5.

UVOD U ELEKTROENERGETSKI SUSTAV

5.1. Električna energija – pretvorbe (K&I)

5.2. Elektroenergetski sustav (EE)

608

5.1. Električna energija - pretvorbe

609

1
 Električna energija
najplemenitiji sekundarni oblik energije

Prednosti:
• moguća je pretvorba iz svakog energetskog izvora
(čak i otpad)
• pouzdano i uz racionalne gubitke se prenosi do zadnjeg
korisnika
• dalje pretvorbe su jednostavne i ekonomične
• jednostavna je za regulaciju, upravljanje i mjerenje
• nezamjenjiva je za obradu i prijenos podataka
• ne šteti okolini

610

GORIVO
Nedostaci: gorionik
gubici
1-3%
• Dobiva se uglavnom toplinskim TOPLINA
pretvorbama (max  0,4)
gubici
kotao
• Ne da se ekonomično akumulirati 5-8%
PARA
• Prijenos je vezan na
elektroenergetske vodove i turbina+kond. gubici
oko 50%
transformatore (mreže)
MEH. ENERG.
• Elektrane i mreže su kapitalno - gubici
bi i
generator
intezivne investicije 1-2%
ELEKTR. ENERG.

611

2
 PRIMARNA ENERGIJA
Fosilna Nuklear. Energija Energija Sunčeva Otpad
goriva goriva vode vjetra energija (biološki)

ELEKTRIČNA
ENERGIJA

Svjetlo Mehanička Kemijska Toplinska Pomoćna

energija energija energija energija
KORISNA ENERGIJA

612

613
Moguće pretvorbe (transformacije) oblika energije u električnu energiju

3
 Elektrane: sustav za pretvorbu drugih oblika energije u električnu
energiju.
 Pri tome razlikujemo:
1. Neizravne (posredne) pretvorbe u el. energiju (kod kojih se bilo
k ji d
koji drugii oblik
blik mora pretvoriti
t iti najprije
j ij u mehaničku
h ičk energiju,
ij a
potom generatorima u električnu).
Najveći dio el. energije dobija se posrednim pretvorbama: potencijalna
energija vode (HE), kinetička vjetra (VE), kemijska (TE) ili nuklearna
energija (NTE) goriva, geotermalna, Sunčeva u solarnim elektranama.
2. Izravne (neposredne) pretvorbe u el. energiju (kod kojih nije
potrebno
pot eb o p
pretvaranja
et a a ja u mehaničku
e a č ue energiju).
e g ju)
Kemijske energije u gorivnim ćelijama, fotonaponska (fotoelektrična)
pretvorba Sunčeve energije, fotoelektrokemijska pretvorba,
neposredna pretvorba toplinske energije (termoelektrična, termionska,
magnetohidrodinamički (MHD) generator) – neznatno!!!

614

Postupci proizvodnje električne energije u elektranama

615

4
 Pretvorbe energije – odnosi

616

Razvoj zahtjeva koji se postavljaju na opskrbu električnom energijom

617

5
 Pretvorba unutarnje toplinske energije (nosioca) u mehaničku
 Plinovi i pare su mediji (nosioci) koji služe za prijenos unutarnje
toplinske energije u mehaničku energiju.Svi su procesi u kojima se
odvijaju energetske pretvorbe, povezani s promjenama stanja radnog
medija (nosioca energije).
 Pretpostavka: u normalnom pogonu sve promjene stanja odvijaju se
kvazistacionarno, tj. da se za vrijeme promjene stanja sustav -
globalno promatrajući - nalazi u stanju ravnoteže (omogućuje da se
promjene stanja opisuju veličinama stanja).
 Termička jednadžba stanja s kojom se neki jednostavni
termodinamički proces može opisati, povezuje tri unutarnje veličine
stanja
t j za definiranje
d fi i j homogenog
h procesa: tlak
tl k p, volumen
l V
(obično kao relat. volumen po jedinici mase, v) i temperaturu T.

 U implicitnom obliku za homogeni proces: F  p , v, T   0

618

 Samo za idealne plinove i realne plinove pri veoma niskim

tlakovima termička jednadžba stanja poprima jednostavni oblik:
R univerzalna plinska konstanta = 8.314 J/kmol,K
p  v  n  R T
n množina tvari (kmol), ovisno o vrsti plina

T
V  konst.
p
p  konst.

P ši stanja
Površina t j
T  konst. idealnog plina u
v p-V-T prostoru

F  p, V , T   0

619

6
 Entropija
 Pojam entropije usko je povezan s drugim glavnim stavkom
termodinamike.
 Za razumijevanje 2. glavnog stavka mora se razlikovati između
sustava u kojima se odvijaju nepovratljivi (ireverzibilni), odnosno
povratljivi (reverzibilni) procesi.
procesi Prema Carnot-u
Carnot u (1843):
1. Povratljivi proces: pretvorba energije odvija se na način da se
svaka promjena stanja može povratiti u početno stanje, a da nije
ostala nikakva promjena u okolini.
Dva uvjeta: nema trenja (interna povratljivost), te u okolini koja
sudjeluje u procesu ne smije nastupiti nepovratljivost (eksterna
povratljivost).
2. Nepovratljivi proces: ako se početno stanje u sustavu ne može
uspostaviti
t iti bez
b promjene
j u okolini,
k li i ttakav
k se proces naziva
i
nepovratnim.
 Iz iskustva se zna da su svi prirodni procesi nepovratljivi, dakle
sami od sebe odvijaju se samo u jednom smjeru (Drugi glavni
stavak termodinamike - bitno ograničenje energetskih pretvorbi)!

620

 Iako povratljivih procesa nema, koriste se kao idealni procesi za

usporedbu pri vrednovanju stvarnih procesa za pretvorbu energije.
 U svrhu jednoznačnog kvantitativnog razlikovanja povratljivih i
nepovratljivih procesa, R. Clausius je (1865) definirao novu veličinu
stanja, entropiju
E t
Entropija
ij (S) zadovoljava
d lj d
drugii stavak
t k ttermodinamike
di ik i raspolaže
l ž sa
slijedećim svojstvima:
1. Kod adijabatskog sustava nikada se ne smanjuje;
2. Kod povratljivih procesa ostaje konstantna;
3. Kod nepovratljivih procesa se povećava.
 Diferencijal entropije (dS) i diferencijal specifične entropije (ds) u odnosu
na jjedinicu mase definiraju
j se kao:

dQ12  dWR dS dq  dwR

dS  [J / K ] ds   [ J / kg , K ]
T m T
 dQ12 – promjena topline pri prijelazu iz stanja 1 u 2, dWR – rad sile trenja

621

7
Promjene stanja idealnih i realnih plinova
 Specifična toplina (toplinski kapacitet) c: količina topline potrebna da bi
se temperatura 1 kg tvari povećala za 1 K:
c = dQ/(m·dT) = dq/dT [J/kg, K]

 Razlikuje se specifična toplina cv pri konstantnom volumenu i pri

konstatnom tlaku cp
 Obzirom na moguće promjene stanja medija dovođenjem topline (q > 0)
s promjenom p, V i T razlikujemo slijedeće promjene stanja idealnog plina
Naziv Dov. toplina (q) ili izv. meh. rad (w):
a) izohora (V = const.,
const p i T raste) q12 = cv·(T
(T1 – T2 ) > 0
b) izobara (p = const., V i T raste) q12 = cp·(T1 – T2 ) > 0
c) izoterma (T = const., V raste, p pada) q12 = w12 = p1· v1·ln(p1/p2 ) > 0
 Obratne promjene veličina stanja vrijede kad se toplina odovodi (q < 0)
622

 Adijabata: promjena stanja idealnog plina (p, V i T) u slučaju kad

nema izmjene topline (q = 0) s promjenom
d) adijabata (s, Q = const.), dva slučaja
ekspanzija: p pada, V raste, T pada) q12 = 0, w12 > 0
kompresija: p raste, V pada, T raste) q12 = 0, w12 < 0

 Realni plinovi prikazuju se općim hiperbolama (politropama)

e) politropa: q12 = cv·(T1 – T2 ) ·(n –  )/(n - 1) , gdje je  = cp / cv

Pri tome se dobija za: n = 0 izobara

n = 1 izoterma
n =  adijabata
n =  izohora

623

8
Kružni termodinamički proces
 Zatvoreni proces kod kojeg su početna i završna točka jednake (iste
veličine stanja p, V i T)
 U kružnom procesu toplinskog stroja pogonski medij ekspandira s
višeg
iš (točka
(t čk 1) na niži
iži tltlak
k (t
(točka
čk 2) uz povećanje
ć j volumena,
l
proizvodeći mehaničku energiju, što se vidi na p-V dijagramu
 Kada bi kompresija (2-1) tekla po istoj
krivulji po kojoj je obavljena
ekspanzija, ne bi se mogao izvršiti rad
(razlika dovedene i odvedene topline)
 Stoga je uvjet
u jet za
a dobivanje
dob a je e energije
e g je
iz sustava da je utrošeni rad za
kompresiju manji nego dobivena
energija ekspanzijom medija.
 Utjecaj okoline (temperatura i tlak)

624

Kružni proces u T-s dijagramu – površina odgovara toplini

625

9
 U točki 1 unutarnja energija medija na početku i na kraju procesa je
jednaka, pa se rad ne obavlja promjenom unutrašnje energije nego na
račun promjene topline.
W  Q1  Q2

 Ako se mediju mijenja stanje bez promjene topline, entropija ostaje

nepromijenjena (primjer: adijabatska ekspanzija)
 Specifična entalpija (h): sadržaj topline pri konstantnom tlaku,
jednaka je zbroju specifične unutrašnje energije i specifične energije
strujanja medija:

h  wu  p  v [ J / kg ]

 Dovedena toplina mijenja mediju unutarnju energiju i volumen V

uz konstantan tlak p ili mu mijenja unutarnju energiju i tlak p uz
konstantan volumen V

626

 Obzirom na način upotrebe pogonskog medija, toplinski se strojevi

dijele na:
1. Turbostrojeve (rad medija se prenosi na lopatice rotora – parne i
plinske turbine).
2. Stapne strojeve (stap ili klip je dio stroja na koji se prenosi rad
2
medija – motori s unutarnjim izgaranjem) – vidi dodatak!
Turbostrojevi
 U zatvorenom termodinamičkom sustavu ekspanzija medija može se
iskoristiti samo jednom za dobivanje mehaničkog rada pa je
nezanimljiv za uporabu
 Potrebno je načiniti otvoreni termodinamički proces (dovođenje
medija prije kompresije i odvođenje medija nakon kompresije)-
mogućnost izmjene mase i energije između granica sustava.
 Kružni proces parnih i plinskih turbina opisuje se kao Carnot kružni
proces (iako se radi o idealnom, u stvarnosti neostvarivom procesu)
627

10
 Carnot-ov kružni proces

628

Carnotov kružni proces:

 Tok energije sastoji se od dviju izotermi i dviju adijabata
 Toplina se dovodi po izotermi od točke 1 do 2, pa je dovedena toplina
Qd prikazana površinom u T-s dijagramu ispod dužine 1-2
 Od točke 2 do 3 odvija se adijabatska ekspanzija, a od točke 4-1
adijabatska kompresija bez izmjene topline (realno nije ostvarivo).
 Toplina se odvodi po donjoj izotermi od točke 3-4, pa je odvedena
toplina Qo prikazana površinom ispod dužine 3-4 (uvijek manja od
dovedene!!!)
 Termički stupanj korisnog djelovanja Carnotovog kružnog procesa:

W Qd  Qo Q mTo ( s2  s1 ) T
t    1 o t  1   1 o
Qd Qd Qd mTd ( s2  s1 ) Td

629

11
 Carnotov idealni proces - maksimalni stupanj djelovanja
kod pretvorbi unutarnje topline u mehanički rad
Carnot p-v dijagram Td  To T
t   1 o
I t
Izoterma Td Td
p
Qd Td i To
100 (%)
Adijabata 80
W
60
Qo V
40

20
Izvršeni mehanički rad (J/kg): Td(K)
0
W  Qd  Qo 200 400 600 800 1000

630

Pretvorba potencijalne energije vode u mehaničku

 Za određivanje potencijalne energije vodotoka nužno je poznavati
količinu vode (masu) i visinsku razliku
 Ukupna količinu vode koja protiče vodotokom tijekom godine nazivamo
srednjim protokom Qsr (m3/s)
 Energija vode u vodotoku sastoji se od energije tlaka, potencijalne i
kinetičke energije koje se preko turbine pretvaraju u mehaničku
energiju

 Snaga turbine: P = g·Qsr·Hn·ηT

 Neto
N t pad
d računa
č se prema: Hn = Hb – Hdr – ∆H

gdje je: Hb – bruto visina vode, Hdr – visina donje vode i ∆H – gubici
uslijed protoka vode (trenje između slojeva vode, trenje između vode i
stijenki cjevovoda)

631

12
Gubici i stupanj korisnog djelovanja vodne turbine
 Ukupni gubici u turbini sastoje se od hidrauličnih gubitaka h,
gubitaka vode v i mehaničkih gubitaka m.
 Hidraulični gubitci u statoru i rotoru nastaju uslijed trenja i promjene
brzine Tada se može definirati hidraulični stupanj djelovanja
brzine.
turbine:
H  HR  HD  HI
h  1 S
HN

HS – gubici u statoru, HD – gubici u difuzoru, HR – gubici u rotoru,

Hi – gubici u odvodnom kanalu, svi gubici su izraženi visinama
 Osim toga
toga, postoje gubici vode koja uđe u stator ali ne prođe kroz
rotor, već kroz raspor između statora i rotora.
 Ako kroz stator protječe količina vode (protok) Q,
Q
a pri tome nastaju gubitci Q za volumetrijski v  1 
stupanj djelovanja može se pisati: Q

632

 Mehanički gubici nastaju

uslijed otpora trenja u
ležajevima i brtvama turbine,
otpora ventilacije pri okretanju
rotora i otpora vode koja se
gubi
bi iizmeđu
đ statora
t t i rotora.
t
Stoga uvijek vrijedi da je
mehanički stupanj
djelovanja < 1.
 Ukupni stupanj korisnog
djelovanja turbine definira se
kao:
 T   h  v  m

633

13
Ograničenja maksimalnog protoka vode kroz turbinu
 Turbina predaje mehaničku energiju generatoru pa
60 f
broj okretaja turbine treba biti prilagođen broju okretaja nS 
generatora (projektirani sinkroni broj okretaja): p

 Maksimalni protok vode kroz turbinu Qmax određen je prolaskom vode

uz maksimalno otvorene zasune prema turbini. Raste s povećanjem
neto pada, jer raste brzina protjecanja vode.
 Ograničenje vezano uz maksimalnu snagu instaliranog generatora (da
bi se spriječilo preopterećenje generatora):
PG max
Qmax 
g  H n  T  G

 Zaključak: svaka turbina se gradi za određeni neto pad, tzv.

konstrukcijski pad, odabran prema topografskom dijagramu tako da
maksimalnoj snazi turbine odgovara upravo taj konstrukcijski pad, čime
se postiže maksimalni stupanj djelovanja turbine.

634

Primjena turbina ovisno o konstrukcijskom padu

635

14
 Pretvorba mehaničke energije u električnu – el. generatori
 Pretvorba električne energije u mehaničku – el. motori
 Vidjeti predmete: Osnove električnih strojeva...
:-))

636

Neposredne pretvorbe oblika energije u električnu

 Sa pretvorbama energije u više etapa (unutrašnja – toplinska –
mehanička - električna), u svakoj etapi nastaju gubici; postrojenja su
veoma složena – zahtjevi na skupo i teško održavanje, uz mali
stupanj djelovanja
djelovanja.
 Neposredne pretvorbe u el. energiju slijedećih oblika energije:
1. Toplinske u električnu (dodatak):
termoelektrička, termoionska, magnetohidrodinamički generator
2. Sunčevog zračenja u električnu (dodatak):
fotonaponska pretvorba (fotoelektrični efekt)
3. Kemijske u električnu:
elektrokemijska - gorivne ćelije
4. Kombinacija fotoelektrične i kemijske u električnu (dodatak):
fotoelektrokemijska

637

15
Gorivne (elektrokemijske) ćelije
 Gorivne ili elektrokemijske ćelije (gorivni elementi) su uređaji u kojima
se kemijska energija neposredno pretvara u električnu, a sastoje se od
dvaju elektroda uronjenih u isti elektrolit.
 U principu,
i i goriva
i ć ćelija
lij radi
di kao
k baterija.
b t ij Za Z razliku
lik od
dbbaterije,
t ij
goriva ćelija se ne prazni, i ne treba ju nadopunjavati. Ona će
proizvoditi energiju u obliku električne struje i topline dokle bude
opskrbljena gorivom.
 Gorivo je kemijski element ili spoj visokog sadržaja unutarnje
energije koje se dovodi na anodu gdje oksidira, a rezultat oksidacije
je oslobađanje elektrona koji putem vanjskog strujnog kruga (vodiči i
t šil ) d
trošila) dolaze
l na kkatodu.
t d
 Elektroni na katodi reduciraju drugi kemijski element ili spoj koji je
oksidans u kemijskoj reakciji.

638

Princip rada gorivne (elektrokemijske) ćelije

 Primjer: vodik kao gorivo

(dovodi se anodi), a kisik kao
oksidacijsko sredstvo
(katodi).
e js a reakcija
 Kemijska ea c ja ooksidacije:
s dac je
atom vodika postaje ioniziran
i nosi pozitivni el. naboj.
 Negativno nabijeni elektroni
prenose struju preko vodiča
do trošila.
 Kisik ulazi u gorivu ćeliju na
k t di i ttamo se spaja
katodi j sa
elektronima koji se vraćaju iz
strujnog kruga i vodikovim
ionima koji su putovali kroz
elektrolit od anode.

639

16
 Elektrolit ima posebno važnu funkciju:
Propušta samo određene ione, u protivnom raskid kemijske reakcije.
Mogu biti tekući ili čvrsti. Tekući elektroliti su tekućine koje otapaju
ionske kristale ili rastopljive soli.
N j ž iji su ččvrstiti elektrolitski
Najvažniji l kt lit ki iionski
ki iizmjenjivači,
j ji či a tto su membrane
b
od polimera s aktivnim skupinama SO3H, COOH, OH i NH2 dopirani
dodatkom metala ili membrane od nikal-borida i bor-nitrida.
 Elektrode tehnološki najzahtjevnije:
Metali ili materijali s poluvodičkim svojstvima čija površina potpomaže
(katalizira) kemijske reakcije. Moraju imati dobra mehanička svojstva,
visoku
so u spec
specifičnu
č u popovršinu
š u i po
poroznost,
o ost, i p
pri to
tome
e zadržati
ad at dob
dobru
u
otpornost na korozivno djelovanje elektrolita i spojeva koji nastaju kao
rezultat reakcije (npr. vodena para).
Neki od materijala od kojih se izrađuju elektrode su platina, paladij,
radij, rutenij, itd.

640

 Vodikova goriva ćelija je napona samo oko 1 V. Da bi dobili veću

snagu, stotine ovakvih sklopova anoda-membrana-katoda se slažu
jedna do druge tako da čine više gorivih ćelija u jednoj.

 Do sada najveće projektrirane jedinice su snage do nekoliko MW (vrlo

malo u odnosu na klasične TE s neposrednim izgaranjem goriva).

641

17
 Teorijski stupanj
djelovanja iznosi
99.75%,ali u praksi je
nešto manji 60-80%
(ne pojavljuju se
oganičenja
ič j C Carnotovog
t
procesa, pa je
djelotvornost pretvorbe
znatno veća nego pri
izgaranju goriva).
 Stupanj djelovanja veći
osobito pri nižim
t
temperaturama
t
(tehnički prihvatljivije!)

642

 Zbog male pojedinačne snage

spoja anoda-membrana - katoda u
komercijalnoj primjeni (serijska
proizvodnja) su gorivi elementi
snage oko nekoliko stotina kW
(obično oko 200 kW).
 Primjena: škole, hoteli, stambeni
blokovi, automobili, brodovi i sl.

643

18
 5.1. Električna energija – pretvorbe
Dodatak:: stapni strojevi,
Dodatak strojevi, neposredne pretvorbe u el.en.
el.en.

644

Stapni strojevi
 Pretvorba energije se odvija u cilindru i dobiveni rad se prenosi dalje
preko stapa (klipa) na osovinu stroja, radilicu, crpku i sl.
 Energija se dovodi u cilindar izvana iz okoline, putem medija:
1. Vodena para za parni stroj,
2. Plinovito ili tekuće gorivo za motore s unutarnjim sagorijevanjem
 Parni stapni strojevi se danas upotrebljavaju relativno malo
(lokomotive)
 Motori s unutarnjim izgaranjem:
1. Otto ili benzinski - Otto kružni proces
2. dizelski (Diesel) motor – Dizelski i Sabathe-ov (kombinirani
dizelski) kružni proces

645

19
 Gorivo izgara Otto proces
(dovođenje topline)
pri stalnom p-v i T-s dijagrami
volumenu V2 (od 2
do 3),
), uz porast
p
temperature,
obratno vrijedi za
odvođenje topline
iz procesa od 4 do
1
 Procesi od 3 do 4
i od 1 do 2 su
tehničke politrope
(ekspan. i kompr.
između izoterme
i adijabate)

646

Otto proces
 Otto motori mogu biti dvotaktni i četverotaktni
 Četverotaktni: 4 hoda stapa (klipa) – 2 puna okreta osovine
1. takt: Usisavanje smjese zraka i goriva pri hodu klipa od gornje mrtve
točke do donje mrtve točke. U T - s dijagramu donja isprekidana linija
(izobara na 0.1 MPa – nešto manje od atmosferskog zbog otpora pri
usisavanju zraka)
2. takt: Kompresija gorive smjese – oba ventila zatvorena, klip dolazi u
gornju mrtvu točku. U p-v i T-s dijagramu – politropa kompresije od
točke 1 do 2. Slijedi izgaranje (2-3).
3. takt: Ekspanzija plinova (od gornje do donje mrtve točke) kada
3
svjećica baca iskru u gornjoj mrtvoj točki hoda klipa (od točke 3 do 4).
4. takt: Ispuh izgorjelih plinova (od točke 4 do 1) – zbog otpora zraka u
cilindru tlak nešto veći od atmosferskog pri istiskivanju. Proces ispuha
završava u gornjoj mrtvoj točki klipa.
647

20
 Sabatheov proces (kombinirani dizelski proces)

1-2 Kompresija čistog

zraka – adijabatska
kompresija
2-2’ Usis goriva sa
samozapaljenjem
uslijed visokih
parametara p i T –
Prvi dio izgaranja -
uz V = const (razlika!)
2’-3 Drugi dio izgaranja -
izobarna ekspanzija
3-4 Adijabatska
ekspanzija
4-1 Ispuh - izohora
 Zajedničko za Otto i Sabathe proces: toplina se odvodi tijekom izohore
648

Pretvorba električne energije u potencijalnu energiju vode

 Za pretvorbu električne energije u potencijalnu energiju vode (crpne
HE) koriste se centrifugalne crpke, i to:
1. Jednostrujne ili dvostrujne (dotok tekućine u rotor sa
vodoravnom
d ili okomitom
k it osovinom)
i )
2. Jedno i višestupanjske (ovisno o broju rotora spojenih u seriju)
 Energetski odnosi kod crpki mogu se promatrati jednako (odnosno
suprotno) kao energetski odnosi kod vodnih turbina.
 Teorijska snaga crpljenja potrebna da se 1 kg tekućine podigne na
visinu Hp (teorijska visina crpljenja) računa se kao:
P = g·Hp
 Stvarna snaga crpljenja je nešto manja radi postojanja gubitaka
(hidraulični, volumetrijski i mehanički), ali je uvijek veća od stvarne
snage turbine.

649

21
 Pogonska karakteristika crpke, tj. stvarna visina crpljenja, H može se
prikazati izrazom:
H  a1  n 2  a2  n  Q  a3  Q 2
gdje su: a1, a2 i a3 konstante ovisne o dimenzijama crpke,
crpke
n broj okretaja

 Hidraulički stupanj djelovanja: h= H/Hp

 Volumetrijski stupanj djelovanja: v = Q/(Q+Q)

(Q volum. gubici))
 Mehanički stupanj djelovanja: m = (P0 - Pm)/P0
(P0 snaga na osovini,
Pm mehanički gubici snage)

650

 Ukupni stupanj korisnog djelovanja crpke:

C   h  v  m
 Zbog različitih visina i stupnja djelovanja snaga crpke se razlikuje od
snage turbine (u crpno-akumulacijskim HE):

1 1
PC  g  Q p  H C  1
C C

PT  g  QT  H n T T  1

 Za optimalni pogon crpke i turbine vrijedi uvjet da je snaga crpke

veća od snage turbine PC > PT !

651

22
Termoelektrična pretvorba
• Termoelektrična pretvorba – međusobna ovisnost strujanja topline i
električne struje. Može se opisati s tri efekta:
1. Seebeck-ov efekt (1821.): kada su krajevi dvaju međusobno
spojenih
j ih različitih
ličitih vodiča
dič na različitim
ličiti temperaturama
t t pojavit
j it će
ć se
električni napon
2. Peltier-ov efekt (1834.): kada kroz spojeve međusobno spojenih
različitih vodiča protječe električna struja oni će izmjenjivati
(preuzimati ili odavati) toplinu
3. Thomson-ov efekt (1857.): kada vodičem teče struja i
te pe atu a uzduž
temperatura u du njega
jega opada ili raste
aste o
on će p
preuzimati
eu at ili oda
odavati
at
toplinu, ovisno o smjeru struje
• Temeljni princip: postojanje kontaktnog napona između dva
metala (različitih veličina izlaznog rada) u dodiru, odnosno prelazak
slobodnih elektrona iz jednog u drugi metal ovisno o temperaturi

652

• Prijelaz elektrona nije potpuno slobodan: moraju se savladati sile

koje vuku elektrone prema unutrašnjosti (tzv. izlazni rad)
• Kontaktni napon je vrlo mali i uspostavlja se na kontaktnoj površini
(dvije dodirne točke: točka A - mjerni “topli” spoj, temp. T1 i točka B -
referentni
e e e t “hladni”
ad spoj, te temp.
p T0) prema
p e a izrazu;
a u;
UAB = k·(T1 – T0) gdje je: k - termoelektrični koeficijent

• Termoelektrični koeficijent: ovisan o materijalima termopara

(bimetala), a nije ovisan o dimenzijama, označuje napon koji se
uspostavi za razliku temperature od 1 K, na primjer:
Konstantan - Fe k = 5,2·10-5 V/K
Konstantan – Cu k = 4,1 ·10-5 V/K
Ni – Fe k = 3,2 ·10-5 V/K
Pt – Platinarodij k = 0,6 ·10-5 V/K

653

23
Termionska pretvorba
 Jedna od najjednostavnijih pretvorbi, princip: pri zagrijavanju metala
oslobađaju se elektroni.
 Kristalna rešetka sastoji se od iona koji privlače elektrone
C l b
Coulombovom silom
il ((rezultat:
lt t potencijalna
t ij l energija).
ij )
 Na granici metala nastaje nagli porast potencijalne energije (na
elektrone djeluje znatno veća privlačna sila koja ga sprečava da
napusti metal).
 Zagrijavanjem materijala na 1000-2000 K (dovođenjem toplinske
energije) velik broj elektrona napušta njihovu površinu, pa nastaje
termoionska
te o o s a emisija
e s ja ((kod
od većine
eć e metala
eta a na
a oko
o o 2000
000 K))
 Najjednostavniji termoionski pretvarač sastoji se od dvije metalne
elektrode: emitera (anode) i kolektora (katode), spojenih preko
otpornika.

654

 Emiteru se dovodi topline i on “vruć” emitira

elektrone koji struje prema kolektoru, a
odatle preko otpornika R natrag u emiter.
 Da bi se iz emitera oslobodio elektron
potrebno je dovesti energiju E (dio se troši
za oslobađanje elektronaiz metala –
izlazni rad φ, a dio na kinet. en. elektrona)

E = φ +1/2·me·v2

 Primjena:
1. Za p
provođenje
j struje
j kroz vakuumske ((katodne)) cijevi
j
2. Kao visokotemperaturni pretvornici s plazmom (novija tehnologija)
sposobni da u vanjski strujni krug daju snagu 10 – 40 W/cm2
(napon na stezaljkama oko 1 V, snaga nekoliko 100 W, stupanj
djelovanja 0,15-0,20, problem: rok trajanja oko 1 - 2 godine)

655

24
Fotonaponska pretvorba
 Neposredna pretvorba Sunčeve energije u električnu (poglavlje 3.4.).
 Pojava fotoelektriciteta odnosno oslobađanja elektrona iz poluvodiča
obasjanog svjetlošću (iz izvora svjetlosti izlaze fotoni).
 Energija fotona: E = h·ν
gdje je h Planckova konstanta 6.625·10-34 Js
v frekvencija fotona (obrnuto proporcionalna valnoj duljini)
 Dva osnovna tipa uređaja:
a) fotoćelije – pasivan fotokemijski pretvarač jer je za gibanje
oslobođenih elektrona p potreban vanjski
j izvor energije
g j ((električna
energija ovisi o intenzitetu Sunčevog zračenja), poglavlje 4.5.
b) fotočlanak ili fotoelement – konstrukcija: zaporni sloj između
poluvodičke elektrode malog izlaznog rada (selen, germanij, silicij) i
metalne podloge

656

 Fotoelement: na metalnoj elektrodi skupljaju se elektroni – negativni

naboj, a na poluvodičkoj elektrodi pozitivni naboji pa nastaje razlika
potencijala. U uporabi: bakar-oksid na bakru, selen na željezu i silicij
na željezu. Stupanj djelovanja fotoelementa je vrlo nizak (11-14%).
 Maks. stupanj djelovanja fotonap. ćelije ograničen termodinamički:
1. Gubici zbog poluvodičkih svojstava ćelije 23%
2. Gubici energije fotona većih od zabranjenog pojasa 31%
3. Gubici zbog ograničenja napona na veličinu manju od Eg/e,gdje
je Eg donja granična energija, e jedinični naboj elektrona
(kod Silicija: Eg/e = 0.8V, gubici 12%)
4 Gubici iz dodatnih termodinam.
4. termodinam razloga vezani uz omjer struje
kratkog spoja i napona otvorenog kruga, tj. praznog hoda (za
Silicij kod omjera 0.9 gubici su oko 3%
 Glavne zapreke (razlozi protiv) šire uporabe su dakle nizak stupanj
djelovanja (maks. 0.33) i vrlo mali izlazni napon (do 0.7 V).
657

25
Fotoelektrokemijska pretvorba
 Vrsta izravne pretvorbe solarne energije zračenja u istom pretvaraču i
u električnu i u kemijsku energiju proizvodnjom goriva. Princip:
elektrolitski uređaji u kojima se konv. izvori energije za kemijsku
razgradnju elektrolita zamjenjeni solarnom energijom.
 Početna točka pretvorbe: fotoanoda (poluvodič N-tipa) gdje se energija
sunčevog zračenja pretvara u električnu. Nastale šupljine (nosioci
pozitivnih naboja) prelaze u elektrolit, a elektroni ostaju u vanjskim
slojevima polova. Ovdje elektrolit ima svojstva P-tipa poluvodiča.
 Za proces elektrolize u fotoelektrokemijskoj pretvorbi potreban je
minimalni napon od 1.23 V (za H2O), a maksimalni napon koji se može
postići ovisi o tipu
p p obasjanog
j gppoluvodiča.
 U sustavima s jednom fotodiodom najdjelotvorniji su poluvodiči sa
izlaznim radom oko 1.4 eV, čiji je teorijski stupanj djelovanja 30%. U
praksi st. djelovanja oko 12% (ćelije s monokristalom Ga-As N-tipa, za
P-tip istog poluvodiča je oko 11.5% uz znatno stabilniju ćeliju)

658

5.2
5. 2. Elektroenergetski sustav

659

26
Povijest
 Razvoj EES-a možemo opisati kao svojevrsan fenomen. U zadnjih 30 godina
prošlog stoljeća u razvijenim zemljama bilježimo porast potrošnje električne
energije od 400%. Predpostavlja se da je po stanovniku instalirana snaga
veća od 3kW.
 Iako su počeci uporabe električne energije vezani za Europu najznačajnija
godine za razvoj EES-a su:
1881.: Edison Electric Iluminating Company Of NewYork stavlja u pogon četri
kotla od 250 KS, koji pokreću šest agregata i napajaju 110V DC podzemnu
kabelsku mrežu.
1882 .: Prva HE u Appleton Wisconsin
1886 . Prvi transformator (Budipešta)
1888 . Nikola Tesla predstavlja indukcijski motor i otvara prostor izmjeničnom
prijenosu i distribuciji električne energije
1889 .: Instaliran je prvi jednofazni sustav u Oregonu

660

1893.:Southern California Edison Company postavlja trofazni 2300V sustav

1895.: HR -prva HE Jaruga 1, rijeka Krka, insatlirana snaga 2 MW
USA - Philadelphia ima oko 20 poduzeća za proizvodnju el.en. Sustavi
rade na 100V i 500V istosmjerno koristeći dva vodiča, te na 220V
izmjenično
j s tri vodiča;; jednofazno,
j , dvofazno,, trofazno na f
rekvencijama 60, 66, 125 i 133Hz napajajući potrošače pri 1000-1200V
ili 2000-2400V.
1900 .: Razvojem gumom, papirom i olovom izoliranih kabela podzemna
(kabelska) distribucija el.en. prelazi vrijednosti 5kV.
1954.:Švedska pušta u pogon 60 milja istosmjernog 100kV kabela u pogon.
To je prva veza na visokom naponu.
1973 .: Počinje era generatorskih postrojena veličine preko 1 GW (1.3 GW
Cumberland Station of the Tennessee Valley Authority).
1990.: Granica napona prijenosne mreže doseže 1100kV izmjenično i 800kV
istosmjerno

661

27
  Elektroenergetski sustav (EES) je konekcija velikih razmjera koji se
poopćeno gledajući sastoji od četiri podsustava:
1. Proizvodni (pod)sustav
2. Prijenosni (pod)sustav
3. Distribucijski (pod)sustav
4. Potrošački (pod)sustav
 Proizvodni podsustav se sastoji od trofaznih sinhronih generatora
napona i do 30kV u kombinaciji s transformatorima neophodnim za
povećane naponske razine u svrhu smanjenja gubitaka prijenosa.
 Prijenosni
je os sustav
susta ssluži
u zaa ttransport
a spo t e
električne
e t č ee energije
e g je koji
oj se od
odvija
ja s
naponima većim (ili jednakim) od 110kV (220 kV, 400 kV i više)
Vrijednosti napona preko 230kV spadaju u područje iznimno visokog
napona.

662

 Distribucija se odvija na nižim naponskim razinama (10 kV, 20 kV i 35

kV) i to 70% kabelskim putem - gradska mreža. Nadzemni vodovi
koriste se uglavnom u ruralnim područjima.
 Osnovna zakonitost EES-a je proizvodnja u svakom trenutku mora
odgovarati
odgo a at zahtjevu
a tje u potrošača.
pot ošača Potrošač
ot ošač je zapravo
ap a o ključana
juča a karika
a a
koja regulira razvoj EES-a.

Elektroenergetski
sustav

663

28
 Proizvodnja električne
energije u svakom trenutku
mora biti izjednačena s
potrošnjom uvećanom za
neizbježne gubitke u mreži,
št pred
što d EES postavlja
t lj
složenu regulacijsku zadaću,
koju taj sustav mora osigurati
(inače bi se urušio).
 Vrlo složeno, jer je potražnja
električne energije u svakom
trenutku drukčija, većim
dj l
djelom podložna
dl ž statističkoj
t ti tičk j
zakonitosti (predvidiva), ali
djelomice stohastička (ovisi o
ponašanju potrošača).
Proizvodnja (± Regulacija) = Potrošnja + Gubici

664

Potrošnja (dijagram opterećenja)

 U EES postoji velik broj potrošača različitih karakteristika, zbog kojih
se i potražnja tijekom dana mijenja. Tim promjenama mora biti
prilagođen EES s elektranama koje su u njega uključene.
 Osnovu za upoznavanje zahtjeva potrošača
potrošača, a prema tome i polaznu
točku za projektiranje, izgradnju i pogon elektrana, predstavlja dnevni
dijagram potražnje odnosno opterećenja.
 Dnevni dijagram potražnje (opterećenja) pokazuje kako se potražnja
(opterećenje) mijenja tijekom dana. O dnevnom dijagramu za
potražnju govori se kad se promatra promjena sa strane potrošača, a o
dnevnom dijagramu opterećenja kad se gleda sa strane elektrana,
rasklopnih postrojenja ili vodova.
 Dnevni dijagrami u svakom EES imaju svoj karakterističan oblik koji
ovisi o danima u tjednu, o godišnjem dobu, o vrsti potrošača, o
razvijenosti zemlje itd.

665

29
 1200

1000

800
Z
Zagreb
b
P (MW)

Split
600
Opatija
Osijek
400

200

0
1 3 5 7 9 11 13 15 17 19 21 23
t (h)

Dnevni dijagrami srednjeg satnog opterećenja karakteristične

srijede u prosincu 2000.g. u nekim hrvatskim gradovima
666

 Pomoću triju podataka: Pmin, Pmax, Wd mogu se odrediti dvije veličine

koje karakteriziraju dnevni dijagram opterećenja:
1. Dnevni faktor opterećenja m: definiran je kao omjer između energije Wd
i energije koja bi se mogla proizvesti snagom Pmax tijekom 24 sata :

Wd Dnevni dijagram opterećenja

m
24 Pmax
2. Omjer minimalnog i maksimalnog
opterećenja m0:
Pmin
m0 
Pmax
 Na osnovi analize ostvarenih dijagrama opterećenja može se pokazati
da između faktora opterećenja m
i veličine m0 postoji približan odnos:
m0   0,8    1, 0   m 3

667

30
 Proizvodnja (elektrane)
 Elektrane su postrojenja za proizvodnju većih količina električne
energije.
 Za pogon generatora kao izvora električne energije predviđeni su u
svakoj elektrani pogonski strojevi (vodne turbine, parne turbine,
plinske
li k turbine,
t bi motori
t i sa unutrašnjim
t š ji iizgaranjem,
j elisa
li za pogon
vjetrom).
 Osim pogonskih strojeva i generatora (pogonski stroj i generator čine
agregat), postoje i ostali uređaji i naprave koji su potrebni za pogon tih
strojeva, za regulaciju, kontrolu, upravljanje i druge namjene.
 Osnovna podjela elektrana:
1. Hidroelektrane (HE),
2. Termoelektrane (TE)
3. Vjetroelektrane (VE)

668

 Hidroelektrane: postrojenja u kojima se potencijalna energija vode

pretvara u električnu (i elektrane koje se koriste plimom i osekom.)
 Termoelektrane: postrojenja koja upotrebljavaju različita goriva ili
toplinu Zemlje za proizvodnju električne energije (parne, dizelske,
plinske, nuklearne i geotermalne elektrane).
 Vjetroelektrane:
Vj t l kt i k išt
iskorištava se ki
kinetička
tičk energija
ij zraka.
k
 Osnovni zadatak elektrana: proizvesti potrebnu količinu energije u
trenutku kad je potrošač traži. S obzirom da ne postoji mogućnost
akumuliranja većih količina električne energije, proizvodnja električne
energije mora u svakom trenutku biti jednaka potražnji. Elektrane
trebaju biti u mogućnosti udovoljiti tom zahtjevu.
 Danas se elektrane rijetko grade kao izolirana postrojenja, već kao dio
nekog EES, a način njihovog rada ovisi o radu drugih elektrana i o
potražnji
t ž ji svih
ih potrošača
t š č u sustavu.
t

669

31
Elektrane koje pokrivaju potrošnju prikazanu gornjim dijelom
dnevnog dijagrama opterećenja nazivaju se vršnim elektranama,
a one koje imaju zadatak da rade za potrošnju u donjem dijelu
dijagrama, temeljnim elektranama.

Dnevni dijagram
opterećenja

670

Prijenos i distribucija
 Osnovna uloga rasklopnih postrojenja, prijenosnih i razdjelnih mreža
je da u svakom trenutku osiguraju dobavu energije od izvora
(elektrana) do potrošača kako sa količinom tako i kvalitetom
električne energije.
 Dopremanje proizvedene energije od izvora do potrošača može se
izvesti na više načina. Jedan od njih je da se svaki potrošač priključi
direktno na izvor, međutim to je iako tehnički izvedivo ekonomski
neprihvatljivo, a drugi način je da se između potrošača i izvora
izgradi električna mreža na koju se može izvršiti priključak izvora
i potrošača na bilo kojem mjestu.
 O
Ovajj drugi
d i način či jje ekonomski
k ki i tehnički
t h ički prihvatljiviji,
ih tlji iji jer
j
omogućava priključivanje izvora električne energije koji najčešće nisu
locirani u blizini potrošačkih centara, dok se sigurnost opskrbe
mnogostruko povećava. Naime, ako dođe do ispada nekog izvora
njegovu ulogu može preuzeti drugi tako da potrošač to niti ne osjeti.
671

32
 Kvar na nekom prijenosnom elementu
mreže (vodu, rasklopnom postrojenju
itd.) dovodi istog do ispada iz pogona.
Prijenos energije se u tom slučaju
vrši pomoću drugih elemenata
mreže.
mreže
 Kada je riječ o mrežama uvijek se
podrazumijeva da u mreži postoje
čvorne točke.
 Ove točke moraju biti tako koncipirane
da se u svakom trenutku na njih može
priključiti potrošač ili izvor direktno ili
indirektno p preko nekog gpprijenosnog
j g
sustava na tehnički i ekonomski
zadovoljavajući način.
 Čvorovi se stoga izvode kao
rasklopna postrojenja. Mreža i čvorovi (postrojenja)

672

Rasklopna postrojenja (čvorovi)

Budući da se radi o velikim snagama,
SABIRNICE
odnosno velikim strujama i visokim
naponima čvorne točke potrebno je
posebno izvesti: svaka čvorna točka ima Sabirnički rastavljač

rasklopno postrojenje (sa ili bez

Prekidač
transformacije napona).
Strujni mjerni
transformator
Elementi postrojenja (čvorova)
 Sabirnički i spojni vodiči, izolatori
Naponski mjerni

 Kabeli u postrojenjima transformatori

 Rastavljači, prekidači, sklopke, osigurači

Vodni rastavljač

 Odvodnici
Od d i i prenapona
 Mjerni transformatori (strujni i naponski) Uzemljivač

 Energetski transformatori POLJE

 Prigušnice, kondenzatori, otpornici Vod, dalekovod, kabel

673

33
 Rasklopna postrojenja (čvorovi)
 Osnovna uloga ovih postrojenja je ta da osigura spajanje postojećih vodova s
mogućnošću priključka novih, te po potrebi da povezuje mreže različitih
naponskih razina preko transformatora.
 Postoje
j i rasklopna
p p postrojenja
j j u elektranama,, u kojima
j im jje zadatak da
raspoređuju energiju proizvedenu u generatorima na vodove koji povezuju
elektranu s mrežom, a postoje i kod većih potrošača gdje služe za
preuzimanje energije iz mreže.

Primjer postrojenja (trafo-polje)

674

Postrojenja (transformatorske stanice TS i rasklopišta RP)

675

34
 Energetski transformatori
 U manjim mjestima, snaga transformatora na stupnim trafostanicama
10/0,4 kV je veličine 125 ili 250 kilovoltampera. Kabelske trafostanice
u gradovima imaju transformatore od 400 i 630 kVA.
 Srednjonaponske trafostanice 35/10 kV imaju jedinice od 4 i 8 MVA
MVA.
To su redovi veličina snaga uobičajenih za distribucijske mreže.
 U današnjoj prijenosnoj mreži u RH, uobičajene su snage energetskih
transformatora 110/35, 110/20 i 110/10 kV od 20 i 40, te najviše 63
MVA, transformatora 220/110 kV od 150 MVA, transformatora
400/110 kV od 300 MVA i transformatora 400/220 kV od 400 MVA. To
su tzv. mrežni transformatori.
 Generatorski transformatori povezuju generatore u elektranama na
mrežu i njihov je primarni napon određen naponom generatora
(najčešće 10 ili 15 kV), sekundarni napon naponom mreže na koju su
priključeni, a snaga je određena snagom generatora, odnosno
elektrane.
676

Energetski transformatori Trofazni dvonamotni transf.

Trofazni transformator, 300 MVA, 400 kV

Trofazni autotransf.

677

35
Primjer: TS 400/110 kV Ernestinovo

678

 Prijenosne mreže imaju ulogu da povežu potrošačke centre s

izvorima električne energije. Dakle, obično se radi o prijenosu veoma
velikih snaga. Da bi se ove snage mogle prenijeti mora se ići na veće
naponske razine (110, 220 i 400 kV u Hrvatskoj). Prema tome, ove
mreže se još nazivaju i visokonaponskim (VN) mrežama.
 Naime, aktivni gubici na nekom vodu su:
Pg = I2·R
gdje je: I – struja koja teče tim vodom, R – djelatni otpor voda.
 Aktivni gubici ovise o kvadratu struje, stoga da bi se isti smanjili
potrebno je smanjiti struju s time da nam prijenosna snaga ostane
nepromjenjena - povećanjem naponske razine dotičnog prijenosa
prijenosa.
 Prijenos električne energije na visokonaponskim razinama zbog
ekonomičnosti izvodi se gotovo isključivo pomoću nadzemnih
vodova (dalekovoda).

679

36
 Dalekovodi
Bačva

Portal

Jela

680

 Razdjelne (distributivne) mreže NYBY (PP41)

imaju zadatak da dopreme energiju
od prijenosne mreže do potrošača.
Ove mreže prenose relativno manje
snage, pa su zato nižeg napona
(35 20 i 10 kV u RH)
(35, RH).
 U urbanim sredinama (gradovima)
razdjelne se mreže izvode uglavnom
pomoću polaganjem kabela pod
zemlju.
NA2XY (XP00-A)
 Povećanjem potrošnje i razvojem
elektroenergetskog sustava razdjelne
mreže se izvode sa sve višim
naponima. Tako danas razdjelne
mreže imaju naponske razine koje su
prije nekoliko godina bile isključivo
rezervirane za prijenosne mreže.
681

37
 Regulacija (upravljanje)
 Kompleks proizvodnje, prijenosa, razdiobe i potrošnje električne
energije jedan je od najsloženijih postojećih fizičkih sustava. Za
njegovo pravilno funkcioniranje potrebno je održavati dinamičku
ravnotežu na više razina, što se može ostvariti kvalitetnim procesnim
upravljanjem.
 Moderni elektroenergetski sustavi imaju hijerarhijsku strukturu.
 Sa slike, koja prikazuje pojednostavljenu strukturu elektroenergetskog
sustava Republike Hrvatske, vidi se da osnovu sustava čini zamkasta
visokonaponska prijenosna mreža (400, 220, 110 kV), koja prenosi
energiju do čvorišta glavne razdjelne mreže i na koju se priključuju
velike
lik elektrane.
l kt
 Srednjenaponska razdjelna mreža (35, 20 i 10 kV) pretežno je
zrakastog oblika.

682

Hijerarhijska struktura EES RH

s nadležnostima upravljanja

683

38
 Konkretni zadaci upravljanja sustavom su naravno po hijerarhijskim
razinama različiti, ali se na svakoj razini mogu odijeliti aktivnosti koje
se odnose na pripremu pogona, na operativno upravljanje pogonom i
na analizu pogona, a koje su u tijesnoj međusobnoj vezi.

Stanje sustava

Planiranje, Operativno
Pripremapogona Analiza
srednjero čna upravljanje
(tjedna,dnevna) pogona
pripremapogona pogona

Raspoloživost
(elektrane,
uvoz energije)
ij )

Međuovisnosti različitih aktivnosti upravljanja sustavom

684

 S gledišta
sigurnosti, kvalitete
i ekonomičnosti
mogu se razlikovati:
normalno, ugroženo
i opasno pogonsko
stanje sustava.
sustava
 Pri tome je za
upravljanje
potreban
neprekidan proces
prijenosa,
pohranjivanja i
obrade velikog
broja informacija,
št obavezno
što b
zahtijeva snažnu
računalnu podršku.

685

39
 686
EES Hrvatske, s okruženjem 2006. (mreža 400 i 220 kV)

EES Hrvatske, 2006. 687

(mreža 400, 220 i 110 kV)

40
HEP – Operator prijenosnog sustava

688

HEP – Operator prijenosnog sustava

689

41
Prijenosno područje Osijek, 2006.
690

HEP – Operator distributivnog sustava

Ukupno: 23.128 transformatorskih stanica (TS), te

130.566 km vodova: 26.618 km nadzemnih dalekovoda (DV)
68.525 km zračne mreže (ZM) i priključaka (ZP) - 0.4 kV
35.423 km kabela (KB) – od čega 264 km morskih KB

691

42
Potrošnja – kupci u RH
(2006.)

692

 Energetska bilanca:
statistika posebnog oblika kojim se prate tokovi energije od njezine pojave u
energetskoj privredi promatranog područja do predaje neposrednim
potrošačima.
 Tokovi svih oblika energije:
gj
1. Prirodni oblici energije
2. Energetske pretvorbe
3. Uvoz-izvoz različitih oblika energije
4. Vlastita potrošnja
5. Gubici energije u transportu i distribuciji
6. Opskrba neposrednih potrošača.
 Energetska bilanca se izražava u apsolutnim jedinicama karakterističnim
za pojedine
j di oblike
blik energije
ij i u zajedničkoj
j d ičk j jedinici
j di i i J (ili za električnu
l kt ič
energiju Wh). Preračunavanje se ostvaruje umnoškom količine goriva i
ogrijevne vrijednosti (moći) pojedinih oblika energije.

693

43
Osnovna shema
toka oblika
energije –
energetska
bilanca

694

Elektroenergetska bilanca HR 2006. - tokovi energije

695

44
Raspoloživa snaga proizvodnih kapaciteta (MW) u HR

696

Energetska bilanca električne energije u Hrvatskoj – MINGORP 2005.

Elektrotehnički fakultet Osijek 697

45
Energetska bilanca proizvodnje el. energije u RH – MINGORP 2005.

698

Energetska bilanca potrošnje el. energije u RH – MINGORP 2005.

699

46