Professional Documents
Culture Documents
Zbornik OPZ 19 16 Prikaz Diplomacija
Zbornik OPZ 19 16 Prikaz Diplomacija
Andriæ:Stanko Andriæ
Novi prilozi istraivanju Iloèkog statuta i srednjovjekovnog Iloka
Danas pogranièni hrvatski gradiæ s gotovo est tisuæa stanovnika, Ilok za sobom ima
iznimno bogatu i zanimljivu srednjovjekovnu povijest. Zapravo, na hrvatskom sjevero-
istoku malo se koji grad moe u tom pogledu usporeðivati s Ilokom. Srednjovjekovno ili
predtursko razdoblje iloèke povijesti, naime, obuhvaæa barem èetiri relativno velika te-
matska kompleksa, od kojih svaki zavreðuje i iziskuje specijalistièko istraivanje.
Prvi je od tih kompleksa samo srednjovjekovno naselje s raznorodnim atributima:
privilegiranom gradskom zajednicom predvoðenom gradskim sucem i prisenicima;
samostanima, upnim crkvama i kapelama; velikakom kurijom i utvrðenim gradskim
zidinama; oèito vitalnim gospodarstvom kojega su temelj bili vinogradarstvo, trgovina i
razni obrti; okolnim selima i zemljoposjedima to su zajedno tvorili iloèku gradsku opæinu
i vlastelinstvo.
Druga tematska cjelina koja se nerazmrsivo prepleæe s povijeæu Iloka jest rodoslov-
lje i povijest velikake obitelji Iloèkih, èiji su se pojedini pripadnici uzdizali do najistak-
nutijih uloga u Ugarsko-Hrvatskom kraljevstvu u 14. i 15. stoljeæu. Istraivanja posveæe-
na toj tematici veæ su odavna rasvijetlila èinjenicu da su Ilokom gospodarile i po njemu
se nazivale, jedna za drugom, zapravo dvije razlièite i podrijetlom nepovezane plemiæke
i velikake obitelji: stariji Iloèki od roda Csák, utemeljitelji dvaju iloèkih srednjovjekovnih
samostana i zaèetnici gradskog uspona, izumrli su malo poslije sredine 14. stoljeæa, a njih
su naslijedili mlaði Iloèki, koji æe najveæi sjaj dosegnuti u dva posljednja narataja, u oso-
83
Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 21(2003), str. 83-118
bama Nikole ( 1477.) i Lovre ( 1524.) Iloèkog, oca i sina èiji se nadgrobni spomenici mogu
i danas vidjeti u pokrajnjim vratima iloèke crkve.
U sreditu treæega tematskog kompleksa to se proima s dijelom srednjovjekovne
iloèke povijesti jest sveti Ivan Kapistran (1386.-1456.), ponajprije zavrno razdoblje ivo-
ta tog istaknutoga talijanskog i europskog franjevca: njegova smrt u Iloku i posmrtno
tovanje njegova groba te uz to vezan, neobièno vaan i u irem srednjoeuropskom okviru
tipoloki rijedak, niz dokumenata zbirke popisanih sveèevih èudesa. To su èinjenice
koje grad Ilok upisuju i na europsku kartu kasnog srednjovjekovlja, osobito kad je rijeè o
franjevaèkoj i crkvenoj povijesti ili o povijesti svetaèkih kultova.
Napokon, èetvrta sastavnica u izdanom tematskom èetverolistu iloèkog srednjovje-
kovlja jest danas veæ znameniti Iloèki statut iz 1525. godine, sastavljen, dakle, u samo pred-
veèerje turskog osvajanja naeg dijela Podunavlja. Sloena struktura tog rukopisnoga
kodeksa (otkrivenog u Beèu tek 1934. i objavljenog nekoliko godina potom),1 raznorod-
no podrijetlo pojedinih njegovih dijelova, kao i njegov povijesni i pravnopovijesni kon-
tekst sve to tvori problematiku kojoj je veæ posveæena stanovita kolièina znanstvenih
radova i koja æe bez sumnje jo dugo biti predmetom znanstvenog zanimanja.
Iloèki je statut bio tematskom jezgrom znanstvenog skupa odranog 2000., to jest o
475. obljetnici njegova nastanka.2 Inicijativa za odravanje skupa potekla je s Pravnog
fakulteta Sveuèilita u Osijeku, toènije s njegove Katedre za rimsko pravo. (Potonju pred-
vodi Andrija Zdravèeviæ, koji je 1992. obranio doktorsku disertaciju pod naslovom Iloèki
statut iz 1525. godine i njegova nasljednopravna regulacija.) Kao to urednici napominju u
kratkom proslovu, skup je okupio èak 32 domaæa i strana izlagaèa, pa je zanimljivo pri-
mijetiti da je u zborniku objelodanjeno tek oko polovine pripadajuæih radova (naime 17).
Kao èlanu organizacijskog odbora skupa, poznato mi je da je razlog tom relativno ve-
likom manjku dvojak: dio radova nije uspio svladati prag uobièajenoga recenzentskog
vrednovanja, a dio autora nije na vrijeme dostavio pisane radove ili je pak od toga izrièi-
to odustao. Pozadinu potonjih sluèajeva zacijelo treba povezati s temeljnim razilaenjima
oko toga kako valja istraivati Iloèki statut to su izbila na povrinu za odravanja skupa.
To se razilaenje moe bez veæeg pojednostavnjenja svesti na razliku domaæe (osjeèke) i
gostujuæe (zagrebaèko-rijeèke) metodologije pristupanja tom problemu. O èemu je toènije
rijeè, razabrat æe se iz nastavka ovog prikaza.
1. ILOÈKI STATUT
a) Uz rubove
Od sedamnaest priloga to su se naposljetku nali u zborniku, Iloèkom je statutu
posveæeno deset. Ovima je, uz dvije iznimke (Sran i Balen), u aritu zanimanja pravno-
1 Statut grada Iloka iz godine 1525. / Statutum civitatis Ilok anno MDXXV, prir. Rudolf Schmidt [Monumenta
historico-juridica Slavorum meridionalium, sv. 12], Zagreb, 1938.
2 Iloèki statut 1525. godine i iloèko srednjovjekovlje. Osijek-Ilok, 11-13. listopada 2000., Zbornik radova, gl.
ur. Tomislav Raukar, Zagreb-Osijek, 2002., str. 259.
84
S. Andriæ: Novi prilozi istraivanju Iloèkog statuta i srednjovjekovnog Iloka
regulativni sadraj Statuta. Prilog Stjepana Srana (str. 11-24) svojevrstan je arhontolo-
ko-prozopografski pregled u kojemu se, nakon kratka prikaza organizacije dravne
uprave u Ugarsko-Hrvatskom kraljevstvu na prijelomu 15. i 16. stoljeæa (uglavnom na
temelju sinteze I. Beuca), za okosnicu uzima popis crkvenih i dravnih dostojanstvenika
(dignitarij) u zavrnom dijelu kraljeve potvrde Statuta. Ondje se na uobièajen naèin
navode imena petnaest ugarsko-hrvatskih (nad)biskupa te trinaest razlièitih dravnih
dunosnika, u rasponu od palatina do pounskog upana i budimskoga katelana, koji
su na dan potvrde Statuta, 13. prosinca 1525., obnaali dotiène èasti. Sran je za svakog
od njih sastavio kratak ivotopis, koristeæi se mahom priruènièkom i leksikonskom lite-
raturom, preteno na maðarskom i latinskom jeziku, to je rezultiralo ponekom jeziè-
nom nedosljednoæu. Tako su, primjerice, Székesfehérvár i Alba Regalis (Stolni Biograd)
jedan te isti grad, a uporaba njegovih raznojeziènih imena u biljeci o egerskom biskupu
Pavlu od Várde (mað. Várdai) i u onoj o vackom biskupu Ivanu Országu od Gúta (mað.
Gúti), proistjeèe otud to je u prvom sluèaju koriteno novije djelo Istvána Sugára, a u
drugom priruènik Mirka Gaiæa, izvorno objavljen na latinskom. Potonjega se Sran drao
tako doslovno da je biskupa naveo kao Ivana V., ostavljajuæi mu redni broj koji mu po
Gaiæu pripada na srijemskoj biskupskoj stolici (na kojoj je prvotno sjedio), ali ne i na
onoj vackoj, na kojoj ga zatjeèe dignitarij Iloèkog statuta. U istoj biljeci jo nalazimo i
kralja Roberta Adegavskog, prema Gaiæevu Andegavensis, umjesto uobièajene hrvatske
inaèice Anuvinac. Nadalje, Sran i bosanskog biskupa kojeg Iloèki statut navodi kao
Georgius de Palyna tumaèi, ponovno slijedeæi Gaiæa, kao potomka poznate hrvatske
plemiæke moæne obitelji od Paline ili Palenika, iako je upravo taj zapis u Statutu jedan
u nizu dokaza neispravnosti te stare identifikacije.
Oèito, Sranov mali biografski leksikon osobâ iz dignitarija Iloèkog statuta ne moe
se uzeti zdravo za gotovo, ali od toga je vanije pitanje kako i èime on pridonosi
istraivanju Iloèkog statuta i iloèkog srednjovjekovlja. Sam je Sran svjestan odsutnosti
konkretnije veze u tom smislu pa rad zakljuèuje ovim apstraktnim i ne posve jasnim
komentarom:
Iz imenika dostojanstvenika na kraju Statuta grada Iloka 1525. godine elimo jo
jedanput naglasiti znaèenje i vanost srednjovjekovnog grada Iloka i najvie kraljevske
povlastice dane njegovim graðanima, kojima su snagu i peèat (autoritet) jo dali brojni
najvii crkveni i svjetovni dostojanstvenici i dunosnici. Time se oèito vidi europsko sred-
njovjekovlje koje je bilo civilizacijska i kulturna tekovina hrvatsko-ugarske dravne zajed-
nice, èija je sjajna sastavnica bio i grad Ilok (str. 24).
Ako to treba shvatiti kao autorovo miljenje da su nabrojeni dostojanstvenici osobno
pribivali kraljevoj potvrdi Statuta, nedvojbeno je rijeè o zabludi. U suprotnom, zakljuèak
da opsean dignitarij sam po sebi naglaava vanost dokumenta, iako naèelno toèan, imao
bi konkretniju teinu da je autor provjerio i utvrdio koliko su slièni dignitariji bili uobièa-
jeni ili pak rijetki u kraljevskoj kancelarijskoj praksi dotiènog vremena.
Ni drugi prilog u zborniku to je posveæen Iloèkom statutu, ali ne i njegovim pravnim
aspektima, takoðer ne donosi nita novo u odnosu prema postojeæoj literaturi. Autorica
85
Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 21(2003), str. 83-118
Branka Balen to i ne skriva, nego u svojem sastavku o likovnoj opremi izvornika Statuta
(str. 229-233) jednostavno preprièava najprije uvod kojim je svoje izdanje teksta Statuta
iz 1938. predstavio njegov otkrivaè Rudolf Schmidt, a zatim i sadraj kljuènog èlanka
maðarske povjesnièarke umjetnosti Jolán Balogh iz 1983. (koji je malo posilje hrvatskoj
struènoj javnosti predstavila Marija ercer),3 u kojemu se utemeljeno pretpostavlja da je
autor opreme Statuta, posebice dvaju u njemu oslikanih grbova (kraljevskog i iloèkog),
bio tada mladi i poslije proslavljeni minijaturist Hrvat Julije Kloviæ.
3 Marija ercer, Dr Jolán Balogh: Julije Kloviæ u Ugarskoj. Pouke izlobe renesanse u Ugarskoj prireðene u
Schallaburgu i Budimu 1982-1983, Peristil, sv. 29, Zagreb, 1986., str. 173-174.
4 tefánia Mertanová, Ius tavernicale. túdie o procese formovania práva taverníckych miest v etapách vývoja
taverníckeho súdu v Uhorsku (15.-17. stor.), Bratislava, 1986.
5 Lujo Margetiæ, Iloèka pravna knjiga (tzv. Iloèki statut), Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, sv. 44, Zagreb,
1994., str. 93-116; Margetiæ, Zagreb i Slavonija. Izbor studija, Zagreb-Rijeka, 2000., str. 226-248. Uz to vidi:
Teodora Shek Brnardiæ, Tavernik, tavernikalni sud i tavernikalno pravo, Arhivski vjesnik, sv. 40, Zagreb,
1997., str. 179-198.
86
S. Andriæ: Novi prilozi istraivanju Iloèkog statuta i srednjovjekovnog Iloka
jednaka onima to ih uiva kraljevski grad Budim, te naposljetku i potvrda toga poto-
njeg privilegija koju je Iloku dao Ludovik II. Jageloviæ u veljaèi 1526. Vezu izmeðu Statu-
ta iz prosinca 1525. i malo kasnije potvrdnice iz veljaèe 1526., poteklih u kratku vremen-
skom razmaku iz kancelarije istoga kralja, Vitek tumaèi u smislu da je Ilok, ukljuèivi u
svoj Statut zbirku pravâ tavernikalnih gradova (kojima je na èelu Budim), zapravo ispunio
uvjete za malo kasnije sumarno pravno izjednaèivanje s Budimom. To se unekoliko raz-
likuje od Margetiæeva miljenja, prema kojemu su takoðer posrijedi dvije razine iloèkog
prava, ali tako to je drugim privilegijem Ilok dobio i sve ostale povlastice Bude, tj. to
su njime neke specifiène budimske povlastice bile dodane zajednièkim pravima i obièa-
jima, popisanim u zbirci osam tavernikalnih gradova. No, buduæi da u Ladislavovu pri-
vilegiju koji potvrðuje Ludovik nema spomena nikakvim konkretnim pravima ili slo-
bodama, Vitekovo se miljenje èini uvjerljivijim.
Vitek, nadalje, s pravom zapaa da je Nikola Iloèki 1453. uz pomoæ svojega moænog
saveznika Ivana Hunyadija mogao lako ishoditi od malodobnoga kralja privilegij za svoj
grad; kao i to da je, analogno postupku iz 1525.-1526., i u toj prilici kraljevoj dodjeli naèel-
ne pravne jednakosti s Budimom vjerojatno prethodila opirnija i podrobnija zbirka
konkretnih slobotina, a ona je upravo vojvodin privilegij gradu saèuvan kao prva knjiga
kasnijeg Statuta. Vitekovim vlastitim rijeèima:
Prema uzoru na kasniji primjer, moemo pretpostaviti da je i tom privilegiju tako-
ðer prethodilo unutarnje ureðenje grada u skladu s budimskim zakonima, to bi uka-
zivalo na postojanje jo jednog statuta ili zakonika (str. 31).
Tu se dopire do najdubljeg sloja teksta koji poznajemo kao Iloèki statut i, vjerojatno,
do njegove najveæe zagonetke. Je li privilegiju Nikole Iloèkoga, tj. konstituciji ili knjizi
slobotina koju je on potvrdio Iloku, doista veæ prethodila neka rana zbirka prava ta-
vernikalnih gradova (ili Budima, kao njihova prauzora)? Ili je taj Nikolin privilegij (=prva
knjiga Iloèkog statuta) ipak u osnovi samosvojna zbirka pravnih odredaba, proistekla iz
iloèke lokalne pravne situacije i namijenjena upravo njezinim potrebama?
Prva bi moguænost znaèila da sadrajna dvojnost Iloèkog statuta zapravo prikriva
njegovo dublje jedinstvo, buduæi da i slobotine to ih je odobrio vojvoda Nikola i drev-
na prava i obièaji osam tavernikalnih gradova zapravo utjelovljuju istu tradiciju taver-
nikalnoga gradskog prava, izlazeæi iz istog (izgubljenog) izvora i zatim se ponovno stjeèuæi
u Iloèkom statutu. Drugim rijeèima, Iloèki statut bi po toj teoriji zdruivao dvije inaèice
ili redakcije jednog te istog pravnog sustava, od kojih je jedna, opirnija i razraðenija, u
nj dospjela kroz izravnu tradiciju razvitka tavernikalnog prava, a druga, saetija, zaobi-
laznim putem, preko lokalne prerade naèinjene pod pokroviteljstvom Nikole Iloèkoga.
Skloniji takvu stajalitu negoli onom koje Nikoline iloèke slobotine vidi kao autohtone
(u mjeri u kojoj pravni instituti to uopæe mogu biti), Vitek kratko naznaèuje argumen-
tacijski postupak koji bi u toj dvojbi jedini eventualno mogao presuditi. On tako govori
o sadrajnoj komplementarnosti teksta prve knjige i ostatka Statuta, koja bi trebala doka-
zivati da je prva knjiga Statuta nastala na istoj pravnoj osnovi. Uz to u pripadajuæoj
biljeci pojanjava:
87
Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 21(2003), str. 83-118
6 Darko Vitek, Struktura i izvorite teksta Iloèkog statuta, Scrinia slavonica, sv. 1, Slavonski Brod, 2001., str.
404-420.
88
S. Andriæ: Novi prilozi istraivanju Iloèkog statuta i srednjovjekovnog Iloka
zaista uglavnom izvorna i dalje nam se èini vjerojatnijom. Lujo Margetiæ u veæ navoðe-
nom èlanku to i ne postavlja kao problem, ali nedvosmisleno luèi Nikolin privilegij od
zbirke prava tavernikalnih gradova koja je donekle nevjeto prikrpana privilegiju, a
u kasnijem sintetskom osvrtu pie da se daleko preteni dio Iloèke pravne knjige ne odno-
si samo na Ilok nego na pravnu praksu tavernikalnog suda,7 to sve skupa zacijelo znaèi
da mu je strana misao o prvotnom zajednièkom izvoru obiju Statutovih sastavnica.
Vraæajuæi se Vitekovu prilogu u zborniku i njegovoj naèelnoj dilemi je li neobièno
bogata opskrbljenost srednjovjekovnog Iloka gradskim pravima i slobodama pojava
uvjetovana ili sluèajna, svakako se treba suglasiti s njime kad upuæuje na kljuène èim-
benike koji su pritom igrali odreðenu ulogu: s jedne strane na gospodarsku i crkvenu
vanost Iloka te postojanje gradske opæine i samouprave u njemu veæ u 14. stoljeæu, a s
druge strane na èinjenicu da su zemaljski gospodari Iloka gotovo u svakom narataju
ukljuèivali iznimno visoko pozicionirane dostojanstvenike kraljevstva. Uz to, u drugoj
(poznatoj) i ujedno posljednjoj fazi privilegiranja Iloka, tj. onoj ostvarenoj u Statutu iz
1525. i potvrdnici iz 1526., oèito treba imati na umu i moguænost promiljene kraljevske
potpore jednom od vanih obrambenih uporita na veæ krajnje ozbiljno naruenoj granici
prema Osmanlijama.
Tu moemo dodati jo i pojedinost o kojoj izrièito svjedoèe kraljev privilegijalni uvod
i zavretak to uokviruju Statut, naime da u ishoðivanju kraljeve potvrde Statuta najveæa
zasluga pripada kraljevu notaru Franji Izdenczyju, podrijetlom Iloèaninu (zanimljivo je
pritom da njegovo maðarsko prezime vjerojatno upuæuje na daljnje podrijetlo iz Zde-
naca u krievaèkoj upaniji). Ta je ugledna osoba, dakle, u toj prigodi odigrala ulogu
donekle usporedivu s utjecajem koji je Nikola Iloèki imao pri prvom kraljevskom privi-
legiranju Iloka 1453.
7 Hrvatska i Europa. Kultura, znanost i umjetnost, sv. 2, ur. Eduard Hercigonja, Zagreb, 2000., str. 165.
89
Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 21(2003), str. 83-118
90
S. Andriæ: Novi prilozi istraivanju Iloèkog statuta i srednjovjekovnog Iloka
zimajuæi u tom segmentu zakljuèke Ivana Beuca o gradskoj autonomiji u Slavoniji, Vr-
boiæ smatra da mnoge dananje nedoumice o pravnoj naravi Iloèkog statuta proizlaze
upravo iz te èinjenice, iz nepodijeljenog jus statuendija graðanima Iloka (str. 75).
Pravo unutarnje regulacije i ozakonjenja, pak, Ilok nije ni mogao imati jer nikada
nije, za razliku od nekih drugih gradova u meðurjeèju, putem kraljevskog privilegija
stekao status slobodnoga kraljevskoga grada. Ipak, premda su Iloku nedostajale za-
konske pretpostavke za donoenje vlastitog statuta, njegovi su graðani nali naèina da
tu zapreku zaobiðu preuzimajuæi i usvajajuæi kodeks tavernikalnog gradskog prava.
Takav odabir pravnih normi i vladanje po njima pribliava ih u stvarno-efektivnom
smislu poziciji onih koji su sami donijeli takve i sliène norme kao autonomne (str. 80).
Iako, dakle, iloèki pravni kodeks s obzirom na podrijetlo sadraja ni u jednoj od svojih
dviju komponenata nije zaista bio gradski statut, inicijativa koju su graðani Iloka iskazali
pri objedinjavanju tih komponenata u jedinstvenu zbirku i vladareva potvrda te zbirke
kao ubuduæe trajno vaeæeg iloèkog zakonika, doputaju da se na nj, barem u funkcio-
nalnom smislu, gleda kao na statut ili statut sui generis.
U vezi s neobiènom, ambivalentnom naravi iloèkoga pravnog kodeksa, Vrboiæ s
pravom upozorava na jo jednu dimenziju koju treba uzeti u obzir. Taj rijedak, ako ne i
jedinstven uspjeh da im, naime, kralj potvrdi kao njihov vlastiti gradski zakonik zbirku
sastavljenu od raznorodnih otprije postojeæih komponenata Iloèani su zacijelo postigli
koristeæi se i svojom neposrednom izloenosti turskoj pogibelji. Zanimljiva je, i za Vr-
boiæev znanstveni stil karakteristièna, formulacija u kojoj se rekonstruira taj iloèki pravno-
diplomatski manevar:
Opravdano se pribojavajuæi osmanlijske opasnosti, oni vjerojatno pretjeranim vred-
novanjem vlastite pravne zbilje, usporeðujuæi je s razvijenijim ugarskim gradovima,
pokuavaju svoj grad u kraljevim oèima uèiniti znaèajnim za cijelu kraljevinu kako bi
kralj poduzeo neto vie za njihov spas. To je miljenje za koje nema tragova u literaturi,
a u izvorima ga takoðer nismo proèitali, no moguæe je i ono u trenutku kada su temeljne
kræanske i civilizacijske vrijednosti ugroene. Ilok je u to vrijeme bio na pragu pada u
osmanlijske vojnièke, pravne i politièke determinante. Dakle, i kiæenje tuðim pravnim
perjem, ako bi ono tu pogibelj otklonilo, ne bi smio biti èimbenik nerazumijevanja (str.
77).
O kakvu, ili èijem, nerazumijevanju je rijeè u toj posljednjoj reèenici? Po svemu
sudeæi, Vrboiæ tu taktièno aludira na svojevrstan prigueni i poluslubeni prijepor u
pozadini skupa o Statutu, u kojemu su neki istraivaèi nepopustljivo zastupali Statuto-
vu izvornost i integralnost, emotivno se odupiruæi ideji da bi glavnina njegova sadraja
bila odnekud preuzeta ili prepisana iz tuðih statuta.
U gornjem saetku Vrboiæeva izlaganja izostavljeni su brojni manje ili vie sporni
sekundarni elementi. Primjerice, Vrboiæ opetovano tvrdi, pozivajuæi se na Margetiæa,
da je privilegij koji je gradu dao Nikola Iloèki, i koji se saèuvao kao prva knjiga Statuta,
potvrdio kralj Ladislav V. poznatom poveljom iz 1453. (str. 77). To ne odgovara istini, pa
i Margetiæ na citiranom mjestu izrièito razgranièava ta dva dokumenta; veza koju on meðu
91
Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 21(2003), str. 83-118
njima pretpostavlja posve je drukèije naravi (o tome je gore veæ bilo rijeèi). Takoðer, Vr-
boiæ se nepotrebno uputa u letimiène usporedbe Iloèkog statuta sa, s jedne strane tzv.
povjerenstvenim statutima koje su u 17. i 18. stoljeæu za hrvatsko-slavonske i ugarske
gradove izraðivali kraljevski povjerenici, a s druge strane, slijedeæi u tome A. Miluiæa, sa
statutom koji je 1530. gradu Rijeci potvrdio Ferdinand I. Navodna velika kompatibil-
nost u sadrajima Rijeèkog statuta i Iloèkog statuta zahtijevala bi vrlo temeljito pretre-
sanje pitanja to bi joj moglo biti ishoditem, a unaprijed se moe reæi da tobonje gospo-
darsko-prometne i povijesne analogije izmeðu Iloka i Rijeke u tome nisu mogle igrati
nikakvu ulogu (pogotovo ne za preteiti, tavernikalnopravni dio Iloèkog statuta).
Nadalje, Vrboiæev prilog sadri i odjeljak koji je tematski posve nepovezan s ostat-
kom priloga. U njemu se tvrdi da su dijelovi Iloèkog statuta
renesansnog karaktera, dakle blii su èovjeku. To dijelom govori u prilog èinjenici
da je Ilok, bez obzira na to to je zemljopisno bio smjeten na rubu Monarhije, pulsirao
novim i svjeijim krvotokom, bez obzira na to jesu li zasluge za to pripadale blioj okolici
Nikole Iloèkoga ili èak moda i eventualno vieslojnoj graðanskoj populaciji (str. 79).
Osnovom za te dalekosene zakljuèke trebala bi biti tri èlanka iz treæe knjige statuta
(III, 20, 22, 48), u kojima se predviðaju smrtne kazne za silovatelje ena u polju i za
silovatelje bludnicâ, odnosno oprost za gladne siromahe koji iznimno jednom ili dvaput
ukradu kruha. Neovisno o tome jesu li tu zaista posrijedi renesansne pravne inovacije,
kako Vrboiæ zacijelo brzopleto zakljuèuje, posve je upitna njihova veza s iloèkom du-
hovnom klimom, jer su to odredbe iz prenesenoga tavernikalnopravnog dijela Statuta
okolnost koja Vrboiæu nije nepoznata, ali ju je ovdje previdio ili zanemario. Sadraj
sljedeæe reèenice, pak, pokazuje da su Vrboiæu nejasne i razne druge pojedinosti po-
vijesnih prilika to okruuju Iloèki statut:
Ranije je veæ istaknuta potreba samog Nikole Iloèkog i njegovih nasljednika da se u
Iloku vlada i ivi prema modernim europskim (ugarskim) standardima koji su u graðan-
sko-pravnom smislu bili iznad slavonskih, doèim hrvatskih, jer je jedino hrvatski grad
Gradec imao snaniju autonomiju, a sam grad Gradec i prilike u njemu nisu bile tako
dobro poznate Iloèanima kao one u oblinjem Budimu (str. 80).
Nije se radilo o tome da bi, iz perspektive Iloka, budimsko (tj. tavernikalno) pravo
bilo poeljnije ili dostupnije od onoga gradeèkog zbog blizine (?) ili naprednosti Budi-
ma; ni èinjenica da je Gradec, za razliku od Iloka, pripadao upravnoj cjelini slavonskog
banata ili kraljevine nije pritom bila presudna; alternativa Gradec ili Budim nije po-
stojala zato to je budimski, odnosno tavernikalni, pravni sustav vrijedio (na drugostu-
panjskoj razini) takoðer i za sam Gradec, to naglaava i Margetiæ u prije spomenutom
Vrboiæevu citatu.
Vratimo se sada glavnim idejama Vrboiæeva priloga. Iako navodi Margetiæevu in-
terpretaciju, Vrboiæ ne shvaæa bit njegova odbijanja da iloèki kodeks svrsta u kategoriju
statuta: naziv statut sugerirao bi da je iloèko pravo iznimka u inaèe privilegijalnom
pravnom poretku slavonskih i meðurjeènih gradova, a takva predodba ne odgovara
stvarnosti. Naprotiv, iloèki se kodeks kroz obje svoje komponente posve uklapa u konti-
92
S. Andriæ: Novi prilozi istraivanju Iloèkog statuta i srednjovjekovnog Iloka
nentalni gradski pravni krajolik. Dobro poznati kontrast tog poretka prema onome uz
jadransku obalu nedavno je lijepo saeo Tomislav Raukar:
Statute ili zakone u hrvatskom srednjovjekovlju sastavljaju samo drutvene zajed-
nice na istoènom Jadranu. Samo one dopiru do one razine drutvene razvijenosti to je
bila nuna da bi unutar sebe mogle zabiljeiti obièajno pravo. Kraljevski gradovi u Slavoniji
u srednjem vijeku ne sastavljaju svoje statute. Zamjenjuju ih odredbe, zabiljeene u kra-
ljevskim privilegijima. To i jest temeljna razlika izmeðu gradskih zajednica na istoènom
Jadranu i onih u Meðurjeèju. Kodifikacija XIII. i XIV. stoljeæa u komunalnim drutvima
na istoènom Jadranu temeljila se na vlastitoj drutvenoj batini, na dugostoljetnom raz-
voju obièajnog prava. Mlade, pak, gradske zajednice u Slavoniji mogle su se u prvi èas
oslanjati samo na gledita kraljevske vlasti.11
Veza koju, ne sasvim jasno, Vrboiæ povlaèi izmeðu moguænosti donoenja statuta s
jedne strane i posjedovanja statusa slobodnog kraljevskoga grada, s druge, takoðer je
problematièna. Status slobodnoga kraljevskoga grada nije preduvjet za statutarnu kod-
ifikaciju; naprotiv, buduæi da se temelji na kraljevskom privilegiju, on je upravo èini nep-
otrebnom. Gradovi poput Iloku bliskog Vukovara ili Virovitice, koji su rano dobili kra-
ljevske privilegije (1231. odnosno 1234.) nisu bili nita blie sastavljanju vlastitih statuta
od Iloka, u kojemu znamo za gradsku samoupravu mnogo prije prvih (poznatih) privi-
legija oko sredine 15. stoljeæa. Uostalom, i sam je Ilok naknadno doao pod kraljevsku
zatitu, svojevrsnim implicitnim privilegijem kojim su mu 1453. podijeljena budimska
gradska prava. tovie, tijekom posljednje dvije godine svoje predturske povijesti, na-
kon smrti zadnjega feudalnoga gospodara Lovre Iloèkoga (neto prije sredine 1524.), Ilok
je, èini se, zaista bio u kraljevim rukama i praktièno slobodni kraljevski grad: o tome
svjedoèi i izrièaj civitas nostra kojim ga Ludovik II. opetovano kvalificira u potvrdi Statu-
ta, kao i u malo kasnijoj potvrdnici Ladislavova privilegija. Kada bi, dakle, neposjedo-
vanje statusa slobodnog kraljevskoga grada zaista bilo zaprekom donoenju statuta i
sililo grad da trai zaobilazna rjeenja, to se pravilo ne bi odnosilo na Ilok jer u njemu
takve zapreke zapravo nije bilo.
U stvarnosti, pak, nije bilo ni tako otro odijeljene kategorije slobodnog kraljevskoga
grada ni tako mehanièki jednostavna odnosa izmeðu slobodnih gradova i njihovih
drutvenih funkcija i atributa. Slijedeæi Beuca, Vrboiæ kanda zamilja pravnu procedu-
ru u kojoj posebna ovlast dana pojedinomu kraljevskom gradu prethodi njegovu samo-
stalnom statutarnom ureðenju ili u kojoj bi gradovi, Vrboiæevim vlastitim rijeèima, na
temelju povlastica iz darovanog i odobrenog privilegija sami stvarali svoje autonomne
norme (str. 79). Ta konceptualna shema ima malo veze sa stvarnoæu. Ni zagrebaèki
Gradec, koji, nadovezujuæi se na Beuca, Vrboiæ tipoloki suprotstavlja Iloku, nije posje-
dovao ni takvu posebnu ovlast niti iz nje proizali statut. Kasnije pojedinaène odluke i
uredbe gradske vlasti (statuta et decreta) samo su dopunjavale sadraj temeljnog privi-
11 Tomislav Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje. Prostor, ljudi, ideje, Zagreb, 1997., str. 193.
93
Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 21(2003), str. 83-118
legija u vezi s pitanjima koja on nije rijeio.12 Ono to je za gradeèki privilegij iz 1242.
specifièno jest kraljevo izrièito uvodno isticanje da potvrðuje pravne ustanove i slobode
koje su graðani sami izmeðu sebe naèinili (conditiones itaque et libertates
quas ipsi inter
se fecerunt et nos approbavimus).13 To je ipak jo uvijek bitno razlièito od stanja u gradskim
zajednicama na Jadranu koje su bile dovoljno razvijene da bi unutar sebe mogle zabiljeiti
obièajno pravo (Raukar); ali je u isti mah toj razvijenosti blie od drugih gradskih priv-
ilegija iz meðurjeèja, ukljuèujuæi i onaj koji je Iloku dao Nikola Iloèki i koji se doista,
sadrajno i terminologijski, manje doima kao potvrda obièaja, a vie kao oktroirana dod-
jela slobotinâ i obvezâ. U tom se smislu zacijelo moe govoriti o elementima ili stup-
nju statutarnosti u privilegijima slavonskih i meðurjeènih gradova, pa i uobièajena dis-
tinkcija izmeðu jadranskoga statutarnog i kontinentalnoga privilegijalnoga gradskog
prava gubi neto od svoje otrine. To, meðutim, ne dovodi u pitanje korisnost te distinkcije
ni bitne razlike koje ju opravdavaju.
U tomu irem kontekstu treba razmatrati i prikladnost naziva Iloèki statut. Ima li va-
ljanih razloga da se daljnjom uporabom tog naziva potvrðuje iloèka pravna anomalija?
Ti se razlozi mogu traiti u sastavnicama iloèkog kodeksa i u njemu kao cjelini. Veæ je
reèeno da Nikolin privilegij Iloku daje manje temelja da ga se dri statutom nego neki
drugi slavonsko-meðurjeèni gradski privilegiji. Ipak, kao sporednu pojedinost vrijedi
uoèiti atipiènu opirnost iloèkog privilegija. Druga sastavnica kodeksa, zapravo glavni-
na njegova sadraja, predstavlja se u njemu izrièajima prava sukladna obièajima osam
slobodnih gradova, odnosno graðanska prava i drevni obièaji osam slobodnih grado-
va
Veæ i to naslovno inzistiranje na (drevnim) obièajima podupire misao da je to
pravno gradivo u odreðenoj mjeri statutarne naravi unatoè tome to i njemu u osnovi,
vremenski manje ili vie udaljenoj, bez sumnje stoje vladarski privilegiji. No, ta je zbirka
prava i obièaja u svakom sluèaju rezultat pravnog razvoja koji se zbivao drugdje, a ne
u Iloku; stoga, kako god je okarakterizirali i kamo god je smjestili u rasponu izmeðu sta-
tuta i privilegija, ona sama po sebi ne moe biti razlogom da se iloèki pravni kodeks na-
ziva Iloèkim statutom.
Preostaje jo pogled na cjelinu toga kodeksa. Moe li ona na neki naèin kvalitativno
nadrasti svoje dijelove? Iako u uvodnom dijelu svoje potvrdne povelje kralj kae da su
ga iloèki graðani zamolili neka njihovoj zakonskoj zbirci dade oblik svoga privilegija
(in formam nostri priuilegii redigi faciendo), oèito je da taj kodeks nije obièan gradski privi-
legij. On iz tog okvira izlazi i opsegom i heterogenoæu sadraja i naèinom kako je nas-
tao. Sadrajna mu je osnova privilegij nekadanjega feudalnoga gospodara, koji zato i
jest prva knjiga kodeksa, ali je njegov opseg viestruko uveæan dodavanjem zbirke
tavernikalnoga gradskog prava. Posezanje za tom potonjom zbirkom ipak neæe biti, kako
12 Usp. Nada Klaiæ, Povijest Zagreba, knj. 1, Zagreb, 1982., str. 230-231; Margetiæ, Zagreb i Slavonija, 161-162.
13 Tadija Smièiklas et alii, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, sv. 2-18 Zagreb, 1904.-1990.,
sv. 4, str. 172, br. dok. 155.
94
S. Andriæ: Novi prilozi istraivanju Iloèkog statuta i srednjovjekovnog Iloka
d) Stranputice i anakronizmi
Ostali se pravni struènjaci zastupljeni u zborniku mahom bave pojedinim tematskim
segmentima Statutova sadraja. Tako Attila Èokoliæ u glavnom dijelu svojega priloga,
Susjedski i komunalni odnosi prema Iloèkom statutu iz godine 1525. (str. 39-48), razmatra
glave 4-14. iz druge knjige Statuta, u kojima je po njegovu miljenju rijeè o reguliranju
susjedskih prava iloèke komune. Èokoliæ si uz to postavlja zadaæu da usporedi sadraj
tih odredaba sa sliènim odredbama u srednjovjekovnim statutima dalmatinskih grado-
14 Usp. Néda Davori Relkoviæ, Buda város jogkönyve (Ofner Stadtrecht), Budapest, 1905.; Károly Mollay, Das
Ofner Stadtrecht, Monumenta historica Budapestinensia, sv. 1, Budapest, 1959.
95
Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 21(2003), str. 83-118
va (ponajvie Dubrovnika, ali i ostalih). Bez iznimke pokuava sadraj odredaba povezi-
vati sa specifiènostima lokalnih iloèkih prilika, oèito vjerujuæi da su one proistekle ne-
posredno iz njih, ili pak da su iz nekakva veæeg pravnoga korupsa bile izabrane upravo
zbog svoje prikladnosti iloèkim potrebama. Tako se npr. u vezi s èlankom koji zabranjuje
da se pravi staza kroz susjedov neobrani vinograd (II, 9), Èokoliæ pita:
to je navelo zakonodavce da zabrane prolaske kroz neobrane vinograde moemo
samo nagaðati. Je li se proizvodnja do te mjere cijenila i bila kljuè ekonomskog prospe-
riteta (vatreno srijemsko vino) slobodne opæine Ilok da se htjela izbjeæi najmanja mo-
guæa teta na dragocjenom urodu? (str. 45).
Ili, na temelju èlanaka koji propisuju razmake to se pri gradnji kuæa moraju drati
prema ulici (II, 10 i 13; potonji èlanak odreðuje propis kao prema obièaju grada Budi-
ma), Èokoliæ zakljuèuje da takve odredbe svjedoèe o urbanistièkoj izgraðenosti Iloka
moda i vie nego arheoloki nalazi ili dokumentirana prisutnost dvaju prosjaèkih redo-
va, franjevaca i augustinskih pustinjaka (str. 45-46). Veliko je pitanje koliko su takva razmi-
ljanja utemeljena kada se zna da su u Statutu knjige II.-V. zapravo en bloc preuzeta zbirka
prava osam slobodnih gradova mahom iz sjeverozapadne èetvrtine Ugarskoga kra-
ljevstva. Isto je tako krajnje upitan smisao komparacije pojedinih odredaba Iloèkog stat-
uta s onima u dalmatinskim statutima ako ona na koncu dovodi do ovakvog zakljuèka:
Utjecaj dalmatinskog statutarnog prava je u susjedskim odredbama Iloèkog statuta
vidno prisutan, osobito dubrovaèkog. To se moe tumaèiti dobrim kontaktima izmeðu
Iloka i Dubrovnika, imajuæi svakako u vidu i Dubrovaèki konzulat u Iloku jo od 1399.
g. (str. 47-48).
Kad bi u razmatranim èlancima doista bio vidljiv utjecaj dubrovaèkog prava, bio bi
to prije svega utjecaj na gradska prava Budima i sjeverozapadne Ugarske; a to je
dalekosena tvrdnja kojoj dubrovaèko-iloèke veze ne bi mogle pruiti nikakvu potkrepu
i za koju sumnjamo da bi je autor tako olako iznio. Pri svemu tome je zanimljivo da Èokoliæ
zna za udio prava osam slobodnih gradova u Iloèkom statutu (on to napominje u inaèe
dosta nepreciznom prikazu privilegiranja Iloka), ali oèito ne shvaæa toèno znaèenje i doseg
te èinjenice, nego radije vjeruje da ju moe, prije no to prijeðe na komentar i komparacije
pojedinih odredaba, sumirati ovakvom tvrdnjom punom netoènih elemenata:
Evidentno je da statut iz 1525. g. èini jednu kodifikaciju cjelokupnog srednjovje-
kovnog iloèkog statutarnog prava inkorporirajuæi kako statut iz 1453. g., tako i ranija
graðanska prava i privilegije grada Iloka (str. 41).
Na temeljnu promaenost Èokoliæeva rada moe se gledati s vie blagonaklonosti
ako se uzmu obzir oèevidan trud i amaterska ljubav za povijest (autor je po zanimanju
odvjetnik) to su uloeni u rad. U neku ruku, upravo je tom marljivoæu i iz nje proistek-
lom sadrajnoæu rada Èokoliæ sam sebi postavio zamke nemalog broja faktièkih zablu-
da i greaka.
Slièna opasnost ne prijeti svim pravnim struènjacima koji se predstavljaju u zborni-
ku. Tako Sreæko Jeliniæ u prilogu Ilok ureðeno trgovite s posebnim osvrtom na odredbe
Iloèkog statuta, 1525. g., o zatiti vjerovnika (str. 49-54) gotovo uopæe ne zalazi u pitanja
96
S. Andriæ: Novi prilozi istraivanju Iloèkog statuta i srednjovjekovnog Iloka
povijesnog okruenja Statuta, a ono malo to o tome ima reæi samo pokazuje da za takvu
suzdranost ima dobrih razloga:
Gospodarski èimbenici bili su neobièno vani u procesu nastajanja srednjovjekovnih
gradova, pa tako i u Slavoniji i ire, u Srijemu, no samo su neki od njih prerasli u slo-
bodne kraljevske gradove s pravom delegiranja svojih predstavnika u Hrvatski sabor
(str. 50).
Iako komentira èlanke iz pete knjige Statuta, Jeliniæ takoðer bez ikakva obrazloenja
podrazumijeva da njezin sadraj izravno odraava drutvene prilike i pravne potrebe
Iloka kao razvijenog trgovita. Ako zanemarimo vrlo opæenit uvod i posve nesuvisao
zakljuèni odjeljak njegova priloga, Jeliniæ zapravo s motrita jedne specijalistièke grane
suvremene pravne znanosti i kodifikacije ukratko komentira skupinu odredaba iz knji-
ge èiju problematiku sam Statut odreðuje izrièajem o dugovanjima (super factis debi-
torum). Svoj opæi dojam saima ovako:
Time Statut, ma kako mu pristupali s neskrivenim simpatijama, jer pisanom rijeè-
ju svjedoèi o prolosti najistoènijeg dijela suvremene Hrvatske i istom daje obiljeje raz-
vijenog, trgovaèki ureðenog i civiliziranog prostora, ipak ostaje daleko od kodifikacije
jednog podruèja drutvenog ivota, a da i ne govorimo o izostanku pravnog obuhvata
mnogih znaèajnih drugih pitanja (ibid.).
Osim to je posve anakrona Jeliniæ uopæe ne razmatra pravo Statuta i pitanja nje-
gove sustavnosti i originalnosti u okvirima njegova pravnopovijesnog konteksta ta
formulacija odaje i neto od emocionalne i sveèano-ritualne dimenzije znanstvenog sku-
pa posveæenog Iloèkom statutu.
Isto vrijedi i za prilog Dubravke Akamoviæ, Znaèajke i obiljeja Iloka kao trgovaèkog
sredita u XVI. stoljeæu odredbe Iloèkog statuta (str. 55-64), koji u saetku toèno definira
svoju intenciju i doseg: Ovaj rad aktualizira, za potrebe sjeæanja i sadanjosti, pravne
norme iz Iloèkog statuta o trgovaèkim aktivnostima. Za razliku od Èokoliæa i Jeliniæa, D.
Akamoviæ uglavnom raspravlja o odredbama iz prve knjige Statuta pa je utoliko ute-
meljiniji njezin zakljuèak o razvijenim trgovaèkim odnosima u gradu Iloku i okolici.
No, iz teksta priloga uopæe se ne vidi je li to ogranièavanje na prvu knjigu svjesno i pro-
miljeno (s obzirom na temeljnu razliku izmeðu te knjige i ostatka Statuta) ili je posrijedi
sluèajnost. Komentari pojedinih odredaba i ovdje su u biti anakronièni, lieni stvarne
pravnopovijesne kontekstualizacije, to se karakteristièno saima u jednoj od autorièinih
zakljuènih teza:
U skladu s najsuvremenijim ustavnopravnim rjeenjima dananjice, u Statutu gra-
da Iloka iz 1525. posebno mjesto pripada slobodama Iloka. Jedna od sloboda jest i slobo-
da trgovanja, odnosno trnice (str. 62).
U pozadini te poneto nespretne formulacije stoji autorièino miljenje, zapravo idej-
na okosnica njezina priloga, da pojedini elementi moderne regulacije trgovanja i trinih
odnosa, poput zatite potroaèa ili mjera protiv monopolizacije, nisu juèeranji izum,
nego se mogu razabrati i u Iloèkom statutu, i da prema tome korijeni suvremenog tr-
govaèkog prava seu duboko u srednjovjekovlje (str. 63). S potonjom se opæenitom kon-
97
Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 21(2003), str. 83-118
statacijom nije teko u naèelu suglasiti (uz rubnu opasku da nas sam Iloèki statut ipak ne
vodi duboko u srednjovjekovlje, jer potjeèe s njegova kraja). Iz svega toga, meðutim,
ne saznajemo nita poblie o mjestu koje upravo Iloèki statut zauzima u odnosu na mati-
cu povijesnog razvoja trgovinskog prava od srednjeg vijeka do suvremenosti. O tome
nam D. Akamoviæ ne moe nita reæi jednostavno zato to ne poznaje iri sklop trgovin-
skopravne regulacije u kasnom srednjem vijeku u Ugarskoj, okolnim zemljama i Europi,
kojemu Statut tekstualno i drutvenopovijesno pripada. To bi bio posve drukèiji naèin
da se sadraj Statuta aktualizira za potrebe sjeæanja i sadanjosti, a jedan od osnovnih
preduvjeta za nj, osim spomenutih pravnopovijesnih znanja, bilo bi precizno razumije-
vanje samih Statutovih odredaba. Ali Akamoviæ ni to potonje nije uvijek kadra osigura-
ti. Tako npr. komentirajuæi 47. èlanak prve knjige, ona pie:
da nadzor nad trgovaèkim aktivnostima ne bi izbjegao kontroli gradskih vlasti,
ponajprije suca, doljaci se nisu smjeli primiti na konak, bez obzira da li se radilo o tr-
govcima, poslanicima ili gostima (str. 61).
Zapravo, u èlanku se propisuje samo to da se strani trgovci ili poslanici ne smiju
smjestiti u gradu bez suèeva znanja, te da domaæinima koji suca propuste izvijestiti o
svojim gostima slijedi novèana kazna. Takoðer, ni 27. èlanak iste knjige nije korektno pre-
prièan u autorièinoj formulaciji koja glasi:
ako primjerenu i potrebnu zatitu trgovcu ne bi pruio sudac, tada bi, prema Sta-
tutu, sudac bio duan otiæi pred vladara ili njegova slubenika i mogao biti kanjen (ibid.).
Èlanak zapravo propisuje da, ako sudac uskrati pravnu zatitu strancima koje su
otetili iloèki graðani, tada æe sudac, a ne dotièni graðani, morati odgovarati pred gospo-
darom grada, tj. Nikolom Iloèkim, ili oficijalom koji ga u gradu predstavlja.
Prilog Anamari Petranoviæ, Znaèajke rimskog sustava u obvezama ex contractu Sta-
tuta grada Iloka (str. 65-74), razlikuje se od ostalih pravnièkih priloga u zborniku koji
pokuavaju, manje ili vie neuspjeno, rekonstruirati veze izmeðu Statutova sadraja i
njegova drutvenog okruenja ili, pak, s motrita suvremenih pravnih sustava trans-
povijesno komentiraju Statutove odredbe. Petranoviæ nastoji uæi u trag eventualnim
utjecajima rimskog prava ili, toènije, srednjovjekovne tradicije rimskog prava u sadraju
Iloèkog statuta. Tu je potragu ogranièila na regulaciju ugovornih odnosa i pravne insti-
tute vezane za njih (kupoprodaja, zajam, posudba, zalog, ostava, prvokup itd.), o èemu
je rijeè u tavernikalnom dijelu Statuta, poglavito u nekoliko èlanaka druge, treæe i pete
knjige. Svoje nalaze Petranoviæ izlae akademski zakuèastim i ezoteriènim stilom, koji
njezinu radu zacijelo neæe privuæi èitatelje iz redova povjesnièara i drugih pravnih laika
koje zanima Iloèki statut. Teko je vjerovati, primjerice, da se odreðena struèna prosudba
nije dala izreæi jasnije i jednostavnije doli ovakvom dugom i razgranatom reèenicom:
Problematika pak derivativnog stjecanja vlasnitva s rimskog motrita zanimljivim
konotacijama odstupanja od konsenzualnosti, stvarnopravnim ili obveznopravnim pro-
filom ugovora, odnosno pitanjima prijenosa vlasnitva kauzom (kupoprodajnog) ugo-
vora, oèekivano je minorizirana u odnosu prema rezimiranju aktualnih trinih preoku-
pacija vezanih poglavito za status ugovaratelja i ogranièenja prometa sa strancima ili je
98
S. Andriæ: Novi prilozi istraivanju Iloèkog statuta i srednjovjekovnog Iloka
99
Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 21(2003), str. 83-118
100
S. Andriæ: Novi prilozi istraivanju Iloèkog statuta i srednjovjekovnog Iloka
101
Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 21(2003), str. 83-118
17 Neki od radova koji su dobili negativne recenzije kasnije su ipak ugledali svjetlo dana u drugim
tiskovinama. tovie, Andrija Zdravèeviæ svoj je referat Naslov, elementi demokracije i institucije
kapitalizma Iloèkog statuta 1525. godine domiljato razloio objavivi na temelju njega ili s njime u vezi
barem tri zasebna sastavka. To su, ponajprije, njegovi Zaèeci i razvoj demokracije po Iloèkom statutu 1525.
g., Pravni vjesnik, sv. 17, Osijek, 2001., str. 165-180, i Elementi demokracije i kapitalizma Iloèkog statuta
1525. godine, Istoèna Hrvatska: Osijek-Vukovar-Ilok / East Croatia: Osijek-Vukovar-Ilok. Zbornik radova.
Meðunarodni znanstveni skup odran 20. i 21. prosinca 1999. g. u Osijeku, ur. Ana Pintariæ, Osijek, 2002., str. 7-
24. Istodobno je u Pravnom vjesniku, èasopisu osjeèkog Pravnog fakulteta, objavljen i tematski blok pod
naslovom: Izbor radova sa znanstvenog skupa Iloèki statut 1525. godine i iloèko srednjovjekovlje, Pravni
vjesnik, sv. 18, Zagreb, 2002., str. 343-452. Na èelu je tome izboru jo jedan rad Andrije Zdravèeviæa, Razlièiti
pogledi na naslov iloèkog pravnog vrela odnosno Iloèkog statuta 1525. godine, isto, str. 345-354. Slijede ga
Branko Babac, Iloèki statut i ideja o opæinskoj i lokalnoj samoupravi kao temeljnomu pravu gradjanina
ogled o jednomu sluèaju hrvatske dravno-pravne tradicije, isto, str. 355-388, i Vlado Belaj, Ugovor o
kupoprodaji prema Statutu grada Iloka iz 1525. godine, isto, str. 389-399. Izbor zatim ukljuèuje i pet priloga
to su uvrteni i u zbornik koji se ovdje prikazuje (J. Vrboiæ, Z. Lackoviæ, I. Balta, A. Èokoliæ i D. Akamoviæ).
Svi su ti napisi u Pravnom vjesniku oznaèeni kao izvorni znanstveni radovi.
102
S. Andriæ: Novi prilozi istraivanju Iloèkog statuta i srednjovjekovnog Iloka
2. SREDNJOVJEKOVNI ILOK
Drugu tematsku dionicu simpozija, iloèko srednjovjekovlje, zastupa u zborniku
osam raznorodnih radova. Dva su od njih posveæena zagonetki posmrtnih ostataka sv.
Ivana Kapistrana pa æemo ih razmotriti napose, u posljednjem odjeljku.
Prilog Zorislava Horvata, Utvrde grada Iloka (str. 105-131), popraæen obilnim ilus-
tracijskim materijalom, moe se s vie prava od svih ostalih nazvati prilogom povijesti
srednjovjekovnog Iloka. Horvat je danas zacijelo najbolji poznavatelj graditeljske ba-
tine srednjovjekovnog Iloka, koju su prije njega istraivali poglavito Ðuro Szabo, Anðe-
la Horvat i u novije vrijeme Diana Vukièeviæ-Samarija.18 Na temelju vanije povijesne
literature Horvat najprije iznosi osnovne èinjenice o srednjovjekovnom Iloku, njegovim
gospodarima i crkvenim ustanovama (od vie potonjih, Horvat dri da su se u nutar-
njem utvrðenom iloèkom gradu nalazile tri: upna crkva sv. Petra, franjevaèki samostan
s crkvom te dvorska kapela kneza Lovre Iloèkoga), a zatim prelazi na problematiku
iloèkih fortifikacija. One su najdulje i najbolje saèuvane utvrde jednog srednjovjekovnog
naselja u kontinentalnom dijelu Hrvatske (str. 105). Utvrðeni Ilok, smjeten na dugu-
ljastoj uzvisini ili izbreini usporedno s Dunavom, imao je oblik nepravilna izduena
èetverokuta dugaèka oko 460 i iroka u prosjeku 120 metara, a od cijelog se opsega do
danas saèuvalo neto vie od 800 metara njegovih zidina (ukupna duljina izvorno je iznosi-
la oko 1350 metara).
Nastojeæi da rekonstruira cjelinu toga graditeljskog kompleksa i da ispod kasnijih
dogradnji i preinaka razazna izvorno srednjovjekovno stanje, Horvat se s jedne strane
oslanja na ranonovovjekovne pisane i slikovne izvore (putopisne i srodne opise Evlije
Èelebije, Maximiliana Prandstettera i Giovannija Boninija, odnosno nacrte i vedute to
se nalaze uz Prandstetterov putopis te osobito u Zemaljskom arhivu u Karlsruheu i u
arhivu obitelji Odescalchi u Rimu, mahom iz 17. stoljeæa), a s druge strane na vlastito
pomno prouèavanje dananjeg stanja iloèkih starih graðevina, kao i na noviju fotodoku-
mentaciju o tome te na uvide to su mjestimice steèeni arheoloko-konzervatorskim
18 Vanije nove priloge v. u A középkori Dél-Alföld és Szér, ur. Tibor Kollár, Szeged, 2000., posebno radove Diane
Vukièeviæ-Samarija, A középkori Újlak és mûemlékei, str. 475-500, i Gergelya Buzása, Az újlaki Városi
Múzeum középkori kõfaragványai, str. 501-522. Tu se citira starija literatura.
103
Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 21(2003), str. 83-118
104
S. Andriæ: Novi prilozi istraivanju Iloèkog statuta i srednjovjekovnog Iloka
Horvat nadalje pretpostavlja da je prostor koji danas zauzima samostan, tj. sjeve-
roistoèni ugao iloèke utvrde, prvobitno zauzimala stara, opsegom mnogo skromnija utvr-
da. Njoj bi mogla pripadati visoka èetvrtasta kula koju veduta iz Karlsruhea (oko 1690.)
prikazuje blizu istoènog ruba grada. Istom bi sklopu pripadala i zgrada koja je kasnijim
zahvatima pretvorena u zapadno krilo samostana. To bi, dakle, bili ostaci i tragovi sta-
rijeg burga Kontovaca. O ovome Horvat dodaje:
Pa ni taj burg nije mogao potjecati iz nekog ranijeg razdoblja nego to je druga polovi-
ca 14. poèetak 15. st., kad se ni Nikola Kont ne naziva Iloèkim. S obzirom na to da su se
njegovi unuci Mirko i Ladislav tek od 1410. poèeli nazivati Iloèkima, pretpostavimo da je
njihov burg na mjestu kasnijeg franjevaèkog samostana nastao oko 1400. god. (str. 114).
Neovisno o toènosti same pretpostavke o starijem burgu i njegovu poloaju, tu
svakako treba primijetiti da je prvotna iloèka utvrda mogla biti, i nesumnjivo jest bila,
barem cijelo stoljeæe starija no to Horvat pretpostavlja. Nita nas, naime, ne sili da nje-
zine poèetke veemo za Nikolu Konta, a jo manje za njegove sinove ili unuke. Pitanje
od kada za njih poèinje prevladavati pridjevak Iloèki nije povezano s postojanjem utvrde
u Iloku, nego s èinjenicom da je, meðu vie utvrda i ostalih posjeda to su ih oni drali
diljem Ugarske, Iloku u odreðenom razdoblju zbog razlièitih razloga pripalo prvenstvo,
uloga njihova glavnog sjedita. Nikola Kont je, naime, stekao Ilok 1364. i umro veæ 1367.,
a njegov novi posjed prije je bio u rukama Iloèkih od roda Csák, takoðer moæne velikake
obitelji u kojoj su se posebno istaknuli Ugrin (umro 1311.) i njegov sin Nikola (umro 1359.).
Veæ u doba tih prvih Iloèkih, Ilok se gospodarski uzdigao, ustrojio kao slobodna gradska
opæina i uz upnu crkvu udomio i dva samostana prosjaèkih redova. Iako za to nema
izrièitih potvrda, sve upuæuje na to da je takvo naselje bilo u nekom opsegu i utvrðeno.
Tradicionalno bolje upuæeni maðarski povjesnièari dre upravo Ugrina Iloèkog od roda
Csák graditeljem (prvotne) iloèke utvrde.21 U svakom sluèaju, pri rekonstrukciji gradi-
teljskih slojeva iloèke utvrde povijesno je posve opravdano raèunati s kronolokom du-
binom barem do prijeloma 13. i 14. stoljeæa.
Najsmjelija Horvatova hipoteza tièe se sjevernog poteza iloèkih zidina koji je, iako s
obzirom na konfiguraciju zemljita i bliu okolicu (to je dunavska strana utvrde) ponaj-
manje vojnièki ugroen, bio dodatno zatiæen natkrivenim branitem na obostranim
konzolama. Tu okolnost Horvat objanjava ovom moguænoæu:
Natkriveno branite moglo je imati i neke dodatne, druge razloge za izvedbu: to je
moda bila paserela koja je spajala stari burg na sjeveroistoènom uglu s novim Nikoli-
nim palasom! (
) Druga je stvar je li ta paserela zaista bila izvedena ili samo zapoèeta,
no u svakom sluèaju nije preivjela tursko razdoblje (str. 114).
Prema toj bi se ideji Ilok sastojao od dvije utvrdbene jezgre, starije sjeveroistoène,
kojoj je pripadao ili uz koju je stajao i franjevaèki samostan, i mlaðe sjeverozapadne, s
21 Vidi npr. Korai magyar történeti lexikon (9-14. század), ur. Gyula Kristó, Budapest, 1994., str. 698, s.v. Újlak. O
Ugrinu Iloèkom od roda Csák vidi isto, str. 697, s.v. Ugrin 2, a o Nikoli Kontu, pretku drugih ili mlaðih
Iloèkih, isto, str. 368, s.v. Kont Miklós.
105
Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 21(2003), str. 83-118
palaèom Nikole i Lovre Iloèkoga, a povezivao bi ih jak bedemski most sa zatiæenim pro-
lazom za pjeatvo. Kao ni o veæini drugih pitanja iz graditeljske batine Iloka, ni o toj se
zanimljivoj ideji jo ni izdaleka ne moe dati zakljuèni sud. Nema, ipak, dvojbe da Zorislav
Horvat svojom uivljenoæu u problematiku iloèke graditeljske starine i kompetentnim
tumaèenjima i pretpostavkama vezanim za nju daje danas najkrupniji prilog njezinu
toènijem i cjelovitijem poznavanju.
Kratak prilog Lade Prister, Osobitosti utvrðenog grada Iloka na primjerima kas-
nosrednjovjekovnih arheolokih nalaza (str. 199-203), zrcali skromne dosege nae sred-
njovjekovne arheologije kada je u pitanju hrvatski sjeveroistok. U dosadanjoj su litera-
turi donekle opisani i istraeni romanièki oltarni (?) stupac s likom Jaganjca na vrhu (sada
u Arheolokom muzeju u Zagrebu), zbirka od 16 gotièkih kapitela i konzola to su se
nalazili u iloèkoj franjevaèkoj crkvi prije njezina velikog renoviranja 1907-1912. (sada u
Povijesnom muzeju u Zagrebu), kao i nadgrobne ploèe Nikole i Lovre Iloèkoga (sada u
pokrajnjim vratima iloèke crkve). L. Prister obraæa pozornost na manje poznatu arheo-
loku zbirku iloèkoga Gradskog muzeja. Ne uputajuæi se u iru analizu, ona tek letimièno
naznaèuje vanije kamene i keramièke nalaze, da bi na koncu napravila usporedbu s
drugim znatnijim posjedom Iloèkih juno od Drave, Orahovicom ili Ruicom:
Kao zakljuèak, moemo pretpostaviti da utvrðeni grad Ilok, premda u blizini Ugar-
ske, nije bio u tolikoj mjeri izloen utjecajima renesansne umjetnosti kako je to bio grad
Ruica (str. 202).
Ostaje, ipak, dojam da æe biti potrebna puno sustavnija i iscrpnija istraivanja prije
no to se takve konstatacije uzmognu pouzdano izricati.
Prilog Zlatka Karaèa i Alana Brauna, Urbanistièko-komunalne i graðevinske regule
u srednjovjekovnom Statutu grada Iloka (str. 247-259), moglo se prikazati i meðu ra-
dovima posveæenim Statutu, ali ga je ipak razlonije svrstati meðu priloge povijesti gra-
da Iloka. Autori, naime, skiciraju dosta bogatu sliku urbane, socijalne i gospodarske povi-
jesti Iloka crpeæi za nju sadraj iz cjelokupnog Statutova teksta. Prikupljene su podatke
paljivo razvrstali u nekoliko tematskih skupina, npr. o graðevinskim propisima, o ko-
munalnom redu i javnoj èistoæi, o javnim gradskim prostorima (zidine, crkve, trgovi, luka,
zatvor
), o socijalnoj strukturi grada (uglednici, obrtnici i trgovci, poljodjelci, margi-
nalne skupine), itd. Takva pregledna klasifikacija jednog dijela Statutova sadraja svaka-
ko moe biti korisna, ali se implikacija da ona odraava stvarne ivotne prilike i urbanu
razinu Iloka mora uzeti s ozbiljnim rezervama. Slièno onome to smo veæ opazili u drugim
radovima posveæenim Statutu, Karaè i Braun (obojica s katedre za urbanizam zagrebaèkog
Arhitektonskog fakulteta) takoðer pristupaju Statutu kao manje-vie neupitnom proiz-
vodu i zrcalu iloèkih mjesnih prilika. Znaju, dodue, da je Statut hibridna zbirka pro-
pisa, znaju za oèitu neoriginalnost veæine preuzetih pravnih regula (str. 248-249), ali
unatoè tome ne èine nikakvu razliku meðu podacima to ih crpu iz privilegijalne prve
knjige i onima iz preostale èetiri, tavernikalnopravne knjige Statuta.
Oèito je, naime, da se sadraji tih dviju cjelina ne mogu na jednak naèin povezivati s,
iz drugih izvora poznatim, iloèkim drutvenim prilikama kao njihovim kontekstom ili,
106
S. Andriæ: Novi prilozi istraivanju Iloèkog statuta i srednjovjekovnog Iloka
pak, rabiti u rekonstrukciji toga konteksta. Dok se odredbe prve knjige mogu s dobrim
razlogom smatrati organskim dijelom iloèkih gradskih prilika, one iz ostalih èetiriju s tim
su prilikama izvorno oèito nepovezane, a u mnogim su im sluèajevima zacijelo i ne-
prikladne. Prije koritenja Statutova sadraja u rekonstrukciji drutveno-gospodarske
povijesti Iloka trebalo je, dakle, kritièki preparirati svaku od njegovih dviju cjelina zaseb-
no. Uz prvu bi se knjigu tako valjalo pitati: Kako se moe razluèiti pravno naèelo od nje-
gove lokalno primijenjene formulacije, kako razdvojiti univerzalniju i zacijelo preuzetu
okosnicu pravnog rjeenja od patine njegove lokalne povijesne izvedbe? Uz ostale èetiri
knjige: Mogu li se razaznati eventualne prilagodbe ili postupci odabira koji su, moda,
tu zbirku gradskih uredaba naknadno uèinili makar donekle specifièno iloèkom? Radi li
se u tim knjigama o makar i blago modificiranoj redakciji izvorne zbirke ili tek o njezinu
posve doslovnom preuzimanju? Karaè i Braun ne postavljaju takva pitanja kao naèelna
i preliminarna, nego se zgodimice susreæu s posljedicama njihova nerjeavanja. Uz èlanke
III, 46 i V, 17, u kojima se govori o kamenu kao gradivu kuæâ i o graditeljima kao klesari-
ma ili kamenarima (lapicide), oni tako opaaju:
Kamen je u Srijemu opæenito vrlo rijedak i upotrebljavao se tek za neke klesane
detalje (svodna rebra, doprozornike, portale), a nikada za gradnju kuæa od kamena, pa
se moe pretpostaviti da su u ovom sluèaju bez prilagodbe i doslovno preuzete regule
Statuta grada Budima
(str. 252).
Karaè i Braun pritom previðaju moguænost da su i ostale odredbe, koje se (na prvi
pogled) ne èine sadrajno neprikladnima, isto tako bez prilagodbe i doslovno preuzete.
Odredbe iz posljednje èetiri Statutove knjige koje govore o podrumima, bunarima, zatvo-
ru ili stratitu nije problematièno motriti u neposrednom iloèkom okruenju, jer je oèe-
vidno ili barem prilièno sigurno da je sve to postojalo i u Iloku, ali stvari stoje bitno drukèije
s drutvenom pojavom koju autori zovu marginalne skupine. Pod tom natuknicom
oni biljee:
Drutvenu stratifikaciju u srednjovjekovnoj iloèkoj komuni svakako upotpunjuju
statutarne biljeke o skitnicama, bludnicama, preljubnicima, siromasima, lopovima i
ubojicama. Na vjerskoj razini izdvojeni su izmatici i pogani, odnosno kræani i idovi
(str. 255).
Posve je pogreno èlanak V, 24, koji govori o gubitku stvari zaloene kod kræana ili
idova (inter Christianos vel Judeos), smatrati dokazom bilo kakve nazoènosti idova u
Iloku. Isto tako, èlanak IV, 14, kojim se ponitavaju odredbe oporuka u korist onih na-
sljednika koji su se pridruili nevjernim narodima
kao to su viklifovci, shizmatici ili
pogani (ad perfidas naciones
sicut sunt viclephiste, scismatici, ac pagani), nije dokaz prisut-
nosti takvih inovjernih skupina u Iloku ili u njegovoj okolici. Ako je takvih inovjeraca
ovdje doista bilo, to treba dokazati podacima iz nekih drugih vrela, a navedeni èlanak iz
Statuta znaèio bi potkrepu tome tek kad bi se pokazalo da su èetiri Statutove tavernikal-
nopravne knjige rezultat promiljenog odabira ili prilagodbe kojima su njihov izvorni
tekst u Iloku podvrgnuli sastavljaèi Statuta. Prema tome, mora se zakljuèiti da je i taj prilog,
iako savjesno prireðen, zbog metodoloke nepromiljenosti i izostanka potrebnih kritièkih
predradnji u konaènici ipak velikim dijelom promaen.
107
Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 21(2003), str. 83-118
108
S. Andriæ: Novi prilozi istraivanju Iloèkog statuta i srednjovjekovnog Iloka
22 U prilogu sam prikazao samo povijest prvih Iloèkih i Iloka pod njihovim gospodstvom, iako sam u
priloenom saetku ili nacrtku najavio da æe se obuhvatiti i doba drugih Iloèkih do ranog 15. stoljeæa. U
zacrtanom roku to mi ipak nije uspjelo pa sam taj dug odradio naknadno, dopunivi i popravivi raspravu
koja je, tako proirena, uvrtena u knjigu Potonuli svijet. Rasprave o slavonskom i srijemskom srednjovjekovlju,
Slavonski Brod - Osijek, 2001., str. 67-142. Knjiga je dovrena u razdoblju izmeðu predaje priloga za iloèki
zbornik i njegova izlaska iz tiska poèetkom jeseni 2002.
109
Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 21(2003), str. 83-118
ma; on oèito misli i to da taj toponim moe istodobno biti i latinskog i maðarskog i nje-
maèkog podrijetla. A to se zadrao na moguænostima koje nude samo ta tri jezika, to po
svoj prilici trebamo zahvaliti jedino okolnosti da je pri ruci naao samo njihove rjeèni-
ke.23
Topografijski dio Baltina èlanka jednako je nesuvisao i zbrkan. Tu se niu èesto ne-
pouzdani izvodi iz razlièitih starijih i novijih povijesnih djela, bez promiljena izbora, veæ
onako kako ih je sluèaj nanio autoru u ruke. Podaci se prenose bez potrebna konteksta i
historiografijske perspektive. Tako je npr. Balti jedan navod iz korografske knjiice Jo-
sipa Firmana iz 1699. dostatan temelj za sumarnu tvrdnju kako svoj procvat u srednjem
vijeku u ekonomskom i politièkom smislu grad Ilok duguje propasti Sirmiuma kao sje-
ditu (!) Srijema
(str. 216). Malo dalje on na isti naèin raspravlja o zemljopisnom pros-
tiranju starog Srijema, navodeæi kao vaan prilog tom problemu i miljenje Ilije Ok-
rugiæa-Srijemca iz 1857. prema kojemu je, èitamo u Balte, Srijem samo nizinski dio od
Fruke gore, odnosno od Bapske do Save i Dunava (str. 217). Takve zemljopisno besmi-
slene definicije u Okrugiæa, dakako, nema.24
Kao prilog raspravi o povijesnoj topografiji Iloka Balta zatim donosi popis dvadesetak
zemljopisnih karata izraðenih u vremenskom rasponu od 15. do kraja 19. stoljeæa. Kao
izvor kartografijskih podataka navodi noviji ilustrirani priruènik Árpáda Papp-Váryja i
Pála Hrenkóa (Magyarország régi térképeken, 2. izd. 1990), ali u popisu govori i o nekim
kartama koje zapravo nije mogao vidjeti u tom djelu. Baltin izbor iz toga golemoga gradiva
23 Baltin kratki traktat o etimologiji imena Ilok toliko je besmislen i krcat nesporazumima s literaturom da se
mora pomisliti na moguænost kako je posrijedi aljiva igrarija sa smislom za poetiku nonsensea, kojom se
prostoduan èitalac koji tu oèekuje znanstvenu ozbiljnost vuèe za nos. Buduæi da ga je nemoguæe preprièati,
navodimo taj ulomak u cijelosti: Prvobitan naziv grada Iloka kao rimskog Cucciuma ne moe se objasniti
samo latinskim imenom i prevedenim hrvatskim znaèenjem. Srednjovjekovni naziv Iloka u nekoliko
varijanata pisanja moe se donekle objasniti latiniziranim korijenom i njegovom varijantom hungaristièkog
ili slavenskog zapisa. Prema epiæevu Latinsko-hrvatskom rjeèniku, Ilok je vjerojatno izveden od priloga: -
illo, - illoc = onamo ili od zamjenice: -illic, -illaec, -illoc (-illuc) = on glavom (vjerojatno glavni grad), onaj
ondje. Prema Divkoviæevu Latinsko-hrvatskom rjeèniku, ime Ilok moglo bi se vezivati uz latinsku rijeè: -illo,
-illoc = onuda, otuda, ondje, na onoj strani, onim putem. Iste su rijeèi povezane s glagolima kretanja: -ire,
-vides eum = onuda, onamo. Vjerojatno je ime Iloka povezano s njegovim smjetajem na padinama brda
i s putovima koji su dolazili i prolazili kroz grad. Prema Hadroviæevu Maðarsko-hrvatskom rjeèniku, ime
Ilok moglo bi se povezati s nekoliko sliènih izvornih rijeèi: -hullám = val, talas, od koje se plural moe
naèiniti kao -hullák = valovi, talasi (valovita brda), zatim rijeè: -illö = skladan, prikladan, ili slièna rijeè: -
hullámtörés = udaranje valova o obalu (na primjer valovi rijeke Dunava na obalu kod Iloka). Prema
Grujiæevu i Zidarovu Njemaèko-hrvatskom rjeèniku, ne nalazi se ni jedna slièna rijeè u odnosu prema imenu
grada Iloka, izuzev rijeèi: Hûlle, f. = omot(aè), zavoj, ili hûllen = uviti, pokriti, ogrnuti. Vjerojatno je ime
grada povezano sa zavojitim umskim brdima (str. 219).
24 Okrugiæ na dotiènom mjestu pie: Pod imenom Sriema razumjeva se komad one zemlje, tono od poèetka
Fruke gore (poèam od sela Babske) medju Dunavom, Savom i njekim diom Bosuta, od ovog pako tamo
nuz Tovarnik opet gore do sela Babskog i do Fruke gore lei (Ilija Okrugiæ Sriemac, Povjestnièke crtice
Sriema glede njegovieh znamenitostih i u njemu se nahodeæih starinah, Arkiv za povjestnicu jugoslavensku,
sv. 4, Zagreb, 1857., str. 201). Balta oèito nije uspio odgonetnuti toèno znaèenje Okrugiæeve formulacije, ali
on i nije imao pred sobom sam Okrugiæev èlanak, kako bi se moglo uèiniti iz pripadajuæe biljeke. Bez
sumnje ga je zapravo naveo prema jezièno osuvremenjenom citatu koji je Mato Batoroviæ donio u svojemu
110
S. Andriæ: Novi prilozi istraivanju Iloèkog statuta i srednjovjekovnog Iloka
Pogovoru knjizi: Joseph Cinesiae Firmanus, Opis Srijema i iloèkog vlastelinstva 1699. godine, prir. i prev.
Stjepan Sran, Osijek, 1998., str. 85. Ondje, naime, Batoroviæ na Okrugiæev navod nastavlja ovu primjedbu:
U okolici Srijemske Mitrovice i danas se u narodu pojam Srijema rabi za nizinski dio Posavine, a Fruka
gora je planina.
25 Da tu nije rijeè o jednokratnu sluèajnom previdu potvrðuje saetak Baltina priloga, gdje se njegov tobonji
kartograf takoðer pojavljuje: Analizom topografskih srednjovjekovnih i novovjekovnih povijesnih karata
Orteliusa, (
) Heredibusa
(str. 215).
26 Taj izvor je, bez ikakve sumnje, ponovno Pogovor Mate Batoroviæa u Firmanus, Opis Srijema, posebno
str. 96-99.
111
Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 21(2003), str. 83-118
to se tièe heraldièkog odjeljka Baltina priloga, nije naodmet uvodno primijetiti da
taj autor u zavièajnim i slavonskim okvirima slovi za respektabilna znalca heraldièke
znanosti. Njemu se, kao takvom, nemali broj ovdanjih gradova i opæina obratio za struènu
asistenciju pri izradbi heraldièkog znakovlja, koja je u proteklom desetljeæu doivjela
zaèudan i nerijetko komièan zamah i uzlet. Unatoè tome, Balta ne samo da nije kadar
bilo èime ili u bilo kojemu pravcu unaprijediti istraivanje heraldièke batine Iloka i nje-
govih vlastelina, nego posve oèito ne moe niti koliko-toliko ovladati literaturom na koju
se poziva. Sadraj te literature on razumije pogreno ili ga ne razumije nikako pa stoga i
ne moe njezinu problematiku povezati u suvislu cjelinu, nego mu se predodba o njoj
raspada u kaotiènu mnoinu pojedinaènih podataka i tumaèenja. Rezultat je njegove
analize posvemanja èinjenièna i misaona zbrka, u koju æe se beznadno zaplesti onaj
tko joj prostoduno pokloni povjerenje. Na primjer, Balta nije razabrao da se na nekoliko
grbova to ih opisuje ponavlja, kao sastavnica sloenih grbova ili kao figura u jednostav-
nom grbu, jedan te isti stari grb drugih Iloèkih, tj. Nikole Konta i njegovih potomaka. To
je jednostavan geometrijski grb s dvije (tanke) vodoravne grede u gornjoj polovici tita;
i grede i tit nepoznate su boje. Taj se grb, naime, nalazi kao figura, u dva primjerka i
neobojen, na inaèe obojenom iloèkom gradskom grbu koji je za Iloèki statut izradio vje-
rojatno Julije Kloviæ; samostalno na peèatima Nikole Konta i njegova praunuka Nikole
Iloèkog, prema kojima je njegov crte donio Bojnièiæ; i kao sastavnica sloenih grbova na
peèatima Lovre Iloèkog, koje su crteima prikazali Bojnièiæ i Nagy. Buduæi da nije shva-
tio kako su to razlièite pojave jednog te istog grba, Balta ih je u svakom navratu poneto
drukèije opisao, neodluèan jesu li u njegovu polju prikazane dvije ili tri vodoravne gre-
de i jesu li one crvene, zelene, smeðe ili srebrne. U ilustracijama priloenim radu, pak,
gdje je uz ostalo reproducirao Bojnièiæeve crtee i Nagyev crte, odluèio se posvuda za
crvenu boju te je njome negdje obojio jednu, negdje dvije, a negdje i tri grede. Tu se,
oèito, heraldièar Balta zaigrao poput djeteta bojeæi ivim crvenilom suhoparne crno-bijele
crtee. S heraldièkim istraivanjem sve to, naravno, nema nikakve veze.
Jednako malo veze s èinjenicama imaju i Baltina smjela tumaèenja simbolike staroga
grba Iloèkih. Njegove bi grede, dri Balta, trebale simbolizirati srijemski kraj kao meðu-
rjeèje Dunava, Save i Drave (ili Bosuta), ali i pripadnost ugarskom okruju (slièan grb
vodoravnih bijelih i crvenih greda imali su krunski ugarski i bivi grb dinastije Arpa-
doviæa) (str. 222).
Tu treba samo pripomenuti da je dotièni grb Nikola Kont rabio i prije stjecanja Iloka,
svojega prvog i jedinog srijemskog posjeda, a da na grbu Arpadoviæâ èetiri jednako raz-
maknute crvene vodoravne grede sijeku srebrni (ili bijeli) tit. Kao to brzopleto vidi stvari
spram kojih treba s dobrim razlozima biti skeptièan, tako na drugoj strani Balta nikako
ne uspijeva vidjeti stvari koje mu upravo bodu oèi. Zato mu se dogodilo da dvaput po-
tanko opisuje sloeni èetvorni grb Lovre Iloèkoga prema Bojnièiæevu i prema Nagyevu
crteu (u Balte reproducirani kao ilustracije br. 7 i br. 13), a da ne opazi kako oba imaju
jedan te isti predloak. A koliko je beznadno Baltino nerazumijevanje sakralne
ikonografijske simbolike, vie nego dostatno pokazuje ovaj njegov opis novoga grba grada
Iloka, iz 19. stoljeæa:
112
S. Andriæ: Novi prilozi istraivanju Iloèkog statuta i srednjovjekovnog Iloka
Centralni motiv grba jest bijelo uskrsno janje, starokræanski motiv, i ono pridrava
bijelu zastavicu u kojoj je crveni kri, simbol sv. Jurja, kao vjerovjesnika (str. 224).
Zato bi pobjedonosni uskrsli Jaganjac, tj. Krist, nosio upravo zastavu svetog Jurja,
muèenika i zatitnika vitetva, na to se odgovor moe naæi jedino u okvirima pojmovnog
rasula Baltine nadriznanosti.27
Pokuajmo na koncu saeto odrediti to je zapravo taj Baltin nesretni sastavak. Naèin
na koji taj povjesnièar prakticira svoj zanat oèito je takav da zateèenoj razini povijesnog
znanja ne moe dodati ama ba nita. Pitanje je jedino koliko æe tu veæ postojeæu razinu
u svojim napisima unazaditi. Nalaze i uvide ozbiljne struène literature kojom se koristi,
on, naime, moe jedino pogreno razumjeti, loe tumaèiti, pobrkati i iskvariti. Najmanje
tete stoga èini kada doslovce prepisuje. Ali buduæi da je profesionalni znanstvenik, Bal-
ta je svjestan da se ne moe zadrati samo na tome. Razvio je stoga neke tehnike skla-
panja kvaziznanstvenih sastavaka, koje mu omoguæuju da opstane i, tovie, prilièno
bezbrino sudjeluje u ivotu i aktivnostima nae akademske i struène zajednice, da izlae
na simpozijima, dobiva pozitivne recenzije za svoje napise, objavljuje u èasopisima i
zbornicima.
Te su tehnike dosta jednostavne i uz to, oèito, kolièinski produktivne. Treba samo
prikupiti neto malo, za temu relevantne literature, pa njezin sadraj dijelom prepisati,
dijelom preprièati i sve to donekle ispremijeati. Takve dugove prethodnicima, da ne bi
bilo spora, treba uzgred priznati navodom u nekoj biljeci, ali tako da iz toga nije raz-
vidan stvaran opseg dugovanja. Ovome æe pripomoæi to to su i biljeke prethodnikâ
preuzete tako da se èini kako je vrijedni autor izravno proradio svu u njima navedenu
literaturu. Vlastitog teksta, onog u kojemu se odvano uoblièuju vlastita zapaanja i zak-
ljuèci, ne treba biti puno, moda kakvih desetak posto. S obzirom na ogranièene mo-
guænosti misaonih i sintaktièkih konstrukcija, taj dio teksta treba ojaèati uèenim pojmov-
ljem, makar i po cijenu prijeteæih semantièkih nesklapnosti koje æe, nadati se je, malo tko
uoèiti (usp. sintagmu toponomastièka geneza nastanka i razvoja grada, str. 219; ili onu
simbolika ugarskog okruja i tradicionalnog Arpadoviæeva ugarskog kraljevskog sim-
bola, str. 222). Tu se, takoðer, osobito u recepcijski izloenijim dijelovima teksta kao to
su uvod i zakljuèak, treba obilato okoristiti i retorièkim potencijalom ritualnih fraza jav-
noga govora. Taj smo sastojak znanstvenog izrièaja veæ uoèili u nekih drugih autora zas-
tupljenih u zborniku. Iako je na tom podruèju teko govoriti o nekakvoj gradaciji, u Balte
ti bombastièni a besadrajni klieji i te okotale parole ritualne patetike zvuèe osobito uplje
i ogoljelo neiskreno.28
27 Nije teko utvrditi podrijetlo elemenata navedene Baltine formulacije. Usp. Leksikon ikonografije, liturgike
i simbolike zapadnog kræanstva, ur. Anðelko Badurina, Zagreb, 1990., str. 589, s.v. zastava: U kræanskoj
umjetnosti Janje Boje èesto nosi zastavu, koja oznaèuje pobjedu to ju je Krist izvojevao nad smræu svojom
rtvom (
) Zastava s crvenim kriem znak je sv. Jurja
. Uz to isto, str. 309, s.v. Juraj, sveti: U bizantskom
kulturnom krugu Juraj je prikazan (
) u dvorskoj ili liturgijskoj nonji s kriem u ruci (kao vjerovjesnik).
28 Usp.: Topografski i heraldièko-toponomastièki elementi Iloka odraz su prolosti, ali i znakovi
prepoznatljivosti sadanjosti i buduænosti. Srednjovjekovni Ilok po razvoju svoje topografije i heraldièko-
113
Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 21(2003), str. 83-118
Kratko reèeno, Balta se i u ovoj prilici predstavio kao ono to jest, uspjean znanstve-
ni arlatan. O njemu samom u tom smislu zaista vie nema potrebe troiti rijeèi. Ipak, on
i njegovo djelo i dalje su poticajni za razmiljanje kao jedan model naega znanstvenog
ivota i kao fenomen naih akademskih prilika. Nadriznanosti sliène Baltinoj tu svakako
ima jo puno vie i na raznim stranama. Balta je zacijelo, kad se sve uzme u obzir, u tom
poslu tek dotjerao do nekakve krajnosti. Ta je krajnost doista karikaturalna, ali je pitanje
vidi li se i eli li se vidjeti ta karikaturalnost. U tom i jest nevolja. Zato je moguæe ne samo
to da Baltin arlatanski sastavak izaðe u zborniku poput ovoga nego i da u njemu naðe,
kao to smo veæ naznaèili, vie dostojnih takmaca na irokom polju nadriznanosti. Treba-
lo bi se pitati to sve to skupa znaèi, i kakva sve teta nastaje od davanja prostora
nadriznanosti da se tako razmae: teta za sam predmet istraivanja, koji se tako zamuæuje
i optereæuje nanosima netoènih podataka i svakovrsnih zabluda; teta za sve one koji se
ubuduæe, iz struènih ili obrazovnih pobuda, budu htjeli posluiti takvom literaturom ili
iz nje saznati poneto vie; teta za ugled nae povijesne struke, kojemu neæe nimalo
koristiti kad ovakva djela dospiju u ruke stranih uèenih ljudi koje zanimaju njihove teme.
Misao da æe u svemu tome upuæeni lako raspoznati ito od kukolja teko da je pravi i
najbolji odgovor na tu situaciju. Neometano objavljivanje arlatanskih kojetarija usred
prostora koji bi trebao pripadati ozbiljnom znanstvenom radu moe biti nevano, ali samo
uz cijenu da je i sav taj znanstveni rad nevaan. Tek odmahnuti rukom na njih znaèi
pomalo odmahnuti rukom i na predmet te znanosti, i na njezine savjesne radnike, i na
njezin ugled.
toponomastièkoj analizi pripada srednjoeuropskom civilizacijskom krugu (
) Grad Ilok, kao simbol
vjekovnog otpora raznim neprijateljima, svjedok je, èimbenik otpora i obrane kræanstva i srednjoeuropske
kulture (str. 216 i 224).
114
S. Andriæ: Novi prilozi istraivanju Iloèkog statuta i srednjovjekovnog Iloka
Najstariji poznati zapisi koji je biljee i pokuavaju na nju ponuditi odgovor seu do druge
polovine 16. stoljeæa. Iako je s vremenom postajalo sve knjikije i znanstvenije, istraivanje
tog pitanja nikada nije prestalo biti i manje ili vie pobona potraga za sveèevim nekoæ
èudotvornim moæima. Glavni smjerovi zadani su joj ranim zapisima i izvjeæima, iz 17. i
18. stoljeæa, u kojima su redovito saèuvane starije usmene predaje.29 Od druge polovine
19. stoljeæa najivlje se istrauje moguænost da je Kapistranovo tijelo dospjelo u pravo-
slavni manastir Bistriþu u dananjoj Rumunjskoj a onodobnoj sjevernoj Vlakoj (blizu
granice s ugarskim Erdeljem). Na tom su tragu èvrsto i De Marchis i Damian, prvi po
zanimanju odvjetnik (u Spoletu u Italiji), a drugi sveuèilini profesor talijanist (u Cluj-
Napoci u Rumunjskoj). Oni su svoju rekonstrukciju sudbine Kapistranovih relikvija
postupno razraðivali i dopunjavali u vie èlanaka objavljenih u èasopisima (poèevi od
1984.). Njihova je zasluga da su u raspravu o tom pitanju uveli pregrt novih izvora, meðu
ostalim i izvjeæe pod naslovom Ispitivanje ili pretresanje o prijenosu tijela bl. Ivana
Kapistrana koje je 1689. u Iloku na talijanskom sastavio poznati inenjer i polihistor,
habsburki general i diplomat Luigi Ferdinando Marsigli.
S obzirom na predtursku povijest Iloka posebno je zanimljivo miljenje dvojice
istraivaèa da Kapistranovo tijelo nije napustilo Ilok tek poslije velikog osmanskog osva-
janja u ljeto 1526., nego nekoliko godina prije, zacijelo u vezi s ruilaèkim turskim pro-
dorom u Srijem do kojeg je dolo u ljeto 1521., izmeðu pada apca (poèetkom srpnja) i
Beograda (koncem kolovoza). Neki izvori, jo uvijek nedostatno prouèeni, upuæivali
bi na namjeru da se sveèevo tijelo premjesti iz Iloka na sigurnije mjesto ili pak na mo-
guænost da se to veæ dogodilo, ali je zbog nesuglasja tih turih naznaka nejasno to je
zapravo posrijedi. Èinjenica jest da su te posljednje, uskomeane godine predturske
povijesti Iloka i cijeloga Srijema jo uvijek obavijene maglom i nedovoljno sustavno
istraene.30 De Marchis i Damian zagovaraju rekonstrukciju, koju zbog razlièitih praz-
nina moemo zvati i teorijom, prema kojoj su Turci u (inaèe nepoznatu) upadu u Ilok
1521. ili neposredno sljedeæih godina odande uzeli Kapistranovo tijelo i zatim ga ustupili
ili, vjerojatnije, prodali svojim saveznicima iz vlakoga kneevskog i banskog roda Basa-
rab. Ovi su sveèevo tijelo pohranili u upravo obnovljenom manastiru Bistriþi, koji su neto
prije opustoili njihovi vlaki suparnici. Tu je na poèetku 17. stoljeæa Kapistranovu tijelu
pripisan novi identitet, onaj mnogo starijega bizantskog sveca Grgura Dekapolite, èije je
relikvije bistrièki manastir moda doista posjedovao prije spomenutog pustoenja.
To su tek najgrublje crte De Marchisove i Damianove rekonstrukcije koju su oni pos-
tupno razradili u nizu rasprava i koju nije lako bez ostatka razumjeti u poneto nesre-
29 Saeto o glavnim smjerovima potrage za Kapistranovim relikvijama vidi u mojoj knjizi Èudesa svetoga
Ivana Kapistrana povijesna i tekstualna analiza, Slavonski Brod - Osijek, 1999., str. 149-151.
30 Od novijih priloga toj problematici vidi osobito András Kubinyi, The battle of Szávaszentdemeter, u: Ot-
tomans, Hungarians, and Habsburgs in Central Europe. The military confines in the era of Ottoman conquest, ur.
Géza Dávid i Pal Fodor, Leiden-Boston-Köln, 2000. Starija verzija tog Kubinyijeva rada je: A
Szávaszentdemeter-Nagyolaszi gyõzelem 1523-ban, Hadtörténelmi közlemények, vol. 25, Budapest, 1978.,
str. 194-222.
115
Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 21(2003), str. 83-118
ðenom i skokovitom izlaganju njihovih priloga ovom zborniku. Cjelina teme isuvie je
zamrena da bismo se u nju ovdje dublje uputali. Povijest potragâ i tragaèâ za nestalim
tijelom svetog Ivana Kapistrana, onih knjikih i onih djelatnih (a nerijetko i jednih i
drugih, zdruenih u istim osobama), jedna je od mnogih tema koje bi, svojom mnogo-
strukom zanimljivoæu, opsegom i sloenoæu, zavrijedile sustavnu monografsku obradu.
116
S. Andriæ: Novi prilozi istraivanju Iloèkog statuta i srednjovjekovnog Iloka
Stanko Andriæ
Summary
The medieval town of Ilok (Hung. Újlak) is unique in north-eastern Croatia in presenting
a combination of several distinct and important historical subjects. Besides the town or bor-
ough itself (with its fortifications, churches and monasteries, free municipality, and a rela-
tively strong and bustling economy), historical research has been attracted by three more
topics related to it: the two aristocratic families who consecutively held Ilok among their
domains (both the Iloèki/Újlaki included high-ranking individuals who had a considerable
influence on the Kingdoms political matters); the final stage of life and the early cult of St.
John Capistran (an outstanding Franciscan friar of Italian origin who died in Ilok in 1456); a
compilation of urban law known as the Ilok Statute, which was approved by the king in
1525 (just months before the Ottomans captured Ilok) and which remained unknown until
its recent discovery in Vienna, followed by publication in 1938.
The so-called Ilok Statute represented the central topic of the conference held in Osijek
and Ilok in 2000, and a majority of papers in the resulting conference volume (published in
2002) are dedicated to it. It has turned out, however, that most of these contributions have
methodologically gone astray, being written by jurists with little knowledge about the history
of medieval law and specifically about the legal context to which the Ilok Statute belongs.
These authors failed to recognise the importance of the fact that the Statutes five books are
not a homogeneous elaboration and recording of the local law, but rather a product of two
components of different origin put together. One is the list of privileges and rules granted to
Ilok, probably at some point in the 1450s, by the towns lord, Nicholas of Ilok, then voivode
of Transylvania and ban of Maèva; this corresponds to the Statutes first book. The other is the
collection of laws and customs obeyed by the eight free cities of Kingdom of Hungary,
namely Buda, Pest, Koice (Kassa), Bardejov (Bártfa), Preov (Eperjes), Bratislava (Pozsony),
Trnava, and Sopron; this makes up the remaining four books of the Statute.
This second and more extensive component of the Statute has already been studied (e.g.
by . Mertanová, L. Margetiæ, and others) as important documentary evidence of the forma-
tion of the so-called ius tavernicale. The term means the jurisdiction encompassing those free
(royal) towns of the Hungarian kingdom which, from the end of the fourteenth century
onwards, appealed to the royal officer called chief tavernicus (chamberlain), the most impor-
tant among them also sending jurors to the court presided over by him. The contents of this
larger part of the Statute obviously cannot be presumed to reflect the social and legal condi-
tions of Ilok itself or to address its specific juridical needs. Matters are different with the first,
privilegial book of the Statute, but even there it is appropriate to ask (as does D. Vitek in his
contribution to the volume) whether the Ilok law had its sources and models among earlier
records of the urban laws comprised within the tavernical jurisdiction. Comparison of the
two parts of the Statute, however, shows rather that the first book is a separate entity, whose
117
Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 21(2003), str. 83-118
regulations were individually designed to deal with local situations, unlike the en bloc adopt-
ed remainder of the Statute.
Given its complex structure, it is difficult to find an appropriate legal term to describe the
Ilok codex. The term statute, widely used in Croatian scholarship and only challenged by L.
Margetiæ since 1994, seems to be misleading because it suggests a similarity to the statutes of
Dalmatian cities and communes, which as a rule represent autonomous codification of local
customary laws. At the same time, the Ilok code is not a simple urban privilege, an enactment
form characteristic of medieval Slavonia and Hungary. Not only the mere size of the codex,
but also the initiative which the burghers of Ilok showed in putting it together from two
different sources and in obtaining its confirmation from the king, make the Ilok law compila-
tion an atypical case of urban legislation. Thus a broader and more neutral term is yet to be
found for it (Margetiæ has proposed that of liber legalis or law book). Regrettably, although
by size the present conference volume is a considerable input to this recently intensified field
of research, its actual contribution to asking and discussing relevant questions is slimmer than
should be expected.
Key words: Ilok, legal history, statutory law, the Middle Ages.
118