju ali ne preklapaju. Kao posljedica toga svi piloti tangentne
pilotske stijene moraju biti armirani. Ali imaju i veću nosivost od
razmaknutih pilota.
PREDNOSTI I NEDOSTACI PILOTSKIH STIJENA
Prednosti pilotskih stijena:

• Malene deformacije
• Vodonepropusnost
• Mali utjecaj na susjedne građevine tijekom izvođenja radova
• Ušteda prostora
• Prilagodljivi geometriji
Nedostaci pilotskih stijena:

• cijena: bušeni piloti su skuplji od čeličnih talpi (ali jeftiniji od
dijafragme)
• ograničena dubina izvođenja.
7.3. BUŠENI PILOTI PREMA EC-7
EN 1536:1999 Izvedba posebnih geotehničkih radova -- Bušeni piloti

(Execution of special geotechnical work - Bored piles)
Normom su postavljeni opći uvjeti izvedbe pilota:

• koji su izvedeni iskopom,
• koji prenose opterećenje i ograničavaju deformacije.
Norma pokriva pilote kružnog oblika promjera 0,3≤D≤3,0 m i pilote u

obliku panela različitih oblika ( npr. "T" ili "L" oblik).
EC-7 definira: potrebne terenske istražne radove, materijale, proračun

pilota, način izvedbe (iskop, armiranje, betoniranje), nadzor i monitoring,
ispitivanje pilota.
Geometrija pilota mora biti unutar sljedećih

graničnih vrijednosti:
• tlocrtni položaj vertikalnih ili kosih pilota
e ≤ emax = 0,10m za pilote D ≤ 1,0m
e ≤ emax = 0,1 x D za pilote 1,0m < D ≤ 1,5m
e ≤ emax = 0,15m za pilote D > 1,5m
• dozvoljeno odstupanje od nagiba vertikalnih

pilota ili pilota s nagibom n ≥ 15 (Θ ≥86°)
i ≤ imax = 0,02 m/m
• dozvoljeno odstupanje od nagiba kosih

pilota 4 ≤ n < 15 (76° ≤ Θ < 86°)
i ≤ imax = 0,04 m/m
Prije izvođenja iskopa pilota potrebno je izvesti UVODNI ZID uobičajne visine
0,50 m koji tijekom bušenja osigurava točnost izvedbe pilota. Nakon njihove
izvedbe, isti se uklanja.
ISKOP
Pri izvedbi bušenih pilota potrebno je provoditi mjerenja kako bi spriječili
nekontrolirano utjecanje vode ili tla u bušotinu. Dotok vode ili tla može
uzrokovati:
• poremećaj ili nestabilnosti nosivog sloja ili okolnog tla,
• gubitak potpore uklanjanjem tla ispod susjednih temelja,
• nestabilne šupljine izvan pilota,
• oštećenja neočvrslog betona u bušotini ili pilota u blizini,
• pojavu šupljina u oknu tijekom betoniranja, ispiranje cementa.
Rizici su povećani u rastresitom zrnatom tlu, mekanom koherentnom tlu ili

promjenljivom tlu.
U tlima podložnima utjecanju unutar bušotine pilota ili tamo gdje postoje
rizici od urušavanja, koriste se sredstva za podupiranje kako bi osigurali
stabilnost i spriječili nekontroliran prilijev tla i vode. Uobičajeni načini
podupiranja bušotine:
• obložna cijev bušotine,
• stabilizacijska tekućina,
• krila svrdla ispunjena tlom.
Bušotina pilota iskopava se dok se ne dosegne određeni nosivi sloji ili
predviđena dubina temeljenja.
Stabilizacijske tekućine sastoje se od vode pomješane sa glinom,

bentonitom ili polimerima i služe za podupiranje zidova iskopa i baze u
nestabilnim tlima. Za stabilizaciju bušotina se najčešće koriste bentonitne
suspenzije ili polimerne suspenzije.
Razina stabilizacijske tekućine mora biti takva da bude stalno osiguran
dostatan unutarnji tlak za održavanje stabilnosti bušotine i sprječavanje
pomicanja čestica tla unutar bušotine.
ARMIRANJE
Kod upotrebe bentonitnih, glinenih ili polimernih
suspenzija za glavno ojačanje pilota obavezno se
koriste rebraste šipke za armaturu.
Minimalna uzdužna
armatura
Preporučene vrijednosti
promjera poprečnih
šipki
Armatura treba biti postavljena nakon čišćenja bušotine pilota.
Koncentrični položaj armaturnog koša u bušotini i potreban zaštitni sloj

betona osiguravaju odstojnici osim ako to nije osigurano na drugi način.
Postavljanje armature mora osigurati poravnavanje s osi pilota te mora

osigurati ispravan zaštitni sloj betona duž cijelog pilota.
Zaštitni betonski sloj za pilote betonirane na mjestu gradnje mora

zadovoljiti minimalne uvjete:
- 60 mm za pilote promjera D > 0,6 m
- 50 mm za pilote promjera D ≤ 0,6 m
Minimalna debljina zaštitnog sloja treba se povećati na 75 mm u slučaju:

• kada pilot bez obložne cijevi prolazi koz meko tlo,
• razreda izloženosti 5,
• betoniranja pod vodom koristeći beton s maksimalnim zrnom agregata
promjera 32mm,
• postavljanja ojačanja pilota nakon betoniranja,
• neravnih stijenki bušotine.
BETONIRANJE
Vrijeme između završetka iskopa i početka
betoniranja bi trebalo biti što je moguće kraće.
Betonira se kontraktor postupkom. Glavni cilj
kontraktor postupka je sprječavanje segregacije
betona tijekom ugradnje ili onečišćenje betona
tekućinom iz bušotine.
Uranjanje cijevi mora biti najmanje 1,5 m (za
veće promjere 2,5 do 3 m).
IZVLAČENJE OBLOŽNIH CIJEVI

Izvlačenje privremenih obloga može započeti tek kada su betonski piloti
dosegli dovoljnu visinu unutar obloge za stvaranje odgovarajućeg viška
tlaka radi zaštite od dotoka vode ili tla na vrhu obloge te kako bi se
spriječilo podizanje armaturnog koša.
7.4. PRIMJERI PILOTSKE STIJENE

7.4.1. PILOTSKA STIJAN ZA OSIGURANJE GRAĐEVNE JAME ZA
IZGRADNJU SPORTSKE DVORANE U BAKRU
Kao optimalno rješenje za (sanaciju klizišta) te daljnje izvođenje radova

na dogradnji sportske dvorane i sportskog igrališta primjenjuju se mjere
sanacije
• izvedbom pilotske stijene po rubu građevne jame i
• sustava odvodnje bušenim drenovima.
Pilotska stijena:
• izvodi se od bušenih pilota promjera 120,0 cm
• izvedena u flišnu podlogu 6,0 m
• piloti na osnom razmaku od 1,30 m u jednom redu
Glava pilota se dodatno ukrućuje naglavnom armirano betonskom

gredom dimenzija 1,30 x 1,00 m i izvedbom samobušivih štapnih sidara
nosivosti N = 600.00 kN, dužine L = 25,0 m.
Voda iza pilotske stijene odvodi se samobušivim drenovima duljina L =

6,0 m te kopanim drenažnim kanalima promjera 150,0 mm.
Kombinacija ove dvije mjere omogućuje postizanje zadovoljavajućih

faktora sigurnosti cijele padine.
POPREÈNI PRESJEK 4
20
AB NOSAÈ 100x130 cm
MLAZNI BETON (Razred tlaène èvrstoæe C25/30)
BETONSKI RIGOL 66x25 cm (2x5 cm + Q131 B500)
1.30
15
1.00
0.05 0.05
1.00
10 18.00
1.50
SAMOBUŠIVI DREN +7.66
L=6.00 m o 146 mm
0.30
7.00 0.10 +6.56
SIDRO N=600kN L=25m
(IBO 63/43)
5 MINIMALNI ULAZ U
STIJENSKU PODLOGU 7.00 m
6.00
1.20 BUŠENI PILOT o 120
MINIMALNI ULAZ U FLIŠNU ZONU 6.00 m
+0.56
0 10 20 30 40 50
Description: Pomorska tkola Bakar
Comments: Klizitte uz gradev nu j amu
File Name: Bakar2opca2pilotigoresan.slz
Last Sav ed Date: 11.10.2006
Last Sav ed Time: 8: 30:58 1.922
Analysis Method: S pencer
GEOSTATIČKE ANALIZE
Slip Surface Option: Fully S pecified Zaštita građevne jame
pilotskom stijenom i
39 Soil: 4
Description: Deluv ij
sidrima te sniženje razine
36
33 Unit Weight: 18
30 Cohesion: 0 S oil: 3
vode bušenim drenovima
Visina (m n.m.)
27 Phi: 15 Description: Nabaƒaj

S oil Model: Mohr-Coulomb S oil: 2
24 Description: Nasip
Unit Weight: 19
21 S oil Model: Mohr-Coulomb
18
15
Unit Weight: 19
Piloti 120cm
daju faktor sigurnosti
12
S oil: 6
9 Soil: 5
Description: Stij enska masa - flit
6
3
S oil Model: Mohr-Coulomb
Unit Weight: 21
Description: Stij enska masa - rastroteni flit
Unit Weight: 20
1.922., odnosno 2.325.
0
-5 0 5 10 15 20 25 30 35 40 45 50 55 60 65 70 75 80 85 90 95 100 105 110 115 120 125 130 135 140 145
Udaljenost (m)
Description: Pomorska tkola Bakar

Comments: Klizitte uz gradev nu j amu
File Name: Sanacij a.slz
Last Sav ed Date: 25.8.2006
Last Sav ed Time: 12:24:23 2.325
Analysis Method: Spencer
Slip Surface Option: Fully Specified
40 Soil: 4
Description: Deluvij
36
Visina (m n.m.)

32 Unit Weight: 18
Soil: 3
Cohesion: 0
28 Phi: 15 Description: Nabaƒaj
Soil Model: Mohr-Coulomb Soil: 2
24 Unit Weight: 19 Description: Nasip
Unit Weight: 19
16 Piloti 120cm
12 Soil: 6
8 Description: Stij enska masa - flit
Soil: 5
Description: Stij enska masa - rastroteni flit
4 Unit Weight: 21
Unit Weight: 20
0
-5 0 5 10 15 20 25 30 35 40 45 50 55 60 65 70 75 80 85 90 95 100 110 120 130 140
Udaljenost (m)
GEOSTATIČKE ANALIZE
Slice 34 - Spencer Method Iz lamele br 34. iz geosatičke analize na
43.474
237.5
pilotsku stijenu javlja se maksimalna
poprečna sila
277.64 N = 333.66 kN
333.66
36.175
Na pilotsku stijenu visine iznad tla djeuje
55.995
moment:
244.8
M = 834.15 kNm / m'
Odnosno po pilotu (osni razmak 1,30 m):

M = 1.084,40 kNm
NAPONSKO DEFORMACIJSKE ANALIZE

27
25
23
21
Visina (m n.m.)
19
17
15
13
11
9
7
5
3
1
-1
-3
60 65 70 75 80 85 90 95 100 105 110 115 120 125 130
Udaljenost (m)
27
25
23
21
19
17
Visina (m n.m.)
15
13
11
-1
-3
60 65 70 75 80 85 90 95 100 105 110 115 120 125 130
Udaljenost (m)
27
Description: Pomorska skola Bakar
Comments: Osiguranj e gradev ne j ame
25 File Name: BakargeoND 31-08-06.siz
Last S av ed Date: 31.8.2006
Last S av ed Time: 11: 46:51
Analysis Type: Load/Deformation
23 Analysis View: 2-D
21
Momenti u pilotskoj stijeni
19
15
17 P iloti 120 cm
Visina (m n.m.)
15 0.0000e+000
Iskop u 4 faze
13 12
50
Udaljenost od vrha (m)

11
1.0000e+000
100
9
9
7 150
5 200 2.0000e+000
6
3 250
1 300
3.0000e+000
-1 3
-3
60 65 70 75 80 85 90 95 100 105 110 115 120 125 130
4.0000e+000
Udaljenost (m) 0
-200 -150 -100 -50 0 50 100 150 200
Momenti (kNm)
27
Description: Pomorska skola Bakar
Comments: Osiguranj e gradev ne j ame
Horizontalni pomaci u pilotskoj stijeni
25 File Name: BakargeoND 31-08-06.siz
15
Last S av ed Date: 31.8.2006
Last S av ed Time: 11: 46:51
Analysis Type: Load/Deformation
23 Analysis View: 2-D
21 0.0000e+000
19 12
17 P iloti 120 cm
1.0000e+000
Visina (m n.m.)
15
Iskop u 4 faze
9
6
8 0.0
00
0.002
00
Visina
13 01
0 .0
0 .0 0 .0
0.00
2
1 2 01
11 2 0.001
2.0000e+000
9
6
0.0
7 0 04
5
3.0000e+000
3 3
1
-1 4.0000e+000
0
-3 0.000 0.001 0.002 0.003 0.004
60 65 70 75 80 85 90 95 100 105 110 115 120 125 130
Udaljenost (m) Pomaci u x smjeru

RAZVIJENI POGLED NA ZID GRAÐEVNE JAME

SAMOBUŠIVI DREN
L=6.0 m o 150 mm
7 6 5 4 3 2 1
20
PROCJEDNICE o 100 mm
SAMOBUSIVO SIDRO N=600kN L=25m
(IBO 63/43)
+15.02
15
ARMATURNI KOŠ NAGLAVNE GREDE 4
3 5
3
3
+12.52 3
3 6
2
+11.21
7
+10.18 1 8 9
10
1.50
1.50
1.50
1.50
1.50
±0=+7.66
KOTA PODA
+6.56
C25/30
+0.56
0 10 20 30 40 50 60 70 80
1 2 3 4 5 6 60 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 61 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59
0.6
5
0
0 .8
0
2.0
2.00
2.00
2.00
2.00
0.80
2.00
2. 00
0.80
2.00
2.00
0.80
2.00
5
0.6
2.00
0. 80
2. 00
KAKO JE IZGLEDALA IZGRADNJA…

7.4.2. PROJEKT SANACIJE KLIZIŠTA DRAGA
Kao optimalno rješenje za sanaciju klizišta te daljnje izvođenje radova na

trasi ceste D8 primjenjuju se mjere sanacije
• izvedbom pilotske stijene i sidara
• sustava odvodnje samobušivim drenovima.
Pilotska stijena:
• izvodi se od bušenih pilota promjera 150,0 cm
• izvedena u flišnu podlogu 8,0 m
• Piloti na osnom razmaku od 1,80 m u dva reda
• Nakon izvedbe pilota ugrađuje se mlazni beton
• U glavi povezani naglavnom gredom
• Dodatno ojačani jednim redom prednapetih geotehničkih sidara duljine
23 – 36 m, nosivosti 650 kN kroz naglavnu konstrukciju
8.
ZASJECI U STIJENSKOJ MASI
Sveučilišni diplomski studij ZASJECI U STIJENSKOJ MASI
SADRŽAJ
8.1. Zasjeci u stijenskoj masi
8.2. Projektiranje u stijenskoj masi
8.3. Ulazni parametri za projektiranje u stijenskoj masi
8.4. Podgradni sustavi
8.5. Izvedba radova i aktivno projektiranje
8.6. Primjeri zasjeka u stijenskoj masi

8.1. ZASJECI U STIJENSKOJ MASI

Stijenska masa kakva se javlja u prirodi (in-situ) je heterogena,
anizotropna, raspucala i prirodno napregnuta.
Stijenska masa uključuje:

• intaktnu stijenu (engl. intact rock) i
• strukturne diskontinuitete (engl. discontinuity).
Intaktna stijena je materijal

stijenske mase, tipično
predstavljen cijelom jezgrom iz
bušotine koja ne sadrži guste
strukturne diskontinuitete (ISRM,
1975).
Diskontinuitet je naziv za bilo koji

mehanički diskontinuitet u
stijenskoj masi koji ima malu ili
nikakvu vlačnu čvrstoću. To je
termin za većinu tipova pukotina,
ploha slojevitosti, ploha škriljavosti
te oslabljenih zona i rasjeda.
Grupa paralelnih diskontinuiteta
čini set diskontinuiteta.
Osnovna razlika u konstrukcijama pri izvedbi iskopa za građevne jame i

podzemne otvore u tlu i stijenskoj masi sastoji se u elementima
podgradne konstrukcije.
• U tlu je podgradna konstrukcija od odabranih inženjerskih materijala

osnovni nosivi element,
• U stijenskom materijalu osnovni inženjerski materijal predstavlja in situ
stijenska masa s relativno ograničenim mogućnostima za njezino
poboljšanje ili ojačanje.
Podgradne konstrukcije u tlu, kao što su dijafragme pri izvedbi građevnih

jama i podgradni elementi podzemnih otvora, izvode se od odabranih
elemenata izvedenih u armiranom betonu i/ili čeliku unaprijed određenih
dimenzija i kvalitete koju je moguće kontrolirati tijekom izvedbe, pri
čemu djelovanja tla isključivo predstavljaju opterećenje na podgradne
elemente.
Pri izvedbi iskopa građevnih jama i podzemnih otvora u stijeni,

stijenska masa predstavlja osnovni element podgradne konstrukcije, s
obzirom da preraspodjelom naprezanja unutar stijenske mase ista
„nosi samu sebe“.
Pri tome je kvaliteta stijenske mase predodređena in situ uvjetima,
koji su daleko od kontroliranih, a zbog heterogenosti i sustava
diskontinuiteta stijenska masa se u pravilu rijetko ponaša kao
kvazikontinuum, iste je vrlo teško u cijelosti odrediti istražnim
radovima.
Kvalitetu stijenske mase moguće je poboljšati zahvatima poboljšanja
(eng. improvement) ili ojačanja (eng. reinforcement), ali su isti zahvati
ograničeni mogućnostima prihvatljivih tehnologija izvođenja, a
relativno točno stanje stijenske moguće je utvrditi jedino u fazi
izvođenja.
Zbog svega opisanog, opservacijske metode i interaktivno
projektiranje posebno je prihvatljivo u zahvatima u stijenskim
masama.
8.2. PROJEKTIRANJE U STIJENSKOJ MASI

Osnovna aktivnost inženjerstva u stijenskoj masi je projektiranje i
izvedba konstrukcija u stijenskoj masi kroz tri osnovana aspekta i to:
• Procjena stabilnosti iskopa ili temeljenja;
• Projektno rješenje mjera, kao što su geometrija i/ili podgradni
sustav, potrebnih da zadovolji traženu stabilnost i
• Projektno rješenje mjera potrebnih da održi deformacije stijenske
mase u traženim granicama.
Inženjersko projektiranje u mehanici stijena u pravilu uključuje razvoj

rješenja do usvojenog savladavanja problema. Pri tome ne postoji
jedinstveno rješenje, svaki od inženjera predložiti će različito rješenje,
pri čemu će neka rješenja biti bolja, neka lošija, ali će sva osigurati
djelovanje primijenjenog rješenja.
Osnove projektiranja u inženjerstvu u stijenskoj masi definirao je

Bieniawski kroz 6 principa koji usmjeravaju proces projektiranja i
izvedbe konstrukcija u stijenskoj masi zasnovanih na iskustvima
stečenim u kamenolomima tijekom izvedbe i eksploatacije:
PP1 Jasnoća projektnih ciljeva i zahtjeva funkcionalnosti
konstrukcije;
PP2 Minimum neizvjesnosti geoloških uvjeta;
PP3 Jednostavnost elemenata projekta;
PP4 Praksa prema poznatim dostignućima (eng. state-of-the-art);
PP5 Optimizacija;
PP6 Izvedivost rješenja (eng. constructibility).
Na osnovi navedenih principa razvijena je većina projektnih

metodologija za konstrukcije u stijenskoj masi, a projektni princip o
potrebnoj optimizaciji ukazuje na potrebu korištenja opservacijske
metode i interaktivnog projektiranja konstrukcija u stijenskoj masi.
Metodologija projektiranja zasnovana je na prethodno opisanim

projektnim principima prema Bieniawskom u slijedećih deset koraka
koji se povezuju s projektnim principima:
• Stanje problema (ciljevi izvođenja) - PP1,
• Funkcionalni zahtjevi i postavke (projektne varijable i projektna
pitanja) - PP1,
• Raspoloživi podaci (informacije o lokaciji, karakteristike stijenske
mase, podzemna voda, stanje naprezanja) - PP2,
• Koncepcija rješenja (geotehnički model) - PP3,
• Analiza komponenti rješenja (analitičke, numeričke, empirijske
analize, opservacijske metode) - PP3,4,
• Sinteza i razmatranje alternativnih rješenja (oblik, veličina, lokacija,
orijentacija iskopa) - PP3,4,
• Evaluacija (procjena projekta, revizija projekta) - PP5,
• Optimizacija (procjena projekta) - PP5,
• Preporuke (metodologija izvedbe, tehnički uvjeti) - PP6 i
• Implementacija (izvedba, monitoring, kontrola, preprojektiranje) -
PP6.
Često se usvaja potpuno kriva ideja da geotehničke analize

predstavljaju projektiranje i vrlo često se provode vrlo sofisticirane
analize koristeći složene numeričke modele s vrlo niskom razinom
provjere ulaznih podataka i kriterija čvrstoće.
Treba naglasiti da analize predstavljaju znanost, a proces projektiranja
je inženjerstvo. Pri tome analize predstavljaju samo jedan korak u
cjelokupnoj metodologiji projektiranja, povezuje projektne principe 3 i
4. Dakle, analize predstavljaju samo alat kojim je potrebno pronaći
odgovore na postavljena pitanja u uspostavljenom modelu.
Međutim, ukoliko su ulazni podaci neodgovarajući ili je geotehnički
model pogrešno postavljen s krivim pretpostavkama mogućih pojava
sloma, cjelokupan rezultat analiza biti će pogrešan, a vjerojatan
rezultat projektiranja neprovediv.
To ukazuje da su ostali koraci u metodologiji projektiranja u pravilu
važniji od analiza i predstavljaju osnovu za uspješan projekt, dok
analize samo slijede sve ostale korake procesa.
Detaljan proces projektiranja u geotehničkom inženjerstvu u stijenskoj

masi mogao bi se pojednostavniti u slijedećih 6 koraka:
• Definicija problema,
• Identifikacija mogućeg rješenja,
• Definiranje prihvatljivog projektnog kriterija za svaki dio rješenja i
odabir faktora sigurnosti (ili vjerojatnosti pojave sloma),
• Određivanje ulaznih parametara za projektiranje (čvrstoća,
deformabilnost) i
• Provedba procesa projektnih analiza ili proračuna za projekt koji
zadovoljava definirane kriterije.
Kao rezultat procesa projektiranja, različiti inženjeri različito će pristupiti

problemu s različitim usvojenim razinama konzervatizma u projektiranju,
što će rezultirati različitim projektima, ali pri čemu će svi predstavljati
zadovoljavajuća tehnička rješenja problema. Pri tome će glavni uvjet, koji
će utjecati na rješenje predstavljati ulazni parametri koji određuju kriterij
čvrstoće i deformabilnost stijenske mase.
8.3. ULAZNI PARAMETRI ZA PROJEKTIRANJE U

STIJENSKOJ MASI
Osnovni pristup analizi problema ponašnja stijenske mase u svakom od
geotehničkih zahvata u stijenskoj masi zasniva se na poznavanju značajki
stijenske mase.
Značajke stijenske mase u pravilu se oslanjaju na empirijski opis značajki

zasnovan na nekoj od klasifikacija stijenske mase.
Korištenje klasifikacija stijenske mase omogućuje stvaranja predodžbe o

značajkama čvrstoće i deformabilnosti stijenske mase.
Ukupna posmična čvrstoća stijenske mase funkcija je čvrstoće

diskontinuiteta i čvrstoće mostova u intaktnoj stijenskoj masi koji
razdvajaju diskontinuitete.
8.3.1. KLASIFIKACIJE STIJENSKE MASE
Klasifikacija stijenske mase ne može i ne smije zamijeniti proces

projektiranja zahvata u stijenskoj masi.
Projektiranje zahvata u stijenskoj masi zahtijeva detaljno poznavanje in

situ stanja naprezanja, značajki stijenske mase, uvjeta stanja podzemne
vode unutar stijenske mase, kao i redoslijed izvedbe planiranih iskopa, a
većina istih podataka nije poznata u ranoj fazi projektiranja. S gornjim
podacima moguće je, koristeći klasifikacije stijenske mase, izraditi
odgovarajuće analize i projekte geotehničkih zahvata za specifične
značajke pojedine lokacije.
Klasifikacija stijenske mase je postupak za opisivanje kvalitete

stijenske mase, koji služi kao podloga za utvrđivanje značajki stijenske
mase i projektiranje zahvata u stijenskoj masi.
Od brojnih postojećih klasifikacija stijenske mase, najčešće korištene

klasifikacije zaslužuje posebnu pažnju, i to:
• Geomehanička klasifikacija (RMR)
• Q klasifikacija (Rock Tunneling Quality Index)
• Rock Quality Designation klasifikacija (RQD)
• GSI (Geological Strenght Index)
RQD KLASIFIKACIJA RQD Opis kvalitete

(%) stijene
• pokazatelj kvalitete stijenske mase <25 Vrlo slaba

• jednostavna i relativno jeftina metoda, ali 25-50 Slaba
nije dovoljna za adekvatan opis stijenske 50-75 Povoljna
mase 75-90 Dobra
RQD indeks
90-100 Odlična
• koristi se kao standardni parametar u
logovima i formama istražnih bušotina te
kao jedan od osnovnih elemenata RMR i Q
klasifikacije
• definiran kao postotak intaktne jezgre koja
sadrži odlomke dužine 100 mm ili duže u
ukupnoj dužini izbušene jezgre.
Postupak određivanja:
• Podijeliti intervale različitih
tipova stijena/tla
• Odvojiti intervale slične
razlomljenosti
• U svakom intervalu
zasebno mjeriti duljine
odlomaka jezgre duže od
10cm
• Za svakom izdvojenom
intervalu izračunati RQD
indeks
Kvaliteta bušenja može

utjecati na rezultate!
(38 + 17 + 20 + 35) ⋅100

RQD = = 55%
200
GEOMEHANIČKA ili RMR KLASIFIKACIJA
• RMR (eng. Rock Mass Rating System)

• razvio je Bieniawski tijekom 1972. i 1973. izvorno za projektiranje
podgradnih sustava tunela
• tijekom godina je mijenjana i te prilagođavana međunarodnim
standardima i procedurama
• podjela stijenske mase u pojedinačne strukturne regije (blokove)
• granice regija – određene značajnijima strukturnim pojavama poput
rasjeda, zdrobljenih zona ili promjene tipa stijenske mase
Klasifikacijska procedura
zasniva se na određivanju
šest parametara:
1. Jednoosna čvrstoća
stijenskog materijala
2. RQD indeks
3. Razmak diskontinuiteta
4. Stanje diskontinuiteta
5. Uvjeti podzemne vode

6. Orijentacija
diskontinuiteta
Na osnovi ukupno dobivene vrijednosti RMR, Bienawski dijeli stijensku

masu na pet kategorija:
• Vrlo dobra stijenska masa 100-81

• Dobra stijenska masa 80-61
• Povoljna stijenska masa 60-41
• Slaba stijenska masa 40-21
• Vrlo slaba stijenska masa <20
S obzirom na kategoriju stijenske mase daje i preporuke za iskop i

podgrađivanje tunela (potkovičastog oblika, raspona 10 m, iskopanog
miniranjem s primarnim vertikalnim naprezanjima <25MPa);
odnos vremena stabilnosti nepodgrađenog iskopa u tunelima i rudnicima.
GSI KLASIFIKACIJA
• GSI (eng. Geological Strength Index) = geološki indeks čvrstoće

• zasniva se na procjeni vrijednosti GSI na osnovi strukture stijenske
mase, značajkama intaktne stijene, uvjetima površine stijenki
diskontinuiteta
• određuje se vizualnim ispitivanjem stijenske mase vidljive u zasjecima,
u površinskim iskopima kao što su stijenski pokosi uz prometnice, lica
tunela i jezgre bušotina.
• ne može se koristiti za stijensku masu u kojoj je jasno definirana
dominantna strukturalna orijentacija
• autori su razvili GSI klasifikaciju koja obuhvaća stijensku masu slabe

kvalitete. S obzirom da je u flišnim stijenskim masama vrlo teško
određivanje klasifikacijskih RMR vrijednosti, pogotovo na jezgri
stijenske mase dobivene bušenjem, procjena GSI za flišnu i druge
heterogene stijenske mase predstavlja praktično jedinu mogućnost
koreliranja stanja stijenske mase i kvantitativnog prikaza parametra
čvrstoće
GSI se određuje
kombinacijom dva
osnovna parametra:
• blokovitost stijenske
mase i
• uvjeti površine
diskontinuiteta
Subjektivna i iskustvena
procjena
Modificirana tablica GSI

vrijednosti prilagođena
korištenju u okršenim
vapnenačkim stijenskim
masama
Vapnenci
Dolomitični vapnenci
Karbonatne breče
GSI klasifikacija za heterogene stijenske komplekse kao što je fliš

KLASIFIKACIJE NA TEMELJU GEOLOŠKOG INDEKSA ČVRSTOĆE (GSI)
Uspostavljeni odnos između GSI i RMR
• Za RMR89> 23 vrijedi:
GSI = RMR89 – 5
- usvajaju se suhi uvjeti za stanje podzemne vode, a utjecaj orijentacije

pukotina ne uzima se u obzir.
- za vrijednosti RMR89 < 23, korelacije s vrijednostima RMR klasifikacije

nije moguće koristiti, već se predlaže korištenje Q klasifikacije
8.3.2. KRITERIJ ČVRSTOĆE STIJENSKE MASE
Sadašnji pristup predviđanja i usvajanja kriterija čvrstoće stijenske mase

velikih razmjera pri rješavanju inženjerskih problema uglavnom se svodi
na korištenja Hoek–Brownovog kriterija sloma stijenske mase uz procjenu
parametara čvrstoće na osnovi klasifikacije stijenske mase.
Posljednji opći oblik Hoek-Brownovog kriterija čvrstoće stijenske mase
predložili su Hoek, Carranza-Torres i Corkum (Hoek et al., 2002)
Opći oblik Hoek-Brownovog kriterija čvrstoće
(Hoek et al., 2002)
a
 σ'3 
σ'1 = σ'3 + σ c  m b ⋅ + s 
 σc 
σc- jednoosna tlačna čvrstoća intaktne stijenske mase
σ’1- veće glavno naprezanje pri slomu
σ’3- manje glavno naprezanje pri slomu
mb, s, a- konstante ovisne o karakteristikama stijenske mase
GSI −100
28 −14 D
mb = mi ⋅ e
GSI −100
9 −3 D
s=e
1 1 -GSI/15 -20/3
a= + e
2 6
−e ( )
Faktor poremećenja D
• faktor koji ovisi o stupnju poremećenosti stijenske mase uslijed
oštećenja nastalih miniranjem i relaksacijom
• Vrijednost D varira
- od 0 za neporemećenu stijensku masu in situ,
- do 1 za znatno poremećenu stijensku masu, uslijed oštećenja
nastalih iskopom.
Vrijednosti mi za intaktnu stijenu u zavisnosti od geološkog porijekla

Terenska procjena jednoosne tlačne čvrstoće σc

Iskustva stečena pri projektiranju i

izvedbi vrlo visokih stijenskih Uvjeti stijenske mase za koje se može
pokosa pokazala su da Hoek- koristiti Hoek–Brownov kriterij čvrstoće
Brownov kriterij za neporemećenu stijenske mase
stijensku masu (D=0) daje previše
optimistične rezultate, a realni
rezultati dobivaju se usvajajući
karakteristike poremećene
stijenske mase (D=1).
To ukazuje na potrebu daljnjih

pokušaja uspostave veze
procijenjene čvrstoće Hoek–
Brownovim kriterijem i utvrđene
povratnim analizama na osnovi na
terenu utvrđenih slomova u
stijenskoj masi, naročito za
stijenske mase niskih čvrstoća i
klasifikacijskih vrijednosti.
Postoji mogućnost uspostave

matematičke veze između Hoek–
Brownovog kriterija čvrstoće
stijenske mase izraženog u
zavisnosti od veličina glavnih
naprezanja i Mohr-Coulombovog
kriterija izraženog u zavisnosti
od normalnih i posmičnih
naprezanja.
8.3.3. KRITERIJ ČVRSTOĆE DISKONTINUITETA

Stijenska masa u pravilu je ispresijecana diskontinuitetima kao što su
međuslojne pukotine, pukotine, zdrobljene zone i rasjedi.
Ukupna posmična čvrstoća stijenske mase funkcija je čvrstoće
diskontinuiteta i čvrstoće mostova u intaktnoj stijenskoj masi koji
razdvajaju diskontinuitete. U analizama čvrstoće stijenske mase i čvrstoće
diskontinuiteta presudnu ulogu ima veličina normalnih naprezanja na
plohu sloma, odnosno na plohu diskontinuiteta.
Na malim dubinama, gdje su naprezanja u stijenskoj masi mala, slom
intaktne stijenske mase je rijedak, a ponašanje stijenske mase u pravilu
je određeno čvrstoćom diskontinuiteta.
Pri analizi ponašanja sustava pojedinačnih blokova intaktne stijene,
nužno je poznavanje faktora koji utječu na posmičnu čvrstoću
diskontinuiteta, koji razdvajaju predmetne blokove stijenske mase.
Faktori koji utječu na posmičnu

čvrstoću diskontinuiteta su:
adhezijske veze (u pravilu malih
vrijednosti), zatvaranje,
uklještenje ili premoštavanje
neravnina uslijed neravnosti
površine diskontinuiteta.
Posmična čvrstoća potpuno ravnog diskontinuiteta linearna je funkcija

normalnih naprezanja na plohi diskontinuiteta i odgovara Mohr-
Coulombovom kriteriju čvrstoće. Stvarna kohezija postoji jedino kod
diskontinuiteta s ispunom koja posjeduje koheziju ili kod međuslojnih
diskontinuiteta sa cementnim vezivom.
Kad se uslijed smicanja po diskontinuitetu dosegne vršna čvrstoća,
posmična naprezanja padaju na vrijednost rezidualne posmične čvrstoće,
uz pad vrijednosti kohezije na vrijednost nula.
Prirodne površine diskontinuiteta u stijenskoj masi nikad nisu potpuno
glatke.
Barton i Chouby (Barton i Chouby, 1977), Barton i Bandis (Barton i

Bandis, 1990) i Bandis (Bandis, 1992) razvili su empirijski kriterij
posmične čvrstoće diskontinuiteta koji uključuje hrapavost (neravnost)
površine diskontinuiteta i tlačnu čvrstoću zidova diskontinuiteta.
Bartonov kriterij posmične čvrstoće diskontinuiteta (Barton i

Chouby, 1977):
  JCS  
τ = σ n tan JRC * log  + φb 

 σ
 n  
JRC- koeficijent hrapavosti diskontinuiteta

JCS - tlačna čvrstoća stijenki diskontinuiteta
σn - normalno naprezanje
øb - bazični kut trenja
JRC - koeficijent hrapavosti

diskontinuiteta (Joint Roughness
Coefficient)
JRC je broj koji se može dobiti iz

usporedbe stanja površine
diskontinuiteta sa standardiziranim
profilima (Barton and Chouby,
1977).
JCS - tlačna čvrstoća stijenki diskontinuiteta

(Joint Wall Compressive Strength)
ISRM je 1978 godine

objavila preporučenu
metodu za određivanje
JCS-a, koja se zasniva na
određivanju tlačne
čvrstoće uporabom
Schmidtovog čekića
(sklerometra).
Tlačna čvrstoća stijenki diskontinuiteta ovisi

o ispuni diskontinuiteta (ne mora se
procjenjivati za ispunu >10mm).
Fb – bazični kut trenja
• φb predstavlja osnovni pojam

za razumijevanje posmične
čvrstoće diskontinuiteta
• približno je jednak
rezidualnom kutu trenja φr
• određuje se pokusom
smicanja, na prerezanoj plohi
intaktne stijene
Bartonov kriteriji čvrstoće diskontinuiteta odnosili su se na diskontinuitete

kod kojih je kontakt stijenki prisutan na cjelokupnoj površini koja se
promatra.
Posmična čvrstoća diskontinuiteta značajno pada u slučaju kad na dijelu

ili cjelokupnoj površini diskontinuiteta nije ostvaren kontakt stijenki, već
se između zidova nalazi mekana ispuna kao što je glina.
8.3.4. DEFORMABILNOST STIJENSKE MASE

Hoek, Carranza-Torres i Corkum [Hoek et al., 2002] predlažu modificirani
izraz Hoeka i Browna [1997] uvažavajući poremećenost stijenske mase
izazvanu miniranjem ili relakasacijom stijenke mase uslijed iskopa:
Najopsežnije istraživanje na području određivanje modula deformabilnosti

stijenske mase do sada proveli su Hoek i Diederichs [2006] na bazi od
oko 500 rezultata terenskih mjerenja modula deformabilnosti u korelaciji
s izmjerenim geološkim indeksom čvrstoće te su predložili slijedeći izraz
izraz je pokazao najbolja slaganja s rezultatima mjerenja in situ i u

najčešćoj je uporabi u recentnoj inženjerskoj praksi.
8.4. PODGRADNI SUSTAVI

Pri geotehničkom projektiranju zasjeka u stijenskoj masi, projektant se
susreće s elementima na čije veličine je moguće i one na čije veličine nije
moguće utjecati.
Elementi na koje nije moguće utjecati su:

• geološka struktura koja uključuje orijentaciju i učestalost
diskontinuiteta
• stanje podzemnih voda u području građevine
• početno stanje naprezanja i
• mehaničke značajke stijenske mase.
Predmetne veličine ne mogu se promijeniti u odnosu na geometriju

iskopa na koju je, u većini slučajeva moguće utjecati, pa geometrija
iskopa i kut nagiba projektirane padine predstavljaju osnovne projektne
parametre.
Osim gornjih parametara, moguće je utjecati i na tok podzemne vode u

padini izvedbom različitih drenažnih sustava kao i na tip potencijalnog
sloma izvedbom različitih podgradnih sustava.
Podgradni sustavi i dreniranje padine također predstavljaju značajnu
alternativu ili čak i mjerodavnu komponentu u odabiru geometrije iskopa i
kuta nagiba projektiranog zasjeka u stijenskoj masi. To se naročito odnosi
na otvorene zasjeke u stijenskoj masi u zahvatima u urbanim sredinama, u
kojima ponekad, zbog ograničenja u prostoru, i nije moguće utjecati na
geometriju i nagib zasjeka.
Projektiranje zasjeka u stijenskoj masi stoga se svodi, ovisno o svim

uvjetima u kojima se radovi izvode:
• na odabir stabilne geometrije i nagiba padine
• u kombinaciji s primjenom odgovarajućih mjera podgrađivanja i drenaža
Poboljšanje stijenske mase (Rock Improvement)

• podrazumijeva termin koji obuhvaća sve postupke
poboljšanja stijenske mase u cilju poboljšanja mehaničkih
značajki i drugih karakteristika stijenske mase.
• poboljšanje stijenske mase uključuje metode za
poboljšanje čvrstoće i smanjenje deformabilnosti stijenske
mase kao što su:
- ojačanje stijenske mase,
- mjere podgrađivanja,
- mjere smrzavanja tla i
- mjere prekonsolidacije,
- smanjenje pornih pritisaka dreniranjem i
- smanjenje propusnosti injektiranjem.
Podgrađivanje i ojačanje stijenske mase (Rock Support and

Rock Reinforcement) predstavljaju termine koji se često
zamjenjuju i upotrebljavaju u obrnutom značenju. Ova dva
termina se ipak jasno razlikuju u načinu primjene metode
kojom se stabilizira zasjek u stijenskoj masi.
Ojačanje stijenske mase (Rock Reinforcement)
podrazumijeva poboljšanje većine značajki stijenske mase
unutar same stijenske mase i uključuje tehnike i ugradnju
elementa u stijensku masu kao što su štapna sidra i
prednapeta sidra.
Podgrađivanje (Rock Support) podrazumijeva primjenu
metode kojom se aktivira sila ili opterećenje na pokos
zasjeka, i uključuje tehnička rješenja kao što su
nasipavanje, izvedba oplata, čeličnih ili betonskih
podgradnih konstrukcija, mlaznog betona i druge.
8.4.1. SUSTAV OJAČANJA STIJENSKE MASE

Uobičajeno se usvaja korištenje slijedeća tri tipa ojačanja stijenske
mase:
• Štapna sidra (Rock Bolts and Rock Bolting)
• Pletena sidra (Cable Bolts and Cable Bolting)
• Geotehnička sidra (Ground Anchors and Ground Anchoring)
Sidra se dijele na aktivna i pasivna. Kod aktivnih sidara se unosi sila

prednapinjanja, dok se kod pasivnih sidara ne provodi prednapinjanje
nego se ona aktiviraju tek pomacima stijenske mase. Iako je u stijenskim
masama najčešća upotreba štapnih sidara koji se aktiviraju pomakom
stijenske mase, koriste se i prednapeta sidra u koja se unosi vlačna sila
čime se dodatno povećava sila otpora na plohu sloma.
Sidra mogu biti trajna ili privremena. Namjena pojedinog iskopa

određuje traženu kvalitetu sustava ojačanja stijenske mase i način
ugradbe. Trajna ojačanja predviđena su za dugo vrijeme svoje aktivnosti,
dok privremene mjere ojačanja imaju i ograničeni period trajanja.
Primarna, sekundarna i tercijarna ojačanja stijenske mase

Objašnjenja pojedinih termina vezana su na značaj pojedinih dijelova
sustava ojačanja stijenske mase u osiguranju ukupne stabilnosti pokosa
zasjeka
• primarna ojačanja koriste se za postizanje ukupne stabilnosti zasjeka,
• sekundarna ojačanja koriste se za osiguranje stabilnosti srednjih do
većih blokova ili zona između elemenata primarnog ojačanja,
• tercijarna ojačanja se koriste kao površinsko ojačanje/osiguranje
mogućih površinskih oslabljenja i degradacije (erozije)
Nosivost pojedinog elementa zavisna je od

• dužine pojedinog elementa i
• odnosa dužine sidrenja i nosivosti.
Pri tome se nosivost nužno mora uskladiti s uvjetima moguće pojave
sloma u padini, kao i odnosa dužine i nosivosti u odnosu na ulogu
elementa u podgradnom sustavu (primarna, sekundarna ili tercijarna
ojačanja zasjeka).
Štapna sidra i geotehnička sidra predstavljaju sustave ojačanja, pri čemu

se sustav ojačanja sastoji od četiri osnovna elementa:
0.Stijenska masa
1.Element sustava ojačanja
2.Unutarnja veza elementa ojačanja i stijenske mase (injekcijska smjesa)
3.Vanjska veza elementa ojačanja i stijenske mase.
ŠTAPNA SIDRA
Štapna sidra ponašaju se kao sastavni dio stijenske mase, pri čemu se
prijenos opterećenja vrši preko dijelova konstrukcije sidra izvan
stijenske mase i prenosi na stijensku masu opterećenje preko vanjskih
veza.
Štapna sidra pri tome ojačavaju ili mobiliziraju pripadajuću čvrstoću
stijenske mase.
Podgradni sustavi na licu iskopa najčešće pridonose smanjenju pomaka
stijenske mase kao cjeline.
Danas je u uporabi veliki broj različitih tipova štapnih sidara, pri čemu
se brojni tipovi sidra razlikuju u malim konstrukcijskim razlikama.
Podjela na grupe štapnih sidra može se izvršiti prema načinu sidrenja:
mehanički usidrena štapna sidra,
injektirana štapna sidra i pletena sidra od čeličnih niti,
trenjem usidrena štapna sidra.
Mehanički usidrena štapna sidra

Štapna sidra s ekspanzijskom glavom koja onemogućuje pomake sidra
je najčešći oblik mehanički usidrenih štapnih sidara.
Ekspanzijska glava konusno se širi rotacijom sidra pri čemu dolazi do
utiskivanja elementa glave u zidove bušotine.
Sidrenje se ostvaruje na osnovi dva mehanizma: trenja ekspanzijske

glave i zidova bušotine te uklještenja glave u neravnine zidova bušotine.
Pri tome uklještenje predstavlja značajniju komponentu u ukupnoj
nosivosti sidra.
Koriste se uglavnom kao privremena ojačanja stijenske mase jer uslijed

djelovanja korozije vremenom dolazi do smanjenja nosivosti. Za uvjete
trajnih konstrukcija nužna je primjena naknadnog injektiranja bušotine.
Prednost mehanički usidrenih sidara je mogućnost trenutnog

preuzimanja opterećenja nakon ugradnje, kao i unošenja
predopterećenja u stijensku masu.
Injektirana štapna sidra i pletena sidra od čeličnih niti

Injektirana štapna sidra i pletena sidra od čeličnih niti ugrađuju se u
bušotine ispunjene cementnom smjesom ili smjesom od umjetnih
smola.
Sidrenje, odnosno veza sa stijenskom masom, uspostavlja se cijelom
injektiranom dužinom elementa ojačanja na osnovi kemijskih veza,
trenja i uklještenja. Veći značaj pri tome imaju trenje i uklještenje, dok
se kemijske veze s vremenom mogu u potpunosti razgraditi.
Injektirana štapna sidra predstavljaju najčešće ojačanje stijenske mase.
Materijal za štapna sidra najčešće je rebrasto obrađeni čelik, koji se

koristi u građevinarstvu ili odgovarajuće obrađeni presjeci čelika
posebno proizvedeni za geotehnička sidra.
Za injektiranje se koriste suspenzije na bazi cementa ili umjetnih smola,

pri čemu je upotreba umjetnih smola, uglavnom zbog cijene, značajno
rjeđe u uporabi.
Injektiranje sidara izvodi se na dva različita načina i to:

• Izvedena bušotina zapunjava se injekcijskom smjesom, a štapno sidro
ugrađuje se u zapunjenu bušotinu
• U izvedenu bušotinu ugrađuje se štapno sidro nakon čega se injektira

prostor između sidra i zidova bušotine. Injektiranje se izvodi ili
ugradnjom cijevi za injektiranje do dna bušotine i injektiranjem do
povrata smjese na ušće bušotine ili ugradnjom pakera i injektiranjem od
ušća bušotine do postizanja odgovarajućeg pritiska propisanog
projektom
Samobušivih sidra su vrlo praktična aplikacija štapnih sidra odgovarajuće

obrađenog čeličnog presjeka namijenjenog za ojačanje stijenske mase.
Posebna prednost ovih sidara je uporaba u jako oštećenim stijenskim
masama.
Sastoje se od:
• bušaće krune,
• šuplje čelične cijevi odgovarajućeg vanjskog i unutarnjeg promjera
• tipskih spojnica.
Samobušiva sidra koriste se kao dio bušaćeg sustava na način da se

umjesto bušaće šipke koriste elementi samobušivog sidra, koji na vrhu
imaju odgovarajuću bušaću glavu. Ovisno o materijalu u kojemu se
izvode koriste se različite vrste bušaćih glava.
Elementi sidra proizvode se u sekcijama standardne dužine (2, 3 ili 4 m).
Standardni vanjski promjeri čeličnih cijevi se kreću od 30,0 mm do 127,0
mm.
Po potrebi se elementi nastavljaju odgovarajućim spojnicama.
Bušenjem sidra odgovarajuće dužine završeno je i postavljanje sidra.

Injektiranje sidra izvodi se kroz samo sidro, pri čemu injekcijska smjesa izlazi
kroz otvore na bušaćoj glavi, sve dok injekcijska smjesa ne počne izlaziti na
ušću bušotine.
Prednosti samobušivih sidara su u

• moguća značajnija dužina izvedbe,
• izbjegavanje mogućnosti zarušavanja bušotine uslijed izvlačenja bušaće
šipke i ulaganja sidara u klasičnim postupcima izvedbe sidara.
Injektirana štapna sidra u većini slučajeva koriste se kao pasivna sidra,

odnosno sidra u koja se u toku izvedbe ne unose dodatna opterećenja, koja
se prenose na stijensku masu.
Aktiviranje potpuno injektiranih štapnih sidara odvija se uslijed deformacija

stijenske mase pri čemu uslijed deformacija u stijenskoj masi, štapna sidra
preuzimaju dio naprezanja.
U posljednje vrijeme u uporabi je tip samobušivih sidara koji omogućuje

injektiranje samo određenih dijelova bušotine, a što omogućuje formiranje
slobodnih dionica i unošenje odgovarajućih naprezanja u stijensku masu
napinjanjem štapnog elementa.
Injektiranje pletenih sidara od čeličnih niti radi ojačanja stijenske mase

koristi se posljednjih trideset godina.
Po definiciji pleteno sidro predstavlja element ojačanja stijenske mase,
uobičajeno izveden od čeličnih niti pletenih kao čelično uže i ugrađeno bez
unesenog vlačnog opterećenja ili kao vlačno opterećeno i injektirano u
kontaktu sa stijenskom masom.
Prednost pletenih sidara je u mogućnosti uporabe velike duljine istih kao i
kombinacije unošenja vlačnih naprezanja i prijenosa na podgrađenu
stijensku masu
Trenjem usidrena štapna sidra

Trenjem usidrena štapna sidra predstavljaju najnovija dostignuća u tehnici
ojačanja stijenske mase.
U praksi su uporabi dva tipa ovakvih sidara:
• Split Set (Ingersoll – Rand Co., USA),
• Swellex (Atlas Copco AB, Švedska).
U oba sustava prijenos opterećenja realizira se trenjem (a kod Swellex
sustava i uklještenjem) uslijed radijalne sile koja djeluje na zidove bušotine
duž cijele dužine bušotine.
I u jednom i drugom sustavu sidro se sastoji od čelične cijevi koja se širi
sve dok stijenke cijevi dostignu kontakt sa zidovima bušotine.
Opterećenje stijenske mase prenosi se na element ojačanja izravno, bez
nužno potrebnog završnog elementa prijenosa i injektiranja bušotine.
Prednosti trenjem usidrenih sidara su relativno jednostavna ugradnja i
trenutno preuzimanje opterećenja neposredno nakon ugradnje.
Nedostaci su relativno visoka cijena, kao i ograničenost uporabe za trajne
konstrukcije zbog korozije. ž
Split Set koristi naglavnu ploču radi osiguranja dijela stijenske mase na
klizanje duž sidra.
Ugradnja sidra izvodi se mehaničkim utiskivanjem sidra u bušotinu, pri
čemu je promjer cijevi sidra malo veći od promjera bušotine. Sidro se pri
tom može prilagoditi velikim pomacima bez sloma.
Swellex je po mehanizmu sidrenja sidro koje nosi trenjem i uklještenjem u

zidove bušotine.
Izvodi se proširivanjem ugrađene cijevi hidrauličkim pritiskom unutar cijevi,
pri čemu se cijev skraćuje. Sidro može podnijeti velike deformacije stijenske
mase.
Modeliranje ponašanja sidara u stijenskoj masi

još uvijek je, unatoč brojnim predloženim modelima, jedno od značajnijih
područja istraživanja u mehanici stijena. Pri tome autori posjeduju različite
pristupe rješenju problema.
Težnja većine istraživanja je utvrditi praktičan model koji dobro opisuje
stvarno ponašanje tri potpuno različita materijala (čelika, injekcijske smjese
i stijenske mase) i njihove dvije veze (sidro-injekcijska smjesa i injekcijska
smjesa-stijenska masa).
Pri tome su prepoznati različiti mogući modeli sloma unutar sustava
ojačanja stijenske mase:
• Slom u čeliku štapnog sidra
• Slom veze sidra i injekcijske smjese
• Slom u injekcijskoj smjesi
• Slom veze injekcijske smjese i stijenske mase
• Slom stijenske mase u okolišu sidra
• Slom stijenske mase oko zone ojačane sidrima
8.4.2. OSNOVNI PODGRADNI SUSTAV

Podgradni sustavi podrazumijevaju sustave koji pridonose
aktiviranju sila ili opterećenje na pokos zasjeka, i uključuje
tehnička rješenja kao što su:
- nasipavanje,
- izvedba betonskih, armiranobetonskih i drugih podgradnih
konstrukcija,
- izvedbu konstrukcija od mlaznog betona,
- mnogobrojne kombinacije istih.
U podgradni sustav se vrlo često uključuju i elementi ojačanja

stijenske mase, bez obzira na tip i klasu.
Odabir podgradnog sustava ovisan je o brojnim uvjetima, kao što

su:
- mogući tip sloma padine,
- dimenzije padine,
- lokalni uvjeti padine (moguća ograničenja na promjenu
geometrije padine)
Mogući planarni slom zasjeka malih dimenzija relativno je

jednostavno osigurati podgradnim sustavom u odnosu na kružnu
plohu sloma u visokim zasjecima.
Za visoke zasjeke podgradni sustav u vidu potpornog zida sigurno
nije moguć, a promjena geometrije padine sigurno predstavlja
ekonomski prihvatljivije rješenje od skupog podgradnog sustava,
koje u ograničenim uvjetima u urbanim prostorima najčešće nije
moguće.
Odabir podgradnog sustava stoga predstavlja inženjersko rješenje

određeno lokalnim uvjetima pojedinog zasjeka u stijenskoj masi.
Primjenom u geotehničkom inženjerskom projektiranju, najčešći

podgradni sustavi sastoje se u različitim kombinacijama uporabe sidara i
mlaznog betona kojima se ovisno o uvjetima zasjeka pridodaju i drugi
elementi podgrađivanja (zidovi, roštiljne konstrukcije i dr.).
Uloga podgradne konstrukcije je prijenosa točkastog opterećenja sidara
na širu površinu stijenske mase.
Mlazni beton
predstavlja generički naziv za betone dobivene od cementa, pijeska i
sitnijih agregata koji se ugrađuju pod pritiskom i dinamički zbijaju uslijed
velikih brzina nabacivanja na podlogu.
Prednost mlaznog betona u odnosu na klasično izvedene betone u oplati

je da uslijed pritiska pod kojim se izvodi zapunjava sve neravnine
uzrokovane iskopom u stijenskoj masi.
U izvedbi mlaznog betona kao dijela podgradnog sustava mogu se

razlikovati dva u osnovi različita dijela podgrade od mlaznog betona:
- popuna radi izravnanja iskopa
- nosivi dio podgradnog sustava radi prijenosa opterećenja na stijensku
masu.
Prijenos opterećenja sa sustava ojačanja stijenske mase na podgradni

sklop izveden od mlaznog betona izaziva promjene stanja naprezanja
koje mlazni beton nije u stanju preuzeti što zahtijeva potrebu armiranja
mlaznog betona.
Armiranje nosivog sloja mlaznog betona u pravilu se izvodi na dva
načina:
- izvedbom sloja mlaznog betona koji u sebi sadrži čelična vlakna koja
preuzimaju vlačna naprezanja (mikroarmirani mlazni beton) ili
- izvedbom dva ili više slojeva mlaznog betona između kojih se ugrađuju
armaturne mreže.
U slučajevima veće koncentracije naprezanja koje konstrukcija armiranog

mlaznog betona nije u stanju preuzeti, nužna su dodatna ojačanja
izvedbom dodatnih roštiljnih ili potpornih konstrukcija.
8.4.3. DRENIRANJE PADINA

U sklopu projekta podgrađivanja nužno treba sagledavati i druge mjere
kojima se utječe na povećanje stabilnosti zasjeka, kao što su:
• dreniranje i
• površinska odvodnja.
Razinu podzemnih voda i sezonsku promjenu razine u širem području nije

moguće kontrolirati, ali se na raspodjelu pritisaka koji neposredno utječu
na stabilnost zasjeka može vrlo dobro utjecati odgovarajućim drenažnim
sustavima.
Odgovarajuće mjere dreniranja kojima se utječe na smanjenje pornih

pritisaka, mogu značajnije utjecati na stabilnost zasjeka od mehaničkih
mjera podgrađivanja i stoga često predstavljaju vrlo efikasnu mjeru
stabilizacije visokih zasjeka.
Za SMANJENJE PRITISAKA PODZEMNE VODE u padini primjenjuje se više

različitih metoda dreniranja.
Najčešće se primjenjuje izvedba horizontalnih drenažnih bušotina izvedenih s
lica zasjeka.
Voda pritječe u iste te se nakon dotoka u građevnu jamu crpi i izvodi iz iste.
Efekt horizontalnih drenažnih bušotina ovisan je o vodopropusnosti stijenske
mase. S obzirom na kavernozni tip propusnosti stijenske mase efikasnost
drenažnih bušotina ovisi o tome da li iste siječu glavne diskontinuitete koji
služe kao kolektor podzemnih voda.
Izvođenje drenažnih bušotina stoga se teško može odrediti prije izvedbe, a u
toku izvedbe ovisno o rezultatima nužno je prilagoditi sustave dreniranja
uvjetima in situ, kako u dužini drenažnih bušotina, tako i u razmaku bušotina
na licu zasjeka.
Alternativno rješenje horizontalnim drenažama predstavljaju vertikalne
drenažne bušotine izvedene na vrhu padine.
Iz njih se odgovarajućim crpkama crpi podzemna voda i kontrolira razina
podzemne vode u padini.
Ovakva rješenja upotrebljavaju se u slučajevima kad je nužno snižavanje
razine podzemne vode, kako bi se osigurala stabilnost zasjeka u fazi
izvođenja radova.
Smanjenje pritisaka podzemne vode praćeno je površinskom odvodnjom,

kojom se onemogućava ulazak podzemne vode u otvorene vlačne
pukotine i strukturne diskontinutete.
To se omogućuje
• izvođenjem površinskih sustava odvodnje,
• izvođenjem kontinuiranih padova na geometriji zasjeka te
• zapunjavnjem otvorenih vlačnih pukotina i strukturnih diskontinuiteta.
DRENAŽNE GALERIJE predstavljaju najefikasnije, ali i najskuplje rješenje

za potrebe drenaže zasjeka.
Potencijal dreniranja je znatno veći od pojedinačnih drenažnih bušotina,
čime se često može odgovarajućim položajem drenažne galerije u
potpunosti eliminirati utjecaj pritisaka podzemne vode na stabilnost
zasjeka.
Cijena izvedbe drenažne galerije pri tome može premašiti cijenu radova
na izvedbi zasjeka, te se odluke o izvedbi drenažnih galerija donose na
osnovi primijenjenih cost-benefit analiza.
8.5. IZVEDBA RADOVA I AKTIVNO PROJEKTIRANJE

Faza aktivnog projektiranja tijekom gradnje, ili druga faza projektiranja,
sastoji se od
• inženjerskogeološkog kartiranja pokosa stijenske mase uključujući
klasifikaciju stijenske mase i ispitivanje uzoraka stijene tijekom iskopa
• nadzora nad izvedbom radova tijekom izvedbe iskopa i podupiranja
zidova
• monitoringa svih potrebnih aktivnosti potrebnih za osiguranje sigurne
izvedbe radova unutar traženih granica stabilnosti.
Provode se slijedeće aktivnosti redom:

• Na osnovi inženjerskogeološkog kartiranja, in situ stanje stijenske mase
na zidovima građevne jame moguće je utvrditi puno preciznije nego
tijekom geotehničkih istražnih radova i predviđeni mogući mehanizam
sloma može se usvojiti, kao i elemente za klasifikaciju stijenske mase.
• Podaci za klasifikaciju stijenske mase mogu se kompletirati na osnovi
ispitivanja čvrstoće intaktne stijene i karakteristika utvrđenih
pukotinskih sustava.
Metode kojima se utvrđuje jednoosna čvrstoća intaktne stijene
uključuje i Point Load Test s kojim se čvrstoća intaktne stijene može
ustanoviti brzo i na velikom broju uzoraka.
Na osnovi provedene klasifikacije, kriterij čvrstoće stijenske mase može
se ustanoviti u korelacijama s ustanovljenim empirijskim korelacijama.
• Podaci potrebni za utvrđivanje modula deformabilnosti stijenske mase

utvrđuju se na osnovi rezultata geodetskih mjerenja kao i mjerenja
pomaka inklinometrima i ekstenzometrima-deformetrima.
Jedan od osnovnih elemenata aktivnog projektiranja je monitoring
tijekom iskopa i izvedbe podupiranja zidova iskopa, koji uključuje
mjerenje pomaka mjernih točaka na konstrukciji, kao i mjerenje
pomaka u stijenskoj masi inklinometrima i ekstenzometrima-
deformetrima.
Ta mjerenja omogućuju određivanje modula deformabilnosti stijenske
mase s odgovarajućom točnošću na osnovi provedenih povratnih
analiza ponašanja stanja naprezanja i deformacija u kojima se mjerene
i računske vrijednosti usklađuju do razine prihvatljive inženjerske
točnosti.
Moduli deformabilnost stijenske mase mogu se procijeniti i iz korelacija
s klasifikacijskim vrijednostima. Ipak, takve su procjene vrlo često vrlo
općenite i ne mogu biti pouzdane kao vrijednosti dobivene mjerenjima.
• Na osnovi pokusa čupanja sidara [ISRM 1981], moguće je odrediti

krutost sidara u područjima radnih sila nanešenih na sidra.
U kombinaciji s izmjerenim pomacima moguće je odrediti vrijednosti
aktivne sile koje djeluju u sidrima u pojedinim fazama izvedbe
građevne jame.
Puno pouzdaniju metodu predstavlja ugradnja mjernih ćelija na sidra ili
korištenje podataka mjerenja na ekstenzometrima instaliranim
neposredno uz sama sidra.
• Sve ove procjene i mjerenja omogućuju povratne analize ponašanja

stijenske mase tijekom izvođenja radova.
Povratne analize stanja naprezanja i deformacija s usvojenim
vrijednostima značajki čvrstoće stijenske mase zasnovanim na
klasifikacijama, tada se koriste za utvrđivanja modula defomabilnosti
stijenske mase.
Na osnovi izmjerenih vrijednosti pomaka i utvrđene krutosti
geotehničkih sidara mogu se odrediti vrijednosti ostvarenih sila u
sidrima.
Vrijednosti ostvarenih sila u sidrima tada se mogu koristiti za
utvrđivanje stabilnosti zidova građevne jame koristeći jednu od
uobičajeno usvojenih metoda analize granične ravnoteže. Rezultat tih
analiza daje točniju vrijednost stvarne stabilnosti zasjeka u stijenkoj
masi ojačanoj sidrima i izraženoj u obliku faktora sigurnosti.
Ova procedura slijedi izvođenje pojedinih faza izvedbe građevne jame
u stijenskoj masi i omogućuje optimizaciju izvedbe podgradne
konstrukcije.
Geotehnički projekt, slijedeći opisani način izvedbe, bolje prikazuje stanje

stabilnosti zasjeka u stijeni kao funkciju izračunatih vrijednosti sila u
geotehničkim sidrima koji se koriste u geotehničkim analizama
stabilnosti.
Analize stanja naprezanja i deformacija koriste se za određivanje
graničnih vrijednosti deformacija stijenske mase u zasjeku kroz prvu fazu
geotehničkog projektiranja u geotehničkom projektu kao i tijekom druge
faze u izvedbi konstrukcije, kada deformacije također imaju važnu ulogu
u optimizaciji konstrukcije.
Na osnovi vrijednosti izmjerenih deformacija tijekom početnih faza
izvedbe građevne jame i utvrđivanja stvarnih in situ modula
deformabilnosti stijenske mase, moguće je procijeniti vrijednosti
konačnih deformacija i u usporedbi s dopuštenim graničnim vrijednostima
optimizirati konstrukciju.
8.6. PRIMJERI ZASJEKA U STIJENSKOJ MASI

ZAŠTITA STIJENSKOG POKOSA NA DIJELU DRŽAVNE CESTE IZMEĐU
HRELJINA I KRIŽIČĆA
Za potrebu izrade građevinskog projekta (geotehnički dio) zaštite
kosine provedeni su inženjerskogeološki i geotehnički istraživački
radovi.
Stijenski pokos j visine cca 2-18 m i ukupne duljine cca 300 m,
podijeljen je na 6 zasebnih inženjerskogeoloških blokova svojstvenih
inženjerskogeoloških karakteristika
Inženjerskogeološkim kartiranjem kosine utvrđena su

inženjerskogeološka svojstva te mehanizmi potencijalnih, prethodnih i
prisutnih nestabilnosti.
U sklopu zaštite kosine predviđeni je podgradni sustav u svrhu povećanja

stabilnosti kosine i zaštite od odrona:
• armiranobetonski jastuci
• štapna sidra
• štapna samobušiva sidra
• barijera za zaštitu od osulina
• zaštitna mreža
• zaštitna mreža ojačana čeličnom užadi
1. čišćenje kosine od vegetacije, crvenice, kamenja i olabavljenih blokova

mase do 50,0 kg (ispuhavanjem zrakom pod pritiskom i kavanjem).
2. poravnavajući sloj mlaznog betona,

+štapna sidra duljine Φ32, L=3,0 m
+prekrivanjem mlaznim betonom C 24/30 debljine 10,0 cm (dva
sloja po 5,0 cm i armaturna mreža Q188)
+procjednice
3. Štapna samobušiva sidra duljina L=6,0 m, 9,0 m i 12,0 m te promjera

Φ38 ugrađena su lokalno radi osiguranja stabilnosti većih nestabilnih
blokova utvrđenih inženjerskogeološkim kartiranjem kosine.
4. Postavljanje zaštitne pocinčane dvostrukouvijene heksagonalne žičane

mreže Tip 8×10 zbog sprječavanja odronjavanja kamenih blokova
5. Na mjestima većih neravnina i šupljina izvršeno je popunjavanje

dijelova kosine izvedbom armiranobetonskih jastuka.
Armiranobetonski jastuci se izvode tako da se armaturna mreža Q-188

spiralno savije te postavi u veće udubine na kosini.
Armatura se po potrebi prihvaća za kosinu štapnim sidrima, a zatim se
ugrađuje mlazni beton.
ZAŠTITA ¸GRAĐEVNE JAME ZAGRAD B, RIJEKA

Garažno-poslovno-stambeni kompleks „Zagrad B“ smješten je između
• željezničke pruge s južne strane,
• garažno-poslovno-stambenog kompleksa „Zagrad A“ s lijeve strane
• stambenih zgrada sa sjeverne strane.
Izvedeno vertikalno zasijecanje do kote temeljenja 3.55 m.n.m., odnosno

5.00 m.n.m.
Zbog velike denivelacije terena i osiguranja stabilnosti zidova građevne
jame i okolnih građevina (garažno-poslovno-stambeni kompleks „Zagrad
A“, stambene zgrade) izvedeno sustavno osiguranje građevne jame.
Pokos jug uz željeznički tunel

Izvedba građevne jame 6 m od postojećeg
željezničkog tunela i 2.5 m ispod kote
tunela
Ojačanje postojeće kamene obloge tunela
štapnim sidrima i mlaznim betonom
Pokos sjever ispod stambenih zgrada
Sustav ojačanja:
- prednapeta sidra nosivosti 600.00 kN, dužine 18.00 m u gornjem redu, ispod
temelja postojećih stambenih zgrada,
- pednapeta sidra nosivosti 600.00 kN, dužine 16.00 m u iduća tri reda
- samobušiva sidria Titan 30/11 nosivosti 215.00 kN, dužine 9.00 m, u donja
dva reda.
Podgradni sustav za prenošenje opterećenja sidara na širu površinu:
- armiranobetonskom roštiljnom konstrukcijom osnovnog rastera 2.50 * 3.70 m
dimenzija stupova i greda 0.60 * 0.60 m u betonu razreda tlačne čvrstoće
C25/30,
- u poljima roštiljne konstrukcije mlaznim betonom C25/30 u dva sloja debljine
po 5 cm armiranog jednom armaturnom mrežom Q131.
Stupovi roštiljne konstrukcije se izvode do vrha postojećeg potpornog zida.

0.0
00
5
Ulica Pomerio Soil 3
0.0
NABACAJ - AF
0
Prometno opterecenje p2=16,67 kN/m2
05
28
Unit Weight: 19
Cohes ion: 0
26
Phi: 35 2.075
24
Zgrada
p1=300,00 kN/m2
22
20
Soil 1 Prednapeto sidro, L=18.0m, N=608.33kN
18 STIJENA - RMR34 0.0
Soil model: Shear/Norm al Fn. #7 25
Prednapeto sidro, L=16.0m, N=608.33kN
0
16 Unit Weight: 21
14 Prednapeto sidro, L=16.0m, N=608.33kN

Soil 3
12
Ulic a Pom erio
NABAC AJ - AF
Visina (m)
Prednapeto sidro, L=16.0m, N=608.33kN

Prom etno opterec enje p2=16,67 kN/ m 2 Soil Model: Mohr-C oulom b
10
Unit Weight: 19
Samobušivo sidro TITAN 30/11, L=9.0m , N=216.67kN
8
Cohesion: 0
Phi: 35
6
Samobušivo sidro TITAN 30/11, L=9.0m , N=216.67kN
Z grada
p1=300,00 k N/m 2
4
3
1
2
Soil 1
Prednapeto sidro, L=18. 0m , N=608.33kN
0 STIJ EN A - RMR 34 4
Soil 2
STIJENA - RMR56 Soil m odel: Shear/ Norm al F n. #7
-2 Prednapeto sidro, L=16. 0m , N=608.33kN
Soil model: Shear/Normal Fn. #8 Unit Weight: 21
Unit Weight: 21
-4 Prednapeto sidro, L=16. 0m , N=608.33kN
-6
Prednapeto sidro, L=16. 0m , N=608.33kN
-8
-10 -8 -6 -4 -2 0 2 4 6 8 10 12 14 16 18 20 22 24 26 28 30 32 34 36
Sam obušiv o sidro TI TAN 30/ 11, L=9. 0m , N=216.67kN
Udaljenost (m)
Sam obušiv o sidro TI TAN 30/ 11, L=9. 0m , N=216.67kN
2
Soil 2
STIJ ENA - RMR 56
Soil m odel: Shear/ Norm al F n. #8
Unit W eight: 21
9.
BARIJERE ZA ZAŠTITU OD ODRONA
SADRŽAJ
9.1. Odroni
9.2. Barijere za zaštitu od odrona
9.3. Elementi barijere za zaštitu od odrona
9.4. Proračun i simulacije odrona
9.5. Testiranje barijere za zaštitu od odrona
9.6. Primjeri barijera za zaštitu od odrona

Sveučilišni diplomski studij BARIJERE ZA ZAŠTITU OD ODRONA
9.1. ODRONI
U planinskim područjima, prometnice i
naselja su često ugroženi i izloženi
odronima stijenske mase.
Prometna infrastruktura, kao što su

ceste ili željeznice, često prolaze kroz
potencijalno opasna brdovita područja
u kojima su mogući odroni.
Odron se definira kao slobodno padajući blok koji je odvojen od osnovne

stijenske mase te se kreće nizbrdo tijekom čega se povećava energija i
brzina bloka.
Odronima, klizištima, blatnim tokovima je zajedničko nepredvidivo
vrijeme, lokacija i intenzitet događaja.
Odroni stijena u pravilu su inicirani geološkim, biološkim ili klimatskim

događajima koji uzrokuju promjenu sustava sila na blokove:
• povećani porni pritisci na stijensku masu uslijed padalina,
• erozija okolnog materijala,
• procesi smrzavanja i odmrzavanja,
• kemijska degradacija ili trošenje stijenske mase,
• rast korijenja,
• potresi i druge seizmičke aktivnosti,
• miniranje, eksplozija.
Zadatak je odabrati optimalne mjere povremenog i kontinuiranog

mjerenja, sustava upozorenja i zaštite od odrona.
Jednom pokrenuti blok ili blokovi zbog vrlo nepovoljne konfiguracije

terena i vrlo strmog nagiba kretati će se duž padine te će u nožici padine
imati najveću energiju, što može imati katastrofalne posljedice.
Pokrenuti blok svojom će energijom i putanjom kretanja vrlo vjerojatno

uzrokovati lančanu reakciju pokretanja drugih labilnih blokova.
Trajektorije ili putanje odrona, energija udara i visina odskoka ovise o

geometriji kosine, kvaliteti površine kosine i karakteristikama samoga
bloka (masa, oblik itd.).
Blok stijenske mase može težiti do nekoliko tona i postići veliku brzinu
odnosnu veliku kinetičku energiju u trenutku udara.
Stručnjak definira područje opasnosti te određuje odnose između mase,

brzine, energije, visine i udaljenosti koji se odnose na mogući odron.
Termin odron (eng. rockfall)

prvi je put upotrjebljen i
uvažen tijekom izgradnje
željeznice sredinom 1830-ih.
U 1950-ima barijere za
zaštitu od odrona sastojale
su se uglavnom od krutih
zidova izgrađenih od
željezničkih šina, drvenih
greda, guma i zemljanih
nasipa.
9.2. BARIJERE ZA ZAŠTITU OD ODRONA

Ovisno o energiji udara, odabire se adekvatna zaštita od odrona:
• ograde,
• fleksibilne konzolne
barijere za zaštitu
od odrona,
• fleksibilne barijere
za zaštitu od
odrona sa
zateznom užadi,
• galerije
• sustavi od
armiranog tla
Barijere za zaštitu od odrona u današnje vrijeme se izvode kao

fleksibilne konstrukcije koje omogućuju deformaciju sustava prilikom
udara bloka te rade na principu disipacije energije – povećanjem
deformacije sustava energija se postepeno disipira kroz kočione sisteme.
Veliki raspon apsorpcije energije dokazuje kako sustav zaštite mrežom

postaje konkurentan u usporedbi s ostalim sustavima.
U usporedbi s betonskim galerijama i barijerama:

• kapacitet apsorpcije energije fleksibilnog sistema je 30 % viši
• investicijski troškovi su deset puta manji
Prednosti:
• velika apsorpcija energije
• sidra i komponente sustava su manje opterećeni
• velika savitljivost prstenaste mreže
• neelastični kočni elementi
Posljednja dostignuća u sistemima zaštite od odrona omogućuju

zaustavljanje blokova većih dimenzija na većoj i manje preglednoj
površini.
Nedavno je postignut i svjetski rekord - s mogućom apsorpcijom

energije od 10.0000 kJ.
Minimalna deformacija mreže u trenutku udara bloka što omogućava

ugradnju barijere u blizini ugrađenog objekta.
10.000 kJ = blok težine 20 tona putuje brzinom preko 100 km/h.
Možete zamisliti pun autobus koji juri 100 na sat?

E pa ova barijera ga može zaustaviti.
9.3. ELEMENTI BARIJERE ZA ZAŠTITU OD ODRONA

• stupovi
• prstenasta mreža
• nosivo uže (gornje i

donje)
• užad za pričvršćivanje
• sigurnosni kočni
elementi
• sidra
stupovi
prstenasta mreža
nosivo uže (gornje i donje)
užad za pričvršćivanje
sigurnosni kočni elementi
sidra
PRSTENASTA MREŽA
• glavni dio barijere protiv odrona
• značajan faktor nadprosječne apsorpcije energije
• budući da se prstenovi mogu pomicati jedni u druge, mreža se
prilagođava najrazličitijim konturama terena
• prva je na udaru i mora prenijeti sile na konstrukciju, odnosno na
nosivu užad, stupove, pričvrsnu užad i na kraju na sidra
Prstenovi mreža:
•sastoje se od čelične žice male
debljine i čvrstoće od 1770 N/mm2
• u jednom se prstenu rnalazi
snop od više namota žice, ovisno o
planiranoj apsorpciji energije, o
čemu ovisi i promjer prstenova
SIGURNOSNI KOČNI ELEMENTI

• elementi koji se kod većih događaja stežu i na taj način apsorbiraju
(smanjuju) preostalu energiju iz prstenaste mreže, ne oštećujući pritom
užad
• dopuštaju višestruki udar sustava bez da se razori užad ili smanji
njihova čvrstoća
kočni
element
neopterećeni opterećeni
STUPOVI
• osnovna funkcija
stupova je da podupiru
mrežu i nosivu užad
• minimalna veličina
upotrijebljenih čeličnih
širokopojasnih HEA ili
HEB profila procijenjena
je za svaku visinu
mreže
NOSIVO UŽE
• odvaja ovjes prstenaste mreže od ostalih elemenata barijere
• udarni teret se prenosi s mreže na nosivu užad
• posebno dvostruko nosivo uže osigurava optimalnu ravnotežu
između disipacije energije, uleknuća mreže i zadržavanja mase
• mreža u slučaju nužde može funkcionirati preko više polja
barijere
• budući da ovaj “efekt zavjese” povećava aktivan broj prstenova
u području udara za min. 40%, mreža apsorbira više energije, a
djelujuće sile optimalno se raspoređuju preko susjednih polja
• to s jedne strane smanjuje građevinske troškove, a s druge
strane omogućuje primjenu kratkih sidra, a može smanjiti i broj
sigurnosnih prstenova
SIDRENA PLOČA I SIDRA

• bez obzira radi li se o trošnoj
stijeni, betonskom temelju ili čvrstoj
stijeni, sidrenu je ploču moguće brzo
i jednostavno postaviti pomoću
jednog ili više sidara
• što se može saviti, to se ne lomi -
glava sidara je fleksibilna i stoga je
neosjetljiva na udarce
• sidra od spiralnog užeta
nadmoćnija su od uobičajenih
štapnih sidara – osobito zato što su
prikladna za uvođenje sila u
smjerovima povlačenja, koji bez
gubitka nosivosti mogu odstupati od
osi bušotine do 30°
SIDRENA PLOČA
SIDRA
PRINCIP DJELOVANJA BARIJERA

• prilikom odrona, energija se
primarno smanjuje
deformacijom prstenastog
snopa
• kočni prstenovi i nosivi

dijelovi konstrukcije
apsorbiraju samo eventualno
preostalu energiju
• prstenovi se počinju
plastično deformirati tek kad
se prekorači apsorpcijski
kapacitet mreže
UGRADNJA BARIJERA
1. sidra i temelji
2. stupovi
3. nosiva i pričvrsna užad
4. prstenasta mreža
9.4. PRORAČUN I SIMULACIJE ODRONA

Kako bi se ocijenio rizik od odrona i s time se u skladu odredio tip barijere
za zaštitu od odrona potrebno je provesti određeni proračun i simulacije
odrona.
Odlučujući faktori u projektiranju pasivnih mjera zaštite od odrona
(barijere za zaštitu od odrona) su:
• visina odskoka i
• projicirana energija udara blokova.
Ova se dva faktora određuju pomoću analiza simulacije odrona.
Simulacije odrona provode se na nekoliko karakterističnih presjeka, ovisno

o geometriji padine i podloge, putem specijaliziranih računalnih programa.
Predmetni programi omogućuju simulaciju putanje odrona, visine odskoka

i energiju udara, a sve se temelji na zadanom poprečnom profilu.
Jedan od ključnih ulaznih

parametara za provedbu
proračuna je i veličina i
oblik bloka koji se koristi
za simulacije jer upravo o
njemu najviše ovisi rezultat
analize.
Da bi se odredile dimenzije
i oblik istog potrebno je
provesti detaljno
inženjerskogeološko
kartiranje geologa
(aplinista) i pregled
geotehničara.
Određuju se kritične mase blokova, kritičnie

trajektorije pada blokova i izvršava pregled
lokacije.
OZNAKA BLOKA OZNAKA OZNAKA INŽENJERSKOGEOLOŠKE
PRESJEKA PRILOGA ZONE NA PRESJEKU (od
dna pokosa prema vrhu)
B1 - - -
B2 presjek 1-1' prilog 1.2 Z1, Z5, Z4
presjek 3-3 prilog 1.4 Z1, Z5, Z4
presjek 5-5' prilog 1.6 Z3, Z4
Nakon toga se provode geostatičke analize pada

blokova po pojedinim profilima različitim
programima.
Odroni su prirodne pojave te ih se ne može točno izračunati i predvidjeti.

Simulacije odrona izvedene u analizama su, bez obzira na njenu visoku
sofisticiranost, ipak samo približne stvarnim vrijednostima te se ne mogu
uzeti u obzir sa 100%-tnom sigurnošću.
Također, simulacije ovise o kvaliteti geodetske podloge s koje se sa

sigurnošću mora odrediti hrapavost površine i točan oblik površine
(prema lošim geodetskim podlogama površina terena je zaravnjena te
jednolično pada, što ne odgovara situaciji na terenu gdje je površina vrlo
neujednačena s izrazito naglašenim blokovima).
9.5. TESTIRANJE BARIJERE ZA ZAŠTITU OD ODRONA

• testiranje nominalne granice i
kapaciteta apsorpcije energije
provodi se na testnom području
opremljenom kabelom za
vertikalni pad i certifikatom
nacionalnih i internacionalnih
Sveučilišnih instituta
• u Bielli (Torino) je
testirana barijera prema
švicarskim normama
nadgledanih od WSL
(Švicarski Savezni Institut
za šume, snijeg i krajolik) iz
Birmensdorfa
PRIPREMA POLIGONA “COLOMBARI” ZA ISPITIVANJE BARIJERE

• dvostruko je testirana ISOSTOP barijera s energijom udara od 500 kJ
kočni sustav na slobodnim krajevima /

200kJ / hod 2,00m / uže φ18mm, čvrstoće bočna užad protiv udara vjetra / L=12m
1770 N/mm2 / uže φ14mm, čvrstoće 1770 N/mm2
gornja nosiva užad / L=45m / uže

užad za horizontalno povezivanje mreže φ16mm, čvrstoće 1770 N/mm2
s nosivom užadi - φ10mm, čvrstoće 1770
N/mm2
donja nosiva užad / L=45m / uže
φ16mm, čvrstoće 1770 N/mm2
spojni elementi između panela
užad panela / L=10m / uže φ10mm,

paneli dimenzija 3,0x10,0m – prstenovi čvrstoće 1770 N/mm2
φ350mm / φ9mm
• snimljen je položaj individualnih nosivih elemenata prije i nakon

udara
• postavljeno je 8 ćelija za mjerenje sila

• crash test je snimljen vrlo brzom kamerom (250 slika/sekunda)

• testni blok od 480 kg bačen je u srednje polje s 35 m visine brzinom

od 25 m/s (odnosno 90 km/h)
• udar je izvršen dva puta i to na istom mjestu iste prstenaste

mreže
• vrijeme udara i maksimalni progib su određeni iz video snimke
• provjerava se progib mreže i duljina mreže u sredini nakon udara

PRVI UDAR
nakon prvog udara....
• prstenasta mreža kinetičku energiju udara

najprije smanjuje zbrojem deformacija svih
prstenova
• sile se u cijeli sustav uvode ravnomjerno i
bez ekstremnog opterećenja usidrenja
• prstenasta mreža pričvršćena karikama u
nekoliko se djelića sekundi skuplja iznad
mjesta udara: prstenasti snopovi koncentriraju
se tamo gdje su najviše potrebni
DRUGI UDAR
nakon drugog udara....

ZAKLJUČAK TESTIRANJA
• nakon višestrukog udara, funkcija i zaštitno djelovanje barijere su
ostali očuvani
• zaštitna konstrukcija je prošla na testu
• cijeli sustav je apsorbirao energiju udara od 500 kJ, a da nijedna

od nosivih komponenti nije dosegla svoju granicu opterećenja
• opširna testna polja, istraživanja i razvoj tvrtke doveli su do

visoko usavršenih sustava koji mogu apsorbirati veću kinetičku
udarnu energiju
9.6. PRIMJERI BARIJERA ZA ZAŠTITU OD ODRONA

ZAŠTITA STIJENSKOG POKOSA IZNAD OMIŠA
• Omišu s planinskog masiva prijeti odlamanje golemih, nekoliko tona
teških kamenih gromada i lavina desetaka tona stijenskih
fragmenata koji bi doslovno mogli zatrpati stari dio grada i dovesti u
opasnost najmanje dvije tisuće ljudi koliko ih živi u opasnoj zoni.
• Odroni u Omišu vrlo su česti, posebno nakon obilnijih kiša.
ZNAČAJNI ODRONI:
• U veljači i potom opet u travnju 2006. "omiška stina" je opet zaprijetila
gradu. Naročito u veljači kada se kamena gromada teška gotovo 300
kg odlomila s Male Dinare podno tvrđave Mirabela i pala na četiri
obiteljske kuće.
• U prvoj polovini 2012. stijena teška 1,5 tona pala je na obiteljsku kuću
i zaustavila se u dnevnome boravku.
PREGLED TERENA:
Ugrožena područja na istočnome dijelu grada protežu se u ukupnoj dužini
od oko 900 do 1200 m.
Nakon što su teren pregledali alpinisti, utvrđeno je to da postoji između
100 i 140 opasnih stijenskih fragmenata, čija masa varira od 100 do 500
kg, ali da ima i većih, od desetak tona koji su velika opasnost za
građane.
Provedeno je dodatno lasersko skeniranje stijenske mase i izrađen 3D
model kako bi se izradile kvalitetne i pouzdane geodetske podloge
neophodne za izradu geotehničkih analiza stanja.
SANACIJA ODRONA:
Radovi obuhvaćaju sanaciju stijena u dužini od oko dva kilometra, na

visini do 75 metara, a na pojedinim dijelovima i do 155 metara.
Za svaku od ukupno 25 mikrolokacija određen je tehnološki način na koji

se sprječavaju odroni stijena :
• učvršćivanje stijenskog fragmenta geotehničkim sidrima
• vezanje labilnog dijela stijenske mase čeličnim zategama
• ostavljanje čelične mreže preko razlomljene zone stijenske mase
• izvođenje protuodronskih barijera
Vrijednost radova na sanaciji stijenskog pokosa iznosi približno 30

milijuna kuna s PDV-om.
• Protuodronske barijere dimenzionirane su na energetski kapacitet do

2000 KJ, a visine čeličnih stupova su 5 i 6 m.
• U sklopu projekta montirano je ukupno 700 m protuodronskih barijera.
• Najkritičnija faza projekta!
Total Kinetic Energy on Slope
Percentile (95 %)
Mikrolokacija 10 8000 160
7000 140
Total Kinetic Energy [kJ]

6000 120
Slope Y Location
5000 100
4000 80
3000 60
40
2000
20
1000
0
0
-20 0 20 40 60 80 100 120 140 160 180 200 220 240

Location
Bounce [m]
Height on Slope
Percentile (95 %)
Total number of rock paths: 2

160
18
140
16
14 120
Bounce Height [m]
Slope Y Location
12 100
10 80
8 60
6
40
4
20
2
0
0
-20 -10 0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100 110 120 130 140 150 160 170 180 190 200 210 220 230 240 250
Location [m]
Total number of rock paths: 2
• Barijere za zaštitu od odrona stijenskih blokova visine 5,00 m i

energetskog kapaciteta od 1.000 kJ
• Barijera se postavlja vertikalno i predstavlja zaštitu od pada prizmatičnih
blokova veličine 10 m3 s visine 138,01 m n.m. utvrđenog
inženjerskogeloškim kartiranjem
ZAŠTITA STIJENSKOG POKOSA U HÔNE, VAL D'AOSTA, ITALIJA

Kapacitet barijere 8.00 0kJ
7 sidara na bokovima za
pridržanje užadi
Visina barijere 7 m
Duljina barijere 70 m
Savršena integracija u
prirodu
10.
ARMIRANO TLO
Sveučilišni diplomski studij ARMIRANO TLO
SADRŽAJ
10.1. Armirano tlo
10.2. Vrste i sustavi armiranog tla
10.3. Izvođenje armiranog tla
10.4. Proračun stabilnosti armiranog tla
10.5. Primjeri armiranog tla

10.1. ARMIRANO TLO

Armirano tlo je vrsta zasipanih potpornih konstrukcija koje zasnivaju
svoju stabilnost na međudjelovanju vlačnih elemenata (armature) i
okolnog nasipanog tla.
Armiranim tlom se izgrađuje nasip strmijeg nagiba od onog koje bi bilo

stabilno bez armiranja.
Osnovne komponente svakog armiranog tla:

• Materijal ispune - tlo
• Armaturni elementi
• Lice sustava – obložni elementi
Izvode se na način da se nasip iza prednjeg lica potporne konstrukcije

izvodi u kombinaciji s vlačnim elementima poput geomreža, zatega i
slično.
Debljina slojeva i armature ovisi o tipu ispune (tla), te veličini i geometriji
konstrukcije
Odnosi duljine armiranja L i visine potporne konstrukcije od

armiranog tla H:
10.1.1. PRIMJENA ARMIRANOG TLA

10.1.2. Ispuna
• Upotreba odgovarajućeg materijala i ispravna ugradnja je ključan

faktor u izgradnji ovakvih konstrukcija.
• Ispuna između armature mora zadovoljiti određene zahtjeve:
- traženi granulometrijski sastav,
- gustoću,
- zbijenost,
- čvrstoću i
- elektrokemijska svojstva.
• Tvrtke koje su licencirane za proizvodnju armaturnih elemenata
propisuju svoje kriterije koje tlo mora zadovoljiti da bi se osigurala
stabilnost i trajnost konstrukcija.
• Za stabilnost konstrukcija od armiranog tla potrebno je da se razvije
odgovarajuće trenje na kontaktu tla i elemenata armature.
Tlo koje se najčešće koristi u izgradnji konstrukcija od armiranog tla je

dobro graduirani krupnozrnati materijal s najviše 15% sitnih čestica
(manjih od 0,075 mm).
Uz ovaj zahtjev postavljaju se još i dopunski zahtjevi o minimalnom kutu
unutarnjeg trenja, min. 34°.
Dobro zbijeno krupnozrnasto tlo je dobro propusno, dobrih mehaničkih
svojstava i trajno.
Upotrebom ove vrste tla osigurava se dobro prenošenje efektivnih
posmičnih naprezanja iz tla na armaturne elemente, tlo se ponaša kao
elastičan materijal, a pomaci konstrukcije nakon izgradnje su vrlo mali.
Upotreba koherentnog tla se ne preporuča za izgradnju konstrukcija

od armiranog tla zato jer je tlo slabo propusno, te može doci do
porasta pornog tlaka za vrijeme izgradnje konstrukcije.
Koherentno tlo se ponaša kao elastoplastični materijal te se povećava

mogućnost većih pomaka konstrukcije nakon izgradnje.
Nedostaci upotrebe koherentnog tla u izgradnji konstrukcija su:

- loša mehanička svojstva,
- veća mogućnost korozije kad se koristi metalna armatura,
- potreba za zahtjevnom drenažom.
Prednost je dostupnost materijala čime se umanjuju troškovi
izgradnje.
Upotreba koherentnog tla

Potrebna složena drenaža zbog tla niske propusnosti (prah i/ili glina)
u zoni armiranja
10.1.3. Armaturni elementi
Armaturni elementi mogu biti:

• metalne trake (aluminijske ili čelične; glatke ili rebraste)
• polimeri (geosintetici) - ravninski elementi (geotekstili, geomreže-
jednoosne ili dvoosne)
• mreža od pocinčanog čelika s fasadom od kamena - gabioni
Osnovni zahtjevi armature:

• Čvrstoća i stabilnost
• Trajnost
• Jednostavnost rukovanja
• Veliko trenje i/ili prianjanje s tlom
• Niska cijena
U armiranom tlu naprezanja između tla i armature mogu se prenositi

preko:
• trenja koje se javlja na kontaktu tla i armature (A) i/ili
• pasivnim otporom na poprečnim rebrima (B) pri čemu mehanizam
interakcije ovisi o obliku elemenata armature
10.1.4. Obložni elementi
• Prednje lice konstrukcije služi za sprječavanje lokalne erozije i ima

estetsku funkciju te nema bitnog doprinosa na stabilnost cjelokupne
konstrukcije.
• Obložni elementi kod konstrukcija od armiranog tla mogu biti:
- predgtovljene betonske ploče,
- suho lijevani (modularni) betonski blokovi,
- zavarene plastične, metalne mreže ili
- geotekstil.
• Obložni elementi moraju biti dobro povezani s armaturom i
napravljeni od materijala koji je dovoljno otporan da traje koliko je i
predviđeni vijek trajanja konstrukcije.
KRUTA OBLOGA
Najčešće izvedena od predgotovljenog betona – armiranog ili ne
armiranog
DEFORMABILNA OBLOGA
Metalni fasadni elementi imaju skraćeni rok trajanja zbog moguće

korozije.
MEKANA OBLOGA
Odnos troškova različitih potpornih konstrukcija sa visinom zida:

10.2. VRSTE I SUSTAVI POTPORNIH KONSTRUKCIJA

OD ARMIRANOG TLA
S obzirom na oblik i izgled prednjeg lica potpornih konstrukcija od
armiranog tla razlikujemo:
• Prednje lice od predgotovljenih elemenata – blokova
• Gabionske koševe
• Ozelenjeno prednje lice
S obzirom na vrste vlačnih elemenata koji se koriste za međudjelovanje s

okolnim nasipom razlikujemo:
• Heksagonalnu mrežu
• Geomrežu
• Nosive trake (ojačanja od čeličnih ili geositntetičkih traka)
Kombinacijom navedenih oblika prednjeg lica i vrsta vlačnih elemenata

formirani su sljedeći sustavi armiranog tla koji su prisutni na tržištu:
• Terramesh i Green Terramesh

• Terre Armee
• Tensar Wall i Tensar Green Wall
10.2.1. Terramesh sustav
• Terramesh sustav razvijen je od

strane talijanske korporacije Officine
Maccaferri S.p.A., a sastoji se od
gabionskih koševa sa zategama.
• Sustav omogućuje izvedbu potporne
konstrukcije s vrlo strmim prednjim
licem nagiba i do 70˚.
• Prednja i gornja strana gabionskog
koša se presavija tijekom
proizvodnje, a stražnja i bočne
strane koša se formiraju od posebnih
komada mreže koji se fiksiraju za
horizontalni panel.
• Elementi sustava proizvode se u standardnim dimenzijama: širini od

2.0 m, duljini od 3.0, 4.0, 5.0 m te visini elemenata od 0.5 i 1.0 m.
Po potrebi je moguće proizvesti druge dimenzije sukladno
projektnim zahtjevima.
• Prostor između gabionskih koševa i lica iskopa nasipava se u
slojevima, od miješanog kamenog i zemljanog materijala, glinovitih
šljunaka, zaglinjene kamene drobine i slično.
Ugradnja…
Green terramesh
• Elementi “terramesh
green” sustava izrađeni
su od dvostruko pletenih
šesterokutnih mreža od
pocinčane čelične žice
obložene PVC-om.
• Ozelenjavanje površine
“terramesh green”
elementa podrazumijeva
uz unutrašnju stranu
elementa (uz biomat)
ugradnju min 20 cm
humusa po mogućnosti
pomiješan sa sjemenom.
Ugradnja…
10.2.2. Terra armee sustav
• Sustav potpornih konstrukcija Terra

armee razvijen je u Francuskoj 60-ih
i 70-ih godina prošlog stoljeća, a
izvodi se od nasipnog materijala iz
iskopa. Naizmjenično se izvodi nasip
od nekoherentnog tla i vlačnih
elemenata (armature).
• Armaturu kod ovog sustava čine
metalne trake debljine 2.0 do 3.0
mm:
- galvanizirani glatki čelik ili
aluminij širine od 40 do 60 mm
ili
- rebrasti širine od 60 do 80 mm
• Osim čeličnih i aluminijskih traka,
armatura može biti formirana i od
geokompozita.
10.2.3. Tensar Wall i Green Tensar Wall
• Vrlo korišten i primjenjiv sustav

zasipane potporne konstrukcije je
sustav armiranog tla Tensar Wall
i Green Tensar Wall od engleskog
proizvođača geokomopozita
Tensar Interantional.
• Kao i kod prije spomenutih i
opisanih sustava armiranog tla,
ovaj sustav sastoji se od
modularnih fasadnih elemenata i
armature (geokompozita –
jednoosne geomreže) koji se
sustavno ugrađuju u kombinaciji
sa izvedbom nasipa od materijala
iz iskopa.
Tensar Green wall
Sličan je sustavu Green Terramesh, ali se umjesto zatega od heksagonalnih

mreža koriste geomreže.
Princip izvedbe sustava je u ostalim djelovima gotovo identičan.
10.3. REDOSLIJED IZVOĐENJA

1. Priprema temeljnog tla
2. Izvedba podložnog betona
3. Prvi red obloge
4. Postavljanje i zbijanje tla do prvog reda
armature
5. Ugradnja prvog reda armature
6. Ponavljanje koraka 3, 4 i 5 sve do vrha
konstrukcije
10.4. PRORAČUN STABILNOSTI ARMIRANOG TLA
Provjera stabilnosti armiranog tla ovisno o vanjskom opterećenju

obuhvaća:
• Vanjsku stabilnost
• Unutarnju stabilnost
10.4.1. VANJSKA STABILNOST
• zid od armiranog tla je jedna cjelina koja se ponaša kao kruti

gravitacijski zid
• provjeriti armirano tlo na:
- klizanje
- prevrtanje i
- slom temeljnog tla
Preporučene vrijednosti faktora sigurnosti za vanjsku stabilnost zidova od

armiranog tla (prema Koerneru) :
• Klizanje zida: 1.50
• Prevrtanje zida: 2.0
• Nosivost temeljnog tla: 2.0
10.4.2. UNUTARNJA STABILNOST
• Provjeriti:
- izvlačenje armature,
- pucanje armature i
- unutarnje klizanje zida
• provjera se obavlja i za faze izvedbe, jer su često kritična međustanja
• razmatra se stabilnost blokova raznih veličina i oblika
• unutarnja stabilnost ovisi o vrsti armaturnih elemenata, te njihovom
broju i rasporedu
UNUTARNJA STABILNOST
Odrediti:
• Raspored armature
• Duljinu sidrenja armature
Način djelovanja armiranog tla:

• s porastom visine zida raste
težina nadsloja i razvijaju se
posmična naprezanja te raste
tendencija za pomacima zida
prema vanjskoj strani
• vanjskim pomacima odupire se
armatura u kojoj se javlja vlačno
naprezanje – od trenja s Aktivna Pasivna
porastom težine rastu normalna zona zona
naprezanja na armaturu, pa i
trenje (čvrstoća kontakta)
• aktivna zona: tlo se pomiče
prema van i “vuče” armature
• pasivna zona: posmična
naprezanja uzduž kontakta
djeluje prema unutra kao
“reakcija” – princip sidra
Vlačno naprezanje u armaturi:

·
=

FS=faktor sigurnosti (1.3-1.5)

=dopušteno naprezanje u armaturi

=vlačno naprezanje u armaturi
na dubini z
=potisak (tla i opterećenja q) na
dubini z
Razmak između armature:

·
Ukupna duljina armature:

Potrebna sidrena duljina armature:

· ·

2 · tan !"
, $%& = 1m
=adhezija tla i armature

!=kut trenja između tla i armature
Pasivna duljina armature (u aktivnoj

zoni):
+
' · tan45 * "
2
Npr.
10.4.3. GLOBALNA STABILNOST
Provjere kliznih ploha izvan i unutar armiranog tla:

1. Unutarnje klizanje – klizna ploha prolazi kroz elemente ojačanja
2. Vanjsko klizanje – klizna ploha prolazi iza i ispod (izvan) zone
ojačanja
3. Složeno klizanje – klizna ploha prolazi iza i kroz zonu ojačanja
10.5. PRIMJERI ARMIRANOG TLA

10.5.1. ARMIRANO TLO NA PORTALNOJ GRAĐEVINI TUNELA MEĐAK,
HRVATSKA
Armirani nasip izveden na mjestu gdje se zbog ograničenja gabarita

nasip morao izvesti u užem području od područja koje bi zahtijevao
nagib stabilnog nasipa bez zaštite ili gdje bi nasip zbog nagiba u
terenu bio predugačak.
Dokaz stabilnosti armiranog tla
Proveden je na osnovi slijedećih pretpostavki:
- širina armiranja od 8 m u gornjem dijelu pokosa i 6 m u donjem dijelu

pokosa,
- pretpostavka da je tlo koje se armira isključivo kameni nasip minimalno
propisanih parametara: kuta trenja f = 40-45°, zapremninske težine g
= 19 kN/m3, maksimalnog zrna 10 cm.
- nagib donjeg pokosa 5:1 dok je gornji pokos vertikalan
- vertikalna udaljenost između armatura od 1 m u donjem dijelu pokosa i
0.5 m u gornjem dijelu pokosa,
- računska trajna čvrstoća armature od 38 kN/m širine,
- trajnu zaštitu vanjskog lica zida od gabiona širine 1 m,
- opterećenje od prometa od 33.33 KN/m2.
39.7
37.7
35.7
33.7
31.7
29.7
pro m etno opt erecenje
27.7 p=33 .3 3 k N/m 2
25.7
1.360
23.7
21.7
Sust a v a r m irano g tla
KAM ENI NASIP TE RRAME SH SYSTEM
19.7
Visina (m )
U nit weig ht: 19

Cohesion: 0
Fr ict io n ang le: 42
17.7
15.7
13.7
11.7
9.7 pr ometno opt erecenje

p=33. 33 k N/m 2
7.7 TRO SNA STIJE N APO SL O GE

Shea r/No r nal #1
U nit weig ht: 21
5.7
3.7
1.7
Sust av ar miranog t la
2 TERRAM ESH SYSTEM
-0.3 KAM ENI NASIP
U nit weig ht: 19
Cohesion: 0
-2.3
Frict ion angle: 42
-4.3
-4.75 -2.75 -0.75 1.25 3.25 5.25 7.25 9.25 11.25 13.25 15.25 17.25 19.25 21.25 23.25 25.25 27.25 29.25 31.25 33.25 35.25 37.25 39.25
Udaljenost (m)
1
TRO SNA STIJEN APO SL O GE
Shear/Nor nal #1
U nit weig ht: 21
10.5.2. POTPORNA KONSTRUKCIJA OD ARMIRANOG TLA NA SIKKIM

AERODORMU, INDIJA
• Najviša potporna konstrukcija od armiranog tla - 74m visine (i 1.7 km

dužine)
• Izvedeno za potrebu izgradnje aerodroma u Indiji
• Mnogo izazova za izgradnju:
- brdovito područje Himalaje,
- jako trošno temeljno tlo,
- velike količine padalina,
- visoka seizmičnost,
- balansiranje materijala iz iskopa i nasipa
Mnogobrojna rješenja su razmatrana ovisna o sljedećim parametrima:
• Propusnost: propusnost građevine bitan parametar zbog velikih količina

padalina kako bi se reducirao hidrostatski pritisak iza zida.
• Uklapanje u okoliš: konstrukcija se mora uklopiti u okoliš zbog
vidljivosti iz terminala i sletne staze
• Fleksibilnost: aerodrom je smještena u području visoke seizmičke
aktivnosti. Konstrukcija mora izdržati značajne deformacije i slijeganja
prije sloma.
• Brzina izgradnje
• Troškovi izgradnje
Potporna konstrukcija od armiranog tla je najbolje rješenje koje

zadovoljava navedene kriterije.
Složeno armirano tlo:

• Primarno ojačanje – visoko nosiva geomreža, nosivosti 200 do 800
kN/m na vertikalnom razmaku od 2 m
• Sekundarno ojačanje – galvanizirani i PVC-om obložene heksagonalna
mreža na razmaku od 1 m
51.35 m – Green
terramesh + geomreža
29 m – Terramesh +
geomreža
Kontrola unutarnje stabilnosti (pucanje i izvlačenje armature) i vanjske

stabilnosti (klizanje i nosivost temeljnog tla)
Izgradnja….
Potporna konstrukcija od armiranog tla je izdržala potres magnitude 6.8

bez ijednog vidljivog oštećenja.

Gradtske Ceste

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Gradtske Ceste

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Gradtske Ceste

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

1.

2. GEOTEHNIČKO PROJEKTIRANJE PREMA EUROKODU 7

“... proizvodi moraju biti prilagođeni za konstrukcije koji... su u

Eurokodovi su europske norme za proračun raznih

Osnovna ideja pri razvojuEurokodova jest stvaranje

Eurokodovi su sastavljeni od 10 normi:

• Eurocode 2 (EN 1992) - Projektiranje betonskih

• Eurocode 4 (EN 1994) -Projektiranje kompozitnih čeličnih

• Eurocode 6 (EN 1996) - Projektiranje zidanih konstrukcija

• Eurocode 7 (EN 1997) - Projektiranje u geotehnici

• Eurocode 8 (EN 1998) - Projektiranje konstrukcija

Struktura Eurokodova i veza među njima

EUROCODE 7 (EN 1997)-Projektiranje u geotehnici

GDJE JE HRVATSKA DANAS S EUROKODOM ?

Svaka država može dodati nacionalnu naslovnicu, nacionalni predgovor i

Hrvatski zavod za norme preko svojeg Tehničkog odbora 2012. godine

PRINCIPI GRANIČNIH STANJA

GRANIČNO STANJE NOSIVOSTI (Ultimate Limit State, ULS) je ono koje

Projektiranje pri graničnim stanjima uključuje potvrdu da mjerodavna

GRANIČNA STANJA NOSIVOSTI

Proračunske vrijednosti se dobivaju primjenom PARCIJALNIH

gdje je ψ kombinacijski faktor ≤1.0

Kako bi se ugodilo svim željama, postignut je kompromis tako da svaka

TRI PROJEKTNA PRISTUPA se uglavnom razlikuju po fazi proračuna u

U Republici Hrvatskoj je na snazi PP3, za sve segmente proračunskih

PROJEKTIRANJE PREMA EN 1997-1

• Pomoću modela i probnog opterećenja

3. GEOTEHNIČKE PODLOGE I ODABIR GEOTEHNIČKIH

GEOTEHNIČKE PODLOGE predstavljaju skup podataka o geotehničkim

Cilj GEOTEHNIČKIH ISTRAŽNIH RADOVA je utvrditi uvjete tla, stijene i

Prema EN 1997-2 postoje slijedeće VRSTE ISTRAŽNIH RADOVA:

• Istražni radovi za projektiranje

• Kontrolni istražni radovi

Geotehnički istražni radovi sastoje se od:

Položaj točaka istraživanja i dubine istraživanja i ispitivanja moraju se

Geotehničke podloge objedinjuju se u

• Podataka o geološkim i hidrogeološkim

• Grafičkih priloga (IG karta, situacija

Geotehnički elaborat daje pregled rezultata

ODABIR PARAMETARA TLA ZA PRORAČUN u mnogome se razlikuje od

Odabir parametra za proračun provodi projektant geotehničkog

Eurokod 7 traži da se u projektu dokumentira i obrazloži način izbora

4. OBSERVACIJSKE METODE U GEOTEHNIČKOM

S obzirom da istražnim radovima nije moguće utvrditi točno stanje

OBSERVACIJSKE METODE podrazumijevaju:

Geotehničkim projektom mora biti definirano:

• Dopuštene veličine mjerenih vrijednosti po fazama izvedbe

• Interventne mjere u slučaju prekoračenja dopuštenih

Promjena projekta tijekom izvođenja radova naziva se interaktivno

Projektant mora biti uključen od provođenja istražnih radova, u sve

Različite potporne konstrukcije to

Problemi izvođenja građevnih jama:

Problemi izvođenja građevnih jama:

Pilotske stijene mogu biti slobodnostojeće ili sa

Projekt pilotske stijene sadrži:

Projektiranje zasjeka u stijenskoj

Armirano tlo se koristi kod vrlo visokih

• Kriteriji zbijanja -0.18