Naslov: Moja Domovina

Časopis: Revija „Svijet“

Datum: 24. travanj 1992.

Autor: Milivoj Alapić

Stranica: 4

Gradić je važno željezničko i cestovno raskrižje.

Ali, ovo je mjesto desetljećima bilo na marginama privrednog, društvenog i kulturnog razvoja. Nije se
gradilo gotovo ništa. Privreda se svodila na dva pogona: Vajdu i pilanu Sava. Umjesto u Sunji, koja imala
sve uvjete za razvoj, privredni su objekti bili u mjestima u kojima živi pretežno srpsko stanovništvo: u
Dvoru na Uni, Glini, Hrvatskoj Dubici i Topuskom. „Tako su se, rekli su bivši režimlije, pomagala „braća“
u nerazvijenim krajevima.“

Rat je na ovom području počeo 27. srpnja 1991. i donio nezapamćena stradanja. Četnički teroristi s
Banije, iz sela Četvrtkovac, Draljače iz Gornjeg Hrastovca i drugih okomili su se na ovaj gradić razarajući
ga projektilima. Zasuli su ga s više od 30.000 raznoraznih granata. Razrušeno je i spaljeno mnogo kuća,
gospodarskih i privrednih objekata, srušena je Crkva sv. Marije Magdalene (NIJE!), oštećena
zdravstvena stanica… Pakao je nastao na sunjskom području i oko 2800 stanovnika je krenulo u zbjeg.

U prvim danima rata, slabo naoružani, Sunjani stali su u obranu svog mjesta. Imali su lovačke puške,
pokoji štuc ili kuburu. Zajedno s pripadnicima MUP-a dvadesetak su dana uspješno branili kućni prag.
„Kad su stigli pripadnici Zbora narodne garde, bilo je lakše.“ Sjećajući se tih teških vremena, Žarko Peša
kaže:

„Bili smo slabo naoružani! Vojska je imala nekoliko tromblonskih mina. Dali smo ih mještanima, ali
odbili su ih, jer bojali su ih se. Od težeg naoružanja posjedovali smo minobacač od 120 mm, neispravan
i težak za prenošenje. Vrsni majstor Alar popravio ga je na naše najveće zadovoljstvo. Osim njega,
posjedovali smo tri granate.“

Na prvu liniju sunjsko-posavske fronte stigli su filmski redatelj Slobodan Praljak, kazališni i filmski
glumac Sven Lasta, te redatelj Miro Međimorec. Zajedno su radili, borili se i uspjeli među braniteljima
ugraditi disciplinu, a hrabrosti i visokog morala nije nedostajalo.

Priča o četrdesetak Zagrepčana, pripadnika specijalne jedinice MUP-a, zavređuje osobitu pažnju. Stigli
su na prvu liniju fronte da bi je noću branili, a po danu iz pogona Vajde evakuirali neoštećene strojeve.
Ti dečki iz predgrađa hrvatske metropole, pod zapovjedništvom Zvonimira Piliha i Ivice Poljaka, uspjeli
su pod kišom metaka, osobito snajperskih, spasiti strojeve u vrijednosti od više nego dvije tisuće starih
miljardi!

Osim tri privatne trgovine, od prvih dana rata u Sunji je bila otvorena prodavaonica Brezovice,
trgovačkog poduzeća iz Siska. Radila je u veoma teškim uvjetima, ali nije zatvarala vrata vojnicima i
pučanstvu. Izravnim pogocima četničkih minobacača srušeno je krovište Opskrbnog centra Brezovica i
teško oštećena zgrada. Trgovina je prokišnjavala bez krova, djelatnici su često bili izloženi opasnosti za
vlastiti život.
Transportni su radnici katkad uz prasak minobacačkih projektila utovarivali, odnosno istovarivali robu.
Ali Brezovica je i u najtežim trenutcima položila ispit. Privatna trgovina Vitocommerce u ulici Matije
Gupca te ona Josipa Jajčinovića bile su otvorene djelomično. Opskrba se s vremenom poboljšavala, pa
se s pravom može reći da pučanstvu i vojsci nije ništa nedostajalo.