Kozarstvo

Koze pripadaju među najstarije pripitomljene pasmine životinja koje su od davnina služile
čovjeku i davale mu visokovrijedno proizvode poput mesa, mlijeka, kože, dlake i gnoja.
Međutim, industrijalizacija poljoprivrede je uzgoj ove vrste domaćih životinja bacila na
margine. U većini europskih zemalja kozarstvo je sporedna grana stočarstva, ali su koze u
pojedinim dijelovima svijeta još uvijek glavna domaća životinja (Afrika, Azija).

Koze su dugo vremena nazivane "sirotinjskim kravama" zbog slabe mliječnosti, manje
učinkovitosti u proizvodnji mesa te manjeg dnevnog prirasta. Koze se napasivaju i drže
na lošim pašnjacima ili nepristupačnim terenima te im se predbacuje da uništavaju
šumske zajednice, posebno mlade nasade. Ipak, u uzgoju imaju brojne prednosti. To su
inteligentne i radoznale životinje, okretne, spretne i snalažljive, prave su umjetnice u
skupljanju hrane, a uz to daju vrlo vrijedne proizvode. Neke pasmine koza u dobrim
hranidbenim uvjetima imaju izrazito visoku proizvodnju mlijeka po čemu su učinkovitije i
od krava, jer mogu davati 15 do 20 puta više mlijeka od svoje tjelesne mase. Promjenama
navika potrošača kozje meso je sve traženije na tržištu te se drži specijalitetom i
tradicijom te poslužuje u posebnim prigodama. Osim toga u sredozemnim zemljama
gdje su posebno visoke temperature koze služe kao "čistači" grmlja, šikara, makija i
korova te tako učinkovito smanjuju mogućnost pojave požara.

Prema brojnim arheološkim dokazima, koze su najstarija vrsta domaćih životinja koju je
čovjek pripitomio. Domestikacija koza datira se čak oko 7.000 godina prije Krista. Vrlo
često spominjanje koza u grčkoj mitologiji i Bibliji znak su njihovog tisućljetnog suživota
sa čovjekom. Domaća koza (Capra hircus) vodi podrijetlo od tri izvorna oblika, a to su
bezoar ili perzijska divlja koza, markhor i izumrle europske koze. Danas u svijetu postoji
oko 200 različitih pasmina koza koje su podijeljene u određene tipove i pasminske
skupine.

Reprodukcijakoza
Ekonomičnost proizvodnje ovisi o pravilnoj reprodukciji domaćih životinja. Koze su
sezonski poliestične životinje i njihova spolna aktivnost ovisi o godišnjem dobu. U našim
krajevima koze se oplođuju (pare ili mrču) u jesen ili u kasno ljeto, a jarad dobivaju u
siječnju ili veljači iduće godine. Mrkanje je razdoblje kada ženka očituje spolni nagon i
traži mužjaka za rasplod. Spolna zrelost kod koza se javlja već u dobi od 5 do 6 mjeseci,
ali se oplodnja prvi puta vrši kada koze navrše 7 do 10 mjeseci starosti, odnosno kada
uđu u rasplodnu zrelost.

Visoko proizvodne i plemenite pasmine koza su ranozrele, ranije dostižu spolnu zrelost, a
prvo parenje se obavlja kad ženke dostignu masu od 30 do 50
kilograma. Reprodukcija počinje spolnim ciklusom koji kod koza traje u prosjeku 21 dan.
Najvažniji trenutak u spolnom ciklusu je pojava estrusa koja se kod koza vrlo lako uočava.
Ženke postaju nemirne, traže društvo, slabije jedu, češće mokre i skaču na druge koze.
Razdoblje mrkanja koza obično traje 6 do 8 tjedana, a estrus i želja za parenjem svega 1
do 2 dana. Na pojavu estrusa stimulativno djeluje i prisustvo samog jarca, čiji miris koze
mogu osjetiti i sa udaljenosti od 150 metara. Ovulacija kod koza u pravilu traje 30-36 sati
nakon pojave estrusnih simptoma, a pravo vrijeme za oplodnju je 15-tak sati od početka
estrusa. Koze kod kojih se estrus otkrio ujutro treba osjemeniti navečer te obratno. Puno
sigurnije i preporučljivo je vršiti dvokratno osjemenjivanje. Nakon uspješnog
osjemenjivanja dolazi faza gravidnosti koja kod koza traje oko 149 dana. Što se tiče
jarčeva, oni su sposobni za parenje tokom cijele godine, ali fiziološki najjači spolni nagon
im je u jesen kada i dolazi do mrkanja koza. Muška jarad spolno sazrijeva u dobi od 5-6
mjeseci, što ovisi o hranidbi, pasmini, tjelesnoj masi i sezoni rođenja.

Hranidbakoza

Koza je preživač i hrani se isključivo grubom voluminoznom hranom. Pravilnom i

dostatnom hranidbom može se značajno istaknuti genetski potencijal životinje, kao i
razina njihove proizvodnje. U odnosu na krave i ovce, koze u svojoj hranidbi koriste više
različitih biljaka, tako goveda koriste svega 17 različitih biljaka, ovce 20 a koze čak 90.
Najveći dio obroka koza čini voluminoza i to paša, sijeno, sjenaža, silaža i različite
drvenaste vrste koje koze brste. Po vrsti i količini pojedene hrane koze se naziva
"najekološkijom" domaćom životinjom.

Zelena krma ili paša je najdraže krmivo za koze. Njegova hranjiva vrijednost ovisi o
botaničkom sastavu i vremenu njegova iskorištenja. Paša, budući da je mlađa, ima veći
udio hranjivih tvari te manje celuloze i lignina zbog čega je bolja probavljivost ove
krme. Hranidba zelenom krmom je posebno povoljna radi povećanja mliječnosti kod
koza. Koze tijekom dana mogu pojesti i do 14 kg zelene mase, a njezin udio se smanjuje
dodavanjem sijena. Prelazak sa zimske na ljetu hranidbu treba biti postepen (7 do 10
dana) da se mikroflora buraga privikne te da se izbjegnu probavni poremećaji. Koze rado
brste. Pod tim se podrazumijeva otkidanje lišća i vrhova grančica drvenastih biljaka. Koze
su dosta izbirljive životinje, stoga jedu samo najkvalitetnije dijelove biljaka, prvenstveno
lišće, cvjetove i pupove, dok stabljiku rjeđe. Rado jedu lišće javora, bagrema, lipe, jasena,
breze i vrbe. Sječom ili skidanjem sitnih grana s lišćem ili samog lista te njegovim
sušenjem dobiva se suhi lisnik. Zelena masa grana i lista se u periodu od sredine srpnja
do početka rujna sječe, suši i skladišti. Tako spremljena zelena masa koristi se kao obrok
tijekom zime.

Silaža se daje kozama samo ako je dobre kvalitete. Kukuruzne ili travne silaže daju se
kozama u količini do 4 kg, dok se gravidnim značajno količina smanjuje ili izostavlja.
Koncentrirana krmiva daju se u obroku ovisno o hranjivim potrebama. Tako se dodaje
pretežito zbog povećanja proizvodnje mlijeka ili posebnim kategorijama. Posebno ih je
korisno dodavati u zadnjoj trećini graviditeta i u prva dva mjeseca laktaciju. Količina
koncentrata se kreće od 0,1 do 1 kg, najčešće se koristi zrnje žitarica te sporedni
proizvodi prehrambene industrije.

Proizvodnja mesaodkoza

Za razliku od drugih životinja kod koza nemamo posebno specijalizirane pasmine

za proizvodnju mesa. Sve pasmine koza, bez obzira jesu li specijalizirane za proizvodnju
mlijeka ili vlakana, proizvode i meso preko jaradi ili kada se isključe iz reprodukcije. Koze
se ne odlikuju dobrom proizvodnjom mesa uspoređujući ih sa ostalim domaćim
životinjama, stoga je selekcija na ovo svojstvo kod njih dosta zanemarena. Jedini pravi
predstavnik mesne pasmine je burska koza ili boer koza. Među najvažnije predispozicije
koza u proizvodnji mesa ubraja se njihova dobra reprodukcija i plodnost te njihov dug
proizvodni vijek. Tako da će rasplodna koza u svom proizvodnom vijeku dati veliki broj
jaradi za klanje. Vrlo često proizvodni vijek kod koza traje desetak godina, a ponekad i
duže.

Prosječni prirast jaradi kreće se od 200 do 300 grama. Budući da se većinom koze
uzgajaju zbog proizvodnje mlijeka, jarad se kolje dosta rano, pa je tako jarad tovljena
mlijekom u nekim državama pravi specijalitet. Tako se jarad često kolje s masom od 5 do
15 kg. Randman jaradi kreće se u prosjeku od 35 i 53% i dosta je varijabilno svojstvo te
na njega utječe hranidba, pasmina, spol, dob i drugi čimbenici.

Proizvodnjakozjeg mlijeka

Postoje dokazi da je koza bila prva životinja koju je čovjek koristio za dobivanje
mlijeka. Mlijeko koza je visokovrijedna namjernica koja je po sastavu slična kravljem
mlijeku, ali znatno probavljivija. Ovo mlijeko je bogato s vitaminima i mineralima i
preporučava se starijoj populaciji, djeci i trudnicama. U većini zemalja Europe koze se
smatraju mliječnim životinjama, a Švicarska se smatra kolijevkom mliječnog kozarstva.

Laktacija koza u pravilu traje od 200 do 300 dana i u tom periodu koze daju mlijeka 10
do 20 puta više od svoje tjelesne mase. Laktacija ne bi smjela trajati manje od 240 dana, a
na nju utječu pasmina, hranidba, dob, klima, zdravlje, način mužnje i sezona jarenja.
Nakon jarenja postepeno se povećava proizvodnja mlijeka koja je najveća u 2 i 3 mjesecu
laktacije, a zatim mliječnost opada. Nakon 8 do 10 mjeseci od početka laktacije
proizvodnja mlijeka se smanji do te mjere, da se može obaviti zasušenje i priprema za
naredno jarenje. Koze koje se prvi put jare (prvojarkinje) ima znatno manju mliječnost, a
svakim narednim jarenjem dolazi do povećanja u proizvodnji mlijeka i ona je najveća
između 4 i 7 godine. Na mliječnost utječe i broj jaradi. Koza koja ojari dvojke daje i više
mlijeka. Najpoznatije pasmine koza za proizvodnju mlijeka su sanska koza, francuska
sanska koza, srnasta alpska koza, francuska alpska koza, togenburška koza i nubijska
pasmina koza.

Proizvodnjavlakanaodkoza

Čovjek je od davnina koristio kozja vlakna za proizvodnju odjeće, pokrivača, užadi i

drugih predmeta, ali suvremenom pojavom sintetičkih vlakana uporaba kozjih vlakana
gubi na značaju. Međutim, suvremeni se čovjek sve više okreće prirodi i prirodnim
materijalima pa su ponovno vrlo interesantna kozja vlakna i to posebno ona najfinija i
vlakna visoke kakvoće. Kozja vlakna se s obzirom na proizvodnu i trgovačku važnost te
kakvoću dijele u tri osnovne skupine: kostrijet ili obično kozje vlakno, moher ili angora
vlakno i kašmir.

Kostrijet je grubo jeftino vlakno koje se koristi za izradu tepiha, prekrivača, vreća,
podmetača i dr. Potječe iz tropskih dijelova Azije i Afrike. Najveći proizvođač ovog vlakna
je Pakistan. Moher vlakno je trgovački naziv za kozje vlakno koje se dobiva od angora
koze. Pradomovina angora koza, ujedno i mohera je Turska. Najveći proizvođači mohera
su SAD i Južna Afrika. Najfinija i najskuplja vlakna daju jarad pri prvom šišanju, a moher
vlakno upotrebljava se u tekstilnoj industriji za izradu različitih odjevnih predmeta, sagova
i umjetnog krzna dok u automobilskoj industriji služi za tapeciranje. Kašmir je trgovački
naziv za vlakno koje se dobiva od istoimene koze. Potječe sa područja pokrajine Kašmir, a
najveći proizvođači ovog vlakna su Kina, Indija i Mongolija. Kašmir je vlakno visoke
kakvoće i vrijednosti, namijenjeno izradi kvalitetne i skupe odjeće od čistog kašmira ili
pomiješanog s vunom. Proizvodi od kašmira su lagani, meki, topli i skupi te se to vlakno
smatra najluksuznijim prirodnim vlaknom. Najveći potrošači su SAD, Velika Britanija i
Japan.

Smještajkoza

U današnje vrijeme dolazi do pomaka u pogledu smještaja koza. Uvoz genetski vrijedni
pasmina i intenziviraje proizvodnje dovelo je do izbjegavanja tradicionalnog načina
držanja koza. Uvidjelo se da držanje velikog broja grla na jednom mjestu nema povoljan
učinak na proizvodnju. Nasuprot tome, mliječne farme manjeg kapaciteta (30 do 50
rasplodnih koza) jako su ohrabrujuća. Intenzivna proizvodnja kozjeg mlijeka i
mesa zahtjeva životinje većeg tjelesnog okvira i visoke učinkovitosti iskorištenja krme.

Intenzivna se proizvodnja najčešće stoga organizira u zatvorenom sustavu ili

poluotvorenom (stajsko-pašni sustav). U ovim sustavima treba osigurati kozama veću
podnu površinu, a objekt opremiti odgovarajućom opremom za hranidbu, napajanje i
mužnju koza.

Ekstenzivna kozarska proizvodnja uglavnom se temelji na slabo produktivnim

autohtonim pasminama koje su lokalne važnosti. U ovakvim sustavima investicije u
izgradnju objekata i opremu su znatno skromnije, a podne površine su manje po grlu, te
se koze većinom napasivaju na nepristupačnim i slabije kvalitetnim pašnjacima. Prilikom
izgradnje ovakvih objekata treba obratiti pozornost na mikroklimatske, higijenske i
tehničke uvjete smještaja.

Najvažniji mikroklimatski uvjeti su:

 Dobra toplinska izolacija objekta jer koze ne podnose temperaturne oscilacije

(posebno jarad jer pad temperature za 7,5°C može dovesti do uginuća i do 30%)
 Koze brzo reagiraju na zrak zagađen prašinom, mikroorganizmima i štetnim
plinovima, stoga kozarnik treba imati dobro osiguranu ventilaciju
 Koze ne podnose propuh
 Loše podnose preveliku vlažnost zraka, koja može dovesti do pada proizvodnje i
pojave mnogih bolesti

Najvažniji higijenski uvjeti koje treba osigurati su kvalitetna prostirka, higijenski ispravna
hrana koja nije pljesniva, trula ili onečišćena te higijena tehničke opreme, posebno
strojeva za mužnju te hranilica i pojilica.

Bolestikoza

Najčešće bolesti kod koza su zaraznog i parazitarnog tipa. Od zaraznih

bolesti najopasnija i najraširenija bolest koza je bruceloza. To je bolest koja se vrlo često
manifestira pobačajima i zbog toga je u nekim zemljama, gdje je bolest raširena, ženama
zabranjena konzumacija kozjih proizvoda. Bolesne ovce se ne liječe već se vrši neškodljivo
uklanjanje. Preventivno se može vršiti cijepljenje te imunost traje 4 i više godina. Od
ostalih zaraznih bolesti treba spomenuti listeriozu, boginje, artritis-encefalitis koza, Q
groznica, paratuberkuloza, tuberkuloza, slinavka i šap, zarazna šepavost i scrapie.

Najčešće parazitarne bolesti od kojih ovce obolijevaju su veliki plućni vlasci

(Diktiokauloza), mali plućni vlasci (Protostrongiloza) te metiljavost. Kod mliječnih pasmina
koza javljaju se i upale vimena ili mastitisi. Ova bolest se rjeđe javlja kod koza nego kod
krava. U intenzivnim uzgojima češće se javlja kronični kataralni mastitis, a u ekstenzivnim
uzgojima akutne upale. Liječenje se bazira na lokalnoj i općoj terapiji antibioticima. Da bi
se spriječila pojava mastitisa kozama treba osigurati optimalne zoohigijenske uvjete,
smještaj, hranidbu i mužnju.