Električna Mjerenja

--- ELEKTRIČNA MJERENJA ---
MIHAILO ŠIBONJIĆ
Pitanja za teorijski dio ispita ''Električna mjerenja''
''Električna mjerenja''- - - teorija - - - prvi dio
TEORIJA PRVI DIO
27) Mjerni mostovi i kompezatori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .23
1)
Legalna metrologija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .1 28) Wheatston-ov most za jednosmjernu struju . . . . . . . . . . . . . . .23
2)
Međunarodni sistem jedinica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 29) Izvedbe Wheatston-ovog mosta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
3)
Greške mjerenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .1 30) Osjetljivost Wheatston-ovog mosta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .24
a) Apsolutna greška . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .1 31) Thomson-ov most . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
b) Relativna greška . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .1 32) Wheatston-ov most za naizmjeničnu struju . . . . . . . . . . . . . . .25
4) Slučajne greške mjerenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .1 33) Kompezatori za jednosmjernu struju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .25
5) Opšta srednja vrijednost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 34) Mjerenje struje i otpora pomoću kompenzatora . . . . . . . . . . . 26
6) Računanje sa grupnim vrijednostima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .2 35) Osjetljivost nul-indikatora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .26
7) Gausova raspodjela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 36) Kompenzatori za naizmjeničnu struju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .27
8) Područije pouzdanosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 a) Sa termopretvaračem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
9) Složene greške . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .3 b) Sa NTC otpornicima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .27
10) Električni mjerni instrumenti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .4 c) Sa el.dinamskim mjernim sistemom . . . . . . . . . 27
11) Skala i kazaljka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .4 d) Kompleksni izmjenični kompenzator . . . . . . . . . 28
12) Moment i protumoment . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 e) Gajgerov kompleksni kompenzator . . . . . . . . . .28
13) Moment prigušenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .5 f) Kompenzator za male fazne pomake . . . . . . . . 28
14) Dinamika pomičnog organa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .7 37) Električna brojila . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
15) Proširenje mjernog opsega . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .7 38) Istosmjerna brojila . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .29
16) Instrument sa pomičnim svitkom i ispravljačem . . . . . . . . . . . .8 39) Izmjenična brojila . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..30
17) Elektrodinamski instrument . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .8 40) Posebne izvedbe brojila . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32
18) Instrument sa pomičnim željezom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 41) Ispitivanje brojila . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
19) Elektrostatski instrumenti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 42) Mjerni transformatori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
20) Termički instrumenti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10 43) Naponski mjerni transformator . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
21) Etaloni električnih veličina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 44) Strujni mjerni transformator . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
22) Etaloni napona sa zener diodom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 45) Osciloskop . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
23) Podešavanje struje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12 46) Mjerenje napona i struje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
24) Mjerni otpornici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12 47) Mjerenje vrlo malih istosmjernih struja i napona . . . . . . . . . . . .
25) Mjerni kondezatori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 48) Mjerenje vrlo malih izmjeničnih struja i napona . . . . . . . . . . . .
26) Mjerni induktiviteti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 49) Visokonaponska mjerenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
PRIMJERI RIJEŠENIH ZADATAKA 50) Uređaji za mjerenje visokih napona . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
51) Izvori za potrebe visoko naponskih ispitivanja . . . . . . . . . . . . . . . . .
Primjer 1 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .14
...........................................................
Primjer 14 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
TEORIJA DRUGI DIO
''Električna mjerenja''- - - teorija- - - prvi dio
1) LEGALNA METROLOGIJA 3) GREŠKE MJERENJA
Za uspjeh istraživanja najveći značaj imaju mjerenja i eksperimentalni rad. Do Pri mjerenjima nemožemo izbijeći greške, a rezultati koje dobijamo nikada
glavnih elektrotehničkih dostignuća došlo se pomoću mjerenja i eksperimenata koji nisu apsolutno tačni već su samo više ili manje približno tačni. Tačnost zavisi od
su bili pripremni dio mjerenja. Kod svakog električnog postrojenja mora da bude više faktora, a uglavnom od znanja i vještine lica koje je vršilo mjerenje, zatim od
povremeno ili stalno električno mjerenje. ''Za neku pojavu kažemo da je poznajemo tačnosti instrumenata i metoda upotrebljenih za mjerenje. Mjere predstavljaju onu
dobro, onda kada smo u stanju izmjeriti je''. Mjerenje možemo podijeliti na : mjernu opremu koje utvrđuju pojedinačne vrijednosti mjerne veličine. To su veličine
-DIREKTNO . . . . . . . . (pomoću ommetra mjerimo otpor) koje imaju tačno određene vrijednosti.
-INDIREKTNO . . . . . . (pomoću voltmetra i ampermetra mjerimo napon i a) Apsolutna greška
struju, te na osnovu njih izrazimo otpor....) Apsolutnom greškom mjerenja nazivamo razliku između izmjerene vrijednosti i
Nauka koja se bavi mjerenjem, oznakama, jedinicama, etalonima naziva se tačne vrijednosti. Apsolutna greška je iste prirode kao i mjerna veličina. Greška
MJERITELJSTVO. Veličine koje se mogu matematički definisati nazivaju se može biti pokazna i mjerna:
mjerljive veličine. Rezultat mjerenja ma koje mjerljive veličine sastoji se uvijek iz 2 -Pokazna apsolutna greška
činioca. Prvi činilac je veličina iste prirode koja je uzeta za jedinicu, a drugi je broj. g a    izmjerena vrijednost – prava vrijednost
-Mjerna apsolutna greška
2) MEĐUNARODNI SISTEM JEDINICA g a = naznačena vrijednost – prava vrijednost
Apsolutna greška nam ne govori da li je odstupanje veliko ili malo, te se zato uvodi
Ovaj sistem ima 7 osnovnih veličina i to :
''relativna greška'' .
''METAR''--- dužina puta koju pređe svjetlost u vakumu za vrijeme od
b) Relativna greška
jednog 299.798.458 dijelova sekunde.
Relativna greška se računa kao odnos apsolutne greške i prave vrijednosti. Relativna
''KILOGRAM''--- masa međunarodnog prototipa. Taj prototip je
greška je bezdimenziona veličina i vrlo često se izražava procentualno :
napravljen od legure platine.

''SEKUNDA''--- je trajanje 9.192.631.770 perioda zračenja koje  ;  %    100%
odgovara prolazu između dvije razine osnovnog stanja atoma Ce135. prava _ vrijednost
''AMPER''--- je struja koja protiče kroz 2 paralelna, beskonačno duga Svedena relativna greška predstavlja odnos apsolutne greške i dogovorene
pravoliniska provodnika, koji se nalaze u vakumu na međusobnom rastojanju od vrijednosti. Dogovorena vrijednost se daje propisima, za mjerni instrument sa nulom
jednog metra i stvaraju silu od 2  10 7  N  po metru dužine provodnika. dogovorena vrijednost je jednaka mjernom opsegu. Ova greška se koristi za
''KELVIN''--- je 273,16-ti dio termodinamičke temperature definisanje klase tačnosti instrumenta.
temperature ledišta vode ... Tl  Ttr  0,01 K  V  dogovorena _ vrijednost
''MOL''--- je količina materije onog sistema koji sadrži onoliko
elementarnih čestica koliko ima u 0,012 kg ugljika 12. 4) SLUČAJNE GREŠKE MJERENJA
''KANDELA''--- je intenzitet svjetlosti u datom smjeru izvora
Ako isti ispitivač više puta mjeri jednakom pažljivošću istu konstantnu
jednobojnog svjetla frekvencije 540  1012  Hz  kada mu intenzitet zračenja
mjernu veličinu sa istim instrumentima i pod istim vanjskim uticajima dobijat će
u tom smjeru iznosi 1/683 1 / 683 v / s  rad  rezultate koji će se ipak međusobno (razlikovati) rasipati oko neke vrijednosti. Do
Pored osnovnih mjernih jedinica imamo i izvedene mjerne jedinice koje rasipanja dolazi zbog slučajnih pogrešaka koje nije moguće kontrolisati i uzeti u
mogu biti imenovane i neimenovane. obzir putem korekcije, jer se mijenjaju po veličini i predznaku. Pojedinačni rezultati
Mihailo Šibonjić 1
su ovdje dobijeni pod istim uslovima pa tako ni jedan od njih nema prednost nad Ponovljena mjerenja raznim tipovima instrumenata mogu se da se znatno razlikuju
nekim drugim. Prema metodi najmanjih kvadrata (Gaus), tada je najvjerovatnija po veličini slučajnih grešaka. Kod grubljih uređaja razlike rezultata mogu biti i do
vrijednost mjerene veličine aritmetička sredina pojedinačnih rezultata. Ako je 10% procenata od srednje vrijednosti, kod preciznijih instrumenata slučajne greške
izvršeno ''n'' mjerenja i pojedinačni rezultati iznose : iznose daleko ispod 1%.
x1 , x 2 , x3 ,..., x n
_ 6) RAČUNANJE SA GRUPNIM VRIJEDNOSTIMA
onda je aritmetička sredina, odnosno x pojedinih rezultata jednaka :
_ x1  x 2  x3  ....  x n 1 n Ako je pojedinačnih rezultata mnogo, često se grupišu zajedno isti rezultati
x   xi
n n i 1 mjerenja. Time se dobija preglednija slika rezultata mjerenja i ujedno
pojednostavljuje računski postupak određivanja aritmetičke sredine i standardne
Ovo se koristi samo sa malim brojem pojedinačnih rezultata, dok je u ostalim
devijacije. Grupisanje se vrši tako što područije u kojem se rasipaju rezultati
slučajevima umanjimo broj pojedinačnih mjerenja za neku prikladnu veličinu x 0 : podjelimo na više jednakih dijelova. Podjela ne smije biti pregruba, jer smanjuje
_
1 n
x  x0    xi  x 0 
n i 1
pouzdanost i dovodi do pogrešnih podataka. Podjela ne smije biti ni previše sitna
čime se otežava proračun. Obično se odabere neparan broj grupa, a njihov broj ovisi
Što je neki mjerni postupak precizniji, to se međusobno manje razlikuju pojedinačni o broju pojedinačnih rezultata. Ako je malo pojedinačnih rezultata, formira se 5
rezultati mjerenja pa se za računsku ocijenu preciznosti nekog mjernog postupka grupa, za nekoliko desetina rezultata formira se 7-9 grupa, dok je za nekoliko stotina
primjenjuje srednja kvadratna pogreška pojedinačnih mjerenja ili takozvana ili hiljada rezultata potrebno formirati oko 20-tak grupa. Aritmetička sredina
''STANDARDNA DEVIJACIJA'' : pojedinačnih rezultata :
1 n  _

2
_
x  x0  i
 f d
s   xi  x 
n  1 i 1  
f
x 0 =aritmetička sredina nulte grupe
Vidimo da se prema ovom izrazu srednja kvadratna greška određuje na osnovu
razlike između pojedinačnih rezultata i aritmetičke sredine, umjesto, kako je to i =širina grupe
prema definiciji pogreške bilo ispravno, na osnovu razlike između pojedinačnih f =frekvencija (broj članova grupe)
mjerenja i prave vrijednosti mjerene veličine. Razlog tome je nepoznavanje prave d =redni broj grupe između proizvoljno odabrane nulte grupe i posmatrane grupe
vrijednosti mjerene veličine. s = standardna devijacija :
 f d  f d 
2 2
5) OPŠTA SREDNJA VRIJEDNOST si  

f  f 
 
Ako je izvršen veliki broj N ponovljenih mjerenja, tako da se u graničnom
slučaju smatra da je obavljeno beskonačno mnogo ponavljanja, rezultati : '' 7) GAUSOVA RASPODJELA
x1 , x 2 , x3 ,....x n '' nazivaju se populacijom. Na osnovu populacije rezultata
mjerenja može se izračunati srednja vrijednost kao aritmetička sredina : Ako greške nastaju pod djelovanjem velikog broja slučajnih i međusobno nezavisnih
1 n _
1 n uzoraka, od kojih svaki izaziva različite, ali vrlo male greške, onda se mjerni

N
x
i 1
i ; x  xi
n i 1
rezultati rasipaju prema Gausovoj ili normalnoj raspodjeli.
Normalna raspodjela je definisana njenom p 68,3 95,3 99 99,73
gustoćom raspodjele : _
 _
2 _
2,58 _
3
2 područije x x x x
 _ 
1  x x
 

 ; gdje je : pouzdanosti n n n n
1 2 s 
y e  
 2
_
- aritmetička sredina beskonačnog skupa Područije pouzdanosti kada se  može dobro procijeniti pomoću izraza :
x 2
k n
 _

s - standardna devijacija beskonačnog skupa   x ji  x 
j 1 i 1  
Vjerovatnoća '' p ( x1  x  x 2 ) '' da će varijabla s2 
nk
'' x '' primiti neku vrijednost između '' x1 '' i '' Broj pojedinačnih mjerenja '' n '' može se dobiti dobra procjena standardne
x 2 '' dobija se integriranjem f-je u granicama devijacije pod uslovom da su svi obuhvaćeni pokusi bili provedeni pod istim
od x1 do x 2 : uslovima. Iz ekonomskih razloga često treba procijeniti standardnu devijaciju na
 _  2 osnovu malo pojedinačnih mjerenja. Tada se područije pouzdanosti određuje na
x2
1  x x 
   osnovu ''standardne raspodjele''.
1 2 s 
p ( x1  x  x 2 ) 
 2 e  
dx Slijedi da je za n<30 :
x1 _
ts
x
- pri normalnoj raspodjeli unutar granica  s nalazi se 68,3% rezultata n
mjeranja, unutar granica  2 s nalazi se 96,5% rezultata, a iznad granica pri tome faktor ''t'' ovisi o odabranoj vrijednosti i broju pojedinačnih mjerenja ''n''.
 3s nalazi se samo 0,27% rezultata mjerenja. Unutar granica
 0,674 s nalazi se polovina rezultata mjerenja, što se naziva 9) SLOŽENE GREŠKE
vjerovatnom greškom mjerenja, a ponekad se koriste za označavanje
preciznosti mjernog postupka. U mjernoj praksi često se tražena veličina dobija računskim putem na osnovu nekih
drugih veličina. Mogući su sledeći slučajevi :
a)Vrijednosti sistematskih greški mjernih veličina su poznate
8) PODRUČIJE POUZDANOSTI
- neka je mjerni rezultat y f-ja mjernih veličina x1 , x 2 ,...x n , odnosno da je
Aritmetička sredina pojedinačnih rezultata mjerenja ne mora biti jednaka stvarnoj
funkcija y  F ( x1 , x 2 ,....x n ) . Ako su pri tome sistematske greške mjernih
vrijednosti mjerene veličine čak i ako su odstranjene sve sistematske greške. Da bi
to ona postala potrebno je izvršiti, često, neprovedivo mnogo pojedinačnih mjerenja. veličina x1 , x 2 ,...x n onda se sistematska greška y može odrediti pomoću
Zbog toga se utvrđuju granice unutar kojih se može sa odabranom statističkom totalnog diferencijala funkcije y :
sigurnošću očekivati stvarnu vrijednost mjerene veličine uz predpostavku normalne n
F xi
raspodjele grešaka. Ta granica naziva se ''granicom pouzdanosti'', a područije y  
i 1 xi
 xi pri čemu je
xi
1
unutar tih granica ''područije pouzdanosti''.
b)Vrijednost standardne devijacije mjernih veličina su poznate

za n>30 - standardna devijacija S y možemo izračunati ako su poznate standardne
devijacije S1 , S 2 ,...S n veličina x1 , x 2 ,....x n prema izrazu:
2 organa. Time se dobija zavisnost otklona o vrijednosti mjerene veličine. Pri nagloj
n
 F  2
Sy   
i 1  xi
 s i promjeni vrijednosti mjerene veličine pomični organ treba što prije da zauzme novi
 položaj ravnoteže. Ako bi na njega djelovao samo moment mjerene veličine i
protumoment spiralne opruge, a ostali bi zbog tromosti prouzročili dugotrajne
c)Vrijednosti sigurne granice grešaka mjernih veličina su poznate oscilacije. Tako da se dodaje još jedan prigušni moment koji spriječava oscilacije.
- ako su poznate granice grešaka  G1 ,G 2 ,...  Gn mjernih veličina
11) SKALA I KAZALJKA
x1 , x 2 ,...x n onda je sigurna granica funkcije y  F  x1 , x 2 ,...x n  :
n
F Položaj pomičnog organa, a time i vrijednost mjerene veličine određuje se
G y  
'
 Gi ; gdje je G – granica greške
i 1 xi pomoću skale i kazaljke. Skala ima za tu svrhu prikladnu podjelu u vidu crtica ili
tačaka sa pripadajućom numerizacijom. Sve crtice nisu jednake dužine, obično su
svaka 5-ta ili 10-ta duže od ostalih. Veličina skale, broj crtica i njihova debljina
d)Statistička granica greške
odabiru se u ovisnosti o preciznosti instrumenta. Precizni laboratorijski instrumenti
- pri velikom broju mjernih veličina potrebnih za određivanje rezultata,
imaju više od 100 (150) crtica, a razmak im je 1 mm. Debljina crtice iznosi ispod 0,1
manja je vjerovatnoća da će greška traženog rezultata dostići vrijednost sigurne
mm. Pogonski instrumenti se izrađuju sa manje crtica i one su znatno deblje.
greške. Te granice su obično preširoke, pa se u mjernoj praksi upotrebljavaju
Kazaljke su takođe prilagođene preciznosti instrumenta. Kazaljke preciznih
statističke granice grešaka, koje se određuju prema izrazu:
2
instrumenata često na kraju imaju oblik noža koji stoji okomito na skalu. Njegova
n
 F  debljina je jednaka debljini crtice na skali. Kazaljka je malo odmaknuta od skale
   Gi 
''
Gy  
i 1  xi
tako da se slobodno može kretati. Zbog toga postoji mogućnosti netačnog očitanja

vrijednosti ako posmatrač ne gleda okomito na skalu. Zato se obično uz skalu ispod
kazaljke postavi ogledalo. Posmatrač se mora postaviti tako da kazaljka pokrije
- umjesto standardnih devijacija uvrštavaju se granice grešaka pojedinačnih svoju skalu u ogledalu. U svrhu što veće preciznosti instrumenta koristi se skala sa
mjernih veličina transverzalnim podjelama, i još kao se pri očitanju koristi povećalo, povećana
- ovako izračunata granica biće donekle premještena pa se zato može govoriti preciznost je zagarantovana. Neke skice instrumenata s skalom i kazaljkom :
samo o njihovoj manjoj ili većoj statističkoj sigurnosti. a)skala sa ogledalom i nitnom kazaljkom, b)skala i kazaljka pogonskog instrumenta,
10) ELEKTRIČNI MJERNI INSTRUMENTI
Služe za neposredno mjerenje el. veličina kao što su : napon, struja, otpor, faktor
snage, frekvencija, kapacitet .... Kod el mjernih instrumenata djeluje mjerna veličina
na jedan pomični organ instrumenta i otklanja ga zajedno sa kazaljkom. Njihov
otklon ovisi o vrijednosti mjerene veličine tako da određenoj vrijednosti mjerene c)pokretna skala sa vodoravnom skalom, d)skala i kazaljka nalaze se u istoj razini
veličine odgovara određeni položaj pomičnog organa, odnosno kazaljke. U tu svrhu
Neki precizni instrumenti imaju nitnu kazaljku. Na vrhu kazaljke je napeta vrlo
na pomični organ dijeluje još jedan mehanički ili el protumoment koji se tanka metalna ili svilena nit nadkrivena bijelim zaslonom tako da se nit bolje opaža.
suprotstavlja momentu mjerene veličine, pa pomični organ zauzima položaj kada su Na pogonskim instrumentima očitanja nisu toliko precizna, kazaljke su veće što više
moment i protumoment u ravnoteži. Pri tome protumoment zavisi o položaju
odgovara pogonskim uslovima, odnosno prošireni dio ispod vrha kazaljke
pomičnog organa, pa se često upotrebljavaju spirale ili torzione trake. Kako se omogućava očitanja sa veće udaljenosti od instrumenta. U osjetljivim sistemina
pomični organ zaustavlja u položaju kada su ovi momenti u ravnoteži, zaključujemo izbjegava se upotreba materijalne kazaljke, zbog tromosti i same težine pomičnog
da će moment izazvan mjernom veličinom biti srazmjeran otklonu pomičnog
organa te zbog toga se u praksi upotrebljavaju instrumenti sa svjetlosnim znakom i M  M1  M 2  0
sistemi ogledala. Sve ove izvedbe kazaljki i skala omogućavaju više ili manje Odavdje vidimo da nam je ugao otklona  pomičnog organa ustvari f-ja od x,
precizno očitanje otklona pomičnog organa, tj. vrijednost mjerene veličine. Kod odnosno da je   f  x  . Ako imamo poznato f 1 i f 2 tada za svako x možemo
uobičajeno preciznih instrumenata sa nožastom kazaljkom i skalom sa ogledalom,
nesigurnost ''n'' očitanja iznaosi nešto manje od jedne desetine podjele, odnosno oko naći ugao otklona  . Zavisnost momenta M 1 i M 2 o uglu otklona  mora biti
0,07 mm. Po apsolutnom iznosu nesigurnost očitanja jednako je dužinom čitave takva da osigura stabilan rad pomičnog organa instrumenta. Ako se pri
skale, ali izraženo u procentima otklona ona je veća što je otklon kazaljke manji, tj. nepromijenjenoj vrijednosti mjerene veličine pomični organ pomakne za neki ugao
ako je skala linearna biti će da je procentualna nesigurnost očitanja obrnuto  , promijenit će se i momenti M 1 i M 2 za iznose M 1 i M 2 , pa će se
srazmjerna otklonu. ravnoteža premetiti. Ako se želi stabilan rad   M 1  M 2  mora dijelovati tako
n
 m %   100% ; najmanju procentualnu nesigurnost imamo pri max otklonu. da povrati pomični organ u prijašnji položaj ravnoteže. Sumu momenata nazivamo
 momentom namještanja.
-na kvadratnoj skali naročito je mala M n  M 1  M 2
procentualna nesigurnost očitanja u
blizini punog otklona, pa je takva Da bi se pomični organ što sigurnije vratio u položaj ravnoteže, potrebno je da se
udaljavanjem od položaja ravnoteže brzo povećava vrijednost momenta namještanja.
skala korisna za mjerenje veličina
koje se malo mijenjaju. Stoga je za pouzdan rad mjerodavan specifični moment namještanja, tj moment
namještanja reduciran na jedinični ugao.
-logaritamska skala jednaku procentualnu
nesigurnost očitanja u cijelom opsegu, pa   M1  M 2  
M nsg 0  
se koristi kad se mjerna veličina mijenja  2
u širokom opsegu.
-linearna skala je povoljnija od 13) MOMENT PRIGUŠENJA
logaritamske pa se ova skala koristi kod
preciznih laboratorijskih instrumenata za Osim momenta i protumomena na pomični organ instrumenta dijeluje još i prigušni
više mijernih opsega (1:2 ili 1:3). moment, sa zadatkom da spriječi oscilacije pomičnog organa, tako da što prije
zauzme konačni položaj. Za prigušenje koristimo se elektromagnetnim prigušenjem,
12) MOMENT I PROTUMOMENT tekućinsko prigušenje, zračno prigušenje.
- Elektromagnetno prigušenje – se zasniva na stvaranjem vrtložnih struja u
Djelovanje el mjernih instrumenata zasniva se na ovisnosti njihovog metalnim pločama, kratkospojenim svitcima ili metalnim okvirima, kada se oni
pomičnog organa o vrijednosti mjerene veličine. Ta se ovisnost može postići ako na kreću u polju permanentnog magneta.
pomični organ djeluje moment M 1 , koji je ovisan o vrijednosti mjerene veličine i Tako dobivene vrtložne struje stvaraju
protumoment (direkcioni moment) M 2 , koji ovisi samo o otklonu pomičnog moment koji se protivi gibanju pomičnog
organa.
organa. Kada ne djeluje moment M 1 , protumoment M 2 će vratiti pomični organ u
nulti položaj. Uopšteno moment M 1 je f-ja mjerene veličine x otklona ugla  - u rasporu
pomičnog organa. Protumoment M 2 kod instrumenata sa mehaničkim permanentnog magneta
protumomentom samo je f-ja od ugla  . 1 kreće se brzinom v
M 1  f 1  x,   ; M 2  f 2    ; metalna nemagnetna
ploča 2. predpostavimo
da tok magneta zamata jednu ograničenu površinu ploče dimenzija a i b, u kojoj rasporu brzo struji. Zbog toga nastaju gubitci u zraku koji prouzrokuju oscilacije
magnetna indukcija ima istu vrijednost B. Tada će duž stranice a djelovati napon (prigušene) pomičnog organa. Na slici je prikazana klipna izvedba zračnog
U=Bva. Smjer silnica izazvan tim naponom biće unutar dijela ploče površine ab, prigušenja. Prigušni moment pri manjim brzinama je proporcionalan ugaonoj brzini
uglavnom paralelno sa stranicom a. Ukupna struja koja prolazi kroz dio ploče zavisi lopatice  . Pm - konstanta koja se može približno odrediti :
od otpora tog dijela ploče : M  Pm  
l a
R ab   ; R ab   ; za klipnu izvedbu vrijedi da je :
s bd
 - predstavlja specifični otpor materijala ploče, d – debljina ploče.
 0,44  N ms
Uticaj otpora ostalog dijela ploče uzet ćemo preko koeficijenta k, te će ukupni otpor Pm    0,04  A  r 2  10 7 
biti dat izrazima :     rad 
a za krilastu izvedbu vrijedi da je :
R  k  Rab  k   
bd
 0,25  N m s
k - faktor ovisi o udaljenosti r od površine ab. Pm    0,17 h 2  b  10 7 
k  3  r  0,5rp i k  5  r  0,8rp     rad 
Struja : gdje su : A – površina klipa,  - raspor, h - visina krila u radijalnom smjeru,
U bva Bv r - udaljenost klipa od ose pomičnog organa, b – širina krila.
I   b d
R a k
k -Tekućinsko prigušenje – ovo prigušenje se koristi tamo gdje su potrebni vrlo veliki
bd prigušni momenti kao kod nekih pisača ili sistema sa vrlo malim titrajnim
Snaga koja se troši na stvaranje Julove toplote : vremenom (svjeltlosni oscilograf). Princip djelovanja je isti kao i kod zračnog
2
a  Bv  prigušenja, s time da ovdje ulogu zraka preuzima ulje, ili glicerin. Nekada se cijeli
P  RI2  k      b  d 
bd k  sistem uranja u tekućinu (svjetlosni oscilograf) što je moguće samo kpd sistema sa
Snaga je jednaka umnošku sve F p koja se protivi gibanju i brzine v P  F p  v  : ogledalom.
P a bd
P  Fp  v  Fp    B2
v k 14) DINAMIKA POMIČNOG ORGANA
Kretanje pomičnog organa nakon uključenja konstantne mjerne veličine – kod

mjernih instrumenata nije dovoljno voditi računa samo o njihovim karakteristikama
Pa je prigušni moment : u stacionarnom stanju, kada se pomični organ smirio na položaju gdje su momenti u
M p  F p  r  ....  Pe   ravnoteži. Za vrijeme kretanja pomičnog organa djeluju općenito svi momenti, po
Pe - konstanta prigušenja,  - kružna brzina D'Alamberovom pravilu koje kaže da je zbir momenata jednak nuli imamo :
2
Zbog r kočni moment raste udaljavanjem magneta od ose ploče. Približavanjem M1  M 2  M 3  M 4  0
magneta rubu ploče kočni moment počinje naglo padati, zbog porasta faktora ''k''. d 2  t  d  t 
Kružni oblik ploče upotrebljavamo kod brojila. J 2
P  D  t   Gi  t 
dt dt
- Zračno prigušenje – ovo prigušenje postižemo pomoću lopatice od tankog lima, -kada je instrument naglo uključen i kada teče
pričvršćenog na pomični organ instrumenta, koja se kreće u cijevčici ili u komori. jednosmjerna struja I=const
Raspon između stjenki i lopatice je 0,2-0,5 mm, tako da pri kretanju lopatice zrak u
d  t
2
d  t  instrumenta jer je otpor njegovog bakarnog namotaja temperaturno promjenjiv. Zato
J 2
P  D  t   GI  t  se u seriju sa svitkom dodaje kompezacioni otpornik od otpornog materijala kome se
dt dt temperaturni koeficient može zanemariti tako da otpor te seriske kombinacije bude
-imamo nehomogenu diferencijelnu jednačinu sa konstantnim praktički temperaturno nezavisan.
koeficijentima. Laplaceovom transformacijom, riješavanjem i sređivanjem
R I
dobijenih jednačina, na kravju možemo zapisati da je : I a  Ra   I  I a   R š  Rš  a a
GI   I  Ia
e  p 2 e  t  p1e   t  
1 1t
 t  1 b)Proširenje naponskog mjernog opsega - Takvo proširenje postižemo spajanjem
J  p1  p 2  2   
predotpora u seriju svitkom instrumenta :
ovom momentu protivi se moment spiralnih opruga u sistemu sa ležajima, a u
U  Uv
napetim sistemima ima torzioni moment trake. Moment M 2 srazmjeran je uglu R p  Rv 
Uv
otklona pomičnog organa M 2   D   . Uz konstantnu struju ''I'' kroz pomični
svitak pomični organ zauzet će položaj gdje su momenti u ravnoteži, odnosno kada U – napon koji želimo mjeriti
je, M 1  M 2  0 ; ako je C1 - strujna konstanta možemo pisati I  C1   R v - unutarnja otpornost voltmetra
Otklon na instrumentu sa pomičnim svitkom R p - predotpor
srazmjeran je struji pomičnog svitka (skala je Karakteristični otpor voltmetra predstavlja
linearna). Instrumenti sa pomičnim svitkom mogu otpor predotpornika kojim se postiže povećanje mjernog opsega voltmetra za 1 V.
dobiti mirujući otklon samo pri istosmjernoj struji. Pri On je jednak recipročnoj vrijednosti struje pri punom otklonu. Pomični svitak
naizmjeničnoj struji mjenja se njezin smjer u svakoj obično se izrađuje od bakrene žice, pa porast temperature od 1 stepena celzijusa
slijedećoj poluperiodi, pa se zbog toga mijenja i smjer izaziva povećanje otpora za oko 0,4 ohma. Pri mjerenju napona treba uvijek dodati
momenta M 1 . Pomični organ nemože slijediti tako
brze promjene mjera momenta pa ostaje u nultom
položaju oko kojeg više manje titra. Što je veća predotpornik koji nije temperaturno zavisan ili ima
frekvencija struje, amplitude titranja su manje. Kod negativan temperaturni koeficijent. Uticaj promjene
50 Hz može se primijetiti titranje pomičnog organa, odnosno kazaljke. temperature :
qRsr
Pt %    100%
15) PROŠIRENJE MJERNOG OPSEGA R p  Rsr 1  q 
Otklon instrumenta sa pomičnim svitkom ovisi o istosmjernoj struji koja teče kroz
njegov pomični svitak. Struja je vrlo mala te za puni otklon potrebno je nešto više 16) INSTRUMENT SA POMIČNIM SVITKOM I
od 20 mA. Njihov mjerni opseg može se po volji proširiti upotrebom otpornika ISPRAVLJAČEM
(šenta). Instrumenti sa pomičnim svitkom omogućavaju mjerenja istosmjernih
napona, jer se mjerenje napona može, uz pomoć ohmovog zakona svesti na mjerenje Da bi sa ovim instrumentima mogli da mjerimo i
struje. Tu se odgovarajući mjerni opseg postiže pomoću predotpornika. Često se naizmjenične struje potrebno je da ispravimo, a to
instrumenti sa pomičnim svitkom izrađuju sa više naponskih i više strujnih mjernih postižemo :
opsega, te se mogu upotrebljavati u vrlo širokom područiju. a) poluvodičkim ispravljačima
a)Proširenje strujnog mjernog opsega - Proširenje strujnog mjernog opsega b) mehaničkim termopretvaračima
instrumenta sa pomičnim svitkom se postiže šentiranjem tako da samo jedan dio c) električnih postupaka
mjerne struje protiče kroz svitak. Pri tome se ne smije izravno šentirati svitak Najčešće se korite poluvodiči, i to silicijumske i germanijumske diode:
i - trenutna vrijednost struje ispravljača ako zamislimo da je nepomični svitak jako dug i bez željeza a pomični svitak smješten
u njegovu sredinu. Magnetna indukcija u sredini nepomičnog svitka može se tada lako
u - trenutna vrijednost napona ispravljača
odrediti iz broja navoja, struje i dužine nepomičnog svitka. Da bi dobili moment M 1
R 0 - otpor ispravljača kad je u  0
koji će djelovati na pomični svitak
c – konstanta koja ovisi o zakrivljenosti kk. potrebno je još poznavati struju, br
Ako instrument sa ispravljačem priključimo navoja, srednju površinu navoja, ugao
na naizmjenični napon, kroz instrument će nagiba pomičnog svitka prema
teći struj. Instrument će tada pokazati srednju uzdužnoj osi nepomičnog svitka.
vrijednost te struje: M 1  F  x  F  h  cos 
U2 hb
I sr  c  M1  0 N1  N 2  i1  i2  cos 
R l
vidimo da je otklon instrumenta srazmjeran kvadratu efektivne vrijednosti Protumoment M 2 ovdje stvaraju
izmjeničnog napona. Srednja vrijednost struje koja će teći kroz instrument iznosi :
piralne opruge ili torzione trake pa će
pomični organ zaustaviti gdje nastane
U sr  1 1 
I sr    R pr - propusni otpor, R z - zaustavni otpor. ravnoteža pa možemo pisati da je :
2  R pr R z  ;
 
Procentualna greška iznosi : 1 M

    i1  i 2
D 
0   Svitci elektrodinamskih instrumenata mogu se spajati na više načina :
P%   100%

Na slici je prikazan poluvalni ispravljač, izveden pomoću jedne diode. Međutim da

bi se dobila veća osjetljivost koristi poluvalno ispravljanje pomoću grecovog spoja.
U grecovom spoju napon se dovodi na stezaljke 1 i2 . za vrijeme pozitivne

a) b) c)
poluperiode teče struja od stezaljke 1 preko ispravljača 3, instrumenta 7 i ispravljača
Spoj prema slici a) koristi se za mjerenje struja. Kroz oba svitka spojena u seriju
5 do stezaljke 2. Za vrijeme tog poluperioda ne propuštaju struju 4 i 6. za vrijeme
teče struja potrošača, pa je zakretni moment, a time i otklon instrumenta, određen
negativne poluperiode teče struja od 2 ka 4 i 7 i 6 prema 1. Za vrijeme oba
kvadratom mjerene struje:
poluperioda struja teče kroz instrument u istom smjeru (što je bio i cilj).
dM
M1  I 2
17) ELEKTRODINAMSKI INSTRUMENT d

pa je prema tome i skala kod ovih ampermetara kvadratna. Zbog ovisnosti momenta
Pomični svitak elektrodinadmskog instrumenta smješten u magnetno polje jednog o kvadratu mjerene struje mogu tako spojeni elektrodinamski instrumenti mjeriti i
nepomičnog svitka a ne u polju stalnog magneta. Najednostavnije odnose dobijamo naizmjenične struje.
Spoj prema slici b) koristi se za mjerenje napona. Svitci su opet spojeni u seriju i 1 dl
M1  I2
preko otpora priključeni na mjereni napon. Ako je na osnovu struje koja teče kroz 2 d
voltmetar i ukupnog otpora : Idealni instrument sa pomičnim željezom mjeri efektivne vrijednosti naizmjeničnih
U 1 M struja. Ako svitku instrumenta dodamo u seriju dovoljno veliki djelatni otpor, tako
Iv  , pa nam je moment M 1   U 2 .
Rv Rp
2
 da struja svitka bude srazmjerna naponu, bit će otklon instrumenta određen
efektivnom vrijednošću napona. Ako induktivitet svitka raste linearno sa otporom
Kao i kod ampermetra i ovdje je skala kvadratna. Predotpor je potreban jer su
znači da ovakvi instrumenti imaju kvadratnu skalu.
nepomični i pomični svitak namotani bakrenom žicom pa im se otpor mjenja sa 1 dl
temperaturom. M1  I2
Spoj na slici c) koristi se za mjerenje snage. Kroz nepomični svitak od malo zavoja 2 d
debele žice teče struja potrošača snage P, dok je kroz pomični svitak sa mnogo
zavoja tanke žice spojen u seriju s otpornikom i priključen na napon potrošača. 19) ELEKTROSTATSKI INSTRUMENTI
Struja je u fazi s naponom potrošača pa vidimo da su moment i otklon
elektrodinamskog vatmetra određeni mjernom snagom potrošača. Mjerni sistem elektrostatskog instrumenta predstavlja kondezator sa jednom
M P nepomičnom i jednom pomičnom elektrodom, koja je povezana sa sistemom za
M1   pokazivanje. Elektrostatske sile, izazvane naponom, uzrokuju pomak pomične
 Rw
elektrode. U smislu povećanja kapaciteta kondezatora silu F možemo odrediti na
osnovu rada koji je potrebno uložiti da se elektroda pomakne. Električna energija je
18) INSTRUMENT SA POMIČNIM ŽELJEZOM jednaka tom radu pa imamo :
1
Za mjerenje jačine struje i napona upotrebljavaju se instrumenti sa pomičnim dA  dW ; Fds  U 2 dc;
2
željezom ,koji su naročito na područiju tehničkih frekvencija, gotovo istisnuli sva
1 dc
ostala rješenja. Princip rada zasniva se na djelovanju magnetnog polja svitka M1  U 2
proticanog strujom na pomični željezni dio. 2 ds
U najstarijim izvedbama bio je pomični Sila je proporcionalna kvadratu napona, pa elekrostatski instrumenti mogu mjeriti i
štapić 1, elastično obješen iznad svitka 2 istosmjerne i naizmjenične napone. Kod naizmjeničnih napona mjere efektivnu
kroz koji je proticala struja I. Ovisno o vrijednost. Promjena kapaciteta postiže se promjenom razmaka između elektroda ili
jačini struje, željezni štapić je manje ili više promjenom njihove površine. Elektrodinamski instrument ima kvadratnu skalu ako
magnetiziran i uvlačen u unutrašnjost dc dc
je =const. Ukoliko se postigne da je U   const dobija se linearna
svitka. Sila ''F'' koja djeluje na željezni d d
štapić možemo odrediti posmatrajući skala.prigušenje ovih instrumenata je zračno ili elektromagnetno. Njihova tačnost
promjenu energije sadržane u svitku. Iz znatno ovisi o mjernom opsegu. U novijim izvedbama postiže se klasa tačnosti 0,2 a
zakona o održanju energije, promjena mora frekvencisko područije primjene im je vrlo malo.
biti jednaka radnji : Izvedbe elektrostatskih instrumenata – konstrukcije se uglavnom mogu razvrstati
1 dl na pločaste, kvadratne, multicelularne i posebne izvedbe za mjerenje visokih
F  I 2
2 ds napona. Kvadratni je moguće spojiti na više načina : idiostatski i heterostatski. Kod

pri zakretanju pomičnog organa za neznatni idiostatskog spoja mjerni napon se priključuje na obje nepomične elektrode.
ugao, slijedi da je : Kapacitet je srazmjeran uglu zakretanja pa slijedi :
1 Naponi koji se postižu na ovaj način dostižu vrijednost 5-12 mV i mjere se pomoću
M   k U 2
2 instrumenata sa pomičnim svitkom. Dobija se kvadratna skala za mjerenu struju.
U heterostatskom spoju mjereni napon je priključen na nepomične elektrode, dok je Omogućavaju mjerenje napona i struje vrlo visoke frekvencije. Instrumenti sa
između pomične i nepomične, uzemljene elektrode, priključen mnogostruko veći pomičnim svitkom i termopretvaračem koriste se i za mjerenje naizmjeničnih
napon. Promjene kapaciteta između ovih ploča su međusobno jednaki ali suprotnog
znaka. Rad je jednak promjeni energije sadržane u kondezatoru.
''Prva slika predstavlja

idiostatsku izvedbu elektro
dinamskih instrumenata, a
druga slika predstavlja
heterostatsku izvedbu elektro
dinamskih instrumenata''.
napona 1-500 V, postižu se granice grešaka od 0,5-1%.
20) TERMIČKI INSTRUMENTI

c) bimetalni instrumenti – kada se dvije metalne trake različitih temperaturnih
koeficijenata istezanja međusobno čvrsto spoje, dobije se bimetalna traka. Ona se pri
a) instrumenti sa vrućpm žicom – djelovanje ovih instrumenata zasniva se na pojavi promjeni temperature savija u jednu ili drugu stranu. Izvijanje trake je srazmjerno
rastezanja kovina zbog porasta njihove temperature. Zagrijavanje se postiže pomoću promjeni temperature, kvadratu dužine trake a obrnuto srazmjerno njenoj debljini.
mjerene struje i srazmjerna je kvadratu te sruje. Pogodno je da žica ima veliki k  l 2  Q
d
specifični otpor sa malim temperaturnim koeficijentom otpora, velikim temperaturni 
koeficijent istezanja, visokom tačkom topljenja, veliku mehaničku čvrstoću i Ako je traka vezana u spiralu čiji je vanjski kraj učvršćen, slobodni kraj zakrene se
otpornost prema koroziji. Struje se mogu mjeriti izravno do 0,5 A, a iznad toga uz za ugao :
pomoć šantova. Najniži naponski mjerni opseg je 3 V. Osjetljivi su na opterećenje, 360 l  Q
zato smiju kratkotrajno preopteretiti samo 2-3 puta. Upotrebljavaju se za mjerenje   k0 
 
efektivnih vrijednosti visoko frekventnih napona i struja, a u posebnom spoju mogu Zakretanje trake koristi se za mjerene svrhe. Temperatura spirale srazmjerna je
mjeriti i snagu. kvadratu mjerene struje, pa ovi instrumenti pokazuju efektivnu vrijednost struje.
b) instrumenti sa termopretvaračem – termopretvarači omogućavaju dobijanje Skala ovog instrumenta je kvadratna, kazaljka koja postiže konačan otklon tek onda
istosmjernog napona koji je ovisan o efektivnoj vrijednosti mjerene naizmjenične kada je temperatura spirale jednaka snazi koju sistem predaje okolini. Velika tromost
struje. Sastoji se od termoelemenata čije spojno mjesto se grije pomoću žice kroz ovih instrumenata pogodna je za pokazivanje efektivnih vrijednosti promjenjivih
koju protiče mjerena struja. Žica se izrađuje od otpornih materijala malog mjerenih veličina. Koristi se za kontrolu opterećenja transformatora dok mu je klasa
temperaturnog koeficijenta otpora. Napon koji dobijemo na krajevima tačnosti 1,5.
termoelementa proporcijalan je temperaturnoj razlici između spojnog mjeta i
krajeva. 21) ETALONI ELEKTRIČNIH VELIČINA
U  k1  Q1  Q2   k 2 I 2  R
- Vestonov etalon napona – se sastoji od pozitivne elektrode od čiste žive iznad  R  R
koje se nalazi sloj živinog sulfata, dok se negativna U ul  U iz  1  ul   U z 0  ul  I iz  Rul ;
sastoji od kadnijevog sulfata. Napon na temperaturi  Rz  Rz
20C iznosi 1,01865 V. Ako se temperatura članka Ako želimo da nam napon U iz bude stalnog iznosa potrebno je relativnu promjenu
povisi, pa nakon toga smanji na početnu vrijednost, ne ulaznog napona U ul odgovaraju što manje promjene izlaznog napona, odnosno da
dobija se isti napon kao na početku iz razloga što će bude veći faktor stabilizacije.
elektroda apsorbovati čestice iz pregrada smještenih 
U iz U  U iz 
iznad elektroda. Stalnost napona članaka znatno se S 1  ul  ; za I iz  const. i U z 0  const.
poboljša ako su pohranjeni u ultratermostatu koji U ul  R z  I iz  I z  
održava njihovu temperaturu u granicama od Tako zaključujemo da se faktor stabilizacije povećava ako povećavamo ulazni
 0,01C . napon, a smanjujemo ukupnu struju I iz  I z , pri tome ne smanjujemo mnogo zener
1)pozitivna elektroda od žive, 2)depolarizovana pasta struju I z da radna tačka ne siđe sa strmog dijela karakteristike. Maksimalnu
sa kristalimaživinog sulfata, 3) i 4) sloj kristala
vrijednost faktora stabilizacije postižemo uz U ul   :
kadmijevog sulfata, 5)negativna elektroda od
kadmijevod amalgama, 6)otopina kadmijevog sulfata.
22) ETALONI NAPONA SA ZENER DIODOM U iz

S max 
 I iz  I z   Rz
Nalaze primjenu tamo gdje je izvor opterećen i gdje je pogonska temperatura iznad
Obično se ulazni napon odabire dva puta veći od izlaznog,
40C . Zener diode su poluprovodničke diode koje se u propusnom područiju jer dalje povećanje napona ne doprinosi povećanju faktora
ponašaju kao i sve ostale diode. Kod njih u zapornom područiju struja prvo slabo stabilizacije.
raste s porastom napona, sve do određene vrijednosti kada naglo poraste te za malu
promjenu napona vidimo veliki rast struje. Ovu pojavu je prvi otkrio C. Zener 1934 23) PODEŠAVANJE STRUJE
godine pa je po njemu ovaj efekat dobio i ime. Negativni napon pri kojem dolazi do
naglog porasta struje nazivano Prilikom različtih mjerenja i ispitivanja potrebno je podesiti
zenerov napon, a struja u tom na određene iznose struju u mjernom kolu i struje u
područiju zenerova struja. Ta pomoćnim kolima. Zbog toga je u mnogim laboratorijskim
pojava je reverzibilna, a zenerov izvorima predviđena kontinuirana promjena njihovog
napon stalan i iznosi (u zavisnosti izlaznog napona. Pri upotrebi izvora s fiksnim naponom
od izvedbe diode) od 1 do više izvodi se podešavanje struje pomoću otpornika koji su
desetina volti. Kao najvažnije el spojeni ili potenciometarski ili kao predotpornici, a pri naizmjeničnoj struji
svojstvo zener diode je strmina upotrebljavaju se za tu svrhu još i regulacioni i zakretni transformatori.
karakteristike u zener područiju, odnosno zenerov otpor koji je prema slici jednak :
U z
Rz  ;
I z
U ul  I ul  Rul  U iz   I iz  I z   Rul  U iz i U iz  U z 0  I z  R z 
a) Potenciometarski spoj - Na slici prikazan je potenciometarski spoj otpornika R12. drugi ima barem deset puta veću otpornost od prvog i namotan je tanjom žicom.
Krajnje stezaljke 1 i 2 tog otpornika spojene Otpornici se spajaju paralelno, pa se otpornikom R12 vrši grubo podešavanje struje, a
su na stezaljke izvora, a potrošač R je spojen otpornikom R1'2' fino ugađanje. Otpornik veće otpornosti je obično rađen za manje
paralelno otporniku R13=nR12 između struje, pa treba paziti da se preoptereti pomicanjem njegova kliznika prema početku.
stezaljke l otpornika R12 i njegova kliznika 3. Stoga obično treba držati uključenu barem četvrtinu njegove otpornosti.
Kroz potrošač R teče struja I koja se može
ugađati pomicanjem kliznika na otporu R12... 24) MJERNI OTPORNICI
U
I  n
R Mjerni otpornici su pretežno aktivnog karaktera, ali imaju takođe svoju induktivnost
Struja linearno raste sa povećanjem otpora i kapacitivnost. Od otpornika se zahtijeva da budu nepromjenjivi mnogo godina, ta
R13=nR12, odnosno dobija se obično vrlo da budu što manje položni uticaju temperature, vlage, vanjskih električnih i
povoljno "linearno" podešavanje struje. magnetnih polja... Posebno se zahtjeva da njihov
Pomicanjem kliznika raste struja na početku vanjski kapacitet i induktivitet prema zemlji bude što
veoma sporo, a na kraju naglo skače na iznos manji. Od materijala za izradu otpornika se zahtijeva da
U/R. Odnos između snage potrošene na ima veliku specifičnu otpornost, neznatan temperaturni
otporniku R i snage koju daje izvor jest stepen koeficijent otpora, neznatan termodinamički napon
korisnog dejstva  spoja za podešavanje struje. U potenciometarskom spoju stepen prema bakru, konstantnost kroz desetak godina. Takva
korisnog dejstva iznosi : svojstva u velikoj mjeri posjeduje manganin, legura
bakra i mangana sa malim dodatkom nikla.
n2 p

np np1  n   2  n   1
Stepen korisnog dejstva potenciometarskog spoja je slab i pogoršava se smanjenjem Svaki element ima svoju ekvivalentnu šemu, te je
odnosa p=R12 / R, odnosno što je ugađanje linearnije, to je korisnost manja.Zbog ekvivalentna šema otpornika prikazana na slici, te sa slike slijedi :
toga se taj spoj koristi za struje, gdje se obično ne postavlja pitanje potrošnje snage. L
 
1  j  1   2 LC  RC 

L
  
;   tg    1   LC  RC   
2
 R 
b) Ugađanje struje predotporom - U ovom spoju spajaju se u seriju potrošač R i ZR  R 
otpornik R13=nR12 između stezaljke 1 otpornika R12 i njegova kliznika 3. Ako  2

1   2 LC   2 R 2 C 2
označimo p=R12 / R, struja I potrošača je: gdje je  vremenska konstanta otpornika i iznosi :
U U
  1   2 LC   RC
I  L
R  nR12 R 1  np  R
Kada je p=1, moguće je gotovo linearno podešavanje struje do dva puta veće Vremenska konstanta mjernih otpornika ima malu vrijednost i najčešće je reda
vrijednosti U/R. Stepen korisnog dejstva  ovog spoja iznosi: nanosekundi. Na niskim frekvencijama je  2 LC  1 , pa je moguće pisati :
1 L
    RC
1  np R
Ovaj spoj je pogodan za podešavanje struje u uskim granicama kod potrošača viših Rezonancija nastupa tek na frekvencijama reda MHz.  otpornika je vrlo male
snaga. Katkada podešavanje struje pomoću samo jednog žičanog otpornika nije vrijednosti i izražava se u milisekundama.
dovoljno fino, jer su preveliki skokovi koji nastaju pri prelasku klizača otpornika s
jednog zavoja žice na drugi. Tada se upotrebljavaju dva otpornika R12 i R1'2', od kojih 25) MJERNI KONDEZATORI
C C
Ce  
Kod kondezatora, kapacitet treba biti tačno poznat, da je vremenski konstantan, 1   LC
2
 
2
1  
nezavistan od temperature, napona i frekvencije. Potrebno je da ima što ''čišći'' f0  ; f
2 LC 1  
kapacitet, odnosno da imaju veliki izolacioni otpor između elektroda, neznatne  1 
 
gubitke u dijelektriku te nezavisan vlastiti induktivitet. Fazni pomak između struje i  2 LC 
napona nesavršenog kondezatora iznosi : Pri tome je f0 frekvencija na kojoj nastupa serijska rezonancija. Kapacitivnost Ce je
P  UI cos   UI sin   U 2 C sin   U 2 C veća od kapacitivnosti C. Za frekvencije koje ne prelaze deseti dio frekvencije f0 ta
Gubitci na kondezatoru rastu sa kvadratom napona i frekvencijom. Gubitke u razlika nije velika. Pri f=0,1 f0 iznosi samo 1 %. Pri f=f0, Ce postaje beskonačno
kondezatoru prouzrokuje otpor koji je dodan u seriju sa veliko, a na još višim frekvencijama kondenzator djeluje kao svitak čija je
kondezatorom ili spojen paralelno sa kondezatorom. induktivnost Le=L[1-(f0/f)²]. Frekvencija rezonancije kondenzatora zavisi od njegove
izvedbe, a može se uz odgovarajuće zahtjeve povisiti i na više stotina megaherca
 
C  C 0 1  tg 2  C 0 ; tg 
1
R0 C 0 
 R C [MHz].
Uz predpostavku stalnog ugla gubitaka  otpornosti R0 i 26) MJERNI INDUKTIVITET
R bile bi obrnuto proporcionalne frekvenciji. Međutim
ugao gubitaka tehničkih kondezatora zavisi ne samo o Pri istosmjernim, a pogotovo izmjeničnim mjerenjima, upotrebljavaju se za
frekvenciji nego i o temperaturi, a djelimično i o naponu, pa usporedbu mjerni svici čija vlastita induktivnost L, odnosno međusobna
se uosšteno jedan tehnički kondezator može nadomjestiti induktivnost M, dovoljno tačno poznata. I ovdje se traži da te veličine budu takve da
određenom kapacitivnošću i otpornošću samo na neku određenu su vremenski konstantne, neovisne o frekvenciji, struji, temperaturi i vanjskim
magnetnim poljima, te da vlastita kapacitivnost svitka neznatna. Takođe se nastoji
frekvenciju, temperaturu i napon. Struja kondenzatora stvara magnetsko polje ne
samo oko dovoda do elektroda, već i u samom kondenzatoru, pa svaki kondenzator da aktivna otpornost R svitka bude što manja, odnosno da odnos L/C, koji zovemo
ima određenu malu induktivnost L koja postaje primjetna tek na visokim vremenskom konstantom svitka, bude što veći. To je prilično teško ostvariti, jer se
frekvencijama. Dovodi, a i elektrode kondenzatora, imaju značajan aktivni otpor Rd mjerni svici obično izvode bez željeza da bi se izbjegle poteškoće koje unosi
koji se na višim frekvencijama povećava zbog djelovanja skinefekta. Taj otpor, nepravilnost krivulje magnetiziranja i gubici u željezu. Postizanje određene
takođe, dolazi do izražaja tek na visokim frekvencijama, jer je tada mala reaktansa induktivnosti L sa svitkom bez željeza traži više zavoja, a time i veću aktivnu
kondenzatora. Naponi na induktivnosti L i otporniku Rd su srazmjerni struji otpornost R, koji onda treba obavezno uzeti u proračun pri mjerenju. Stoga je
kondenzatora, pa ih treba zamisliti serijski spojene kondenzatoru C, što je prikazano potrebno da i aktivna otpornost R svitka bude poznata, te da ne ovisi o frekvenciji,
na slici : pa se svici namataju žicom ispletenom od više tankih izoliranih niti. Time se
Zbog jednostavnosti, u daljnjem razmatranju smanjuje uticaj skinefekta. Mjerni svitak, slično kao i mjerni otpornik, moguće je
zanemariće se svi gubici u kondenzatoru i predstaviti serijski spojenom otpornosti R i induktivnosti L, te njima paralelno
nadomjestiti serijsku kombinaciju spojenom kapacitivnosti C, koja zamjenjuje vlastitu kapacitivnost mjernog svitka.
induktivnosti L i kapacitivnosti C jednom Ekvivalentna šema mjernog svitka prikazana je na slici :
kapacitivnošću Ce, koja ima jednaku
reaktansu kao i ta serijska kombinacija. Bit Izjednačavajući realne i imaginarne komponente, te uz
će, dakle : uslov da je  2 LC  1 dobijaju se relacije :
Re 
R

 R 1  2 LC
2
 ;
1   2
LC  2
 L1   2 LC  ;
L
Le 
1   2 LC
Moguće je zaključiti da Re i Le rastu s frekvencijom, to više što je vlastita
kapacitivnost svitka veća. Na nekoj određenoj frekvenciji f 0  1 / 2 LC nastupa
rezonancija svitka.
Voltmetar spada u grupu pokaznih mjerila, pa će izračunavanje apsolutne greške

PRIMJERI poslužiti izrazi za apsolutnu grešku izmjerenog napona :
U  96,3  96,7  0,4V 
Primjer 1. Relativna greška izmjerenog napona je :
U  0,4
Voltmetrom je izmjeren napon 96,3 V . Prava vrijednost napona iznosi 96,7 V. U    0,004
96,7 96,7
Odrediti apsolutnu i relativnu grešku, kao i korekciju grešaka. Procentualna vrijednost relativne greške je :
 U %   U  100%  0,4 %
Rješenje :
Korekcija apsolutne greške je 0,4V  , a korekcija relativne greške je 0,004 Pojedinačni rezultati se kreću u opsegu od 199,73 do 200,4, pa će se područije
odnosno 0,4 % . rasipanja podijeliti u 7 grupa širine i  0,1V  . Radi lakše preglednosti postupka
dio proračuna prikazan je tabelom:
Primjer 2.
Vinstonovim mostom je izvršeno 5 mjerenja jednog otpornika pod istim uslovima. BR ČLANOVA
Dobijene su vrijednosti (1483, 1478, 1482, 1485, 1480)   . Kolika je srednja GRANICE GRUPE f d
f d f d2
vrijednost mjerene otpornosti, standardna devijacija pojedinačnog mjerenja i GRUPA (FREKVENCIJ
standardna devijacija aritmetičke sredine. A F)
199,73-199,82 I 1 -3 -3 9
Rješenje : 199,83-199,92 III 3 -2 -6 12
199,93-200,02 IIIIII 6 -1 -6 6
Najvjerovatnija vrijednost mjerene otpornosti određujemo prema izrazu : 200,03-200,12 II 2 0 0 0
200,13-200,22 IIIIII 6 1 6 6
_
1483  1478  1482  1485  1480 7408
x   1481,6  200,23-200,32 I 1 2 2 4
5 5 200,33-200,42 I 1 3 3 9
Suma : 20 0 -4 46
Standardna devijacija pojedinačnog mjerenja određuje se pomoću izraza :

s
1
5 1

1483  1481,6 2  1478  1481,6 2  1482  1481,6 2  1485  1481,6 2 Kako
1480je 1481
sredina 2

,6  nulte grupe x 0   200,03  200,12  / 2  200,075 mm , tako da
aritmetička sredina pojedinačnih rezultata iznosi :
29,2 4
 2,7 
_
s x  200,075  0,1  200,055 mm 
4 20
Standardna devijacija aritmetičke sredine iznosi : i standardna devijacija :
s 2,7
 1,2 
2
s   46  4 
s  0,1    0,15 mm
_
X n 5 20  20 
Primjer 3.
Primjer 4.
Prilikom mjerenja napona na potrošaču dobijene su sljedeće vrijednosti : (199,73;
Vrijednost otpornosti mjerena je 51 put. Pošto je izvršena korekcija rezultata
199,84; 199,88; 199,9; 199,93; 199,99; 199,93; 199,95; 200,00; 200.02; 200,05;
mjerenja, tj. eliminisana sistematska greška izračunata je srednja vrijednost
200,10; 200,13; 200,20; 200,19; 200,16; 200,22; 200,19; 200,30; 200,40;) V  . _
otpornosti koja iznosi R  100,054  i standardna devijacija pojedinačnog
Odrediti srednju vrijednost i standardnu devijaciju.
mjereenja 2,19 m  . Raspodjela rezultata mjerenja se pokorava gausovoj
Rješenje : raspodjeli. Odrediti :
a) vjerovatnoću sa otpornost R bude u granicama 100,050<R<100,055
b) ako se sa vjerovatnoćom od 95 % može tvrditi da je otpornost R u
_ _ _
granicama R  R odrediti otpornost R . b) Ako je vrijednost otpornosti R u granicama R  R  R  R  R , onda su
nominalne granice :
_ _
Rješenje :
R R R i R  R R
u1  1  u2  2 
Vjerovatnoća da će mjerena veličina imati vrijednost u nekom intervalu iznosi :    
 _  2 pa je :
1 x  x 
 
 R   R   R 
 u1      i   u 2   
x2
1 2  
  
p  x1  x  x 2   e  
dx 
 2 x1
        
Uvodeći smjenu : S obzirom da će se u zadanim granicama, otpornost R pojaviti sa vjerovatnoćom od
_ _ 95 %
x x i x x  R   R   R 
u1  1 u2  2 p    u 2    u1       2     0,95
          
to je :
dobijamo :
 R 
1
u2 1 2    0,9750
p u   du    u 2     u1 
u
 2
e
u1
2   
očitavajući iz tabele za vrijednost 0,9750 dobija se da je :
R
odnosno :  1,96  R  1,96    4,29  103  
p x1  x  x 2    u 2    u1  
Ovaj integral je analitički nerješiv pa su njegove vrijednosti date tabelarno. Dakle, vrijednost otpornosti R sa vjerovatnoćom od 95 % nalazi se unutar granica
100,054  0,00429   .
a) u datom slučaju nominalne granice iznose :
_ _ Primjer 5.
R R R R
u1  1  1,83 i u 2  2  0,46
  Kolika je aritmetička sredina, standardna devijacija i područije pouzdanosti
pa su vrijednosti integrala iz tabele respektivno : aritmetičke sredine pri statističkoj sigurnosti P  95 % sljedećih 20 pojedinačnih
  u1      1,83   1,83  0,46638 rezultata mjerenja.
 u 2     0,46  0,17725
104,4 100,4 103,4 106,2
vjerovatnoća da će otpornost imati vrijednost unutar granica 100,050<R<100,055: 106,4 103,0 103,8 104,8
p R1  R  R2   0,17725    0,46638  0,64353 104,4 103,2 105,2 104,8
Dakle, sa vjerovatnoćom od 64,353 % može se tvrditi da je vrijednost otpornosti u 102,8 107,6 102,2 105,4
zadanim granicama. 105,4 105,8 107,0 101,8
N %  0,27 % -izvršeno je do 6 mjerenja
Rješenje :
Primjer 7.
t
Za zadatu statističku sigurnost da je  0,47 , te da je aritmetička sredina
n Kroz duži vremenski period obavljena su u više navrata mjerenja gubitaka raznih
_
2088 uzoraka transformatorskog lima iste vrste. Svaki uzorak je izmjeren 2 puta istim
x  104,4  mjernim uređajem pod istim okolnostima. Dobijeni podaci za prvo i drugo mjerenje
20
Standardna devijacija ima vrijednost : respektivno su :9,53 W  i 9,46 W  ; 9,31 W  i 9,35 W  ; 9,74 W  i 9,79 W 
64,08 ; 9,48 W  i 9,42 W  ; 9,51 W  i 9,58 W  ; 9,58 W  i 9,53 W  . Kolika je
s  1,84  mjerna nesigurnost  P  95 %  upotrebljenog mjernog postupka.
19
Pošto je izvršen relativno mali broj pojedinačnih mjerenja, područije pouzdanosti

određuje se na osnovu studentove t-raspodjele :
Rješenje :
_
t Aritmetička sredina je najvjerovatnija vrijednost mjerene veličine. Za prvo i drugo
x  s  104,4  0,86  mjerenje datog uzorka iznosi :
n _
1 n _
1 n
gdje je t faktor koji se očitava iz tabele za zadanu statističku sigurnost i izvršeni broj
mjerenja.
x1   xi  9,53 
n i 1
i x2   x j  9,52 
n j 1
Kako se pojedinačni rezultati mjerenja međusobno razlikuju, određuje se standardna
Primjer 6. devijacija za prvo i drugo mjerenje:
2 2
1 n  _
 1 n  _

Na jednom dijelu motora serijske proizvodnje izvršen je pokus trajnog rada i s1    x i  x   0,14   i s 2    x j  x   0,15 
izmjereno je zagrijavanje. Aritmetička sredina nadtemperature tih motora iznosila je n  1 i 1   n  1 j 1  
63  C  , a standardna devijacija 2,5  C  . Koliki će se procenat motora Ako se odredi aritmetička sredina standardnih devijacija za prvo i drugo mjerenje,
zagrijavati preko propisima dopuštene granice nadtemperature od 70  C  . procijenit će se preciznost upotrebljenog mjernog postupka:
s  s2
s 1  0,145 
Rješenje : 2
Mjerna nesigurnost pojedinog mjernog postupkaizražava se pomoću jednostruke ili
Na osnovu izraza za studentovu t-raspodjelu područije pouzdanosti je . višestruke vrijednosti standardne devijacije osnovnog skupa ili dovoljno
t t 70  65 reprezentativnih vrijednosti s :
65   s  70 pa je odnos  2
n n s t
u    s  0,15225W 
Za različite vrijednosti statističke sigurnosti P, na osnovu tabele , dobija se procenat n
motora koji će se zagrijavati preko propisane dopuštene granice za određen broj
mjerenja : Primjer 8.
N %  5 % -izvršena su do 3 mjerenja
N %  1 % -izvršeno je do 5 mjerenja
Od ukupno 10 000 otpornika nazivne vrijednosti 1000   , izmjeren je uzorak od
200 otpornika. Koliko će otpornika od ukupne količine odstupati od nazivne 
 2
10 R1  sR1%
2
  s R1%  10
vrijednosti preko  0,5 % ako je aritmetička sredina 1001,0   , a standardna 10 R1 10
devijacija uzorka 2,0   ? Dakle, vrijednosti procentualne standardne devijacije serijske kombinacije otpornika
je :
Rješenje : s Re %  0,127 %
Obzirom da otpornici imaju otpornost 1000   , onda odstupanje  0,5 %

odgovara odstupanju  5  . Koristeći izraz za određivanje aritmetičke sredine iz
200 pojedinačnih mjerenja dobija se :
Primjer 10.
t
1001   s  1001  0,22  2   1001  0,44  
n Otpornici od 10   imaju standardnu devijaciju od 0,2  % , a otpornici od 100
Nije teško pokazati da će se vrijednosti otpornosti naći u intervalu od 1000,56     standardnu devijaciju 2  % . Koliku procentualnu standardnu devijaciju ima
do 1001,44   sa vjerovatnoćom od 99,73  % . Najveće odstupanje je 1,44   , paralelna, odnosno serijska kombinacija takva dva otpornika?
što je daleko manje od 5   koje predstavlja odstupanje od 0,5  % . Tada je N=0 sa
vjerovatnoćom 99,73  % , gdje je N broj otpornika koji će odstupati od nazivne Rješenje :
vrijednosti 0,5  % .
a) Ekvivalentna vrijednost serijske veze dva otpornika predstavlja funkciju zbira
dvije izravno mjerene veličine: R=R 1+R2. Procentualna vrijednost standardne
Primjer 9.
devijacije pojedinačnih veličina je :
Od otpornika iste nazivne vrijednosti čija je standardna devijavija 0,40,5  % , treba s1 s
 100s1%  s 2%  2  100
složiti serijsku kombinaciju od 10 otpornika. Kolika je procentualna standardna R1 R2
devijacija takve kombinacije? Procentualna standardna devijacija takve kombinacije otpornika računa se na
sljedeći način :
Rješenje :
2
2
 R  100
Ekvivalentna vrijednost otpornosti serijske veze otpornika je :
10
sR   
i 1  i

 R  si  

2
s1  s2
2

R
Re   Ri 2 2
i 1 sR s1
2
s2
2
 s1  R12  s2  R22
sR %  100   100 2
  1002
 
R  100    
 R2  R  100   2 
Pošto se radi o zbiru 10 serijskih vezanih otpornika, standardnu devijaciju R R2 R2  1   2  R
kombinacije moguće je odrediti pomoću izraza :
2 2 2 2 2
R1  s R1%  R2  s R 2%  ....  R10  s R10%
2 R12 2 R22
s Re %    s12%   s2%  2
R1  R2  ....  R10 R2 R
Za zadate vrijednosti otpornosti serijski vezanih otpornika, kao i za vrijednosti
pojedinih procentualnih standardnih devijacija otprnika dobijamo da je s R %  0,257 %
procentualna standardna devijacija tako vezanih otpornika :
s R %  1,82 % Na osnovu rezultata zadatka za slučaj serijske i paralelne veze otpornika, može se
zaključiti da je procentualna standardna devijacija serijske kombinacije otpornika
b) Recipročna ekvivalentna vrijednost paralelne veze dva otpornika predstavlja
veća od procentualne standardne devijacije paralelne kombinacije otpornika.
funkciju zbira recipročnih vrijednosti dvije izravno mjerene veličine :
1 1 1
 
R R1 R2
Procentualna vrijednost standardne devijacije pojedinačnih veličina je :

Primjer 11.
s s
s1%  1  100 s 2%  2  100
R1 R2 Kondenzatori kapaciteta 1[F] imaju standardnu devijaciju 1[%], a ondenzatori
od 0,2[F] standardnu devijaciju od 5[%]. Kolika je procentualna standardna
Vodeći računa da razmatramo paralelnu kombinaciju otpornika, procentualnu devijacija paralelne i serijske kombinacije takva dva kondenzatora?
standardnu devijaciju određujemo na sljedeći način :
2 2
Rješenje :
  R1  R2  R2  R1 R2    R1  R2  R1  R1 R2 
2
2
 R  100
sR    R  si   
 R1  R2  2
s1   
 R1  R2  2
s2 
R
Prinicip rješavanja ovog zadatka analogan je metodu koji je primjenjen u
i 1  i      prethodnom zadatku.
2 2
s  R22 R1  R2   R12 R  R2 
sR %  R 100    s    100 2
   s2  1  100 
2 a) Ekvivalenta vrijednost paralelne veze dva kondenzatora predstavlja funkciju zbira
  R1  R2    R1  R2 
2 1 2
R R1 R2  R1 R2  dvije izravno mjerene veličine: C  C1  C 2 .Procentualna vrijednost standardne
2 2 devijacije pojedinačnih veličina je :
 R2   R1  s s
   s1  1002    s2  1002  s1%  1  100 s 2%  2  100
  R1  R2  R1    R1  R2  R2  C1 C2
2 2 Uvrstivši gore navedene jednakosti u izraz (30), procentualna devijacija takve
s  R22 s  R12
  1 100    2 100   kombinacije kondenzatora računa se prema izrazu :
 R1   R1  R2  2  R2   R1  R2  2 2
2
 C  100
 R2  
2
R1 
2 sC   
i 1  Ci
 si   s12  s22 
C
  s1%    s2%  
 R1  R2   R1  R2  2 2
s  s1  C12  s2  C2 2 2 C
2
2 C
2
sC %  C 100   100   2   100   2  s1%  12  s2%  22
Ako uvrstimo poznate vrijednosti u dobijeni izraz za računanje procentualne C  C1  C  C2  C C C
standardne devijacije paralelno vezanih otpornika dobijamo da je : s C %  1,18 %
b) Recipročna ekvivalentna vrijednost serijske veze dva kondenzatora predstavlja G G 
funkciju zbira recipročnih vrijednosti dvije izravno mjerene veličine: GR´ %    U  I   100   GU %  GI %   0,7 %.
1 1 1  U I 
  . Statističke granice grešaka se određujue na osnovu izraza :
C C1 C2
Procentualna vrijednost standardne devijacije takve kombinacije kondenzatora
računa se na sljedeći način: 2
 C
2

2 G "
R   
sC     si  i 
i 1  Ci 
2 2
s  C2   C1 
sC %  C 100   s1%     s2%    4,17 %
C  C1  C2   C1  C2  

2 2
GR   G 2U %  GI2%   0,54 %
 G G  G 
GR  R 100    U 100    I 100 
Primjer 12. R U   I 
Vrijednost otpornosti jednog otpornika određena je mjerenjem njegove struje i Statističke granice grešaka definirane prema izrazu (38) se vrlo često koriste u
napona. Kolike su sigurne i statističke granice grešaka tako određene otpornosti praksi. Ovako izračunate greške mogu ponekad biti i prekoračene, pa se zato govori
ako su granice grešaka izmjerene struje  0,2[%] , napona 0,5[%]? samo o njihovoj statičkoj sigurnosti.
Rješenje : Primjer 13.
Sigurne granice grešaka određujemo na osnovu izraza (31). Ovaj način određivanja Snaga potrošača poznate aktivne otpornosti R određena je mjerenjem njegova
grešaka se u praksi vrlo malo koristi jer on tretira najnepovoljniji slučaj koji je malo napona. Kolike su sigurne i statističke granice greške tako određene snage, ako su
vjerovatan. Zato su ovako dobijene granice greške nepotrebno široke. Kako je u granice grešaka izmjerenog napona 0,2[%] , a otpora 0,1[%]?
ovom slučaju funkcija data kao količnik, sigurna granica grešaka se određuje kao :
Rješenje:
 R
2
 G U 
GR    Gi GR    u  2 GI , Polazimo od sljedećeg izraza:
i 1 xi  I I  2
n
 F 
a procentualna vrijednost sigurne granice greške kao: G    
``
y  Gi 
i 1  xi 
 Gu U  Pošto znamo da se snaga može izračunati pomoću izraza U 2/R, slijedi da je snaga
   2 GI  funkcija P=F(U2/R). Prvi element sume pod korijenom je :
 G   I I   100 %.
GR %  R  100 % GR %   F
 G1 
2U
 G1
R U
U R
I a drugi :
F U2 a određuju se pomoću izraza :
 G2  2  G 2 GI G G
R R GI %   100 % GU %  U  100 % GP %  P  100 % .
’
Dakle, sigurna granica greške gubitka snage G se određuje kao :
y I U P
2U U U2 G 2% R Koristeći izraz za reaktivnu snagu može se odrediti njena vrijednost za različite
G '
y  G1%    vrijednosti cos.
R 100% R 2 100%
S 2  P2  Q2
U 2  2G1% G  100%R
GY'    2% 
R  100% 100% 

U2
Q S 2  P2  UI  2  UI cos   2  UI 1  cos  
2
Q  UI sin 
cos   0  Q1  UI
GY' 100%
 2G1%  G2%
P cos   0,5  Q2  0,86UI
cos   0,707  Q3  0,707UI
  cos   0,894  Q4  0,448UI
G   2G1%  G2% 
'
y%
  a) Kako je reaktivna snaga funkciuja od struje, napona i aktivne snage,tj. vrijedi da
je Q  Q I , U , P  slijedi da su parcijalni izvodi :
Uvrštavanjem zadatih vrijednosti granica grešaka za napon i otpornost dobija se : Q 1 U
G´ y%=  0,5 %  2  UI  U 

I 2 UI   P sin
2 2
Staistička granica greške gubitka snage iznosi :

Q I
G y' ' %    2G1%  2   G2%  2  0,41 % U

sin 
Q 1 UI cos  cos 
Primjer 14.  2P  
P 2 S  P 2 2 UI sin  sin 
Treba odrediti reaktivnu snagu nekog jednofaznog potrošača na osnovi mjerenja Sigurne granice grešaka reaktivne snage se određuju na sljedeći način :
struje, napona i aktivne snage. Kolike su sigurne i statističke granice grešaka  Q j  I U cos   100
GQ    Gi    GU  GI  GP 
reaktivne snage kod cos=0; 0,5; 0,707; i 0,894, ako su granice grešaka xi  sin  sin  sin   Q
upotrijebljenih instrumenata 0,5[%]?  1 GU 
1 GI cos 2  GP
GQ´ %    100  100  100 
 sin  U sin  I sin  UI cos 
2 2 2
Rješenje : 
Granice grešaka upotrebljenih instrumenata za mjerenje struje, napona i aktivne

 1
 
G `Q %    2 GU %  GI %  GP % cos 2   
snage su :  sin  
 GI %   0,5 % GU %   0,5 %  GP %  0,5 %

G `Q %

 
1
 
GU %  GI %  GP % cos 2     Gq1
cos   0  GQ1%  100   0,707 %
1  cos 
2
 Q1
´
GQ1
cos   0  GQ´ %  100  1 % cos   0,5  GQ 2%" 
GQ 2"
100  0,95 %
Q1 Q2
GQ´ 2 
cos   0,5  G ´
 100  1,49 %  GQ 3
Q 2%
Q2 cos   0,707  GQ 3%  100   1,49 %
Q3
G ´Q 3
cos   0,707  G´Q3%  100   2,49 [%] G Q 4"
Q3 cos   0,894  GQ 4%"  100  4,04 % 
Q4
Na osnovu dobijenih rezultata pod a) i b), jasno je da sa povećanjem cosφ,
povećavaju se i sigurne i statističke granice greške reaktivne snage koju smo dobili
G ´Q 4 mjerenjem struje, napona i aktivne snage nekog jednofaznog potrošača.
cos   0,894  G´Q 4%  100  6,9 %
Q4
b) Statističke granice grešaka računamo prema izrazu (38) i na osnovu rezultata
dobijenog pod a)
2 2 2 2
 3
 Q   I   U   cos   100
GQ     Gi     GU    GI    GP 
i 1  xi   sin    sin    sin   Q
1  2
"
GQ    GU 
%
1  cos 2  2
 %
poziciju i poznati napon mjenja dok nulindikator ne ostane bez otklona. Tada je
27) MJERNI MOSTOVI I KOMPEZATORI nepoznati napon upravo jednak poznatom padu napona, pa ga se na taj način može
odrediti. Kompezacijone metode se koriste kod istosmjernih i naizmjeničnih
Osim mjernim instrumentima s izravnim očitanjem, izvode se električna mjerenja i veličina.
brojnim mjernim metodama koje omogućavaju međusobnu usporedbu poznatih i
nepoznatih veličina. Za usporedbu potreban indikator koji se dovodi na ''nulu'' 28) WHEATSTONEOV MOST ZA
određenim ručnim ili automatskim ugađanjem poznatih veličina. Mjerne metode JEDNOSMJERNU STRUJU
omogućavaju mnogo tačnija mjerenja nego mjerni instrumenti s izravnim očitanjem.
Mostne metode omogućavaju jednostavnu i neposrednu usporedbu impedansi, a Koristi se pogonska i laboratorijska mjerenja otpora
time i određivanje nepoznatih impedansi pomoću poznatih. Osnovni spoj je srednjih i visokih vrijednosti. Grane mosta sastoje se
Wheatstoneov most. Kompezacionim metodama određuje se nepoznata EMS ili od 4 otpora kroz koje protiču 4 struje. Jakost tih struja
nepoznati pad napona pomoću usporedbe s padom napona koji izaziva poznata ovisi od vrijednosti otpora u pojedinim granama te se
struja na poznatom otporu. Usporedba se postiže tako da se oba napona spajaju u određenom kombinacijom otpora može postići da
kroz null indikator ne teče struja. Tada nema pada napona na null indikatoru, pa su ' 1
jednaki padovi napona na otpornicima R1 i R3 , a isto tako padovi napona na R2 R2  R2 
1   2
i R4 .
-izvedba Wheatstonovog mosta sa kliznom žicom – Po izvedbi je jednostavniji od
I 1 R1  I 3 R3  I 4 R4  I 2 R2 onoga sa dekadskim otpornicima, a u praksi ipak daje zadovoljavajuće rezultate
I 5  0  I1  I 2  I 3  I 4 tačnosti ( od oko 0,5  2,5% ). Kod njega se omjer R3 / R4 ugađa promjenom
R1 R3 R R dužina a i b precizno kalibrirane klizne žice pomičući klizač k, dok se otporu R2
  R1  2 3
R2 R4 R4 daje prikladna fiksna vrijednost. U položaju ravnoteže vrijedi da je I 5  0 .
Promjene napona ne utiču na ravnotežu mosta. Ipak treba paziti da se izborom a

R1  R2
prevelikog napona ne preopterete otpori u mostu. b
29) IZVEDBE WHEATSTONOVOG MOSTA Vrijednost traženog otpora može se u uobičajenim izvedbama redovno očitati na
skali klizne žice izravno ili množenjem sa faktorima. Ovisno o vrijednosti otpora
Razlikujemo most sa dekadskim otpornicima i most sa kliznom žicom. R1 postizat će se ravnoteža mosta u raznim
- izvedba mosta sa dekadskim otpornicima – U Wheatstonovom mostu sa položajima kliznika k. Razmotrimo sada u kom
dekadskim otpornicima položaju kliznik može očekivati najmnja greška pri
najčešće se u drugoj grani
oređivanju otpora R1 zbog netačnosti očitanja
nalazi kutija dekadskih
otpornika sa preklopkama ili dužina a i b. Pri tome pretpostavimo da granična
čepovima. Novijim pogreška očitanja dužine b na kliznoj žici iznose
izvedbama preklopki postižu  Gb , te da ne ovise o polžaju kliznika, kao što je
se danas vrlo pouzdani to redovno u praksi. Dužina a  l  b . Mjerni
kontakti, tako da se sve rjeđe otpor :
upotrebljavaju otpornici sa l b
čepovima. Izvode se kao R1  R2
b
pogonski i precizni mostovi. Granična greška :
Upotrebom preciznih žičanih
dR1
otpora postižu se granice G R1   Gb
pogrešaka manje od db
 0,02% . Kako se otpor u drugoj grani može mjenjati samo u skokovima, nije G R1
G R1%   100%
moguće uvijek postići nulti otklon na osjetljivom null indikatoru. Indikator će kod R1
vrijednosti R2 imati otklon  1 , na jednu stranu, a već kod prve sljedeće
'
Najmanja greška pri određivanju nepoznatog otpora je u slučaju kada je klizač na
vrijednosti otklon na drugu stranu. Vrijednost R2 , pri kojoj bi se dobio nulti otklon sredini žice.
može se tačno odrediti linearnom interpretacijom :
30) OSJETLJIVOST WHEATSTONOVOG MOSTA dI 5
s0  0 
dR1
Želimo li mjeriti pomoću mostne metode otpor R1 , a da ri tome greška mjerenja ne
I 5  s 0 R10
budu u apsolutnom iznosu veće od  R1 , onda u prvom redu je potrebno
osigurati da promjena otpora R1 za  R1 izostave, u blizini položaja ravnoteže,
R1 I  R2 B  R3 D  F 
dobro uočljive otklone nul indikatora, tj potrebno je postići zadovoljavajuću   5 B  C  D 
osjetljivost mosta. Da bismo mogli razmotriti osjetljivost mosta, potrebno je najprije R0 ER4  R10 
izračunati struju I 5 kroz nul indikator. Uz pomoć II KZ dobijamo :
IR0  I 3 R3  I 4 R4  E I  I1  I 3 31) THOMSONOV MOST

I1 R1  I 5 R5  I 3 R3  0 I 2  I1  I 5
Dvostruki most koji je uveo Thomson, upotrebljava se za mjerenje malih otpornosti.
 I 2 R2  I 5 R5  I 4 R4  0 I4  I3  I5 Kroz mjerni otpor R x teče struja I 1 ,
koja mora biti što veća, što su otpori R x
Struju I 5 dobijamo iz : i R N manji, tako da se dobiju dovoljno
R0 R0  R3  R4 E veliki padovi napona potrebnih za
R1  R3 0 postizanje zadovoljavajuće osjetljivosti.
 R2 R4 0 Na naponske stezaljke otpora R x i R N
I5  , koje tačno definiraju početak i kraj tih
R R0  R3  R4 R4
otpora, priključeni su otpori 1,2,3,4
R1  R3 R5 prema koima su zanemarivi otpori
 R2 R4 R2  R4  R5 priključenih vodova i spojnih mjesta. U
stanju ravnoteže struja ne teče kroz nul indikator pa sa slike vrijedi :
U praksi su česta dva slučaja, kada je otpor izvora R0  0 ili R0   . Za slučaj
R1 R4 R5  R1 R3 
kada je R0  0 slijedi : Rx  RN    
R2 R3  R4  R5  R2 R4 
Pri velikom otporu R0 bit će ukupna struja mosta I  E / R0 . Osjetljivost mosta
definiše se kao odnos promjene struje kroz nul indikator u zavisnosti od promjene R1
Rx  RN  RN  n
poznatog otpora : R2
Ovaj izraz može se upotrijebiti i kada R1 / R2 nije posve jednako R3 / R4 , ako se Poznati pad napona koji služi za kompenzaciju mjernog napona može se u principu
odabere R p vrlo malo. Ovo je važno iz praktičnih razloga, jer možemo izraditi postići pomoću potenciometarskog postupka ili pomoću ampermetarskog postupka.
a) potenciometarski spoj – Postavljanjem preklopke u položaj (2) spaja se u
otpore R3 i R4 manje tačnosti od ostalih dijelova.
poziciju mjerni napon U x i pad napona
između tačaka A i C potenciometra, pa
32) WHEATSTONOV MOST ZA NAIZMJENIČNU STRUJU
će razlika između njih prouzrokovati
otklon osjetljivog nul indikatora.
Kod izmjenični struja mjerni mostovi omogućavaju međusobnu usporedbu
Pomjeranjem klizača C potenciometra
impedansi što se, odabiranjem prikladnih elemenata u pojedinim granama mosta,
treba postići da nul indikator ostane bez
mnogo koristi za mjerenje djelatnih otpora, samoinduktiviteta, međuinduktiviteta,
otklona. Tada je mjerni napon upravo
kapaciteta, ugla gubitaka, frekvencije.... Pri tome je osnovni spoj Wheatstoneov
jednak padu napona između tačaka A i C
most za izmjenične struje, koji se sastoji od impedansi :
potenciometra. Ako je kompenzacioni
otpor između tih tačaka R biti će :
Uslov ravnoteže:
Z1 Z 4  Z 2 Z 3 U x  I p  R ; U N  I p R1 ;
Z  R  jx
UN
 R1  jx1  R4  jx4    R2  jx2  R3  jx3  Ip 
R1
Ako imedansu Z u obliku Z dobijamo :
R2
Z 1 Z 3 1   4  Z 2 Z 3  2   3  U x  I p  R2 ; U x  U N 
uslov za odnos apsolutnih vrijednosti impedansi R1

i njihovih faznih stavova
Z 1 Z 3  Z 2 Z 3 i 1   4   2   3
Naponi U 1 i U 3 , odnosno U 2 i U 4 , moraju  Potenciometarski postupak s posebnim

biti izjednačeni po apsolutnoj vrijednosti i po faznom stavu. Kako kroz nul indikator mjernim otporom R1 za podešavanje struje
ne teče struja biti će :
I1  I 2 i I 3  I 4
Kod Wheatstoneovog mosta za izmjeničnu struje potrebno je napone u granama kola
uskladiti i po apsolutnoj vrijednosti i po faznom pomaku, pa je za postizanje
ravnoteže potrebno ugađati dvije veličine u mostu. To slijedi iz uslova ravnoteže
mosta.
33) KOMPENZATORI ZA JEDNOSMJERNU STRUJU
b) ampermetarski postupak – ovdje za kompenzaciju mjernog napona se koristi pad
napona koji izaziva promjenjiva pomoćna
struja I p na fiksnom otporu. Ugađanjem 35) OSJETLJIVOST NUL-INDIKATORA
otpora R p postiže se da nul-indikator ostane
Ako želimo pomoću kompenzatora izmjeriti
bez otklona. Tada je :
U x a da pri tome greška ne bude veća od
Ux  Ip R
Ovakav princip se koristi za mjerenje malih  U x
, tada je prvenstveno potrebno osigurati
vrijednosti napona, prvenstveno za mjerenje da promjene napona za  U x izazovu u
napona termoelemenata pri toplinskim blizini položaja ravnoteže dobrouočljive otklone
mjerenjima. nul-indikatora. Veličinu tih otklona možemo
odrediti ako poznajemo struje koje će pri tome
34) MJERENJE STRUJE I OTPORA POMOĆU KOMPEZATORA teći kroz nul-indikator. Struja nul-indikatora za
spoj na slici biti će :
a) mjerenje struje
– kompezacioni postupak može se koristiti za mjerenje struje ako se pomoću

kompezatora mjeri pad napona koji izaziva nepoznata struja na poznatom otporu. I p  R p  R  R0   I n R  U 0
 I n R  I n  R  Rn   U x

U 0 R  U x R p  R  R0 
In 
U x  I x  RN   
R R0  R p  R n R p  R  R0 
Ux 36) KOMPENZATORI ZA NAIZMJENIČNU STRUJU
Ix 
RN Slično kao i kod istosmjerne struje, kompezacione metode se mogu upotrijebiti za
Ovim se dobija mogućnost baždarenja i najpreciznijih ampermetara. Ista struja mjeri usporedbu naizmjeničnih napona. Razlika je u tome što se kod naizmjenične struje,
se kompezatorom i ampermetrom koji se baždari, te se iz te razlike određuje greška da bi se postigla ravnoteža, mjerni i kompezacioni napon treba da izjednače po
ampermetra. veličini, faznom pomaku i frekvenciji.
b) mjerenje otpora - a) naizmjenični kompezator s termopretvaračem

U1 U 2
 ;
R1 R2
U
R2  R1  2 ;
U1
Nepoznati otpor spajamo u seriju sa poznatim otporom, te pomoću kompenzatora
mjerimo pad napona na nepoznatom i poznatom otporu.
c) izmjenični kompenzator sa el dinamskim mjernim sistemom
baždarenje istosmjernom mjerenje naizmjeničnog

strujom napona
U pomoćnom istosmjernom kompezacionom krugu, ugodi se struja I p otporom
R p na određenu vrijednost, gdje je pad napona na otporu R N jednak naponu
baždarenje mjerenje struje mjerenje snage
U N etalonskog elementa. Pomoćna struja teče i kroz termopretvarač. On se zbog
Kroz svitak sistema sa stalnim magnetom, te kroz pomični i nepomični svitak
toga grije, te na stezaljkama termoelementa nastaje istosmjerni napon koji se elektrodinamskog sistema, propusti se jednosmjerna struja, koja se mjeri
kompenzuje padom napona na otporu R između klizača, tj. klizači se dotle pomiču istosmjernim kompezatorom, pri tome se nesmije dobiti otklon instrumenta. Ako
dok nul-indikator N 2 ne ostane bez otklona. Nakon toga se žica termopretvarača smo to postigli, nećemo dobiti otklon ni kad kroz elektrodinamski instrument
uključi u naizmjenični krug, a otpor Rd u jednosmjerni. Ne mjenjajući otpor R propustimo naizmjeničnu struju. Otklon će nastati samo onda kada se jednosmjerna i
ugađa se struja u naizmjeničnom krugu dotle dok nul-indikator ne ostane bez naizmjenična struja razlikuju po veličini. Taj otklon će biti srazmjeran njihovoj
otklona. Tada kroz žicu termopretvarača teče struja iste efektivne vrijednosti pa je : razlici, pa se skala instrumenta može baždariti.
U x  I p  R1  Rd 
b) izmjenični kompenzator sa NTC otpornicima d) kompleksni izmjenični kompenzator

Dva NTC otpornika čine granu
Wheatston-ovog mosta, a kroz njihove Ako se želi kompezacionom metodom odrediti
žice protiče istosmjerna struja i fazni pomak naizmjeničnih veličina, koriste se
podešena pomoću etalonskog takozvani kompleksni kompenzatori. U
elementa napona, preciznog otpora i njihovom pomoćnom krugu teče naizmjenična
nul-indikatora. Wheatston-ov most se struja, čija se veličina mjeri s jednom od
uravnoteži podešavanje otpora R3 , a opisanih metoda. Ovdje dobijamo
onda se žica jednoga NTC otpora kompenzacioni napon međusobno zakrenut za
uključi u mjerni naizmjenični krug. Uz 90  .
nepromjenjene vrijednosti otpora 3 i 4 Napon
uspostavit će se ponovo ravnoteža koji vlada na otporu R je u fazi sa pomoćnom
mosta samo kad je efektivna strujom, koja teče i kroz primarni namotaj
vrijednost izmjenične struje jednaka tranf. pomj. međuinduktiviteta M, pa se u
onoj jednosmjerne.
njegovom sekundarnom namotaju indukuje napon koji je fazno pomaknut za 90 
ka naponu na otporu R. fazni stav  z impedanse Z je :
2
Ux  U y Uz  I p R  M
2 2 2 2
CR22
tg z  
U z M R1  R2
tg  
Uy R CR22 U  RI CR22
tg z   ; x p ; tg 
R1  R2 R1  R2
e) gajgerov naizmjenični kompenzator
Ako mjereni napon U x fazno zaostaje za naponu U, potrebno je kapacitet C spojiti
Ovdje takođe dobijamo kompezacioni napon iz
dva napona, međusobno fazno pomjerena za paralelno otporu R1 .
90  . Pomoćni krug se napaja preko
37) ELEKTRIČNA BROJILA
izolacionog transformatora T1 . Struja I p1 u
pomoćnom krugu podešava se pomoću otpora Električna brojila uglavnom se koriste za mjerenje i registrovanje električne energije
R p na određenu vrijednost koja se očitava koja je u određenom razdoblju predana potrošaču. Brojila se proizvode zbog mnogo
napreciznom ampermetru. Drugi pomoćni krug potrošača električne energije, a naročito ona za upotrebu u domaćinstvima. Na
napaja se preko transformatora T2 . Njegova osnovu pokazivanja brojila vrše se obračuni električne energije. Stoga treba naročito
voditi računa o njihovoj tačnosti i pouzdanosti. Iz tih razloga brojila se proizvode na
struja je fazno pomjerena za 90  u odnosu na
velikoserijski način u specijaliziranim tvornicama ili pogonima. Konstrukcija im se
I p1 .
neprekidno usavršava Brojila se većinom sastoje od malog elektromotora koji
jMI p1 pokreće brojač obrtaja. Na njemu se može očitati potrošena energija za posmatrano
I p 2 ; vrijeme. Da bi takvo brojilo pokazalo mjerenu energiju :
R2
t2
W   Pdt ;
Struja I p1 teče kroz R1 , a I p 2 kroz R2 . Sredine tih otpornika međusobno su
t1
spojene, između njihovih kliznika k1 i k 2 vlada napon koji je suma pada napona potrebno je da brzina okretanja  bude srazmjerna snazi
U y između kliznika k1 i spojišta, i pada napona U z između kliznika k 2 i P potrošača :
spojišta. Padovi napona su međusobno fazno zakrenuti za 90 i mogu se mjenjati d
P  k   k  ; pa je :
po veličini i predznaku, tako da se njihovim sumiranjem može kompenzirati mjereni dt
napon bilo kojeg faznog pomaka.
f) kompezator za male fazne pomake

R2  1  jCR2 
Z  R1    
 1  jCR2  1  jCR2 
t2 t2 2 7-gornji ležaj; 8-donji ležaj;
W   Pdt k   dt  k   d  k   2   1   2kN
t1 t1 1 Namot motora 1 je pljosnatog oblika i sastoji se od tri zavojka. Krajevi su im spojeni
gdje je N =(2 - 1)/2 broj okretaja brojila u vremenu t2 - t1. U praksi se na trodjelni kolektor 2. Namot je oklopljen omotačem od aluminijskog lima. Kroz
upotrebljavaju razne vrste brojila. Brojila se dijele na: namot rotora preko četkica 3 teče struja Ir. to je samo dio struje I potrošača. Ostali
- brojila za istosmjernu struju znatno veći dio struje teče preko porednog otpora 4. Jedan dio vodiča namota rotora
- brojila za izmjeničnu struju nalazi se u polju permanentnog magneta 5. Tako nastaje zakretni moment M1 i
srazmjeran je struji Ir rotora i toku M permanentnih magneta :
38) ISTOSMJERNA BROJILA M 1  k1  I r  M  k 2  I  M  k3  I
Moment M1 izaziva okretanje rotora. U aluminijskom omotaču pod djelovanjem
a) elektrolitska brojila - Elektrolitska brojila mjere potrošnju količine elektriciteta magnetnog toka permanentnih magneta indukuju se vrtložne struje. One se protive
(ampersatna brojila). Prva su uvedena u upotrebu 1881. godine. Jedno takvo je obrtanju rotora. Veličina vrtložnih struja srazmjerna je proizvodu brzine okretanja
brojilo sa živom, nazvano i stia-brojilo. Sastoji se od staklene posude. U njoj se kao  i toka M . Kočni moment zbog vrtložnih struja srazmjeran je proizvodu tih struja
elektrolit nalazi otopina živinog i kalijevog jodida (HgJ + KJ). Posuda je podijeljena i toka M, pa se dobija :
praznom stijenkom četiri na dva dijela. U gornjem dijelu nalazi se živa i služi kao M 2  k 4     M2  k 5  
anoda, a u donjem dijelu ugljena katoda kupastog oblika. Kad struja prolazi kroz
elektrolit živa se izlučuje na katodi i pada u sitnim kapljicama na mjernu cijev 6. Ako se zanemari trenje, rotor će se ustalit na onoj brzini okretanja na kojoj su
Ona je snabdjevena skalom baždarenom u ampersatima. S vremena na vrijeme očita momenti M1 i M2 jednaki ( M1 = M2 ), pa iz izraza slijedi :
se visina žive u mjernoj cijevi i okrene posuda, da bi živa mogli preći u gornji dio k 3  I  k 5   ; odnosno ,   k  I
posude kroz posebni otvor 5. Poslije toga posuda se ponovo Brzina okretanja brojila srazmjerna je struji potrošača. Iz broja okretaja N,
vraća u prvobitan položaj i proces se ponavlja. Mjerni opseg koje rotor izvrši u određenom vremenskom intervalu, može se odrediti
može se proširiti pomoću porednog otpornika (shunta) R S. On potrošnja količine elektriciteta :
se odabire tako da pri nazivnoj struji pad napona na njemu t2 t2
iznosi 0,8[V]. Tada kroz posudu teče struja od oko 20[mA]. k  Idt   dt   2   1  2N
Pored stia-brojila, koristi se brojilo sa vodikom, u kojem kao t1 t1
elektrolit služi razrijeđena fosforna kiselina. Danas se ona
koriste samo za kontrolne svrhe, na primjer u elektrohemijskoj
industriji, dok za obračunavanje služe samo iznimno. Gdje je :
1-anoda; 2-katoda; 3-elektrolit; 4-porozna stijenka;
5-otvor na praznoj stijenci; 6- mjerna cijev; Pri konstantnom naponu potrošača brojilo se može neposredno izbaždariti u
vatsatima ili kilovatsatima. U nekim izvedbama rotor je načinjen bez aluminijskog
omotača, te postižu onu brzinu okretanja pri kojoj indukovani napon U1 u rotoru
b) magnetnomotorna brojila - Magnetomotorna brojila su mali istosmjerni motori. iznosi :
Kao stator redovno im služi jedan ili više permanentnih magneta :
U 1   I  I r   Rs
1-rotor s tri pljosnata zavoja; 2-kolektor; na uporednom otporu RS. Ako se zanemari otpor namota rotora i trenje, bit će:
3-četkice; 4-podesivi poredni otpornik Rs ; U 1  I  Rs . Indukovani napon U1 srazmjeran je proizvodu brzine okretanja  rotora
5-četkice; 6-vertikalna osovina motora; i toku M permanentnih magneta, pa slijedi :
U 1  k 1     M  I  Rs ili   k  I u seriju s namotom rotora. Magnetsko polje tog svitka ovisno je samo o naponu
I ovdje je brzina rotora srazmjerna struji potrošača, te i ova izvedba služi za potrošača. Da se rotor ne bi vrtio zbog djelovanja pomoćnog željeza i kad nema
mjerenje ampersati. potrošnje, na njega se učvršćuje mala željezna zastavica 9, koju pri posve malim
zakretnim momentima može zadržati permanentni magnet 7 kad mu se ona približi.
c) elektrodinamska brojila - U elektrodinamskim brojilima magnetsko polje Iznad aluminijske ploče nalazi se zaštitni lim od magnetskog materijala. On
stvaraju dva nepomična svitka, 1 i 2, kroz koje teče struja I potrošača. Rotor 3 sprečava prodiranje magnetskog toka permanentnog magneta u rotor brojila. Ovako
sastoji se od više pravouglih zavoja. Oni su preko kolektora 4 i predotpora Rp izvedena brojila su osjetljivija na strana magnetska polja, pa se izrađuju sa
priključeni na napon potrošača. željeznom jezgrom. Ovakvom izvedbom smanjuje se potrošnja i osjetljivost na
strana magnetska polja.
1 i 2-strujni zavoji; 3-pravougaoni zavoji 39) NAIZMJENIČNA BROJILA

rotora; 4-kolektor; 5-četkice;6-luminijska
ploča;7-permanentni magnet; 8-pomoćni U mrežama naizmjenične struje upotrebljavaju se brojila za aktivnu, reaktivnu i
zavoj; 9-željzna zastavica; 10-pužni prividnu energiju. Mogu biti jednofazna, trofazna s dva mjerna sistema i trofazna s
prenos; tri mjerna sistema.
Zakretni moment koji okreće rotor, a) jednofazna indukciona brojila aktivne snage - Ova brojila sastoje se od dva
srazmjeran je proizvodu struje I kroz elektromagneta gornjeg i donjeg. Donji je namotan s mnogo zavoja tanke žice i
zavoje 1 i 2, te struje Ir kroz namot rotora: priključen je na napon potrošača, a drugi je
namotan sa nekoliko zavoja debele žice kroz
M 1  k2   r koju teče struja potrošača. Oni su smješteni
Rotor je priključen na napon U potrošača
jedan nasuprot drugom, a između njih se
preko velikog otpora Rp, pa je struja
nalazi obrtna aluminijska ploča 4.
U
Ir  . Iz toga slijedi: 1-naponski
Rp
M 1  k2  I U  k2  P
elektromagnet; 2-strujni elektromagnet; 3- stremen

Na istoj osovini učvršćena je aluminijska ploča 6 koja se okreće u polju za povrat magnetnog toka, 4-aluminijska ploča, 5-
permanentnih magneta 7 i stvara protumoment M2, srazmjeran brzini okretanja permanentni magnet; 6-petlja od otpornog
rotora (M3 = k3 ). Brojilo će postići onu brzinu okretanja pri kojoj su oba momenta materijala za ugađanje faznog pomaka; 7-zupčani
jednaka (M1 = M2 ili k2P = k3 ), pa vrijedi: prenos na brojač;
 kP
Brzina okretanja elektrodinamskog brojila srazmjerna je snazi potrošača, pa će Ploču zahvata magnetski tok I strujnog elektromagneta, koji je proporcionalan
brojilo pokazivati potrošnju električne energije u kilovatsatima. Kod malih struja struji potrošača i tok U naponskog elektromagneta, koji je proporcionalan naponu
potrošača djeluje na rotor i slabi zakretni moment, te tada trenje u ležajima i na potrošača. Tokovi I i U indukuju u aluminijskoj ploči napone koji fazno zaostaju
kolektoru izaziva osjetne greške. Zbog toga se dodaje nepomični svitak 8, spojen je prema tim tokovima za 90°. Ovi naponi u aluminijskoj ploči proizvode vrtložne
struje II i IU. Zbog male reaktanse aluminijske ploče, struje ploču. Zbog većih gubitaka u kolu toka U, on fazno zaostaje prema naponu U za
su gotovo u fazi s tim naponima, pa uzimamo da II i IU ugao koji je veći od 90°. Za ugađanje služi pomoćni namot od nekoliko zavoja na
takođe fazno zaostaju za tokovima I i U za ugao od 90°. strujnoj jezgri. Na krajeve namota priključena je petlja od otpornog materijala 6, čiji
Tok U stvara sa vrtložnim strujama II zakretni moment se otpor R može kontinuirano mijenjati pomicanjem mostića. Time se povećava
M 1' : L 
ugao  za mali ugao . Pri tome je tg  , gdje je L induktivitet pomoćnog
R
M 1'  k1  U  I I  cos 90     k1  U  I I  sin  namota. Kočni moment M2 dobija se pomoću permanentnog magneta 5, čiji
Struja II je srazmjerna toku I, a struja IU je srazmjerna magnetski tok zahvata aluminijsku ploču brojila. Srazmjeran je brzini obrtanja 
toku U, pa se može pisati da je : aluminijske ploče. Moment M1 je srazmjeran snazi P potrošača, pa dobijamo da je
M 1'  k 3   I   U  sin brzina vrtnje aluminijske ploče srazmjerna mjerenoj energiji.
M 1''  k 4   I   U  sin
Tokovi I i U ne stvaraju nikakav moment sa strujama koje sami indukuju, jer
između njih vlada fazni pomak od 90°, pa je ukupni zakretni moment jednak zbiru
momenata M 1' i M 1'' , odnosno :
M 1  k 5   I   U  sin
Konstanta k5 ovisi o dimenzijama i rasporedu strujnog i naponskog elektromagneta,
frekvenciji i vodljivosti aluminijske ploče. Tokovi I i U su srazmjerni struji,
odnosno naponu U potrošača :
M 1  k  I  U  sin
Da bi brojilo mjerilo aktivnu energiju potrebno je da MI bude srazmjeran snazi P
potrošača. Pošto je P  U  I  cos  , taj zahtjev će biti ispunjen samo ako je
sin  cos  , odnosno ako je :
  90   1- jezgra strujnog el.magneta ;
Tada je : 2 – magnetni paralelni spoj između strujnog el.mag.;
M 1  k  U  I  sin  k  I  U  cos   k  P . 3- jezgra naponskog elektromagneta ;
Magnetni tok I koji prodire u aluminijsku ploču zaostaje za strujom za ugao . 4-zračna pukotina .
Razlog su gubici u željezu elektromagneta i u aluminijskoj ploči. Da bi zadovoljili
  90   , tok U mora zaostajati prema naponu U za ugao , koji je za ugao 
veći od 90°, odnosno :
Utjecaj trenja kod ovih
    90 brojila kompenzira se
Taj zahtjev ne bi bio zadovoljen, ako u aluminijsku ploču prodire ukupan magnetski pomoćnim naponskim
tok Uu, jer on zbog aktivnog otpora namota elektromagneta zaostaje fazno prema momentom. Dobiva se
naponu U za ugao koji je manji, a ne veći od 90°. Zato je jezgra naponskog tako da se U razdvoji na
elektromagneta izvedena tako da se ukupni tok Uu grana na dva dijela. Dio Ur toka dva dijela  U' i  U''
zatvara se preko zračnog zazora 4, tako da samo dio U prolazi kroz aluminijsku
između kojih vlada mali
fazni pomak ´. U novijim izvedbama indukcionh brojila prouzrokuje se niža tarifa za potrošnju u vrijeme kada je mreža slabije opterećena, ili se potrošnja
pomoćni moment mala okretna željezna ručica, učvršćena na jezgru gdje je pređena određena snaga naplaćuje po višoj tarifi.
naponskog elektromagneta. Da se rotor ne bi okretao i kad nema potrošnje, a) višetarifna brojila - Sastoje se od jednog mjernog sistema s dva ili više brojača
na njegovu osovinu učvršćena je željezna kukica. Ona može zadržati željezni koje releji naizmjenično povezuju s mjernim sistemom.
listić pričvršćen na jezgru naponskog elektromagneta. Brojilo mora pouzdano
1 i 2 - brojači za razne tarife; 3 - relej; - osovina brojača povezana preko
mjeriti više godina, a da bi se to postiglo, potrebno je da ležaji i ostali dijelovi pužnog prenosa sa rotorom brojila; 5 - osovina rotora brojila; 6 - sklopka koju
podložni trošenju budu što robusnije i trajnije izvedbe. Za razliku od starih uključuje sklopni sat;7 - kotva koju privlači relej 3;
brojila, savremena se mogu opteretiti do 300[%], 400[%] ili čak 700[%] Dok relej 3 nije uključen, brojač 2 povezan je preko osovine 4 s osovinom 5 rotora
temeljne struje, a da pogreška ne prekorači dopuštenu granicu. Kad su tereti brojila. U određeno vrijeme uključuje poseban sklopni sat sklopku 6, pa relej 3
vrlo mali greška je pozitivna zbog djelovanja pomoćnog naponskog privuče kotvu 7, te time primakne osovinu gornjem brojaču. Vrijeme uklapanja i
momenta. Porastom tereta za 30[%] greška postaje negativna, jer je još mali isklapanja brojača 1 i 2 može se namještati na sklopnom satu, koji se navija ručno ili
permeabilitet strujne jezgre. Zatim s porastom permeabiliteta postaje opet elekrično.
pozitivna, 100[%]. Uz još veći teret od 200[%] greška opet prelazi u b) vršna brojila - Vršna brojila pokazuju potrošnju električne energije do koje dolazi
negativno područje, jer dolazi do izražaja konačno djelovanje struja. Ta se kad se premaši određena granična snaga. Ako je prvi moment manji, rotor se ne
greška kompenzuje magnetskim shuntom između polova strujne jezgre, u okreće zbog djelovanja zapornog mehanizma, a ako je moment veći, tada se rotor
okreće brzinom okretanja koja je proporcionalna razlici momenata, pa brojilo
kome se uz još veća opterećenja za 400[%] pojavljuje zasićenje. Na kraju kod
pokazuje potrošnju nastalu prekoračenjem granične snage. Druga brojila te vrste,
500[%] prelazi konačno greška u negativno područje, jer je iscrpljeno pokazuju i ukupnu potrošnju energije.
djelovanje shunta i nastaje zasićenje cijele strujne jezgre. Na pokazivanje
brojila utiču napon mreže, frekvencija i temperatura. Porast napona izaziva
dodatnu negativnu grešku. Dovod faznog voda priključujemo uvijek na prvu
lijevu stezaljku, a odvod faznog voda prema potrošaču na drugu stezaljku na 41) ISPITIVANJE BROJILA
lijevoj strani. Na treću i četvrtu stezaljku priključujemo dovod i odvod nul-
voda. Između prve i druge stezaljke nalazi se stezaljka na koju je priključen Brojila po svojim kvalitetima moraju odgovarati propisima danim od mjerodavnih
naponski svitak. Ta stezaljka je već u tvornici povezana s prvom lijevom ustanova. Smiju se koristiti samo ona brojila koja su službeno ispitana i zapečaćena
stezaljkom, te kod priključivanja brojila taj spoj ne treba posebno izvoditi. od strane po njoj ovlaštenih kontrolnih organa. Ispituju se tako da se uporedi
Kad se brojilo baždari ili kad se priključuje preko mjernih transformatora, taj potrošnja Wp koju pokazuje ispitivano brojilo s potroškom Ws, koja je istodobno
određena pomoću vrlo preciznih mjernih naprava. Procentualna greška brojila je :
spoj je potrebno odstraniti.
W p  Ws
p  100 [%]
Ws
Ispitivanje se može provesti s

faktično priključenim prikladno
40) POSEBNE IZVEDBE BROJILA odabranim potrošačem ili s
"umjetnim" opterećenjem pri čemu su
Da bi se što bolje iskoristila instalirana snaga električne mreže provodi se takva naponska i srujna grana brojila
tarifna politika koja stimulira potrošača na jednoličnu potrošnju. U tu svrhu određuje
priključena svaka na svoj izvor. Izvor na koji je priključena naponska grana Za registrovanje mjerenih veličina koje se vrlo brzo mjenjaju, služe brojne i različite
opterećen je malom strujom te naponske grane i naponske grane kontrolne naprave, izvedbe oscilografa. Izbor odgovarajuće izvedbe prvenstveno ovisi o frekvenciji
a izvor na koji je priključena strujna grana daje vrlo mali napon, koji je potreban za mjerene veličine, jer od nje mora biti barem dva puta veća frekvencija pomičnog
pokrivanje padova napona u strujnoj grani ispitivanog brojila i strujnoj grani organa mjernog sistema. Izvedba oscilografa koja omogućava snimanje pojava čija
kontrolne naprave. Na ovaj način mogu se provesti ispitivanja brojila uz potrošnju je frekvencija čak i preko 100[MHz] naziva se osciloskop. Osciloskopima obično
neznatne energije. Pored toga olakšano je podešavanje potrebnih iznosa napona i nazivamo oscilografe s katodnom cijevi, gdje mlaz elektrona slijedi praktički bez
sruja, te faznih pomaka između njih kao na slici. Izvedba brojača prilagođena je vremenskog zaostajanja momentalne vrijednosti mjerene veličine. Sliku mjerene
mjesečnom očitanju potrošnje električne enegije, zato se ne može precizno očitati pojave emituje tanak snop brzih elektrona koji udara na fluorescentni zastor katodne
potrošnja električne energije nastala u kratkom vremenskom periodu. Zbog toga se cijevi. Snop se otklanja djelovanjem električnih ili magnetskih polja i slijedi njihove
baždarenje brojila većinom provodi na osnovi broja okretaja N aluminijske ploče. promijene sve do najviših frekvencija. Osnovni dio osciloskopa jeste katodna cijev.
Na njenom rubu nalazi se crvena značka, da bi se lakše odredio broj okretaja ploče. Katodna cijev ima sledeće osnovne elemente :
Na natpisnoj ploči je označeno koliko okretaja treba da izvrši ploča po 1 kilovatsatu. - neizravno grijanu katodu koja stvara slobodne elektrone, -elektronsku optiku koja
Brojila električne energije baždare se vatmetrom i stop-urom, te preciznim brojilom. snop elektrona fokusira upravo na zastoru i omogućava dobijanje oštre slike, -sistem
Konačna provjera obavlja se ispitivanjem na trajan rad. za otklanjanje elektronskog snopa, -zastor na koji pada snop elektrona i koji
pretvara njihovu kinetičku energiju u svijetlosnu.
42) MJERNI TRANSFORMATORI

Šematski izgled katodne cijevi s elektrostatskim sistemima za otklanjanje prikazan
Služe za mjerenje struje i napona na vrijednostima prikladnim za mjerenje, tj je na slici :
nazivne struje od 1 do 5 ampera, i nazivne napone od 100 do 200 / 3 . Mjerni
transformatori sastoje se od jezgre izgrađene od magnetnog materijala, te od
primarnog i sekundarnog namotaja koji su međusobno odvojeni i izolovani. Postoje
naponski, i strujni mjerni transformatori.
Primarni namotaj naponskog mjernog transformatora priključuje se paralelno
potrošaču čiji se napon mjeri. Pri tome truja kroz njegov pomični namotaj mora biti
znatno manja od struje potrošača.
Primarni namotaj strujnog transformatora uključuje se u seriju sa potrošačem. Tu
zaključujemo da pad napona na njegovom primarnom namotaju treba da bude
neznatan u odnosu na napon potrošača.
Na sekundarne namotaje mjernih transformatora priključuju se, osim voltmetara i
ampermetara, strujne i naponske grane vatmetra...
43) NAPONSKI MJERNI TRANSFORMATORI ???? (FALI)

44) STRUJNI MJERNI TRANSFORMATORI ????? (FALI)
45) OSCILOSKOP K – katoda;

W – wehneltov cilindar;
A1,A2 – anode;
A – anoda za naknadno ubrzanje
Oblik staklenog balona na početku je cilindričan, zatim se konusno širi i završava

blago izbočenim dnom, premazanim sa unutrašnje strane fluorescentnim slojem.
Balon je visoko vakumiran, tako da je unutrašnji pritisak manji od 10 -6 [mm Hg].
a) otklanjanje elektronskog snopa - Emisioni sloj katode postavljen je u okruglom

udubljenju katodne površine tako da neizravno grijana katoda K daje snop elektrona
koji je već na početku dosta uzak i kružnog presjeka. Neposredno iza katode nalazi
se Wehneltov cilindar W, koji ima dijafragmu sa okruglim otvorom u sredini. On je
na negativnom potencijalu prema katodi (- 20[V] do - 40 [V]) i djelimično
primorava elektrone da se sakupe oko ose cijevi. Glavni zadatak Wehnelova cilindra
jeste da promijenom potencijala prema katodi, pomoću klizača K 1, mjenja broj
elektrona snopa, odnosno svijetlina mrlje na fluorescentnom zastoru. Dovoljno
velikim negativnim potencijalom može se čak spriječiti prolaz elektrona kroz otvor
Wehneltova cilindra, tako da će nestati svijetla mrlja na fluorescentnom zastoru.
Anode A1 i A2 koje se nalaze na pozitivnom potaencijalu od nekoliko stotina ili čak

hiljada volta, primoravaju elektrone da se kreću velikom brzinom prema zastoru.
Osim toga anode služe i za koncentrisanje elektronskog snopa. Širenje elektronskog
snopa nakon prolaska kroz otvor na dijafragmi anode A1 spečava se oblikovanjem
električnog polja kroz koje prolaze elektroni. Kod prelaza iz jedne ekvipotencijalne
površine u drugu elektronski snop se lomi. Ekvipotencijalne površine između anoda
mogu se formirati oblikom anoda njihovom potencijalnom razlikom, tako da se
fokus elektronskog snopa dobije upravo na zastoru. Potencijalna razlika između
anoda A1 i A2 može se fino ugađati klizačem K2. Elektroda A je grafitna naslaga na
unutrašnjoj stijeni konusnog dijela katodne cijevi. Služi za naknadno ubrzavanje
elektrona nakon prolaska kroz otklonske pločice.

Električna Mjerenja

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Električna Mjerenja

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

--- ELEKTRIČNA MJERENJA ---

1) LEGALNA METROLOGIJA 3) GREŠKE MJERENJA

5) OPŠTA SREDNJA VRIJEDNOST si  

b)Vrijednost standardne devijacije mjernih veličina su poznate

Kretanje pomičnog organa nakon uključenja konstantne mjerne veličine – kod

Procentualna greška iznosi : 1 M

Na slici je prikazan poluvalni ispravljač, izveden pomoću jedne diode. Međutim da

U grecovom spoju napon se dovodi na stezaljke 1 i2 . za vrijeme pozitivne

17) ELEKTRODINAMSKI INSTRUMENT d

2 ds napona. Kvadratni je moguće spojiti na više načina : idiostatski i heterostatski. Kod

''Prva slika predstavlja

20) TERMIČKI INSTRUMENTI

22) ETALONI NAPONA SA ZENER DIODOM U iz

Voltmetar spada u grupu pokaznih mjerila, pa će izračunavanje apsolutne greške

Standardna devijacija pojedinačnog mjerenja određuje se pomoću izraza :

Pošto je izvršen relativno mali broj pojedinačnih mjerenja, područije pouzdanosti

Obzirom da otpornici imaju otpornost 1000   , onda odstupanje  0,5 %

Procentualna vrijednost standardne devijacije pojedinačnih veličina je :

Rješenje : Primjer 13.

Staistička granica greške gubitka snage iznosi :

Granice grešaka upotrebljenih instrumenata za mjerenje struje, napona i aktivne

Promjene napona ne utiču na ravnotežu mosta. Ipak treba paziti da se izborom a

IR0  I 3 R3  I 4 R4  E I  I1  I 3 31) THOMSONOV MOST

Naponi U 1 i U 3 , odnosno U 2 i U 4 , moraju  Potenciometarski postupak s posebnim

33) KOMPENZATORI ZA JEDNOSMJERNU STRUJU

– kompezacioni postupak može se koristiti za mjerenje struje ako se pomoću

b) mjerenje otpora - a) naizmjenični kompezator s termopretvaračem

c) izmjenični kompenzator sa el dinamskim mjernim sistemom

baždarenje istosmjernom mjerenje naizmjeničnog

b) izmjenični kompenzator sa NTC otpornicima d) kompleksni izmjenični kompenzator

f) kompezator za male fazne pomake

1 i 2-strujni zavoji; 3-pravougaoni zavoji 39) NAIZMJENIČNA BROJILA

elektromagnet; 2-strujni elektromagnet; 3- stremen

Ispitivanje se može provesti s

42) MJERNI TRANSFORMATORI

43) NAPONSKI MJERNI TRANSFORMATORI ???? (FALI)

45) OSCILOSKOP K – katoda;

Oblik staklenog balona na početku je cilindričan, zatim se konusno širi i završava

a) otklanjanje elektronskog snopa - Emisioni sloj katode postavljen je u okruglom

Anode A1 i A2 koje se nalaze na pozitivnom potaencijalu od nekoliko stotina ili čak

You might also like