Proizvodnja Kao Podsistem

UNIVERZITET U ZENICI
MAŠINSKI FAKULTET
PROIZVODNJA KAO
PODSISTEM U
PREDUZEĆU
Dr. Alan Lisica
UNIVERZITET U ZENICI
MAŠINSKI FAKULTET
1
Ukupni zadatak kao polazište
organizacione izgradnje procesa rada
Radni procesi organizuju se radi ostvarivanja odreĎenih
zadataka čime se realizuju unaprijed postavljeni ciljevi.
U materijalnim procesima, proizvodnja odreĎenog obima

i asortimana proizvoda tačno definisanih upotrebnih
svojstava čini zadatak tih procesa, pa se njihovim
izvršenjem zadovoljavaju odreĎene društvene potrebe
kao krajnji ciljevi.
U materijalnim procesima proizvodi su nosioci radnih

zadataka pa se njihovom izradom realiziraju postavljeni
ciljevi.
Analiza i sinteza radnih zadataka
Da bi se radni zadatak mogao uopšte ostvariti

potrebno ga je raščlaniti na veći broj uţih, a ove opet
na još uţe zadatke sve dok se ukupni zadatak ne
raščlani na zadatke takvog obima i strukture koje će
moći izvršiti pojedinci.
Sami radni procesi se organizuju radi ostvarivanja

odreĎenih zadataka čime su ustvari realizuju unaprijed
postavljeni ciljevi, odnosno, to je obično proizvodnja
odreĎenog obima i asortimana proizvoda tačno
definisanih upotrebnih svojstava čijim se izvršenjem
zadovoljavaju odreĎene društvene potrebe kao krajnji
ciljevi.
Bez podjele ukupnog zadatka na šire i uţe skupine

zadataka ne samo da nije moguće iznaći najpovoljnije
odnosno optimalne odnose ulaganja količine i strukture
pojednih proizvodnih činilaca, već uopće nije moguće ni
njegovo izvršenje.
Npr. do izrade automobila neće doći ako se ne izvrši

podela rada meĎu učesnicima tako da svaki pojedinac
zna svoj zadatak u smislu šta treba da radi, kako i kada.
Kada bi svi radili sve vrlo vjerovatno da bi izostalo
izvršenje postavljenog zadatka.
Raščlanjivanje ukupnog zadatka na pojedinačne potrebno

je i radi toga da se identifikuju poslovi koji se trebaju
obaviti, utvrdi njihova stuktura, način njihovog izvoĎenja
kao i sredstva za rad koja su najprikladnija za izvoĎenje
odnosno realizaciju.
Ako je ukupan zadatak proizvodnja i prodaja odreĎenog
proizvoda onda se njegovo izvršenje postiţe realizacijom
pojedinih zadataka kao što su: nabavka sirovina i
materijala, obezbjeĎenje kadrova, neposredna proizvodnja,
plasman, prodaja,...
Ovi zadaci predstavljaju zadatke prvog stepena
raščlanjivanja ukupnog zadatka i nazivaju se još i posebni
zadaci. Aktivnosti (poslovi) kojima se realizuju ovi zadaci
nazivaju se funkcije.
Postavlja se pitanje dokle ići u podjeli ukupnog zadatka

odnosno na kom nivou se zadrţati, da li recimo ići na
manji broj sloţenih ili veći broj jednostavnijih zadataka.
Vaţi pravilo da je stepen raščlanjivanja u funkciji

serijnosti proizvodnje odnosno obima izvoĎenja
istovrsnih zadataka.
Ovo se posebno odnosi na raščlanjivanje zadataka u

oblasti obrade materijala odnosno u mašinstvu tj.
metalopreradi.
 Svakako da i uspjeh i dobro funkcionisanje jednog

preduzeća zavisi od potencijala ovih činilaca i
njihovog racionalnog iskorištenja.
 Svakako da se u ovom cilju ovi faktori i funkcije ne

mogu posmatrati izolovano nego u njihovoj
interakcijskog povezanosti odnosno u njihovoj
aktivnoj sprezi koja se ispoljava kroz proces rada.
 JEDNA OD FUNKCIJA JE I PROIZVODNJA

Proces proizvodnje
 Proizvodnja je temeljna poslovna funkcija.
 Proizvodni proces predstavlja proces materijalne
reprodukcije. Podrazumijeva sve što se dešava od
ulaska predmeta rada u proces proizvodnje, pa do
izlaska u vidu gotovih proizvoda.
 Cilj proizvodnje jeste podmirenje društvene i
materijalne potrebe čoveka. Proces proizvodnje
podrazumijeva pripremne, izvršne i kontrolne
poslove.
 Dobra organiziranost i kvalitetno odvijanje
proizvodnje znatno ovise o ostalim poslovnim
funkcijama i njihovoj povezanosti s proizvodnjom.
Proces proizvodnje
 Na tu povezanost i njezin uspjeh posebno utječe
kvaliteta funkcije upravljanja proizvodnjom.
 Ova funkcija se još naziva i sistemom upravljanja
proizvodnjom zbog toga što podrazumijeva
jedinstvo nekoliko sreĎenih, meĎusobno
povezanih komponenti.
 Općenito se za upravljanje moţe reći da
predstavlja skup aktivnosti kojima se djeluje na
sistem sa namjerom da se postignu unaprijed
zadani ciljevi.
Oganizacija proizvodnje
Organizacija proizvodnje podrazumijeva sve radnje čiji
je osnovni cilj obezbjeĎenje normalnih uslova
proizvodnje potrošnih dobara.
Organizacija proizvodnje - rješava tehničke probleme

smišljenog povezivanja i usklaĎivanja djelovanja
pojedinih djelova, kao i cjeline nekog sistema radi
postizanja cilja: izrade proizvoda propisane kvalitete i
količina u utvrĎenom roku uz optimalne troškove (i
roba, ali i usluga).
Za industrijska poduzeća zadatak se svodi na usklaĎivanje
proizvodnog trinoma KVALITET - VRIJEME - NOVAC ; znači
proizvodnju potrebnih količina kvalitetnih proizvoda uz
trţišno prihvatljive cijene i ţeljene rokove isporuke.
Funkcija i namjena proizvoda
KVALITET
CIKLUS TROŠKOVI
PROIZVODNJE PROIZVODNJE
Rokovi isporuke Cijena proizvoda

Tri osnovna faktora proizvodnje su rad, predmeti rada i
sredstva proizvodnje (sredstva za rad).
ZADATAK organizacije proizvodnje upravo je vremensko
i prostorno usklaĎivanje rada ljudi, raspoloţivih resursa i
proizvodne opreme (sredstava rada), što znači da se daju
odgovori na pitanja:
 ŠTO proizvoditi
 KAKO proizvoditi
Odgovore dajemo u okviru slijedećih aktivnosti:

 definicija i oblikovanje proizvoda (konstrukcija,
ispitivanje, oblikovanje, usavršavanje)
 definicija, postavljanje i voĎenje proizvodnog procesa.
U klasičnom smislu to su dva osnovna područja
inţenjerske djelatnosti, a ostvaruju se kroz slijedeće
discipline:
 projektovanje proizvodnog sistema,
 projektiranje tehnološkog (proizvodnog ) procesa,
 studij rada,
 planiranje i upravljanje ( voĎenje) proizvodnje,
 kontrola kvalitete,
 logistika, odrţavanje.
te uz slijedeće radno osoblje:
 konstruktori,
 tehnolozi,
 projektanti procesa i sistema,
 pogonski inţenjeri,
 operativci,
 planeri,
 lanseri,
 kontrolori,
 inţenjeri odrţavanja.
KARAKTERISTIKE I TRENDOVI RAZVOJA
SAVREMENE INDUSTRIJSKE PROIZVODNJE
Savremena je proizvodnja u tehničkom, tehnološkom i

organizacijskom smislu rezultat evolutivnog razvoja, ali i
revolucionarnih naučnih pronalazaka. Korjeni vode od
manufakturna proizvodnja XVI - XVIII stoljeća.
Ključni faktor kako oblikovanja, tako i izrade proizvoda

bio je čovjek. Male količine, ručno, za poznatog kupca.
Kvaliteta? Cijene? postepena mehanizacija, izumi -

James Watt 1769, el. energija, računar.
Oblikuju se i trţišni zahtjevi (donja slika) koje moţe

zadovoljiti samo racionalna proizvodnja.
KARAKTERISTIKE I TRENDOVI RAZVOJA
SAVREMENE INDUSTRIJSKE PROIZVODNJE
TRŽIŠTE
TENDENCIJE U RAZVOJU PROIZVODA
Broj Kompleksnost Životni Kvalitet Rokovi Obim

varijanti proizvoda vijek isporuke podataka
Slika - Tendencije suvremenih trţišnih zahtjeva

NEKI PRIMJERI
U posljednjih desetak godina došlo je do značajnih

strateških promjena u području proizvodnoga mašinstva.
Sve stroţi uslovi poslovanja na tom polju doveli su do toga
da se napuštaju neke zakonitosti koje su vrijedile
desetljećima i da se procesi prilagoĎavaju novim zahtjevima
trţišta.
Ti zahtjevi su značajno promijenjeni u odnosu na period od

prije dvadeset, trideset godina i mogu se saţeti u nekoliko
glavnih trendova:
Progresivan rast nivoa upotrebnih karakteristika opće je

prisutna zakonitost, koja prati razvoj pojedinih vrsta
proizvoda, slika 2.
NEKI PRIMJERI
Prikaz na slici ilustracija je

opće poznate činjenice, da
se vijek proizvodnje
proizvoda u istoj
konstrukcijskoj izvedbi sve
više smanjuje. Takva
tendencija upućuje na
činjenicu da se aktivnosti
Slika - Opći prikaz rasta nivoa upotrebnih
razvoja proizvoda i
karakteristika proizvoda A, B, C,..
tehnološke pripreme
proizvodnje moraju
realizirati u sve kraćim
vremenskim razmacima.
NEKI PRIMJERI
Kod pojedinog proizvoĎača odreĎene vrste proizvoda, rast

upotrebnih karakteristika u stvari nije kontinuirano uzlazan.
Taj rast je vezan za sve kraće periode
inovacije proizvoda, unutar kojih se
pored početno višeg nivoa
upotrebnih karakteristika novo-
razvijene generacije proizvoda,
tokom njegove proizvodnje ostvaruje
njihov dajljnji rast, usavršavanjem
izvedbe do iscrpljivanja raspoloţivih
mogućnosti, koje svaka izvedba u
osnovi pruţa, slika.
Slika - Tok rasta upotrebnih

karakteristika generacija proizvoda A
kod proizvoĎača x
NEKI PRIMJERI
Proizvodi su projektirani i proizvodeni na način da im je vijek

trajanja kraći od vijeka trajanja istih proizvoda prethodne
generacije. Ova činjenica najuočljivija je na području računarske
opreme, mobilne telefonije, automatike ili auto industrije. Prema
tvrdnjama vodećih privrednih i marketinških institucija koje se
bave istraţivanjem trţišta u duţem vremenskom periodu, vrijeme u
kojem jedan proizvod donosi dobit na trţištu se u proteklih
dvadeset godina prepolovilo.
Ovaj proces skraćenja vijeka trajanja
(korištenja) jednog proizvoda na trţištu
iznosi 5% godišnje, slika. Taj trend
skraćenja vremena različit je u različitim
područjima tehnike, kako se vidi na
priloţenoj slici.
NEKI PRIMJERI
Aktualni primjer koji potvrĎuje tezu o sve kraćem vijeku trajanja

proizvodnje jednog proizvoda i koji je prikazan na slici 5, potječe
od svjetski poznatog koncerna za proizvodnju automobila,
Volkswagena. Na slici je prikazan ţivotni vijek pojedinih tipova
automobila Golf.
Sa slike je uočljivo da je početni, prvi tip, Golf 1, imao znatno duţi
ţivotni vijek nego kasniji, noviji tipovi. Na istoj slici je takoĎer
prikazan i porast broja različitih varijanti pojedinih tipova
karoserija automobile Golf.
Slika - Vijek proizvodnje

pojedinih tipova automobila VW - Golf
NEKI PRIMJERI
Individualizacija proizvoda, čak i u

slučaju masovne proizvodnje. Jedan
proizvod nudi se trţištu u više
varijanti kako bi kupac imao dojam da
kupuje svoj „individualni“ proizvod.
Tipičan primjer je auto industrija koja
jedan tip automobila nudi u više
različitih verzija.
Vrlo slikovit primjer u tom smislu
prikazan je na slici . Kompanija Volvo
objavila je u jednom renomiranom
svjetskom časopisu reklamu gdje je
prikazano, na prvi pogled potpuno
istih, 96 automobila marke Volvo.
NEKI PRIMJERI
Tekst reklame glasu: „Ne, vaše oči vas ne varaju! Nijedan od

96 automobila nije isti. Razlikuju se po motoru, opremi,
karoseriji...
Na primjer, ako ţelite 1,6 litarski motor sa luksuznom
opremom, to je drugi auto u osmom redu. Ţelite li 1,9 turbo
diesel motor sa sportskom opremom - peti auto u
jedanaestom redu!“ i tako dalje.
Individualizacija je takoĎer vrlo prisutna i u području

kućanskih aparata, pa tako, na primjer, postoje razni
kućanski aparati (tosteri, aparati za kavu, salamoreznice itd.)
koji su namijenjeni isključivo za upotrebu sa lijevom rukom.
NEKI PRIMJERI
Daljnja bitna značajka za planiranje procesa i proizvodnju

su dozvoljena odstupanja veličina, koja su u uskoj vezi sa
nivoom upotrebnih karakteristika proizvoda, a koje
uobičajeno iskazujemo nivoom kvalitete proizvoda Q
(slika).
NEKI PRIMJERI
Vrijeme od prve ideje za proizvod pa do pojave prve serije naziva

se vrijeme do trţišta i ono postaje odlučujući faktor u nemilosrdnoj
konkurenciji na trţištu. Skraćenje ovog vremena postaje jedan od
glavnih zadataka u razvoju proizvoda. Relevantna istraţivanja
pokazala su da se ni na jednom mjestu u proizvodnom lancu ne
mogu postići takve uštede ukupnih troškova kao minimiziranje
vremena do trţišta. Na slici / dana je analiza gubitka zarade zbog:
a) prekoračenja troškova razvoja za 50%,
b) prekoračenje troškova proizvodnje za 9%,
c) kašnjenja na trţištu za šest mjeseci.
Razvoj proizvodnje i informacijskih sistema
1955
Metode i sredstva za
PROIZVODNJA
ostvarivanje strategije
velike količine
specijalizirane proizvodne linije
MASOVNA PROIZVODNJA
smanjenje troškova standardizacija
porast broja varijanti ( tipova ) tačke automatizacije
organizacijski sistemi i sredstva
planiranje i upravljanje zalihama
studij rada
kvantificiranje i analitički pristup
prvi industrijski robot (1958. godina)
TRŢIŠTE
prodaja velikih količina ekonomska propaganda
diferencirani marketing kanali distribucije
metode planiranja i
tržište proizvoĎača
prognoziranja prodaje
INFORMATIZACIJA
druga generacija računala
obrada podataka o poslovanju (transformatori a ne elektronske
cijevi
tehnička učinkovitost slijedna ( sekvencijalna obrada )
poluvodički elementi i feritne
magnetske memorije
1965 PROIZVODNJA
PROIZVODNJA VOĐENA
povezivanje proizvodnih aktivnosti
PRODAJOM
otoci automatizacije
kontinuirani proizvodni ciklus NC mašine
kontinuirani razvojni ciklus CNC postrojenja
rast proizvodnje i preduzeća sistemski pristup
MRP sistem planiranja i upravljanja
TRŢIŠTE
usmjereni marketing segmentiranje tržišta
razvoj proizvoda usmjeren
analize i istraživanja tržišta
marketingom
organizatori marketinga i prodaje
(product managers)
INFORMATIZACIJA
pravovremenost ( realno vrijeme treća generacija računara
) i ekonomičnost obrade (integrirani sklopovi i unipolni
podataka tranzistori)
kompjuterska podrška vremenski
sistemi obračuna i bilanciranja
kritičnih aktivnosti
terminalski rad korisnika
prvi sistemi planiranja i
upravljanja proizvodnjom
operacijska istraživanja
sistemi upravljanja zalihama
1975 PROIZVODNJA
KVALITETNA PROIZVODNJA CAQ
Smanjenje utroška energije MRP II
Čista proizvodnja DNC i sistemi CAM
Integriranje procesa planiranja i CAD
upravljanja proizodnjom Mikroprocesorsko upravljanje
Isporuka na vrijeme JIT
Kontinuirano inoviranje proizvoda Upravljanje tržištem nabave
TRŢIŠTE
kvaliteta kao faktor prednosti interni marketing
pretvaranje tržišta “proizvoĎača” u inovacije proizvoda uvjetovane
tržište “kupca” marketingom
metode pozicioniranja na tržištu
usluge poslije prodaje
INFORMATIZACIJA
kompjuterska podrška (CA) četvrta generacija računara
aktivnostima (mikroprocesori)
CA sistemi
integriranost podataka u mreže računara i jezici 4.
preduzeću generacije
projektiranje jedinstvenog modela
komunikacijsko povezivanje
podataka
sistemi upravljanja bazama
podataka (SUBP)
podrške u odlučivanju ( Decision
Support Systems )
automatsko prikupljanje podataka u
pogonu
PROIZVODNJA
1985 FLEKSIBILNOST
fleksibilni sistemi i CAM
proizvodnja “obima” a ne “količina” CIM
integrirani sistemi upravljanja i
brzo uvoĎenje novih proizvoda
izvršavanja proizvodnje
priprema proizvodnje tokom razvoja
proizvoda
(simultaneous engineering)
ekspertni sistemi
TRŢIŠTE
proizvoĎači prilagoĎeni kupcu integracija kupca u kreiranje proizvoda
isporuka u traženo vrijeme i na
integrirani sistemi marketinga i proizvodnje
traženom mjestu
uvoĎenje proizvoda kod kupca
sistem isporuke po narudžbi
djelovanje na globalnom tržištu i njegovo
kreiranje
informacijski servisi za kupca
INFORMATIZACIJA
integriranje upravljanja
hibridni sistemi i otvoreni sistemi
informacijom
integriranje opreme različitih
radne stanice po mjeri korisnika
nivoa i proizvoĎača
sistemi zasnovani na umjetnoj

inteligenciji (Artifical Intelligence)
integriranje različitih medija komunikacija u užoj i široj okolini

Kvalitetno voĎenje proizvodnje u uslovima oštrih trţišnih
zahtjeva smanjuje vremena odvijanja pojedinih aktivnosti
 SIMULTANI INŢENJERING (simultaneous engineering)
od ideje i konstrukcije, pa sve do izvoĎenja proizvodnje
(sa prekrivajućim, simultanim fazama) kao što to
prikazuje donja slika.
Za to je nuţan informacijski sistem kao integrator koji
vodi ka CIM-u.
„TRADICIONALNO“
PROJEKTOVANJE KONSTRUKCIJA I VERIFIKACIJA PRIPREMA
PROIZVODA CRTANJE PROTOTIPA PROIZVODNJE
SIMULTANI INŽENJERING
Konceptualni
dizajn
Paralelan rad projektnog tima
Animacija i i brze promjene
verifikaciona analiza
Detaljna konstrukcija i crtanje
Viša kvaliteta
Testiranje prototipa
Krada vremena odvijanja
aktivnosti
Tehnološko projektovanje
SKRAĆENJE
VREMENA
Priprema proizvodnje
OSNOVNI POJMOVI
PROIZVODNJA
 Proizvodnja je prostorno i vremenski odreĎen
proces svjesnog djelovanja čovjeka temeljen na
naučnim zakonitostima pri čemu dolazi do
svrsishodne korelacije više faktora meĎu kojima su
elementarni ljudska aktivnost, sredstva rada i
predmet rada, a u cilju stvaranja materijalnih dobara
i usluga. Rezultat proizvodnje je proizvod ili neka
usluga.
OSNOVNI POJMOVI
PROIZVODNI PROCES
Proizvodni je proces osnova svake industrijske
proizvodnje, a podrazumijeva sve aktivnosti i djelovanja
koja rezultiraju pretvaranjem ulaznih materijala (sirovina,
poluproizvoda) u gotov proizvod. On obuhvata i sva
sredstva i osoblje na kojima se i sa kojima se vrše
aktivnosti od skladišta ulaznog materijala do skladišta
gotovih proizvoda. Sastoji se od: tehnološkog procesa,
kontrole, transportnog procesa, skladištenja, zastoja,
te procesa organizacije i procesa informacija, pa
predstavlja nedjeljivu cjelinu tehnike, tehnologije,
organizacije i ekonomije.
OSNOVNI POJMOVI
MATERIJAL PROIZVOD/OTPAD
ENERGIJA PROIZVODNI TRANSFORMIRANA
ENERGIJA
INFORMACIJE
PROCES
INFORMACIJE
OPREMA, LJUDI
ORGANIZACIJA
Shematski prikaz faktora proizvodnog procesa
PROIZVODNI PROCES
Skladište Skladište
ulaznih materijala gotovih proizvoda
OSNOVNI POJMOVI
TEHNOLOŠKI PROCES
Tehnološki proces je bitan sastavni dio proizvodnog
procesa, i to onaj dio koji se odnosi na promjenu izgleda,
oblika, dimenzija i svojstava materijala (sve kvalitetne
promjene fizikalnih i hemijskih svojstava, kvaliteta
površine, relativan položaj ili vrstu spajanja u ugradbene
cjeline) od sirovog stanja do gotovog proizvoda. Integralni
tehnološki proces u metalopreraĎivačkoj industriji dijelimo
na uža specijalna područja (proizvodnja poluproizvoda,
dijelova, sastavljanje). Sastoji se iz OPERACIJA I
KONTROLA.
OSNOVNI POJMOVI
 Polazeći od postupnosti prerade osnovnih

materijala (sirovina) u finalni proizvod primjenom
različitih postupaka moţemo izvršiti podjelu
integralnog tehnološkog procesa na tehnološke
cjeline karakteristične za pojedinu vrstu
proizvodnje, odnosno specifična proizvodna
područja.
 U tom smislu integralni tehnološki proces moţemo
podjeliti na tri područja, koja predstavljaju, u općem
slučaju, tri faze pretvaranja:
OSNOVNI POJMOVI
Proizvodnja poluproizvoda odnosno tehničkih

tvorevina, koje se u drugoj fazi podvrgavaju daljnjoj
preradi
 valjanje,
 kovanje,
 lijevanje,
 presovanje,
 toplinska obrada,
 zavarivanje,
 sinteriranje,
 površinska zaštita,
OSNOVNI POJMOVI
Proizvodnja dijelova
 obrada odvajanjem čestica (struganje, glodanje,
brušenje,...)
 toplinska obrada,
 nanošenja (metalizacija, galvanizacija, plastifikacija,

bojadisanje),
 deformiranje na hladno,
 brizganje (plastike).
OSNOVNI POJMOVI
Montaţa podsklopova, sklopova i finalnog proizvoda

 spajanje vijcima,
 upresavanje,
 plastično deformiranje,
 zavarivanje,
 lemljenje,
 ljepljenje,
 površinska zaštita,
 ...
OSNOVNI POJMOVI
Pored ove tradicionalne podjele integralnog procesa, koja

se temelji na redoslijedu ukupne prerade, te sadrţi iste
postupke u više područja (npr. površinska zaštita, toplinski
postupci), koristi se u novije vrijeme i podjela prema VDI-
smjernicama, (slika), koja se temelji na postupcima,
nevezano od redoslijeda izvoĎenja.
OSNOVNI POJMOVI
OPERACIJA
TEHNOLOŠKI
PROCES
KONTROLA
TRANSPORT
PROIZVODNI
PROCES
ČEKANJE ILI ZASTOJ
SKLADIŠTENJE
PROIZVODNI SISTEM
Sistem je skup odreĎenog broja komponenti meĎusobno

povezanih u djelovanju.
Interakcije meĎu dijelovima mogu biti različite, pa se
njihovim mijenjanjem mijenjaju kvalitativna svojstva
dijelova i cjeline, pri čemu je obiljeţje cjeline različito od
sume obiljeţja pojedinih dijelova.
Proizvodni sistem je prema nomenklaturi CIRP-a
definiran kao: “organizacijski oblik koji integrira grupu
različitih funkcija kao podsistema neophodnih za
realizaciju industrijske proizvodnje predstavljenu skupom
aktivnosti koje su usmjerene na fizičke i kemijske
promjene ulaznih repromaterijala u finalne proizvode”.
PROIZVODNI SISTEM
Proizvodni sistem strukturiran je od više podsistema koji

su aktivni tokom njegovog funkcioniranja. Razlikujemo:
 obradni podsistem (izraci, oprema, alati),
 transportni sistem (transport, manipulacija, skladištenje),
 sistem prostora (proizvodni, pomoćni, skladišni,

saobraćajni),
 energetski sistem (izvori, mreţe),
 informacijski sistem (podloge, oprema, podrška),
 sistem radnog osoblja (proizvodni, pomoćni,

rukovodioci),
 sistem organizacije (makro i mikro organizacija,
rukovoĎenje).
PROIZVODNI SISTEM
Proizvodni sistem strukturiran je od više podsistema koji

su aktivni tokom njegovog funkcioniranja. Razlikujemo:
 obradni podsistem (izraci, oprema, alati),
 transportni sistem (transport, manipulacija, skladištenje),
 sistem prostora (proizvodni, pomoćni, skladišni,

saobraćajni),
 energetski sistem (izvori, mreţe),
 informacijski sistem (podloge, oprema, podrška),
 sistem radnog osoblja (proizvodni, pomoćni,

rukovodioci),
 sistem organizacije (makro i mikro organizacija,
rukovoĎenje).
PROIZVODNI SISTEM
ENERGIJA INFORMACIJE
ZGRADE KONAČNI
SIROVINE
MAŠINE PROIZVOD
OPREMA
RADNO OSOBLJE
ORGANIZACIJA RADA
OTPAD I
TRANSFORMIRANA
ENERGIJA
INFORMACIJE
Slika 3.2. Opšti model složenog proizvodnog sistema

PROIZVODNI SISTEM
 Proizvodni sistem dio je šireg poslovnog sistema, i to onaj
dio u kome nastaje proizvod. Strukturu sistema čine
elementi sistema, kao i odnosi meĎu njima. Detaljnije
strukturiranje izvršeno je u skladu sa narednom slikom:
PROJEKTOVANJE
PROIZVODA
ZAHTJEVI PROJEKTOVANJE
UPRAVLJANJE
TEHNOLOGIJE
TRŽIŠTA SISTEMOM
IZRADE
PROIZVODNJA GOTOV
SA MONTAŽOM
PROIZVOD
Slika 3.3. Osnovni model proizvodnog sistema

UPRAVLJANJE PROJEKTOVANJE PROIZVODA
ANALIZA DEFINICIJA KONCEPT SINTEZA

TRŽIŠTA PROIZVODA PROIZVODA VARIJANTI
ANALIZA I
OPTIMIRANJE
PROIZVODA
NABAVA IZRADA
KONSTRUK.
DOKUMENT.
PROJEKTOVANJE TEHNOLOGIJE
ZAHTJEVI UPRAVLJANJE PROJEKTO- PROJEKTOV. PLANIRANJE

VANJE TEHNOLOŠKOG PROCESA
TRŽIŠTA NALOZIMA
PROCESA KONTROLE
ALATA
ANALIZA IZRADA GRUPNA TEH. PROGRAM.
NC I CNC U MJERNIH
TROŠKOVA PROIZVODNJI UREĐAJA
ALATA
NABAVA
PROIZVODNJA
UPRAVLJANJE PLANIRANJE
PROIZVODNJE
ZALIHAMA
LANSIRANJE
PROIZVODNJE
MONTAŽA IZRADA
PROIZVODA DIJELOVA
GOTOV ISPORUKA KONTROLA

KVALITETA
PROIZVOD PROIZVODA
PROIZVODNJA
UPRAVLJANJE PLANIRANJE
PROIZVODNJE
ZALIHAMA
LANSIRANJE
PROIZVODNJE
MONTAŽA IZRADA
PROIZVODA DIJELOVA
GOTOV ISPORUKA KONTROLA

KVALITETA
PROIZVOD PROIZVODA
POSLOVNI SISTEM
 Poslovni sistem obuhvata sve resurse i aktivnosti

nuţne da se realizira odreĎeni poslovni cilj.
 Poslovni sistem se organizira na način da se sve
varijable, a dijelimo ih u tri osnovne skupine:
 ulazne,
 unutarnje i
 izlazne,
dovedu u odgovarajuće meĎusobne odnose kako bi se

optimalno ostvarili ciljevi poslovanja.
Ukupni poslovi poslovnog sistema grupiraju se u više
zaokruţenih cjelina koje se i dalje mogu dijeliti čak do
obima specifičnog posla kojeg moţe izvršiti pojedinac.
POSLOVNI SISTEM
Osnovne grupe poslova nazivamo funkcijama poslovnog

sistema, a tradicionalna podjela poslova u industrijskim
poslovnim sistemima rezultira grupiranjem na:
 komercijalnu funkciju (prodaja, nabava, servis),
 tehničku funkciju (konstrukcija i razvoj, proizvodnja,

kontrola, održavanje),
 financijsku funkciju (financiranje, računovodstvo),
 kadrovsku funkciju (osiguranje i obuka osoblja, pravni

poslovi, poslovi sigurnosti),
 specijalne funkcije (marketing, društveni standard).
Konkretno rastavljanje ovisi o objektivnim uslovima u kojima

preduzeće djeluje.
POSLOVNI SISTEM
POSLOVNI Kontrola izlaza
(PROIZVODNI)
ULAZNE SISTEM IZLAZNE
KARAKTERISTIKE KARAKTERISTIKE
 Stanje tržišta (kupci)  Proizvodi
 Repromaterijal Povratna veza  Kvalitet
 Energija  Rokovi
 Radna snaga  ....
Upravljačke odluke
 ...  ...
 ...  Prihodi
 Kapital (cijena) INTERNE  Rashodi (troškovi)
 Zakonski propisi  Efekti (profit)
(UNUTRAŠNJE)
KARAKTERISTIKE
 Tehnologija izrade
 Organizacija rada
 Efikas. Održavanja
 ...
 ....
 Politika cijena
 Politika plada
 Slika - Poslovni sistem sa relevantnim grupama variabli

PROIZVODNA FUNKCIJA POSLOVNOG
SISTEMA
 Rasčlanjivanje zadataka koje se vrši u organizaciji

nije sama sebi cilj, već se vrši radi naknadne sinteze,
tj. povezivanja srodnih skupina zadataka u sve šire i
šire cjeline. Na taj način definirane osnovne cjeline u
cilju lakšeg upravljanja poslovnim sistemom
nazivamo:
 FUNKCIJAMA  skupine povezanih poslova kojima
se najsvrsishodnije obavlja poseban zadatak
preduzeća,
 Zavisno o sloţenosti, načinu organizacije i okruţenju
poduzeća mogu se formirati različite funkcije, pri
čemu se svaka od funkcija organizira dalje u
podfunkcije, grupe, itd.
PROIZVODNA FUNKCIJA
POSLOVNOG SISTEMA
Tradicionalna podjela funkcija u industrijskim

poduzećima podrazumijeva:
 komercijalnu funkciju,
 tehničku funkciju,
 financijsku funkciju,
 kadrovsku funkciju,
 specijalne funkcije.
 PROIZVODNA FUNKCIJA  odnosi se na aktivnosti

neposredno vezane za proizvodnju, i predstavlja
centralni dio zadataka poslovnog sistema.
PROIZVODNA FUNKCIJA
POSLOVNOG SISTEMA
Proizvodna funkcija uobičajenog industrijskog poduzeća

obuhvata poslove podjeljene u tri osnovna područja:
 PRIPREMU proizvodnje,
 PROIZVODNJU (izvršenje),
 POSLUŢIVANJE proizvodnje.
PRIPREMA prethodi proizvodnom procesu, ali je izuzetno

značajna jer o njoj zavise rezultati proizvodnje i poslovanja.
Pripremom se daju značajni odgovori na pitanja: kako, čime, za
koje vrijeme, gdje, uz kakve troškove proizvoditi. Dijeli se na:
 Tehnološku pripremu i
 Operativnu pripremu
PROIZVODNA FUNKCIJA
POSLOVNOG SISTEMA
 Tehnološka pripremu - obuhvata poslove izrade

tehnološkog procesa, konstrukcije spec. alata, izradu
normativa,
 Operativnu pripremu - obuhvata poslove operativnog
planiranja, lansiranja i praćenja proizvodnje, transport,
osiguranje alata i repromaterijala.
 PROIZVODNJA obuhvata aktivnosti izrade djelova i njihovu

montažu. S obzirom da se stvara višak vrijednosti
orjentacija je na smanjenje svih vrsta gubitaka, te povećanje
iskoristivosti materijalnih i kadrovskih resursa. Dijeli se
prema vrstama aktivnosti, a organizacijski formalizira kroz
pogone i radione.
PROIZVODNA FUNKCIJA
POSLOVNOG SISTEMA
POSLUŢIVANJE proizvodnje se u pravilu odvija tokom

proizvodnog procesa, ali može i prije i kasnije. Svakako treba
spomenuti posluživanje sirovinama, alatom i energentima. Uz
to nužno je utvrditi kvalitetu proizvoda koji napušta proizvodni
proces, te osigurati kontinuitet proizvodnje. To omogućuju dvije
organizacijske cjeline u okviru proizvodne funkcije:
 kontrola kvalitete - poslovi ulazne i tekuće kontrole,
 odrţavanje i energetika - tekuće održavanje i generalni

remont, posluživanje energetskih postrojenja…
UTICAJNI FAKTORI NA ORGANIZACIJU
PROIZVODNE FUNKCIJE
POSLOVNA POLITIKA
Njom se definiše razvojna politika proizvodne funkcije u okviru
poslovnog sistema: mjesto, uloga i nivo razvijenosti kako bi se
osiguralo uspješno poslovanje preduzeća.
PROIZVODNA POLITIKA
Proizlazi iz poslovne politike, i njom se detaljiziraju svi stavovi
vezani za proizvodnju kako bi se optimalno ostvarili proizvodni
ciljevi. Razlikujemo politike:
 razvoja organizacijske strukture (prema proizvodnom
programu),
 autarhičnosti (stepen obrade strateški bitnih pozicija),
PROIZVODNE FUNKCIJE
 osiguranja alata (spec. alat - vlastita izrada i održavanje),

 održavanje proizvodne opreme (vlastita ili treća lica),
 financiranja (globalno i terminski),
 raspoloživosti materijalnih sredstava (alata, opreme),
 raspoloživosti radnog osoblja,
 ostvarenja nadzora nad kvalitetom.
PROIZVODNE FUNKCIJE
PROIZVODNI PROGRAM
Značajan faktor, a posebno ga opisuju sljedeće karakteristike:
 konstrukcijske ( struktura sklopova, tolerancije, kvalitet
površine, sličnost),
 tehnološke (složenost postupaka izrade, tehnološka
sličnost),
 proizvodne (godišnji obim proizvodnje, dinamika,
dugoročnost trajanja).
POLOŢAJ I ULOGA PRIPREME RADA
(PROIZVODNJE)
Od predviĎanja do početka realizacije na radnim mjestima

obrade (obradnim sistemima) treba obaviti širok i raznovrstan
skup aktivnosti čije je, uobičajeno, zajedničko ime priprema
proizvodnje odnosno rada. Za samu proizvodnju značajna je
njezina priprema i posluživanje koji s njom moraju biti
organizirani u funkcionalnoj cjelini. Stepen organiziranosti
pripreme uglavnom ovisi o karakteru i tipu proizvodnje i govori
kada se priprema vrši, tko je obavlja i koliko detaljno.
Zadatak pripreme proizvodnje sastoji se u tome da se prije
početka proizvodnje ispitaju i utvrde sve okolnosti uz koje će
se proizvoditi kako bi se proizvodni proces mogao odvijati
normalno, bez zastoja i ekscesa i bez nepotrebnih
improvizacija.
(PROIZVODNJE)
Priprema proizvodnje planira proizvodnju i unaprijed odreĎuje

sve kvantitativne, kvalitativne i vremenske odnose. Pet je
osnovnih grupa zadataka pripreme proizvodnje:
 izrada tehnoloških procesa,
 poslovi konstrukcije i osiguranja alata,
 poslovi studija rada i racionalizacije,
 planiranje proizvodnje i materijalnih resursa,
 izrada i lansiranje operativne dokumentacije, te
 praćenje proizvodnje.
(PROIZVODNJE)
Ovi zadaci se mogu iskazati i kao:

 utvrĎivanje stvarnih uslova i okolnosti pod kojima će se
proizvoditi (realizovati plan),
 blagovremeno pripremiti sve elemente potrebne za
proizvodnju
 uskladiti količinske, kvalitativne, vremenske i prostorne
odnose u proizvodnom sistemu.
OBEZBJEĐENJE OD IZNENAĐENJA
IZBJEGAVANJE IMPROVIZACIJA
Organizacijske jedinice u okviru kojih se realiziraju ovi zadaci
su tehnološka i operativna priprema (obuhvata poslove
planiranja, terminiranja, lansiranja i praćenja proizvodnje).
(PROIZVODNJE)
PODRUČJE
PRIPREME
ODREĐIVANJE IZVOĐENJE
PLANIRANJE PRIPREMA
CILJEVA
tmin
tmax
REGULISANJE ODL KONTROLA
Modelski prikaz prostora pripreme rada

Tehnološka priprema
Aktivnosti tehnološke pripreme mogu se obavljati vremenski

nezavisno od toka procesa izrade. Obim aktivnosti tehnološke
pripreme ovisi od tipa proizvodnje, izvršene podjele rada u
poslovnom sistemu, od toga radi li se o osvojenom ili novom
proizvodu i od širine djelatnosti poslovnog sistema. U najširem
smislu tehnološka priprema obuhvata slijedeće aktivnosti:
 projektovanje i konstruisanje proizvoda, tehnološke
racionalizacije i rekonstrukcije odnosno sve aktivnosti tehničke
prirode kojima se odreĎuju karakteristike budućeg proizvoda,
 izrada plana izrade odnosno odreĎivanje stepena
obuhvatnosti izrade proizvoda i
 odreĎivanje tehnoloških procesa, kojim se preciziraju
tehnološki uslovi rada.
Težište ovih grupa aktivnosti je više na tehnici rada

(konstruisanje, odreĎivanje tehnologije) nego na
organizacionoj metodici i aktivnosti. MeĎutim u vezi
konstrukcije (recepture) proizvoda i projektovanja tehnoloških
procesa javljaju se bitni problemi organizacije i ekonomije, čija
se rješenja znatno uslovljavaju ovim grupama aktivnosti
tehnološke pripreme.
Tehnološka priprema odreĎuje tehničke elemente i tehničke
faktore na kojima počiva proizvodnja (rad). Oni mogu da se
primjene u različitim kombinacijama.
Svaka od mogućih kombinacija faktora konstrukcije i

tehnološkog procesa ima svoj rezultat obzirom na:
 vrstu primjenjenih sredstava rada,
 obim angažovanih sredstava u proizvodnji i
 veličinu utrošaka i troškova pri proizvodnji.
Svako konstrukciono i tehnološko rješenje ima odreĎen uticaj
na uspješnost proizvodnje prije svega na produktivnost,
ekonomičnost i rentabilnost. Otuda su ovi principi i principi
kojima se treba rukovoditi pri tehnološkoj pripremi rada.
OdreĎena konstruktivna i tehnološka rješenja imaju veći ili
manji uticaj na proizvodnju i korištenje proizvoda sa stanovišta
naprezanja izvršioca te je princip minimalnog psihofiziološkog
naprezanja je princip tehnološke pripreme.
Projektovanje i konstruisanje proizvoda
Ova skupina aktivnosti spada u tehnološku pripremu u

poslovnim sistemima kod kojih nije razvijena funkcija razvoja ili
nema za to posebna organizaciona jedinica (razvoj proizvoda).
Projektovanje i konstruisanje proizvoda ima svoje odreĎene
principe i zakonitosti kojima se odreĎuju tehničke karakteristike
proizvoda. Tehničke karakteristike proizvoda veoma utiču na
buduću organizaciju i ekonomiju proizvodnje. Zato ih treba
odmah kanalisati u smjeru olakšanja proizvodnje. U ovoj fazi
tehnološke pripreme odlučuje se o bitnim elementima:
 izboru namjene i vrste proizvoda,
 odreĎivanju tehničkih karakteristika (oblika, dimenzija, broju

dijelova, kvalitetu izrade itd) i
 izboru materijala.
Plan izrade proizvoda
Izrada svih proizvoda koji imaju više od jednog dijela sastoji se

od izrade dijelova i montaže tih dijelova u gotov proizvod. Zbog
toga je složeni proizvod potrebno raščlaniti na sklopove,
podsklopove i elemente u cilju utvrĎivanja šta će se od toga
raditi u posmatranom proizvodnom sistemu odnosno da se
utvrdi koji elementi:
 će se raditi od početnih materijala,
 će se raditi od poluproizvoda,
 će se nabaviti od drugih na bazi kooperacije i
 su standardni i nabaviće se na tržištu.

Plan izrade proizvoda
Rješenje koje će se izabrati zavisi od više faktora:

 mogućnost racionalne izrade u samom proizvodnom sistemu,
 mogućnost optimalnih korištenja svojih kapaciteta,
 mogućnost nabavke elemenata, podsklopova i sklopova od
drugih,
 politike razvoja preduzeća itd.
OdreĎivanje ovih rješenja predstavlja izradu plana izrade
odnosno odreĎivanje stepena obuhvatnosti izrade. To je
postupak koji se uvijek javlja kod projektovanja novih
proizvodnih sistema odnosno to je stalan proces tehnološke
pripreme u pojedinačnoj i maloserijskoj proizvodnji, a rjeĎi kod
masovne i velikoserijske proizvodnje jer ga veoma često radi
funkcija razvoja ako je konstituisana u preduzeću.
OdreĎivanje tehnološkog procesa
Tehnološki proces je skup aktivnosti kojima se mijenja sastav,

kvalitet, struktura, oblik i veličina materijala za izradu u cilju
dobivanja željenog proizvoda.
OdreĎivanje tehnološkog postupka ima odreĎene karakteristike:
 blagovremenost, obzirom na obaveze koje ima prema
kupcima,
 preciznost, obzirom na uslove i
 potreban stepen detaljnosti obzirom na tip proizvodnje koji

se primjenjuje.
Podloge za projektovanje tehnološkog proces su:

 plan izrade proizvoda,
 tehnička (radioničkom) dokumentacija proizvoda,
 pregled raspoloživih mašina i ureĎaja,
 pregled raspoloživih alata, pristroja i pomagala i
 pregledom postojećih kadrova.

Kad se prikupe ovi podaci pristupa se odreĎivanju osnovnih

elemenata tehnološkog procesa (faze):
 izbor početnog materijala,
 izboru vrste i redoslijeda operacija i kontrola,
 odreĎivanju mašina za izvoĎenje operacija,
 odreĎivanju potrebnih alata, pristroja i pomagala,
 odreĎivanju potrebnog profila izvršilaca i
 odreĎivanju vremena potrebnog za izvoĎenje svake

operacije,
 odreĎivanje drugih resursa za realizaciju (energije,
pomoćnih materijala, dodatnih materijala i dr.)
Svaka od ovih faza je složena, ima odreĎene principe i

obraĎuje se u posebnoj disciplini Projektovanje tehnoloških
procesa. Tehnološki postupak je relativno stalan u serijskoj i
masovnoj proizvodnji. Kad dolazi do promjena one nisu nagle i
posljedica su objektivnih uslova proizvodnje, a obično se
izražavaju u slijedećim vidovima:
 zamjena operacije ili skupa operacija racionalnijim (kovanje
umjesto livenje recimo),
 spajanje operacija uvoĎenjem novih alata ili pomagala,
 razdvajanjem operacija u cilju pojednostavljenja,
 pribavljanjem novih mašina ili rekonstrukcijom i
 promjenom materijala.
 Izmjene tehnološkog procesa treba provoditi organizovano

tako da se ono što se dobije u racionalizaciji ne izgubi u
narušavanju organizacije. Naročito je važno da o
promjenama tehnološkog procesa budu obavješteni oni
izvršioci čiji je zadatak vezan za odreĎeni tehnološki proces
kao analitičar vremena (normirac), planer operativnog plana
i rukovodilac proizvodnje. IzvoĎenje tehnološkog postupka
prema dokumentaciji i uvoĎenje izmjena po odreĎenom
postupku predstavlja tehnološku disciplinu, koja je
neophodan element uspjeha proizvodnog i poslovnog
sistema.
Kod pojedinačne i maloserijske proizvodnje promjene

tehnološkog procesa su stalne ali samo u redoslijedu i broju
operacija. Naime i tu se ponavljaju stalno iste operacije ali u
drugom redosljedu i broju, koristi se isti alat (uz ponekad neke
dopune) i iste mašine. Zato se tehnološki proces razraĎuje sa
manjim stepenom detaljnosti, uglavnom po fazama kao na
primjer (izrada čelične konstrukcije):
 rezanje,
 bušenje,
 sklapanje,
 zavarivanje,
 bojenje i
 montaža.
Projektovanje tehnološkog procesa zahtjeva od tehnologa

poznavanje tehnoloških procesa, ekonomike proizvodnje i
ukupnih mogućnosti preduzeća. U svom radu tehnolog se služi
odreĎenim sredstvima i podacima kao što su:
 kartoteka mašina i postrojenja olakšava izbor najpogodnijeg
obradnog sistema za svaku operaciju.
 kartoteka opterećenja radnih mjesta koja omogućava da se
vidi zauzetost radnih mjesta, olakšava ravnomjerno
opterećenje kapaciteta, ustanovljenje grla proizvodnje...,
 plan organizacije sa rasporedom objekata, saobraćajnica i
radnih mjesta u svakom pogonu što omogućava izbor
najboljeg redoslijeda operacija sa stanovišta kretanja
materijala i dužine transportnih puteva,
 kartoteka materijala koja mu omogućava izbor materijala po

dimenzijama i drugim karakteristikama,
 katalozi proizvoĎača materijala, a naročito osnovnih sirovina
i materijala,
 kartoteka naprava i alata koja služi da se predviĎaju
raspoloživi alati,
 standardi vremena proučavanje rada ili normirac tehnolog,
 razni priručnici, propisi, normogrami i slično, koji služe za
razradu tehnološkog procesa, konstruisanje alata i naprava i
slično i
 sreĎeni ranije utvrĎeni i provjereni tehnološki procesi.
Tehnologija se stalno usavršava. Zato tehnolozi treba da se

stalno usavršavaju i prate razvoj nauke i tehnike. Od rada
tehnološke pripreme veoma zavisi odvijanje proizvodnog i
poslovnog procesa i njihovi efekti, a posebno:
 ekonomičnost tehnoloških procesa,
 ravnomjerno opterečenje radnih mjesta,
 kretanje materijala u procesu prerade,
 racionalno korišćenje mašina i postrojenja,
 racionalno korišćenje alata i naprava,
 racionalno korišćenje materijala,
 pravilan rad operativne pripreme i nesmetan tok proizvodnje
obzirom na tačnost podataka koji se daju u tehnološkoj
razradi.
Obzirom na navedeni uticaj posebnu pažnju treba posvetiti

izboru kadrova koji će raditi na poslovima tehnološke pripreme.
Tehnolog treba dobro da poznaje:
 tehnologiju prerade materijala i njegove karakteristike,
 karakteristike mašine za preradu materijala,
 stanje radnih sposobnosti mašine u preduzeću,
 stručni nivo zaposlenih,
 principe ekonomike proizvodnje i strukturu troškova izrade,
 principe i metode proučavanja rada,
 sisteme mjera i tolerancije,
 tehničke karakteristike, funkcionalnost i namjenu proizvoda

za koje projektuje tehnološki proces.
 U svom radu tehnolozi treba da su u neposrednoj vezi sa

proizvodnjom kako bi pratili i provjeravali svoj rad. Tehnolozi
trebaju imati i teoretska znanja i praktična iskustva.
OPERATIVNA PRIPREMA PROIZVODNJE
Za razliku od tehnološke, operativna priprema se vrši svaki put

prije započinjanja neke proizvodnje, tj. onoliko puta godišnje
koliko se u proizvodnju lansira istovrsni proizvod (serija), i
temelji se na informacijama iz tehnološkog procesa i potrebnim
količinama proizvoda.
Ukratko, operativnom pripremom definira se što će se
proizvoditi (proizvodi), u kojim količinama, definiraju se termini
početka i završetka aktivnosti proizvodnog procesa, ali se
dinamički planiraju i svi potrebni materijalni resursi, kapaciteti
proizvodne opreme i radno osoblje. Na osnovu operativne
dokumentacije proizvodnja se lansira, prati, optimira promet
zaliha svih materijalnih resursa, vrši obračun troškova, te se
omogućuje upravljanje aktivnostima proizvodnog procesa.
Aktivnosti organizacione pripreme, odnosno operativne,

vremenski su neposredno vezane za izvoĎenje tehnološkog
procesa. Operativna priprema obuhvata sljedeće skupine
aktivnosti:
 operativno planiranje,
 administrativno sprovoĎenje operativnog plana koje se svodi

na izradu radne dokumentacije,
 lansiranje,
 obezbjeĎenje radnih mjesta izrade alatima, materijalima,

energijom i drugim potrebnim elementima.
U izvršenju svojih zadataka operativna priprema usko saraĎuje
sa više drugih podfunkcija i funkcija poslovnog sistema.
Od tehnološke pripreme dobije razraĎenu tehnološku

dokumentaciju na osnovu koje rasporeĎuje tehnološki proces u
prostoru i vremenu. Prodaja dobiva od operativne pripreme
moguće rokove isporuke. Za neispunjenje rokova isporuke
odgovornost pada prije svega na operativnu pripremu.
MeĎutim razlozi za neodržane rokove često su izvan nje kao:
 neispravni konstrukcioni crteži koji su već lansirani u
proizvodnju,
 nedostaci tehnološkog procesa koji je već lansiran na radna
mjesta,
 neuspjela konstrukcija alata,
 zakašnjenja isporuka materijala,
 nestanak električne energije i slično.
Nabrojane aktivnosti su složene i kompleksne, te direktno

utječu na ekonomičnost odvijanja proizvodnje iskazanu kroz
neujednačenost dovršenja izrade pojedinih pozicija, te time i
na povećanje zaliha kao i produženje rokova isporuke.
Stoga je očito da su kontakti operativne pripreme sa ostalim
organizacijskim jedinicama, kako u okviru proizvodne
funkcija tako i u okviru ukupnog poslovnog sistema, vrlo
česti i dinamički kontinuirani, posebice jer planiranje,
terminiranje, lansiranje i praćenje ovisi o mnoštvu
informacija i njihovom prijenosu, te komunikaciji sa različitim
organizacijskim jedinicama (prikaz na slijedećoj slici)
FINANSIJSKA MANAGEMENT KADROVSKA I

FUNKCIJA PRAVNA FUNKCIJA
MARKETING RAZVOJ
PRODAJA PLANIRANJE I
KONSTRUKCIJA
PRIPREMA
PROIZVODNJ
NABAVA E TEHNOLOŠKA
INTERNA PRIPREMA
PROMIDŽBA
PROIZVODNJA
KONTROLA ODRŽAVANJE SKLADIŠTA
Kontakti operativne pripreme

Zadaci operativnog planiranja
Rezultati proizvodnje zavise od operativnog planiranja više od

bilo kog drugog instrumenta za voĎenje proizvodnje. Mali je
broj preduzeća u kojima se operativno planiranje sistematski
postavlja, a još manji onih u kojima se ono dosljedno provodi.
Jedan od bitnih faktora za sprovoĎenje operativnog plana je
radna disciplina, a ona često nije na zadovoljavajućem nivou.
Dalje operativno planiranje je vrlo složen postupak.
TakoĎe za kvalitetno operativno planiranje trebaju kvalitetne
podloge (informacije, standardi faktora proizvodnje) kojih nema
u velikom broju poslovnih sistema.
Da bi bilo uspješno mora da se:

 odabere odgovarajuća metoda planiranja za postojeći tip
proizvodnje,
 tačno definiše postupak planiranja,
 preciziraju instrumenti na kojima počiva plan,
 odabrati odgovarajuću terminsku jedinicu,
 raspolagati standardima osnovnih faktora proizvodnje i
 raspolagati najnovijim informacijama o značajnim

parametrima sistema i njegovog okruženja.
Dobro postavljen operativni plan utvrĎuje slijedeće:

 koje operacije, dijelove i proizvode treba u planskom
periodu uraditi i sa kojim vremenskim trajanjem,
 koje zadatke treba izvršiti na svakom radnom mjestu,
 kojim redom i
 vrijeme trajanja izvršenja, odnosno rokove.
Plan je dobro postavljen ako su sva radna mjesta potpuno
opterećena, ako su proizvodni radnici normalno zaposleni, ako
nema čekanja i drugih smetnji.
Kod masovne proizvodnje ovo se postiže lakše jer jedan
proizvod stalno prolazi kroz radna mjesta čiji su kapaciteti
usklaĎeni. Dovoljno je OP precizirati ritam ulaska materijala na
prvu fazu i ritam izlaska gotovog proizvoda.
Kod pojedinačne proizvodnje teško se postiže usklaĎenost

svih faktora proizvodnje jer su uglavnom promjenjivi i teško ih
je precizirati za duži period.
U nekim preduzećima smatraju da uopšte ne treba operativno
planirati, jer to predstavlja izgubljeno vrijeme kad nastanu
objektivni momenti koji se nisu mogli predviditi u momentu
planiranja. Po njima treba uzimati samo poslove za čije
izvršenje su ispunjeni uslovi.
Tačno je da ovakvim rješenjem rukovoĎenje proizvodnim
procesom najjednostavnije, ali ostale funkcije ne mogu
kvalitetno da izvršavaju svoje zadatke.
Preduzeće dolazi u situaciju da mu skladišta "vode" poslovnu

politiku. Prodajna funkcija ne može da zaključi čvrste ugovore,
finansije nemaju orjentacije u pogledu likvidnosti, nabava ne
može da se rukovodi principom optimalnih zaliha već joj se
glavna briga da skladišta materijala budu puna, kako
proizvodnja ne bi stala. Zbog svih ovih razloga operativno
planiranje je neophodno za uredno odvijanje poslovnog procesa
preduzeća.
U operativnom planiranju najdalje se došlo kod serijske
proizvodnje. Zato zaključci koji se mogu donijeti za metodologiju
planiranja serijske proizvodnje i instrumenti koji su neophodni za
njeno planiranje mogu da posluže i za planiranje masovne i
pojedinačne proizvodnje uz izvjesne izmjene.
UtvrĎivanje operativnog planskog perioda
Prvi problem koji treba rješiti kod operativnog planiranja je

izbor perioda za koji se radi operativni plan.
NEMA ŠABLONA!!!!
Dobro je da je planski period što duži, jer će na osnovu
predviĎanja proizvodnje za duži period i ostale funkcije moći
bolje da se organizuju i da postignu stabilniji tok, a organi
upravljanja da vode dosljednu i dalekovidniju poslovnu politiku.
On treba da bude što duži uz uslov da je realan, da ne bi
nastala potreba za izmjenama plana tokom njegovog izvršenja.
Može se desiti da, zbog dugog perioda, plan ne budu dovoljno
precizan pa da se pojave preopterećenja kapaciteta i
nemogućnost ispunjenja ugovorenih rokova. Ili da dio
kapaciteta ostane nezauzet.
Dužine operativnog planskog perioda različite. Brodogradilišna

i graĎevinska preduzeća imaju znatno duži period od onih u
metalnoj industriji. Preduzeća sa masovnom proizvodnjom
neće imati nikakvih teškoća ako postave operativni planski
period duži (recimo mjesec dana) jer imaju jednostavan
asortiman, kapaciteti radnih mjesta su usklaĎeni, ustaljen ritam
proizvodnje i slično. U metalopreraĎivačkoj industriji, naročito
maloserijskoj proizvodnji i širokog asortimana, obično imaju
problema da izvrše plan postavljen za mjesec dana unaprijed.
Ako se izabere prekratak period operativnog plana onda će
nas nepredvidjene pojave prisiliti da prebacujemo zadatke iz
jednog plana u drugi. Time se gubi prednost preciznosti
planiranja koja se želi dobiti.
U svakom slučaju ne treba ići sa planskim periodom ispod

jedne sedmice, jer ostale funkcije ne bi mogle da imaju nikakvu
orijentaciju za svoj rad.
1 godina > top > 1 sedmica
Uglavnom, može se reći da dužina operativnog planskog

perioda ovisi najviše od slijedećih faktora:
- proizvodnog programa i asortimana,
- tipa proizvodnje,
- stanja na tržištu materijala i
- preciznost planskih podloga.
Sadrţaj operativnog plana
Operativnim planom se vrši razrada osnovnog plana i njegova

korekcija usljed promjena i uticaja koji su nastali od vremena
izrade osnovnog plana. Ti uticaji mogu da budu veoma različiti:
 promjene na tržištu gotove robe,
 promjene na tržištu materijala,
 promjene u stanju proizvodih kapaciteta,
 promjene u pogledu kadrova,
 nepredviĎene atmosferske prilike (recimo za montažu vani),
 nedovoljno tačan račun u osnovnom planu jer se radi sa

prosječnim veličinama itd.
Sve ove promjene operativna priprema usklaĎuje i usmjerava
kako bi se izvršio osnovni plan.
Sve ove promjene operativna priprema usklaĎuje i usmjerava

kako bi se izvršio osnovni plan.
Operativni plan treba da obuhvati sva radna mjesta u
radionicama i sve operacije, dijelove i proizvode koji treba da
se rade na tim radnim mjestima. Operativni plan dalje treba da
precizira:
 koje su to operacije, dijelovi i proizvodi koji će se raditi u
planskom periodu i
 kojim redom treba da uĎu u rad svaka operacija, dio ili
proizvod.
Pri utvrĎivanju sadržine operativnog plana za konkretni period

planer mora da se rukovodi sljedećim elementima:
 obaveze prema kupcima (najznačajniji element),
 potreba za što potpunijim korišćenjem kapaciteta i
 održanje kontinuiteta rada na započetim poslovima (jednom

započeti posao ne prekida do njegovog završetka)
Priprema za izradu operativnog plana
Operativni plana mora imati veliku preciznost pa se prije

pristupanja izradi plana treba izvršiti pripremu i provjeravanje
sljedećih elemenata:
 stanje izvršenja poslova u toku,
 stanje ugovaranja novih poslova,
 stanje materijala za izradu na zalihi,
 stanje i raspoloživost kapaciteta,
 zalihe alata i stanje pribora,
 stanje sa kadrovima,
 stanje normi rada i njihova pripremljenost za korištenje pri

operativnom planiranju i
 nivo razraĎenosti tehnološke dokumentacije.
Izrada operativnog plana počinje nekoliko dana prije njegove

realizacije (često deset dana ranije ako je period planiranja
mjesec dana).
Zato je potrebno steći uvid:
 U nivo dovršenosti proizvoda koji su u procesu proizvodnje i
napraviti procjenu odnosno proračun mogućnosti njihovog
završetka do početka realizacije novog plana.
 Stanje ugovorenih poslova treba provjeriti i ne stavljati u
plan ništa što nije sigurno ugovoreno i potpuno raščišćeno.
 U plan treba unijeti samo one proizvode i dijelove za koje
materijal već postoji na skladištu.
Prije pristupanja izradi plana treba utvrditi stanje mašina:

 stanje radnih karakteristika,
 koje će mašine u remont i
 hoće li se neke od njih isključivati iz pogona.
Često se kao dodatak operativnom planu proizvodnje dodaje
plan održavanja
Kod izvjesnih vrsta djelatnosti pitanje alata i pribora presudno
utiče na izvršenje plana.
Operativni plan treba da bude zasnovan na normativima
vremena, na osnovu kojih mogu da se odrede:
 rokovi početka i završetka pojedinih poslova,
 ciklusi proizvodnje po dijelovima i sklopovima,
 opterećenje pojedinih kapaciteta itd.
Tipovi proizvodnje
 Tip proizvodnje opisuje da li sa jednom

pripremljenom proizvodnjom moţemo da
proizvedemo jedan proizvod, seriju proizvoda ili
neograničenu količinu proizvoda, odnosno pod
TIPOM PROIZVODNJE podrazumijeva se količina
proizvoda iste vrste koja se istovremeno radi u
okviru jednog tehnološkog ciklusa.
Sa stanovišta tipa proizvodnje razlikujemo:
pojedinačnu proizvodnju – za slučaj da se
proizvodi jedan ili nekoliko različitih proizvoda,
količinsku proizvodnju – za slučaj da se proizvodi
u nekim odreĎenim količinama.
Tipovi proizvodnje
U području količinske proizvodnje razlikujemo:

1. Serijsku proizvodnju sa podvrstama:
 maloserijsku,
 srednjeserijsku i
 velikoserijsku proizvodnju (prekidnog i

neprekidnog karaktera).
2. Masovnu proizvodnju.
3. Automatsku proizvodnju
4. Lančanu proizvodnju
Tipovi proizvodnje
Sa stanovišta toka proizvodnih procesa razlikujemo:

 prekidan i
 neprekidan tok.
Prekidan tok moţe da se odnosi na:

 proizvodnju uvijek novog proizvoda (pojedinačna
proizvodnja),
 proizvodnju više proizvoda u serijama koje se
povremeno ponavljaju (ponavljajuća serijska
proizvodnja).
Neprekidan tok se odnosi na proizvodnju uvijek istog
komada (masovna proizvodnja).
Osnovne karakteristike pojedinačnog
tipa proizvodnje su:
 proizvodnja se vrši po narudţbi, za poznatog kupca,
 tehnička priprema se vrši za svaki posao-proizvod
 priprema radnog mjesta se vrši za svaku operaciju na
svakom mjestu,
 mašinski park je sastavljen od univerzalnih mašina
usljed potrebe prilagoĎavanja svakodnevnim
promjenama asortimana proizvoda,
 bogat mašinski park radi mogućnosti ostvarenja
svakog posebnog zadatka,
 radna mjesta su rasporeĎena u grupama prema
srodnosti (što svakako zahtijeva i drugačiju
organizaciju unutrašnjeg transporta),
Osnovne karakteristike pojedinačnog
tipa proizvodnje su:
 obzirom na česte promjene asortimana kao i na
okolnost da je oteţano planiranje vrsta proizvoda koji
će se raditi potrebno je posjedovati radnu snagu sa
prosjećno većim stepenom kvalifikovanosti,
 zalihe materijala su veće nego u serijskoj ili masovnoj
proizvodnji,
 ciklus proizvodnje je duţi nego u serijskoj ili
masovnoj proizvodnji, a mogućnost primjene
standarda (vremena) daleko manja.
Ovakav tip proizvodnje karakterističan je za proizvode
sa jako izraţenim individulanim karakteristikama npr.
mostovi, turbine, kotlovi, brodovi itd.
Osnovne karakteristike
serijskog tipa proizvodnje su:
 proizvodnja se vrši za skladište, ne čekajući kupca
 troškovi pripreme radnog mjesta odnose se na sve
komade jedne serije,
 troškovi konstruktivno-tehnološke razrade odnose se
na čitavu seriju,
 razrada tehnološkog procesa je detaljna,
 stepen detaljnosti zavisi od broja komada
 struktura radne snage je na prosječno niţem nivou
nego u pojedinačnoj proizvodnji jer je tehnološki
proces podjeljen na veći broj jednostavnijih operacija.
Ovdje mogu da rade i priučeni radnici što pojeftinjuje
proizvodnju,
serijskog tipa proizvodnje su:
 mašinski park i alati imaju specijalistička obiljeţja,
a stepen specijalnosti zavisi od tipa proizvodnje
(malo, srednje ili velikoserijska),
 primjena standarda (vremena) je široka.
Ovaj tip proizvodnje karakterističan je za proizvode

koji po svojim osobinama mogu da zadovolje širi krug
potrošača.
Masovna proizvodnja
Masovna proizvodnja je proizvodnja u kojoj proces

proizvodnje neprestano teče jer se sa jedne strane
nalaze gotovi proizvodi, a sa druge ubacuju sirovine
za proizvodnju novih proizvoda.
Moţemo da zaključimo da je masovna proizvodnja

kontinualna proizvodnja istorodnih proizvoda u
velikom broju za trţište nezavisno od traţnje za
proizvodima u datom trenutku niti od realizacije. Ako
se proizvodnja ne moţe odmah realizovati, gotovi
proizvodi se privremeno skladište.
masovnog tipa proizvodnje su:
 uzak asortiman prizvoda,
 proizvodnja je kontinuirana – radi se u tri smjene,
 postojanje stalnog i trajnog trţišta,
 postojanje stabilne sirovinske baze,
 specijalne i automatske mašine,
 radna mjesta su grupisana u odjeljenja prema toku
tehnološkog procesa,
 odjeljenje vrši samo jednu fazu prerade,
 radionička priprema je izvršena u fazi izgradnje
 ciklus proizvodnje je ravan vremenu koje je
tehnološki neophodno da materijal proĎe od prve
do posljednje faze,
masovnog tipa proizvodnje su:
 priučena radna snaga,
 efikasna tehnička kontrola,
 nema praznih hodova,
 unutrašnji transport je mehaniziran je se radi o
velikim količinama,
 problemi odrţavanja sredstava i ureĎaja su jako
izraţeni,
 proizvodnja se prekida obično jedanput u godini radi
remonta postrojenja.
Masovni tip proizvodnje zastupljen je u metalurgiji,
prehrambenoj, tekstilnoj, hemijskoj industriji i sl. koje
rade jednu vrstu proizvoda za koju postoji trajna i
masovna potraţnja.
Automatska proizvodnja
Automatska proizvodnja je najviši vid organizovanja

proizvodnje. Osnovne karakteristike ovog vida
proizvodnje su:
 Proizvodni proces je automatizovan
 Ne postoji klasična forma radnog mesta jer je sada
sve organizovano u okviru automat-fabrike.
 Postoji puna proizvodno-tehnološka sinhronizacija.
 Eliminisan je transport odnosno ljudski rad.
 Postoji automatska kontrola po fazama.
 Ljudski rad je samo izuzetno zadrţan.
 Ovaj vid proizvodnje zahteva veće investicije.
 Potrebno je naći masovno trţište za duţi vremenski
period sa uskim asortimanom proizvoda.
UTVRĐIVANJE TIPA PROIZVODNJE
Izbor tipa proizvodnje vrši se na osnovu ispitivanja

odnosa izmeĎu vremena trajanja svih operacija
obrade jednog komada i ritma proizvodnje. Pomenuti
odnos se naziva stepenom ili koeficijentom serijnosti
i izračunava se kao:
K ser 
 t ii
R
gdje je:
tii – vrijeme trajanja i-te operacije,
R – ritam proizvodnje (vrijeme koje proteče izmeĎu
izlaska dvije uzastopne jedinice proizvoda na zadnjoj
operaciji) .
Kk
R
qj
gdje je:
Kk – koristan kapacitet,
qj – količina (obim) proizvoda za dati vremenski period.
Koristan kapacitet se izračunava prema:
K k  mk  nk  sk  k
gdje je:
mk – broj radnih dana u godini,
nk – broj radnih sati u smjeni,
sk – broj smjena na dan i
k - stepen vremenskog iskorištenja.
Ukoliko je:
1. K ser  1 odnosno  tii  R
PROIZVODNJA JE MALOSERIJSKA
2. K ser  1 odnosno  tii  R

PROIZVODNJA JE SERIJSKA
Za odreĎivanje karaktera serijnosti potrebno je uzeti

dodatni kriterij i to putem vremena trajanja najduže
operacije. Ako je:
a) timax
1 odnosno timax  R
R
PROIZVODNJA JE SREDNJESERIJSKA
ti max
b) 1 odnosno ti max  R
R
PROIZVODNJA JE VELIKOSERIJSKA
U ovom slučaju razlikujemo dvije mogućnosti:

I) UTVRĐIVANJE  R PROIZVODNJE
TIPA
t i max
I) U slučaju da je t i max  R ali je vrijeme trajanja većeg

broja operacija manje od ritma radi se o velikoserijskoj
proizvodnji prekidnog (ponavljajućeg) karaktera.
II) U slučaju da je t i max  R ali je vrijem trajanja većeg

broja operacija veće od ritma radi se o velikoserijskoj
proizvodnji neprekidnog (kontinuranog) karaktera.
ti min
3.  1 odnosno ti min  R
R
RADI SE O MASOVNOJ PROIZVODNJI
Sistem proizvodnje
Sistem proizvodnje predstavlja način rasporeda

mašina u fabrici.
Raspored mašina moţe da bude:

a) Smaknuti (grupni)
b) Linijski
c) Kombinovani
d) Po sistemu istostranog trougla
e) Po sistemu koncentričnih krugova
Smaknuti (grupni) raspored
Mašine se rasporeĎuju po grupama, ali su u okviru

jedne grupe mašine jednakih karakteristika (grupa
strugova, grupa glodalica, grupa presa,...).
Javljaju se prazni hodovi predmeta rada. Ako se
javi kvar na jednoj od mašina, obrada predmeta se
prenosi na sljedeću mašinu, tako da nema zastoja u
proizvodnji. Ovde se obično koriste univerzalne
mašine. Ovaj raspored karakterističan je za
pojedinačnu i maloserijsku proizvodnju.
Karakteristike smaknutog
(grupnog) rasporeda
 Prednosti:
- manje investicije
- bolje korištenje kapaciteta jer je veća elastičnost u
rasporedu poslova
 Nedostaci:
- priprema proizvodnje se ponavlja kada se mijenja
karakter operacije;
- dug i krivudav put kretanja materijala
- otežano operativno planiranje
- neracionalno korišćenje prostora
- neposredni proces obrade traje duže
Smaknuti (grupni) raspored
Linijski raspored
Raspored prema toku operacija. Karakterističan je za

serijsku i masovnu proizvodnju. Ovaj raspored
odgovara kontinualnom tipu proizvodnje, gde su faze
proizvodnje tehnološki povezane sa visokim
stepenom vremenske sinhronizacije redosleda
operacija. Predmet rada kruţi kroz proces
proizvodnje na traci.
Karakteristike linijskog rasporeda
Prednosti:
- Skraćuje ciklus proizvodnje
- Priprema radnog mjesta samo jednom
- Unutrašnji transport mehanizovan
- Kontinuitet izmeĎu radnih mjesta
- Kontrolu materijala vrši radnik
- Racionalni prostor radnog mjesta
- Olakšano operativno planiranje
Nedostaci:
- Traži velike investicije
- Kvar povlači zastoj na cijeloj traci
Linijski raspored
PoreĎenje
Kombinovani raspored
Raspored koji koristi karakteristike grupnog i linijskog

rasporeda. Jedan deo elemenata odnosno poluproizvoda
proizvodi se po grupnom, a drugi dio i montaža po
linijskom rasporedu.
Ovaj raspored koristi prednosti obje vrste rasporeda.
Ovaj raspored se koristi kod obimnih proizvodnih
programa koji su organizovani u malim serijama, tako da
linijska proizvodnja ne odgovara u potpunosti.
Kombinovanjem ova dva rasporeda proizvodnje postiže
se smanjenje transportovanja i transportnih troškova,
ubrzava proces proizvodnje i istovremeno povećava
elastičnost prilagoĎavanja tražnji u odnosu na čisti linijski
sistem proizvodnje.
Raspored po sistemu Istostrani
trougao
Pretpostavimo da je cijeli sistem proizvodnje
organizovan na tri mašine. Tada mašine moţemo
da rasporedimo u vidu trougla gde će one biti na
vrhu uglova trougla.
Duţina puta kojom se kreće predmet rada jednaka
je duţini u linijskom rasporedu, a broj mašina je
manji nego u linijskom rasporedu, odnosno isti kao
u grupnom rasporedu.
Raspored se usloţnjava ako se broj mašina
povećava.
Raspored po sistemu Istostrani
trougao
Sistem koncentričnih krugova
Ritam proizvodnje
Ritam proizvodje predstavlja odrţavanje odreĎenog

kontinuiteta proizvodnje
S obzirom na ritam, proizvodnja moţe da bude:

a) Kontinualna
b) Diskontinualna
Kontinualna proizvodnja
Od izvoĎenja prve do posljednje operacije proces

rada na cijelom lancu se ne prekida.
Karakteristična za velikoserijsku i masovnu
proizvodnju
Tok proizvodnih operacija na pojedinim dijelovima
proizvoda je vremenski sinhronizovan sa
finalizacijom i završavanjem u montaţnom pogonu
Diskontinualna proizvodnja
Nakon završetka obrade proizvoda na jednom mjestu ili

pogonu, proces rada se prekida i nastavlja se kasnije
na istom ili drugom radnom mjestu.
Dvije vrste diskontinualne proizvodnje:
 Vremenski utvrĎen tok diskontinualne proizvodnje
 Vremenski neutvrĎen tok diskontinualne proizvodnje

Diskontinualna proizvodnja sa
vremenski utvrĎenim tokom
Tehnološki postupci proizvodnje moraju se prekidati u
stalno utvrĎenim intervalima, zbog prirodnih ili
hemijskih procesa koji vrše svoju funkciju u intervalu
prekida procesa rada u proizvodnji
Diskontinualna proizvodnja sa
vremenski neutvrĎenim tokom
Najčešći oblik organizacije proizvodnje u industriji. U
procesu proizvodnje rad se prekida i nastavlja prema
organizacionim uslovima i potrebama.
Rad se prekida ili zbog nedostatka materijala, odsustva
radnika sa posla, prekida rada itd. Karakteristika
pojedinačne, maloserijske i srednjeserijske
proizvodnje.
Organizacija toka proizvodnje
Proizvodni ciklus je vrijeme potrebno za proizvodnju

odreĎene količine proizvoda. Teţi se ka smanjenju
ovog vremena jer ono utiče na smanjenje vrijednosti
angaţovanih sredstava, bolje korišćenje kapaciteta i
veću produktivnost i rentabilnost.
Načini kretanja predmeta rada kroz
proces proizvodnje
Razlikujemo tri načina kretanja predmeta rada kroz
neposrednu proizvodnju i to :
 Redni (uzastopni) postupak
 Paralelni postupak
 Kombinovani postupak
Redni (uzastopni) način kretanja
Proizvodi iste serije idu postupno po operacijama. Tek

kada je zadnji komad iz serije gotov na prvoj operaciji,
prelazi se na obavljanje sljedeće operacije
Naime, predmeti rada prelaze na sljedeću operaciju tek
nakon potpunog završetka obrade svih komada iz
serije na prethodnoj operaciji.
i tii Mii
1 ti1 1 1 2 .... n
2 ti2 1 1 2 .... n
3 ti3 1 ti1 1 ....
ti2
i tii 1 tim
m tim 1 1 2 .... n
TR
t
Ukupno vrijeme protoka, tj. ciklus proizvodnje jednak je

sumi trajanja pojedinih operacija što se moţe iskazati kao:
T=ti1 n+ti2 n+ti3 n+...+tim n
za tehnološki ciklus u kojem postoji “m” operacija i gdje
se izraĎuje “n” komada proizilazi da je:
m
T  n t ii
i 1
Ovaj način prelaza tipičan je za pojedinačnu i maloserijsku

proizvodnju i daje najduţi ciklus proizvodnje.
Prednosti:
 jednostavno operativno planiranje i usklaĎivanje
kapaciteta
 jednostavno snadbijevanje radnog mjesta
 olakšana kontrola kvaliteta
Nedostaci:
- proizvodni ciklus traje duže
- neracionalnost organizacije
- veća obrtna sredstva usljed veće količine
nedovršenih proizvoda
Paralelni način kretanja
Paralelni postupak
 Svaki komad serije prelazi na sljedeću operaciju čim
završi sa prethodnom, pa je proizvodni ciklus kraći.
 Kod ovog načina kretanja ne čeka se da svi komadi
iz serije budu završeni na prethodnoj operaciji da bi
prešli na narednu operaciju.
 Karakterističan za masovnu i serijsku proizvodnju
Prednost je najkraće trajanje operacija u odnosu na ostale

postupke.
Nedostatak jeste mogućnost nagomilavanja poluproizvoda
u pojedinim fazama zbog neujednačavanja proizvodnje i
vremena zadrţavanja na pojedinim radnim mestima.
Ciklus proizvodnje kod paralelnog načina kretanja
predmeta rada izračunava se prema obrascu:
i m
TP   t ii  n  1 t i max
i 1
i tii Mii
1 ti1 1 1 2 .... n
2 ti2 1 1 2 .... n ti2<ti1
3 ti3 1 ti1 1 2 .... n ti3>ti2
ti2 tm ti3
i tii 1 tim
m tim 1 1 2 .... n
TP
t
Kombinovani način kretanja
Ovaj način kretanja predmeta rada sa operacije na

operaciju rješava problem postepenog načina kretanja
(duţinu trajanja ciklusa) i paralelnog načina kretanja
(stepen iskorištenja mašina).
U slučaju iste ili veće duţine trajanja naredne operacije
obrada se izvodi po paralelnom načinu kretanja. Kada je u
pitanju kraća duţina trajanja naredne operacije (t2<t1)
dolazi do zastoja – čekanja (τm) koji dovodi do slabijeg
iskorištenja mašine za operaciju 2. Da bi se riješio ovaj
problem pomjeren je početak rada na operaciji 2, u odnosu
na paralelan način kretanja, za vrijeme () koje je izabrano
tako da se druga operacija na posljednjem komadu počinje
raditi po završetku posljednjeg komada na prvoj operaciji.
i tii Mii
1 ti1 1 1 2 .... n
2 ti2 1 1 2 .... n ti2<ti1 2

3 ti3 1 ti1 1 2 .... n ti3>ti2
τi2 ti2 ti3 tii
i tii 1 1 2 .... n
τj/j+1
1 tim
m tim 1 1 2 .... n
TK
t
 Dakle, može se zaključiti, ukoliko je vrijeme trajanja naredne

operacije kraće od vremena trajanja prethodne operacije,
obrada se izvodi tako što se posljednji komad naredne
operacije počinje obraĎivati upravo po završetku posljednjeg
komada na prethodnoj operaciji. Obrada ostalih komada na
narednoj operaciji vrši se bez prekida, čime se
meĎuvremena (tim) slažu u jedno vrijeme (τi-j). U ovom
vremenu sredstva rada (mašina) može se koristiti za obradu
druge serije predmeta rada i time se dobiva maksimalno
vremensko iskorištenje sredstava rada (mašina).
 Ciklus proizvodnje kod ovog načina kretanja (prema 1)

poslije operacije sa timax izračunavamo prema izrazu:
 pri čemu je:
U slučaju kretanja (prema 2), poslije operacije timax

Koeficijent protoka.
U stvarnosti ciklus proizvodnje mnogo duţe traje od

ciklusa proizvodnje izračunatih prema do sada navedenim
načinima kretanja predmeta rada kroz proces proizvodnje.
U golemom broju slučajeva nije moguće postići ni ciklus
proizvodnje po postupnom načinu kretanja, za što postoji
niz objektivnih i subjektivnih razloga.
Stvarni ciklus izrade razlikuje se od opisanih modela jer
sadrţi meĎuopercijske zastoje kao posljedice zauzetosti
proizvodnih kapaciteta i eventualnih organizacijskih
propusta.
Da bismo utvrdili veličinu stvarnog ciklusa proizvodnje,

potrebno je izvršiti analize stvarnih ciklusa proizvodnje i staviti
ih u odnos s ciklusom proizvodnje po postupnom načinu
kretanja. Upravo ovaj odnos se naziva koeficijent protoka (f) i
može se napisati u obliku
iz čega proizlazi:
gdje je:
 Ts - stvarni ciklus proizvodnje,
 T - ciklus proizvodnje po postupnom toku proizvodnje,
 f - koeficijent protoka.
 Koeficijent protoka zapravo kazuje koliko puta je stvarni

ciklus proizvodnje veći nego po postupnom načinu kretanja
predmeta rada kroz proces proizvodnje. Što je koeficijent
protoka (f) manji, to je stvarni ciklus proizvodnje kraći,
odnosno povoljnija je situacija za realizaciju kraćih rokova
isporuke.
 Koeficijent protoka f se kreće u rasponu od 2 ÷ 3, pa i
više.
Ciklus isporuke
 CIKLUS ISPORUKE je onaj vremenski interval u kojem je

moguće isporučiti finalni proizvod krajnjem korisniku u
odnosu na ulaz polufabrikata u proizvodni proces. On nije
identičan sa ciklusom proizvodnje (izrade), već može biti
znatno duži, ali i kraći.
To ovisi o nizu faktora, a najvažniji su:
 postojeće zalihe sirovina,
 zauzetost proizvodnih kapaciteta,
 mogućnost da se djelovi, podsklopovi ili sklopovi izraĎuju za

skladište unaprijed.
 preciznost održavanja ranije utvrĎenih termina,
 urednost dostave naručenih stavki (dijelova)

UtvrĎivanje bilansa radne snage
Raspoloţivi kapaciteti planskog perioda su uslovljeni

brojem radnih mjesta odnosno stanjem proizvodnih
radnika kojima se raspolaţe u planskom periodu.
Da bi se uspostavio bilans izmeĎu raspoloţivog fonda
radnog vremena i zadataka koje planom treba postaviti
potrebno je izvršiti uporednu analizu:
 raspoloţive radne snage vremenski izraţene u norma
satima (Ri) i
 potrebnog rada prema zadacima opet izraţenog u norma
satima (Pi).
Stepen Vrsta Vrsta kvalifikovanosti

kvalifikovanosti kapaciteta Struganje Bušenje ..... Brušenje
Raspoloživo 32.000 800 1.100
II Potrebno 29.000 1.000 1.080
Razlika +3.000 -200 +20
R
III P
R
R
IV P
R
Bilans radne snage

Pri utvrĎivanju raspoloţivog fonda radnog vremena treba

uzeti u obzir i radnika i mašinu.
Kod analize stanja radne snage iskustvo iz proteklih
perioda moţe znatno da doprinese preciznosti plana. Na
osnovu te analize moći će da se utvrdi:
 koliki je bio prebačaj norme. Za taj iznos treba korigovati
efektivne časove raspoloţivog broja radnika i
raspoloţivog fonda mašina;
 koliki su izostanci i bolovanja. Za ovaj procenat treba
smanjiti raspoloţivi fond radnog vremena radnika;
 kakva će biti fluktuacije radnika u toku mjeseca. To
takoĎe treba unijeti kao korekciju u plan.
Kod radnih mjesta sa mašinama odnosno kod mašina od

mogućeg broja časova treba, obzirom na broj smjena rada,
odbiti ono vrijeme koje se izgubi zbog odrţavanja, nestanka
električne energije i drugih medija. TakoĎe treba izvršiti
korekciju za prebačaj norme.
Kad je ovako dobijen bilans potrebnih i raspoloţivih radnika
(rada) vrši se uravnoteţenje.
Treba utvrditi gdje je manjak, a gdje višak radnika i mogu li

se nadopunjavati obzirom na nivo kvalifikovanosti. Iskustva
pokazuju da radnik jednog nivoa kvalifikovanosti moţe da
radi na poslovima jednog nivoa više ili jednog nivoa niţe
kvalifikovanosti.
Kod pomjeranja radnika izmeĎu vrsta struka, uravnoteţenje

je teţe. To zavisi od stepena srodnosti struka i propisa
zaštite na radu.
Ako poslije ovih uravnoteţenja bilansa ostanu viškovi
radnika kod pojedinih vrsta struka i nivoa kvalifikovanosti
radnika treba proširiti zadatak organizacione jedinice
povećanjem obima proizvodnje ili ubacivanjem novih
proizvoda u proces ako ih ima na raspolaganju.
Ako se javlja nedostatak radnika treba pokušati dobiti
usluge izvan preduzeća ili uvoĎenjem prekovremenog rada.
Ukoliko to ne moţe treba smanjiti radni zadatak kapaciteta u
onim proizvodima kod kojih se javljaju uska grla i to
proizvodi sa najniţim stepenom hitnosti.
Planiranje opterećenja
radnih mjesta i rokova
Opterećenje je obim rada koji treba da se izvrši na jednom
radnom mjestu ili grupi istih ili sličnih radnih mjesta ili fazi
proizvodnog procesa.
Opterećenje se obično izraţava i mjeri u časovima rada,
vrlo rijetko u naturalnim jedinicama mjere. U okviru
planiranja opterećenja radnih mjesta (ili nekog drugog
dijela proizvodnog sistema-grupe radnih mjesta, faza
proizvodnog sistema) je da:
 utvrdi prelazno opterećenje iz prošlog planskog
perioda,
 utvrdi slobodno opterećenje za naredni period,
 ravnomjerno opterećuje sva radna mjesta i
 ravnomjerno vrši raspodjelu opterećenja kroz planski
period.
Podloge za izradu plana opterećenja su:
 karte tehnološkog procesa,
 operacioni list (oboje za nove poslove),
 izvještajna dokumentacija,
 informacije o radovima u toku (oboje za radove u toku)
prikupljene prilikom pripreme za izradu operativnog
plana i
 informacije o još ne pripremljenim poslovima (iz
nabave, tehnološke pripreme, pripreme alata),
 sistem kretanja poslova kroz PrS,
 ciklus serije,
 ugovoreni rokovi isporuke,
 rokovi izvršenja pripremnih radnji,
 prioriteti u izradi proizvoda.
Obzirom da, najčešće, za naredni period nisu obezbjeĎeni
elementi za proizvodni proces, a sa operativnim planom se
ne moţe čekati kod izrade opterećenja se razlikuje:
 pripremljeno opterećenje koje obuhvata poslove za koje
su pripremljeni elementi za početak procesa (materijal,
alat, tehnološka i radna dokumentacija). Za njega se vrši
planiranje opterećenja i rokova tačno jer se znaju svi
potrebni elementi,
 nepripremljeno opterećenje koje obuhvata poslove za
koje još nisu pripremljeni svi elementi za početak
procesa.
Pripremljeno opterećenje je karakteristika velikoserijske i
masovne proizvodnje, a nepripremljeno pojedinačne i
maloserijske.
Rezultat planiranja opterećenja treba da je tačno definisan
spisak poslova koji će se obaviti na svakom RM i tačno
definisan obim rada po svakom RM.
Na osnovu ovoga moţe se prići planiranju rokova za
izvršenje svakog zadatka.
U vrijeme početka izvršenja zadatka moramo imati:

 slobodno radno mjesto,
 obezbjeĎen materijal i
 obezbjeĎen alat i naprave.
Ukoliko sva tri ova elementa nisu na raspolaganju,

izvršenje posla ne moţe početi.
Planiranje opterećenja radnih mjesta i planiranje rokova
(terminiranje) vrši se istovremeno. Pri tome se, kao
najpogodnije sredstvo, koriste grafički prikazi-gantogrami.
Za potrebe operativnog plana obično se rade dvije vrste
gantorama:
po poslovima – proizvodima i
po radnim mjestima (Slika).
Gantogrami su pogodni i za praćenje izvršenja plana.

Mogu se distribuirati svim zainteresovanim u poslovnom
sistemu.
OBRADNI TERMINSKA JEDINICA = 1 DAN

SISTEM 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11
M1 N1 N2
M2 N2 N1 N3
M3 N3 N1
M4 N3 N2
M5
Gantogram opterećenja radnih mjesta

Planiranje materijala
Planiranje materijala obuhvata radnje na utvrĎivanju
potrebnih količina i strukture materijala po nositeljima-
proizvodima i dinamici ulaganja u tehnološki proces.
Broj i vrsta raznih materijala i sirovina za proizvodnju
planiranih količina svih proizvoda zavisi od:
- sloţenosti proizvoda,
- obuhvatnosti proizvoda izradom u sistemu i
- vrste i tipa proizvodnje.
Svi materijali nisu potrebni u isto vrijeme ni po količini ni
po kvalitetu. To zavisi od rokova početka izrade svakog
dijela i od količine proizvoda. MeĎutim, trţište materijala,
sirovina i gotovih dijelova nije idealno da se u svako
vrijeme mogu dobiti potrebni materijali i u svakoj količini.
Rokovi isporuka su različiti kao i uslovi nabave. Zato
planiranje rokova početka poslova odnosno izrade treba
uskladiti sa realnim mogućnostima nabave materijala i
obratno treba poduzeti sve mjere da se nabave materijala
izvrši u rokovima koji će obezbjediti ispunjenje planiranih
rokova izrade proizvoda.
Znači da je planiranje materijala povezano sa operativnim
planiranjem i nabavom.
Osnovni zadaci planiranja materijala i pripreme su:
 proračun nabavnih količina sirovina i materijala
potrebnih za izradu planiranih proizvoda,
 izrada specifikacija sirovina i materijala po kvalitetu i
količinama, kao i potrebnim rokovima isporuke,
 da prati stanje promjena zaliha materijala, kao i
potrošnje materijala i
 da obezbjedi da ne doĎe do zastoja u proizvodnji zbog
pomankanja materijala.
Osnovu za utvrĎivanje potrebnih količina i vrsta materijala
po proizvodima čine sastavnica dijelova i operacijski list.
Sastavnica predstavlja dokument kojemu je osnovna svrha
dati pregled svih dijelova koji ulaze u neki podsklop, sklop
ili završni proizvod, te prema tome definisati pripadnost
dijelova odreĎenom podsklopu ili sklopu i njihovu
pripadnost sklopovima višeg reda sve do završnog
proizvoda. Tako zapravo taj popis, tj. sastavnica, definira
strukturu proizvoda koja se moţe prikazati slikovito.
U masovnoj i serijskoj proizvodnji koriste se tri vrste

sastavnica. To su: količinska, strukturna i hijerarhijska
sastavnica
Sastavnica materijala
količinska, strukturna i hijerarhijska

sastavnica
Normativ materijala predstavlja potreban materijal za
izradu jedinice proizvoda a sadrţi:
 početni materijal od kojeg će se izraĎivati proizvod
(odreĎuje tehnolog na osnovu crteţa proizvoda i
tehnološkog procesa),
 gubitak materijala usljed rezanja da bi se dobile početne
dimenzije,
 gubitak koji nastaje zbog krojenja,
 gubitak materijala usljed manipulisanja u skladištu i
manipulisanje (rastur materijala),
 škart i razni drugi specifični gubici materijala.
Početni materijal odreĎuje tehnolog i prikazuje u
sastavnici materijala.
Kad se izvrši proračun potrebnih materijala pravi se plan
materijala koji sadrţi:
 spisak materijala, poluproizvoda i proizvoda za
planiranu proizvodnju,
 količine po svakom elementu spiska i
 potrebne rokove isporuke.
Rokovi isporuke materijala zavise od:

 rokova početka korištenje iz operativnog plana,
 izvora snabdjevanja,
 količina materijala,
 vrsta materijala,
 karakter proizvodnje traţenog materijala (sezonska
proizvodnja, po narudţbi, serijska ili masovna),
 blagovremenost ugovaranja,
 raspoloţivih zaliha,
 troškova nabave i
 raspoloţivih finansijskih sredstava.
Priprema alata i naprava
Osnovni zadaci pripreme alata i naprava su da se na
osnovu razraĎenog tehnološkog procesa i utvrĎenih
operativnih planova blagovremeno obezbjede proizvodnja
sa svim potrebnim alatima i napravama i da vode brigu o
racionalnoj potrošnji alata i naprava. Ovi zadaci
obuhvataju u najširem smislu sljedeće skupine aktivnosti:
 konstruisanje alata i naprava,
 planiranje potreba alata i naprava,
 skladištenje alata i naprava,
 izdavanje alata i naprava,
 odrţavanje alata i naprava i
 izradu alata i naprava.
Potreba da se u posmatranom poslovnom sistemu radi
priprema alata i naprava javlja se:
 u slučaju kad se specijalni alati za izvoĎenje neke
operacije ne mogu naći na trţištu ili
 kad su na trţištu dugi rokovi isporuke i drugi uslovi koji
ne zadovoljavaju operativni plan.
U ovim slučajevima se na osnovu zahtjeva, skica i

uputstava tehnologa vrši konstruisanje alata.
Uspostaviti neposrednu saradnja izmeĎu tehnologa i
konstruktora alata i naprava, kako bi se mogle unijeti i
eventualne izmjene u operaciju ako će to pojednostaviti
konstrukciju alata.
Treba upotrebljavati što više standardnih i postojećih alata
i naprava, kako bi se uz što manje promjene alata mogli
prilagoditi drugoj, sličnoj namjeni.
Da bi mogao pravilno da konstruiše alat i naprave,
konstruktor treba da dobro poznaje postojeće alate i
naprave, što se moţe dobiti na trţištu, mašine na kojima
će se primjenjivati alat i neprave i tehnologiju prerade
materijala. Po izradi alata i naprava tehnolog i konstruktor
zajednički provjeravaju njihovu funkcionalnost i tek onda
ih daju u eksploataciju.
Nesmetani tok proizvodnje zavisi od obezbjeĎenja
potrebnih količina alata u odreĎenim rokovima prema
operativnom planu.
Osnovna podloga za proračun potreba alata su karta
tehnološkog procesa i operacioni list. Kod proračuna
potreba alata i naprava treba uzeti u obzir uticajne faktore:
 tehnološki proces,
 obim proizvodnje,
 ukupno vrijeme obrade (radni hod-mašinsko vrijeme) na
svim operacijama koje se izvode jednim alatom,
 vrijeme popravki alata u toku rada,
 vrijeme trajanja alata izmeĎu dva uzastopna oštrenja ili
popravke,
 rezervu alata izmeĎu dva uzastopna oštrenja ili
popravke.
Za svaki proizvod i planiranu količinu treba izračunati
potrebe alata i prikazati ih na odgovarajućem dokumentu,
a nakon toga utvrĎuju se rokovi isporuke i izrade alata i
naprava, a na osnovu elemenata iz operativnog plana o
početku izvršenja zadataka u kojima će se koristiti pojedini
alat i naprave
Uskladištenje alata i naprava moţe da se vrši
centralizovano i decentralizovano.
Decentralizovana skladišta obično se postavljaju uz
pogone za specijalne alate koji se isključivo upotrebljavaju
u tim pogonima, alati za kovanje. Centralizovano skladište
se postavlja za standardne alate i naprave ili za standardne
alate i naprave ili za manje poslovne sisteme.
Izdavanje i prijem alata u manjim poslovnim sistemima
vrši skladište alata, a u većim alatnicama, posebne
jedinice. Skladište, po pravilu, moţe da primi nazad samo
ispravan alat. Da bi skladištenje i izdavanje alata bilo
efikasnije potrebno je da postoji odreĎen način
označavanja alata i naprava kao i odreĎen postupak
izdavanja i vraćanja (sistem markica recimo).
Odrţavanje alata znatno utiče na njegov vijek trajanja i
troškove alata. Ne treba dozvoliti da svaki radnik sam
brusi i popravlja alate prema svom znanju i nahoĎenju, jer
to stvara veće troškove. Odrţavanje alata je stručan posao
i treba ga povjeriti specijalisti. Odrţavanje alata vrši se u
izdavaonici alata ili posebnoj jedinici za oštrenje i
popravak alata i naprava.
Lansiranje
Lansiranje predstavlja dodjeljivanje rada svakom radnom
mjestu i ustvari pokreće početak rada.
Svoje zadatke lansiranje temelji na operativnim planovima
i primljenoj razraĎenoj dokumentaciji.
Na osnovu toga vrši fino planiranje odnosno dalju razradu
operativnog plana na dane, smjene i ponekad na časove.
Ako su dobro razraĎeni operativni planovi onda će
lansiranje moći odrţati postavljene rokove.
Osnovni zadaci lansiranja su:

- prijem i provjera radne dokumentacije po kompletnosti,
sadrţaju i usklaĎenosti sa propisima,
- pregled postavljenih rokova,
Lansiranje
- fino planiranje rokova po danima i smjenama, a na
osnovu stvarnog stanja u radionici,
- podjela poslova po radnim mjestima u skladu sa
postavljenim rokovima, redoslijedu operacija, sistemu
kretanja posla kroz radionicu, prioritetu poslova i
stvarnom opterećenju radnih mjesta,
- osiguranje svih elemenata za početak prve operacije
(dokumentacija, materijal, alat),
- na vrijeme uputiti potrebnu dokumentaciju i pokrenuti
poslove pripreme i dejstva skladišta, alatnice, kontrole
kvaliteta, unutrašnjeg transporta itd.
- praćenje opterećenja radnih mjesta i izvršenje rokova i
- obavještavanje odreĎenih funkcija i izvršilaca o izvršenju
i tendencijama izvršenja poslova.
Lansiranje
Lansiranje treba da obezbjedi rokove postavljene
operativnim planom i da uskladi sve poslove i operacije
koje treba da se obave pri izradi jednog proizvoda
odnosno serije. Operativnim planom se odreĎuju relativni
priporiteti svakog posla i operacije. Lansiranje odreĎuje
stvarni početak neke operacije vodeći računa o relativnim
prioritetima, sistemu kretanja posla i stvarnom izvršenju
prethodnih operacija, odnosno poslova. U proizvodnom
procesu često ne ide sve prema predviĎanjima. Nastaju
zastoji usljed raznih razloga. Lansiranje treba da riješi
probleme nastale radi zastoja i hitnosti nastale pojavom
nepredviĎenog posla.
Lansiranje
Da bi to moglo, lansiranje treba da ima odreĎene
kriterijume rasporeĎivanja posla, kao recimo:
 prvo se radi posao koji je prije stigao,
 prvo se radi posao koji je najskuplji,
 prvo se radi najduţi posao,
 naručilac stalni poslovni partner,
 osvajanje odreĎenog dijela trţišta,
 posao sa najmanjim angaţovanjem materijala,
 posao koji će rasteretiti skladište materijala.
Lansiranje
Za izvršenje svojih zadataka lansiranje mora da raspolaţe
sa dosta informacija. To znači da treba da:
 provjeri u skladištu da li je pripremljen materijal po
radnim nalozima ili trebovnicama materijala,
 provjeri u izdavaonici alata ili alatnici da li su sav
potreban alat i naprave pripremljeni,
 interveniše kod sluţbe operativnog plana u vezi
isporuke materijala i alata,
 utvrdi se kontrolom kvaliteta stanje prijema proizvoda,
 prati dinamiku kretanja poslova kroz radionicu i
 prati zauzetost unutrašnjeg transporta.
Za sve ovo mora imati AKTUELNE INFORMACIJE

Lansiranje
Metode lansiranja su vrlo različite i zavise od tipa
proizvodnje. Kao materijalna sredstva koriste se:
 table za lansiranje,
 kartoteka za lansiranje dokumenata,
 dosijei za klasiranje dokumenata,
 telekomunikacione veze (telefon, signalne veze),
 terminali u kompjuterski integrisanom sistemu
upravljanja proizvodnjom (CIM).
U praksi postoje razraĎeni i postavljeni sistemi za

upravljanje proizvodnjom (uglavnom operativno planiranje
i lansiranje)
Različit način organizovanja.
Radna dokumentacija
Za pokretanje, praćenje i upravljanje poslovima koristi se

pisana dokumentacija, najčešće u obliku odreĎenih
obrazaca-formulara. Ta dokumentacija se najčešće naziva
radnom, a njen broj, oblik i sadrţaj je različitu poslovnim
sistemima.
Radna dokumentacija se izraĎuje na osnovu utvrĎenih
operativnih planova.
Svaki rad treba da ima svoju podlogu u osnovnom planu a
pokreće se na osnovu ugovora, narudţbe ili zahtjeva
prodaje (kod proizvodnje za skladište).
Radna dokumentacija
Od brojne radne dokumentacije u skoro svim poslovnim

sistemima se koriste:
 radni nalog,
 radni list,
 trebovnica materijala,
 popratnica,
 terminska karta i
 predatnica.
Radni nalog je dokument kojim se pokreće izvršenje rada.

Obično ga izdaje prodaja (za poslove vanjske realizacije) ili
druga organizaciona jedinica (za poslove unutrašnje
realizacije).
Radni nalog
To je popratni dokument koji prati radne dijelove od
skladišta preko pojedinih obrada i kontrola do skladišta
gotovih dijelova ili izravno do opreme.
On sadrţi tekuće unose o provoĎenju pojedinih poslova i
tako daje informacije o završenosti poslova, a time i broj
gotovih dijelova. Jedan primjerak radnog naloga ostaje, u
pravilu, u sluţbi upravljanja proizvodnjom radi kontrole.
Svrha radnog naloga je označiti nositelja troškova. Nositelj
troškova je konkretan zadatak iskazan u vidu dijelova
proizvoda ili usluga. Ako je proizvod kompleksan tj. sloţen
iz više dijelova, izdaje se radni nalog za izradu svakoga
pojedinog dijela, a potom radni nalog za montaţu tih
dijelova u završni proizvod.
Radni nalog
U ovom slučaju nositelj troškova izrade su dijelovi, a
troškova montaţe proizvod.
Pored osnovne namjene, radni nalog sluţi i kao nalog
radionici da uzme u rad odreĎeni dio odnosno proizvod.
Nikakav posao radionica ne bi trebala uzeti u rad bez
prethodno izdanog radnog naloga.
Radni nalog sadrţi sljedeće podatke:

 datum ispostavljanja,
 broj naloga,
 ime naručioca,
 šifra jedinice koja treba da radi,
 naziv proizvoda koji treba izraditi,
Radni nalog
 dokumentaciju na osnovu koje će se izvršiti izrada
(nacrt, uzorak, model),
 količina proizvoda,
 rok isporuke,
 način optreme i pakovanja,
 drugi uslovi (način prijema, ispitivanje, atesti i slično).
Uz svaki radni nalog se prilaţe tehnička dokumentacija
proizvoda.
Radni list
Ovaj dokument sluţi za obračun osobnog dohotka radnika.
Izdaje se za svaku tehnološku operaciju. Ukoliko jednu
operaciju izvode dva radnika, izdaju se dvije radne liste.
Sluţi i kao nalog radniku da u rad uzme odreĎenu seriju
komada u danoj operaciji.
Svaki radni list mora obvezno sadrţavati podatke o
operaciji koja se izvodi, potrebnom i ostvarenom vremenu
i nalaz kontrole.
Radni list
Trebovnica i popratnica materijala
 Popratnica dijelova. Ovaj dokument služi za praćenje

dijelova od prve do završne operacije. Omogućuje uvid u
stanje dovršenosti dijelova i olakšava rad dispečerima u
radionici u pogledu dispozicije na narednu operaciju.
 Trebovnica ili potrošnica materijala. Na osnovi ovog
dokumenta radionice podižu materijal odreĎene vrste i u
odreĎenoj količini. Potrošnica materijala sadrži podatke o
vrsti materijala, količini i vrijednosti. Razlikuju se
potrošnice materijala za izradu od potrošnica režijskog
materijala. Prikaz potrošnice materijala za izradu dan je
na Slici .
 .
Trebovnica i popratnica i materijala
Radna dokumentacija
Sva radna dokumenta ulaţu se u radionički dosije,
kompletiraju i odlaţu.
Budući da se skoro sva radna dokumentacija radi u više
primjeraka treba riješiti problem njenog umnoţavanja
Radna dokumentacija je izvor informacija o izvršenom radu i
radi toga ima trajniju vrijednost, a njeno kretanje treba da je
utvrĎeno organizacionim propisima (hodogram).
Neobično je vaţno da se rad izvodi na način kako je to
propisano u radnoj dokumentaciji. To je tehnološka
disciplina. U praksi se dešavaju greške i mogu se naći i bolja
rješenja. MeĎutim izmjene u dokumentaciji mogu se vršiti
samo po odreĎenom postupku i na odreĎenom mjestu. Inače
će nastati nered u poslovnom sistemu. Način i postupak
izmjena treba propisati organizacionim propisima.
Priprema radnih mjesta
Priprema radnih mjesta obuhvata sve poslove koji će
omogućiti da izvršenje odreĎenog zadatka (izrade
proizvoda) moţe da poĎe u planiranom roku. Zavisi od:
- vrste proizvoda,
- tipa proizvodnje,
- načina kretanja proizvoda kroz radionicu,
- veličine poslovnog sistema,
- organizacione strukture poslovnog sistema i
- vrste radnog mjesta.
Tako da ovi poslovi mogu biti manjeg ili većeg obima i
mogu da ih izvode veći ili manji broj izvršilaca i
organizacionih jedinica.
Dio pripreme radnog mjesta obavezno vrši sam izvršilac
bez obzira kakvi su gore navedeni elementi kao čišćenje
radnog mjesta, uključivanje elektromotornog napajanja,
priprema alata koji samo koristi taj radnik, odnosno radno
mjesto.
Drugi dio pripreme ovisi od toga koliko je to radno mjesto
otvoreno odnosno zatvoreno.
Tako kod potpuno zatvorenog radnog mjesta neposredni
izvršilac više ne radi nikakve pripreme osim osnovnih
radnji koje se odnose na mašinu odnosno prostor radnog
mjesta.
Sve ostalo rade drugi izvršioci iz jedne ili više
organizacionih jedinica:
 oštrenje i popravak alata, donošenje i odnošenje na
radno mjesto obavlja priprema alata i naprava,
 priprema materijala i unutrašnji transport dovoze
materijal i odvoze izradak,
 lansiranje obezbjeĎuje dokumentaciju,
 kontrolor dolazi i pregleda kvalitet proizvoda i
 odrţavanje dolazi za slučaj kvara mašine na poziv.
Ako je radno mjesto potpuno otvoreno sve navedene radnje
izvodi neposredni izvršilac izuzev popravaka kvarova
mašine, pa ponekad i to radi.
IzmeĎu ova dva ekstrema postoje različite kombinacije čiji
oblik i struktura ovise od konfiguracije uticajnih faktora.
Mjesto pripreme rada u organizacionoj
strukturi PS
Poslovi pripreme rada su brojni i raznovrsni. Svi oni
postoje u svim poslovnim sistemima samo u različitom
obimu i meĎusobnim odnosima.
Uticaj pripreme rada na efikasnost odvijanja proizvodnog i
poslovnog procesa je veliki. Zato je značajna i njena
organizacija odnosno mjesto u organizacionoj strukturi
poslovnog sistema. Osnovni faktori koji utiču na
organizaciju pripreme rada su:
 obim i sloţenost zadatka pripreme rada,
 homogenost proizvodnog programa,
 veličina poslovnog sistema,
 prostorni razmještaj dijelova poslovnog sistema.
strukturi PS
Osnovni kriterijumi za opredjeljenja mjesta pripreme rada
u organizacionoj strukturi poslovnog sistema su:
 priprema rada treba da bude što bliţe mjestu izvoĎenja
rada (efikasnost),
 treba da obuhvati što više aktivnosti pripreme rada
(sveobuhvatnost),
 što veća koncentracija zajedničkih aktivnosti
(racionalnost).
Prvi i treći kriterijum su meĎusobno protivrječni i rješenje
će biti neki kompromis koji odgovara konkretnim uslovima
poslovnog sistema.
strukturi PS
U osnovi priprema rada moţe biti organizovana:
 centralizovano za čitav poslovni sistem,
 decentralizovano po pojedinim proizvodnim sistemima
poslovnog sistema i
 kombinovano gdje se neke aktivnosti rade
centralizovano za čitav poslovni sistem (na primjer
konstruisanje proizvoda ili alata) a neke specifične
aktivnosti decentralizovano po proizvodnim sistemima
(na primjer lansiranje).
Centralizovani oblik organizacije pripreme rada pogodan

je za male poslovne sisteme i homogen proizvodni
program.
strukturi PS
Decentralizovani oblik organizacije pripreme rada
pogodan je za velike poslovne sisteme, nehomogen
proizvodni program i razmještaj dijelova poslovnog
sistema na velikim prostorima.
Kod kombinovanog oblika centralizuju se aktivnosti koje
su manje frekvencije, traţe specijalizovane kadrove i
sredstva za rad. Decentralizuju se aktivnosti specifične za
pojedine dijelove poslovnog sistema.
Pri izboru nekog od ovih oblika prvo se posmatraju sve
aktivnosti pripreme rada pa tek onda dijelovi poslovnog
sistema.
Jedan opšti model organizacije pripreme rada se svim
funkcijama prikazan je na slici
strukturi PS
PRIPREMA RADA
Organizator
KONSTRUISANJE TEHN. PRIPREMA PRIPREMA ALATA OPERAT. PRIPREMA
Specifikacija Izbor proizvoda Konstrukcija Operativno planir.

Konstrukcija Izbor materijala Izrada Priprema materijala
Prototip Tehnol. proces Skladište Lansiranje
Dokumentacija Izbor alata Izdavanje Priprema radnog
mjesta
Izbor mašine Održavanje
Pradenje
Normiranje
Opšti model pripreme rada sa svim funkcijama

Proizvodnja Kao Podsistem

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Proizvodnja Kao Podsistem

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Proizvodnja Kao Podsistem

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

UNIVERZITET U ZENICI

U materijalnim procesima, proizvodnja odreĎenog obima

U materijalnim procesima proizvodi su nosioci radnih

Da bi se radni zadatak mogao uopšte ostvariti

Sami radni procesi se organizuju radi ostvarivanja

Bez podjele ukupnog zadatka na šire i uţe skupine

Npr. do izrade automobila neće doći ako se ne izvrši

Raščlanjivanje ukupnog zadatka na pojedinačne potrebno

Postavlja se pitanje dokle ići u podjeli ukupnog zadatka

Vaţi pravilo da je stepen raščlanjivanja u funkciji

Ovo se posebno odnosi na raščlanjivanje zadataka u

 Svakako da i uspjeh i dobro funkcionisanje jednog

 Svakako da se u ovom cilju ovi faktori i funkcije ne

 JEDNA OD FUNKCIJA JE I PROIZVODNJA

Organizacija proizvodnje - rješava tehničke probleme

Rokovi isporuke Cijena proizvoda

Odgovore dajemo u okviru slijedećih aktivnosti:

 projektiranje tehnološkog (proizvodnog ) procesa,

 planiranje i upravljanje ( voĎenje) proizvodnje,

 projektanti procesa i sistema,

Savremena je proizvodnja u tehničkom, tehnološkom i

Ključni faktor kako oblikovanja, tako i izrade proizvoda

Kvaliteta? Cijene? postepena mehanizacija, izumi -

Oblikuju se i trţišni zahtjevi (donja slika) koje moţe

Broj Kompleksnost Životni Kvalitet Rokovi Obim

Slika - Tendencije suvremenih trţišnih zahtjeva

U posljednjih desetak godina došlo je do značajnih

Ti zahtjevi su značajno promijenjeni u odnosu na period od

Progresivan rast nivoa upotrebnih karakteristika opće je

Prikaz na slici ilustracija je

Kod pojedinog proizvoĎača odreĎene vrste proizvoda, rast

Slika - Tok rasta upotrebnih

Proizvodi su projektirani i proizvodeni na način da im je vijek

Aktualni primjer koji potvrĎuje tezu o sve kraćem vijeku trajanja

Slika - Vijek proizvodnje

Individualizacija proizvoda, čak i u

Tekst reklame glasu: „Ne, vaše oči vas ne varaju! Nijedan od

Individualizacija je takoĎer vrlo prisutna i u području

Daljnja bitna značajka za planiranje procesa i proizvodnju

Vrijeme od prve ideje za proizvod pa do pojave prve serije naziva

sistemi zasnovani na umjetnoj

integriranje različitih medija komunikacija u užoj i široj okolini

Detaljna konstrukcija i crtanje

Shematski prikaz faktora proizvodnog procesa

 Polazeći od postupnosti prerade osnovnih

Proizvodnja poluproizvoda odnosno tehničkih

 nanošenja (metalizacija, galvanizacija, plastifikacija,

Montaţa podsklopova, sklopova i finalnog proizvoda

Pored ove tradicionalne podjele integralnog procesa, koja

Sistem je skup odreĎenog broja komponenti meĎusobno

Proizvodni sistem strukturiran je od više podsistema koji

 transportni sistem (transport, manipulacija, skladištenje),

 sistem prostora (proizvodni, pomoćni, skladišni,

 informacijski sistem (podloge, oprema, podrška),

 sistem radnog osoblja (proizvodni, pomoćni,

Proizvodni sistem strukturiran je od više podsistema koji

 transportni sistem (transport, manipulacija, skladištenje),

 sistem prostora (proizvodni, pomoćni, skladišni,