OSIJEK I ZAGREB U 19.

STOLJEĆU – SLIČNOSTI I RAZLIKE

U prvoj polovici 19.stoljeća Hrvatska se nalazi u sastavu Habsburške Monarhije, koja se sredinom
stoljeća pretvara u Austro - Ugarsku Monarhiju potpisivanjem Austro - ugarske nagodbe. Za hrvatsku
povijest u 19. stoljeću važno je i potpisivanje Hrvatsko- ugarske nagodbe 1868. godine, čime su
regulirani odnosi između Hrvatske i Ugarske. Iako je Hrvatska formalno ostala dio ugarske krune,
priznat joj je poseban teritorij, vlastito zakonodavstvo i autonomna vlada. Hrvatskim zemljama je
upravljao ban, ali njegov izbor ovisio je o ugarskoj strani te je ban odgovarao svojim postupcima izravno
Ugarskoj.

Zagreb je imao status slobodnog kraljevskog grada još od 1242., kada je kralj Bela IV dodijelio tom
gradu Zlatnu bulu. Ipak, ujedinjenje Gradeca i Kaptola u jedinstveni Zagreb dogodilo se upravo u 19.
stoljeću, i to 1850. godine carskim patentom Franje Josipa I. Zagreb se u 19.stoljeću razvio u pravo
prometno središte, i to pogotovo željezničko puštanjem u promet pruge Zidani Most-Zagreb-Sisak te
pruge Zagreb-Karlovac. Na početku stoljeća, točnije 1807. godine, napravljen je u Zagrebu popis
stanovništva prema kojem je u gradu živjelo 7.706 stanovnika. Za građane i posjetitelje posebno je
važan događaj bio otvaranje prve Gospodarske izložbe, čiji je cilj bio poticanje hrvatskog gospodarstva.
S obzirom na dobru prometnu povezanost sa Zagrebom, na izložbi je sudjelovalo preko 3000 izlagača
koji su predstavili svoje proizvode. Zagreb se razvijao i na kulturnom planu – tijekom i nakon Hrvatskog
narodnog preporoda osnovane su brojne čitaonice, počele su izlaziti novine i časopisi, održana je prva
kazališna predstava i izvedena prva opera. U gradu je osnovana i Matica ilirska, s radom je započeo
Narodni muzej, a krenulo se i s uređivanjem grada na području današnjeg Ribnjaka i Maksimira. 1880.
godine Zagreb je pogodio veliki potres te se dosta stanovništva iselilo u susjedne gradove. Srušene su
mnoge kuće, gospodarske i kulturne zgrade, a jako je oštećena i Zagrebačka katedrala.

Već od polovice 19. stoljeća Osijek se pretvorio u središte ne samo Slavonije, nego i područja južno od
Budimpešte te područja sjeverne Bosne. Sa svojih oko 9000 stanovnika na početku 19. stoljeća bio je
prvi grad po veličini u Hrvatskoj, veći i od Zagreba. Ujedinjenje Osijeka dogodilo se 1796. godine
spajanjem Tvrđe, Gornjeg grada i Donjeg grada, a 1809. godine ujedinjeni Osijek dobiva titulu
slobodnog kraljevskog grada. Zanimljivo je kako je u Osijek 1805. godine dopremljena i čitava carska
riznica iz Beča, kako bi se sačuvala od Napoleona i francuske vojske. Upravo za tu svrhu dodatno se
utvrdila osječka tvrđava, kako bi carske dragocjenosti bile na sigurnom tijekom napoleonskih ratova.
Još od 18. stoljeća u gradu traje kontinuirana izgradnja i otvaranje novih zgrada – otvorena je gimnazija,
tiskara i kazalište te se grade mnoge zgrade u secesijskom stilu, koji je i danas prepoznatljiv stil Osijeka.
Što se tiče prometne povezanosti, Osijek je bio na odličnom prometnom položaju na središtu različitih
puteva. 1870. godine otvorena je željeznička pruga, a 1884. u Osijeku je proradio i tramvaj kojeg su
vukli konji, što je bio prvi tramvaj takve vrste u ovom dijelu Europe. Zbog svog izuzetnog položaja,
Osijek se pretvorio u važan sajmišni i trgovački grad. Najstarija manufaktura u gradu bila je pivovara, a
grad se isticao i po drugim gospodarskim djelatnostima – radile su svilane, obrti za preradu kože,
šećerane, a isticale su se i tvornice za preradu drveta. Za Osijek je važno i osnivanje Trgovačko-
obrtničke komore 1853.godine. Uz gospodarstvo, razvijalo se i školstvo. Isusovačka gimnazija djeluje u
Osijeku još od 1729. godine, a u 19. stoljeću otvaraju se i brojne obrtničke škole za najtraženija
zanimanja. Posebno se pazilo da u gradu ne vlada prevelika nezaposlenost ljudi, tako da je gradska
uprava zaposlila nadzornike koji su pazili da stanovnici ne budu nezaposleni duže od 14 dana. Ako bi
netko bio nezaposlen duže od 14 dana, nadzornici su ga slali na prisilni rad u gradsku bolnicu. Najveći
problem u Osijeku bile su česte poplave zbog blizine rijeke Drave, a nakon poplava često bi u gradu
izbijale epidemije raznih bolesti, pogotovo kolere i kuge. To je bio jedan od razloga što je u Donjem
gradu 1874. godine izgrađena velika bolnica.
19. stoljeće bilo je vrijeme razvoja i napretka za Zagreb i za Osijek. U Osijeku je na početku stoljeća
živjelo više stanovništva, jako su razvijene različite gospodarske grane, a zbog svog položaja grad je bio
i pravo središte trgovine. Za Osijek 19. stoljeće bilo je doba izgradnje, kulturnog i gospodarskog
napretka. Može se reći da Osijek nikako nije zaostajao za Zagrebom, dapače, gospodarski i društveni
život bio je bogat i jako raznolik. Osijek je tada bio pravo vjersko, kulturno i gospodarsko središte.
Većinu stanovništva činili su radnici i obrtnici. Bez obzira na funkcionalan vodovod i kanalizaciju, u
Osijeku su često problem bile poplave, što je dovodilo do širenja bolesti. S druge strane, Zagreb je imao
problema s potresima, čemu svjedoči i veliki potres 1880. godine nakon kojeg je dio stanovništva iselio
iz grada. Zagreb se također jako razvijao na gospodarskom i kulturnom planu, pogotovo tijekom
razdoblja Hrvatskog narodnog preporoda. Tada su se počele buditi ideje o nacionalnoj pripadnosti i
nacionalnim pravima, koje su Zagreb pretvorile u pravi građanski grad. Na području čitave Hrvatske 19.
stoljeće bilo je vrijeme buđenja nacionalne svijesti, početak građanskih pokreta i borbe za ujedinjenje
hrvatskih zemalja.

LITERATURA

1. https://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatska_povijest

2. https://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatsko-ugarska_nagodba

3. https://hr.wikipedia.org/wiki/Povijest_Zagreba#Druga_polovica_19._stolje%C4%87a

4. http://www.infozagreb.hr/o-zagrebu/zagreb-kroz-stoljeca

5. http://www.bastina-slavonija.info/TematskeCjeline.aspx?id=364

6. https://hr.wikipedia.org/wiki/Osijek

7. https://osijeknews.hr/povijest-osijeka/

8. https://hr.wikipedia.org/wiki/Potres_u_Zagrebu_1880.