1.

GRAĐA ZEMLJE I VANJSKE PLANETARNE SFERE

SASTAV ZEMLJE → NEJEDNORODAN TJ. 109 ELEMENATA I VELIKI BROJ SPOJEVA. SVEGA 9
ELEMENATA IZGRAĐUJU 99 % MASE ZEMLJE. TO SU (POREDANI PO ZASTUPLJENOSTI): FE, O, SI,
MG, NI, CA, AL, S, NA.

SKLOP ZEMLJE → 4 GEOSFERE ( SLOŽENE LUPINE KOJE LEŽE JEDNA IZNAD DRUGE A ODVOJENE
SU PLOHAMA DISKONTINUITETA)
JEZGRO PREČNIKA 3500 KM SASTOJI SE OD:
SRŽ JEZGRA- KOZMIČKA MATERIJA U PLAZMATIČNOM STANJU
BARISFERA TZV. UNUTRAŠNJI OMOTAČ- NIFE ZONA
NA DUBINI OD 3000 KM OD POVRŠINE JAVLJA SE PRVA PLOHA DISKONTINUITETA
SREDIŠNJI (RUDNI) OVOJ – SULFIDI I OKSIDI METALA (FE OKSIDI)
OKO 1000 KM ISPOD POVRŠINE DRUGA PLOHA DISKONTINUITETA.
BARISFERA - ULTRABAZIČNE MAGMATSKE STIJENE U ŽITKOM, AMORFNO-STAKLASTOM STANJU
TJ. MAGMA..
TREĆA PLOHA DISKONTINUITETA NA 14-70 KM MOHO SLOJ. IZNAD OVOG SLOJA PROSTIRE SE
LITOSFERA.
LITOSFERA- ČVRSTA STJENOVITA ZEMLJINA KORA U PROSJEKU DEBLJINE 20-60 KM
SIMA ZONA- 25-35 KM SILICIJI I MAGNEZIJI TZV BAZIČNO BAZALTNI OMOTAČ ISPUNJEN
MAGMATSKIM STIJENAMA
SIAL- GORNJI DIO LITOSFERE – 97% SIALA ČINE O, SI, AL, FE, CA, NA,K, MG TZV KISELO GRANITNI
OMOTAČ ISPUNJEN PORED MAGMATSKIH I SEDIMENTNIM I METAMORFNIM
STIJENAMA

VANJSKE PLANETARNE SFERE:

BIOSFERA → + ANTROPOSFERA OBUHVATA ŽIVI SVIJET – FLORU I FAUNU

HIDROSFERA → PLANETARNI VODENI OMOTAČ
ATMOSFERA → PLINOVITI ZEMLJIN OMOTAČ DEBLJINE 300 KM I ČINE GA TROPOSFERA( 11 KM,
NAJTANJA I NAJGUŠĆA, NAJVAŽNIJA ZA ŽIVOT /AZOT 78%, KISIK 21%/ , POTOM STRATOSFERA
– 80 KM POČINJE NA 30 KM OZONSKI OMOTAČ I JONOSFERA- 250 KM VISINE NAGLI PAD
TEMPERATURE.

2.KLASIFIKACIJA SEDIMENTNIH STIJENA

PRIHVAĆENA JE PODJELA PREMA NAČINU POSTANKA, KAO ŠTO JE NAVEDENO POSTOJE
SEDIMENTNE STIJENE: KLASTIČNOG, HEMIJSKOG I ORGANOGENOG PORIJEKLA
NA OSNOVU STEPENA LITIFIKACIJE RAZLIKUJEMO: NEVEZANE, POLUVEZANE I VEZANE SEDIMENTE.

KLASTIČNE SEDIMENTNE STIJENE

NAJRASPROSTRANJENIJE STIJENE POVRŠINSKOG DIJELA ZEMLJINE KORE. SISTEMATIKA
KLASTIČNIH STIJENA TEMELJI SE NA GRANULOMETRIJSKOM SASTAVU I STEPENU
DIJAGENEZE, PA IZDVAJAMO:
PSEFITI I PSEFITOLITI- NEVEZANE DROBINA I ŠLJUNAK I VEZANE BREČA I KONGLOMER
PSAMITI I PSAMITOLITI- NEVEZANI PIJESAK I VEZANI PJEŠČARI
ALEVRITI I ALEVROLITI NEVEZANI ALEVRIT(PRAH FINIH ČESTICA 0,05-0,005) I VEZANI
ALVEROLIT(LES ili PRAŠNINAC)
PELITI I PELITOLITI NEVEZANI- MULJ , POLUVEZANI- GLINA I VEZANI-GLINAC

HEMIJSKE SEDIMENTNE STIJENE

NASTAJU TALOŽENJEM IZ OTOPINA KADA SE POVEĆAVA KONCENTRACIJA NEOTOPLJENIH
MINERALNIH ZRNA, NASTAJU ČESTO U LAGUNAMA- GIPS, ANHIDIRT

ORGANOGENE SEDIMENTNE STIJENE

ORGANOGENI SEDIMENTI ČINE GRUPU STIJENA U ČIJEM SASTAVU DOMINIRAJU OSTACI
BIOGENOG PORIJEKLA. GLAVNI PREDSTAVNICI GRUPE KARBONATNE STIJENE.

OSTALI TIPIČNI PREDSTAVNICI: KREČNJACI,LAPORI I DOLOMITI.

3. SKLOP (STRUKTURA I TEKSTURA) METAMORFNIH STIJENA

STRUKTURA

STRUKTURA METAMORFNIH STIJENA NASTAJE NA DVA NAČINA:PROCES

PREKRISTALIZACIJE I PREMINALIZIRANJA POJEDINIH SASTOJAKA UZ RAST MINERALA U ČVRSTOJ
SREDINI- BLASTIČNA STRUKTURA

KLASTIČNA STRUKTURA- DROBLJENJE DIJELOVA ILI ČITAVE MASE PRIMARNIH STIJENA

TEKSTURA

PREMA NAČINU RAPOREDA SASTOJAKA IMAMO:

ŠKRILJAVU (PARALELAN RASPORED), TRAKASTA(SASTOJCI GRUPIRANI U TRAKE),

OKCASTA(ČVORASTA, OVALNI OBLIK NAKUPINA) I MASIVNA (NEMA KORJEN.)

VRSTE I TIPOVI METAMORFIZMA (*)

NA OSNOVU PROSTIRANJA POSTOJE STIJENE: LOKALNOG OPSEGA(KONTAKTNA,

KATAKLASTIČNA METAMORFOZA,AUTOMETAMORFOZA) I REGIONALNOG OPSEGA (PLUTONSKA
METAMORFOZA)
AKO METAMORFORZA ZAHVATA MAGMATSKE STIJENE NASTAJU ORTOŠKRILJCI A UKOLIKO SU
TO SEDIMENTNE ONDA NASTAJU PARAŠKRILJCI.

4.STRUKTURA MAGMATSKIH STIJENA

STRUKTURA MAGMATSKIH STIJENA ODREĐENA JE NAČINOM SRASTANJA MINERALNIH
SASTOJAKA I VELIČINA ZRNA, KAO I KARAKTERISTIKAMA KOJE SU POSLJEDICA SLIJEDA
KRISTALIZACIJE.

STRUKTURA MOŽE BITI:

HOLOKRISTALASTA (SAMO OD ISKRISTALIZIRANIH MINERALA)

HIPOKRISTALASTA (-II- + STAKLASTA MASA)

VITROFIRSKA – SAMO STAKLASTA MASA

ZRNASTA STRUKTURA MINERALA POSLJEDICA LAGANOG TOKA KRISTALIZACIJE KOJA JE

OMOGUĆILA FORMIRANJE PODJEDNAKIH ZRNA, KARAKTERISTIČNA ZA INTRUZIVNE
MAGMATSKE STIJENE, NA OSNOVU STEPENA PRAVILNOSTI KOJEG IZGRAĐUJU:

PANIDIOMORFNO (SVI PRAVILNI)

HIPIDIOMORFNA (NEKI PARAVILNI)
ALOTRIMORFNO (SVI NEPRAVILNI)

PORFIRSKA STRUKTURA KOD KOJE PRVOBITNI KRISTALI LEŽE U SITNOKRISTALASTOJ

(STAKLASTOJ) OSNOVI , KARAKTERISTIČNA ZA EFUZIVNE MAGMATSKE STIJENE. S OBZITOM NA
STEPEN KRISTALINITETA OSNOVNE MASE STRUKTURA SE DIJELI NA:

HOLOKRISTALASTA (FENOKRISTALI U OSNOVI)

HIPOKRISTALASTA (FENOKRISTALI DJELIMIČNO U KRISTALNOJ I DJELIMIČNO U STAKLASTOJ

MASI)

VITROFIRSKA (FENOKRISTALI U STAKLASTOJ OSNOVI)

PRIJELAZNI OBLIK IZMEĐU ZRNASTE I PORFIRNE STRUKTURE JE OFILITSKA.

TEKSTURA MAGMATSKIH STIJENA

POSLJEDICA ENDOGENIH I EGZOGENIH FAKTORA, DEFINIRANA PROSTORNIM RASPOREDOM

SASTOJAKA (POLOŽAJ I ORJENTACIJA) MOŽE BITI:

MASIVNA ILI HOMOGENA STRUKTURA (RAVNOMJERAN RASPORED)

PLANPARALELNA TEKSTURA (STRUJANJE ILI USMJEREN PRITISAK UZROK)

USMJEREN POLOŽAJ STUPASTIH ILI PLOČASTIH MINERALA U STIJENI

ŠKRILJAVA TEKSTURA- DEJSTVO JAKIH SILA, PLOČASTI SASTOJCI STIJENE ZAUZIMAJU POLOŽAJE
UPRAVNE NA SMJER PRITISAKA

FLUIDALNA TEKSTURA - TEČENJE LAVE, USMJEREN POLOŽAJ MIKROLITA OSNOVNE MASE

U SMJERU TEČENJA
5. BOVENOV SLIJED KRISTALIZACIJE
KRISTALIZACIJA POČINJE KADA MAGMA POČNE GUBITI VLASTITI HOMOGENITET.
UZROCI TOME SU OPADANJE SPOLJAŠNJEG PRITISKA I PAD TEMPERATURE.
KRISTALIZACIJOM MAGME NAZIVA SE NIZ PROCESA PRI KOJIMA TEČNO
ŽELATINOZNA OTOPINA PRELAZI U ČVRSTO STANJE. SLIJED KRISTALIZACIJE
ZAVISI OD DUBINE NA KOJOJ SE VRŠI KRISTALIZACIJA, SASTAVA, TEMPERATURE
I PRITISKA U MAGMI.

6. BORE I RASJEDI
BORA - OSNOVNI STURKTURNI OBLIK U LITOSFERI. ELEMENTARNI DIO SISTEMA U KOJEM SE
POJAVLJUJE JEDAN ISPUPČENI I JEDAN ULEGNUTI DIO. ISPUPČENI DIO SE NAZIVA ANTIKLINALA, A
ULEGNUTI DIO SINKLINALA. ELEMENTI BORE SU: ANTISINKLINALA, SINKLINALNA, KRILA, TJEME,
DNO, JEZGRO, OSA NABORA I AKSIJALNA RAVAN.

RADIJALNI POREMEĆAJ-RASJED -OSNOVNI OBLIK VERTIKALNIH(RADIJALNIH) POREMEĆAJA

JE RASJED. POD RASJEDOM PODRAZUMIJEVAMO RELATIVNO KRETANJE STIJENSKIH
MASA DUŽ FORMIRANOG PUKOTINSKOG DISKONTINUITETA. RASJED JE TAKOĐER OSNOVNA
JEDINICA LITOSFERE. DUŽ RASJEDNE POVRŠINE PARAKLAZE VRŠI SE KRETANJE I
POMJERANJE BLOKOVA I RASKOMADANIH DIJELOVA STIJENSKE MASE.

ELEMENTI RASJEDA: RASJEDNA POVRŠINA(POVRŠINA DUŽ KOJE SE VRŠI KRETANJE),

KRILA(RASKINUTI DIJELOVI STIJENSKIH MASA NASTALIH RASJEDANJEM), SKOK (VERTIKALNO
RASTOJANJE IZMEĐU DVA RASKINUTA BLOKA, KOMPONENETA UKUPNOG VERTIKALNOG
KRETANJA), HOD RASJEDA (HORIZONTALNO RASTOJANJE IZMEĐU DVA RASJEDNUTA BLOKA,
UKUPNO HORIZONTALNO POMJERANJE)
7. GEOKRONOLOGIJA KENOZOIKA
Glavni životni Glavni litološki
Kenozoik: oblici predstavnici

PALEOGEN : - paleocen LAPORI

- eocen KIČMENJACI PJEŠČARI
TERCIJAR - oligocen CVIJETNJAČE KONGLOMERATI
SISARI BREČE
NEOGEN: - miocen KREČNJACI
-pliocen ALEVROLITI

PLEISTOCEN ŠLJUNCI
KVARTAR ČOVJEK PIJESCI
HOLOCEN GLINE

8. ZAPREMINSKA TEŽINA STIJENA I ZBIJENOST

TO JE TEŽINA MINERALNE SUPSTANCE U PRIRODNOM STANJU U ODREĐENOJ ZAPREMINI.
𝒘(𝑲𝑵)
γ= - ZAPREMINSKA TEŽINA STIJENE U PRIRODNOM STANJU
𝒗(𝒎𝟑 )

W- TEŽINA MINERALNE SUPSTANCE U PRIRODNOM STANJU

V- ZAPREMINA MINERALNE SUPSTANCE

PODJELA STIJENA PREMA ZAPREMINSKOJ TEŽINI:

1. VRLO LAGANE (<10)

2. LAGANE (10-15)
3. SREDNJE TEŠKE (15-25)
4. TEŠKE (25-30)
5. VRLO TEŠKE (>30)

ZBIJENOST STIJENA: SVOJSTVO POVEĆANJA ZAPREMINSKE MASE VJEŠTAČKIM PUTEM

KARAKTERIZIRA NEVEZANE I VEZANE STIJENE.
𝒆𝒎𝒂𝒙−𝒆
OCJENA ZBIJENOSTI NEVEZANIH STIJENA: ID =
𝒆𝒎𝒂𝒙−𝒆𝒎𝒊𝒏

ID - INDEKS ZBIJENOSTI
emax - KOEFICIJENT POROZNOSTI RASTRESITE STIJENE
emin - KOEFICIJENT POROZNOSTI ZBIJENE STIJENE
e- KOEFICIJENT POROZNOSTI STIJENE U NORMALNOM STANJU
𝒆𝒘𝒍 −𝒆
OCJENA ZBIJENOSTI VEZANIH STIJENA: Kd =
𝒆𝒘𝒍 −𝒆𝒘𝒑
Kd - ZBIJENOST STIJENE
ewl i ewp - KOEFICIJENTI POROZNOSTI STIJENE NA GRANICI TEČENJA
e - KOEFICIJENT POROZNOSTI STIJENE U PRIRODNOM STANJU

9. LUGEONOV OPIT I ŠTA JE RELATIVNA VLAŽNOST

RELATIVNA VLAŽNOST : STEPEN ZASIĆENJA STIJENE (Sr) JE ODNOS IZMEĐU KOLIČINE VODE U
PRIRODNOM STANJU I KOLIČINE VODE PRI ZASIĆENJU.
𝑾
Sr=
𝑾𝒛

10. STIŠLJIVOST STIJENA

SVOJSTVO STIJENA DA POD DEJSTVOM OPTEREĆENJA SMANJUJU ZAPREMINU, ZNAČAJNO JE
ZA PRORAČUN SLIJEGANJA TLA ISPOD OBJEKTA. ZAVISI OD SKLOPA STIJENE (ČVRSTE STIJENE
- MALA STIŠLJIVOST, VEZANE - VELIKA STIŠLJIVOST).

MODUL STIŠLJIVOSTI METODOM KRUŽNE PLOČE "IN SITU"

SLUŽI ZA OCJENU NOSIVOSTI PRIRODNOG ILI POBOLJŠANOG TLA, ZA KONTROLU KVALITETA

SABIJANJA NOSIVIH SLOJEVA,PUTEVA I PISTA, ZA PROVJERAVANJE NOSIVOSTI GOTOVIH
PUTEVA I AERODROMSKIH PISTA. ODREĐUJE SE OPTEREĆIVANJEM ISPITIVANE PODLOGE
POSTEPENO RASTUĆIM PRITISKOM, POSREDSTVOM KRUŽNE PLOČE ODREĐENIH DIMENZIJA I
POSMATRANJA.
𝜟𝒑
MS = *d
𝜟𝒔
𝛥𝑝 - RAZLIKA DVA ODREĐENA OPTEREĆENJA
𝛥𝑠 - ODGOVARAJUĆA RAZLIKA SLIJEGANJA
d- PREČNIK KRUŽNE PLOČE

11. POROZNOST STIJENA I KOEFICIJENT POROZNOSTI

ODNOS IZMEĐU ZAPREMINE PORA U STIJENSKOJ MASI I UKUPNE ZAPREMINE ISPITIVANOG
MATERIJALA, SVOJSTVO DA STIJENE POSJEDUJU PORE, PUKOTINE, ŠUPLJINE...

MOŽE BITI: PUKOTINSKA, MEĐUZRNSKA I KOMBINOVANA.

IZRAČUNAVA SE U PROCENTIMA
𝑽𝒑
n= * 100% , V=Vp + Vs
𝑽

Vp - UKUPNA ZAPREMINA PORA

Vs- ZAPREMINA MINERALNE MATERIJE
V- UKUPNA ZAPREMINA STIJENSKE MASE
e- KOEFICIJENT POROZNOSTI
𝒆 𝒏
POROZNOST I KOEFICIJENT POROZNOSTI n= , e=
𝟏+𝒆 𝟏−𝒏
VEZA IZMEĐU KOEFICIJENTA POROZNOSTI (e), SPRECIFIČNE TEŽINE I TEŽINE UZORAKA U
SUHOM STANJU (γS)
𝛄𝐒−𝛄𝐃
e=
𝛄𝐃

12. PLASTIČNOST I KONZISTENCIJA

OD STANJA KONZISTENCIJE TLA ZAVISI OTPORNOST DEJSTVA SPOLJNJEM OPTEREĆENJU.
ISPITUJE SE U LABARATORIJU.
INDEKS PLASTIČNOSTI - RAZLIKA IZMEĐU GRANICE TEČENJA I PLASTIČNOSTI

IP = WL - WP - POKAZUJE KOJA JE KOLIČINA VODE POTREBNA DA NEKO KOHERENTNO TLO

PREĐE IZ PLASTIČNOG U TEČNO STANJE

INDEKS KONZISTENCIJE - ODNOS RAZLIKE GRANICA TEČENJA I PRIRODNE VLAŽNOSTI PREMA

RAZLICI GRANICE TEČENJA I I PLASTIČNOSTI.
𝑾𝑳−𝑾 𝑾𝑳−𝑾
IC = =
𝑾𝑳−𝑾𝑷 𝑰𝑷

13. RASTRESITOST STIJENE

KADA SE STIJENSKA MASA ISKOPA ILI IZMINIRA ,NJENA ZAPREMINA JE VEĆA OD "IN SITU"
ZAPREMINE.
IZRAŽAVA SE KOEFICIJENTOM RASTRESITOSTI (Kr)

Kr = Vr / Vm
Vr - ZAPREMINA RASTRESENOG NASUTOG MATERIJALA
Vm - ZAPREMINA MATERIJALA U PRIRODNOM STANJU

14. UZROCI POSTANKA KLIZIŠTA

1. PROMJENA SKLOPA - IZMJENA STRUKTURE I TEKSTURE STIJENA, MEHANIČKA
DEZINTEGRACIJA USLJED GUBLJENJA VEZIVA, PRSKANJE, USTNJAVANJE, MRŽNJENJE
2. PROMJENA FIZIČKIH SVOJSTAVA - SLABLJENJE KOHEZIJE, SMANJENJE UGLA TRENJA,
RASKVAŠAVANJE, OMEKŠAVANJE, POVEĆANJE ZAPREMINSKE TEŽINE
3. PROMJENA NAPONSKOG STANJA U PADINI ILI U KOSINI - OPRETEĆENJA BALASTOM,
KORISNIM TERETOM, VOZILIMA, ZASIĆENJE VODOM, PROMJENA PRAVCA TOKA PODZEMNE
VODE
4. PROMJENA RELJEFA - IZVOĐENJE ZEMLJANIH RADOVA, ZASJECANJE I USJECANJE PADINA,
PROMJENA NAGIBA, IZRADA PLATOA, NASIPA I DEPONIJA
5. UZROCI KOJI DJELUJU KOMBINOVANO ILI UDRUŽENO

15. ELEMENTI KLIZIŠTA

1. TIJELO
2. KLIZNA PLOHA- POVRŠINA KLIZENJA
3. POVRŠINA KLIZIŠTA
4. PODLOGA KLIZIŠTA
5. NOŽICA ILI STOPA KLIZIŠTA
6. KLIRRA KLIZIŠTA
7. TRBUH KLIZIŠTA
8. UVALA ILI DEPRESIJA KLIZIŠTA
9. ČEONI OŽILJAK KLIZIŠTA
10. PUKOTINE
11. OSA KLIZIŠTA
12. GRANICA KLIZIŠTA
13. DUŽINA KLIZIŠTA
14. ŠIRINA KLIZIŠTA
15. DUBINA KLIZIŠTA
16. DEBLJINA KLIZIŠTA

16. DETRUZIVNA I DELAPSIONA KLIZIŠTA

DETRUZIVNA KLIZIŠTA: KARAKTERISTIČNO RAZLAMANJE I ISTISKIVANJE ZEMLJANIH MASA U
ZONI KLIZNOG PREMJEŠTAJA SA POJAVAMA TEČENJA, ŠTO JE NAJČEŠĆE USLOVLJENO
PRISUSTVOM STIJENA NAJMANJE ČVRSTOĆE.
DELAPSIONA KLIZIŠTA: VRLO SU ČESTA, NASTAJU NA BLAGO NAGNUTIM PADINAMA I
VJEŠTAČKIM KOSINAMA, NAGIBA 10-15 STEPENI, A PREMA ZNAČAJU SU DRUGOSTEPENA.

17. PODJELA PREMA GRAĐI ( SAVARENSKI)

1. ASEKVENTNA KLIZIŠTA - NASTALA U LITOLOŠKIM HOMOGENIM SREDINAMA, ROTACIONOG
TIPA SA KRUŽNOCILINDRIČNOM KLIZNOM POVRŠINOM, JEDNOSTAVNIM MEHANIZMOM
PREMJEŠTANJA, MANJIH SU RAZMJERA I LAKO SE SANIRAJU
2. KONSEKVENTNA KLIZIŠTA - KONTAKTNOG TIPA, NASTAJU DUŽ DISKONTINUITETA KOJI
RAZDVAJAJU STIJENE RAZLIČITOG MATERIJALNOG SASTAVA I FIZIČKO-MEHANIČKIH
SVOJSTAVA, ISPOLJENA DUŽ KONTAKTA MEĐU RASTRESITIM POKRIVAČIMA I MATIČNIM
STIJENAMA. VELIKIH SU RAZMERA, SLOŽENOG MEHANIZMA GRAVITACIONOG KRETANJA,
BLOKOVSKI IZDIJELJENA NA MANJE CJELINE, PLITKA DO DUBOKA, SLOŽENA ZA SANACIJU.
3. INSEKVENTNA KLIZIŠTA - NASTALA U LITOLOŠKI HETEROGENIM I ANIZOTROPNIM
SREDINAMA, TEŠKO SE SANIRAJU, OBUHVATAJU I SUPSTRAT.

18. PODJELA KLIZIŠTA PREMA VRSTI STIJENSKIH MASA U KOJIMA

SE FORMIRAJU
1. U MEHANIČKI OŠTEĆENNIM KAMENITIM STIJENSKOM MASAMA (ČVRSTO VEZANIM)
2. U GLINOVITIM I GLINENIM STIJENSKIM MASAMA (SLABO VEZANIM)
3. U RASTRESITIM STIJENSKIM MASAMA (NEVEZANIM)
4. U MJEŠOVITIM STIJENSKIM MASAMA (HETEROGENIM)