dasha&IvonaDiSanti

~1~
Knjigoteka
dasha&IvonaDiSanti

Naslov izvornika:
Shine Not Burn

Prevela,
Dragana Grozdanić

~2~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Posvećeno Mimi Strong, prijateljici i spisateljici

kojoj ime savršeno odgovara.1

1
Strong (engl.) = snažan, jak. (Nap. prev.)
~3~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

PRVO POGLAVLJE
Nazivaju me partijanericom. Tako uostalom piše na pozivnici:

Partijanerice. Trebamo. Te. Budi sutra točno u jedan poslije podne u zračnoj luci kod
Deltine blagajne za prodaju karata. Ili ćeš ubuduće biti poznata kao Ljiga. Ozbiljne smo.
Nemoj nas iznevjeriti. I ne zaboravi, dopušteno ti je zabaviti se i zaboraviti na ono sranje od
tvojega dečka, BLJUVOTINU, jer ono što se događa u Vegasu, ostaje u Vegasu. Vidimo se. Voli
te tvoja najbolja prijateljica Kelly. I znaj: nije ti najbolja prijateljica Candice, nego ja. Voli te
Kelly. Tvoja najbolja prijateljica.

Odložila sam pozivnicu na radni stol. - Ni slučajno - rekla sam naglas u svojemu uredu.
- Ništa od toga.
- Od čega to? - upitala je Ruby, moja pomoćnica. Zapravo, ona mi je više poput majke,
prve susjede, ispovjednice, općenito davež, sve ujedno, ali na pločici s imenom na
njezinom radnom stolu piše da je ona Ruby. Glavna tajnica u odvjetničkoj tvrtki Harvey,
Grossman i Cantor, LLP. Ušla je u prostoriju sa šalicom vrele kave, i kao što to čini
svakodnevno, zadobila moju vječnu naklonost i zahvalnost zbog svoje neobične
sposobnosti da u svakom trenutku točno zna što mi je i kada mi je nešto potrebno.
Bilo je devet ujutro i bila sam spremna za ubrizgavanje kofeina. Zbog poziva na
djevojačku večer.
- Ne idem na tu glupost - rekla sam, zaguravši pozivnicu ispod upijajućeg papira na
radnom stolu. Mogla sam zamisliti što bi Luke imao reći na to. Mislim na Lukea s početnim
slovom L, a ne na Pukea sa slovom P2. Moje prijateljice nisu bile njegove obožavateljice.
- Kellynu? Naravno da ćeš ići. Ona ti je najbolja prijateljica. Želiš li da ja odgovorim
umjesto tebe ili ćeš to sama obaviti?
Namršteno sam je pogledala. Nisam joj baš posve istrgnula šalicu iz ruke, ali dala sam
joj do znanja da me čini mrzovoljnom. - O, ne, gospodična Zabadalo, ne želim da odgovoriš
umjesto mene. - Prinijela sam šalicu bliže licu kako bih mogla pomirisati njezin sadržaj,
poželjevši da sam postupak udisanja mirisa kave koja se puši omogući kofeinu da prodre
što dublje ili da njegovi učinci potraju što duže.
- Rekla sam ti, ne idem.
Napućila je usne pogledavši me onim svojim patentiranim pogledom koji znači ˝Ruby
se ne šali˝. - Hmm-hmm. - Potom pogled kao dva udarca saginjanja i izmicanja u boksu i
već sam se presavila. Imala je silnu moć izazivanja osjećaja grižnje savjesti i nije se bojala
redovito je trenirati na meni.
- Ali ne želim ići - cvilila sam, silno se dureći. - Do četvrtka imam završiti dva kratka
izlaganja i imam tri saslušanja i rješavanja slučaja na sudu ovaj tjedan, što je samo vrh
mojega bezbožnoga groznog ledenjaka. - Lupila sam blago nogom u radni stol, iako sam

2
Igra riječi: Luke - muško ime; puke (engl.) = bljuvati, rigati, povratiti. (Nap. Prev.)
~4~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

poželjela udariti znatno snažnije, ali bojala sam se da ne uništim svoje louboutinke. Stajale
su me gotovo jednotjedne plaće.
- Dobro znaš da si ta kratka izlaganja završila još prošli tjedan, a na saslušanje možeš
poslati Bradleyja. - Izgovorila je to Bradley tonom koji je govorio koliko joj ide na živce.
Oduvijek joj je išao. Morala sam se doista othrvati porivu da to učinim. Na sebi svojstven
način uvlačio se ljudima pod kožu. Odvratno gmizavo i zapravo bljak. Predivna odjeća i
lijepo lice mogli su učiniti mnogo samo za tipa koji je imao gnjusan karakter. Zamislite
križanca između zmije i medojednog jazavca pa ćete otprilike shvatiti njegov stil.
Zakolutala sam očima. - Doista trebaš prestati zabadati nos u moje dokumente na
računalu, Rubes.
- Zašto? Kako u protivnom mogu držati korak s tobom? Prije ću ostarjeti i osijedjeti
nego dočekati da me ti zamoliš za pomoć.
- Ma ti već jesi stara i sijeda - rekla sam smješkajući se, skrivena iza šalice. Ushit koji
sam u tom trenu osjetila bio je krajnje nepristojan, ali takva sam. Njišem se na
loubotinkama dok zlostavljam starije osobe. Sa stilom, s velikim slovom S.
Uperila je u mene svoj vrlo dugačak i pomno lakiran nokat. - Djevojko, imaš sreće što
sjediš tu za tim stolom, a ne vani u onom mnoštvu tajnica, zajedno sa mnom, u protivnom...
- Naškubila je usne prema meni i nekoliko puta sporo odmahnula glavom.
- Što u protivnom? Uništila bi me? Potukle bismo se u kopiraonici? - Još šire sam se
nacerila.
- Računaj s tim, mala - rekla je. Okrenula se izići iz prostorije, dok su joj hulahupke,
kao obično, glasno zašuštale. Mogla bih se zakleti da će jednoga dana trenje između
njezinih bedara izazvati požar u uredu.
- Kome da pošaljem odgovor? - upitala je, ne osvrnuvši se na mene. - Candice ili Kelly?
Teško sam uzdahnula, odloživši šalicu na upijajući papir na radnom stolu.
Ruby ponovno pobjeđuje. Kao obično.
- Kelly. - Glasno sam otpuhnula. - Pošalji ga na Kellyn mail na poslu.
Zakrenula sam stolac u strana da bih se licem okrenula prema svojemu računalu,
lupkajući po tipkama koje će me dovesti do datoteka mojih klijenata. Nad glavom mi je
lebdjela neminovna propast zbog predstojeće Kellyne djevojačke večeri. Od mene se
očekivalo da nađem način na koji ću izvrdati posljednju presudu Žalbenog suda Četvrtog
okruga, ali riječi dokumenta koji sam upravo bila otvorila zaigrale su mi pred očima.
Pogled mi se zacaklio, ponovno sam imala petnaest godina i bila u stražnjem sobičku
majčine kuće, dok se grdosija od njezina dečka nadvijao nada mnom, držeći iznad glave
remen koji se opetovano spuštao, snažno me udarajući po leđima, glavi i ramenima. Iz
njegovih usta navirale su odvratne riječi pune mržnje, moćna ružnoća koja mi je
prekrivala kožu.
Drhtala sam, ali ne od straha, nego od bijesa. Predugo je trajalo. A još duže je trebalo
modricama da zaliječe. Morala sam pobjeći. Sa svakim udarcem riječi su postajale još
odvratnije i remen se sve snažnije spuštao na moje tijelo. Ne nađem li način da se izvučem
iz toga kaosa, bit ću mrtva i pokopana u stražnjem dvorištu prije nego što navršim
osamnaestu. Želja da moja majka uđe i pomogne mi bila je samo traćenje vremena.
Kad je toga dana izišao iz prostorije, načinila sam prvu skicu onoga što će postati
poznato kao moj životni plan, dokumenta koji je trasirao put koji će me voditi do mojih
postavljenih ciljeva: neovisnosti, sigurnosti i financijskog uspjeha. Nisam se mogla osloniti
~5~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

na svoju slabašnu ovisničku majku i očekivati spas od nje, stoga sam se morala spasiti
sama.
Odmahnula sam glavom izvukavši to iz oblaka i vrativši se u stvarnost. Ne. Neću
dopustiti da mi ta sjećanja upropaste zabavu moje najbolje prijateljice. Duboko sam
udahnula, a potom snažno izdahom otjerala duhove koji su opsjedali najudaljenije kutke
moje svijesti. Trenutačno sam imala dvadeset pet godina i moj životni plan doveo me
dovde. Ništa se neće promijeniti uzmem li kratak odmor i otputujem u Vegas. Dvodnevni
izlet u Vegas s najboljim prijateljicama nije predstavljao nikakav rizik za moj životni plan.
Mogu ja to. Neću više dopustiti da mi strah bude neprestana pratnja.
Kliknula sam mišem i otvorila dokument koji je morao biti završen prije nego što se
ukrcam u zrakoplov.

~6~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

DRUGO POGLAVLJE
Začulo se skupno vrištanje dok sam se približavala prostoru za prijavu za let
zrakoplovom u međunarodnoj zračnoj luci Palm Beach. Moje najbolje prijateljice s
koledža, Candice i Kelly, stajale su pokraj oznake zračnog prijevoznika Delta.
- Došla si! - povikala je Candice, potrčavši prema meni, nimalo ne obraćajući
pozornost na promatrače koji su piljili u nju. Bio je to njezin uobičajeni način probijanja u
životu. Nesvjesna. Glasna. U trenu spremna za partijanje. Prišla mi je na vršcima prstiju. S
obzirom na cipele koje je imala na nogama, drukčije mi nije mogla ni prići. Najdraža je
blentača koju poznajem.
- Joj! - Njezine operativnim zahvatom povećane grudi lupile su u moja prsa, istisnuvši
mi gotovo sav zrak iz pluća. - Nedostajala sam ti? - upitala sam je preko ramena, tek
neznatno pogledavši ukriž.
- Uh, bogme jesi. - Jednom me snažno stisnula, a potom se odvojila od mene. - Cijeli
tjedan, svaki vikend, čamiš u tom svojem uredu, a potom sve slobodno vrijeme provodiš s
Pukeom. Naravno da mi nedostaješ.
- Zove se Luke, a s tobom sam prošli tjedan bila na ručku. - Ustuknula sam, podignula
putnu torbu koju sam bila spustila na tlo pokraj svojih nogu i prebacila remen torbe preko
ramena. - Znaš da moram naći partnera...
- ... do svoje tridesete. Znam, znam, znam, to će ti biti uklesano na nadgrobnom
spomeniku. - Provukla je ruku ispod moje, nagnula se prema meni i pomirisala me. Uvijek
je to činila, neprestano u potrazi za svojim sljedećim najdražim parfemom.
- Nadgrobnom spomeniku? Nadam se da ću biti partner u tvrtki prije nego što mi taj
deprimirajući mali ukras bude nad glavom. - Pogledala sam je ispod oka, potajno se
smješkajući zbog činjenice da su joj se usne doimale kao da su je ponovno izbole ose. Kada
je prije nekoliko godina Candice otkrila kolagen, nikada više nije odustajala od njega.
Jedna od njezinih omiljenih izreka je: ˝Tanke usnice potapaju brodice.˝ Njoj to ima
savršenog smisla i uopće ne mari što drugima to ništa ne znači. Nikada nisam tražila da
mi pojasni kakve veze u tom izjednačavanju imaju ˝brodice˝, jer mi njezina razmišljanja
katkada izazivaju glavobolju, onako magareće glupa. Ali bez obzira na to koliko zna biti
šašava, ipak je polovina cjeline moje najbolje prijateljice. Candice, Kelly i ja smo tijekom
studija bile poznate kao tri amigosa, i to se nije promijenilo, bez obzira na to što smo sada
živjele potpuno različitim životima.
Prišle smo pultu, pridružiti se Kelly. Bila je zadubljena u živahan razgovor s
muškarcem krhka izgleda, agentom za prodaju karata, prvo mlatarajući rukama na sve
strane, a potom sklopivši ruke, kao da moli. Izgledala je poput žene koja redovito ide u
crkvu, u bluzi na kopčanje i uredno izglačanim žućkastosmedim hlačama. Ljubav ju je
smekšala nakon fakulteta, ali ispod te konzervativne uglađene glazure skrivala se luckasta
cura koja je nekada kosu bojila u ljubičasto i trusila tekilu ližući trbuh striperu.
Candice je zafrktala na moju izjavu o budućem partnerstvu. - Stotinu sam ti puta to
već ponovila. Nećeš do tridesete naći partnera ne budeš li češće izlazila. Šogor rođakinje
moje rođakinje umro je od srčanog udara sa samo dvadeset osam godina. Dvadeset osam.
- Rođak šogorice rođakinje tvoje rođakinje... tko li već... imao je srčanu manu, rekla si
mi još prije da je imao težak slučaj boginja i da je morao ležati u bolnici pa sam poprilično

~7~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

sigurna da to što nije bio odvjetnica koja nekoliko sati tjedno radi prekovremeno nije
pridonijelo njegovoj smrti.
- Prestani sad i pođi sa mnom. Kelly nam pokušava pribaviti bolja mjesta.
Pošla sam za Candice do pulta i zabavljala se slušajući kako Kelly pokušava šarmirati
onoga tipa, po svemu sudeći homoseksualca, da nam dade bolja mjesta za koja nije imala
dovoljno skupljenih bodova.
- Molim vas, molimvasmolimvasmolimvasmolimvas, moooolim vas! Kunem se da
ćemo biti dobre. Ponašat ćemo se pristojno i nećemo popiti deset onih malih bočica votke
s ledom. - Nacerila se poput glumice koja reklamira pastu za zube. Zubi su joj doista bili
lijepi. Za to se pobrinuo njezin otac, estetski stomatolog.
Tip joj se zauzvrat površno osmjehnuo, osmijehom koji je nestao ni sekundu nakon
pojavljivanja. - Žao mi je što vam to moram reći, ali ne mogu vam dati bolja mjesta ako
nemate potrebne bodove ili novac za doplatu. - Pogledao je u ekran pred sobom. -
Putovanje poslovnom, a ne ekonomskom klasom, stajat će vas ukupno tisuću dvjesto
dolara za sve tri. Primamo sve glavne kreditne kartice. - Nosnice su mu se neznatno
raširile kada se ponovno zagledao u nju.
Kelly je stajala otvorenih usta. - Jeste li ludi? Za toliko novca mogla bih kupiti rabljeni
automobil.
Osmjehnuo se, ne šaleći se. - Ali u rabljenim automobilima ne dobijete besplatno piće,
dobijete li? - U njegovu glasu nije bilo ni traga sarkazmu. Dođavola, bio je dobar.
Prišla sam pultu, na koji sam se oslonila, uputivši mu svoj najbolji osmijeh tipa
˝obraćam se sudu˝. - Bog... Samuele. Ja sam Andrea... Andie. - Drugu ruku stavila sam na
Kellynu nadlakticu. - Zadatak mi je odvesti ovu sirotu djevojku u Vegas i omogućiti joj dva
najbolja dana u životu prije nego što se obveže na bijedan sužnički život. Govorim ti o
braku, što je grozno. Doista grozno. - Utišala sam glas. - Zaručnik joj je pogrebnik.
- Zezate me - rekao je, pogledavši prvo mene, a potom u Kelly. Onaj njegov hladni izraz
lica neznatno se izgubio. Bile smo već navikle na bolesnu znatiželju kada bi se ta tema
pojavila i nisam bila previše ponosna na to što sam se njome poslužila u našu korist. Ali,
na kraju krajeva, radilo se o djevojačkoj večeri moje najbolje prijateljice. Morat će se
prinijeti žrtve. Trebat će pogoditi u pravu žicu. Ponos će se morati progutati.
Kelly je potvrdno kimnula. Oči su joj bile krupne i, ako se ne varam, pomalo suzne.
Bravo za taj detalj, poručila sam joj kimanjem. Samo nastavi. Najtužnije od svega je to što
se uopće nisam šalila za ono o pogrebniku. Uistinu se planirala udati za Matthewa
Ackermana, koji nam je bio poznatiji kao Matty pogrebnik. Candice i ja više smo je puta
pitale što uopće vidi privlačno u muškarcu koji sve vrijeme ima posla s mrtvacima i uvijek
bismo od nje dobile isti odgovor. Nitko nema tako dobru batinu poput tipa koji po cijeli
dan radi s ukočenim leševima. Do dana današnjega ne znam što joj je to trebalo značiti, ali
sam jednako tako sigurna da ne želim ni znati, pa nisam dalje ni ispitivala.
- Udat ćeš se za muškarca koji svaki dan dira tijela mrtvaca? Reže ih i otvara? - Nagnuo
se prema njoj, priupitavši je šapatom: - Balzamira ih?
Potvrdno je kimnula. - Da. Svaki dan imamo posla sa smrću, nas dvoje. Vrlo je bolno.
Ovo mi je posljednja prilika da se malo opustim nakon toliko stresa prije nego što to
budem morala prihvatiti i postanem pogrebnikova supruga. - Obrisala je lažnu suzu iz oka
i odvratila pogled u stranu.
Oskara za najbolju glumicu u nepostojećem filmu dobiva... Kelly Foust!

~8~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Agent je prvo pogledao ulijevo, a potom udesno. Prstima je prelijetao preko tipaka,
katkada samo kažiprstom stišćući istu tipku dvadeset puta. Pitala sam se radi li on uopće
nešto. Možda se samo šalio s nama promatrajući koliko nas dugo može zadržati u
uvjerenju da ćemo ga nagovoriti da se sažali na nas prije nego što nam kaže da odjebemo.
Potom se ispod njegova stola začuo zvuk matričnog pisača i nekoliko trenutaka
potom izvlačio je šest dugačkih karata za ukrcaj na kojima su bila ispisana naša imena. -
Nadoplata za poslovnu klasu? Ma naravno, dame. Raduje nas što Delta Airlines može
udovoljiti vašim poslovnim potrebama. Ovdje su vam karte za ukrcaj za oba leta u Las
Vegas. - Odložio ih je na pult i gurnuo prema Kelly. Zgrabila ih je i vrisnula. Visoke
potpetice njezinih cipela lupkale su po podu dok je istodobno grlila Candice i cupkala
zajedno s njom. Spustila sam ruku na njezino rame da je smirim, posvećujući punu
pozornost agentu.
- Hvala vam što ste nam izišli ususret, Samuele. Doista lijepo od vas.
Osmjehnuo mi se. Mislim da je to bio prvi iskren izraz lica otkad sam prišla njegovu
pultu. - Samo budite oprezne. Kaže se da ono što se dogodi u Vegasu ostaje u Vegasu, ali
katkada vas nevolja prati kući. Znate što mislim? - Namignuo je.
Potvrdno sam kimnula, iako nisam imala pojma o čemu on to govori. Nisam bila od
djevojaka koje bi upadale u takvu vrstu nevolje. Događalo mi se da tu i tamo popijem malo
vina ili možda piva, ali uvijek sam se drugi dan svega sjećala i nikada nisam pretjerala. Kao
odrasla osoba bila sam oličenje samokontrole, sada kada više nisam radila bedastoće kao
na fakultetu. - Dobar savjet. Hvala još jednom.
- Nema na čemu. Hvala vama što ste se odlučile letjeti Deltom. Želim vam ugodno
putovanje. - Pogledao je preko mene do sljedeće osobe koja je stajala u redu pa sam
shvatila znak i povukla se u stranu.
Pokupivši prtljagu zaputile smo se prema području sigurnosne pretrage. Candice i
Kelly već su pravile planove za našu prvu noć u Vegasu. Čula sam već nešto o kockarskim
aparatima i noćnim klubovima prije nego što sam bezuspješno pokušavala ne čuti ostalo.
Snažno sam otpuhnula dok su postupno otkrivale svoje planove, shvativši da me očekuju
dva dana izigravanja dadilje odraslim osobama. Zapravo, ništa strašno. Imala sam ja već
poprilično prakse u tome iz studentskih dana dok sam im bila cimerica. Uvijek sam bila
ona odgovorna, jedini trijezan vozač, ona koja im je držala kosu dok su rigale nad
zahodskom školjkom, ona koja ih je opskrbljivala papirnatim maramicama i kupovala im
sladoled kada bi ih dečki rasplakali. Dva dana trčkaranja za svojim najboljim prijateljicama
u Vegasu, pazeći da se ne uvale u nevolju koja će ih pratiti do kuće. Koliko je to moglo biti
teško? Imala sam četiri godine prakse na Sveučilištu na Floridi. Ovo će biti mačji kašalj.
Kada sam prošla sigurnosnu provjeru oglasio mi se mobitel i pročitala sam tekst koji
se pojavio na zaslonu dok smo se kretale prema našem izlazu. Riječi koje su sjajile sa
zaslona nisu učinile nimalo vedrijima izglede za moj izlet. Pomislila sam na to da se
okrenem, smjesta pozabavim tim problemom i okončam ga, misleći kako bih se poslije
mogla naći sa svojim prijateljicama. Ovo će mi zasigurno ozbiljno pokvariti izlet.
- U čemu je problem, kvariteljice zabave? - upitala je Candice, prišavši mi i prebacivši
ruku preko mojega ramena. Inače je samo pet centimetara viša od mene, ali u visokim
potpeticama nadvisivala me za pola glave. Na nogama sam danas imala niske cipele kako
bi mi bilo udobnije za putovanje. Bile su mnogo praktičnije, a ja sam uvijek bila za
praktičnost. Za razliku od mene, Candice se gnušala praktičnosti. Smatrala je to đavoljim
utjecajem i putom k istinski dosadnom životu.

~9~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Stisnula sam zube nastojeći svladati bijes i ne dopustiti Lukeu da nam pokvari naš
bon voyage. - Ma ništa - rekla sam, ponašajući se bezbrižno. - Luke. - Namjeravala sam
staviti mobitel u vanjski pretinac torbe, ali mi ga je Candice naglo istrgnula iz ruke.
- Hej - usprotivila sam se, posežući za mobitelom. Pružila ga je Kelly, i dalje me čvrsto
držeći za ramena. – Samo se opusti. Tu smo da ti pomognemo.
- Ajme, ne mogu vjerovati, je li on to tebi sad poslao u poruci? Koji jebeni kreten. -
Pogledala me u nevjerici, a iz njezina sam pogleda mogla nazreti pitanje: ˝Koji k...?˝ -
Ozbiljno, Andy, trebaš ga mlatnuti nogom u jaja kad se vratiš.
- Što piše? - upitala je Candice, pustivši mene i posegnuvši za mobitelom.
- Čitaj i plači. - Kelly me sažaljivo pogledala dok je, mršteći se, pružala mobitel
Candice.
Dvije sekunde potom, Candice je nešto natipkala.
- Ne! - vrisnula sam, pružajući ruku za mobitelom. - Nemoj!
- Prekasno! Prekasno! - zapjevušila je, plešući sitno uokolo, držeći mobitel iznad
glave.
Poskočila sam uvis i istrgnula joj ga iz ruke kako bih uspjela pročitati vrlo kratak
razgovor.
Luke: Ne mogu vjerovati da ideš. Zbogom, sretno ti bilo. Andien mobitel: I tebi, šupčino.
- Ajme. Hvala ti, Candice. To je bilo sjajno. - Palac mi se kolebajući vrzmao nad
tipkama, spreman natipkati objašnjenje. Nekakvu ispriku. Nešto.
Candice me čvrsto zgrabila za nadlakticu i povukla prema nekolicini praznih sjedala
u prostoru za ukrcaj. - Poslušaj me,
Andie. Prije nego što mu pošalješ sljedeću poruku, razmotri ovo...
Sjela sam, ogorčeno otpuhnuvši. Već sam stigla na svoje odredište za odmor. Dobro
došla u Pušionu. Sljedeća postaja: Grad sranja!
Candice je nastavila: - Pune tri godine Luke siše život iz tebe. Tri godine! A što je sve
to vrijeme on učinio osim što je silno gnjavio tvoje najbolje prijateljice i tebe rasplakao.
Ha? Što je to učinio čime bi zaslužio tvoju besmrtnu odanost? Ne shvaćam.
- Nije on tako loš - rekla sam, osjećajući pomalo grižnju savjesti čim sam to izrekla.
Baka mi je uvijek govorila da su čak i male bezazlene laži ružne.
- Nije tako loš. Da, u pravu si. Što ti je ove godine kupio za Valentinovo? Ah, daaaaa,
točno! Poklon bon za liposukciju! Nije li to bilo uviđavno od njega. - Zakolutala je očima i
podignula ruku da to naglasi.
- Nemoj - ubacila se Kelly.
- Zna da ne volim salo na guzi - rekla sam, znajući čim sam te riječi prevalila preko
usana da sam zvučala nevjerojatno neuvjerljivo. Zašto neprestano dopuštam da se to
događa? Kako samu sebe mogu nazivati snažnom i inteligentnom ženom kada se ponašam
poput pravoga luzera u odnosu s muškarcima.
- E zbilja svašta. - Candice je bila ogorčena. - Govorim o podčinjavanju žene. Što je
učinio zadnji put kad si zbog posla morala otići iz grada? O, da! Sad sam se sjetila! Ljubakao
se sa svojom tajnicom na uredskoj zabavi! - Podignula je obje ruke u zrak i pustila ih da
padnu, pljesnuvši se po bedrima.

~ 10 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- Bio je pijan. Oboje su bili pijani. Rekao mi je to, nije skrivao. - Osjetila sam snažnu
bol zbog poniženja izgovorivši to. Vraćala se u svoj silini svaki put kada bih na to pomislila,
što je bilo odveć često.
Kelly je, s druge strane, sjela do mene. - Molim te, prestani nalaziti isprike za tog
seronju, hoćeš li? Priznao je zato što su to vidjeli ama baš svi u tvrtki i znao je da ćeš prije
ili poslije doznati za to. - Prebacila je ruku preko mene i čvrsto me stisnula. - On je sranje
od dečka i općenito gnjida od čovjeka. Molim te, pusti ga da ode i nastavi živjeti. Molim te,
molim te, ne vraćaj mu se. Trenutačno ti nudi zlatnu priliku.
- Lako je tebi to reći. Ti se sljedeći tjedan udaješ za pogrebnika Mattyja.
- Da, točno, ali ako se prisjetiš, poljubila sam ja mnogo dlakavih žaba krastača prije
nego što sam našla svojega princa.
- O, da. Sjećaš se Brune iz Italije? - upitala je Candice, hihoćući se.
- Kako se ne bih sjećala - rekla sam i sama se smješkajući. Podijeljena tuga upola je
manja. - Bruno, čudo jednomudo.
- Hej, pa nije on kriv što nema testis - rekla je Kelly - silno se trudeći biti uvrijeđena,
što joj baš nije uspijevalo.
- Pa kriv je, kad je sam zaslužan za to što mu je otpao - rekla je Candice frkćući.
Kellyje naglašeno strpljivo uzdahnula. - Nije mu otpao, Candice. Tisuću sam ti puta
ponovila da ga je kirurškim putom odstranio.
Nisam mogla prestati smješkati se unatoč tomu što sam bila nadrkana zbog one glupe
poruke i pomisli na to da će prvo što ću morati učiniti kad se vratim biti spakirati njegova
sranja i dostaviti ih u njegov stan... iako će biti lijepo ponovno imati svoj ormar za sebe. -
A zašto je ono zapravo Bruno dao kirurškim putom odstraniti testis? - upitala sam,
pretvarajući se da ne znam odgovor.
Kellyje slegnula ramenima. - Pretpostavljam da je imao višak testosterona, tako nešto.
Candice je ponovno prasnula u smijeh, previjajući se dok se sada nekontrolirano
hihotala.
Sjedila sam zavaljena na naslon stolca, prekriženih nogu. - Mislila sam da je u mošnju
ubrizgao neki od onih steroida koji se nabavljaju na crnom tržištu pa da mu je to dolje
izazvalo infekciju zbog koje mu se testis sasušio i otpao.
Candice se sada glasno smijala i njezin grohotan smijeh bio je popraćen vrlo
neprivlačnim svinjskim roktanjem.
- Prestani, Andie. Tip je umalo umro. Ne bi ga trebala ismijavati. - Kelly je stisnula
usnice kako bi se suzdržala od smijanja.
Posegnula sam za njom i privukla je u zagrljaj. - Oprosti. U pravu si. Siroti stari
jednomudi. Zaslužuje naše sažaljenje, a ne sprdnju.
Pogledala sam prema Candice i namignula. Morala je odvratiti pogled da se svlada.
S razglasa se začuo glas. Delta let broj osamdeset sedam za Las Vegas. Ukrcaj samo za
putnike poslovne klase. Samo putnici poslovne klase.
Candice i Kelly poskočile su. Bruno jednomudi postao je tek daleka uspomena.
- To smo mi - rekla je Candice, pokupivši svoju toaletnu torbicu marke Louis Vuiton.
- Poslovna klaso, evo nas, stižemo. - Na vrhovima prstiju prišla je pultu za karte. U ruci je
držala propusnicu za ukrcaj, dok joj je na licu blještao širok osmijeh.

~ 11 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- Ozbiljno - rekla je Kelly dok smo prilazile pridružiti se našoj prijateljici koja je
otvoreno očijukala s muškarcem u sjajnom srebrnom odijelu. - Trebaš se osloboditi Lukea,
barem dok traje ovo putovanje. Trebaš se stopostotno usredotočiti na zabavu i uživanje u
zajedničkom ženskom druženju. Kada se udam, a potom budem imala djecu, nisam
sigurna hoću li ikada više imati vremena za ovakvo što, recimo barem tamo negdje do
svoje šezdesete.
Potvrdno sam kimnula. - Znam. Riješit ću to s njim kad se vratim. Taj proces prekida.
Nakon tri godine uloženog vremena i ozbiljnog planiranja budućnosti s moje strane, to
neće biti nimalo ugodno.
- Bravo, mala - rekla je, zagrlivši me jednom rukom. - Dođi. Idemo popiti svu tu votku
koja se nalazi u zrakoplovu.
- Nisi li obećala Samuelu, onome tipu koji nam je prodao karte, da takvo što nećeš
učiniti? - rekla sam, pružajući službenoj osobi kartu za ukrcaj, krećući prema prolazu na
putu do zrakoplova.
- Ne, ništa ja nisam obećala. - Uzela me za ruku i povukla. - Obećanja su obećanja samo
ako kažeš riječ obećavam.
- Mislim da je važna namjera, ne riječi. - Vukla sam noge, moj mozak nije se slagao s
tim da je Las Vegas trenutačno bila dobra zamisao.
- Ponekad si prava odvjetnica - rekla je, ogorčena na mene. Naglo me povukla za ruku.
- Nema više odvjetnikovanja. Odsada pa sve do trenutka kada izideš iz zrakoplova ovdje u
West Palmu pri našem povratku kući, prestaješ biti odvjetnica. - Okrenula se i pogledala
me dok sam stajala na ulazu u zrakoplov. - Obećaj mi! Reci tu riječ. Obećaj da se nećeš
ponašati kao odvjetnica sve vrijeme dok smo na putu.
Teško sam uzdahnula, promatrajući iza nas putnike ekonomske klase na mostiću za
ukrcaj u zrakoplov. Kelly je tvrdoglava. Stajala bi ondje cijeli dan i natjerala sve druge da
čekaju dok ona ne istjera svoje.
- Dobro. Obećavam. Odvjetnica Andie ostaje ovdje u zračnoj luci. - Poraženo sam
slegnula ramenima.
- Jupppppi! - ciknula je, privukavši me kratko, ali snažno u zagrljaj. - Putnici
zrakoplova, partijanerica Andie se ukrcala.
- Osmjehnula se kad je zakoračila u prednji dio zrakoplova. Neka nam netko sada
pokaže gdje je votka. - Ostavila me da ondje stojim i zauzela mjesto pokraj Candice. Obje
su cičale poput tinejdžerica.
Polako sam im se pridružila, ne radujući se previše ponovnom susretu s
partijanericom Andie. Ostavila sam je iza sebe još u studentskim danima i odavno je nisam
vidjela. Partijanerica Andie nije se uklapala u moje planove pronalaženja partnera, udaje
i dva i pol djeteta do svoje trideset pete godine.

~ 12 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

TREĆE POGLAVLJE
Ian MacKenzie osedlao je očeva trkaćeg konja i uputio se niz stazu koja je vodila do
stražnjeg dijela udaljenog pašnjaka. Ondje je radio njegov stariji brat Gavin, poznatiji kao
Mack. MacKenziejevi su imali veliko stado koje je trebalo premjestiti na više pašnjake zbog
vremenske prognoze koja je najavljivala veliki pljusak, ali to je trebalo izvesti polako. Nisu
željeli da stoka izgubi na težini prije nego što je prodaju po kilaži. Gubitak od samo pola
kilograma po grlu mogao je značiti razliku između gozbe i teškoga gladovanja na ranču
MacKenziejevih.
Nakon pola sata, melodično zviždukanje njegova brata signaliziralo mu je gdje se
nalazio, neposredno iza izbočine velike litice, ispod nekolicine visokih stabala. Mack je
daleko odmaknuo s premještanjem stoke pa je jahanje Ianu potrajalo znatno duže od
očekivanoga. Dopustio je svojemu konju da sam bira put među šipražjem i krupnijim
kamenjem, njegove čvrste noge i mišićavo tijelo bili su dobro prilagođeni neravnom
terenu tog područja.
- Hej, Mack! - zazvao je Ian, dajući do znanja da je to on, kako ne bi prestrašio svojega
brata ili njegova konja.
Zviždanje je u trenu prestalo. - Hej, Iane - stigao je odgovor, iako manje oduševljenim
tonom.
Ian je jašući zaobišao veliku prepreku i zatekao brata u sedlu, zagledanog u
božanstvenu dolinu koja se protezala ispod njih. Uzde su mu bile labavo vezane oko roga
sedla. Njegove kožnate nogavice koje je nosio preko hlača doimale su se starima poput
Biblije. Ian je pomislio kako će bratu za rođendan kupiti nove.
- Nikada se neću zasititi ovoga pogleda - rekao je Mack, počesavši se po znojnoj glavi
i pomičući na taj način svoj kaubojski šešir bež boje, dok mu se poduža tamnosmeđa kosa
kovrčala na zatiljku. Snažni mišići nadlaktice napinjali su se i pomicali, privlačeći
pozornost na njegov preplanuo ten nastao radom bez košulje. - Zašto bi netko uopće
poželio živjeti negdje drugdje? - Prestao se češkati po glavi i spustio ruku na bedro.
Okrenuvši se prema svojemu mlađem bratu, uputio mu je pogled koji bi Iana navodio da
moli za oprost dok su bili mlađi.
Ian je razdražljivo uzdahnuo. - Neki ljudi nalaze i druge stvari za koje vrijedi živjeti, a
ne samo obavljanje rančerskoga posla i nastavljanje stare zamorne tradicije.
Mack se okrenuo licem prema bratu i njegove blistave svijetloplave oči zasjale su
ispod šešira. Bio je to onaj stari klasični pogled markantnoga kauboja sa Zapada zbog
kojega su sve djevojke u gradu bile uspaljene i uznemirene. Ian je cijeli život proveo
gledajući kako njegov brat pognute glave bježi od gotovo svih njih. Što se njega ticalo, bila
je velika sramota to što je njegov brat bio ne samo prokleto svojeglav nego i previše
izbirljiv. Nijedna od djevojaka u Baker Cityju nije mu dosad odgovarala pa je ostao
poprilično bez kandidatkinja. Čak ni Hannah Pierce, koja se oduvijek motala u blizini
njegova brata i bila prava napast još od srednje škole, nije imala nikakva izgleda, ma koliko
ona voljela misliti da jest.
- Stare zamorne tradicije? - mrštio se Mack. - Daj, Iane, nije pošteno. Ta tradicija te
odškolovala, da ne spominjem kako ti je omogućila da u velikom stilu oženiš Ginny, baš
onako kako je ona to oduvijek željela. - Ponovno se okrenuo prema predivnoj dolini i

~ 13 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

namjestio u sedlu. Koža je zaškripila kad se pomaknuo. Posegnuvši rukom u rukavici

dohvatiti uzde, ponovno je zazviždao melodiju Rascal Flattsa ˝I'm Movin' On˝.
Ianu je ta melodija bila dobro poznata. Njihova majka slušala ju je svakoga dana,
gušeći se u tuzi zbog odlaska svojega mlađeg sina u veliki grad. Ian je odmahnuo glavom.
Portland, u saveznoj državi Oregon, bio je gradić u odnosu na to kako gradovi mogu biti
veliki, ali cijela njegova obitelj ponašala se kao da on odlazi u Veliku Jabuku i da ga nikada
više neće vidjeti. On i njegova buduća supruga već su im obećali dolaziti u posjet na svaki
veliki praznik i dva tjedna za Božić, ali to nije nimalo pomoglo ublažiti majčinu patnju. Nije
prestajala govoriti o još nerođenom unuku kojega nikada neće vidjeti.
- Kupio sam ti danas kartu - rekao je Ian. - Došao sam ti to reći kako bi imao vremena
spakirati se i istuširati prije nego što krenemo u Boise. Zrakoplov polijeće u četiri pa ondje
moramo biti najkasnije do tri.
- Reko sam ti. Ne idem. Moram premjestiti stoku do sljedećeg tjedna.
- Boog se već ponudio da će on to obaviti. Svakako ti je dužnik pa ga pusti da to učini.
Osim toga, potreban si mi. Možeš jednom uzeti predah. Deset godina nisi bio na odmoru.
Mack je potaknuo svojega konja da krene naprijed, stežući ga nogama i cokćući. -
Potreban sam ti? U Vegasu? Odmor? Aha, malo sutra. - Konj je prošao pokraj stabala duž
travnate površine ispod visokoga brijega... koji je bio tek obično ispupčenje naspram
planina u daljini.
Ian je nježno podbo konja, koji je jurnuo naprijed i prepriječio put bratovu konju.
Mack se namrgodio: - Hej, prekini. Znaš da se u ovom trenu nemam vremena igrati s
tobom. Prestani se glupirati.
Ian se osmjehnuo i naglo okrenuo konja kako bi stisnuo svojega brata i prisilio ga da
reagira. Ta hladna ravnodušnost nikamo ga nije vodila. Izazov je bio jedini način da
probudi brata i uključi ga u svoj život dok je još živio u Baker Cityju. Ian je tu momačku
zabavu u Vegasu vidio kao Mackovu posljednju priliku da ode iz toga grada i vidi malo
svijeta prije nego što se pretvori u pustinjaka, poput njihova oca. Imao je dvadeset pet
godina, a ponašao se kao da mu je pedeset. Odgovoran. Zreo. Gotovo sve vrijeme ozbiljan.
Ian je osjećao kako život otječe iz njega samo gledajući brata u sedlu.
- Kladim se da te mogu pobijediti do vrha onoga brijega. - Ian je podigao bradu, znajući
da njegov brat neće moći odoljeti izazovu. Mack je uvijek morao najbrže jahati, najviše
skočiti uvis i najglasnije zviždati. Uvijek se morao s nekim nadmetati i uvijek je to
uspijevao činiti u stilu Hladnokrvnog kažnjenika3 i nitko nije u potpunosti shvaćao koliko
mu je značilo uvijek biti najbolji. Prikriveni ego. Kod Macka MacKenzieja radilo se
isključivo o prikrivenom egu.
- Kada namjeravaš odustati, Iane? Znaš da si na prokletom konju spor poput
Metuzalema. Prazna priča bez pokrića. Zato i želiš pobjeći u grad, da nitko ne dozna za
tvoju sramotu. - Cerekao se. - Ondje možeš pješice kamo god trebaš ići i zaboraviti na ove
prokleto neugodne četveronožne životinje.
Ian je zakolutao očima na te otrcane izreke kojima se njihov otac koristio još prije
njihova rođenja. Bilo je zastrašujuće kako su prešle na Macka sada kada se ogrtao plaštem
upravitelja ranča. - Ne, nisam spor kao Metuzalem. Brži sam od tebe, što ti mogu i dokazati.
Zašto to ne pokažeš djelom, a ne samo riječima? Utrkuj se sa mnom do vrha onoga brijega.

3
Film ˝Hladnokrvni kažnjenik˝ - u izvorniku ˝Cool Hand Luke˝, iz 1967. (Nap. prev.)
~ 14 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Mack ga je pogledao ispod oka, spustivši pogled na konja pod Ianovim sedlom. Potom
je pogledao prema brijegu uz koji su se morali popeti i preletio pogledom preko krajolika
između toga mjesta i onoga na kojemu je stajao njegov konj.
- U što se kladimo? - upitao je Mack, ponovno se promeškoljivši u sedlu i čvršće
stežući uzde, neznatno ih skraćujući.
Ian se nacerio, znajući da mu je pobjeda bila nadohvat ruke.
- Pobijedim li, ideš u Vegas. Nema kurvanjskog izvrdavanja, nema cviljenja, nema
nikakvih isprika. Pit ćeš, kockati i malo izigravati ženskara. Ne previše... samo malo.
Macku je vilica nekoliko puta zaigrala dok je stiskao zube, ali nije se usprotivio.
Naprotiv, smijuljio se. - A ako ja pobijedim, ostaješ do proslave mamina rođendana.
Ianov je osmijeh nestao. - Ma daj! Nije pošteno! Znaš da moram početi raditi u
Portlandu prije toga!
Mack je slegnuo ramenima. Prvi put toga dana iskreno se osmjehnuo. - E, to nije moj
problem, braco. Učini ono što moraš. - Nastavio je bezbrižno i nonšalantno, kao da nema
nikakvih briga na ovome svijetu. - Ne moram se danas utrkivati. Znaš da ću ti ionako
naprašiti tur.
- Zajebi to - rekao je Ian, udarivši snažno svojega konja i lupivši ga po stražnjem dijelu
dugačkim krajem uzde. - Hejaaa! - Životinja se naglo trgnula, umalo ga zbacivši iz sedla.
Noga mu je izgubila uporište u stremenu, ali nije mu preostalo ništa drugo doli izdržati i
nadati se najboljem.

~ 15 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

ČETVRTO POGLAVLJE
Mack nije tratio vrijeme, nego je natjerao konja u trk, poput metka. Njegov mlađi brat
ga je preduhitrio, krenuvši prije njega, ali to nije bilo važno. Mack je u tome kraju bio neka
vrsta legende kada je u pitanju jahanje i vještine iznalaženja prečice. Nazivali su ga
opuštenim jahačem, tipom koji je udobno sjedio u sedlu i, bez obzira na nakane svojega
konja, sve rješavao s lakoćom. Od svoje pete godine nije pao s konja i nije bilo žive krave
ni bika koji su uspjeli pobjeći njegovu konju i lasu ili nadmudriti ga. Uskoro je jahao
usporedno sa svojim mlađim bratom.
- Hejaaa! - povikao je, uglavnom zbog svojega brata, što je, po svemu sudeći,
nadahnulo i njegova konja. Ostavio je Ianovu kobilu daleko iza sebe, preskočio omanju
hrpu kamenja i potok koji je tekao posjedom i prizemljio glatko na drugu stranu, ne
usporivši nimalo tempo, te jurnuo uz brijeg.
Mack je na vrhu brijega tako snažno zakrenuo konja da se pastuh propeo na stražnje
noge i zarzao, što je odjeknulo cijelom dolinom. Macku je to bilo uobičajeno pa se ležerno
nagnuo naprijed, pričekavši da konj ponovno stane na sve četiri i smiri se. Potapkao je
konja po vratu, zahvaljujući mu šaptom za izvrsno obavljen posao.
Kad je Ian dogalopirao uz brijeg, znoj mu je tekao niz lice crveno poput paprike, a
njegovoj kobili pjenile su se žvale. - Dođavola, Mack! Zašto si to učinio? Znaš da prije
desetoga moram biti u Portlandu. - Njegov konj usporio je u kas i Ian je neudobno
poskakivao u sedlu. Nije bio stvoren za obavljanje rančerskoga posla.
Mack se ponovno osmjehnuo. Bilo mu je žao konja. - Ne krivi druge za svoj neuspjeh.
Znaš da će mama biti oduševljena zbog toga što njezin sinčić ostaje. Samo joj nemoj reći
da je to zbog toga što si izgubio okladu, jer ću ti naprašiti tur,
- Trebao bih, ali neću - mrštio se Ian. - Seronja si, to ti je jasno. Kako se mogu dobro
zabaviti na svojoj momačkoj večeri kad moj kum neće biti na njoj?
- Uvjeren sam da ćeš ti već pronaći način kako. - Mack je naglo zaokrenuo svojega
konja i počeo se spuštati niz brijeg. - Čuj, moram naći ono nekoliko zalutalih grla. Želiš li
zaraditi za život ovdje i pomoći mi u tome?
- Ne, ne želim ti biti ispomoć. Već sam svoje zaradio, a sada moram poći istuširati se.
Već drugi put danas, što imam zahvaliti tebi. Moram stići na zrakoplov.
- Vidimo se kada dođeš doma - rekao je Mack, ne osvrćući se.
- Karta se ne može vratiti! - povikao je Ian za svojim bratom koji mu je bio okrenut
leđima.
- Nisi je ni trebao kupiti - uzvratio je Mack.
Mack je natjerao konja u kas, požurivši obaviti posao. Želi li stići na taj zrakoplov i
otići na momačku večer svojega mlađeg brata, treba se istuširati najkasnije do jedanaest i
trideset.
Osmjehnuo se pri pomisli na izraz Ianova lica dok bude gledao Macka kako ulazi u
zrakoplov. On i Ian nisu više bili djeca, ali to nije značilo da Mack i dalje nije uživao u
zadirkivanju svojega brata svaki put kad se za to ukazala prilika. Vegas sasvim sigurno
nije bio mjesto za zabavu kamo bi on išao iz bilo kojeg razloga, ali nije mogao svojega
mlađega brata tu posljednju momačku večer samačkog života ostaviti na cjedilu, je li
mogao? Osim toga, otići će onamo i vratiti se kući za dva dana, pa bez ikakvih problema
~ 16 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

ponovno biti u sedlu. Zadatak mu je bio samo držati svojega jogunastog mlađeg bracu na
oku, paziti da ne upadne u nevolju i pobrinuti se za to da se vrati kući na vrijeme za
ženidbu sa svojom ljubavi iz djetinjstva. Neće biti teško držati se podalje od nevolje. Cijeli
mu je život to polazilo za rukom.

~ 17 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

PETO POGLAVLJE
Ajme! Daj, molim te, pogledaj ovo - uskliknula je Kelly. Naglo se okrenula licem prema
Candice, gotovo ne mogavši kontrolirati cerek koji joj se pojavio na licu. - Jesi li ti to
učinila?
Candice se nacerila poput Cerigradske mačke. - Naravno. Kome bi drugome palo na
pamet smjestiti te u božanstveni bogatunski skupi apartman tijekom tvoje djevojačke
večeri osim moi?
Nježno sam je potapkala po nadlaktici. - Što bi to trebalo značiti? - Spustila sam torbu
čim sam ušla kroz vrata.
- Ah, ništa... osim da bismo, da je planiranje bilo prepušteno tebi, vjerojatno sada
večerale negdje u Olive Gardenu i do deset se već vratile kući.
Odmahnula sam glavom prema njoj. - Imaš sreće što si trenutačno u visokim
potpeticama.
Podignula je prste i prekrižila ih. - Drži se podalje. Ne želim da uzdrmaš moju
maternicu. Imam planove večeras. Glasno sam se nasmijala. - Što tvoje?
Zašmrcala je, neznatno podigavši bradu. - Moju maternicu. Svakoga mi dana treba
stići mjesečnica, ali želim je pokušati odgoditi što je moguće dulje. Ne volim se seksati s
nekim za jednu noć kad imam mjesečnicu.
Načinila sam grimasu, nastojeći se snaći u kaljuži njezinih misli kako bih uspjela
dokučiti na što je zapravo mislila. - Znači, po tvojoj ću teoriji, ščepam li te, prodrmati tvoju
maternicu i potaknuti mjesečnicu?
Točno tako - osmjehnula se, ponosna na sebe.
U nevjerici sam odmahnula glavom. - Ti si doista trebala ići u medicinsku školu. S
takvim teorijama trebala si biti nešto drugo.
- Andie, ne tjeraj me da vadim svoje škare.
- To ti baš i nije neka prijetnja - rekla sam, prelazeći prostorijom u potrazi za škarama.
- Zrela sam za šišanje.
Candice je katkada možda bila prava praznoglava guska, ali bila je vraški dobra
frizerka. Najbolja u svojoj branši, što se tiče bojenja i šišanja. Nakon što je uspjela
nagovoriti roditelje da joj plate četverogodišnji studij modnog dizajna na Sveučilištu
Florida, otkantala je tržište rada i upisala školu za kozmetičarke. Nisu imali ništa protiv.
Ali nitko nije mogao spriječiti Candice kad ona nešto naumi. Doista bih trebala češće
odlaziti u njezin salon, ali uvijek imam previše posla. Posljednje tri godine, sve otkad sam
diplomirala i postala odvjetnica, moja frizura za izlazak bio je dosadni konjski rep.
Brzo je dograbila torbu koja je stajala na obližnjem stolcu. - Idi smoči kosu. Tjednima
umirem od želje da se dočepam te tvoje raskuštrane kose. Ma što tjednima, mjesecima.
Godinama.
Kelly se nasmijala. - Baš mi je drago što toliko uživa u svojemu poslu, a tebi?
Odmahnula sam glavom odlazeći prema kupaonici. - Ništa neću reći. Vidim koliko su
joj škare oštre, a željela bih da mi uši ostanu na mjestu. - Jedva sam čekala dopustiti
Candice da se pozabavi mojom kosom. Zašto ne uživati u mini odmoru i mini tretmanu

~ 18 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

uljepšavanja kad sam već tu. Nikada si tako nisam ugađala doma. Oduvijek sam bila previše
zauzeta poslom.
Dok sam močila kosu shvatila sam da to šišanje nije imalo veze samo s potrebom da
skratim kosu. Bilo je više simbolično. Kada sam završila i kada mi je kosa bila umotana u
ručnik navrh glave, izvukla sam iz džepa mobitel i ponovno pročitala poruku koju sam
dobila od Lukea, pokušavajući nadahnuti samu sebe.
- Zbogom. Sretno ti bilo.
Zaklopila sam mobitel i odložila ga na pult, piljeći u nj kao da je zmija. Donositelj
ružnih vijesti. Izdajica. Duboko sam udahnula i sporo izdahnula, nastojeći se pribrati. Bilo
je vrijeme izbaciti naplavine iz života. Preuzeti kontrolu. Za promjenu, ponašati se
smionije i snažnije. Bila sam buldog u sudnici. Nikada nisam popuštala dok nisam iscijedila
i posljednji argument u vezi s nekim predmetom. Odvjetnici su se bojali ići protiv mene,
čak i onda kada su imali posve nepobitne slučajeve. Ali kada se radilo o mojemu privatnom
životu, bila sam posve zbrkana. Janje za svakoga muškarca koji je iznutra bio lav.
Prožvakali bi me i ispljunuli, što sam im ja, kao pravi pravcati slabić, jednostavno
dopuštala. Luke je bio posljednji u nizu doista pogrešnih odluka o ulasku u vezu. Zbilja,
čak bi i Kellyn Jednomudi bio korak ispred mene.
Skinula sam ručnik i četkom koju mi je Kelly donijela prošla kroz mokru kosu, piljeći
u vlastiti odraz dok sam razmišljala o tom neplaniranom odmoru. Bila sam u noćnom
izlasku s curama, vrlo daleko od doma. Možda bih večeras posve nova izgleda mogla
zakoračiti u vrelinu noći u Las Vegasu i biti neka posve druga djevojka. Iako će to potrajati
samo jedan dan i jednu noć, zamisao mi se učinila gotovo magnetski privlačnom. Bila sam
u stranoj zemlji u kojoj me nitko nije poznavao. Mogla sam činiti što me volja, i ako me ne
uhite, vratiti se slobodno kući i ponovno već u ponedjeljak biti sjajna odvjetnica.
I bez partnera. Bit ću bez partnera, ali to bi se moglo promijeniti. Probala sam se
osmjehnuti samoj sebi. Imam izbor: nisam ružna usidjelica koju očekuje samotan
usamljenički život. Nagnula sam se prema zrcalu, procjenjujući svoje dobre strane:
zelenkastosivkaste oči, smeđa kosa s prirodnim pramenovima, visoke jagodične kosti,
pristojna brada i savršen nos, ili kako mi bi mi moja baka uvijek znala reći... ni premalen
ni prevelik. Grudi mi nisu velike kao u Candice, ali moje su, domaće. Većina dečki koje sam
imala rekli su da je moj najbolji adut iza mene. Okrenula sam se, pokušavajući je vidjeti.
Svoju veliku srcoliku stražnjicu. Pogledala sam svoje nago tijelo iz profila. Opisala bih se
kao žena s oblinama. Dok sam bila tinejdžerica, mnoge sam godine provela u želji da
izgledam više poput dugonoge manekenke, čvrsta mišićava trbuha, ali u posljednje
vrijeme počela sam se sve više diviti svojoj ženstvenoj silueti. S odobravanjem sam
kimnula prema svojemu odrazu i ponovno se okrenula licem prema zrcalu. Ako neki tip ne
zna cijeniti to što imam za ponuditi, slobodno može produžiti dalje.
Preda mnom je bilo još vremena. Imala sam samo dvadeset pet. Moji su planovi bili
još uvijek na putu do ostvarenja, iako Luke više u njima nije sudjelovao. Mlađi partner do
početka sljedeće godine. Udaja godinu iza te. Djeca nekoliko godina nakon toga. A onda
puno partnerstvo u tvrtki. Bum! Gotova sa svim težim stvarima do trideset pete, a nadalje,
nakon toga, samo glatka plovidba.
Pogledala sam u svoju mokru kosu u zrcalu i slegnula ramenima. Kosa mi je bila
desetak centimetara ispod ramena i narasle šiške škakljale su me po očima. Mnoštvo je
riba u moru. Sigurno postoji neka koja će me poželjeti i kojoj će se moj životni plan učiniti
privlačnim. Plan je bio savršen... u to sam bila sigurna. Pomno sam ga isplanirala i više od
jednoga desetljeća radila na tome da ga ostvarim. Bilo je to životno putovanje u kojemu bi
~ 19 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

milijuni tipova voljeli sudjelovati. Sada mi je još jedino bilo preostalo naći pravoga. Onoga
koji će ostati. Nisam se obazirala na utvare koje su se pokušavale izdići iz moje prošlosti i
progoniti me osjećajem očaja koji sam se silno trudila ostaviti iza sebe. Poštedite me danas,
ružna sjećanja. Danas sam nepobjediva i danas ću se zabaviti.
Kad sam ušla u drugu prostoriju uočila sam da su obje, Candice i Kelly, vani na
balkonu s pićem u ruci. Pridružila sam im se i u trenu ostala bez daha kada me svom
snagom zapuhnula snažna vrelina. Imala sam osjećaj da ulazim u otvorenu pećnicu
postavljenu na četiristo pedeset stupnjeva. Uzela sam piće iz Candiceine ruke. - Moj moto
je nemoj piti i šišati. - Povukla sam dobar gutljaj i umalo povratila koliko mi je alkohol
užario grlo.
Kelly se nasmijala prije nego što je podignula čašu prema meni pa i sama povukla
dugačak gutljaj svojega koktela.
- Ajme, majko mila - rekla sam. Glas mi je bio silno napet.
- Što je to bilo? Tekućina za upaljač? Jesam li ja to upravo popila tekućinu za upaljač?
- Nekoliko sam puta glasno otpuhnula i kao znak upozorenja podignula ruku. - Da se netko
nije usudio upaliti šibicu. Puknut ću, sagorjeti ili tomu slično.
Candice je moju zabrinutost odagnala odmahivanjem rukom.
- To se dogodi samo onda kada zadržiš plin. Dodi i sjedni. - Pokazala je na stolicu
ispred sebe.
Ruka mi se zaledila na pola puta ponovnog prinošenja čaše usnama. - Uhhhh, što je
ovo?
Kelly je također stajala posve ukipljeno i licem joj je preletio zbunjen izraz.
- Čula si me - rekla je Candice, zvučeći vrlo uvjerljivo. - Ako zadržavaš plin, ako ne
pustiš vjetar, možeš spontano sagorjeti. - Pogledala nas je kao da smo kakve glupače. - To
je medicinski dokazano, činjenica - potražite i provjerite.
- Opet. Ponovno podsjetnik na to kako si protratila sve svoje talente kad se nisi
upisala u medicinsku školu. - Odmahnula sam glavom, izražavajući pravo zaprepaštenje. -
Smijem li upitati gdje si tu činjenicu naučila?
- Zašto pitaš? - javila se Kelly, uzdahnuvši. - Znaš da ti se odgovor neće svidjeti.
- Ako baš moraš znati, vidjela sam to u South Parku - rekla je Candice, isturivši bradu.
- U South Parku? - upitala sam bezizražajno. Podignula sam prst, oponašajući da
čistim uho. - Sada doznajemo znanstveno dokazane medicinske činjenice iz epizode South
Parka? - Candice me znala često zaprepastiti. Ovo je bio jedan od onih trenutaka u kojima
sam se zapitala kako ona uspije preživjeti jedan jedini dan, a da je ne pregazi automobil ili
netko na biciklu. Ili tek prohodalo djetešce na triciklu.
- Hej, reci ti što hoćeš, ali oni u toj emisiji prikazuju mnogo situacija iz stvarnoga
života i obrađuju ih na način da ljudi o tome govore. - Gurnula me u rame. - Sjedni. Moram
sada izvesti tu čaroliju. - Podignula je uvojak moje kose. - Očajnička vremena zahtijevaju
očajničke mjere.
- Očajničke? - zavapila sam, imajući osjećaj da sam upravo propala u zečju rupu. -
Hvala Bogu, bila je bolja s kosom nego u poznavanju medicine, jer bih u protivnom
ozbiljno nadrapala. Povukla sam još jedan gutljaj vatrene vode.
- Da, očajnički, s velikim početnim slovom O. Upravo te nogirao netko sjeban u glavu.
U Vegasu si. - Bacila je pogled na svoj sat. - Osam je sati i još uvijek si trijezna. - Stavila je
prste na dno moje čaše i gurnula mi je prema licu. - Iskapi to, sestro mila. Opusti se i
~ 20 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

dopusti Velikoj Candice da te uljepša. Pomoći ćemo ti da večeras nađeš novoga muškarca.
Nekog strastvenog! - Pomalo suludo se hihotala.
Ispružila sam ruku, dohvativši Kellyne prste. - Moli za mene, Kells.
- Oče naš, koji jesi na nebesima... - započela je, utopivši završetak rečenice u gutljajima
pića. Pogledala je u križ kada ju je tekućina zapekla klizeći joj niz grlo, ali to je nije
spriječilo da samo nekoliko trenutaka potom ode po još.
Sklopila sam oči i ispila ostatak svojega koktela te drugu rundu pića koju mi je Kelly
natočila u čašu, osluškujući ono štric, štric, štric, zvuk Candiceinih škara uz svoje uho.
Molila sam se samo da ne izgledam poput Pink kada završi, jer sam kratke kose izgledala
poput kakva čovječuljka.
Misli su mi odlutale k Lukeu. Zbog Candiceina kretanja oko mene dok me šišala,
potpuno sam se opustila i isključila. Možda je tom osjećaju lebdjenja pridonio i koktel, ali
nisam mu se opirala.
Zašto sam se nastavila viđati s tim govnom nakon što mi je darovao onaj poklon-bon
za liposukciju? A tek ono s varanjem? Nije poljubac ništa strašno, ali neko sam vrijeme
mislila da je tu bilo i nešto više od toga. Nikad ga nisam prisiljavala da mi kaže nešto više,
zato što nisam željela znati istinu. Zašto? Zato što bi mi pomrsila planove. Moje lude
planove. Jesam li bila toliko odlučna provesti ih u stvarnost da bih i nekog starca na silu
ukalupila u njih. Očito. Baš deprimirajuće. Nisam čak ni Kelly ni Candice rekla sve što se
imalo za reći u vezi s Lukeom. Za sve one trenutke kada je iznosio komentare o mojim
bokovima. O tome kako me uvijek pokušavao uvjeriti da postanem plavuša i nagovarao na
povećanje grudi. Dovoljno su ga mrzile i bez mojega dodatnog dolijevanja ulja na vatru.
Došlo mi je da zaplačem pri pomisli na to koliki sam dio sebe izgubila u posljednje tri
godine. Zaboravila sam što znači biti snažan, spontan i neustrašiv. Dopustila sam Lukeu
da me pokori, samo zato da me ne bi ostavio. Samo zato da bismo se mogli vjenčati i imati
djecu. Bože, kako mogu biti tako jadna?
Iz razmišljanja me prenula Candiceina izjava: - Uh, iscrpilo me! - rekla je, odlažući
škare na stol pokraj stolca na kojemu sam sjedila. - Vidi! Novo, poboljšano izdanje Andie
Marks. Partijanerica je u palači.
- Palači za partijanje - rekla je Kelly, podigavši svoje piće. Ruka joj se pomalo
kolebljivo zanjihala. - Partijanerica je u palači za partijanje. Ovo je palača. - Rukom je
prešla po prostoru ispred sebe dok se okretala oko svoje osi pa nije bilo jasno misli li
pritom na hotelsku sobu ili na sam Las Vegas.
Stajala sam pomalo nestabilno na vlastitim nogama. - Opa! Vrti mi se.
- Donesi joj još jedno piće - rekla je Candice, pružajući moju čašu Kelly.
- Još jedan koktel stiže odmah! - Kelly je projurila pokraj moje stolice prolazeći u
hotelsku sobu.
- Bolje će joj biti da uspori jer će izgorjeti prije nego što zabava doista otpočne - rekla
sam, ušavši u prostoriju iza nje. - Trebam li ja ovo osušiti ili učiniti nešto drugo s tim? -
upitala sam, opipavši svoju još uvijek mokru glavu.
- Prvo se moraš istuširati. Najprije otresi sve te dlake sa sebe i odjeni ono što
namjeravaš nositi večeras. Na kraju ću ti ja na brzinu isfenirati kosu pa možemo na večeru.
Spustila sam pogled na svoje traperice i lepršavu bluzu. - Ovo sam mislila nositi.

~ 21 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Candice je zacoktala prema meni. - A, ne-ne, ne-ne-ne, ni u kojem slučaju nećeš nositi
tu boemsku odjevnu kombinaciju za noćni izlazak u grad. Ne. Haljina. Uska crna haljina. I
visoke potpetice.
- Ali nisam je ponijela - napućila sam usne, osjećajući se poput Pepeljuge okružene
svojim lijepo odjevenim polusestrama.
- Nema razloga za zabrinutost. Donijela sam rezervnu - rekla je Candice. - Ne brini se,
složit ću već nešto za tebe dok se budeš tuširala.
Pogledala sam ravno u njezina prsa. - Ne mogu ući u tvoju odjeću, Candice. Mogu
jedino ako zaguram cijelu rolu toaletnoga papira u grudnjak, što svakako neću učiniti.
Stoga me nemoj ni pokušavati nagovoriti na to. - Zaškiljivši, zaprijetila sam joj prstom,
kako bih joj dala do znanja da se ne šalim s tim. Ne bi me začudilo da me pokuša prisiliti
da nečim napunim grudnjak. Jednom je to učinila dok smo još studirale, pa je spontano
natjecanje u mokrim majicama kratkih rukava na zabavi na kojoj smo bile neslavno
završilo. Zapravo, doživotno su mi ostali ožiljci. Nikada više nisam mogla pogledati u
smotuljak toaletnoga papira, a da pritom ne vidim namočene grudi koje ispadaju iz majice
i padaju na tlo pokraj nogu.
- Samo ti pođi istuširati se, a ostale pojedinosti prepusti meni, može? - Njezin smiješak
bio je previše opasan da bih ostala smirena, ali odjednom sam shvatila da moram piškiti
pa sam je ostavila da stoji ondje sa svojim opakim planovima, jer bilo mi je važnije
isprazniti mjehur.
- Neću gurati toaletni papir u grudnjak. Neću - mrmljala sam, odlazeći prema zahodu.

~ 22 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

ŠESTO POGLAVLJE
Natjerao si me da prevalim sav taj put, a nije ti palo na pamet rezervirati hotel? -
Mack je odmahivao glavom prema svojemu mlađem bratu. Dvojica Ianovih prijatelja, koji
su stajali iza njega, bili su previše zaokupljeni promatranjem oskudno odjevenih žena u
prolazu da bi bili zabrinuti zbog toga što nemaju sobu u kojoj će te večeri prenoćiti.
- Otkud sam mogao pretpostaviti da će tu biti tako krcato? - mrštio se Ian, prebacujući
svoju torbu preko ramena. - Izgledalo je da u ovome gradu ima tisuću hotela.
- Hajdemo - rekao je Mack, pomaknuvši neznatno šešir na glavi. Ovaj put radilo se o
nervoznoj gesti, a ne o češanju znojne glave koja ga je zasvrbjela. - Hajdemo barem vidjeti
možemo li nagovoriti nekoga od ovih nosača da nam pripazi na torbe dok nešto
prezalogajimo.
Nakon pola sata sjedili su za stolom za četvero, uronjeni u tanjure do vrha natrpane
svime jestivim što se moglo naći na švedskom stolu. Torbe su im bile zaključane u sobičku
neposredno iza recepcije, dok je potvrda kojom su ih mogli podići sigurno počivala pod
Mackovim šeširom.
- Čovječe, u životu nisam vidio toliko hrane na jednome mjestu - rekao je Bo, Ianov
najbolji prijatelj iz osnovne škole.
- To ti je zato što cijeli život nisi mrdnuo dalje od Bakera - rekao je Ian. - Švedske
stolove poput ovoga imaju diljem Portlanda. - Ubacio je u usta golem zalogaj salate od
krumpira, ne dopuštajući da ga to spriječi u razgovoru. - Gle, ovdje u Vegasu ipak je
drukčije. Imaju sve vrste hrane, morske plodove, odreske, indijsku hranu, vegetarijansko
smeće. Svatko može doći u Vegas i dobro se zabaviti. - Podigao je pogled prema svojemu
bratu prije nego što je na vilicu nabo poveći komad govedine. - Čak i Mack, Ianovi prijatelji
smijuljili su se.
- Samo se vi smijte, dečki, ali ja sam ovamo došao poslom. Imam ja svoje planove. -
Mack je odgrizao zalogaj prekuhanoga odreska i lecnuo se. - Isuse, Marijo i Josipe, ovo bi
trebao biti sušeni goveđi odrezak. Sjećaš se onoga koji si jedne godine spravio s mamom,
onog od srnetine? - Bockao je komad mesa koji nije namjeravao pojesti. - Ovo ovdje još je
gore.
- Uh, ja se sjećam - rekao je Dillan, drugi Ianov prijatelj. - To ni pas ne bi pojeo.
Mack je odgurnuo tanjur od sebe i iskapio pivo. - Imam spojak kod kockarskih stolova
za igru ajnca. Požuri! - obratio se Dillanu udarivši ga laktom u rebra.
- Nećeš li nas pričekati? - upitao je Ian, pogledavši prvo u brata, a potom u svoj
poluprazan tanjur.
- Šališ se? Poznajući te, sigurno ćeš još triput prići švedskom stolu prije nego što
završiš s jelom. Krenem li odmah, dobit ću tisuću prije nego što završite s desertom.
Ian je frktao: - U redu, gospodine kockaru na visoke uloge, idi onda sam kad si seronja.
Nakon što rasturimo švedski stol, doći ćemo potražiti te. Samo nemoj napuštati ovaj
hotelski kasino. - Zabo je vilicu kroz pet slojeva različite hrane koju je strpao u usta. Obrazi
su mu bili napuhani dok se silno trudio sve to sažvakati.
- Ne pada mi na pamet - rekao je Mack i ustajući dobacio nešto novca na stol. - Ja
častim večerom. Ostavite mjesta za pivo. Vidimo se za stolovima.
Ležerno se uputio prema kockarnici, zabacivši svoj najbolji kaubojski šešir na zatiljak.
~ 23 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

SEDMO POGLAVLJE
Večera koja se sastojala od salate i jednog grisina i nije bila baš neka gozba, ali u uskoj
crnoj haljini koju sam imala na sebi i s onim glupim umetcima od gela za povećanje grudi
koje mi je Candice uspjela ugurati u grudnjak, nekakva normalna večera mi, sve da sam je
i htjela pojesti, nikako nije mogla stati u želudac. Zapravo sam bila previše nervozna da
bih i toliko pojela. Shvatila sam da žestoka tekuća dijeta kojoj sam se nakon sisanja
podvrgnula trenutačno više odgovara mojemu ukusu.
- Bože, pojela sam samo tu glupu salatu, a imam osjećaj da će mi šavovi popucati na
toj glupoj haljini. - Hodala sam na potpeticama višim od onih na kakve sam bila navikla,
zahvaljujući Kelly i tome što je nosila isti broj cipela kao ja. - Cure, vi ste se ovom odjevnom
kombinacijom urotile protiv mene. Nemojte misliti da ću vam to tek tako zaboraviti.
Imamo u budućnosti u planu barem još dvije takve djevojačke večeri i osveta će biti moja
kad taj trenutak dođe. - Zabacila sam kosu unatrag, nastojeći ostati ozbiljna. Frizura je
doista učinila da se osjećam lijepom. Bila je ista poput one kakvu ima Jennifer Anniston te
su mi obje, Kelly i Candice, rekle da sam to dobro izvela.
- Čemu sad to cviljenje? - upitala je Candice dok je nanosila ruž, posluživši se svojom
torbicom za šminku.
Kelly je štucala. - Nisam sigurna, ali mislim da opet prigovara zbog cipela. Ili možda
zbog haljine. Ne mogu više pratiti. Mozak me prestao služiti prije jednoga sata i tri
margarite. - Protrljala se po trbuhu i načinila grimasu. - Mogu li ja sad na spavanje?
- Ne, ne možeš. - Candice je uz škljocaj zatvorila torbicu sa šminkom i spustila je u
svoju malu ručnu torbu. - Upravo počinjemo. - Protrljala je ruke. - Onda, djevojčice, kamo
najprije? Poker? Automati? Kockice?4
- Moraš li obaviti nuždu? Jer moram i ja. Dobra zamisao. - Kelly je uhvatila Candice za
ruku, ali Candice ju je otresla.
- O čemu ti to? Nitko nije govorio o odlasku u zahod.
Kelly ju je namršteno pogledala, dok sam se ja tiho smijala. Voljela sam promatrati
svoje praznoglave frendice kako pokušavaju voditi zrele razgovore. Zbog onih nekoliko
koktela koje sam konzumirala nakon sisanja bilo mi je još zabavnije nego obično.
- Rekla si da ćeš ići pokenjati se, možeš me nazivati ludom koliko hoćeš, ali u mojemu
rječniku to znači da ćemo morati naći zahod. - Glupo se smijuljila gledajući u Candice, a
potom pogledala prema meni kolutajući očima.
- Da ti funkcioniraju moždane stanice, bila bi opasna - rekla je Candice. - Rekla sam
želiš li igrati igru kockicama, a ne da moram ići pokenjati se. Isuse, pa nikad ne koristim
tu riječ. Znaš da to ne bih rekla. Što je s tobom?
Odlučila sam spasiti svoju sirotu nakresanu prijateljicu prije nego što joj se još više
zavrti u glavi zbog nastojanja da shvati o čemu to Candice govori.
- To je igra, dušice. Kockarska. Baciš kockicu preko stola, a onda ti tamo neki tip sa
štapom za hokej gura i privlači žetone uokolo. Poput onoga na TV-u, kada onaj tip niže

4
Neprevodiva igra riječi: craps = kockarska igra koja se igra dvjema kockicama; crap =
sranje, govno. Kelly pogrešno shvaća značenje Candiceinih riječi pa dolazi do
nerazumijevanja. (Nap. prev.)
~ 24 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

uspjeh za uspjehom i zaradi hrpetinu novca, a ostali što je uokolo i kličući ga bodre dok on
baca kockicu.
Otkucavale su sekunde, a potom se iznad Kellyne glave upalila virtualna žarulja. -
Ahaaaaaaaaaaaa, misliš na iiiigru. To sada ima daaaaleko više smisla. Istina... nikad ne
kažeš pokenjati osim ako si u društvu ljudi na koje želiš ostaviti dojam, a onda tu riječ
kažeš umjesto posrati.
- Ne, ne kažem - usprotivila se Candice, doimajući se živčano ili možda pomalo
posramljeno.
- Kažeš, kažeš - rekla je Kelly koja nije ni zapazila Candiceinu promjenu raspoloženja.
- U redu, zaigrajmo onda to govno. Tu usranu govnastu kenjastu igru. - Hihotala se.
Candice je zakolutala očima. - Trebam li joj donljeti još jedno piće?
- I da i ne - rekla sam. - Da, zato što je ovo njezina djevojačka večer i zato što želimo
da se dobro osjeća i oporavlja od mamurluka, tako da nikada ne zaboravi ovo putovanje i
koliko je zabavno biti neudan, a ne, zato što mrzim kad ljudi rigaju. I sama rigam kad to
vidim. A ako još popije...
- ... rigat će - dovršila je Candice umjesto mene.
- Baš tako.
- Konobarice! - viknula je Candice, potrčavši za ženom s pladnjem.
Kelly i ja gledale smo za njom. - Što radi? - upitala je Kelly.
- Nabavlja nam piće.
- Nismo li već pijane? - upitala je, češkajući se po glavi. Zagladila sam kosu koja je
stršila kao posljedica njezine zbunjenosti.
- Ti jesi, a meni malo fali, ali ovo je tvoja zabava, seko, stoga moraš piti dok se ne srušiš
ili dok ne poljubiš nekog neznanca.
Kelly me užasnuto pogledala. Nisam u Las Vegas došla prevariti Mattyja.
- Onda ti je bolje da odmah počneš piti - rekla sam, pružajući joj jedan od koktela koje
nam je Candice donijela.
- Kako si to tako brzo donijela? - upitala sam je, zagledana u čašu, pitajući se ne pijem
li nešto što je našla pokraj automata.
- A što da ti kažem? Dekolte djeluje. - Candice je visoko podignula svoju čašu. -
Nazdravljam za to da večeras osvojimo veliki dobitak, a možda se i poševimo u Vegasu!
- Nazdravljam za udaju! - rekla je Kelly, podižući svoju čašu.
- Nazdravljam za udaju i ševu u Vegasu! - rekla sam, kucnuvši se s njihovim čašama i
iskapivši svoje piće u jednom golemom potezu od tri gutljaja.
Candice je pogledala Kelly. - Misliš li ti da ona zna što je upravo učinila?
- Ne. - Kelly se hihotala, srčući piće kroz slamku.
- Dosta, guske. Znate vi na što sam mislila. Kao da ću piti za udaju u Las Vegasu. Svašta.
To se nije nimalo uklapalo u moj životni plan ni u moju osobnost.
Čim sam popila piće i odložila čašu na obližnju policu, uzele smo se ruku pod ruku i
ušle u hotelski kasino. S obzirom na to da mi je sa svake strane bila po jedna prijateljica,
bilo je mnogo lakše hodati u Kellynim bijesnim cipelama pa nisam imala ništa protiv, iako
je to bila prilična smetnja ljudima koji su pokušavali proći. Svaki put kada bi nas netko
mrko pogledao, široko bih se osmjehnula i rekla: - Udaje se. Za pogrebnika. Ovo joj je

~ 25 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

oproštajna zabava. - Nato bi se prestali mrštiti. Kao da se radilo o nekakvoj čaroliji ili
nečemu sličnom u Vegasu. Bilo je nemoguće biti mrzovoljan.
Kada su restorani i predvorje ostali iza nas, zašle smo u mračniji prostor golemog
hotela. Kasino. Posvuda su cilikala zvona, bljeskala i treptala svjetla svih duginih boja i
tisuće ljudi vrzmalo se uokolo. U skupinama su bih automati među kojima su se nalazile
male staze kako bi se moglo proći i stolci su bili puni. Ljudi su ubacivali kovanice od 25
centa kao da sutra ne postoji, povlačeći ručke na aparatu čim bi novac upao na predviđeno
mjesto.
Sučelice odjeljku s automatima, na drugoj strani prolaza, nalazila se skupina stolova
čija je površina bila prekrivena zelenim filcom. Prvo što sam zapazila kada smo pošle u
tom smjeru bio je kaubojski šešir. A ispod njega, najljepši muškarac kojeg sam vidjela u
životu.
- O. Moj. Bože - rekla sam, uhvaćena kao u snopove traktorskih svjetala, ne mogavši
odvratiti pogled. Već sam bila podignula nogu, namjeravajući kročiti u tom smjeru, kada
me Candice zadržala.
- Ne osjećam se baš najbolje - rekla je Kelly, odvajajući se od mene. Bez razmišljanja
sam je pustila da se odvoji.
- Uh, sranje. - Pustila me i Candice pa sam se sada i sama malo zanjihala. - Hajde, Kelly.
Idemo. Ne želim da se izrigaš na taj njihov lijepi tepih. Molim te, nemoj se pobljuvati.
Mrzim kad bljuješ, jer to činiš odveć glasno.
Misli su mi jedva registrirale o čemu govore. Vidjela sam samo boga koji sjedi na
stolici pet-šest metara od mene. Traperice, košulja na kopčanje, kaubojski šešir, bradica od
tri dana, mišići koji su se nazirali ispod podvrnutih rukava njegove košulje, preplanuo, kao
da većinu dana provodi negdje na otvorenom.
- Smiri se, srce - rekla sam, ne obraćajući se nikome posebno, nego vjetru i božici
ljubavi koja je, u što sam bila poprilično sigurna, odaslala strijelu duboko u moja prsa.
Ispružila sam ruku i dotaknula kosu, nadajući se da je savršena.
- Ostani tu dok se pobrinem za nju - naredila je Candice, čiji je glas postajao sve tiši
dok se udaljavala. - Ne želim da je gledaš pa da i tebi bude zlo, jer će mi u protivnom cijela
večer biti upropaštena.
- Dobro, u redu - rekla sam odsutno, prilazeći kartaškom stolu kako bih izbliza mogla
vidjeti toga kauboja koji mi je oduzeo dah i mozak poslao na odmor na Mars.
Kad sam se već posve približila, prišla mi je konobarica koja raznosi koktele i
ponudila piće koje je netko platio, ali nije uzeo. Potvrdno sam kimnula i ispila pola koktela
prije nego što sam prišla stolu, nadajući se da mi to bogovi nude dar smišljen s posebnom
namjerom da mi omogući hrabrost potrebnu kako bih se obratila tome tajnovitom
muškarcu. Izgledao je kao da je upravo sišao iz reklame nekog časopisa, za Levi's, Boflex
ili tomu slično.
Došavši do mjesta gdje je sjedio za stolom, vršak posuđene cipele visokih potpetica
zapeo mi je za nešto na tepihu pa sam poletjela naprijed. Užasnuto sam promatrala kako
pružam ruku nastojeći zadržati ravnotežu i u mlazu prolijevam sadržaj čaše ravno na
muškarca koji je izišao iz mojih najpohotnijih snova.

~ 26 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

OSMO POGLAVLJE
Napola posrćući, napola trčeći, prišla sam izgladiti stvar. O, moj Bože, o, moj Bože, što
sam to učinila? Sadržaj moje čaše sada je kapao s vrha njegova šešira i klizio mu niz obraz
na košulju. Ustao je i zaprepašteno pogledao niz sebe.
- Koje sranje, iskreno mi je žao. O, moj Bože, što sam to učinila? O, moj Bože... - Umalo
u žurbi prolivši pića ostalima, dograbila sam sa stola hrpu ubrusa koje sam iskoristila da
obrišem tekućinu s njegova božanstvenog lica, izboranog zbog izloženosti raznim
vremenskim uvjetima. Izbliza je izgledao još bolje, za što bih još prije samo nekoliko
sekundi rekla da je nemoguće.
Kada je podigao pogled prema meni, umalo sam doživjela srčani udar. Ispustila sam
ubruse koji su pali na njegove kaubojske čizme. Candice bi bila ponosna na visoke tonove
koje sam postigla svojim ženskim vriskom. - Ajmeee! - Koje oči! Sjajile su ispod njegova
šešira, nebeski plave, toliko jasne da se činilo kao da su bile osvijetljene iznutra, iz glave.
- Rekao bih da častim pićem, ali to bi bilo prilično banalno i otrcano - progovorio je
otegnuto, lijenim glasom. Ali gotovo da nisam čula što govori jer su one njegove sjajne
plave oči prodirale u moju dušu, što li već. Nikada u životu nisam vidjela ništa slično njima.
Mogla bih ga cijeli dan gledati, a da mi ne dosadi.
- Ha?
U sebi sam se šćućurila čim sam taj slog prevalila preko usana. Nije bilo ni traga
govorničkim vještinama kojima sam se tako dobro služila u sudnici. U tom trenutku nisam
znala hoću li uspjeti sročiti jednu jedinu suvislu rečenicu. Njegova ljepota u kombinaciji
sa seksi kaubojštinom i otegnutim govorom potpuno me lišila svakog razuma. Vjerojatno
ni piće neće pomoći.
- Nema veze. - Skinuo je šešir s glave i malo ga protresao u stranu. Kapi mojega koktela
razletjele su se i pale na tepih. Imao je podužu kosu koja se na krajevima kovrčala uz
zatiljak, što me poprilično iznenadilo. Očekivala sam kratko ošišanu frizuru ili ćelu ispod
šešira, što bi pokvarilo dojam i učinilo da se doima ljudskijim, a ne tako nadnaravno
božanskim, ali nisam bila te sreće.
Bio je toliko lijep da su se u usporedbi s njim svi ostali muškarci u kasinu doimali
poput pseće hrane. Svi ostali u trenu su za mene prestali postojati. Baš kao sjećanja na tipa
s kojim sam tri godine bila u vezi i koji je sa mnom prekinuo poslavši mi poruku na putu
ovamo. Kako se ono zapravo zvao? Čini mi se Bljuvotina.
Spustila sam pogled i zapazila vlažno mjesto na prednjici kaubojevih hlača te duž
prednjice njegove košulje pa iznenada osjetila očajničku potrebu da pomognem. Ja sam
taj problem izazvala, ja sam mu uništila večer. Ako je bilo suditi po hrpi naslaganih žetona
pred njim, išlo mu je prilično dobro.
Dograbila sam hrpu ubrusa koje je djelitelj odložio pokraj njega i cijelim smotuljkom
potapkala vlažna mjesta, najprije ono na košulji, a potom na prednjici njegovih hlača.
- Baš mi je žao. Pojma nemam što mi je. Zapravo, nije točno, znam u čemu je moj
problem - frktala sam s gnušanjem. - Imam na sebi ove smiješne cipele visokih potpetica,
iako sam odmah, čim sam ih ugledala, znala da su pogrešan izbor. Bilo bi pametnije da ih
nisam obula. - Bila sam zauzeta tapkanjem po njegovim preponama, u nastojanju da
pokupim alkohol, uopće ne razmišljajući o tome što činim. Bila sam previše zaokupljena

~ 27 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

svojom životnom noćnom morom. - Znala sam da je to pogrešna odluka, znala sam da će
Vegas biti problem. Ne znam zašto uvijek drugima dopustim da me nagovore na takvo što.
Uhvatio me čvrsto za zapešće i zaustavio mi kretnje. Zastala sam usred bljuvanja misli
i podignula pogled prema njemu.
- Mislim da bi bilo bolje da odmah prestaneš s tim.
- Što? - Bila sam potpuno zbunjena.
Spustio je pogled na svoje prepone, ne puštajući mi zapešće.
Prateći njegov pogled, umalo sam doživjela srčani udar. Niz nogavicu njegovih hlača
spuštala se zamjetna izbočina koje dotad tamo nije bilo.

~ 28 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

DEVETO POGLAVLJE
O, moj Bože. Oprosti. Koje sranje. - Lice mi se zažarilo kad sam ponovno ispustila
ubrus na njegovu čizmu. Naglo sam skrenula pogled prema stropu, spremna zaplakati od
poniženja. Doslovno sam ga ručno zadovoljila pred ni manje ni više nego sto ljudi. Netko
se u blizini smijuljio. Zaključila sam da je jedino što mi preostaje molitva upućena svemiru.
Nije nikako mogla pogoršati situaciju. - Zemljo, ako ćeš se u ovome trenu otvoriti i
progutati me, obećavam da ću se do kraja svojega bijednog života posvetiti hranjenju
beskućnika.
Nečija ruka nježno me uhvatila za nadlakticu. Bila je topla i krupna i njezini prsti u
potpunosti su obuhvaćali moju ruku. - Nema potrebe da zbog mene prinosiš žrtvu
bogovima Vegasa - rekao je kauboj. - Sve će biti u redu. Idem se samo oprati. - Nagnuo se
bliže do mojega uha i prošaptao: - Pripazi mi na žetone, hoćeš li? Stalno dobivam i ne želim
još otići.
Potvrdno sam kimnula i sjela na stolicu na kojoj je dotada sjedio, zagledana u njegova
široka leđa i uski struk dok se udaljavao. Koje sranje, događa li se ovo uistinu? Sjela sam
uspravnije okrenuvši se licem prema djelitelju. Pokupila sam nekoliko žetona, pročitavši
im iznos. Uz pretpostavku da me dio mozga zadužen za matematiku u kriznom trenutku
nije posve napustio i da mi je dopustio da točno izračunam, preda mnom je bilo više od
tisuću dolara, a onaj kauboj upravo je otišao ostavivši ih meni. Je li lud? Izvodi li on to
nekakvu neslanu šalu sa mnom? Ma ne, nemoguće da sam se zatekla u situaciji da se netko
na takav način želi našaliti sa mnom, kad sam se vlastitom pogreškom zatekla u ovoj
situaciji.
Spustila sam pogled na svoja stopala. Svoja bolna stopala. Problem su bile visoke
potpetice. One su bile razlog mojega krajnjeg poniženja. Ne samo da sam u svojemu
bijednom životu dopuštala muškarcima da me gaze nego sam to dopustila i svojim
prijateljicama. Kelly i Candice ustrajale su na tome da su moje cipele s praktičnim
potpeticama posve nepraktične u Vegasu. Pri pomisli na to osjećala sam se istodobno
bijesno, tužno i lakomisleno. Posegnula sam za cipelama i povukla te sprave za mučenje s
nogu, pustivši ih da padnu na pod ispod stolca.
Ha! Neka ti to bude pouka. Kelly! Tu ih ostavljam! Nikada više neću obuti cipele s
potpeticama zbog kojih će me boljeti noge. Sada nova Andy uzima stvar u svoje ruke! Nema
više nagovaranja na to da nešto obavim na brzaka. Nitko mi više neće šefovati i naređivati.
Nema više govorenja što da učinim.
- Igrate ili ne igrate? - upitao je djelitelj. - Ako ne stavite ulog, morat ćete napustiti stol.
Ostala sam otvorenih usta dok je piljio u mene. - Meni govorite? - zakriještala sam.
- Da. Vama govorim. - Spustio je pogled na žetone ispred mene. - Ovo je stol na kojemu
je ulog minimalno deset dolara.
Toliko o tome kako mi drugi više neće govoriti što da učinim. Uzela sam nekoliko
žetona, ali prsti me nisu htjeli slušati. Jesam li mogla potrošiti novac onoga kauboja dok je
on bio u zahodu i čistio ono što sam ja upropastila. Neće li to biti kršenje svih pravila
društveno prihvatljivog ponašanja ikada napisanih?
Spustila sam na stol dva žetona, oponašajući postupke osobe s moje desne strane.
Pojma nisam imala o kolikoj je svoti novca riječ. Starac s moje lijeve strane osmjehnuo mi

~ 29 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

se, otkrivši pritom savršeno ravno zubalo i svijetloružičasto zubno meso. - Jesi 1' ikada
dosad igrala ajnc? - upitao je.
- Nisam. Nikad. - Vjerojatno sam trebala biti nasmrt prestrašena. Ne uživam u
kockanju, a zbog trošenja tuđeg novca imala sam još deset puta lošiji osjećaj. Ali sama
činjenica da sam bila tu, u tom neonskom blještavilu, bez cipela na nogama i grudi
podignutih do vrata, navela me da se osjećam hrabro. Smiono. Spremna svijet uhvatiti za
muda i navesti ga da preklinje za milost. Grrr!
- Približi se što više broju dvadeset jedan, a da ga ne prekoračiš - uputio me.
- Ne zvuči teško - rekla sam, podigavši svoju prvu kartu. Pokazala sam mu je. - Je li
ova dobra?
Potvrdno je kimnuo i nagnuo se prišaptati mi na uho. - Meka ruka.
Ispružila sam prste pred sebe i osmjehnula se. - Hvala vam. Koristim kremu za ruke
koja koži daje vlažnost.
- Ne tvoja ruka. Karta. To je as... mogućnost meke ruke. Vrijedi jedan ili jedanaest,
sama odluči što od to dvoje. Dobiješ li desetku ili neku veću kartu... bilo koju od karata sa
slikom... pobijedila si. Zauzvrat dobivaš sto pedeset posto na svoj ulog. - Bacio je pogled
na stol. - Uložila si dvjesto dolara, što znači da bi mogla dobiti tristo.
Nekoliko trenutaka prestala sam disati kada mi se krv povukla s lica. Oglasila sam se
za oktavu višim glasom od uobičajenog. - Upravo sam uložila dvjesto dolara?
Smijuljio se, otkrivši još više zubala. - Točno to.
Osvrnula sam se po kasinu, nadajući se da se onaj kauboj neće vratiti i vidjeti kakvom
se gomilom novca poigravam. Zašto nisam pozornije pogledala one žetone? Zašto ih nisam
najprije provjerila?
- Želi li netko osiguranje? - upitao je djelitelj.
Osjetila sam kako mi se krv još više povlači s lica. Sada sam bila poput duha. -
Osiguranje? - oglasila sam se šaptom.
- Djelitelj ima asa. Daje ti mogućnost da još malo uložiš sa strane. Iznos osiguranja se
vraća u omjeru dva naprema jedan. Dobije li on za sljedeću kartu sliku, automatski
pobjeđuje, tako da to može pomoći nadoknaditi gubitke. Možeš ulagati do polovice onoga
što trenutno imaš na stolu.
- On pobjeđuje, čak u slučaju da i ja imam ajnc?
- Ne, u tom slučaju igra završava neriješeno. Ali izgubit ćeš svoj osigurani novac,
dakle, izgubit ćeš dobit.
- Trebam li to učiniti? - upitala sam.
Slegnuo je ramenima. - Ne mogu ti ja reći trebaš li ili ne trebaš. Učini ono što ti vlastiti
instinkt govori. - Proučio je svoje karte i odmahnuo glavom na ponudu za osiguranje.
- Instinkt mi govori da potrčim i zaključam se u zahod.
Starac je odmahnuo glavom. - Bolje nemoj. Tvoj dečko će izgubiti mjesto za stolom, a
ovaj djelitelj prema njemu lijepo postupa. U sljedećih dvadesetak minuta načinit će stanku
i tvoj dečko će zauvijek propustiti uživati u svojoj igri.
Odlučno sam stisnula zube i duboko udahnula kroz nos, nastojeći ne obraćati
pozornost na prostoriju koja se okretala oko mene. Previše koktela. Premalo vremena. U
redu, dobro, mogu biti hrabra. Mogu biti opasna. Znam. Odmahnula sam glavom prema

~ 30 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

djelitelju nastojeći zadržati pokeraški izraz lica. - Bez osiguranja. Ali zahvaljujem na
ponudi. Lijepo od vas.
Djelitelj mi se blago osmjehnuo. - Pravila kuće. Ne donosim ih ja. Ja se samo ponašam
u skladu s njima. - Bio je drag.
- Ah! - Lice mi se zajapurilo. Potpuno početnički. Neznatno sam se pogrbila na sjedalu.
Prišla je konobarica s koktelima i zaustavila se pokraj mojega stolca. - Koktel?
- Uh, nemam novca uza se - rekla sam. Ostavila sam novčanik i kreditnu karticu u
Candiceinoj torbici.
- Sve dok igrate, kuća časti. - Uputila mi je pogled koji je govorio da se dosađuje.
- Onda može. Ako su besplatni, donesite jedan za mene i mojega prijatelja. -
Namignula sam čovjeku do mene, koji mi je uzvratio potvrdnim kimanjem. - Za mene džin
i tonik i...
- Može dva - ubacio se moj susjed.
Djelitelj je svima podijelio još jednu kartu. Zadigao je kutove naših karata, a potom ih
spustio, pogledavši s iščekivanjem najudaljenijeg čovjeka s moje desne strane.
Starac je prosiktao.
- Što je? Što se upravo dogodilo? - upitala sam, pogledavši u djelitelja, a potom
ponovno u onoga starca.
- Djelitelj nema desetku, a ni neku veću kartu od te u drugoj karti. Zasad ti je ulog
siguran.
Promatrala sam ljude oko stola. Svi su virkali u svoju drugu kartu i mrštili se.
I sama sam činila isto, nastojeći oponašati njihovu tehniku presavijanja samoga kuta
karata. Uz mojega asa bio je još jedan as. Srce mi je divlje počelo tući. Što to znači? Dvadeset
dva? To ne može biti dobro. Dvanaest? Zvuči prenisko.
- Pomoć - prošaptala sam, poželjevši da su mi na ramenima minijaturni bogovi pokera
koji mi šapću na uho i govore što da učinim.
- Što imaš? - upitao je starac, zvučeći kao da se zabavlja kad se malo nagnuo prema
meni.
Podignula sam karte da ih može vidjeti. - Mislim da imam loše vijesti - rekla sam,
strahujući od njegova odgovora. - Upravo sam uprskala dvjesto dolara tuđeg novca. -
Morala sam smjesta naći bankomat da ih mogu zamijeniti prije nego što on dozna za to.
Morala sam naći Candice i domoći se svojih stvari. Osvrtala sam se uokolo, ali ni nje ni
Kelly nije bilo na vidiku.
Ispustio je dugačak zvižduk. - Trebaš razdvojiti.
Poskočila sam sa stolca i osvrnula se uokolo. - U redu - rekla sam, kršeći ruke dok sam
pokušavala shvatiti kamo trebam poći i trebam li sa sobom ponijeti sve žetone ili ih samo
ostaviti tamo na svoju sramotu.
Položio je ruku na moje rame. - Što to radiš? Ostani sjediti.
Zbunjeno sam ga pogledala. - Ali rekli ste mi da odem.
Nasmijao se i njegov okrugli trbuh podrhtavao je ispod košulje. - Ne, gospodična,
rekao sam ti da ih razdvojiš, a ne da odeš. Podijeli karte u dvije odvojene ruke i odigraj ih
odvojeno.
- Što? - Sporo sam se ponovno popela na stolicu, ništa manje zbunjena, ali barem
posve sigurna da ne trebam otrčati u zahod ni u svoju sobu.
~ 31 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- Možeš jednu ruku pretvoriti u dvije. Moraš udvostručiti ulog, ali u tvojemu slučaju
to bi vrijedilo učiniti.
Teško sam progutala. - Želite reći da trebam uložiti četiristo umjesto dvjesto? Dolara.
Neznančeva novca. Isuse, što to, dođavola, činim?
- Aha. - Ponovno je pogledao svoje karte. - Trebaš odlučiti što ćeš učiniti prije nego
što propustiš svoj red. - Starac je kimanjem glave pokazao prema djelitelju.
Podignula sam pogled i zapazila kako djelitelj u iščekivanju pilji u mene.
- Hm... ja... uh... trebam razdvojiti. - Lice mi je bilo užareno. Očajnički mi je bilo
potrebno piće. Otrčati u zahod trenutačno je zvučalo najboljom zamisli.
Djelitelj je potvrdno kimnuo. - Dvjesto dolara. Prebirala sam po žetonima i
preokretala ih, čitajući što piše na licu. Kada sam shvatila da su označeni bojom, našla sam
još dva onakva kakva sam već imala vani i stavila ih na stol. Djelitelj je pružio ruku i
razdvojio mi karte, stavivši dva žetona pokraj svake. Podijelio je još jednu rundu karata i
sada sam imala četiri karte ispred sebe. Zapazila sam da je muškarac s moje desne strane
kažiprstom zagrebao po plohi stola te da mu je djelitelj dobacio kartu. Potom je čovjek
zamahnuo rukom nad svojim kartama i odmahnuo glavom.
Djelitelj je ponovno piljio u mene.
Uzvratila sam piljenjem. Sada me već pomalo živcirao. - Što?
- Želite li vi još? - upitao je.
Pogledala sam ga užasnuta, pitajući se koje sam to pravilo tako divljački prekršila da
me je zbog toga trebalo tjelesno kazniti? - Ne, ne želim da me udarite. Želite li vi da ja vas
udarim? - Ustala sam, spremna braniti se. Takvu usluga prema klijentu u cijelom svojem
životu nisam doživjela. Vjerojatno je bio bijesan zbog toga što i ja imam asa.
Onaj starac položio je ruku na moju nadlakticu. - Želi znati hoćeš li još jednu kartu. To
te pita.5
Sva ona borbenost nestala je iz mene poput golemoga vala, ostavivši za sobom samo
poniženje. Ovo je bilo gore od gubljenja grudi od toaletnoga papira na natjecanju u
mokrim majicama. Ponovno sam sjela na stolicu i povukla malo haljinu preko bedara da
mi se ne vide gaćice. - Ah, ispričavam se. Oprostite što sam vam prijetila. Može, molim vas.
Želim kartu za obje.
- Trebaš mu dati znak, a ne samo reći. Veliki Brat te gleda - upozorio me onaj starac,
pokazujući na sigurnosnu kameru unutar crne kugle na stropu. - Oni koji gube vole poslije
tvrditi da su rekli dosta umjesto dodijelite, pa zato žele posve jasno vidjeti tvoje namjere.
Udarila sam šakom u svoju drugu ruku. - Dodijelite mi. Djelitelj se nasmijao i na
trenutak odvratio pogled, kao da se nastoji pribrati.
Starac se također smijuljio. - Samo lupni prstom po stolu. Nema potrebe ni za kakvim
udarcem.
- Uh - još jedan početnički potez. Vjerojatno sam se zbog toga trebala osjećati još
posramljenije, ali oni kokteli pomogli su ublažiti žalac. Zagrebla sam prstima po stolu,
jednom pokraj svake hrpe.

5
Igra riječi: engl. hit = udariti, lupiti; u kartaškoj igri ajnc kad igrač napravi hit
(kažiprstom dodirne stol) dobije još jednu kartu. (Nap. prev.)
~ 32 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Djelitelj je potvrdno kimnuo i bacio dvije karte. Nekako ih je uspio naglo kvrcnuti i
poslati točno do mjesta na kojemu su trebale biti, iako je jedva pomaknuo ruke. Bio je
poput čarobnjaka. Poželjela sam zarežati na nj zbog toga.
- Pogledaj karte - rekao je moj prijatelj koji je bio spreman pomoći mi. - Pokušaj se što
više približiti broju dvadeset jedan.
- Podignula sam kartu sa svoje desne strane. Bio je to kralj. - Koliko je to?
- Deset. Trebaš ostati.
Osmjehnula sam se. - Ah, namjeravam ostati, vjeruj mi. Moram paziti na žetone dok
se onaj kauboj ne vrati.
- Ne, hoću reći da moraš reći djelitelju da na toj hrpi ne trebaš više karata. Reci mu da
ostaješ pritom i daj znak rukom.
- Kakav znak? - priupitala sam.
Starac je ravnim dlanom zamahnuo preko stola, kao da pokušava navesti nešto s
njega na levitaciju. Preslikala sam njegov pokret.
Djelitelj je potvrdno kimnuo, a potom pogledao u moju drugu hrpu karata. Slijedila
sam njegov pogled, a potom malo poskočila na sjedalu, shvativši da sama moram pogledati
karte. Podignula sam ih i ugledala dvojku koju sam zadnju dobila.
Starac se namrštio. - Možeš ostati pri tome ili tražiti da ti dodijeli još jednu kartu.
- Što bih trebala? - Osjećala sam da mi se razina stresa povećava. Žar zbog moje
prethodne pobjede brzo je blijedio, a nisam imala prigodu na pravi način ni proslaviti. Bila
sam prilično sigurna da ova situacija zahtijeva pobjednički ples, s obzirom na to da sam
upravo osvojila, recimo, tristo dolara. Toliko kao odvjetnica zaradim za jedan sat, a ovdje
sam to učinila u pet minuta, i to bez provođenja pravne istrage. Nije ni čudo što su ljudi
voljeli odlaziti u Vegas.
- Ne mogu ti reći što trebaš učiniti. Samo imaj na umu činjenicu da je, ako djelitelj
prekorači, pobjednik svaka ruka koja već nije prekoračila.
- Prekorači?
- Prijeđe preko dvadeset jedan - pojasnio je.
- Ah, u redu. - Izbrojila sam vrijednost svojih karata. Imala sam trinaest ili tri. Nijedno
nije zvučalo blizu dvadeset jedan. - Dobro. Želim još kartu. - Piljila sam u djelitelja, čekajući
da mi ispuni želju. Zurio je u mene kao da se nisam obratila izravno njemu.
Starac me gurnuo laktom. - Znak rukom. Veliki Brat? Sjećaš se?
Tip s moje desne strane nije rekao ništa, ali mi je svejedno pokazao kako treba
zagrepsti po stolu.
Pomaknula sam tri svoja prsta po stolu, kao da škakljam filc. Onaj starac tiho se
smijuljio, pa se i djelitelj osmjehnuo. - Tako već ide - rekao je, bacivši kartu na moju drugu
hrpu.
Zadigla sam kut karte. Pet. To znači sedam plus jedanaest. Osamnaest. Pogledala sam
u starca. - Meni se čini prilično dobrim.
Potvrdno je kimnuo, sada posve ozbiljan. - I meni.
Mahnula sam rukom nad stolom. - Ostajem na ovome. Ne dijelite mi više. Dosta mi je
bilo udaranja.
Osjetila sam nečiju prisutnost iza sebe nekoliko trenutaka prije nego što mi je vrelina
krupnog tijela koje je stajalo vrlo blizu mene prodrla kroz haljinu. Osvrnula sam se preko
~ 33 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

ramena i ugledala privlačnog kauboja. Nacerila sam se, nadajući se da ću svojim šarmom
uspjeti spriječiti njegov bijes zbog svote novca na stolu.
Uzvratio je smiješkom. - Čini se da si bila vrijedna. - Izvio je obrvu pogledavši me, a
potom napadno pogledao prema stolu.

~ 34 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

DESETO POGLAVLJE
Bradavice su mi se ukrutile ispod haljine i osjetila sam uzbuđenje koje se spustilo
ravno do prostora u mojem međunožju. Bila sam previše zbunjena i u panici da bih uspjela
odgovoriti nešto barem donekle pametno. - Da, vrijedno učeći ajnc.
- Tvoja djevojka brzo uči - rekao je onaj starac. Dao je znak djelitelju da mu dodijeli
kartu. Kada ju je pogledao, namrštio se, a potom ih obje okrenuo.
Prebrojila sam ih, pustivši da onaj komentar o djevojci prođe nezapažen. -
Prekoračeno - rekla sam, vrlo tužna što je izgubio. Bilo mi je žao zbog njega.
Djelitelj je naglo privukao k sebi njegove karte i novac.
Starac je potvrdno kimnuo. - Da, prekoračeno. - Ustao je i pokazao na svoju stolicu,
pogledavši kauboja. - Ja sam završio. Želim vam sreću, oboma.
Naglo sam se okrenula, okrznuvši nogom kauboja. Nastojala sam ne obazirati se na
činjenicu da je taj obični dodir bio razlog zbog kojega sam pulsiranje u žilama osjećala
poput lupanja čekićem. - Odlazite?
- Aha. Vrijeme je prestati.
- Uh, šteta. Ali neizmjerna vam hvala na pomoći. - Skočila sam sa stolice i čvrsto ga
zagrlila. Uvelike me podsjećao na mojega djeda koje je umro prije tri godine.
Potapkao me po leđima. - Bilo mi je zadovoljstvo, Srećkovićko. Ugodnu večer želim. -
Rukovao se s kaubojem. - Pazi na nju. Ima veliki potencijal.
- Potrudit ću se, koliko bude u mojoj moći - odgovorio je kauboj, kimnuvši.
Gledala sam kako moj učitelj odlazi, pitajući se što li je mislio reći time. Lijepo je
zvučalo. Svidjela mi se pomisao da imam mnogo potencijala. Ima ljudi koji me poznaju
godinama, a nikada takvo što ne bi rekli za mene, ali takvima neću dopustiti da mi unište
večer. Ne večeras. Odagnala sam njihove duhove iz glave.
Kauboj se pridržavao za naslon stolice koju sam čuvala za nj.
- Ostaješ li? - upitao je.
Dok sam tamo stajala, lice mi se odjednom zažarilo i tijelo vrištalo za njim, ne samo
kao partnerom u ajncu ili žrtvom moje nespretnosti. Dođavola. - Naravno, pa moram
završiti ovu igru, ne moram li?
Potvrdno je kimnuo. - Sjedni tu. - Pokazao je na mjesto ispred kojega su bili njegovi
žetoni.
Sjela sam, osjećajući kako mi znoj izbija ispod pazuha kada je sjeo na mjesto na
kojemu je dotad sjedio moj pajdaš gubitnik.
- Želiš li vidjeti moje karte? Zapravo tvoje karte? - upitala sam. Nekoliko sam
trenutaka dodirivala žetone pred sobom, a potom naglo povukla ruke i položila ih u krilo.
- Ruke na stol, molim - rekao je djelitelj, pogledavši me namršteno.
Podignula sam ih i položila na podstavljeni bar ispred hrpe žetona, strahujući da će
me uhititi zbog pokušaja varanja.
Kauboj je podigao najprije karte s lijeve strane, a potom one s desne. Oduševljeno je
zazviždao. - Bravo, Srećkovićko.

~ 35 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Bio mi je dovoljno blizu da sam mogla osjetiti njegov miris. Prvi put sam, svih ovih
godina otkad poznajem Candice, u potpunosti shvatila njezinu naviku naginjanja prema
ljudima i udisanja mirisa dotične osobe. Poželjela sam da taj njegov muški miris dopre do
mojega mozga. Djelovao je na mene kao ništa dotad.
Feromoni. Razrogačila sam oči. Bila sam posve drogirana muževnošću toga tipa.
Kojom brzinom djevojka to može postati? Možda bi to trebalo uvrijediti moje feminističko
ja, ali naveli su me da poželim zagnjuriti nos u njegov vrat. Bacila sam letimičan pogled
prema njemu, grickajući donju usnicu dok sam razmišljala o tome. Jesam li dovoljno
nacvrckana da to učinim? Naginjao se pogledati u karte pa to ne bi bilo nimalo teško.
Neznatno sam se sagnula u struku i sklopila oči, udahnuvši sporo, ali duboko, da me
ne bi čuo. Kada sam otvorila oči, njegovo lice bilo je tek nekoliko centimetara udaljeno od
mojega.
- Jesi li dobro? - šaljiv osmijeh zatitrao mu je na krajevima sočnih usana.
- Uhhh... da. A ti? - Spustila sam pogled na njegove prepone. - Jesi li se uspio pobrinuti
za sebe u zahodu? - Pola sekunde potom gušila sam se vlastitim jezikom. Jesam li ja to
upravo izgovorila?
Blago se smijuljio. - Sve u svemu, osušio sam hlače koliko sam mogao, ako na to misliš?
Potvrdno sam kimnula, bojeći se u tom trenutku dodatno progovoriti. Tko zna što bi
mi sljedeće moglo izletjeti. Bila sam opasna s onoliko popijenih koktela u sebi.
Djelitelj mi je odvratio pozornost od neugode koju sam osjećala, okrećući naše karte,
isplaćujući ili uzimajući novac. Pogledala sam u njegove karte. Imao je asa, trojku i osmicu.
Bijesno sam u sebi izračunala. Jedanaest i tri su četrnaest plus osam je... dvadeset jedan? Ne!
Dvadeset dva! Je li dvadeset dva? Pogledala sam u kauboja. - Što to znači? - upitala sam
pokazujući na djeliteljeve karte.
- Ispao je. Svi oni koji nemaju više od dvadeset jedan su pobjednici, a ti dobivaš još
malo više zato što si imala ajnc.
Gledala sam kako djelitelj gura hrpu žetona prema meni. - Čestitam - rekao je. -
Sigurno početnička sreća.
Razjapila sam usta. - To je... šesto dolara - prošaptala sam. Nikada u životu nisam
osvojila nikakav novac. Svaki novčić na mojemu bankovnom računu bio je teško zarađen.
- Nadam se da ćeš ostati - rekao je kauboj izvukavši šest žetona koji su bili ispred
mene i stavio ih na stol. Tri je stavio ispred mojega mjesta, a tri ispred svojega.
- Nemam novca - rekla sam. - Svu gotovinu ostavila sam kod Candice, ali to nipošto
nije bilo šesto dolara.
Pogledao je u hrpu ispred mene. - Ali izgleda kao da imaš.
Osmjehnula sam se i vilica mi se iskrivila. Ako je to bila njegova igra očijukanja,
morala sam mu odati priznanje. Bilo je originalno, iako sam donekle imala osjećaj da je
poput nagovaranja na prostituciju. - To je tvoj novac, a ne moj.
Slegnuo je ramenima. - To je novac za igru. Nevažno je dobiti ili izgubiti, cilj je samo
dobro se zabaviti.
- O, vjeruj mi, mogu se ja u Vegasu dobro zabaviti. Čak i bez mnogo novca. - Ona
konobarica s koktelima prišla je s pladnjem i dva pića.
- Gdje je vaš prijatelj? upitala je, pogledavši u lica za stolom.

~ 36 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- Otišao je. Ali ja ću uzeti njegovo piće - rekla sam, uzmičući kako bih joj ostavila
prostora da ih može staviti na stol ispred mene.
- Kada budeš ponovno dolazila, donesi mi Bud - rekao je Mack.
Zavodnički mu se osmjehnula i izvila bokom prema njemu. To me razljutilo više nego
što sam željela priznati. - Stiže odmah. Mogu li ti donijeti još nešto uz taj Bud?
Pogledao je ravno u mene. - Ovdje imam sve što mi je potrebno, hvala.
Grlo mi se stegnulo na tu aluziju za koju sam se molila da dolazi iz njegovih usta. Ali
teško da je govorio o meni. O meni je znao jedino to da sam nespretna mala kojoj se sviđalo
trošiti njegov novac. Ne baš najbolji materijal za kandidatkinju za djevojku.
Željela sam samu sebe ošamariti zbog smjera u kojemu su me misli vodile. Materijal
za djevojku? Što se to, dođavola, događa s tobom? Pa u Vegasu si, za ime Boga, kontroliraj
se. Večeras nije noć za provođenje životnog plana. Ali ševa za jednu noć? Možda... Uspravila
sam se sjedeći na stolici i pogledala stol, odižući kut karte.
Okrenuo se prema stolu, ali nagnuo se bliže k meni nego što je stolica to dopuštala. -
Dobro si?
Pogledala sam prema njemu, iznenađena što je njegovo lice ponovno bilo vrlo blizu.
Ali nisam se žalila. Na kraju krajeva, lice mu je bilo baš lijepo. - Nisam. Odlično sam. Zašto?
Osmjehnuo se, lijenim osmijehom koji je u meni zapalio vatru. - Doimaš se pomalo
nervozno.
Otpuhnula sam. - To je zbog tvojega vraški dobrog izgleda. - Začula sam te riječi istoga
trena kad sam ih prevalila preko usana i šćućurila se u sebi. - Jesam li ja to upravo sada
glasno izgovorila?
- Ne znam baš. Što si to rekla? - priupitao je. Zadirkivao me. Uspjela sam zapaziti
osmijeh u njegovu glasu, ali nisam ga mogla pogledati, jer bi moje poniženje tada bilo
potpuno.
Duboko sam udahnula da se ohrabrim. - Teško mi je ponašati se kao inteligentno
ljudsko biće kad sjediš tako blizu mene. - Ostajala sam bez daha i nije bilo ničega što sam
mogla učiniti osim potražiti kisik ili otići od njega, ali još uvijek nisam bila spremna učiniti
to. A što se potencijala tiče, taj tip imao je potencijal da bude moja avantura u Vegasu.
Divlji ludi seks kakav je Candice spominjala u zrakoplovu. Muškarac zbog kojega ću
zaboraviti Lukea i nastaviti živjeti. Pogledala sam ga ovaj put na brzaka i ponovno upravila
pogled ispred sebe. Bih li se mogla seksati s tim tipom? S potpunim neznancem o kojemu ne
znam ama baš ništa? Kojega nikada vise neću vidjeti? Kojemu ne znam čak ni ime?
- Usput rečeno, zovem se Mack. A ti?
Stanje panike, razina osam. Tko je on? Čitač misli? Dobro, prekriži ono da mu ne znam
čak ni ime. Pitanje je mogu li se za jednu noć poševiti s tipom koji se zove Mack i koji nosi
kaubojski šešir u kasinu? Stavio je podlaktice na stol dok je gledao svoje karte i čekao da
mu odgovorim. Ispod preplanule kože vidjeli su se vitki mišići, a zlaćane dlake na rukama
obrasle su dovoljno da se zapitam kako izgleda ispod košulje. Da, definitivno bih to mogla
učiniti.
Pogledala sam ga. Uhvatio je moj pogled i nasmiješio mi se. Na njegovu lijevom obrazu
ukazala se blaga jamica... i u trenu je bilo posve gotovo sa samokontrolom koju sam možda
imala prije dolaska u Las Vegas. - Zovem se Andrea, ali prijatelji me zovu Andie.
- Onda Andie. - Prebacio je ruku preko naslona moje stolice, ustavši kako bi mi mogao
biti bliže. - Što ćeš učiniti, Andie? Tražiti da ti dodijeli kartu ili ne? - Nije čak ni gledao u
~ 37 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

karte. Njegove prodorne plave oči gledale su u moje, vjerojatno me potičući da prihvatim
izazov.
Nisam čak ni pogledala svoje karte. - Doista bi me usrećilo bilo što od to dvoje. -
Uzbuđenje koje sam osjetila niz kralježnicu nije bilo ništa u usporedbi s elektricitetom koji
mi je potresao cijelo tijelo kada se nagnuo prema meni i približio svoje lice do mojega uha.
Njegov dah poškakljao mi je kožu kad je progovorio.
- Mislio sam na stolu.
Osmjehnula sam se i onaj vražićak u meni je prevladao. - Bilo kada i bilo gdje. Ti si na
redu.
Zabacio je glavu i nasmijao se, protrljavši nekoliko puta šešir na glavi, cereći se poput
kakva luđaka. - Vražja si, Andie, znaš li to? - Uzeo je koktel od konobarice koja se pojavila
iza nas i pružio mi ga. Imala sam već tri pića i namjeravala sam ih sve popiti.
Kada je dobio pivo i djevojku nagradio napojnicom od nekoliko dolara, podigao je
bocu prema meni. - Živjeli, za imati sreću u Vegasu.
Nacerila sam se poput luđakinje. - Popit ću u to ime. - Kucnula sam čašom o njegovu
bocu, toliko snažno da se malo pića prelilo preko ruba. Vrlo brzo je ustuknuo i uperio prst
u mene. - Opasna si. Da ne znam da nije tako, pomislio bih da me ponovno pokušavaš
cijeloga smočiti.
Slegnula sam ramenima, pijuckajući svoje piće što sam mogla nedužnije. Potom sam
ponovno otvorila usta i izvalila nešto smiješno. - Obrat poštene igre.
Nije rekao ništa, samo je izvio obrvu. Zapazila sam da mi se tijekom sljedeća tri
dijeljenja karata, koja smo oboje dobili, sve više približavao, dok mu nisam bila okrenuta
postrance, kada se jedna njegova noga našla između mojih bedara. Da se primaknem bliže
rubu stolice, zajašila bih njegovu nogu, ali nisam nimalo marila za to. Nisam čak marila ni
za to gdje su mi prijateljice ni zašto im je trebalo toliko dugo da me nađu. Znala sam da će
se Candice naposljetku vratiti, čak i ako prethodno bude morala staviti Kelly na spavanje
gore na kat. Osim toga, bila sam više nego uvjerena da će se Mack brinuti o meni dok se
one ne vrate. Da sam iskrena, priznala bih da sam, čekajući da se moje prijateljice vrate,
uputila nekoliko molitava božici ljubavi, preklinjući je da me Candice još dugo ne uspije
naći.

~ 38 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

JEDANAESTO POGLAVLJE
Mack je dograbio većinu žetona koji su bili ispred nas i stavio ih u plastičnu šalicu s
logotipom kasina. Kvrcnuvši prstima poslao je žeton vrijedan dvadeset dolara prema
djelitelju. - Jesi li spremna izgubiti se odavde? - Zvučao je iznenađujuće trijezan s obzirom
na količinu popijenog piva.
- A što s ovima? - upitala sam, dodirujući žetone koje je ostavio.
- Tvoji su.
Sigurno je zbunjen. Ili pijaniji nego što izgleda. Osjetila sam pomalo paniku kada sam
shvatila da se možda ne radi ni o zbunjenosti ni o pivu... možda nije znao da sam se sve
vrijeme dotad koristila njegovim žetonima. Pogledala sam u tisuću dvjesto dolara
raznobojnih žetona ispred sebe. - Nisu moji, tvoji su. Samo sam... uzela nekoliko tvojih
žetona u onoj prvoj rundi. Oprosti. .. - Uspaničarila sam se. - Rekli su da bi izgubio mjesto.
- Nakreveljila sam mu se, pitajući se jesam li upravo uprskala prigodu za poslovično
valjanje u sijenu s najseksepilnijim kaubojem s ove strane Mississippija.
- Dobila si ih čisto i pošteno. Recimo da sam te tek malo podupirao, dok se nisi osovila
na vlastite noge.
Grickala sam donju usnicu, razmatrajući bih li trebala ustrajati na tome da uzme taj
novac. Uskoro sam shvatila da je bilo pogrešno sjediti mirno i tako se usredotočiti, jer se
prostorija previše okretala za razumne argumente. Zaključila sam da je znatno mudrije
usmjeriti vlastitu energiju na pravocrtan hod umjesto na osporavanje prava na novac.
Nisam više ni brojila koliko sam koktela popila zadnjega sata igre, ali po tome koliko se
kockarnica vrtjela znala sam da sam se poprilično nacvrckala. Naslagala sam žetone jedan
na drugi na dlan i stisnula ih u šaku. Tisuću dvjesto dolara bilo je iznenađujuće lagano. -
Hvala ti, kauboju. Doista nevjerojatno velikodušno od tebe. - Nacerila sam se poput pijane
lude, što sam zapravo i bila. - Pretpostavljam da ću morati naći način da ti to vratim.
- Hajde, iziđimo van uhvatiti malo svježega zraka - rekao je, pružajući prema meni
svoj svijeni lakat.
- A to se u današnje vrijeme tako kaže? - upitala sam, kliznuvši sa stolice i provukavši
ruku kroz rupu koju je njegova ruka činila u odnosu na tijelo. Lagano sam ga udarila u
rebra. Tek kada su mi potpetice dotaknule tlo i kada sam malo uspjela kontrolirati
vrtoglavicu, shvatila sam da sam se ponijela kao kreten. - Opet sam to učinila, nisam li? -
upitala sam uzdahnuvši. Toliko o crnoj seksi haljini i frizuri u stilu Jennifer Aniston.
- Što to? Nisam primijetio da si nešto učinila. Hoćeš li obuti cipele? - Pokazao je na
mjesto ispod stolice na kojoj sam sjedila gdje su u bodljikavoj hrpi počivale Kellyne cipele.
- Ako pod tim 'cipele' misliš na onu dolje đavolju napravu za mučenje, onda je odgovor
neću. Sasvim ih sigurno ne želim obuti. - Namršteno sam pogledala prema poprilično
visokim potpeticama, pitajući se u kakvu ću se nevolju uvaliti ostavim li ih ondje.
Sagnuo se i dohvatio ih slobodnom rukom, prekriživši ih na sredini. - Što kažeš na to
da se ja borim s njima umjesto tebe dok ih ne poželiš ponovno obuti?
- Dobra zamisao. Vjerojatno bih trebala otići gore do svoje sobe i svakako odjenuti
nešto puno praktičnije.
- Tu si odsjela? U hotelu? - Zaustavio se na manje od metar udaljenosti od stola za igru
ajnca, zbog čega sam lupila u nj.
~ 39 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- Aha. U zvjerski dobrom apartmanu.

- Hmmm.
- Ti nisi?
- Ne. - Nije dalje objašnjavao, a nisam ni tražila da to učini. Nije ni bilo važno, je li? Nije
bilo potrebe komplicirati stvar.
Ponovno je otpočeo koračati. Tijela su nam se dodirivala, njegova nadlaktica trljala se
o moju desnu dojku. Čak i taj nedužni dodir izazivao je trnce kroz tijelo, posebice kada
sam se zapitala čini li on to namjerno. Nije morao hodati tako blizu mene, ali hodao je. Ili
sam možda ja bila ta koja se stiskala uz njega, poput alge koja prianja uz kamen. Bože,
molim te, ne dopusti mi da budem alga.
- Odavno nisam čuo te riječi... Zvjerski dobrom. Sviđa mi se.
- Ostani sa mnom, kauboju. Pokazat ću ti razne prave retro stvari. Poput moje frizure
u stilu Jennifer Aniston. Sviđa ti se? - Zamahnula sam kosom naprijed-natrag prije nego
što sam podignula pogled vidjeti gleda li me.
- Lijepa je - rekao je, blago se osmjehnuvši. Kada se okrenuo i zaustavio, ruka mi je
ispala iz njegove. Bio je udaljen tek nekoliko centimetara i odmjeravao me. Premjestivši
cipele u drugu ruku u kojoj je držao šalicu punu žetona, slobodnu ruku stavio mi je na
rame. Izraz njegova lica odjednom je postao ozbiljan. Osjetila sam čisto malodušje. Reći će
mi da ćemo se vidjeti poslije. Nestat će, znala sam. Zabacivanje kosom u stilu Jennifer Aniston
ipak je bilo previše. Dođavola!
- Čuj, Andie, znam da si previše popila i kao pravi džentlmen dajem ti mogućnost da
odeš... ako želiš. - Piljio je u mene onim svojim vraški sjajnim plavim očima i imala sam
osjećaj kao da me hipnotiziraju. Bilo je puno lakše biti s njim kada nisam gledala izravno
u nj. Mogla sam smanjiti njegov seksepil na razumnu mjeru s kojom sam uspijevala izići
na kraj kada mu je pozornost bila usmjerena na nešto drugo, a ne na mene.
- Odem? Od čega odem? - Izigravati nekoga teško osvojivog činilo se mudrim, za slučaj
da je on samo dobri Samarijanac koji se druži sa mnom. Sada je zasigurno tako zvučao, a
iz iskustva sam znala da je zaljubiti se u tipa koji ne pokazuje zanimanje za mene bio
posebno bolan proces.
Slobodnu ruku stavio je navrh svojega šešira, koji je pomicao naprijed-natrag, zbog
čega su mu se i kovrče otraga pomicale. - Ne znam što govorim. Onaj posljednji Bud otišao
mi je ravno u mozak i bojim se da je malo prolupao.
- Prolupao. Dobra riječ. Hoćeš li se popeti gore sa mnom da obujem neke druge cipele?
- Nije me bilo nimalo strah pozvati Macka u svoju sobu. Doista nije izgledao kao silovatelj.
A što se mene tiče, nisam bila sigurna u to. Bio je gotovo neodoljiv i zakotrlja li loptu i
nešto započne, sigurno neću biti ta koja će spriječiti loptu da se kotrlja nizbrdo tisuću milja
na sat. Bez obzira na sve, nisam željela otići iz Vegasa žaleći za bilo čime. Ako želi da se
dobro i strastveno zajedno preznojimo, onda ćemo to i učiniti, bez imalo dvojbe. Zajebi
predomišljanja, zajebi bivše dečke koji prekidaju vezu slanjem poruke i zajebi
komplikacije. Željela sam samo jednu noć bezbrižnog prepuštanja kako bih iz sebe mogla
izbaciti svu tu ludost i vratiti se kući kao prazna ploča, spremna ozbiljno se suočiti s
problemom i nastaviti živjeti.
- Želiš li da dođem gore? - upitao je.
Zajebi izigravanje teško osvojive. - Da. Dođi. - Uzela sam ga za ruku i napola povukla
do postolja s dizalima. - Mislim da su gore moje prijateljice. Nemam ključ pa bi bilo bolje

~ 40 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

da jesu. - Stisnula sam dugme za pozivanje dizala i pomalo zadrhtala zbog onoga što činim,
mislim na vođenje potpunog neznanca u svoju sobu, samo sat nakon što sam ga upoznala,
kako bih s njega strgala odjeću i ponašala se poput divlje otkačene drolje. Već u tom
trenutku bila sam spremna pretvoriti se u prostitutku. Za tisuću dvjesto dolara sasvim
sigurno će kupiti pušenje. Mogla sam misliti samo na to kako izgleda ispod sve te
kaubojske odjeće i odgovara li ona izbočina koju sam ugledala uz njegovu nogu mojim
maštanjima.
- Tvoje prijateljice ne vole kockanje?
- Vole, ali jedna od njih je previše popila pa se ona druga pobrinula za nju.
- Ostavile su te samu u toj haljini?
Silno sam se trudila ne osmjehnuti se. - Recimo. Zapravo ne. - Jedno od jedanaest
dizala oglasilo se i otvorilo. Kada sam zakoračila u nj, rekla sam: - I sama bih joj pomogla,
ali ugledala sam vraški seksepilnog tipa u kaubojskom šeširu, što mi je donekle odvratilo
pozornost. - Stisnula sam se zbog načina na koji su mi riječi nerazgovijetno prelazile preko
usana. Trudila sam se biti što veća fora, ali bojim se da sam ispadala sve veća glupača.
Stišćući dugme za svoj kat, dala sam sve od sebe da se ponašam kao da upravo nisam
otkrila sve karte.
- Tako dakle? - upitao je. - Trebam li popričati s njim?
Okrenula sam se i nestašno se osmjehnula. Nakrivila sam glavu i dopustila da mi kosa
padne preko ramena. - Možda. A što bi mu rekao?
Približio mi se. - Rekao bih mu da je zakasnio. Da sam prvi stigao i da se makne.
- Jesi li siguran u to? - upitala sam, nastojeći ne dahtati poput pseta na vrućini. Bio je
toliko blizu da sam mogla osjetiti kako njegova prsa isijavaju seksepilom. Noge su mi se
pretvarale u bezobličnu masu pri pogledu na njegovu visinu i razvijena široka ramena. I
onaj glupi kaubojski šešir... trebala sam ga mrziti. Trebao je oduzeti sav onaj seksepil i
pretvoriti ga u pravog neotesanog seljačinu. Ali nije. Učinio ga je divljim. Opasnim
neznancem. Neukrotivim. Potpuno nezainteresiranim za mišljenje ostalih i posve
zadovoljnim u vlastitoj koži. Da nisam bila toliko pijana bojala bih se uopće razgovarati s
njim. Naprotiv, koraknula sam prema njemu, sresti se s njim na pola puta, upijajući ga
pogledom, i uopće nisam osjećala sram zbog toga što činim.
Glas mu se umalo pretvorio u potmulo režanje. - Nije pitanje jesam li ja siguran, nego
jesi li ti. Točno znam što želim. I nisam od tipova koji se boje ići za onim što vide.
Ispustio je cipele i one žetone u neurednu hrpu, stao pred mene i obujmio me oko
struka kad se dizalo oglasilo. Stigli smo do mojega kata. Trenutak potom, vrata su se
otvorila.
Sporo je spustio glavu i rub njegovog šešira sprječavao je prodiranje svjetlosti koja je
dopirala odozgor. Bili smo u kukuljici obavljeni seksualnom energijom i jedva sam čekala
izići iz dizala. Položila sam ruke na njegova prsa i prešla preko mekane pamučne košulje,
sve do ramena, uživajući u snažnim čvrstim mišićima koje sam osjetila. Objesivši mu se
oko vrata, zagnjurila sam prste u kovrče na njegovu zatiljku kada se sagnuo dotaknuti mi
usne svojima.
Usta su nam se spojila i ona sve veća strast rasplamsala se snažno i strastveno. Ništa
od našega prijašnjeg očijukanja i ne baš slučajnih dodira nije me pripremilo za ovo. Usne
su mu bile pune i mekane, ali i zahtjevne, s obzirom na to koliko su čvrsto bile priljubljene
uz moje, pomičući se brzo i izvijajući u bolji položaj u potrazi za još. Nisam čekala poziv,
nego sam rastvorila usta i lickala njegove usne, izazivajući ga da se i sam poigra vlastitim
~ 41 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

jezikom. Zaječao je prihvativši moj izazov i njegov smioni jezik naglo je izvirio i zapetljao
se s mojim. Nikada me nitko nije tako ljubio u životu.
Vrata su se zatvorila. Mack je ispružio ruku i ponovno pritisnuo dugme mojega kata,
ali već smo se spuštali.
- Stisni. Promašili smo moj kat - prošaptala sam uz njegove usne.
Kada su njegove ruke kliznule niz moja leđa osjetila sam uzbuđenje u
najstrastvenijem dijelu svojega tijela i ovlažila se od iščekivanja. Pomaknula sam bokove
prema njemu i poželjela zadovoljno ječati zbog čvrste dugačke izbočine koju sam osjetila.
Trljao se uz mene dok mi je gnječio guzu, navodeći me da poželim vrisnuti zbog
neostvarene žudnje. Da se ono pakleno zvono dizala nije oglasilo upravo u tom trenutku,
možda bih naglo zadignula suknju i skočila na ponuđeno. Ali zvono se oglasilo i vrata su
se otvorila pa sam se brzo odmaknula i povukla donji dio haljine naniže. Nastojati doimati
se kao da nisam upravo pokušala poševiti kauboja u dizalu hotela u kojemu sam odsjela
bila je jedna od najtežih stvari u životu. Prilično sam sigurna da mi to baš i nije najbolje
pošlo za rukom.
- Idete gore? - upitao je postariji par, doimajući se pomalo zbunjeno kada su vidjeli da
samo stojimo i ne izlazimo.
- O, da - odgovorio je Mack - prinuđen pročistiti grlo prije nego što je nastavio. -
Idemo. Do kraja.
Glasno sam zaštucala i stavila ruku preko usta, iskolačivši oči. Ne, seksi! Nemoj, seksi!
Žena je stavila ruku na suprugovu nadlakticu, spriječivši ga da uđe u dizalo s nama.
Spustila je pogled na žetone pokraj naših nogu, a potom podignula pogled. - Mi ćemo
sljedećim. Samo vi, djeco, idite. - Namignula nam je i ušutkala supruga kada se počeo
protiviti.
Vrata su se zatvorila i Mack je, nimalo oklijevajući, pošao prema meni. Dočekala sam
ga raširenih ruku i nogu, onoliko koliko su mogle biti raširene u onoj prokleto uskoj haljini
koju su me natjerale odjenuti. Sputavala me poput luđačke košulje u trenutku kada sam
jedino željela skočiti i obujmiti ga nogama.
- Što to činimo? - upitala sam uz njegove usne. Pitanje je bilo glupo, čega smo oboje
bili svjesni. Misli su mi se kovitlale i hormoni divljali. Željela sam ga u sebi, i to odmah, tu,
na licu mjesta. Nikada u životu nisam bila uspaljenija. Ako su Candice i Kelly u našoj sobi,
jednostavno ću morati negdje naći prostoriju za ostavu.
- Čini se da ćemo se dobro zabaviti - rekao je ozbiljna glasa. - Ja sam za, ako si ti za to.
- Dizalo je načinilo nagao trzaj kada se ponovno počelo uspinjati.
Odvojila sam se i zagledala u njegove oči, trepćući da jasnije vidim. - Ja sam definitivno
za. U potpunosti.
Ponovno smo se poljubili i kada su mu ovaj put ruke kliznule niz moja leđa, nisu se
zaustavile na stražnjici. Spuštao ih je sve niže dok se nije zaustavio na bedru, istodobno
me pritišćući uza zid dizala. Kada mi je podigao nogu, moje uzavrelo središte bilo je pod
kutom koji je omogućavao da u potpunosti primim onu čvrstu muškost koju je ponovno
prislonio uz mene. Zakačila sam se gležnjem oko njegovih bokova i stenjući dizala se i
spuštala, trljajući se o njega u ritmu koji nisam mogla kontrolirati. Usne su nam se gotovo
savršeno skladno pomicale dok sam izvijala bokovima, privlačeći ga sve bliže sa svakim
njegovim prodiranjem. Suknja mi je bila zadignuta oko struka i crveno čipkano rublje bilo
je posve vlažno kada se zvono dizala ponovno oglasilo.

~ 42 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Spustio mi je nogu i rukama kliznuo niz moje bokove i bedra, povukavši mi suknju
naniže, onako kako bi trebala izgledati na javnome mjestu. Pokupio je žetone i cipele i
izišao u hodnik, povukavši me za sobom. Spotaknula sam se, zaplećući se o vlastite noge,
ali on me zadržao svojim tijelom i uhvatio jednom rukom. Kad sam se uspravila, ona ruka
u kojoj je držao cipele ležerno se spustila do mojega struka. - Kamo? - upitao je, dok je
škiljeći motrio oznake na zidu.
- Soba dva-nula-jedan-četiri - rekla sam, zvučeći poput pravoga pijanca. Kratko sam
radila grimase, nastojeći razgibati vilicu da mogu govoriti poput prave obrazovane žene,
kakva sam i bila.
Smijuljio se, zapazivši što činim. - Možeš li mi ovo pridržati? - upitao je. Nakon što je
sve žetone i cipele odložio u moje ruke, pošla sam niz hodnik prema svojoj sobi.
- Joj! - izletjelo mi je kada me nasmrt prestrašio podigavši me u naručje, noseći me u
zipci svojih snažnih ruku. Dugi koraci vodili su nas prema posljednjoj sobi nadesno, dok
je u plastičnoj šalici zveckao novac. Bila sam doslovno oborena s nogu, i da se hodnik, zid,
pod i strop nisu okretali, bio bi to vrhunac moje večeri.
Molim se da Candice i Kelly budu na odlasku!
Spustio me da se osovim na noge, pred vratima na koja se jednom rukom oslonio,
privlačeći me drugom rukom k sebi. Ostala sam bez daha od poljubaca koji su uslijedili,
jedva uspijevajući ostati pribrana. Cipele i žetoni ponovno su pali i našli se razbacani po
podu i mojim stopalima. Tijekom ljubljenja tek sam nekoliko puta otvorila oči, kako bih
onu sobu koja se okretala držala pod kontrolom.
- Čekaj, čekaj - rekla sam kada su se vrata niže u hodniku otvorila i začuli se nečiji
glasovi koji su dopirali niz hodnik. Pokucala sam na svoja vrata. Očaj se očitovao u
brzopoteznom kuckanju koje sam izvodila. Nisam više uspijevala izigravati smirenost.
Blago budali.
- Nemaš ključ? - upitao je.
- A što misliš gdje bih ga u ovoj haljini mogla sakriti? - Prsa su mi se doslovno
nadimala zbog otežana disanja. Bila sam potpuno usplahirena i napeta, mlatarajući
rukama. Mogla sam osjetiti njegove čvrste trbušne mišiće kroz košulju. Bili su napeti kad
sam ih dotaknula. Ona nabrekla izbočina u njegovim hlačama bila je golema. Osjećala sam
potrebu da toga muškarca odmah vidim golog ili ću doživjeti infarkt izazvan potisnutom
seksualnom željom. Poput spontanog sagorijevanja, ali bez plina i plamena.
Prstima je prešao preko mojih rebara prema leđima, promrmljavši: - Hmmm, ovdje
nema ključa. - Potom ih je spustio do moje stražnjice. - Ni ovdje. - Položio je ruku ispod
moje desne dojke i osmjehnuo se. - A nema ni ovdje. - Naglo me uhvatio za stražnjicu i
odmah pustio. - U pravu si. Nemaš ključ. - Nacerio se, navodeći me da ponovno obujmim
njegovo lice i izljubim ga.
Vrata su zakloparala pa smo se naglo razdvojili prije nego što sam uspjela izvesti
sljedeći potez: opipati njegovu izbočinu. Zaboravila sam na to da su Kellyne cipele bile na
podu pa sam se saplela o njih kad sam se pokušala okrenuti. Pala sam na stranu kada su
se vrata otvorila, završivši u Mackovu naručju.
- Gle, gle, gle. Nisu li to kockarica i njezin junak kauboj? - oglasila je Candice, zvučeći
pomalo ogorčeno i poprilično pakosno.
Odgurnula sam Mackova prsa od sebe kako bih se osovila na noge i sagnula se po
Kellyne cipele. Kada sam ustala, njihala sam se na vlastitim nogama i cijela prostorija

~ 43 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

okretala se oko mene. Mack je položio ruku na moja križa i koraknuo naprijed, približivši
mi se. Bilo je lijepo znati da će, padnem li, biti tamo i uhvatiti me.
- Opa. Oprosti... izgubila sam ravnotežu. - Nacerila sam se Candice, nastojeći ignorirati
činjenicu da sam se pojavila u našoj sobi s nekim tipom kojeg sam usput pokupila. - Što
vas je toliko dugo zadržalo? - upitala sam, prošavši pokraj nje, vukući Macka za sobom. -
Cijelu sam vas vječnost čekala. Vidi što sam osvojila. - Na trenutak sam podignula žetone
koje je on pokupio s poda, prije nego što sam ih spustila na stol. Nekoliko njih otkotrljalo
se i palo na pod.
- Lijepo. - Ali gledala je samo u Macka. - A i ti si osvojio neke žetone?
Prišla sam mu. - Ha-ha. Nisam osvojila ovoga kauboja... pobijedila sam ga u igri ajnca.
- Glasno sam zafrktala kad sam ga vidjela namrštenog. Pokazala sam na kauboja, a potom
na svoju prijateljicu. - Candice, ovo je Mack, Mack, ovo je Candice.
Rukovala se s njim, upitno izvivši obrvu. - Mack? Doista se... tako zoveš?
- Mack je nadimak. Skraćeno od MacKenzie, mojega prezimena. - Nacerio se i zapazila
sam učinak koji je njegov osmijeh ostavio na Candice. Čak ni ona nije ostala imuna na
njegov šarm. Rastapala sam se pomalo u njegovu naručju pa je ovio ruku oko mene.
- Odakle si? - upitala je Candice, obuvajući cipele. Pomalo ogorčeno zapazila sam da
su imale nižu petu od onih kojima sam ja bila izvrgnuta.
- Iz Baker Cityja, iz Oregona.
- Daleko si od kuće, kauboju - rekla je, uspravila se i isprsila, podižući grudi u
grudnjaku.
- Jesam, madam.
Candice je iskrivila lice u grimasu i prestala se vrpoljiti. Ramena su joj klonula. -
Upravo me nazvao madam. Idem utopiti tugu. - Dograbila je svoju torbicu sa stola i
pogrbljeno pošla prema vratima.
- Kamo ćeš? - upitala sam, zbunjena.
- Idem naći muškarca. Nekog mlađeg, s velikom batinom. Ako ti se dade, pripazi na
Kelly. U protivnom je samo zaključaj. Bit će ona dobro. Zaspala je u spavaćoj sobi na lijevoj
strani. - Izišla je.
- Ali... čekaj, Candice! Ne moraš ti ići! Kada je provirila glavu kroz vrata, na licu joj je
ponovno bio osmijeh. - Žao mi je, mala, ali tamo je ekipa. - Namignula je.
- Poslije ću vam se pridružiti, djeco. - Vrata su se uz kliktaj zatvorila za njom.
- Mislim da mi je tvoja prijateljica upravo dala zeleno svjetlo - rekao je.
Široko sam se nacerila. - U pravu si.
Ponovno me odigao od poda, samo što mi se ovaj put nije tako strašno zavrtjelo jer
sam ga sve vrijeme gledala u oči. - Kojim putom do prazne sobe? - upitao je.
Pokazala sam mu preko svojega ramena. - Onim.

~ 44 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

DVANAESTO POGLAVLJE
Sjela sam na rub kreveta kako bih mogla odgledati predstavu. Najprije je sa sebe
skinuo košulju, otkopčavajući dugme po dugme. Bila sam uvjerena da će kaubojski šešir
odletjeti prvi ili da će ga odložiti na stol prije nego što započne striptiz. Ali ne... otpočeo je
s košuljom, što mi je bilo baš drago. Nikada u životu nisam vidjela kauboja bez košulje sa
šeširom na glavi, ali sada sam, na licu mjesta, odlučila da baš to redovito želim gledati
ostatak svojega života. Poželjela sam da imam uključenu videokameru pa da taj prizor
mogu bezbroj puta iznova pustiti. U tom trenutku počela me doista mučiti činjenica da se
radilo o avanturi samo za jednu noć.
Sljedeće su na red došle čizme. Nakon što ih je skinuo zajedno s čarapama, stajao je
nasred sobe u iznošenim trapericama i kaubojskom šeširu boje slame. Golema mjedena
kopča remena počivala mu je na struku.
- Dragi Bože, smiluj mi se - jedva sam čujno prošaptala, ne mogavši odvratiti pogled.
Odjednom se u mojemu govoru pojavio južnjački naglasak. Ali nekako se činio sasvim
odgovarajućim dok sam ga gledala kako stoji u punom sjaju pravoga kauboja. Ponovno
sam počela štucati.
- Je 1' dobro ovako? - upitao je, široko se nacerivši. Načinio je nekoliko koraka prema
meni i tek sam neznatno ustuknula.
- Kamo ćeš? - upitao je, prigušenim glasom. Podsjetilo me na grabežljivca i njegov
plijen.
- Ne... ne znam - rekla sam, promucavši zbog iznenadnog napadaja sramežljivosti. Nije
bilo riječi kojima bi se mogla opisati njegova krasota. Bojala sam se biti gola u njegovoj
nazočnosti.
- Ne trebaš me se bojati - rekao je, i dalje se približavajući. Smirujućim pokretom
ispružio je ruku, dlanom okrenutim prema dolje. - Psst, priđi, mala. Dopusti mi da te samo
zagrlim. Ne moraš učiniti ništa što ne želiš.
Zbog njegovih riječi osjetila sam toplinu koja me prožela sve do nožnih prstiju. Imala
sam osjećaj da u tom trenutku točno znam kako bi se u njegovoj nazočnosti osjećao
usplahireni konj. Ovaj čovjek nije mi namjeravao nauditi. Najgluplje što sam mogla učiniti
bilo je udaljiti se. Ni slučajno neću nastaviti živjeti kajući se zbog toga.
Ispružila sam ruku i dopustila da nam se prsti isprepletu. - Samo sam malo nervozna.
Zapravo, avanture za jednu noć nikada nisu bile za mene. - Dobro, bila je to donekle laž.
Bile su tijekom studiranja, ali ne i nakon toga. Šest godina odanosti u vezama, i to s
totalnim kretenima. Doista sam dosljedna.
- To je zbog šešira, nije li? - Skinuo ga je i nježno spustio na pod pokraj nas, ne
skidajući pritom pogled s mene.
- Nije bilo zbog šešira - rekla sam napetim glasom. Posve sigurno nije bilo zbog šešira.
Puls mi se ubrzavao i aktivirao se onaj moj nagon koji je govorio bori se ili bježi. Ili je to
možda bio nagon koji mi je govorio pojebi se ili bježi, što bi vjerojatno više odgovaralo s
obzirom na to kako me gledao.
- Je li zbog kopče? - upitao je, uhvativši je među prste i nakrivivši je prema meni.

~ 45 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- Nije zbog kopče - prošaptala sam, zagledana u slova ugravirana na prednjici... učinilo
mi se nešto na latinskom iznad nekakva grba. Bila sam previše rastresena da bih tomu
pridavala veću pozornost. Prilazio mi je preblizu da bih uspjela jasno razmišljati.
Previše mi se vrtjelo od popijenog alkohola pa sam stajala, nadajući se da će to
pomoći.
Zaustavio se udaljen samo nekoliko centimetara od mene, nije bio više onoliko visok
kao u čizmama, ali je ipak bio dovoljno visok da sam morala nakriviti glavu da ga pogledam
u oči.
- Najljepša si u cijelom ovom gradu, znaš to?
Malo sam se nasmijala, nisam pala na laskanje, ali svejedno mi je godilo. - Znam da si
u roku nekoliko sati popio otprilike šest piva pa moram pomisliti kako ti to otežava
prosudbu.
Odmahnuo je glavom. - Ne. Nimalo nije utjecalo na moje sposobnosti.
- Dođavola, danas si pun velikih riječi, nisi li?
Ponovno me brzom kretnjom privukao uz svoja prsa, podsjetivši me na to koliko je
snažan i koliko se dotad suzdržavao. - Što ti znači velika riječ? - Spustio je glavu i poljubio
me u kut usana.
- To je... to je... - pokušala sam odgovoriti, ali već sam bila zaboravila što me pitao. -
Lagani poljupci koje je blago spuštao na moje usne ostavili su me praznoglavom.
- Hmmm? Velika riječ? - pomagao mi je prisjetiti se.
- To je... velika riječ... ona koja vrijedi dvadeset pet centi... - Rastvorila sam usne i
pokušala se okrenuti i pronaći njegove usnice, ali on se odmaknuo, ostavivši me u tom
položaju. Premjestio je usne na moj vrat i kratko mi sisao kožu. Liznuo je to osjetljivo
mjesto, a potom malo puhnuo u nj, zbog čega mi se cijela ta strana tijela naježila.
Napinjala sam se približiti mu se i grudi su mi pulsirale od silne želje.
- Želim te vidjeti golu - prošaptao je, pružajući ruke iza mene skloniti moju kosu koja
mu se našla na putu i sporo mi rastvorio zatvarač haljine. Vrškom prstiju prelazio je niz
patentni zatvarač, klizeći niz moju kožu, sve od vrha kralježnice do križa. Hladan zrak u
prostoriji prostrujao mi je preko kože kada su se naramenice moje haljine rastvorile i
kliznule mi niz ruke. Bila sam na vrhuncu želje i lice mi se žarilo od straha da će vidjeti
moje tijelo i ocijeniti ga bezvrijednim. Stajala sam pred njim u grudnjaku i gaćicama. Lice
mi je bilo crveno kao paprika.
- Isuse, ženo... - Ponovno me grubo privukao k sebi i onaj ukrućeni dio tijela koji je bio
pokazatelj njegove želje naglo je udario o moju zdjelicu. Bila je to najslađa bol koju sam u
životu osjetila. S usana mi se oteo jecaj, što ga je ponukalo da nastavi.
Povukao mi je haljinu naniže, sve dok se na kraju nije našla u hrpi na podu pokraj
mojih nogu. Iskoračila sam iz nje, blago je šutnuvši u stranu, sve vrijeme privijena uz njega.
Nisam željela da se previše razdvojimo, ali on je imao nešto drugo na umu. Naglo se
odvojio i neznatno me odgurnuo držeći me za nadlaktice. - Pričekaj... samo trenutak... pusti
da te gledam.
Spustila sam pogled na pod, ne mogavši ga pogledati u oči.
Dugo nije progovarao. Morala sam proviriti, ne uspijevajući podnijeti taj pritisak da
ne znam što se događa. Pogledom je prelazio preko mojega tijela, odmjeravajući me od
glave do pete, a nejasno svjetlo što je dopiralo iz susjedne spavaće sobe ništa mi nije
govorilo. Izraz lica bio mu je ozbiljan. Opasan čak.
~ 46 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- Što je? - upitala sam, poželjevši prekrižiti ruke i sakriti tijelo.

- Nemoj. Čekaj... ne pokrivaj se. Molim te. Pusti da se još malo divim.
Lice mi se ponovno zarumenjelo. Mislila sam samo na svoje premalene grudi s dva
gumena podloška za podizanje skrivena ispod njih, svoje široke bokove i veliku stražnjicu.
- O čemu govoriš? - Kao da sam negdje zaglavila između proturječnih osjećaja, da sam
nezgrapna i da sam seksi. Samo jedna njegova riječ bila je dovoljna da se priklonim jednoj
ili drugoj strani.
Odmahnuo je glavom. - Mislio sam da takva tijela žive samo u mojoj mašti. Nisam ni
shvaćao da doista postoje u stvarnosti. - Prešao je rukom preko mojih rebara i boka. -
Obline posvuda. - Zagledao se u moje oči. - Iskreno, tijelo prave pravcate žene.
Odgurnula sam ga. Iz grla mi se prolomio smijeh kada se strah raspršio, a potom
posve nestao. Sviđaju mu se obline! - Gubi se odavde, ludo.
Uhvatio me za ruke i privukao sebi. - A, ne, nikamo ja ne idem. Domamila si me ovamo
u svoj brlog pa ću ti sada dopustiti da me iskoristiš.
Napućila sam usne, pretvarajući se da sam uvrijeđena. - Ja te ovamo domamila? Šališ
se? - Pokušala sam se otrgnuti iz stiska, ali čvrsto me držao, usmjeravajući nas prema
krevetu.
- Ne igraj se s mojim srcem, Andie. Reci da me nisi dovela ovamo samo zato da skinem
odjeću s tebe i vidim to tvoje predivno tijelo pa da me potom izbaciš. Mislim da moj ego to
ne bi mogao podnijeti. Kao ni... ostali dijelovi mojega tijela.
Isturila sam bradu kako bih mu drsko odgovorila, ali iskoristio je prednost svoje
visine i spustio se na moje usnice, ušutkavši me svojim usnama.
Pomisao na to da je moje tijelo smatrao erotičnim zapalila je vatru u meni. A što sa
svim onim bojaznima koje sam možda imala o dovođenju u svoju sobu muškarca kojega
nikada više nakon ove večeri neću vidjeti u životu? Gle... odletjele su kroz prozor u vruću
noć Las Vegasa. A sve one uzavrele primisli koje su govorile da sam možda neprivlačna?
O, da... i one su se pridružile tim bojaznima, a njihovo mjesto zauzela sam vrlo napaljena i
vrlo uzbuđena ja. Partijanerica Andie definitivno je ponovno bila u igri. Izvukla sam se iz
donjeg rublja dok me ljubio, a potom se, kad sam bila posve gola, odmaknula od njega.
- Opa! - Piljio je u mene, pogledom upijajući svaku pojedinost mojega tijela. - Kad već
govorimo o tome kako netko ima sreće... Ma stol za igru ajnca nije ništa u usporedbi s
ovim.
Srce mi se vinulo u nebesa zbog njegovih komplimenata i odjednom sam u cijelom
tijelu osjetila silnu energiju. - Juuupiii! - viknula sam, pogurnuvši ga na krevet i skočivši
na njega. Skok koji sam izvela bio je previše entuzijastičan jer sam pogrešno procijenila
spust i pala na stranu. Pokušala sam se zadržati na rubu kreveta, ali onaj glupi satenski
prekrivač je kliznuo pa se nisam imala za što uhvatiti. Skotrljala sam se s kreveta i uz
glasan udarac pala na pod. Nekoliko sam trenutaka ostala tamo ležati, pričekavši da se
prostorija prestane okretati.
- Sranje - rekao je - nastojeći zatomiti smijeh dok se naginjao preko ruba kreveta,
vidjeti kako sam. - Jesi li dobro?
Skočila sam na noge i osmjehnula se, odlučna nastaviti zabavljati se unatoč činjenici
da sam ispala pravi kreten. Podignula sam ruke iznad glave i protegnula ih prema stropu.
- Što kažeš na spust? - upitala sam, uputivši mu osmijeh filmske zvijezde.

~ 47 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Uhvatio me čvrsto oko struka i povukao na krevet, skočivši na mene. - Zaslužuje

zlatnu medalju. - Njegove traperice koje su se prislanjale uz moju golu kožu dodatno su
pojačale osjećaj erotičnosti. Bojala sam se da će moje šašavo ponašanje uništiti
raspoloženje, ali ono me, naprotiv, samo navelo da shvatim kako dijelimo isti smisao za
humor.
Odgurnula sam ga i popela se na nj. - Ja sam gore - izjavila sam.
- Opa, mala - rekao je smijući se dok se nastojao uspraviti u sjedeći položaj. Ležernom
kretnjom dograbio me oko struka i prebacio na leđa. Sada je on bio gore i nadvijao se nada
mnom.
- Skini te hlače! - zapovjedila sam. - I stani tamo nasred sobe da te odmjerim. Sad je
na meni red da piljim. - Da sam u tome trenutku imala bič, bila bih zapucketala njime.
Provođenje večeri s Mackom u meni je raspirilo prave vatre. Da je u prostoriji bio bik,
podignula bih crvenu krpu i zamahnula njome pred njim.
Uzmaknuo je kada je ustao s kreveta, ne skidajući pritom pogleda s mene. - U redu,
madam.
Za razliku od Candice, nije mi zasmetalo što me nazvao madam. Mogao mi se cijele
noći obraćati tako ako je želio.
Stojeći nasred sobe, uz podnožje kreveta, raskopčao je traperice pa oprezno i polako
otkrio svoj ukrućen penis. S obzirom na to kako se njegov dar razmotao preda mnom,
samo za mene, imala sam osjećaj kao da je ujedno božićno jutro i moj rođendan.
Razrogačila sam oči ugledavši ga. Bože dragi, kako je obdaren, pravo je čudo kako
uopće uspijeva tu stvar strpati u gaće.
Povukao je traperice niz stražnjicu i pustio ih da padnu na pod.
- Nemaš donje rublje - rekla sam, ne prestajući piljiti u njegovo međunožje. Nije mi
padalo na pamet reći ništa drugo osim: Moj, Bože, kakvu kurčinu imaš, ali to se nije činilo
najpametnijim potezom pa sam se zadržala na osnovnom.
- Previše ograničava - rekao je prilazeći mi. U položaju u kojemu sam bila na krevetu,
obujam i čvrstoća njegova ukrućena uda bili su u ravnini mojih očiju.
Približila sam se rubu kreveta, prebacivši noge preko njega, očarana njegovim
oblikom i veličinom. Ovlažila sam pri samoj pomisli da cijelom svojom dužinom ulazi u
mene. Zbog same te slike osjetila sam nadiranje zaprepašćujućih valova želje kroz svoje
tijelo. Nekada sam mislila da je predigra vrlo bitna, ali noćas bih sve preskočila i odmah
prešla na stvar, bez imalo osvrtanja. Uto sam ponovno ugledala njegov ud i jednostavno
sam ga morala dotaknuti. Posegnula sam za njim, uzeti ga u ruku, podižući pogled prema
njemu da procijenim njegovu reakciju.
Oči su mu se žarile, a izraz lica bio mu je ozbiljan. Bilo bi zastrašujuće da nisam bila
tako napaljena i svjesna njegove privlačnosti.
Osjećala sam se moćnom i držala situaciju pod kontrolom. - Što želiš? - upitala sam,
glasom jedva ćujnijim od šapta.
- Sve što mi želiš pružiti... - Zvučao je ozbiljno i glas mu je bio prepun želje.
Mišići njegove čeljusti stegnuli su se kada sam pokusno pomaknula ruku, najprije je
spustila prema korijenu, a potom ponovno najnježnijim dodirom vratila do glavića. Još
nisam znala je li od onih muškaraca kojima godi lagan dodir ili od onih koji više vole čvršći
stisak, ali bila sam uvjerena da ću doznati. Kada sam mu kratko jezikom liznula glavić,
reagirao je blagim trzajem i duboko udahnuo.
~ 48 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- Isuse - bilo je sve što je uspio reći prije nego što je sklopio oči. Lagano sam jezikom
kružila po glaviću nastojeći ga ovlažiti, a potom ga uzela u usta dok su vršci njegovih
prstiju počivali na mojim ramenima. Osjetila sam kako mu prsti neznatno uranjaju dok
sam činila ono za što sam znala da doista dobro izvodim u krevetu. Vjerojatno ima koristi
od veza s hrpetinom sebičnih luzera... jer žensko tada nauči kako dobro popušiti.
Bokovi su mu se pomicah ujednačeno s mojim ritmom i disanje mu je postalo
ubrzano. Držala sam ruku među njegovim nogama, gladeći mu mošnje. S obzirom na način
na koji su se trzale, a potom sa svakim dodirom mojih usnica opuštale, znala sam da,
nastavim li još neko vrijeme s tim, neće znati za sebe, da neće moći suvislo razmišljati i da
će se rastopiti u mojim rukama. Tek što mi je ta misao prošla kroz glavu odgurnuo me i
izvukao ga iz mojih usta. Usnice su mi se izvile u osmijeh kad sam u izrazu njegova lica
vidjela životinjsku požudu.
- Trebam ja tebe kušati - rekao je napola režeći, pogurnuo me na krevet i spustio se
na koljena, kleknuvši između mojih nogu. Nezgrapno su visjele preko ruba i poželjela sam
ih drukčije namjestiti, ali nisam imala vremena. Pokušala sam nešto reći, ali sam se
odjednom zaustavila kada sam na sebi osjetila njegove usne. Bez najave i gotovo bez
ikakva upozorenja. Jedan trenutak oporavljala sam se od umorne čeljusti, a već sljedećeg
je lice tog predivnog muškarca bilo zagnjureno u moje međunožje, izvodeći neku vrstu
sulude čarolije.
- O, Bože! - zavapila sam, zvučeći kao da plačem. Nikada u životu nisam doživjela ništa
nalik osjećaju koji se poput rakete vinuo od međunožja do srca, mozga i svih ostalih
dijelova tijela. Iz grla mi se otelo dugo tiho stenjanje. Izvijala sam se donjim dijelom tijela,
nabijajući se prema njemu i tiho ga preklinjući da nastavi.
Jezikom je kliznuo u mene i učinio nešto što me potaknulo na grčenje zbog
predorgazmičkog uzbuđenja. Prstom je zamijenio jezik i premjestio usne na najosjetljiviji
dio mojega tijela. Vrlo blago i nježno izvodio je lagane krugove i pomicao jezik gore-dolje.
Podignula sam noge i besramno ih prebacila preko njegovih ramena, koristeći se tom
polugom da se što više približim njegovim nevjerojatnim usnama.
Spremno je prihvatio moj poziv i sam stenjući dok su mu kretnje postajale sve brže i
sve snažnije. Obično bih odbijala takav pristup, ali bila sam dokrajčena. Upala sam u
seksualni vrtlog koji me oslobodio svake vrste srama ili straha koji bi se mogli pojaviti i
izazvati problem. Poželjela sam do kraja raširiti noge i osjetiti svaku sitnicu koju mi je
činio. Bila sam prava Andie, drolja na djelu.
Stenjao je, čulo se potmulo mumljanje uz najosjetljivije dijelove mojega tijela. Drhtaji
su mi potresali tijelo i vibracije prodirale do same srži navodeći me da prodahćem
iznenađeno, iz čiste pohotne radosti. Osjećala sam nadolaženje vala... onoga koji će me
odnijeti na neko uzvišenije mjesto, na kraj naše divlje vožnje. Očajnički mi je trebalo da
me zadovolji, ali ipak to nisam zasad željela... ne još. Poželjela sam da taj užitak potraje
cijelu noć.
- Blizu si - rekao je, nastavljajući me lizati, ali je odmaknuo ruku. Položio je oba dlana
na moj trbuh. Bili su topli i pružali se cijelom širinom mojega tijela. Milovao me po koži i
posegnuo uzeti obje moje dojke u ruke, štipajući nabrekle bradavice, zbog čega sam
ponovno zaječala. Napinjala sam se uz svaki dio njegova tijela, zahtijevajući još. Bila sam
pohlepna i bez imalo srama.
- Da - vrisnula sam, dišući otežano i uzdišući. Nisam si mogla pomoći, sve je izmicalo
kontroli.

~ 49 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- Želim svršiti u tebi - rekao je hrapavim glasom.

- Da. Molim te. Mack. Uđi u mene. - Nestalo je razuma. - Jedino što sam željela bilo je
osjetiti ga kako me do kraja ispunjava, uživati u osjećaju njegove batine koja me rasteže
do krajnjih granica. Bio je znatno krupniji od bilo kojeg muškarca s kojim sam bila prije
pa sam s radošću dočekala to novo iskustvo, raširenih ruku i nogu.
Odjednom ga više nisam osjećala između svojih nogu i začula sam kidanje omota
kondoma. Potom je bio nadvijen nada mnom, oslanjajući se dlanovima o krevet. Jedan dlan
zavukao je ispod mojega struka i povukao me prema uzglavlju kreveta. Prešla sam rukom
po mišićavim izbočinama njegovih nadlaktica i bicepsa i obujmila ga oko vrata, privlačeći
ga k sebi. Uživala sam u mirisu naše strasti na njegovim usnama.
Njegov ukrućeni ud bio je na mojemu ulazu, preklinjući da uđe, kada se spustio na
mene. Ljubili smo se i dodirivali jezicima, jednakom strašću kao kad je bio između mojih
nogu.
Spustila sam ruku, zajedno s njegovom, pa smo zajednički usmjerili glavić nabreklog
uda prema mojemu otvoru. Bila sam posve spremna za nj.
- Jesi li sigurna? - upitao je.
Doimalo se suludim pitanjem s obzirom na to gdje su nam upravo bile usne, ali
pretpostavljam da je bio od onih tipova koji su pravi seksualni čin dizali na drukčiji
pijedestal. - Jesam, sigurna sam - rekla sam između poljubaca, sigurna da ništa ne riskiram.
Vjerojatno su oni kokteli uvelike tomu pridonijeli, ali nisam ni najmanje marila. Strast je
nadvladala svaki trunak zdrava razuma koji sam mogla imati, što je objašnjavalo što je taj
seksi neznanac kojega sam upravo srela trenutačno radio u mojoj sobi. - Samo ga gurni u
mene, molim te - preklinjala sam, ne mareći. Moje novo srednje ime bit će Besramna.
U početku je bilo malo otpora jer su mi usmine bile toliko natečene od strasti da su
mu priječile ulazak. Ponovno je posegnuo za udom, namještajući glavić i uvodeći ga sporo
rukom znalca.
Vrisnula sam, šireći noge i izvijajući bokovima, potičući ga da uđe što dublje.
- Mmm, samo budi strpljiva - rekao je, dok mu se vragolast osmijeh javio na usnama
koje sam ljubila.
- Ne mogu. - Preklinjala sam. - Molim te.
Kliznuo je još malo u mene, a potom ga izvukao, vješto izbjegavši moja nastojanja da
uđe još dublje.
- Draškaš me - rekla sam - zadihano iščekujući njegov sljedeći potez. Ujedno mi se
sviđalo i prezirala sam to što mi je činio.
Ovaj put gurnuo je glavić još dublje i ostavljajući ga tamo nekoliko trenutaka kružio
bokovima, a potom ga ponovno izvukao. Kao da je uranjao u vrč meda ili nešto slično,
kušao slast, davao slast, a potom nestajao. Bilo je izludujuće, divno.
- Zloćko - rekla sam, stavljajući ruke na njegove bokove. Bila sam spremna učiniti sve
što je potrebno kako bih ga navela da ide do kraja, uključujući i to da ga primoram da se
spusti na mene.
- O, da, doista to misliš? - Gurnuo ga je, zaustavivši se kad ga je zavukao dopola.
Kratkim pokretima povlačio ga je unutra-van, prije nego što ga je ponovno izvukao.
- Da, doista to mislim - rekla sam ubrzano dišući, predviđajući njegov sljedeći pokret.
Izvijala sam se u iščekivanju, izluđivalo me to što nisam znala što će učiniti. Hoće li to biti
sada? Hoće li ovaj put ući do kraja, duboko?
~ 50 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- Tooooo... - prosiktala sam kada je cijelom dužinom sporo uronio u mene. Uranjao je
i uranjao pa sam nekoliko sekundi pomislila kako to nikada neće prestati. Položila sam
ruke na njegovu stražnjicu i gurala ga da mi uđe do samoga kraja, trljajući se uz donji dio
njegova trbuha i vrišteći zbog osjećaja koji je to izazvalo.
Moje kruženje bokovima i privijanje uz njega dok je bio uronjen u mene dovele su me
na put koji ne vodi nikamo i ujedno vodi posvuda.
Izvukao ga je očajnički sporo, a potom iznova započeo s mučenjem, zabijajući se do
balčaka, zastajkujući nekoliko trenutaka prije ponovnog izvlačenja u vrtoglavom potezu
čistoga seksa i čiste životinjske potrebe. Opetovano sam se privijala uz njega, privlačeći
njegovu stražnjicu i prisiljavajući ga da uđe što dublje, da pojača ritam i omogući mi
prijeko potrebno trenje.
- Natjerat ćeš me da svršim nastaviš li tako - procijedio je, stišćući zube dok se
nastojao suzdržati. - Jebot... O, Bože, kako je ovo dobro - dovršio je rečenicu, gotovo ostavši
bez daha. - Kako to radiš?
Pojma nisam imala o čemu govori. Znala sam samo da mi se približava čudovišan val
orgazma za koji sam bila posve spremna i jedva čekala utopiti se u njemu. Alkohol je to
trebao učiniti nemogućim, trebao je u meni izazvati obamrlost i tupost, ali činilo se da je
polučio posve suprotan učinak. Ili je razlog tomu jednostavno bio on. Nikada u životu
nisam bila s tako nevjerojatno seksi muškarcem.
Njegova uranjanja postala su sve žešća i ostajao je sve dublje. Moja osjetljiva kvržica
sa zadovoljstvom je dočekivala nadiranje njegova tijela. Primala sam ga s radošću,
dočekujući svako njegovo prodiranje svojim potiscima. Ritam nam je bio divlji, neukrotiv,
sirov... što je bilo posve novo iskustvo u mojemu pozorno izrežiranom životu. Njegovo
groktanje i dahtanje zbog jedva kontroliranog uzbuđenja zrcalilo je moju rastuću plimu
strasti.
- Jebote, svršit ću - rekao je. Zanio se i zvučao je bijesno zbog nedostatka kontrole.
Kombinacija njegova gubitka kontrole i osjećaj njega u meni izazvala je osjećanja koja
su me potpuno preuzela. Oni osjetilni opažaji koji su se gomilali nahrupili su svi odjednom,
potpuno me iznenadivši. Počela sam vrištati, vikati i dahtati bez imalo kontrole nad onim
što je moje tijelo činilo. Zarila sam nokte u njegova leđa, ne obraćajući pozornost na ono
što činim njegovoj koži. Jednostavno nisam željela upasti u onu mračnu provaliju koja me
prizivala, brinući se da se nikada više neću moći vratiti upadnem li u nju. Mack će mi
pomoći da ostanem na sigurnom. On će mi pomoći da se ne utopim.
Potom sam, kad je glasno viknuo i kad se s nekoliko kratkih oštrih prodiranja zabio u
mene, upala. Upala sam u tu baršunastu tamu koja mi se kovitlala u glavi. Osjećaj je bio
više nego dobar. Uz tog muškaraca koji me ispunjavao i zadovoljavao svakim centimetrom
svojega tijela, nisam imala drugog izbora.
Vrijeme je stalo dok smo se uz puno uzbuđenja uzdizali do vrhunca, a nakon toga
ponovno spustili na zemlju. Sat je ponovno počeo otkucavati tek onda kada su naši
orgazmi potpuno prestali.
Tijela su nam se stopila. Osjećala sam svaki centimetar njegova tijela, iako više nije
bio onako čvrst. Skljokao se na mene i spustio lice na jastuk pokraj moje glave.
- Jesi li dobro? - prošaptao je i njegov dašak zagolicao me po uhu.
Potvrdno sam kimnula, ne vjerujući da mogu još na pravi način progovoriti.
Gurnuo ga je još malo dublje.

~ 51 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Ciknula sam od šoka koji mi se proširio cijelim tijelom. Smijuljio se. - Malo si
osjetljiva?
- Malo - priznala sam, pitajući se hoće li me biti sram zbog bilo čega što sam učinila.
Pomislila sam da neće. Osjetiti nešto ovako dobro nikako nije moglo biti pogrešno.
Javili su se neobični osjećaji prijeteći ugušiti me. Moj životni plan doimao se doista
glupim i praznim. Ovaj čovjek nikada se neće uklopiti u nj, ali sada sam se zapitala kako
ću se ikada više moći vratiti tipovima kakav je bio Luke, kada znam da me nikada ne bi
mogli navesti da se osjećam ovako kako sam se sada osjećala.
Osjećajući njegovo teško tijelo na svojemu, zaokupljena žarom najboljeg seksa koji
sam ikada imala, prvi sam se put zapitala što to, dođavola, činim s vlastitim životom.
Pokušala sam se samoj sebi narugati zato što su mi te misli došle tijekom ševe za jednu
noć u Vegasu, ali nije mi bilo smiješno. Ovo je bilo stvarno. Povezanost s tim kaubojem nije
bila samo ono.
- O čemu trenutačno razmišljaš? - upitao je, skliznuvši s mene. Njegov uglavnom
mlohav ud iskliznuo je iz mene i vlažan počivao na mojoj nozi. Skinuo je iskorišteni
kondom i stavio ga na komad papira na noćnom ormariću.
- Ništa. Mozak mi još ne radi. - Ma neću mu valjda reći što mi je na umu. Pobjegao bi
glavom bez obzira i više ga nikada ne bih vidjela. Želim li ga ponovno vidjeti? Da, mislim da
želim. Ne, znam da želim.
- Lažeš - rekao je, nježno prešavši prstom od mojega čela do vrška nosa. - Po tome
kako zakrećeš nosom vidim da lažeš. Reci mi, o čemu razmišljaš.
- O, znači sad sam još i Pinokio? - Nastojala sam ga odvratiti od pokušaja ulaženja u
moje misli, ali nije nasjedao na to.
- Molim te, reci mi.
Zvučao je toliko iskreno da mi je zbog toga srce preskočilo otkucaj. Kako je tip koji je
bio tako božanstven i dobar u krevetu bio toliko drag? Ne protivi li se to zakonima
prirode? Možda je bio neki mutant u procesu evolucije. Okrenula sam glavu, lica su nam
bila samo pet-šest centimetara udaljena jedno od drugoga. - Zašto te to zanima?
- Zato što i meni puno toga pada na pamet pa se pitam misliš li isto.
- Kaži ti prvi - rekla sam i srce mi je iz nekog glupog razloga počelo ubrzano kucati.
Nikako nismo mogli misliti isto. Ali, ne bi li bilo baš fora da smo mislili?
- Luceo non uro - rekao je. - Moj je otac to uvijek govorio.
- Što to znači? - upitala sam, prilično sigurna, iako sam još uvijek bila prilično pijana,
da nije govorio engleski.
- To znači da, želim li imati sreće s tobom, trebam riskirati i reći što mi je na umu, jer
ne reći bilo bi gore nego nikada ne pokušati.
Nacerila sam se. - Prilično sam sigurna da si već dosad imao sreće, ali ako tražiš
nastran seks, morat ćeš se potruditi uvjeriti me da je to dobra zamisao. - Bila sam prilično
sigurna da bih za nj učinila sve, ali ni u kojem slučaju nisam mu to namjeravala olakšati
svojim priznanjem.
- Ne radi se o seksu - rekao je, potpuno me otrijeznivši. - Gle, dobro, seks bi mogao biti
blaga glazura na torti, ali to nije to.
- Vrlo si tajnovit - rekla sam, sada već vraški nervozna. Doista mi se sviđao taj kauboj.
Mack. Ali nisam znala ama baš ništa o njemu, osim činjenice da ne nosi donje rublje i da
ima velikog kukurikana kojim se posve dobro služi. Juuuhuuu!
~ 52 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- Nije mi namjera biti tajnovit. - Pretpostavljam da nisam toliko hrabar koliko bih
katkada volio biti. Radi se o tome... - Zastao je, a potom se zakotrljao na leđa, podmetnuvši
ruke pod glavu. - Imam nešto na umu i želim ti to reći, iako znam da to neće ništa
promijeniti i da te vjerojatno nikada više neću vidjeti.
Pri pomisli na to da nikada više nećemo biti zajedno, osjetila sam mučninu u želucu i
bila prilično sigurna da nije zbog alkohola, iako se krevet okretao kao posljedica njegova
učinka. Uistinu se vrtio.
- Pa reci onda - poticala sam ga, nejasno izgovarajući. - Najprije ti pa ću onda ja.
- Kukavico - zadirkivao me, podvukavši ruku ispod mojega vrata.
- Kriva sam. - Ušuškala sam se bliže k njemu i okrenula na bok kako bih mogla položiti
glavu na njegova prsa. Znala sam da je to glupo, ali u tom trenutku osjećala sam da je
nekome stalo do mene. Bilo je to nešto što nikada nisam osjetila s muškarcem kojega sam
još donedavno željela nazvati svojim Suprugom. Bila je to doista žalosna situacija. Osjećala
sam požudu prema muškarcu iz Oregona, a živjela sam na sasvim suprotnoj strani zemlje.
Situacija između nas nije mogla biti zamršenija.
- Evo, ovako, budeš li željela otići od mene nakon što to kažem, neka tako bude. Radije
ću reći i nakon ove lude noći otići nego ne reći i nešto propustiti.
- Pa dobro, reci već. - Pretvarala sam se da glasno zijevam. - Zaspat ću ovdje.
Slobodnom rukom poškakljao me po rebrima. - Zločesta si. Sviđa mi se to kod tebe. -
Nagnuo se i poljubio mi vrat, usisavši snažno da ostavi trag. Vjerojatno sam trebala biti
bijesna, ali kada su mi bradavice očvrsnule poput kamena i ukrutile se zbog osjećaja koji
je to izazvalo, preplavila su me posve suprotna osjećanja.
Ostavio mi je vrat na miru i ponovno legao. - Prolazi mi kroz glavu kako ne želim da
ovo završi. Ima nešto u tebi čime si mi kao lasom zarobila srce ili zdrav razum, što li već, i
bojim se da ga neću moći ponovno imati dok ga ti ne oslobodiš.
Srce mi se stegnulo u prsima. Nije bilo otkucaja. Potom sam prodahtala jer je potreba
za kisikom bila nesavladiva. Zadržavala sam dah, a da toga nisam ni bila svjesna. - Doista?
- Zakreštala sam. Nitko mi nikada prije nije rekao nešto ni približno slično tomu. Čak ni
muškarci koji su tvrdili da me vole.
- Doista. Navodi li te to na bijeg u Meksiko?
- Meksiko? - Hihotala sam se.
- To je najudaljenije mjesto odavde koje mi je palo na pamet. Daj mi još nekoliko
minuta da se otrijeznim pa ću smisliti nešto bolje.
Podignula sam lakat i položila glavu na dlan. - Možda to samo pivo govori iz tebe.
Možda i nisam tako neodoljiva kao što misliš da jesam kad se otrijezniš ujutro.
Privukao me k sebi i zvučno poljubio. - Ne, nije zbog piva. Možda sam malo izvan
forme zbog toga, ali nisam ni slijep, ni tup, ni gluh. Ti si nešto posebno. Nisi li to osjetila?
To kako savršeno odgovaramo jedno drugome? - Izraz njegova lica bio je ranjiv. Kao da
mu je to bilo važno.
- Jesam - prošaptala sam, toliko ushićena što to čujem iz njegovih usta da nisam na
pravi način mogla ni progovoriti, kao ni trezveno razmišljati. U svijesti su mi se oglašavala
zvona i uključivali alarmi. Sviđam mu se! Doista mu se sviđam. A obdaren je kao konj.
- Znaš što... - rekao je, povukavši me na sebe... - u ovom trenutku želim učiniti dvije
stvari s tobom, ali ne mogu odlučiti koju prvu. - Pakosno mi se nacerio. Kosa mi je visjela
stvarajući zastor oko nas.
~ 53 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- Što? Analni seks? - upitala sam.

Dugo se smijao iz svega glasa. Potom me pljesnuo po oba obraza prije nego što ih je
protrljao i nježno uštipnuo. Gurnuo je bokove prema meni i svoj napola ukrućen ud
između mojih usmina. - Ne, ludice, nisam to mislio. Ali razmislit ću naknadno i o tome. -
Ona jamica na njegovu obrazu pojavila se prvi put nakon onoga kad smo igrali ajnc.
- Dobro, a na što si onda mislio ako nisi na uzimanje odostraga? - Nježno sam se
protrljala uz njegov ud iznenađena spoznajom da mi pomisao na još jednu rundu
skorašnjeg seksa uopće nije bila neprivlačna. Zapravo, posve suprotno, sa svakim
trenutkom postajao mu je sve krući.
Posegnuo je rukom između naših tijela i uspravio ud u erekciji. Glavićem me draškao
po donjem dijelu trbuha. Nije ništa rekao, samo je čekao vidjeti kakva će biti moja reakcija
na to.
Namjestila sam se iznad njega i sitno kružeći bokovima primila njegov ud u svoju
toplu nutrinu. Sporo sam se spustila, s namjerom da ga uzmem cijelog, i zaustavila se tek
kad sam se do kraja nabila i kad je njegov glavić stigao na kraj puta.
- Dođavola, mala - bilo je sve što je uspio reći. Zabacio je glavu i sklopio oči, pomičući
bokove u ritmu koji je u trenu odagnao svaku pomisao na razgovor.
Bila sam još uvijek osjetljiva i natečena od prethodnog vođenja ljubavi pa mi nije
trebalo dugo da postignem orgazam, ali ovaj put osjećaji su bili drukčiji. Oštri. Divlji.
Daleko više izvan kontrole. Trebala sam brzinu i snažno nabijanje, a ne blaga i nježna
prodiranja. Pomicala sam se na njemu gore-dolje, snažno se nabijajući kako bih svojemu
tijelu omogućila toliko željen bol.
Dočekivao me sa svakim prodiranjem. Ud mu je bio toliko krut da sam imala osjećaj
da je od čelika. Nekoliko sam puta frustrirano vrisnula, ne uspijevajući dobiti ono što sam
tražila.
Nešto... nešto... Nisam znala što. Ostajalo je izvan dohvata ruke. Bilo mi je potrebno,
ali nisam znala što je to.
Jednom je glasno progunđao i uspravio se, pogurnuvši me glatkom kretnjom na leđa.
Potom ga je izvukao i okrenuo me na trbuh. - Podigni guzu - naredio je, dograbivši me
ispod bokova i podignuvši mi stražnjicu uvis.
Poslušala sam bez riječi. Željela sam to. To je bilo to.
Palčevima je razdvojio moje stidne usne i ponovno uronio u mene. Podvukavši
neznatno svoja svijena koljena ispod mene, poslužio se mojim bedrima kao polugom za
oslonac kada se zabio u mene, podižući moje tijelo prema jastucima na uzglavlju kreveta
sa svakim novim prodiranjem.
Dotad sam bila pod kutom u kojemu sam mogla osjetiti kako njegove mošnje udaraju
u klitoris. Samo ono lagano tupkanje me izluđivalo, ali nije bilo dovoljno. Zato su njegova
snažna prodiranja bila ono što mi je trebalo, iako sam to tek sada otkrila.
- To! To! - vrištala sam, ne mareći za to što bi me mogli čuti oni u hodniku, a možda i
oni na katu ispod.
- Bože, kako te volim jebati - procijedio je kroz stisnute zube, dok je zvuk šljapkanja
pri dodirivanju naših tijela odjekivao prostorijom.
- To, jebi me, molim te, jebi me! - preklinjala sam besramno, ali osjećala sam to
ispravnim. Željela sam biti njegova, željela sam da me uzima baš svake večeri u životu.
Imala sam osjećaj kako do toga trenutka nisam istinski ni živjela kao žena.
~ 54 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Jahala sam na kresti vala koji nisam shvaćala i doživljavala zadovoljštinu zbog grube
jebačine, nečega što nikada prije nisam voljela. Odakle je potjecalo to zadovoljstvo?
Sigurno od onog primitivnog životinjskog dijela mene. Ta strast bila je divljačka i nosila
me na neko drugo mjesto navodeći me da pomislim, kažem i učinim ono za što nikada ne
bih ni pomislila da sam sposobna.
- Aaaaaaaahhhhh! - uzviknuo je, zvučeći kao divljak koji je upravo ispustio ratni
poklič.
Skljokao se na mene, zarobivši ruku ispod mojega tijela. Prinio je prst protrljati mi
klitoris dok se trzavim kretnjama zabijao u mene, stenjući i rokćući sa svakim
prodiranjem.
Taj obični dodir, ta dva prsta koja su me jedva dodirivala na nimalo profinjen način
dok me ispunjavao cijelu, bilo je ono što mi je trebalo da se u potpunosti izgubim i
prepustim strasti koja je prijetila svladati me i progutati cijelu. Raširila sam noge, najviše
što sam mogla, naprćila stražnjicu onoliko koliko je bilo moguće i što sam mogla više i
snažnije zajahala val, sve vrijeme vrišteći.
Te je noći ponovno ušao u mene i opet sam iskusila orgazam kakav nikada, čak ni u
najsmjelijim maštanjima, nisam ni sanjala da ću doživjeti.
Nekoliko minuta, a možda i sati potom, Mack je kliznuo s mene i skljokao se na svoju
stranu. Podignula sam pogled prema njemu. Zapletena kosa padala mi je preko lica.
- Što gledaš? - upitala sam drsko.
- Lijepu ženu koja me navodi na pomisao da mogu poletjeti.
- Što je sljedeće? - upitala sam, strahujući od odgovora. Bila je prošla ponoć i Candice
će se sigurno uskoro vratiti.
- Imam posve nerazumnu, krajnje suludu i nadasve glupu zamisao.
- Kakvu, seks bez zaštite?
Nacerio se. - Oprosti zbog toga... Hoće li... to biti problem?
- Ne ispričavaj se, bila je to moja pogreška. Ali uzimam pilule.
- Čist sam ako ćeš se zbog toga osjećati bolje. Barem tako liječnik kaže.
- I ja sam.
- Dobro... Nego, vratimo se onome o čemu smo pričali... nisam o tome govorio.
Oslonila sam se na laktove, otpuhujući kosu s lica. - Dobro, reci mi onda, Uspaljenko.
- Sigurna si?
Pokazala sam na svoje lice. - Nalikuje li ti ovo na ženu koja ne zna što hoće?
Pogurnuo me na leđa i snažno poljubio. Dopustila sam mu da se nekoliko trenutaka
stopi s onom vrelinom, a potom obujmila njegovu glavu svojim dlanovima i odgurnula ga.
- Prestani odugovlačiti i reci mi.
Skočio je iz kreveta i počeo navlačiti traperice. - Dođi. Izlazimo.
Sjela sam u uspravan položaj, zbunjena. - Izlazimo? Mislila sam da ćemo se ugnijezditi
jedno uz drugo.
- Da, sada izlazimo, a ugnijezdit ćemo se poslije. - Podigao je moju haljinu i pružio je
prema meni.
Privukla sam se polako do ruba kreveta i ispružila ruku preuzeti haljinu. Prihvatila
sam je kad ju je prinio bliže, ne znajući točno što misliti zbog te nenadane provale energije

~ 55 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

i tajnovitoga izlaska van. Kokteli i seks bih su poput napitka za spavanje i jedino što sam
željela bio je odmor.
Nije ispuštao haljinu iz ruke, primoravši me da ga pogledam u oči. - Imaš li povjerenja
u mene?
Potvrdno sam kimnula, bez oklijevanja. Ne bih mu trebala vjerovati. Bio je neznanac.
Poznavala sam njegovo tijelo i činjenicu da je u seksu bio zvijer, ali ništa više od toga.
Umalo sam se glasno nasmijala kako je sve to smiješno. Ali bila je činjenica da sam mu
vjerovala. Prešutno. Znala sam da s njim mogu biti svoja. Mogla sam biti puna
samopouzdanja, seksi i kontrolirati se. Mogla sam sanjati o životu što nije uključivao plan
koji je trebalo slijediti sljedećih deset godina. Mogla sam zaboraviti odakle sam i koga sam
ostavila iza sebe da bih postala žena kakva sam u tom trenutku bila.
- Da, imam - izustila sam naposljetku.
- Dobro onda. Odjeni se. Imam iznenađenje za tebe i vraški se nadam da ćeš to htjeti
učiniti.
- Možeš li mi barem natuknuti o čemu je riječ? - upitala sam, kliznuvši s kreveta.
- Naravno. Evo ti natuknica: sjaj, ne gori.
Kad se osmjehnuo i namignuo mi, srce mi se rastopilo, pretvorivši se u lokvicu na
podu. U tome trenu shvatila sam da sam se snažno i na brzinu zaljubila u toga neznanca,
kauboja.

~ 56 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

TRINAESTO POGLAVLJE
Otkotrljala sam se i zajecala. U glavi mi je bubnjalo i imala sam osjećaj da ću povratiti.
Zvuk hrkanja vratio me u stvarnost iz tog polusvjesnog stanja u kojemu sam se nalazila.
Jedva sam otvorila krmeljavo oko i nejasno ugledala zamršenu plavu kosu pokraj sebe na
krevetu.
- Candice? - zazvala sam. Glas mi je zazvučao poput žabljeg kreketanja. Što? Jesam li
ja to sinoć počela pušiti?
- Št... - promrmljala je, licem zagnjurena u jastuk.
- Gdje smo? - upitala sam. Bojala sam se pridići u sjedeći položaj. Krevet se previše
okretao po prostoriji da bih se usudila učiniti to.
- U Vegasu.
- Gdje u Vegasu?
Pridignula je glavu. Kosa joj je bila golemi zamršeni čvor koji joj je visio niz lice. - U
hotelskoj sobi. - Ponovno je spustila lice na krevet. I odmah potom ponovno zahrkala.
Zakotrljala sam se na bok, udaljivši se od nje, i zagledala se u noćni ormarić pokraj
sebe, nastojeći se prisjetiti što sam to, zaboga, sinoć činila. Onaj svjesni dio mene lutao je
hodnicima sjećanja nastojeći odabrati činjenice i izdvojiti ih iz opće zbrke i onoga što nije
imalo nikakva smisla.
Sjećala sam se da sam silazila niz stube s Candice i Kelly. Taj dio bio mi je posve jasan.
Stavila sam ruke na svoje gole grudi i bilo mi je drago kad sam shvatila da nisam zaspala
s onim geliranim podmetačima za povećanje grudi. Nakon toliko vremena grudi bi mi
zasigurno bile otpale zbog nedostatka cirkulacije. Zapazila sam da su mi bradavice
osjetljive.
Seks. Poseksala sam se? Polako su me preplavile slike onoga kauboja. - O, Bože,
majmunski sam se ludo poseksala s onim kaubojem.
Kelly je stajala na vratima. - Što si to upravo rekla? Nešto o tome da si se poseksala s
majmunom?
Oprezno sam se uspravila u sjedeći položaj, pridržavši se za čelo kada mi je to postalo
naporno. - Ne, rekla sam da sam se majmunski ludo poseksala s onim kaubojem, a ne s
majmunom.
- A što ti onda znači to majmunski poseksala ako nije bilo nikakvog majmuna? - Sjela
je na rub kreveta, pomaknuvši Candiceino stopalo. Candice je povukla nogu zaječavši.
- Prestani. Glava me rastura... - Pogledala sam je kroz najvjerojatnije zakrvavljene oči.
- Što sam učinila sinoć?
Slegnula je ramenima. - Ne pitaj mene. Sišla sam dolje do kasina i jutros se probudila
u drugom krevetu. Ni sama se ne sjećam puno toga.
Oglasila se Candice, zagnjurena u jastuk. - Napila si se, a piće ne podnosiš, slabiću.
Potrošila sam sat potrage za pravim muškarcem brinući se za tvoju guzicu. Barem tri puta
si se izrigala.
- Ah! - uskliknula je Kelly, oblizujući usne. - Nije ni čudo što mi usta imaju okus po
mačjem dreku.

~ 57 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- A što je bilo sa mnom? - upitala sam, gurkajući Candice laktom u ruku. - Što sam ja
sinoć učinila?
Candice se uspravila u sjedeći položaj i duboko uzrujano uzdahnula. - Otkud bih ja to
mogla znati? Došla si ovamo gore s onim kaubojem. Otišla sam kad je nastala gužva, a kada
sam se vratila ovamo, nije te bilo. Otišla sam spavati... sama, ako mogu dometnuti. U ovom
gradu nema ni jednog pravog muškarca.
Žmarci u mojemu međunožju govorili su posve suprotno. Ali nisam se upuštala u
prepirku. Nisam se dovoljno sjećala da bih to mogla izvesti na pravi način. Malo-pomalo
počela su mi se vraćati sjećanja na večer u toj sobi provedenu s kaubojem. Lice mi se
zarumenjelo kad sam se prisjetila. Ustala sam i odlazeći u kupaonicu usput dograbila
mobitel. - Ne sjećam se većine onoga što sam učinila - rekla sam, zalupivši vratima.
- Možda je tako i najbolje! - rekla je Kelly, vičući kako bih je čula kroz vrata.
Pogledala sam svoj odraz u zrcalu. Na vratu sam imala masnicu. Odložila sam mobitel
na stražnji dio zahodske daske i podignula kosu, namjeravajući je vezati u konjski rep.
Dvije masnice. Druga je bila s druge strane. Sjajno. Kada sam posljednji put ugledala takvo
što, bila sam u osmom razredu. - O, da, vjerojatno si u pravu - odgovorila sam.
Skinula sam odjeću i zakoračila pod tuš. Sapunala sam se nastojeći se ponovno svega
prisjetiti. Sinoć oko devet upoznala sam onog kauboja... kako se ono zvao? Mike? Mick?
Potom smo došli ovamo i... poseksali se. Da, sigurno znam da smo se poseksali.
Dodirnula sam se dolje i zapazila da su osjetljivi dijelovi mojega tijela bili
upotrebljavani, kao da sam se sinoć posebno dobro zabavila. Odbljesci njegova golog
tijela, njega u šeširu i trapericama, njega kako me drži u naručju... Je li to moguće? Sva ta
sjećanja bila su lijepa i navodila su me na to da se osjećam... voljenom. Jesam li bila
drogirana? Prokleta bila ako se sjećam onoga što se potom dogodilo, nakon što je očito
dobar seks uzdrmao moj svijet.
Nanijela sam šampon na kosu i usredotočeno se namrštila. Gdje je on sada? Je li tek
tako odmaglio nakon spolnog čina i rekao: ˝Vidimo se. Hvala ti za ševu.˝ Kamo sam otišla
poslije toga? Zašto nisam bila tu kad se Candice vratila? Što sam to radila i s kim?
Nisam imala odgovore, što me mučilo iz više razloga, uglavnom zbog toga što sam
imala osjećaj da bih se trebala sjećati. Kao da se nešto važno dogodilo, možda čak još
važnije od ludoga majmunskog seksa.
Ušla je Candice i sjela na zahodsku školjku. - Osjećam se kao podgrijan mačji drek -
rekla je, pokušavajući otrgnuti listić s role toaletnog papira. Nije se dao odvojiti.
- Izgledaš nešto malo bolje od toga - rekla sam. Đavo mi nije dao mira pa sam tim
riječima kinjila svoju prijateljicu.
- Hajde, požuri... trebam i ja doći na red.
- Nema li u ovom mondenom apartmanu još jedan zahod? - upitala sam, ispirući
regenerator iz kose.
- Ima, ali zaudara na Kellynu bljuvotinu, pa radije ne bih, hvala.
Iscijedila sam višak vode iz kose i dohvatila ručnik koji sam omotala oko sebe. - Dobro,
možeš, gotova sam. - Izišla sam ispod tuša i ostavila je da dovrši posao. Kada sam ušla u
prostoriju, zatekla sam Kelly kako stoji pokraj kreveta zagledana u komadićak papira.
- Što je to? - upitala sam, izvlačeći iz torbe donje rublje i navlačeći ga ispod ručnika.
- Ne bih znala reći. - Preokrenula je papirić. - Čini mi se nekakva potvrda za podizanje
prtljage.
~ 58 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Prišla sam joj i uzela papir od nje. Na njemu nije bilo nikakve druge oznake, samo broj.
- Jesmo li ostavljali našu prtljagu, kaput ili nešto drugo negdje?
Kelly je odmahnula glavom. - Ne sjećam se da jesmo, ali moguće je.
Stavila sam papir u torbicu. - Zadržat ću ga za svaki slučaj. Kelly je slegnula ramenima.
- Dobro. Idem se odjenuti. - Kada nam polijeće zrakoplov?
Pogledala sam na sat na noćnom ormariću. - Za tri sata. Bolje da požurimo. Moram
nešto pojesti. - Nadala sam se da će mi se želudac smiriti kad ubacim malo hrane u nj. Ne
mogu se sjetiti da sam ikada osjećala takav mamurluk. - One margarite, što li već, potpuno
su me dokrajčile.
- Tekila se izgovara t-kil-a 6. Nije šala. - Kelly je izišla iz prostorije.
Stajala sam trenutak bez riječi. Nekakav blagi osjećaj da je onaj papir koji je Kelly
našla bio važan nije me napuštao. Ponovno sam prišla torbi i izvukla potvrdu.- Otkud si? -
upitala sam. Potvrda mi nije odgovorila.
Podigavši telefonsku slušalicu, utipkala sam broj recepcije. Kada mi se javio muškarac
s indijskim naglaskom, poslužila sam se svojim najboljim isljedničkim glasom.
- Halo. Bog. Ja sam Andie Marks iz sobe... ah, znate već. Gle, razlog zbog kojega zovem
je taj što sam u svojoj sobi našla potvrdu o podizanju prtljage pa vas molim možete li mi
reći što sam vas zamolila da zadržite tamo... u vašoj prostoriji za prtljagu. Ne sjećam se baš
najbolje protekle noći.
- Recite mi, molim vas, koji je broj na potvrdi. Pročitala sam mu ga i pričekala na liniji.
Dok sam čekajući slušala glazbu koju su puštali, iz kupaonice se začuo cvilež i vrisak.
- Što se dogodilo?! - povikala sam kroz vrata prema Candice. Nisam mogla dovoljno
daleko rastegnuti telefonsku žicu da bih mogla ući i vidjeti je.
- Oprosti, Andie. Zbilja mi je žao! - povikala je Candice, pomalo prigušenim glasom.
- Zbog čega?
- Sranje! Sranje! Sranje! Sasvim slučajno sam srušila tvoj mobitel u zahodsku školjku.
- Pa izvadi ga! - vrisnula sam. Obuzeo me osjećaj zebnje. U mobitelu su bili svi kontakti
mojih klijenata i milijuni mailova. Imala sam pohranjene sve rezervne kopije, ali to bi
značilo cijeli dan nemati vezu sa svojim uredom. Eto što ti je noćna mora.
- Jesam! - Provirila je kroz vrata. - Ali mislim da ne radi. Žao mi je, strašno mi je žao. -
Doimalo se kao da će zaplakati.
Namjeravala sam joj nabiti snažan osjećaj krivnje, iako sam zapravo ja snosila krivicu
zato što sam taj glupi mobitel ostavila na stražnjem dijelu zahodske školjke, ali uto je na
liniji ponovno bio recepcionar pa sam se samo ozbiljno namrštila pogledavši je i
odmahivanjem ruke dala joj znak da se udalji.
- Madam, jeste li još uvijek na liniji? - Zvučao je pomalo nervozno.
- Jesam, tu sam. - Tu sam, samo što sam sada još dvostruko uzrujanija.
- Gledajte... čini se da imamo problemčić. - O, da, bio je nedvojbeno nervozan.
- Kako to mislite? - upitala sam kada me preplavila strepnja. Što sam ostavila na
recepciji? Molim se samo da ne bude majmun.

6
Igra riječi: tequila u izgovoru glasi nešto poput to kill you (eng. kili = ubiti), odatle
Kellyna aluzija na to da je piće Andie dokrajčilo, tj. ˝ubilo˝. (Nap. prev.)
~ 59 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Gledajte, neka gospoda jutros su došla na recepciju, ustrajući na tome da smo im jučer
zadržali torbe, ali nisu imali potvrdu. Dopustili smo im da uđu u prostoriju za prtljagu i,
vidite...
Uzdahnula sam. - Recite samo. Neću poludjeti. - Barem sam mislila da neću biti
bijesna.
- Gledajte, identificirali su torbe za koje su tvrdili da su njihove pa smo im dopustili
da ih uzmu.
- Kako su te torbe izgledale?
Prošaptao je nešto nekome tko je bio pokraj njega prije nego što je odgovorio: - Četiri
valjkaste putne torbe, madam. Poput sportskih torba.
Zbog riječi madam kojom se poslužio odjednom mi je nešto kliknulo. - Je li jedan od
njih nosio kaubojski šešir? - Jest! Zapravo, svi su imali šešire.
Potvrdno sam kimnula, a potom me obuzela tuga. Otišao je. Ne rekavši ni zbogom. Ili
je možda rekao zbogom, samo što se ja tog ne sjećam. - U redu je. Bila je to torba mojega
prijatelja. Super ste. Nisam bijesna.
Čulo se kako je s olakšanjem glasno odahnuo. - O, divno, divno, divno, to su lijepe
vijesti. Zbog gnjavaže i stresa koji ste doživjeli molim vas dopustite mi da vas i vaše gošće
počastim besplatnim vaučerom za još jedno noćenje kod nas.
Podignula sam obrvu. - Odlazim danas.
- Ali rok je bezgraničan. Zasigurno ćete se jednoga dana vratiti ovamo, hoćete li?
Neću. - Naravno, možda. Doći ću po to kad se budem odjavljivala.
- Odlično. Savršeno. Hvala vam, gospodična Andie.
- Nema na čemu. Bog.
Spustila sam slušalicu, zagledana u potvrdu za preuzimanje prtljage. Zašto me toliko
muči to što je onaj kauboj uzeo svoje torbe i otišao? Pogledala sam prema košu za smeće
i ispružila ruku namjeravajući onu potvrdu baciti u nj, ali u posljednjem sam se trenutku
predomislila. Nisam je bacila, nego sam, naprotiv, polako otišla do svoje torbe i zagurala
je u džep sa strane.
Odmahujući glavom zbog vlastite gluposti, primila sam se posla oko pripremanja za
odlazak. Zrakoplov nam je uskoro polijetao, a morale smo još doručkovati i naručiti taksi.
Nisam se obazirala na uspomene koje su me progonile, govoreći mi da postoji nešto čega
bih se trebala sjećati.

~ 60 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

ČETRNAESTO POGLAVLJE
Dvije godine poslije...
Namrštila sam se pri pogledu na hrpu poruka na svojemu radnom stolu. Svaka je bila
gora od prethodne, nedostajali su telefonski brojevi, imena su bila pogrešno napisana, a
na nekima nije bilo ničega drugog osim imena. U nevjerici sam pročitala posljednju i na
svojemu telefonu pritisnula tipku zbog koje će zabljeskati Rubyn telefon. Zvao te netko
zbog nečega u vezi s dosjeom Blakenship.
- Da - javila se šturo.
- Rubes, možeš li doći do mene?
- Zovem se Ruby.
- Dooooobro, Ruby, možeš li, molim te, doći do mene?
- Dolazim odmah.
To odmah potrajalo je desetak minuta i kladila bih se u kutiju uštipaka da se
pretvarala kako je zauzeta samo da me navede da čekam. U posljednje vrijeme Ruby je
činila sve kako bi me razbjesnila. Ali tome je trebalo stati na kraj. Morale smo obaviti taj
razgovor za koji sam se mjesecima pripremala. Imala sam posla preko glave da bih se
bavila još i njezinim sranjima.
Stajala je na vratima. Leđa su joj bila ukočena te je izgledalo kao da iznad svojega
velikog dupeta ima bilijarski štap. Nije više bila opuštena u mojoj nazočnosti. Sve vrijeme
ponašala se isključivo poslovno. Više mi čak nije bilo dopušteno ni zvati je Rubes.
- Molim te, sjedni. - Pokazala sam na stolicu ispred sebe.
- Radije bih ostala stajati - rekla je, neznatno podigavši bradu.
Glasno sam uzdahnula. - Ruby, molim te. Nemoj me tjerati da ponovno izgubim živce.
Imala sam doista dug dan i doista dug vikend.
Na licu joj se javio izraz prijetvorne zbunjenosti. - Ah, žao mi je. Jesam li ja ta koju sada
treba okriviti za tvoje raspoloženje? Pretpostavljam da sam još kriva i za to što ti nije
prošao žalbeni prijedlog u slučaju Goldman, kao i za to što si dobila kaznu za prekoračenje
brzine kada si prošli tjedan išla na posao. - Ležerno je sklopila ruke ispred svojega
punašnog struka. - Što bih sada trebala? Ispričati se? Ili možda želiš da dam otkaz? -
Začuđeno me pogledala izvivši objema obrvama, i dalje glumeći nevinašce. Poželjela sam
joj šamarom izbrisati taj izraz lica.
Boljele su njezine riječi i razdirale me svojim zločestim nazupčanim rubovima.
Podignula sam hrpu poruka koje je preuzimala u mojoj odsutnosti. - Treba te okriviti za
više toga, ali trenutačno s tobom želim porazgovarati samo o ovome. - Odlučila sam
ostaviti za drugi dan razgovor o neposlanim pismima i pogrešno ispunjenim formularima.
Uvijek je nepokorna kad je razdražljiva, a trenutačno je nedvojbeno bila takva.
Nije ništa rekla, samo je stajala bez riječi.
- Ruby, molim te, nemoj me tjerati da ponavljam. Uđi, zatvori vrata i sjedni.
Nekoliko je trenutaka oklijevala, želeći mi dati do znanja da može i hoće, a potom
sjela, kao što sam je i zamolila.

~ 61 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Kada se smjestila na stolicu sučelice meni, zvučala sam manje uzrujano. - Što se
događa? Možeš li mi, molim te, objasniti? Moram biti iskrena s tobom... ne mogu podnijeti
dodatni stres.
Nije izdržala moj izravan pogled, nego se zapiljila u držač papira na mojemu stolu. -
Ne znam na što misliš.
- Ruby, molim te, pogledaj me.
Pogledala je prema stropu, namjerno trepćući očima.
- Želim znati što se dogodilo.
Slegnula je ramenima, rekavši: - Dugo si se zadržala na ručku s Bradleyjem. Puno je
ljudi zvalo. Primila sam poruke. Ne znam što još želiš od mene. - Svojim dugim noktima
lupkala je po rukohvatu stolca.
- Moraš li na taj način izgovoriti njegovo ime? On je moj zaručnik, Ruby. Vrijeđa me
kad to izgovaraš s takvim prezirom.
Malo se promeškoljila, ne rekavši ništa. Ono kuckanje noktima ponovno je otpočelo.
- Nisam mislila na poruke - rekla sam, iako je i to bio jedan od brojnih simptoma
problema koji smo imale. - Govorim o onome što se dogodilo s nama.
Naposljetku me pogledala, kočoperno izvivši obrvu. - S nama? Kako to misliš? -
ponovno je upitala, onako nedužno.
Poželjela sam vrisnuti, ali sam se suzdržala. Bijes bi još više raspirio Ruby i bila bi još
hladnija prema meni nego obično. - Mislim s nama. S tobom, Ruby, i sa mnom, Andie.
Dobro smo se slagale. Voljela sam raditi s tobom i mislim da si i ti voljela raditi sa mnom,
ali već duže vrijeme sve je krenulo nizbrdo. - Neznatno sam povisila glas. - Došlo je do
točke kada mislim da više ne možemo raditi zajedno. - Uputila sam joj preklinjući pogled.
Bio je to pogled koji je učinkovito djelovao na porotu.
Nosnice su joj se raširile, ali prešutjela je.
- Čuješ li me, Ruby? - Srce mi se stezalo od boli zbog odbijanja. Ruby me mrzila, a ja
sam nju i dalje voljela i poštovala. Nekada je bila vrlo dobra prema meni. Nisam sigurna
kako bih bez nje uspjela naučiti probijati se kroz kaljužu parničnog postupka.
Stručnjakinja je za to područje i nisam jedina mlada odvjetnica kojoj je pomogla da se
ukalupi u stroj za vođenje sudskih sporova. Ali čini se da je sada, umjesto da mi pomogne,
svaki trenutak u danu provodila pokušavajući me razljutiti time što mi je poništavala
posao ili ga činila dvostruko težim nego što bi trebao biti.
- Da, čujem te. - Naposljetku me pogledala. - Pitanje je čuješ li ti sebe.
Namrštila sam se. Nisam to očekivala. - Mislim da čujem. Neznatno je slegnula
ramenima. - Ja mislim da ne čuješ. - Objasni - rekla sam, znatiželjna.
- Ne, hvala. - Položila je ruke na naslon stolice kao da se namjerava pridignuti. - Je li
to sve?
Pokazala sam na stolicu. - Ne. Ostani sjediti. Nisam završila.
- Ah, važno je samo ono što ti želiš, nije li?
E, sada je to već vodilo nekamo. - Ne uvijek, ali ja sam odvjetnica, a ti si moja
pomoćnica. Što te muči u našem odnosu?
- Ako govoriš da sam ti pomoćnica, onda me ne muči ništa, ama baš ništa.
- A što ako ne govorim da si mi pomoćnica? - Sada sam pecala. Nisam imala pojma
kamo smjera, ali sam doista željela doznati. Ako sam mogla popraviti to nešto zbog čega
~ 62 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

je u mojemu i Rubynu odnosu došlo do prekida, u životu će mi ponovno procvjetati ruže,

posebice s obzirom na to koliko sam sati provodila na radnome mjestu. Ili uglavnom
procvjetati, jer bit će tu trnja, ali s malo trnja moglo se živjeti. Žensko se mora naučiti na
malo trnja ako se namjerava udati. Prihvatila sam to kao jednostavnu životnu činjenicu.
Nužno zlo koje dolazi uz zajednički život.
Pojasnila je. - Ako ne misliš kao tvoja pomoćnica? Gle, ako govoriš o nama dvjema kao
ženama koje se uzajamno dive jedna drugoj, onda je to posve druga priča. Tu me onda
štošta muči.
To me povrijedilo. Ponosila sam se svojim vještinama ophođenja s ljudima. U tvrtki
sam bila poznata kao čudotvorac. Sama sam, bez ičije pomoći, dovela više novih klijenata
od bilo kojeg mlađeg partnera u posljednje dvije godine. Svima sam se sviđala.
Pozivali su me na domjenke i zajednička događanja. - Kako to misliš? - upitala sam.
- Volim svoj posao.
Nekoliko sam trenutaka razmislila o njezinu odgovoru, ali razmišljanje o tome nije mi
ni najmanje pomoglo umanjiti zbunjenost. - Kakve veze s bilo čime ima to što voliš svoj
posao?
- Sve ima veze sa svime. Da se nije radilo o mojoj potrebi za ovim poslom, ti ne bi bila...
učinila ono što si možda učinila ili ja više ne bih radila ovdje.
Zagnjurila sam lice u ruke, nastojeći se suzdržati da ne pokažem očaj koji se u meni
skupljao. Pojma nisam imala na što želi ukazati, ali neću to tek tako olako pustiti dok ne
doznam. Naposljetku je razgovarala sa mnom, nakon godinu i vise šutnje, a katkada čak i
izravnog neposluha. Bilo je vrijeme sve to okončati.
Glas mi je bio prigušen, probijajući se kroz skupljene prste. - Molim te, Ruby, reci mi
o čemu to, dođavola, govoriš.
- Vidiš, eto, i sad je to taj problem. Tvoja usta.
- Moja usta? - Podignula sam glavu i ponovno je pogledala. Napućila je usne i
odmahnula glavom. - Hm-hm. Ništa više ne govorim. Potreban mi je ovaj posao.
- Hoćeš reći da imaš osjećaj da ne možeš razgovarati sa mnom jer bi u slučaju da to
učiniš dobila otkaz.
Škrto se osmjehnula. - Baš to želim reći. Vidiš? Pametna si djevojka. - Ustala je. - Radim
na nekim dosjeima, pa ako nemaš ništa protiv...
Sada sam bila bijesna. - Imam, i te kako. Sjedni.
- Ne obraćaj mi se na taj način. Nisam ja tvoj pas! - Pred kraj rečenice javio se onaj
njezin južnjački naglasak koji je nastojala potisnuti na poslu kada je bila okružena nama
odvjetnicima.
Ustala sam, progovorivši glasnije nego što je trebalo. - Znam to, Ruby. Znam da nisi
moj pas! Samo tražim od tebe da sjedneš i za promjenu pristojno porazgovaraš sa mnom!
Otvorila su se vrata i Bradley je provirio. - Nekakav problem, dušo? - upitao je, ni ne
pogledavši Ruby.
- Ne. - Rukom sam mu dala znak da se udalji. - Sve je u redu. Još malo pa smo gotove.
- Naravno - rekao je, ušavši u prostoriju.
Krajičkom oka zapazila sam kako je Ruby zakolutala očima.
- Samo sam želio potvrditi datum u zavičajnom klubu Coral Groupa sutra točno u
sedam. Ne smijemo kasniti.
~ 63 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- Znam, nisam zaboravila. Imam zabilježeno na kalendaru.

- U redu. Sjajno. - Uputio mi je onaj svoj osmijeh koji je značio ˝čestitam˝, cerek zbog
kojega bih inače osjetila blagost i toplinu, ali sada sam ga poželjela ošamariti i u trenu
osjetila krivnju. Žensko se vjerojatno ne bi trebalo tako osjećati u društvu muškarca za
kojega će se za samo nekoliko tjedana udati.
- Ako nemaš ništa protiv - rekla sam, nastojeći ne zvučati onoliko uzrujana koliko sam
se osjećala. - Trenutačno imamo kratak sastanak. Ako želiš razgovarati sa mnom, dolazim
za minutu.
- O, želiš da odem? - Pogledao je Ruby. - Što je, Rube? Ponovno si nešto zaribala? -
Osmjehnuo joj se svojim najboljim osmijehom filmske zvijezde. Dok su razgovarale sa
mnom, Kelly i Candice rekle su mi da je presavršen. Tada sam im se usprotivila, ali sada,
dok sam ga gledala kako tlači Ruby, nisam baš bila posve sigurna.
Ruby je već bila napola ustala kada sam se umiješala. - Molim te, Bradley, ostavi nas
na miru, hoćeš li?
Podigao je ruke uvis. - Joj, pa samo sam se šalio. Dajte, cure, razvedrite se. - Uzmicao
je kroz vrata i natraške izišao iz prostorije, zaustavivši se tek kad mu je tijelo već bilo vani
i još se samo glava zadržala unutar moje prostorije. Glas mu se od šaljivoga pretvorio u
poslovan. - Ruby, ozbiljno to mislim... daj me, molim te, obavijesti kad bude slobodna, da
mogu navratiti i malo porazgovarati s njom, hoćeš li?
Nije ga ni primjećivala. Bradley se udaljio, prethodno mi namignuvši. Podigao je
palčeve uvis i pokazao na Rubyna leđa. Vjerojatno je mislio da čuje otpustiti. Bilo bi blago
rečeno da se on i Ruby ne slažu.
- Dobro, gdje smo ono stale? - upitala sam.
- Govorila sam ti da imam posla.
- Ne, nismo tu stale. - Zaobišla sam oko stola, prišla joj i sjela na stolicu s njezine lijeve
strane. Okrenula se od mene na drugu stranu, prema policama s knjigama koje su se
protezale uz moj stol.
- Ruby, ako se brineš da ćeš zbog iskrenosti u razgovoru sa mnom izgubiti posao,
želim da znaš kako se to neće dogoditi. Nikada ne bih dopustila da odeš zbog toga što si
bila iskrena. Osim toga, stariji partneri te vole. Imaš punu zaštitu na radnome mjestu.
Polako je okrenula glavu prema meni. - Mogu li ja to dobiti napismeno?
- Sranje. Ruby, poznaješ zakon jednako dobro kao ja. Tvoje radno mjesto je sigurno.
Hajde, razgovaraj sa mnom.
Uzdahnula je. - Ne želim te uzrujati. - Glas joj više nije bio onako grub. Bilo je to nešto
najljubaznije što sam od nje čula u posljednjih pola godine, što mi je dalo nadu.
- Molim te, ako će nam to pomoći da do kraja raščistimo ovu zbrku, nije me briga.
Uzrujaj me.
Dugo je piljila u mene, uzdahnuvši snažno i duboko, i doista tužno otpuhnula.
Samo to navelo me da zaplačem. Gotovo da više nisam ni željela čuti što mi to ima za
reći, znajući da se sprema priopćiti mi vrlo ružne vijesti.
- U redu, neću okolišati, nego ću reći odmah, jer je to nešto što trebaš čuti, a kako više
ne razgovaraš sa svojim prijateljicama, mene je zapalo da ti to kažem. - Stegnula je usnice
i uspravila se sjedeći, a potom pogledala prema stropu prije nego što je promrmljala. -
Isuse dragi, oprosti mi što sam toliko smiona i iskrena, ali ti znaš da to činim iz pravih
pobuda i da su mi namjere iskrene.
~ 64 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Srce mi je preskočilo nekoliko otkucaja, pa sam se i sama pomolila. Dragi mali Isuse,
molim te, daj mi snage da ne odgrizem Ruby glavu, jer imam osjećaj da ću to poželjeti učiniti
prije nego što dovrši.
Izraz Rubyna lica bio je mješavina sućuti i bijesa. - Promijenila si se, i to nagore -
izletjelo joj je. Razrogačila je oči i nekoliko puta zatreptala. Na usnama joj se pojavio
poluosmijeh. - Gle, bilo je to vrlo hrabro, nije li? - Nervozno se nasmijala... - Želim reći da
si se promijenila nakon što si se vratila s Kellyna vjenčanja. Život ti se potpuno promijenio.
Prestala si razgovarati sa svojim prijateljicama, prestala si razgovarati sa mnom, započela
si s tim Bradleyjem...
- Opet počinješ... opet mu na taj način izgovaraš ime. Znaš da mi to silno ide na živce,
Ruby. - Mali Isus napustio me u trenutku kad mi je bio najpotrebniji. Rubyna glava bila je
u opasnosti da bude smaknuta, a tek je započela.
Prignula se bliže i pogledala me ravno u oči. - Zbog njega si znala biti jako živčana, jesi
li to zaboravila? Obje smo mrzile tog čovjeka. - Bocnula me prstom u ruku. - Sada ga svi
ostali mrze, a ti... spavaš s njim. - S gnušanjem je zakrenula usnicu. - Čak govoriš i o udaji
za nj? Jesi li izgubila razum, malena? Kako bi to samoj sebi mogla učiniti? Ni po čemu ti
nije dorastao. Nije dovoljno dobar ni za to da ti automobil opere.
Osjećala sam se posramljeno, bijesno, mučno. - Volim ga, Ruby. - Umalo sam se ugušila
izgovarajući te riječi. Nisu željele prijeći preko usana.
Mrko me pogledala. - Daj ne lupetaj. Ne voliš tog čovjeka. Voliš samo pomisao na to
da budeš udana za nekog muškaraca. Bilo kakav starac bio bi ti dobar.
Lice mi se odjednom zajapurilo i klonulo sam se zavalila u naslonjač. - Ne mogu
vjerovati da mi to govoriš. Otkuda ti pravo na to?
Ispružila se i uhvatila me za zapešće, povukavši mi ruku u svoje krilo, zbog čega sam
se nezgrapno nagnula naprijed. Govorila je strastveno. - Reći ću ti što mi daje za pravo...
Stalo mi je do tebe, Andrea Lynn. Dobra si djevojka. Sjajna si odvjetnica i snažna žena. Ali
taj Bradley?... Oprosti, ali taj jednostavno siše život iz tebe, djevojko. Ima te na uzici, poput
ukroćena psa koji mu sjedi u krilu. Neću sjediti prekriženih ruku i dopustiti ti da se
doživotno vežeš za njega, ne znajući u što se upuštaš. Dužnost mi je kao tvojoj prijateljici
reći ti ono što trebaš čuti. Pa ako si poželiš naći drugu pomoćnicu, razumjet ću. Sretno s
pronalaženjem. Znaš, sada si stekla ugled. - Sporo je kimnula, uvijek je bila najmudrija u
uredu.
Pokušala sam izvući ruku, ali držala ju je čeličnim stiskom.
U glasu mi se osjećao bijes. - Znam u što se upuštam, Ruby, nisam dijete. - Riječi su
imale gorčinu, poput okusa nedozrela voća na jeziku.
- Možda izvana gledano jesi posve odrasla, ali iznutra si još uvijek ona mlada djevojka
koja traga za ljubavlju i prihvaća strašnu zamjenu za nju. Zašto ne možeš vidjeti ono što
vidimo ja, Candice i Kelly? Pametna si, lijepa, snažna... zašto se moraš ponašati tako glupo,
kao da si gluha, slijepa i tupasta kad se radi o muškarcima.
Ogorčeno sam se nasmijala. - Ajme, istinska trostruka grozota. Tri postignuća u
jednom potezu. Hvala ti za to.
- Ne - zamahnula je prstom pred mojim licem. - A, ne, draga moja, nećeš sa mnom
igrati tu igru.

~ 65 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- Koju igru? - Grizodušje me već bilo svladalo. Nije dopuštala da pokušam iskoristiti
svoje vještine vođenja parnice na njoj... prijateljici, ženi koju sam poštovala. Očajnički sam
izbjegavala čuti njezine istine.
- Znaš ti o čemu ja govorim. O toj igri koju igraš. U koju ulaziš posve hladno i
proračunato i činiš sve ono čemu te onaj Bradley naučio. Loše utječe na tebe, Andie. Jako
loše. Promijenio te i postala si hladna osoba koja ne mari za osjećaje drugih. Više čak ne
znaš ni što je važno.
Izraz njezina lica i ton postali su pomalo očajni. - Nemaš li taj osjećaj? Znam da ne
vidiš, ali zar barem ne osjećaš?
Naglo sam izvukla ruku. - Znam ja što je važno. Od svoje petnaeste godine imam
pomno smišljen životni plan koji upravlja mojim postupcima. Upisati fakultet, postati
odvjetnica, naći partnera, udati se, imati djecu. Posve normalno i uobičajeno. Sve to svakoj
je razumnoj osobi važno i dragocjeno. A na papiru ima potpuni smisao.
Ruby se prenula. - Čuješ li ti sebe? Tvoj život ne može biti ispisan na papiru! Ljudi koji
imaju razum i osjećaje ne funkcioniraju na taj način!
Ustala sam. - Naravno da se čujem. Ponosna sam na to što govorim, što činim i na sve
što sam dosad učinila. Najmlađa sam partnerica koju je ova tvrtka ikada imala. Zaboga, pa
ja sam čudotvorac.
Razočarano je odmahnula glavom. - Nisi. Ti si djevojka koja je izgubila svoj put. Zmija
u travi koja sikće mnogo ružnih riječi koje je naučila od druge zmije u travi. - S gnušanjem
je udahnula kroz nos. - Taj Bradley je prava kobra, kralj zmija. - Ustala je, okrenula mi leđa
i zaputila se prema vratima. Neposredno prije izlaska iz mojega ureda ispalila je prema
meni još nekoliko metaka. - Možda bi se, prije nego što kobri kažeš 'uzimam', trebala
zapitati ovo: Zašto su te sve tvoje prijateljice... sve tvoje dobre prijateljice... napustile?
Zašto si sada usamljenija nego ikada prije? Ne bi li trebala biti presretna i dijeliti tu radost
s ostalima kada se namjeravaš udati, umjesto što praviš popis gostiju koji su ti potpuni
neznanci? - Odmahnula je glavom. - Tvoje vjenčanje više će nalikovati pogrebu, a što se
mene tiče, ja u tome neću sudjelovati.
Kada su se vrata za njom zatvorila, ostala sam stajati nasred svojega ureda. Niz lice
su mi se slijevale suze. Nisam željela čuti ništa od toga smeća. Samo sam željela znati zašto
se tako grozno ponašala kao moja pomoćnica i zašto mi je prestala biti prijateljica. Ali ona
mi je na glavu istresla hrpetinu sranja i srce mi se raspuklo popola.
Vratila sam stolice natrag na njihova mjesta, ne obazirući se na činjenicu da nogari
nisu bili vraćeni u udubljenja u tepihu u kojima su uvijek stajali. Dok sam obilazila oko
stola, s gnušanjem sam odmahnula glavom. Ruby je govorila sve same laži. Bradley je samo
unaprijedio moju karijeru i položaj u tvrtki. Zajedno smo se pridružili zavičajnom klubu i
svaki vikend igrali tenis s ostalim parovima. Iskreni smo pa smo čak razgovarali i o tome
da počnemo zajedno stanovati prije vjenčanja. Iz nekoga glupog razloga nisam pristala na
to, ali sada se ne mogu sjetiti zašto. Bradley je jedini koji je dobio moj životni plan i bio
potpuno suglasan s njim. Bio je poput mene: organiziran, motiviran, pametan. Oboje smo
znali što želimo i nismo se bojali ići za tim. Ako ostali nisu shvaćali značenje planiranja i
pokretačke snage, tko ih šiša. Nije mi bio potreban nitko drugi i ništa drugo osim Bradleyja
i tvrtke.
Zanemarila sam tjelesnu bol koja me pri toj pomisli probola kroz srce.
Zvonjava telefona govorila je da me zove Ruby. Sagnula sam se do udaljenog kraja
svojega radnog stola dograbiti slušalicu, posve očekujući da ću čuti njezinu ispriku.

~ 66 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Namjeravala sam biti milostiva i ponašati se kao da me ono što je rekla nije dirnulo do
srži. Nakon toga mogle smo nastaviti kao i dotad, s tim da je morala bolje obavljati svoj
posao. Na licu mi se pojavio ukočen osmijeh.
- Da? - javila sam se. U glasu mi se osjećao hladan ponos.
- Linija tri je za tebe. Netko sa suda.
- Tko, Ruby? - upitala sam, u trenu živčana. Zbilja je imala petlju kada mi je nakon
našega kratkog razgovora ponovno na ovaj način prespajala pozive. Znala je da je
najmanje što tražim bilo ime, odsjek i broj slučaja. Isuse, pa koji joj je vrag?
Rubyn glas bio je smiren i ležeran, kao da prije samo dvije minute nismo imale onaj
sastanak trenutka istine. - Ne znam tko je - rekla je. - Netko iz matičnog ureda.
- Aah - namrštila sam se i nestalo je one moje prijašnje odlučnosti. - Zašto me sada
zovu? Tek sam potkraj tjedna trebala podići dozvolu sa sklapanje braka. Nikada to ne čine
tako brzo i prije vremena.
Ruby je upravo dahtala u slušalicu.
- Spoji ih - rekla sam, odustajući od učtivog razgovora s njom.
Dok sam čekala uspostavu poziva, u mislima su mi se vrzmala brojna pitanja. Bradley
je bio zadužen za organizaciju dostave hrane, a ja za pravna pitanja i bend. Na popisu
uzvanika bili su uglavnom naši vrhunski klijenti i zaposlenici, što je značilo da nije moglo
biti nikakvih previda ni pogrešaka. Ne dobijem li na vrijeme tu dozvolu, bit će to pravi
zajeb. Novi raspored mogao se načiniti samo uz gubitak mnogo novca i izazivanja silne
glavobolje.
Poziv je bio uspostavljen. - Halo, Andie Marks pri telefonu. Kako vam mogu pomoći?
- Dobar dan, gospodo Marks. Latisha je. Predali ste zahtjev za dobivanje dozvole za
sklapanje braka? Annnnndrea... ah...
Marks. Oprostite, ne mogu dobro pročitati vaš rukopis. Doista biste trebali urednije
pisati na ovim obrascima.
Oglušila sam se o njezin prijekor. E pa, sad će još neki tamo slabo plaćen službenik na
sudu mene učiti kako ispuniti obrazac. Javi se ako si završila za odvjetnicu. - Da, u pravu ste,
ta sam.
- Srednje ime vam je Lynn i broj vašeg osiguranja je 078-05-1120?
- Da, i to je točno. Postoji neki problem?
- Da. Zato vas i zovem. Postoji jedno pitanje na obrascu na koje ste netočno odgovorili
pa vas molim da ponovno dođete ispuniti drugi obrazac i priložiti dokument o razvodu
braka. Ne mogu obraditi zahtjev dok nije potpun, a bez toga dokumenta to neću moći
učiniti. Sustav ga ne bi prihvatio pa neću ni pokušavati. Nemojte tražiti da to zbog vas
učinim, jer to tako ne ide.
- Čekajte... što? - Mozak mi je zakazao nastojeći povezati njezine besmislene riječi u
rečenicu koja bi za mene imala nekakav smisao.
Žena je glasno uzdahnula. - Nemojte igrati igru. Ozbiljno, nemam namjeru danas igrati
odvjetničke igre, u redu? Imam petnaest... ne, šesnaest obrazaca obraditi prije kraja
radnoga vremena i ne učinim li to vođa tima će zabosti nos u moj posao, znate o čemu
govorim.
- Da, znam, ali ne, ne igram nikakvu igru. Ozbiljna sam. Nikada u životu nisam bila
udana. - U želucu mi se pojavila velika rupa, ispunjena rastaljenom lavom. Nemoguće da

~ 67 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

se to meni događa. Bradley će se ukenjati ako postoji nekakav tehnički problem. Isplanirao
je već momačku golf-zabavu i sve ostalo s članovima studentskog udruženja koji dolaze
tome nazočiti iz cijeloga svijeta.
- Jeste li sigurni da niste udani? - upitala je, zvučeći kao da sumnja u to.
- Posve - rekla sam, iskreno uzrujana zbog te kretenuše u sudnici koja zasigurno
nikamo nije išla poslije srednje škole osim možda na sveučilište McDonald's hamburger. -
Vjerujte mi, znala bih da sam udana za nekoga drugoga tko nije moj zaručnik.
- Nikada niste bili u Nevadi? - upitala je, dok joj se u glasu osjećao zločest smijeh.
Uši su mi se zacrvenjele kada su me preplavila sjećanja koja su zaprijetila utopiti me
u strahu, jednostavno više nisam mogla izustiti ni riječi. Uh, jebote, bila sam u Nevadi. -
Možda. Jednom.
- Kada? Ne bi li to možda moglo biti prije dvije godine? Srce mi je lupalo poput doista
glasnih i brzih udaraca po bas bubnju. Doslovno sam bez dodirivanja grla u vratu mogla
osjetiti pulsiranje. - Možda? - Glas mi je u tom trenutku graničio sa skvičanjem. Prije dvije
godine? Tada je bila Kellyna djevojačka večer? Ne, nije moguće da se to događa!
- Ovdje u mojemu sustavu piše da ste se desetoga travnja dvije tisuće i jedanaeste
udali za muškarca po imenu... Gavin MacKenzie. Potpis odgovara onome kakvim ste
potpisali obrazac, možda je malo neuredniji, ali je isti. Znači li vam što to ime? Gavin
MacKenzie? Čije je to prezime? Škotsko?
Srce i mozak prijetili su eksplodirati. Vid mi se zamutio, ostala sam otvorenih usta i
sva krv mi se povukla iz glave.
- Gospođo, jeste li još tu? - upitala je, zvučeći daleko, kao da se dosađuje.
Telefon mi je ispao iz ruke i lupio o stol. Tih glas začuo se odozdol, negdje u blizini
mojega upijajućeg papira. - Gospođo Marks? Jeste li tu? Jeste li dobro? Halo? Znate, spustit
ću slušalicu. Već sam vam rekla da nemam vremena za te igre.
Prostorija se počela okretati i nekoliko sam puta zatreptala, nastojeći vratiti vid. Ali
vidno polje samo se sužavalo, pretvorivši se u dugačak siv tunel, s možda tek pokojom
točkicom svjetla koja se nazirala na kraju.
To je posljednje čega se sjećam prije nego što sam se ponovno probudila na podu i
ugledala zabrinuto Rubyno lice koje se nadvijalo nada mnom.

~ 68 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

PETNAESTO POGLAVLJE
Zrakoplov je prizemljio u vrijeme ručka u Boiseu, u saveznoj državi Idaho, zračnoj
luci najbližoj Baker Cityju u saveznoj državi Oregon. Jučer sam u svojemu stanu provela
besanu noć. Zamolila sam Bradleyja da otkažemo odlazak u pivnicu nakon posla, rekavši
mu da se hitno i neodložno moram naći s jednim klijentom izvan grada i da taj sastanak
nikako ne mogu odgoditi. Na svu sreću, radili smo u različitim odsjecima pa mu nije bio
omogućen privatan uvid u dosjee svih mojih klijenata, jer bi u protivnom znao da muljam.
Usto sam imala sreću da Ruby nije imala ništa protiv sakriti to od onoga Bradleyja. Bila je
više nego oduševljena što mi može rezervirati zrakoplov, hotel i unajmiti automobil.
Osjećaj grizodušja pretvarao se u čir koji me iznutra izjedao.
Pri sjećanju na Ruby koja mi je na odlasku za sreću gurnula u ruku lutkicu trola,
slabašno sam se osmjehnula, što mi je donekle ublažilo bol. - Uzmi to - rekla je nakon što
sam poput zombija sjela na stolicu i pokušala joj objasniti golemu pogrešku koju sam
morala otići ispraviti, i to od svih mjesta na svijetu baš u Oregon. Imala sam manje od
tjedna za poništenje tog ugovora ili razvod i za pribavljanje onog smeća od dozvole na
sudu, ili sam bila uništena. Ponovno sama. Životni plan u prašini. - Donijet će ti sreću -
uvjeravala me. - Imala sam je u džepu kada sam srela svojega Michaela. Divan čovjek, bog
mu dao pokoj duši.
Zabacila je glavu i nekoliko trenutaka ostala tako zagledana u strop, zadovoljna izraza
lica.
Nisam je ni upitala zašto je imala tu namreškanu plastičnu neprivlačnu lutkicu trola
u džepu kada je upoznala svojega budućeg supruga. Bilo je nevažno i morala sam sačuvati
energiju samo za važne stvari. Piljila sam u tu lutku u svojoj ruci, u smiješnu
plavoljubičastu kosu koja je izvirivala stršeći na sve strane, i umalo sam je zatvorila u
ladicu stola kada se okrenula. Ipak sam je ubacila u torbu i ponijela, odlazeći obaviti taj
besmisleni zadatak.
Duboko sam uzdahnula tragajući za znakovima koji će me odvesti do agencije za
iznajmljivanje vozila. Sigurno se radilo o nekakvoj pogrešci, jednostavno nije bilo moguće.
Kako bih se mogla udati za nekog muškarca u Vegasu i uopće se ne sjećati toga? Takvo što
ne događa se u stvarnom životu.
Ali, možda i događa. Često se događa da se zateknem dijelom statistički valjane
skupine. Vukla sam se zračnom lukom prisjećajući se onoga što sam doznala. Moja stopala
i noge kretale su se kroz virtualno blato ili živi pijesak, što li već. Uopće nisam bila
motivirana baviti se tim sranjem.
Nakon što sam se pridignula s poda svojega ureda i uvjerila Ruby da ne treba zvati
hitnu, bacila sam se na istraživanje. Nitko ne može voditi istragu poput ove djevojke...
nitko... posebice sada kada sam bila usredotočena na nalaženje rupe u zakonu. Dok sam
tragala za navodnim imenom svojega supruga i pregledavala ključne podatke na
faksiranoj potvrdi o sklopljenom braku, naišla sam na nekoliko novinskih članaka o tim
danonoćnim vjenčanjima u kapelicama u Las Vegasu koje su bile na usluzi razularenoj
rulji, previše pijanoj da bi se ičega sjećala. U jednoj takvoj bila sam i sama. U to nije bilo
nimalo dvojbe. Bila sam u njoj. Moj potpis na obrascu bio je stvaran. Istina, bio je neuredan,
bio je iskrivljen, bio je čak i zamrljan. Ali nedvojbeno je bio moj.

~ 69 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Iznad moje glave pojavio se znak ˝Tvrtka za iznajmljivanje automobila˝. Ruka mi je

zadrhtala kad sam obrisala usne. U Boiseu je bilo toplije nego što sam pretpostavljala da
bi moglo biti u ovo doba godine. Nastavila sam hodati niz hodnik, tegleći putnu torbu
preko ramena.
Sva moja istraživanja nisu mogla otkriti jednu važnu činjenicu: je li taj brak bio
konzumiran ili nije. Nisam čak bila sigurna ni da se sjećam kako je taj Gavin MacKenzie
izgledao. Izvori dostupni odvjetničkim tvrtkama bili su prilično snažni u tom području
provođenja istrage o osnovnim podacima, ali nigdje nije bilo slike toga tipa. Imala sam
podatke o vožnji... besprijekorni... pa nigdje nije bilo službene fotografije zbog prometnog
prekršaja.
Poželjela sam zaplakati od bijesa i ogorčenosti. Sva ta gungula poremetila mi je
životni plan. Dozna li Bradley ikad da sam to od njega krila ili da sam nekad učinila nešto
tako glupo i neodgovorno, otkazat će naše vjenčanje. Tada ću i sama postati jedna od onih
djevojaka, onih ostavljenih pred oltarom. Uh. Bolje me odmah upucajte. Nakon toga ću
zasigurno ostati i bez titule Čudotvorke. Tko još želi raditi s odvjetnicom koja potajno
pokušava biti bigamistica? Grozno kako se loše vijesti brzo prošire po našem gradu. Nitko
mi neće vjerovati pokušam li ih uvjeriti da nisam znala da sam udana. Iako vješta
odvjetnica, bila sam uvjerena kako nikada ne bih uspjela uvjerljivo obraniti takav dokaz.
- Dobro došli u našu tvrtku. Mogu li vam pomoći? - upitao je muškarac za pultom.
- Da. Imam rezervaciju. - Pružila sam mu one papire koje mi je dala Ruby. Svi su bih
uredno složeni i označeni. Opet je bila ona stara, u svojem najboljem izdanju, čak me
zagrlila i poljubila pri odlasku iz ureda. Vjerujem da mi je to bila mala utjeha u mojemu
baš krasnom životu. Nije me čak ni prekorila kada sam najmanje pet puta sočno opsovala.
Službenik za iznajmljivanje automobila utipkao je nešto u svoje računalo, dao mi da
potpišem nekakve obrasce, a potom mi uručio ključeve i malu crnu kutiju. - Izvolite.
Uživajte u boravku u predivnom krajoliku Boisea. Trebate li zemljovid?
- Ne. Koristit ću GPS. - Pogledala sam u malu napravicu koju mi je dao, iako nisam bila
posve sigurna da će ona uspješno obaviti posao, ali nisam baš bila dobra u snalaženju na
zemljovidu.
Osmjehnuo se i potvrdno kimnuo. Bilo je potpuno jasno da je završio razgovor sa
mnom kada se, zavrtjevši se na stolici, okrenuo i pogledao u suprotnom smjeru.
Izišla sam na parkiralište i zapazila mjesto koje je napisao na fasciklu. Namrštila sam
se pri pogledu na jarkožuti i crni stroj koji me čekao. Što je to? Kosilica za travu? -
Nemoguće, sigurno nekakva pogreška - rekla sam sama za sebe. Bila sam jedina vani pa
ne znam što sam mislila kome se to obraćam, ali na tisuće razgovora koje sam u glavi
vodila tijekom posljednja dvadeset četiri sata natjeralo me na preispitivanje svojega
zdrava razuma. Vjerojatno razgovaranje naglas sa samom sobom nije bilo nešto čime sam
se mogla pohvaliti, ali kvragu... mogla bih isto tako s vremena na vrijeme pokazati malo
svoje ludosti, čisto da ne bude dosadno.
Stisnula sam dugme na privjesku za ključeve i svjetla su jednom bljesnula kao dokaz
da se nije radilo o pogrešci. Smart automobil? Zezaš me? - Doimao se poput divovske ose
ili žuto-crne koturaljke. Možda ne baš divovske, ali svakako poveće koturaljke. Zasigurno
je izgled divovske ose koja leti niz seosku cestu bio loš izbor za djevojku koja je bila
alergična na ubod insekata.
Sama sam sa sobom raspravljala bih li trebala poći zahtijevati koji od ostalih pedeset
automobila prave veličine koji su bili na parkiralištu, ali nakon samo nekoliko sekunda

~ 70 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

odustala sam od toga. - Jebi ga - rekla sam, ljutita kao ris. - Mogla sam prijeći osamsto milja
s četiri litre goriva, nije li tako?! - Glas mi je postao pomalo histeričan, ali tu se ništa nije
dalo učiniti. Jedva sam se suzdržavala. Stres je bio toliki da sam bila zrela za ludnicu. Pred
očima mi je neprestano bila slika Bradleyja koji govori: 'Udala si se? Za potpunog
neznanca? U Las Vegasu? U pijanom stanju? Vjenčao vas je tip po imenu Elvis?' Bilo je
previše strašno u potpunosti to pojmiti. Nogirat će me zato što sam ga ponizila pred svim
njegovim klijentima, pred članovima bratovštine i roditeljima. Bilo je previše ljudi koji su
od mene očekivali da budem savršena zaručnica.
Ubacila sam putnu torbu na suvozačevo sjedalo i odvezla se s parkirališta, poželjevši
da se mogu odlijepiti i jurnuti te doista izraziti sav svoj bijes na zadovoljavajuće glasan i
nesnosan način. Ali uskoro sam shvatila da automobil Smart ne zna kako jurnuti, s
obzirom na to da je raspolagao motorom kosilice za travu. Zna me samo odvesti od točke
A do točke B, uz vrlo malu potrošnju benzina i bez gotovo imalo prostora za nasloniti lakat.
Osjećala sam se poput klauna koji zuji uokolo u svojemu malom cirkuskom automobilu.
Nedostajalo mi je samo malo boje za lice i nekakve cirkuske cipele. U početku sam
pomislila kako mi nedostaje još i mjedena truba kakvu klaunovi nose uokolo, ali potom
sam stisnula volan i shvatila da nisam bila u pravu. Istina. Smart automobil bio je
opremljen klaunskom trubom.
Za nešto više od dva sata stigla sam u Baker City u saveznoj državi Oregon i prijavila
se u hotelsku sobu. Sjedila sam na krevetu u trošnoj staroj sobi zagledana u ružne tapete.
Fascikl na noćnom ormariću pokraj mene bio je pun informacija koje su mi mogle poslužiti
i pomoći da nađem tajnovitog Gavina MacKenzieja i sada sam samo trebala smoći
hrabrosti poslužiti se njime. Potom sam mogla krenuti, postaviti pitanja nekolicini
neznanaca, ući mu u trag na temelju njihovih indicija i obaviti taj razgovor s njim.
Razgovor u kojemu ga pitam sjeća li se je li spavao sa mnom, a potom se možda i vjenčao.
Osjećala sam grčenje želuca.

~ 71 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

ŠESNAESTO POGLAVLJE
Prvo mjesto na kojemu sam se zaustavila bila je mjesna zalogajnica. Baker City je
gradić i pretpostavila sam da će izgledati poput svih malih gradova kakve sam viđala u
filmovima. Svi dolaze u zalogajnicu popiti kavu i pojesti kolač, zar ne?
Sjela sam za šank i naručila kavu bez kofeina, procjenjujući situaciju prije nego što
načinim prvi korak. Preskočila sam pitu jer trenutačno nisam baš imala previše povjerenja
u svoj želudac. Bio je već prepun tjeskobnih leptirića. U torbi mi je zazvonio mobitel, na
koji sam se oglušila. Bradley ili tko li je to već bio morat će malo pričekati dok dobijem
nekakve smjernice.
Prvi moj cilj bio je smoći hrabrost i postaviti najsmješnija pitanja, kakva u životu
nikoga nisam upitala. Evo kako sam zamišljala da će teći taj razgovor:

Ja: Poznajete li Gavina MacKenzieja?

Mještanin: Tko ste vi?
Ja: Njegova supruga.
Mještanin (prazna pogleda): Muk.

Ni u kojem slučaju nisam mu mogla ući u trag bez nekakve priče. Bila mi je potrebna
neka dobra priča u kojoj nijedno od nas dvoje neće biti poniženo. Lijepa debela laž. Uzela
sam vrećicu šećera i njezin sadržaj ispraznila u šalicu, razmišljajući o mogućnostima koje
sam imala. Reći ću da sam odvjetnica i da mu trebam ući u trag zbog nasljedstva. Namršteno
sam pogledala u svoju šalicu s kavom i posegnula za žličicom promiješati šećer. Ne, neće
to ići. Pitat će me za imena rođaka, a ništa takvo nemam kod sebe. Dugo sam miješala. Reći
ću da je osvojio novac na nekakvom natjecanju. Ne, to je glupo. Što sam ja? PCH marketinška
tvrtka koja organizira nagrade. Odmahnula sam glavom, dograbivši još šećera. Nespretno
sam poderala vrećicu, prosuvši bijele kristaliće po cijelome šanku. Reći ću da sam
rođakinja iz drugoga grada i da želim ući u trag svojemu rodoslovlju.
- Dobar dan - začula sam ženski glas. Konobarica je piljila u mene s druge strane
šanka, čekajući da joj odgovorim.
Riječi su iz mene pokuljale prije nego što sam ih uspjela zaustaviti. - Tražim Gavina
MacKenzieja... poznajete li ga? - Uh, sranje, je li ona rekla ˝dobar dan˝ ili ˝što radite˝? Lice
mi se zažarilo i zacrvenjelo kao paprika pa sam se morala obuzdati da ne uzmem salvetu
umjesto lepeze i rashladim ga. Nisam mogla vjerovati da sam to upravo izlanula. Gdje je
nestao onaj moj siloviti plan da to izvedem opušteno? Aaah, katkada mrzim samu sebe iz
dna duše.
- Naravno da poznajem Macka. Nema toga tko ga ne poznaje. Ali nitko ga osim njegove
majke i bake ne zove Gavin. - Osmjehnula se, ali sreća se nije ogledala u njezinim srneće
toplim očima. Na pločici s imenom pisalo je ˝Hannah˝. Bila je slatka, možda s previše
šminke na licu. Pretpostavila sam da je nekoliko centimetara viša od mene, otprilike mojih
godina, možda godinu-dvije starija. Jedino po čemu je odudarala od klišeja konobarice iz
zalogajnice bilo je to što nije žvakala žvakaću. Podsjetila me na seosku inačicu Candice. Pri
prisjećanju na svoju prijateljicu stegnulo me u srcu. Odavno se nismo čule. Svaljivala sam
krivnju zbog toga na posao, ali Ruby je za to držala krivim onoga Bradleyja.
~ 72 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- Možete li mi reći gdje mogu naći... Macka? - upitala sam.

- Tko ste vi i zašto ga želite naći? - Stajala je, držeći u ruci vrč kave, oslonjena na bok,
posve spremna čekati tako sve dok ne priznam.
Uši su mi gorjele od srama zbog prijevare koju sam smislila. - Ja sam... hm... Andie.
Tražim ga kako bih mogla izraditi obiteljsko stablo.
- Što je to? Nešto poput školskoga projekta, što li?
- Daa - rekla sam. U mislima mi je zaiskrila laž koja se brzo pretvorila u zaglušujući
nekontrolirani šumski požar lupetanja.
- Vodim poseban kolegij na fakultetu, učimo kako izraditi obiteljsko stablo i tomu
slično, a njegova obitelj... MacKenziejevi... nalaze se u mojemu stablu. Barem tako mislim.
Da budem preciznija, MacKenziejevi iz Baker Cityja.
Iza sebe sam začula nečiji promukao glas zbog kojega su mi se dlake naježile od
straha.
- Luceo non uro.
Naglo sam se okrenula na stolici na kojoj sam sjedila. - Št...
- Dok sam se okretala udarila sam šalicom o šank i prolila kavu po ruci i šanku, ali
nisam se ni potrudila očistiti je jer sam bila previše zauzeta brigom da će me požderati
divovski čovjek-medvjed-svinja.
- Luceo non uro - ponovno je rekao, a potom se nasmijao. Usne su mu bile prekrivene
zapuštenom neurednom bradom. Zapazila sam načas jezik i zube, što me navelo na to da
postanem mrvicu sigurnija. Pomisao na krezubog čovjeka-medvjeda-svinju plašila me
više od onoga koji vodi brigu o svojemu zubalu. Očito nisam funkcionirala iako su mi sve
moždane vijuge bile uključene.
- Aha, tako znači - rekla je konobarica, pomalo frkćući. Ponovno sam uspjela doći do
glasa kad sam shvatila da me ne namjerava ni napasti ni pojesti. Stajao je gledajući me
svisoka i govorio latinski. Možda se čak pomalo i smješkao, ali to je bilo teško reći s
obzirom na smeđi čupavi tepih koji je poput ukrasa nosio na licu.
Pročistila sam grlo, da lakše progovorim. - Oprostite, što ste rekli?
Potom se začuo njegov nježan baršunast glas. Mogao je biti pripovjedač kada nije
gunđao na žene u zalogajnici. - Luceo non uro7. To je moto klana MacKenzie - Nakrivio je
glavu. - Znate što znači klan, zar ne?
Oštro sam ga pogledala kako bih prikrila vlastitu neukost. - Naravno da znam. Ne
budite smiješni. Radim na tom projektu.
- Čuo sam kad ste to rekli. Koja je to škola? Zvuči mi vrlo zanimljivim projektom. - Glas
mu se odjednom pretvorio od onoga čovjeka-medvjeda-svinje u glas akademski
obrazovana čovjeka.
Zaključila sam da postoji izvjesna mogućnost da sam upala u istu zečju rupu kao Alisa
ili da mi je netko potajno usuo nešto nedopušteno u piće tijekom leta ovamo. - To je
obrazovni centar, nešto poput više škole na Floridi, gdje živim, nije velik i sigurno nikada
niste ni čuli za nj.
- Možda jesam... možda nisam - rekao je, stavivši ruke iza leđa dok se njihao na
petama, iščekujući. - Neću ni znati dok ne čujem naziv.

7
Luceo non uro (lat.) = Sjajim, ne gorim. (Nap. prev.)
~ 73 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- Palm Beach State College?

- Pitate li vi to ili odgovarate? - rekao je. Brada mu se pokrenula. To pomicanje dlakave
mase nagore držala sam nekakvim osmijehom.
- Odgovaram. - Djelomično sam se okrenula prema svojoj kavi, posluživši se salvetom
da obrišem ono što sam prolila i očistim nered koji sam stvorila. - Dakle, možete li mi još
jednom ponoviti kako glasi taj moto?
- Luceo, što znači 'sjajim', non, što znači 'ne', i uro, što znači 'gorim'.
- Sjati, ne gorjeti - rekla sam gotovo sama za sebe. Zašto mi je to bilo odnekud
poznato? Zašto sam pomislila da sam to već negdje čula?
- Slatko, ha? - upitala je Hannah.
Meni je zvučalo više seksi nego slatko, ali ipak sam se osmjehnula i potvrdno kimnula.
Morala sam biti u dobrim odnosima s mještanima ako sam se što je moguće prije željela
pobrinuti riješiti svu tu zbrku.
- Odakle ste? - upitala je Hannah. Odložila je vrč kave na šank između nas. - S Floride?
- Nije ni vidjela da joj barem troje ljudi maše da im donese njihovu dozu kofeina.
Potvrdno sam kimnula. - Da, ondje živim. Ovdje sam samo radi istraživanja.
- Dugačak put, doći ovamo zbog istraživanja kad ste jednostavno mogli samo nazvati
- rekla je, grickajući usnicu kao da me pokušava odgonetnuti. Postala sam nervozna pri
pomisli da je Barbika iz zalogajnice na vrućem tragu mojih laži. Imala sam nekakav
nejasan dojam da bi me doista rado uništila.
- Gle, pokušala sam zvati, ali očito je na taj način bilo vrlo teško stupiti u kontakt sa
skupinom MacKenziejevih.
- Koga ste pokušali nazvati? - upitala je.
Njezina pitanja postajala su sve oštrija, zbog čega više nisam željela davati dodatne
podatke. - Ne sjećam se. Nemam bilješke uza se. - Laži, laži, sve same laži. U laganoj
kožnatoj torbi pokraj mojih nogu bila je ona lutkica trola i sve ostalo što sam mogla naći o
MacKenziejevima. Nažalost, umjesto adrese imala sam samo broj poštanskog pretinca
usred grada i telefonski broj na koji se nitko nije javljao.
- Zašto tražite Gavina? - upitala je. Glas joj je poprimio posjednički ton i shvatila sam
da bih vrlo lako mogla gledati u drugu Gavinovu suprugu, jer su ga očito samo posebni
ljudi nazivali tim imenom. Kakvi su izgledi da sam odmah po izlasku iz zrakoplova ugazila
u konjsku balegu? Gledala sam u njezin blago buntovan izraz lica i znala odgovor. Po svemu
sudeći, vjerojatno dobri. Pogledala sam joj prst, ali nisam ugledala prsten na njemu.
Osjetivši olakšanje, sporo sam odahnula, nadajući se kako ona i onaj čovjek-medvjed-
svinja, koji je još uvijek bio iza mene, neće zapaziti koliko me taj razgovor činio
nervoznom.
- Krenuo sam do MacKenziejevih pa ako se želite povesti sa mnom - rekao je onaj
čovjek grizli.
Okrenula sam se prema njemu, prethodno zapazivši mrk pogled koji je preletio preko
Hannina lica.
- Doista? To bi bilo sjajno. Mogla bih za vama u svojemu automobilu.
Pogledao je kroz prozore na pročelju kroz koje se vidio moj Smart.

~ 74 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- Ne bih vam preporučio - rekao je jednostavno. Zamislila sam se zarobljena s tim

čovjekom u vozilu i zaključila da postoje stvari koje sam željela riskirati i one koje nisam
željela riskirati. - Ne brinite se. Iznenadili biste se koliko je taj autić jak.
- Kako god želite. Jeste li spremni odmah poći?
- Ali nije još popila kavu do kraja - rekla je Hannah, zvučeći uzrujano.
- Ne mogu čekati - rekao je onaj čovjek.
Ustala sam. - Nema ni potrebe. Ionako sam je previše zasladila. - Spustila sam novac
na šank, dovoljno da platim kavu i ostavim velikodušnu napojnicu. - Hvala, Hannah.
Namršteno me pogledala. - Kako znate moje ime?
Napadno sam pogledala u pločicu s njezinim imenom. - Uhhh, pretpostavila sam.
- Držat ću vas na oku, Abby - rekla je prijetećim glasom, zaškiljivši.
- Zovem se Andie.
- Pusti to, Hannah Banana - rekao je čovjek-medvjed-svinja, uzdahnuvši na kraju.
- Začepi, Boog! Nećeš ti meni više govoriti što da učinim, je 1' ti jasno? I prestani me
nazivati tim imenom.
Dohvatila sam torbu i bila sretna što iza sebe ostavljam nesretnu Hannu Bananu.
Očito je imala nešto protiv neznanaca, pa je bilo vrijeme da krenem. Osim toga, budem li
imala sreću i nađem kuću MacKenziejevih prije večere, vrlo vjerojatno bih kod kuće mogla
biti do sutra u podne. Lice mi se razvuklo u širok osmijeh kada sam se zamislila kako
rješavam ovaj problem i skrivam ga u kutijicu koju nitko nikada neće naći.
- Pođite za mnom. Moj je onaj plavi kamionet dolje. Čeka nas otprilike pola sata
vožnje. - Zastala sam u hodu kada su mi njegove riječi doprle do svijesti. - Pola sata? -
priupitala sam.
Nije odgovorio. Izišao je kroz vrata zalogajnice pa mi nije preostalo ništa drugo nego
poći za njim.

~ 75 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

SEDAMNAESTO POGLAVLJE
Prvi dio izleta bio je laganica. Petnaest minuta ugodne vožnje i lijepo vrijeme naveli
su me da otvorim prozor i pustim glas u vjetar. Na radiju su puštali ˝Walking on Sunshine˝
pa sam iz svega glasa pjevala riječi te pjesme, uživajući u povećanju serotonina u mozgu.
Život je lijep! Život je predivan! Ponovno sam bila na putu ostvarenja svojih životnih
planova! Zamislila sam se kako s osmijehom na licu sjedim u zrakoplovu držeći u krilu
potpisano poništenje braka. U toj slici slavlja na mojemu pladnju našao se čak i koktel.
Možda bih mogla napredovati i putovati prvom klasom.
U trenutku kada je moja pjesma završavala, onaj čovjek-medvjed-svinja, ili Boog,
skrenuo je s asfaltirane ceste s dva traka na jednosmjernu seosku prašnjavu cestu. Iako je
suviše velikodušno nazivati to cestom. Prije bi je se moglo nazvati stazom. Bilo mi je drago
što sam vozila onaj klaunovski automobil, vidjevši kako njegove velike gume gaze korov s
obje strane.
Ali ta sreća iščeznula je brže nego što sam vjerovala da je moguće. Moj život se od
glatke plovidbe pretvorio u Stravu u Ulici brijestova. U samo pet sekunda doslovno se
ispuhao. Ispuhao, poput velike šuplje gume. Silno sam se trudila vidjeti Booga kroz oblak
prašine koji je njegov golemi kamionet dizao pa na cesti nisam vidjela golemu rupetinu.
Moja guma upala je u nju i nije se dala van. Cijelo je vozilo bilo nagnuto i suvozačeva
strana bila je niža od vozačeve.
Stisnula sam papučicu gasa i automobil se mrvicu zaljuljao, ali potom su mi uši
zagrebli samo kotači koji su se okretali. Bilo je gotovo sa mnom i s klaunovskim
automobilom.
Podigavši pogled, zapazila sam kako Boogov kamionet postaje sve manji i manji,
nestajući u daljini. Čini se da rupčage na cesti nisu bile razlog da vozi sporije nego što je
vozio autocestom. Stisnula sam nekoliko puta onu klaunovsku trubu kako bih mu privukla
pozornost, ali on je, činilo se, nije čuo. Uskoro se izgubio u oblaku prašine.
Izišla sam iz automobila, zaobišla ga i prišla s druge strane. Prednja guma bila je
prazna i počivala duboko u rupi. - Dođavola! - vrisnula sam, udarivši nogom u nju,
ozlijedivši pritom nožni prst. _ Joj-joj-joj-joj-JOJ! - Glasno samjaukala, poskakujući uokolo
na jednoj nozi, brinući se da sam, osim što sam razbila automobil, još slomila nožni prst.
Skakutala sam uokolo poput kakve luđakinje, glasno psujući, kada su se iz obližnjih stabala
i grmlja pojavili konj i jahač.

~ 76 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

OSAMNAESTO POGLAVLJE
Čini se da si u nevolji - rekao je jahač. Nisam se mogla odlučiti tko je bio ljepši. Konj
je bio pravi kolaž boja, a jahač je imao široka ramena i uske bokove. Nosio je one kožnate
stvarčice koje kauboji nose preko hlača u reklamama. Da moram pogađati, rekla bih da je
bio nekoliko godina mlađi od mene. Podsjećao me na nekoga koga sam već negdje vidjela,
ali nikako se nisam mogla sjetiti na koga. Kroz misli mi je prošlo da je to neki filmski
glumac kojeg sam možda nekoć davno vidjela u niskobudžetnom filmu. Ovo bi moglo biti
pravo mjesto za provod slavnih osoba. Nijedan paparazzo ne bi se gnjavio dolaskom u ovu
pustoš kako bi snimio neku glupu fotografiju.
- Kakav je to automobil? Električni? - Dojahao je bliže, obilazeći uokolo i proučavajući
moj klaunski automobil.
- Nije električan. To je Smart. Ne pripadaš li možda kojim slučajem klanu
MacKenziejevih?
- Možda - odgovorio je. - Ovisi o tome tko pita. - Sjahao je sa svojega konja i prišao do
moje neupotrebljive gume, čučnuo i stavio ruku na nju.
- Zovem se Andie i došla sam ovamo naći Gavina. Jesi li to ti?
- Ali bila sam prilično sigurna da to nije bio on. Zasigurno bih po nečemu prepoznala
muškarca kojemu sam dopustila da uđe u zlatnu palaču i vjenča se sa mnom, za Boga
miloga. Ovaj čovjek bio mi je nepoznat.
Ustao je, ne skidajući pogled s gume, i odmahivao glavom.
- Nisam. Ni u kojem slučaju nisam Gavin. - Jednom glatkom kretnjom ponovno se
našao na konju, prebacivši nogu preko sedla na način kao da je to činio svakodnevno. Uz
pucketanje i pomicanje dotrajale kože, povukao je uzde i okrenuo svojega konja u smjeru
kojim je otišao Boogov automobil. Zacoktao je jezikom i podbo konja čizmama u slabine.
Krenuo je, zamah-nuvši repom.
Zinula sam u čudu dok je moj mozak pokušavao shvatiti ono što su moje oči vidjele.
Ostavlja li... ostavlja li me? Nisam mogla vjerovati da se zapravo udaljavao, jašući, ali baš
to je činio, ne osvrnuvši se.
- Hoćeš li me tek tako ostaviti ovdje? - upitala sam, povisivši ton.
Nije odgovorio pa sam potrčala za njim. - Hej! Tebi govorim! Hoćeš li me tek tako
ostaviti da umrem ovdje?
- Kuća nije baš tako daleko - rekao je smireno, ne osvrćući se. - Nećeš umrijeti.
Golema stražnjica njegova konja bila je jedino prijevozno sredstvo koje sam
sljedećega sata ugledala na toj cesti. Ali nije bio posljednje živo biće koje sam vidjela.
- O, Isuse! - povikala sam pola sata potom poskočivši na šuštanje koje je dopiralo iz
hrpe kamenja, na otprilike metar i pol udaljenosti od ruba ceste. Glas mi je postao napola
vrisak, napola šapat kada je nešto izišlo iz pukotine i poput zmije počelo kliziti prema cesti.
- Čegrtuše?! Zezaš me? - Moje cipele visokih potpetica bile su najgore tenisice na svijetu,
ali upravo to su postale. Torba mi je lupala o bok kad sam počela trčati niz cestu, ne
obazirući se na neravan teren i bolan nožni prst, misleći samo na to kako bih propustila
svoje vjenčanje budem li prepuna zmijskog otrova. Mogla sam se u potpunosti zamisliti,
natečena, otrovana hrpa pokraj ceste, i ta slika dala mi je brzinu za koju nisam ni znala da
je mogu postići u deset centimetara visokim potpeticama.
~ 77 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Dvaput sam pala na koljena prije nego što me zaboljelo toliko da sam morala usporiti.
Svaki put kad bih tresnula torba bi me nasmrt pretukla, ali nije bilo pomoći. - Dođavola -
progunđala sam, sagnula se i uhvatila se za gležanj pokušavajući ustati, kad me torba
ponovno zveknula u glavu. Dobro sam izvrnula nogu kada je prednji dio moje cipele
udario u kamen umjesto ostao na prašnjavoj cesti. Pogledala sam kroz naramenicu torbe
i otpuhnula kosu s lica. Sve je tu bilo iste boje... zlaćanosmede... i bilo je nemoguće
razaznati što je kamen, što cesta, a što jebena rupetina u koju sam upala.
- Uuuuuh, aaaaaaajooooj - stenjala sam poput divljakuše nastojeći silom odagnati bol
iz stopala u atmosferu. Nije išlo. Pokušala sam šepati s cipelom na nozi, ali ni to nije išlo,
pa sam je skinula. Nije mi mogla stati u torbu pa sam je zato držala u ruci. - Jebeni Baker
City. - Vikala sam na zmije, paukove i konjske stražnjice koje sam dosad srela. - Jedva
čekam da se izvučem iz ove paklene rupe i vratim na istočnu obalu gdje žive posve
normalni ljudi! Izvukla sam onu lutku trola iz torbe i zagledala se u nju. - I ti si mi trebala
biti nekakva sreća, nitkove mali. - Zamahnula sam rukom spremna baciti tog malog
izdajnika u prašinu, ali u posljednji trenutak sam se suzdržala pomislivši na to kako je
Ruby pogledala prema nebesima kad je govorila o toj prokletoj stvari. Nikada mi ne bi
oprostila. Ponovno sam počela hodati, držeći onu lutku trola čvrsto u ruci.
Sunce je upeklo u glavu i vrat pa sam požalila što nisam ponijela kremu protiv sunca.
Osjećala sam kako mi prži kožu i bilo mi je zlo od toga smrada znajući kakva će bol potom
uslijediti. Nekoliko sam trenutaka kao privremeni zaklon držala torbu na glavi, ali na kraju
sam ipak odustala. Bila je preteška, a usto sam još morala nositi onoga glupog trola i cipelu
pa mi je jedna ruka bila zauzeta. Naposljetku sam odustala od pokušaja da nosim torbu na
ramenu pa sam je vukla po prašini iza sebe.
Kad sam došla do točke u kojoj sam procijenila da su mi izgledi da preživim manji od
dvadeset pet posto, ispred sebe sa nazrela zgradu. Možda neka kuća. Ili štagalj. Bilo je
teško odrediti s obzirom na nesnosnu vrućinu i moj zamućen pogled. Ali što god to bilo,
imalo je na sebi krov i vjerojatno slavinu unutra. - Voda - rekla sam, pružajući cipelu prema
kući, bolno šepajući. Čula sam još nekakvo šuštanje iza sebe i pokraj sebe, ali nisam mogla
pobjeći od toga, kao što nisam mogla čarobnjačkim trikom stvoriti hladnu limunadu ni iz
čega. Uh, što bih u tom trenutku bila dala za takvo što. Iskapila bih je bila dokraja, a potom
bacila čašu na sve one zmije koje su vjerojatno bile odmah iza mene na cesti, golema
kolona zmija koje su samo čekale da posljednji put padnem.
Gotovo sam bila stigla do vratnica na ogradi koja je omeđivala veliki komad zemljišta
oko kuće prije nego što sam posljednji put poljubila zemlju. Nožnim prstom ponovno sam
zakačila za još jedan kamen, rupu, zmiju, što li, i cesta se približila dočekati me na vrlo
neželjen način. Doista sam izbliza mogla sama okusiti što to Baker City u saveznoj državi
Oregon ima za ponuditi. Ispljunula sam puna usta toga kad sam se zakotrljala na leđa
nasred ceste.
Iznad moje glave bio je drveni svod s grbom na sredini. U njemu je bio izrezbaren
plamen i konop, a ponad svega toga pisale su tri riječi na latinskom: Luceo non uro.
Naglas sam ih prošaptala. - Luceo non uro. Sjajim, ne gorim. - Sklopila sam oči i u
mislima odlutala, prisjetivši se muškarca s kaubojskim šeširom i trapericama, s kopčom u
boji mjeda na remenu oko njegova struka. Taj izraz bio je posljednje što se sjećam da sam
čula od tog kauboja.
Sjaj, ne gori.

~ 78 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

DEVETNAESTO POGLAVLJE
Pa podigni je onda, dođavola - začuo se ženski glas. - Što ti je, sine? Znaš što trebaš
činiti!
- Ma, sve je u redu s njom. Dramatizira. Što ono ima u ruci?
- Pogledaj kako su joj usne suhe, blento. Dehidrirala je i ozlijedila gležanj. Ili nogu.
Pogledaj joj stopalo. - Bosa noga joj krvari. - Za razliku od muškarčeva glasa, žena je
zvučala vrlo brižno i zabrinuto.
- Mack bi trebao biti taj koji je vuče uokolo. Zbog njega je ovamo došla, a ne zbog
mene.
- Poslije ćemo o tome, ali trenutačno želim samo da je se skloni sa sunca i unese u
dnevni boravak, pronto. Budeš li se ponovno drsko ponašao prema meni, sljedeća tri
tjedna sam ćeš žigosati životinje.
- Pa, miša mu, mama, ne moraš tako ružno govoriti zbog toga! Nisam rekao da to neću
učiniti. Samo sam rekao da bi Mack trebao voditi brigu o svojim problemima, a ne ja. Dosta
mi je već rješavanja njegovih problema.
U polusvjesnom stanju u kojemu sam se nalazila, osmjehnula sam se kad je odjeknuo
šamar.
- Da se nisi usudio, Iane MacKenzie. Možda misliš da si odrastao, ali nije mi nikakav
problem izvaditi kuhaču i dobro te naprašiti po goloj guzi, jesi li me čuo?
Dugačak uzdah prethodio je tihom odgovoru: - Jesam, madam.
- A sada me poslušaj i lijepo postupaj s njom. Pomislit će da su svi MacKenziejevi
svirepi kreteni.
- Mama! - uskliknuo je muškarac pokušavajući govoriti, ali zapravo se smijao. -
Nimalo lijepo, je li? Nazvati svoju djecu svirepim kretenima... Isuse.
- Govorim onako kako vidim. Čekat ću te unutra. A sada se prihvati posla.
Zvuk škripe šljunka pod nogama gubio se u daljini, ostavljajući me samu sa svirepim
kretenom, Ianom MacKenziejem.
- Vidim da se smješkaš tamo dolje. Prestani izigravati oposuma s tim svojim
ljubičastokosim prijateljem i pomozi mi već jednom pridići svoju guzičetinu sa zemlje.
Naglo sam otvorila oči. - Oprosti? Jesi li se ti to upravo uvredljivo izjasnio o mojoj
guzi?
Slegnuo je ramenima, bezizražajna lica. - Govorim onako kako ja to vidim i ne
ispričavam se.
Poželjela sam smjesta ustati kako bih mu mogla naprašiti tur kao što mu je vlastita
majka upravo bila obećala. - Ne trebam tvoju glupu pomoć - rekla sam, teškom mukom
nastojeći ustati. Udarila sam ga po ispruženoj ruci. - Da me nisi dirnuo, kretenu svirepi.
- Uh, baš lijepo, omalovažavati ljude s hendikepom koristeći njihovo stanje kao
uvredu. - Ustuknuo je, ostavivši mi puno prostora. - Hajde onda, pobrini se sama za sebe.
Ja ću samo stajati i upucati tu čegrtušu iza tvojih leđa.
Naglo sam se okrenula oko svoje osi, vrišteći: - Što? - Istodobno sam se, kad sam se
okrenula, pokušala poduprijeti i zbog kombinacije tih pokreta koje nažalost nisam bila u

~ 79 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

stanju izvesti u jednoj cipeli visoke potpetice, ponovno sam pala na tlo. Poput raka sam
uzmicala, vukla se i koprcala povlačeći svoju veliku stražnjicu preko ceste, kako bih
stvorila što veću udaljenost između sebe i zmije.
- Gdje je? - upitala sam zadihano, zagledavši se najprije očajnički u grmlje, a potom
pogledavši uvis u njega.
Nitkov se smijao.
Sinulo mi je. - Nije bilo nikakve čegrtuše, je li?
Odmahnuo je glavom smijući mi se. Suze su mu navirale na oči. - Dođavola, djevojko,
pa ti doista možeš odmagliti kad moraš.
Zveknula sam ga u nogu i ruka me zaboljela od udarca u kožnato pokrivalo na
hlačama. - Pomozi mi ustati, idiote. Uganula sam gležanj, a sada sam još uništila i odjeću
zahvaljujući tebi. - Ni ludom čarolijom kemijske čistionice neću moći spasiti ovaj kostim.
A kupila sam ga prošli mjesec, i to u svojoj omiljenoj trgovini. Trebali su na ulasku u grad
staviti natpis: Baker City, najprašnjavije mjesto na svijetu.
Ian se sagnuo i uhvatio me ispod pazuha. Jedan lagani potez bio je dovoljan da se
uspravim i stanem ispred njega. Dođavola, bio je snažan. Ramena su mu bila široka gotovo
dva kilometra.
- Prebaci ruku preko mojega ramena - naredio je, spustivši ga malo i ispruživši ruku.
- Neću. - Odgurnula sam mu ruku.
Namjeravao je koraknuti, dok sam bila uz njega, ali potom se zaustavio. - Zašto nećeš?
- Okrenuo se pogledati me. Izbliza sam mu naposljetku mogla dobro vidjeti lice. Doimalo
se vrlo poznatim. Sigurno zato što sam igrom slučaja bila udana za njegova brata.
- Jeste li ti i Gavin blizanci? - upitala sam, prije nego što sam uspjela stati na kočnicu
između mozga i jezika.
- Ne, ni blizu. - Ponovno je spustio rame i na silu ga podvukao ispod mojega pazuha. -
Hajde, moram te unijeti u kuću prije nego što mi mama odere kožu.
- Nisi li malo previše star za tretman 'tete Jemime'? - upitala sam, odlučivši da se više
neću opirati njegovu nuđenju pomoći. Doista nisam mogla hodati bez nje. Nije to možda
bilo toliko zbog izvrnuta gležnja, koliko zbog moguće sunčanice.
Smijuljio se. - Ne poznaješ ti moju majku, poznaješ li?
- Ne, ne poznajem nikoga od vas. - Hramala sam, cijeneći potporu koju mi je pružao,
ali nisam to željela glasno priznati.
- Ako ne poznaješ nikoga od nas, što onda radiš ovdje tražeći Gavina?
Vodila sam bitku sama sa sobom, pitajući se trebam li mu reći istinu ili nastaviti sa
svojom pričom o rodoslovlju. Nije baš imalo mnogo smisla da bih se dala u potragu za
Gavinom zbog rada na svojemu projektu obiteljskog stabla, ali lakše je bilo poslužiti se laži
nego objasniti stvarnost. Čak i dok sam stajala na njegovu obiteljskom tlu, nadomak
svojemu cilju, stvarni život bio je prevelik i zastrašujući.
- Radim na jednom projektu, istražujem svoje obiteljsko stablo i iskrsnulo mi je
njegovo ime. Samo slijedim trag. - Samoj sam sebi govorila kako to nije potpuna laž,
nadajući se na taj način ublažiti osjećaje krivnje zbog koje mi se lice zažarilo. - Prema
podacima savezne države Nevade, službeno sam dio obiteljskog stabla MacKenziejevih...
zapravo, smještena sam na jednoj njegovoj grani odmah uz Gavina. - Da sam uistinu radila
na projektu, sve bi to imalo pravoga smisla. Donekle. Osim onoga dijela udaje za nekoga i
potpunog zaborava.
~ 80 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- Uh. Zvuči zanimljivo - rekao je Ian, ali kao da tako nije uistinu mislio. - Jesi li najprije
bila u Uti?
- A zašto bih? - Oštro sam udahnula kad mi je onesposobljeno stopalo slučajno palo,
zakačilo rub ceste i ponovno se uvrnulo.
Ian je usporio kako bi se prilagodio mojemu bolnom stanju i gunđao psujući. - Mislio
sam da ondje čuvaju najbolje podatke o rodoslovlju.
Budući da sam sve to vrijeme napamet lupetala, pojma nisam imala je li u pravu u vezi
s time ili nije, ali pretpostavila sam da neće biti nikakva šteta ako ga namjerno zeznem. -
O, da, jesam, online. Ali u pravu si to za Utu. Mogla bih poslije otići onamo.
- Znači, letiš po cijeloj zemlji tragajući za obiteljskim korijenjem?
- Pa da, moglo bi se tako reći.
- Ne radiš li? - Kada smo stigli do trijema, gležanj mi je pulsirao. Okrenula sam se
prema njemu koji je stajao jednu stubu niže od mene.
- Da, radim. Odvjetnica sam.
Prezrivo je otpuhnuo. - Zašto me to ne iznenađuje?
- Želiš li doista odgovor na to pitanje? - upitala sam. Moje strpljenje s tim kretenom
bilo je na izmaku.
- Tko je to? - začuo se muški glas iza mene.
Okrenula sam se i umalo doživjela srčani udar ugledavši sjajne plave oči koje su me
prodorno gledale ispod kaubojskoga šešira boje slame.
- Mack - prošaptala sam, gušeći se. Poput snažnog cunamija nahrupila su sjećanja,
prijeteći me ugušiti u sirovim emocijama.
- Andie - rekao je, i lice mu je poprimilo izraz bijesa.

~ 81 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

DVADESETO POGLAVLJE
Opa, eto ti je ponovno - rekao je Ian, uhvativši me kad sam se zanjihala unatrag.
Podigao me kao djetešce, unio u kuću i s metra visine spustio na kauč.
Glava mi se ovjesila kad mi je tijelo odskočilo od jastuke. Osjećala sam vrtoglavicu,
strahujući da ću povratiti u njihovom dnevnom boravku. Kada mi se tijelo naposljetku
smirilo, zagledala sam se u strop, nekoliko puta progutavši da ovladam grlom i želucem.
Nemoj povratiti, nemoj povratiti!
Pojavila se pedesetogodišnja žena u iznošenoj haljini od trapera i nadvila nada mnom.
Njezina obojena smeđa kosa bila je labavo zavezana u punđu. Navrh glave imala je
sunčane naočale. - Hajde, dušo, popij malo ovoga. - Sjela je na niski stolić pokraj mene.
- Što je to? Antifriz? - upitala sam, glasom promuklim od iscrpljenosti i nagona za
povraćanjem.
Glasno je huknula, a potom se osmjehnula. - Antifriz? E to još nisam čula. Optužili su
me već za svašta, ali nikada za trovanje gosta automobilskim proizvodom. Hajde, popij
svoj Gatorade. Dehidrirala si.
Slabašno sam se osmjehnula. - Ah, Gatorade. To može. - Odložila sam onu trolovsku
lutku na stol, drhtavom rukom uzela čašu i u pet gutljaja popila svu ponuđenu kiselu
vodurinu.
- Tako - rekla je, potapkala me po ruci i uzela od mene čašu prije nego što je ustala. -
Iane, dođi, ostavimo ovu mladu damu nasamo s Mackom.
- Ne ostajem - začuo se dubok muški glas s druge strane prostorije, pokraj ulaza.
- O, da, dragi moj, ostaješ - rekla je žena, ustala od mene i prišla Macku. Jedva sam ga
uspijevala vidjeti nagnuvši glavu prema jastucima na kraju kauča. Stajao je u trapericama
i crnoj majici kratkih rukava. Njegov šešir i kopča na remenu svijetu su davali do znanja
da je dečko sa sela. Prelijepi kauboj za kojega sam pomislila da se poput utvare pojavio iz
mojih snova i noćnih mora i sada stajao ispred mene, duh koji ne samo da je opsjedao
moju prošlost nego i moju sadašnjost, a sada već možda i budućnost.
Ona sredovječna žena potapkala ga je po nadlaktici kada je prema njoj uputio pogled
iz kojega se ništa nije dalo pročitati. - Došla je ovamo tko zna otkuda i po svemu sudeći
dobar dio puta prepješačila. Zaslužuje barem toliko da odvojiš nekoliko minuta za nju.
- Vjeruj mi, već je na raspolaganju imala nekoliko minuta mojega vremena, što je bilo
više nego dovoljno.
- A onda odvoji još nekoliko minuta zbog mene. Usreći svoju mamu. - Izišla je iz
prostorije, odvukavši Iana za sobom. Ništa nije rekao, samo se zagledao u svojega brata, a
potom iz nekog razloga u mene. Osjećala sam na sebi prodoran pogled njegovih očiju, čak
i nakon što je nestao iza ugla.
Pokušala sam se uspraviti u sjedeći položaj, što mi je tek djelomično uspjelo prije nego
što mi se ponovno zavrtjelo u glavi zbog dehidriranosti, čega li već, pa sam ponovno legla.
- Možeš li se malo približiti? Ne mogu te vidjeti tu gdje jesi. - Osjećala sam stezanje u želucu
zbog toga što sam bila u istoj prostoriji s njim, ali prevalila sam toliki put i pretrpjela zmije,
pauke, prašinu i čovjeka-medvjeda-svinju koji me ostavio da umrem. Bilo je vrijeme da
budem hrabra žena, stisnem zube i završim s tim. Pojma nisam imala gdje mi je torba, ali
morala je biti tu negdje u blizini, uspjela sam je dovući sve do ulaznih vratnica prije nego
~ 82 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

što sam je ispustila. Oni papiri za poništenje bračnog ugovora bili su spremni i jedino što
sam morala bilo je objasniti mu, i on će se potpisati na onu istočkanu crtu.
Mack je načinio nekoliko koraka i zaustavio se nasred prostorije, otprilike tri metra
od mene. Nije progovarao.
Duša me boljela vidjevši ga onako lijepog kako stoji. Možda se nisam mogla prisjetiti
svega od one večeri u kojoj sam ga upoznala, ali njegovo lice nikada ne bih mogla u
potpunosti zaboraviti. Sada sam toga bila svjesna. Tada, kad sam ga upoznala, pomislila
sam da je najljepši muškarac kojega sam vidjela u životu, ali sada sam znala da tada nisam
bila u pravu. Sada je bio najljepši muškarac kojega sam ikada vidjela. U dvije godine
promijenio se nabolje. Lice mu je bilo malo više izborano, koža više preplanula i izraz lica
više strog, ali te oči... te sjajne oči bile su savršeno plave, kao uvijek. Prodirale su mi ravno
u prsa i bušile rupe u srcu. Bio je bijesan i jasno davao do znanja da mu zadajem bol.
Vjerojatno je bio bijesan zbog toga što sam ga dovela u situaciju da svojoj obitelji mora
objašnjavati tu smiješnu stvar koju je učinio tijekom ludog vikenda u Vegasu.
Pokušala sam se osmjehnuti, ali bila sam svjesna da je to više nalikovalo grimasi nego
osmijehu. Činilo se kako mi u tom trenutku lice nije željelo poslušati naredbe. Odustala
sam od toga da ga prisilim, kada se jedna strana mojih usnica počela trzati. - Oprosti što
sam ovamo došla nenajavljeno, ali doista sam pokušala prethodno nazvati.
U njegovu osmijehu bilo je gorčine. - Zanimljivo.
- Kako to misliš? - Imala sam osjećaj da ima još nečega skrivenog u tom odgovoru i
nisam bila razočarana kada je naposljetku, pola sekunde potom, objasnio.
- Mislio sam da možda ne znaš kako se poslužiti telefonom. Tako sam to samom sebi
protumačio.
Namrštila sam se. - Što?! Naravno da se znam koristiti telefonom. Problem je to što
očito ti ne znaš kako se javiti kad netko zove. Posljednjih nekoliko dana zvala sam barem
deset puta ovaj tvoj kućni broj. - Nastojala sam se uspraviti u sjedeći položaj. Prokleta bila
ako dopustim da me se ovako vrijeđa dok sam u ležećem položaju. Prebacivši noge preko
ruba kauča, napokon sam uspjela izgledati mnogo ozbiljnije, boreći se s nagonom za
povraćanje, ali odlučna izvojevati pobjedu. Bilo je vrijeme za vođenje ozbiljnog razgovora.
- Čuj, ne želim ti tratiti vrijeme ni izazivati bilo kakve probleme s obitelji, djevojkom, ni s
bilo kim drugim, ali spremam se udati i imamo problem. U postupku ishođenja dozvole za
sklapanje braka otkrila sam jedan stavak u dokumentima savezne države Nevade. Samo
to trebamo riješiti i zauvijek te prestajem gnjaviti.
- Stavak? U dokumentima? - Rekao je to tako hladno da sam se lecnula.
Nakašljucala sam se i smiono nastavila, ne obazirući se na govor tijela čovjeka ispred
sebe koji je govorio da imam posla s jako bijesnim kaubojem. - Da, problem. U saveznoj
državi Nevadi čini se pogrešno vjeruju da smo ti i ja zapravo vjenčani. - Pokušala sam se
nasmijati, ali zvučalo je više poput guske koju dave pa sam u trenu odustala. - Trebaš mi
samo potpisati papire koje sam donijela pa da to možemo ispraviti.
- Papire. - Ponašao se poput papige, ponavljajući za mnom sve što bih rekla. Bilo je
vrlo iritantno. Nastojala sam prikriti zlovolju u glasu, što je bilo gotovo nemoguće.
- Da. Papire o poništenju braka. Ili papire za razvod. Oboje sam donijela.
Hvala Bogu pa sam u Nevadi preko svoje mreže poznanika poznavala odvjetnike s
kojima sam mogla privatno kontaktirati. Ni u kojem slučaju nisam mogla iskoristiti
poznanstva tvrtke u kojoj sam bila zaposlena, jer bi na taj način svaki zaposlenik bio
upoznat s činjenicom da sam udana za nekog tipa u Oregonu. Koja bi to tek zbrka nastala.
~ 83 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Ne... jedini način da to riješim bio je obaviti to u tajnosti. Bradley nije mogao doznati što
sam radila ovdje. Nikada to ne bi shvatio. Reći ću mu tek nakon nekoliko godina braka,
onda kada to više ne bude važno, iako nije bilo važno ni sada.
- Jedan komplet papira nije bio dovoljan pa su ti trebala dva?
Nelagodno sam se vrpoljila na kauču. Sada je dolazio onaj dio u kojemu sam se
osjećala poput superdrolje Andie. - Za svaki slučaj... znaš...
- Ne, ne znam - rekao je smireno. - Zato sam i pitao.
Lice mi se zajapurilo. - Ako brak nismo konzumirali, jednostavno ga možemo
poništiti, ali ako jesmo, onda je razvod još brži.
Piljio je u mene. Sada je i njegovo lice bilo crveno, samo što razlog njegovoj
zajapurenosti vjerojatno nije bio neugoda, sudeći po načinu na koji je stezao vilicu ljutito
piljeći u mene.
- Neću potpisati - rekao je naposljetku, prije nego što se okrenuo poći.
- Kako to misliš, nećeš potpisati? - Nisam bila sigurna da sam ga u potpunosti shvatila
ili dobro čula. Možda sam nakon one izloženosti suncu ipak doživjela infarkt.
- Ne vjerujem u razvod - rekao je. Izišao je iz prostorije i iz kuće bez ijedne riječi,
zalupivši snažno ulaznim vratima pri izlasku, tako da su se od udarca zastori zanjihali i
nekakvo staklo u ormariću za posude zazveckalo udarivši jedno o drugo.
Ustala sam potrčati za njim, ali pala sam postrance na kauč kada su mi se noge saplele
jedna o drugu, prijeteći da ću se srušiti na niski stolić za kavu. Bokom sam udarila u jastuke
i zapuhnuo me zrak. Nekoliko puta sam zatreptala, nastojeći se pribrati prije nego što sam
se uspravila u sjedeći položaj.
- Do. Đa. Vo. La - izgovorila sam naglas u praznoj sobi. Pojma nisam imala što sada
učiniti. Potrčati za njim? Ne, noge me nisu slušale. Vikati na nj? Ne, već je bio dovoljno
daleko odmaknuo pa me ne bi čuo. Čekati da se vrati? Mislim da mi ništa drugo nije bilo
ni preostalo.
Naslonila sam se na jastuke, piljeći u prazno. Misli su mi se kovitlale oko posljedica
nastalih iz takvih neočekivanih okolnosti. Ni u najsmjelijim maštanjima nisam zamišljala
da će odbiti potpisati papire. Najgore na što sam pomislila bila je umiješanost neke druge
žene. Iako mi je pomisao na to bila silno neugodna, nije bila toliko grozna poput ovoga.
Ljubomorna djevojka ili čak druga supruga bile bi barem neka vrsta motivacije koja bi ga
navela da te papire potpiše.
Dođavola? Što sad? - Osvrnula sam se po prostoriji. Misli su mi zumirale sve uokolo,
ali ništa nije imalo baš puno smisla. Potom mi je pogled pao na skupinu fotografija i
zaustavila sam se na jednom od lica koja sam tamo ugledala. Skliznula sam s kauča i
četveronoške dopuzala do stola na kojemu su stajale uokvirene fotografije najdražih
članova obitelji. Nisam imala povjerenja da bi me noge mogle tamo dovesti, a da se pritom
ne spotaknem.
Ispružila sam ruku i skinula jednu koju sam ugledala s drugog kraja prostorije.
Osmjehnula sam se kad sam vidjela lica i držanje ljudi na fotografiji, što mi je govorilo da
bih se time mogla poslužiti u svoju korist. Opa! Sad te imam, kauboju.
Vratila sam uokvirenu fotografiju na mjesto i otpuzala natrag do kauča, zaključivši da
ću, želim li se dobro organizirati i sve staviti na svoje mjesto te imati energiju potrebnu za
predstojeću borbu, morati vratiti staru snagu. Na redu je bilo malo odspavati, a osim toga,
kauč je bio previše udoban da bih to propustila. Oprezno sam namjestila bolno stopalo da

~ 84 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

visi preko ruba i legla na bok. Dograbivši glupu trolovsku lutku i gurnuvši sklopljene ruke
pod obraz, samoj sam sebi rekla da ću samo malo odremuckati. Trolova kosa škakljala me
po bradi, ali ostavila sam tu lutku... svojega jedinog prijatelja u toj sjajnoj velikoj državi
punoj prašine, zmija i bijesnih kauboja. Odrijemat ću samo dok prođe ta vrtoglavica i
sastaviti plan napada. Sve svoje sudske predmete rješavala sam kombinirajući planiranje
i vještinu. Mogla sam i ovo učiniti, bez problema. Za manje od dvadeset četiri sata napustit
ću Baker City s potpisanim dokumentima. Samo sam morala vrhunski odigrati igru kad
sljedeći put vidim Macka, kako bih ga uspjela uvjeriti da mu je uzaludno uskraćivati mi
ono što želim. Navest ću ga da potpiše papire pa makar mi to bilo zadnje što ću učiniti.
U jednom trenutku osjetila sam da je netko ušao u prostoriju i stavio nešto teško na
mene, ispod čega sam se zadovoljno ušuškala.
Naposljetku me probudio zvuk posuda i čaša koje su zveckale jedna od drugu i
struganje jedaćeg pribora po tanjurima. Udaljeni glasovi govorili su mi da je velik broj ljudi
u mojoj blizini. Odložila sam trola na niski stolić i krenula u istraživanje.

~ 85 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

DVADESET PRVO POGLAVLJE

Polako sam ustala pazeći da svom težinom ne stanem na ono onesposobljeno stopalo
i išuljala se u hodnik gdje sam našla kupaonicu. U zahodu sam ispraznila mjehur i dala sve
od sebe da dovedem kosu u red. Bila sam prilično beznadežan slučaj. Nisam imala četku
da raščešljam sve one zamršene i zapetljane čvorove, i kad sam izvadila gumicu, pokušati
čvršće svezati konjski rep koji sam već imala, gumica je pukla.
- Kvragu. - Piljila sam u nju pitajući se bih li je mogla zavezati i pokušati iznova.
- Hej? - začuo se glas s druge strane vrata. Bila je to ona ista žena koja mi je dala
Gatorade. - Andie? Treba li ti što?
- O, ne, hvala vam, odmah ću izići. - Mokrim prstom protrljala sam zube nastojeći se
riješiti one gorčine nakon sna u ustima i oprala ruke. Prije nego što sam izišla kroz vrata,
pogledala sam se posljednji put. Bila sam izgorjela od sunca i kosa mi je bila potpuno
zapletena. Zašto Mack nije požurio potpisati one papire, bila je neobična tajna. Da sam na
njegovu mjestu, učinila bih sve što je u mojoj moći da se riješim te jadnice.
Po izlasku iz kupaonice zatekla sam onu sredovječnu ženu u hodniku.
- O, tu si. Jesi li dobro spavala? - upitala je.
- Hm, jesam. Oprostite zbog toga. - Lice mi se još više zacrvenjelo od nelagode. -
Namjeravala sam samo malo zadrijemati da se riješim onog osjećaja nesvjestice, ali
sigurno sam pošteno odspavala.

Položila je ruku na moje rame i nježno, ali ipak čvrsto, povela me niz hodnik u smjeru
suprotnom od dnevnog boravka. - Bila si posve iscrpljena. Posve je u redu da malo
odrijemaš... doista nikakav problem. Okupili smo se ranije večerati pa sam mislila da bi
nam se željela pridružiti. Usput rečeno, zovem se Maeve.
Zastala sam usred koraka. - Večerati? S vašom obitelji?
- Pa da, dušice. Svaku večer objedujemo kao obitelj. - Srdačno se osmjehnula. - To je
neka vrsta tradicije. Naši sinovi uvijek su bili od one djece koja su bježala van naći se s
prijateljima, raditi i sve ostalo, ali ono na čemu smo uvijek ustrajali bilo je večera kod kuće,
svi za stolom, bez televizora, bez telefona i bez radija. Samo jelo, razgovor i po mogućnosti
smijeh, ali katkada bude i malo vike. - Ironično se osmjehnula. - Tako je to kad su sve sami
muški u kući.
Osmjehnula sam joj se, unatoč panici koju sam osjećala. - Baš lijepo. Mislim na taj dio
zajedničkog objedovanja.
- Sviđa nam se to. - Pogurnula me da se pokrenem, ali ostala sam stajati na mjestu.
- Oprosti, što si ozlijedila, gležanj ili stopalo? - Zabrinuto je spustila pogled na moju
nogu.
- Ma sada je to već dobro. Ali mislim da ipak ne bih trebala večerati s vama. Cijenim
to što ste me pozvali, ali bilo bi bolje da gricnem što u gradu.
- O, ne, ne, ustrajem na tome - rekla je, poguravši me čvršće.
Pošla sam, jer bilo bi nepristojno opirati se. Osim toga, vjerojatno će mi biti potrebna
njezina pomoć. - Dobro, ako nije problem...
- Nije nikakav problem, nisam navikla kuhati za manje od desetero.
~ 86 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- Desetero? - zacvilila sam. Što smo se više približavali susjednoj prostoriji, to su

glasovi postajali sve glasniji. Ima li tamo desetero ljudi?
- Nekad nas ima i toliko, ali večeras nas je samo četvero, Boog i ti. Budući da sam opet
kuhala za desetero, ostat će i za sutrašnji ručak. Nadam se da voliš rebarca.
Moj želudac u tom bi trenu najradije riknuo poput medvjeda. Rebarca su bila jedan
od onih užitaka zbog kojih sam imala grižnju savjesti i koje sam si dopuštala otprilike
jednom mjesečno u mjesnom restoranu specijaliziranom za autentični roštilj sa žara.
Nasmijala se. - Shvatit ću to kao pristanak. Dođi. Smjestila sam te nasuprot Gavinu.
Zajedno smo skrenule iza ugla i usporila sam kad sam ugledala prizor pred sobom.
Maeve i ja bile smo jedine žene u prostoriji. Ostatak prostora zauzimali su divovski
muškarci. Nijedan od njih nije mogao imati manje od sto kila, a sam Boog težio je
dvostruko toliko. Imao je dlaka više od nekoliko medvjeda.
Bilo je lako zaključiti odakle Ianu i Macku tako dobar izgled. Bili su savršena
kombinacija svojih roditelja, naslijedivši krupno tijelo i četvrtastu čeljust od oca, a boju
kose i osmijeh od svoje majke.
Čim su shvatili da sam u prostoriji, osmijesi su nestali, razgovor je zamro i svi pogledi
bili su usredotočeni na mene.
Boog se okrenuo oko sebe vidjeti što je razlog zbog kojega su svi odjednom utihnuli.
Progovorio je prvi: - O, evo je. Uspavana ljepotica ustaje iz mrtvih. - Smijuljio se i ponovno
prionuo glodanju kosti koju je držao u ruci.
Prišla sam praznom sjedalu do njega i stala iza naslona. - Ne zahvaljujući vama.
Cijenim to što ste me ostavili da umrem među onim čegrtušama. - Nastojala sam zvučati
bijesno, ali hrana je tako dobro mirisala i izgledala da se nisam mogla dovoljno
usredotočiti na svoj bijes kako bi bio uvjerljiv.
- Sjećaš se da sam se ponudio povesti te... - Okrenuo se licem prema meni i trudila sam
se potisnuti mučninu zbog komada masnoće s rebaraca zaglavljenih u njegovoj bradi.
Doimao se poput pravog pravcatog divljaka, što me navelo da se zapitam zašto ga Mackova
obitelj želi tu za svojim stolom.
Pogledala sam preko stola u Macka, a potom brzo u pire od krumpira kad je uhvatio
moj pogled. Te proklete plave oči. Zašto tako djeluju na mene? Osjećala sam se kao da imam
groznicu, koža mi je odjednom postala osjetljiva i iznutra me obuzimala sve veća vrućina.
Moj savršeni plan da se poslužim onom djevojkom s fotografije i izvršim pritisak na nj
učinio mi se slabim. Posve sigurno nije pripadao onoj vrsti muškarca kojeg je bilo lako
zastrašiti. Zašto mi je u sjećanju ostao kao znatno opušteniji? Je li to bilo zato što sam bila
previše pijana ili zato što se promijenio?
Ponovno sam posvetila pozornost Boogu. Promatrati ga iza svojega sjedala bilo je
poput optičkog hladnog tuša, što mi je pomoglo pribrati se. - Da, ali niste mi spomenuli
kada ste se ponudili povesti me da je cesta kao u Bagdadu i da nije pogodna za putovanje
Smartom.
Prezrivo je otpuhnuo. - Stranci. - Odgrizavši komad rebarca, nastavio je govoriti i
činjenica da su mu usta bila puna mesa nije mu ni najmanje zasmetala. - Reći ću ti nešto...
Smart nije pogodan ni za kakvu vožnju ovim krajem, pa čak ni autocestom. Sa svim tim
terencima uokolo mogla bi se ozlijediti dođe li do automobilske nezgode. Bolje ostavi taj
Smart na igralištu za golf, gdje mu je i mjesto.

~ 87 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Mack se promeškoljio na sjedalu i ponovno sam ga pogledala. Osjećala sam kako mi

se obrazi žare kada mu je mišić vilice nekoliko puta zaigrao. Djelovala sam na njega
jednako kao što je on djelovao na mene, samo što sam mislila kako moja prisutnost u
njemu izaziva bijes, dok je njegova nazočnost mene navodila na glupe misli, one na koje
djevojke zaručene za drugog muškarca ne bi trebale ni pomisliti. Izvukla sam stolicu i stala
ispred njega za stolom.
Boog je nastavio. - Sljedeći put kad ti neki džentlmen ponudi da te poveze, trebaš ga
poslušati, a ne ponašati se kao silno neovisna djevojka iz velikoga grada.
- Prvi put kad se netko ponudi da to učini, prihvatit ću. - Usiljeno sam se smijuljila,
hvatajući stolicu za rubove, pa se primaknula bliže stolu. Bila sam toliko rastrojena
Boogovim predbacivanjem i vlastitim domišljatim odgovorima da sam se spustila s veće
visine nego što sam namjeravala i stražnjicom glasno udarila u drvo. Ponovno sam se
zacrvenjela, bilo mi je previše neugodno pogledati u bilo koga. Jedan od tipova za tim
stolom već je bio zapazio moju pozamašnu stražnjicu, ali sada je cijela obitelj bila svjesna
činjenice da je omjer polutke moje stražnjice i sjedala stolice bio u malo većem
nerazmjeru.
- Dobro došla na ranč klana MacKenzie - rekao je krupni čovjek na začelju stola, koji
je sjedio s moje lijeve strane.
Naglo sam okrenula glavu u njegovu smjeru, sretna zbog odvraćanja pozornosti. -
Koliko vidim, vi ste starješina. - Ispružila sam ruku. - Zovem se Andie. Andie Marks. - Stisak
njegove ruke bio je čvrst i srdačan.
Krišom sam bacila pogled prema Macku, na vrijeme da vidim kako mu je čeljust
nekoliko puta poskočila dok je stiskao zube, ali potom je prinio rebarce usnama i njime
prekrio polovinu lica, onemogućivši mi da vidim što osjeća.
- Ja sam Angus - rekao je Mackov otac. - Moji sinovi su Gavin. .. znaš ga kao Macka... i
Ian. Moja supruga koja sjedi preko puta je Maeve, a ovo je gospodin Atticus Boegman, ali
svi ga zovu samo Boog.
Kimnula sam svakome pojedinačno. - Drago mi je što sam vas sve upoznala. - Neke od
vas i drugi put. Mack se sjajno pretvarao da nimalo ne mari zbog moje nazočnosti za
stolom, sjedila sam točno njemu preko puta, i samo je ležerno kimnuo pokazavši
odjednom zanimanje za raspored graška na svojemu tanjuru. Rastrojeno sam promatrala
dok je gurkao zrnca po tanjuru, slažući ih u različite oblike.
Angus mi je pružio veliku tešku zdjelu pirea od krumpira s malim zelenim i crnim
mrljicama u njemu. - Nego, Andie Marks, reci ti nama što te dovodi u Baker City. Koliko
shvaćam, nisi odavde. - Osmjehnuo se, i unatoč velikom nastojanju nisam mogla otkriti ni
tračak poruge u izrazu njegova lica, unatoč činjenici da me Boog onako lijepo prikazao kao
glupu djevojku iz velikoga grada koja se tu slučajno zatekla. Ili sam možda to sama učinila,
u svakom slučaju, nije ni bilo važno. Bila sam zbunjena i posve sigurno strankinja. Što se
brže budem uspjela izgubiti odatle, tim bolje za sve.
Angusovo pitanje dovelo me u stanje panike. Zagrabila sam pire i istresla ga na tanjur
što sam usredotočenije mogla, nastojeći se doimati kao da ne mogu uzimati hranu i
razgovarati istodobno. Morala sam odugovlačiti i smisliti nekakav plan. Zašto sam u Baker
Cityju? Posve se razlikovalo od onoga u sudnici. Ondje sam uvijek govorila istinu, ali ovdje,
pred ovim sucem i porotom, morala sam odlučiti hoću li ostati pri onoj šaradi o
obiteljskom stablu ili ću ispričati cijelu ružnu priču. Las Vegas ili propast.

~ 88 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Pogledala sam Macka i zapazila njegovo neznatno odmahivanje glavom, vjerojatno

me odvraćao. Zbog toga mi je bilo još više zlo od silnog srama i nelagode. Imala sam osjećaj
da sam bila loša osoba ili tomu slično kad sam se zaljubila u nj u Las Vegasu, ali još gore
od toga bila je činjenica da me ta pomisao silno rastužila. Ništa od toga nije imalo smisla,
od samog početka do kraja. Čak je i sjedenje za ovim stolom bila ludost. Trebala sam već
biti na putu u zračnu luku, s potpisanim papirima u ruci.
Angus je čekao odgovor pa sam prevalila riječi preko usta. - Da, u pravu ste, nisam
odavde, s Floride sam.
- S Floride! - uskliknuo je. - Ma nemoj mi reći. Uh, to znači da si daleko od kuće, nisi li?
- Podigao je rebarce i zagrizao ga. Pogled mu je zaiskrio vedrinom ili radošću, bilo je teško
razlučiti.
Bilo mi je drago vidjeti da jede rebarca znatno pristojnije od Booga. Nisam mogla
odoljeti da mu se ne osmjehnem. Bio je drag, unatoč tomu što je bio krupan kao grizli i
gotovo jednako tako zastrašujući. - Da, Baker City je na više načina daleko od kuće.
Svi su se ljubazno nasmijali, svi osim Macka. On je posve uredno žvakao hranu,
zagledan u soljenku koja je stajala među nama. Bio je jako zgodan i osjetila sam zbog toga
bol u srcu.
- Koliko si dugo u gradu? - upitala je Maeve.
- Samo danas. Stigla sam u vrijeme ručka. - Stavila sam na tanjur nekoliko zrna graška,
najmanju količinu što sam mogla, a da ga službeno jedem. Grašak i ja se baš ne ljubimo.
- I, što si sve vidjela dosad? - Pružila mi je košaru s pecivima, potpuno zaobišavši
Booga. Smireno je to prihvatio, ni na trenutak ne prestajući komadati rebarca.
- Hm, da razmislim... vidjela sam svoj hotel, zalogajnicu u središtu grada iiiiiii cestu
koja vodi ovamo sa svim onim čegrtušama i paucima.
- Nisi još gotovo ništa vidjela - uskliknula je. - Molim te, nemoj suditi Baker samo po
tim sitnicama. Ovaj grad jedno je od najljepših mjesta na zemlji.
Ian je s gnušanjem prezrivo otpuhnuo.
- Ne obaziri se na nj - rekao je Agnus. - U posljednje vrijeme nije ljubitelj rada na ranču,
a ni Bakera.
- Izravno i bez okolišanja - promrmljao je Ian, zabivši vilicu u hrpu graška. Zrnca su
se raštrkala posvuda, kao da su namjerno pokušavala pobjeći da ih ne nabode.
- Nemoj ga ljutiti, Anguse, molim te - uzdahnula je duboko Maeve. - Ne obaziri se na
njih, Andie. Večeras je raspoloženje povišeno jer trenutačno imamo puno posla. Za
nekoliko dana svima će na licu biti samo osmijeh, onda kada se pobrinemo za svu tu telad
i kada organiziramo godišnji piknik.
- Žao mi je što ću to propustiti - rekla sam, stavljajući u usta zalogaj najukusnijeg pirea
od krumpira, kakav dotad nisam kušala u životu. Zagrabila sam još jednu punu vilicu i
uživala u toj škrobnoj blagodati zaboravivši na dijetu prije vjenčanja.
- Koliko dugo namjeravaš ostati? - upitao je Angus, položivši podlakticu na stol, pokraj
svojega tanjura. - Voljeli bismo da si ovdje za piknik. Doći će nam ljudi iz cijeloga područja,
puno članova obitelji i prijatelja. To je doista poseban događaj. - Vilicom je pokazao na
Macka. - Gledala bi moje sinove na konjima, a to je nešto što ne bi smjela propustiti.
Progutala sam i popila gutljaj vode prije nego što sam odgovorila, jer slika Macka u
punoj kaubojskoj opremi na konju bila je iznenađujuće seksi. - Ovdje sam samo dan-dva,
a nakon toga se vraćam kući. - Uzela sam nož i vilicu, spremajući se napasti rebarce. - Ali
~ 89 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

hvala vam na pozivu. - Podignula sam pogled prema Macku i srce mi je na trenutak
prestalo kucati kad sam shvatila da pilji u mene. Prvi je odvratio pogled.
- Mislio sam da nakon ovoga ideš u Utah - rekao je Ian, optužujućim glasom.
- Iane - oglasila se Maeve, prijateljskim, ali oštrim tonom. - Ne budi bezobrazan,
odmah si izbij te mušice iz glave prije nego što me dodatno uzrujaš i iživciraš.
- Samo pitam. Od nje sam čuo da ide onamo. - Mrko je pogledao prvo u mene, a potom
u svoj tanjur. Doimao se znatno mlađim od svojih stvarnih godina. Pretpostavljam da je
imao oko dvadeset šest.
Slegnula sam. ramenima. - Možda ću otići u Utu, a možda neću. Još nisam odlučila.
Angus je spustio pogled na moj tanjur i na licu mu se pojavio zbunjen izraz. Zaledila
sam se usred probadanja rebarca, odjednom osjetivši nelagodu.
Boog je zapazio Angusov izraz lica i prateći njegov pogled zagledao se u moj nož i
vilicu. - Što to radiš? - upitao je.
Pogledala sam ga kao da je tupav, podigavši neznatno nož. - Odvajam meso od kosti.
Glupavo se smijuljio dograbivši prstima rebarce sa svojega tanjura i zagrizao u nj
poput pećinskoga čovjeka. - Stranci - rekao je, već punih usta.
Mack je nekoliko puta zatreptao i možda se tek neznatno osmjehnuo, ali potom mu se
lice ponovno pretvorilo u masku i ponovno nisam znala što se događa u njegovoj glavi.
Bilo je više nego uznemirujuće.
Vjerojatno me nije ni trebalo biti briga. Jedino što mi je u životu trebalo zauzimati
prostor u mislima bio je njegov potpis. Ali u tome trenutku više sam od svega na svijetu
željela znati o čemu razmišlja.
Nekoliko sam puta zatreptala, pokušavajući usredotočiti misli na razlog zbog kojega
sam bila tu i na viziju svojega predstojećeg vjenčanja. Ali to što sam pokušavala u sjećanje
prizvati Bradleyja nije pomoglo da izbacim iz misli Macka. Naprotiv, samo me navelo na
to da ih usporedim, što je bilo doista glupo, doista opasan teren za hodanje.
- Pusti je na miru - prekorila je Maeve. - Ne jedu svi prstima. - Uzela je nož i vilicu pa i
sama nastavila rezati meso s rebaraca, odvajajući ga od kosti. Činilo mi se da joj to ne
polazi za rukom. Poželjela sam je zagrliti, zato što se silno trudila omogućiti mi da se
osjećam kao kod kuće. Potom sam osjetila grižnju savjesti zbog toga što nisam bila iskrena,
ni s njom ni s Angusom. Nisu učinili ništa loše i nisu zaslužili moje laži.
- Koliko shvaćam, u nekakvom smo srodstvu, jesam li u pravu? - upitao je Angus.
Mack je glasno pročistio grlo i podigao čašu, spremajući se otpiti gutljaj vode. - Tata,
zašto je ne pustiš da jede? - rekao je, ne pogledavši me.
- Samo sam znatiželjan. - Angus je odsutno zamahnuo vilicom. - Ian je spomenuo da
ona provodi nekakva istraživanja rodoslovnog stabla i da je zapravo došla ovamo kako bi
našla tebe. - Okrenuo se prema meni. - Zašto baš Macka? Zašto misliš da se u tvojemu
istraživanju pojavilo njegovo ime, a ne moje?
Zaustila sam nešto reći, ali riječi nisu prelazile preko usana. - Uhhhh... ne znam? -
Osjećala sam tešku grižnju savjesti. Lagala sam ovim dragim ljudima i zbog toga sam
izgubila tek.
- Eto je opet - javio se Boog. - Postavlja pitanje umjesto da na nj odgovori. - Širokim
zamasima ubrusom obrisao je usta i bradu.

~ 90 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Pokazala sam prema nekoliko mjesta na kojima nije obrisao komadiće hrane,
načinivši grimasu pri pogledu na to.
- Što? Nisam nešto obrisao? Obriši mi ti, 'oćeš li? - Đavolje se nacerio približivši mi se
pa mu se ona grmolika hrpa dlaka na licu razmaknula otkrivši niz sjajnih velikih zuba.
Odmaknula sam se unatrag, s gnušanjem ga pogledavši, ne uspijevajući naći prave
riječi da mu odgovorim.
- Boog, pusti je na miru - rekla je Maeve, pokušavši se ne nasmijati, što joj baš i nije
pošlo za rukom. - Morat ćeš oprostiti našem prijatelju. Uživa u zadirkivanju dama. Zato i
jest tako omiljen u gradu.
Mudro sam kimnula, a potom se ponovno uobičajeno naslonila. - O, da, zbilja je seksi
taj potez zvan 'ukloni komadiće hrane iz moje brade'. Kladim se da mu cure stoje u redu
pred vratima.
Angus je ispustio zbilja glasan poklič, a potom se tako glasno nasmijao da se počeo
gušiti. Mack je morao skočiti i nekoliko ga puta snažno lupiti po leđima kako bi ponovno
na pravi način prodisao i uspio progovoriti. Sjedila sam smjerno na svojemu mjestu, silno
se trudeći ne likovati zbog toga što sam nadigrala onog čovjeka-medvjeda-svinju.
Kada je Mack ponovno sjeo na svoje mjesto, za stolom se napokon utišalo i uživala
sam u malom osjećaju trijumfa zbog toga što sam spustila Boogu, tom šupljoglavcu koji
me ostavio u onoj prašini s čegrtušama.
- Stoje u redovima - rekao je Boog dureći se, još uvijek se vraćajući na to.
Svi za stolom ponovno su prasnuli u glasan smijeh, čak su se pridružili i Mack i Ian.
Srce mu je preskočilo otkucaj kad sam uočila Mackov izraz lica. Sjetila sam se da sam baš
takav vidjela u Las Vegasu. Bio je sretan tada sa mnom, a sigurno sam ija bila sretna s njim.
U suprotnom nema ni govora o tome da bih se udala za nj. Čak i pijana, sigurno sam mogla
razlikovati dobro od lošega. Nije više bila velika tajna zašto sam se udala za nj, nego zašto
se nečega tako velebnog nisam sjećala sljedeći dan i zašto je tek tako nestao nakon što se
pravno vezao za mene. Je li i on zaboravio?
Krišom sam ga pogledala dok je razgovarao o nečemu sa svojim ocem... nisam čula o
čemu, bila sam previše zadubljena u sjećanja da bih obratila pozornost na to. Davao mi je
sve razloge da povjerujem kako se sjećao onoga što smo učinili i činilo se da je zbog toga
bio još nesretniji od mene. Možda je to imalo nekakve veze s onom djevojkom sa slike.
Odmah sam stvorila plan da to doznam što je prije moguće. Vjerojatno ću morati ostati
dan duže nego što sam prvotno planirala, ali vrijedit će ostati i jednom zauvijek završiti s
tom pričom. Ova obitelj bila je poput droge o kojoj sam vrlo lako mogla postati ovisna.
- Što ti misliš, Andie? - upitao je Angus, namignuvši.
- O čemu?
- O Boogovu upoznavanju partnerice putem interneta. Misliš da bi upecao koju ribu?
Širom sam razrogačila oči i prazna pogleda zakolutala njima, pokušavajući zamisliti
što bi pisalo u tom oglasu. - Pretpostavljam da u okolici ima žena koje ne bi imale ništa
protiv ostvariti vezu... - ispod oka sam pogledala prema Boogu - ... s tipom poput njega.
- Čuješ li ti to, Boog? - upitao je Ian. - Kaže da ima cura koje bi otišle na spojak s
Bigfootom.
- Ma daj... - rekao je Boog, ispustivši kost na tanjur. - Znaš da imam puno toga ponuditi
pravoj ženi. Ali izbirljiv sam.

~ 91 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Prasnula sam u smijeh, a potom sakrila usta iza vilice pune graška kad se razgovor
nastavio bez mene.
Osjećala sam se radosno i sretno kao dio te prijateljske bučne neobuzdane gomile, sve
do deserta, kad sam ponovno uhvatila Mackov pogled. Potom me razlog zbog kojega sam
sjedila za tim stolom njemu sučelice lupio i vratio u stvarnost, izbrisavši mi smiješak s lica.
Umjesto osjećaja vedrine imala sam osjećaj da ću povratiti. Bio je, jednostavno rečeno,
najprivlačniji muškarac kojega sam vidjela u životu. Djelomično je tomu, posve očito, bio
zaslužan njegov izgled, ali drugi dio bio je njegova obitelj. Angus i Maeve bili su
nevjerojatno ljubazni i srdačni, ljudi kakve u životu nisam osobno upoznala. Možda je
ljepota života na selu bila to što me privlačilo, ali oduvijek sam vjerovala da takvi ljudi
postoje samo na filmu.
U usporedbi s njima, Bradleyjeva obitelj bila je bezosjećajno hladna. Smješkali su se,
ali u njihovim očima nikada nije bilo topline. I sama sam usavršila takav osmijeh pa me ta
pomisao više od svega prestrašila. Je li Ruby bila u pravu? Je li Bradley imao loš utjecaj na
mene?
Odmahnula sam glavom, odagnavši takve misli. Morala sam otvrdnuti na njihov šarm
i ne osjećati se tako ugodno u njihovom malom ljubavnom gnijezdu. Mack je prepun mana
i, kad se sve zbroji, njegovo lijepo lice ništa ne znači. U dubini duše zapravo je šupak.
Sigurno jest. Jer koji bi tip inače napio djevojku da je navede da se uda za nj, a potom je
ostavio u hotelskoj sobi u Vegasu? Zasigurno ne muškarac za kakvog bih se željela udati.
Bradley je bio daleko bolji materijal za brak od Macka. Bio je motiviran na poslu,
uspinjao se na društvenoj ljestvici, imao je natjecateljski duh i bio je pravi stroj za
druženje. Katkada je njegov raspored bio pretrpan i za mene, ali to je bila cijena koju sam
morala platiti da bih bila s nekim tko je usredotočen na uspinjanje u svijetu i stvaranje
imena kako bi postao poznat i slavan. Bradley mi je gotovo na svaki način savršeno
odgovarao. Ne... na svaki način. Savršeno mi je odgovarao na ama baš svaki smrdljivi način.
Nisam se obazirala na onu sumnju u samu sebe koja nije prestajala glasno lupati po
vratima mojih misli, ustrajući na tome da je pustim unutra kako bi i ona imala što za reći.
Povukla sam stolicu unatrag namjeravajući izići iz prostorije nazvati ga. Čut ću mu glas,
reći za svoj plan da ostajem još jedan dan i sve će biti u redu. Ponovno ću biti na pravom
putu i usredotočena na vlastite ciljeve.
Maeve je na stol spustila pitu od jabuka, prekinuvši moj unutarnji dijalog i izlazak. -
Možeš je jesti samu ili sa sladoledom od vanilije. Predlažem ti sa sladoledom... Ispekla sam
je popodne i sama spravila sladoled.
Namrštila sam se na desert. Dođavola i pita od jabuka. Pita od jabuka najdraži mi je
desert svih vremena. Namjeravala sam obaviti telefonski razgovor i vratiti se u hotel u
kojemu sam odsjela dok ona nije iznijela pitu i započela sav taj suludi razgovor o domaćem
sladoledu. Tko još sam u današnje vrijeme pravi sladoled? Ovo mi je možda bila posljednja
prigoda u životu da ga kušam.
Maeve se namrštila. - Ne voliš pitu od jabuka?
Iskolačila sam oči, posramljena zbog toga što me ulovila kako pogledom strijeljam
njezin desert. - Ne, zapravo da. Volim pitu od jabuka. Oprostite... upravo sam razmišljala o
tome kako nemam vremena pojesti komad i kako se moram vratiti u hotel.
Ozarila se. - Naravno da imaš vremena. Ne treba mi više od sekunde da ti zagrabim
komad.

~ 92 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- Rekla je da nema vremena, mama. - Mack je pogledao samo u svoju majku, ali ne i u
mene. Poželjela sam ga zbog toga iz nekog razloga udariti nogom ispod stola. Morala sam
napeti mišiće nogu da spriječim stopalo da ne poleti prema njemu.
Namrštila se na svojega sina. - Ne budi nepristojan, Mack. Gošća nam je i ako želi
komad pite, pobrinut ću se za to da je dobije.
Okrenuvši se prema meni, prestala se mrštiti. - Osim toga, dobrodošla si ovdje i možeš
prenoćiti. - Zastala je i pogledala svojega supruga. - Nije li, Angus, dušo?
- Ma naravno. Imamo mnoštvo soba ovdje za obitelj. - Jednom je potvrdno kimnuo,
kao da je to bio riješen slučaj.
Lice mi se zajapurilo pri samoj pomisli na to da bih mogla spavati pod istim krovom
s Mackom. Jednom sam to već učinila i gle kamo me to dovelo. - Ne, ne bih mogla, ali
najljepše vam zahvaljujem na ponudi. Imam... dogovoren telefonski razgovor poslije i zbog
toga se moram vratiti u hotel. - Nadala sam se da me neće upitati za kada imam dogovoren
poziv jer pojma nisam imala koliko je sati.
- Imamo mi ovdje telefon - rekao je Angus, koji je odložio vilicu i sada piljio u mene.
Nestalo je djelomično onog njegovog šaljivog raspoloženja.
- Da, ali... brojevi su mi u hotelu.
- Posve je očito da bi radije odsjela u hotelu - javio se Ian. - Ne znam zašto je gnjavite
da ostane, ljudi, kad ona to posve očito ne želi.
Svi smo odgovorili istodobno.
- Ne gnjave me.
- Ne gnjavimo je.
Ustala sam, ne mogavši podnijeti svađu koju sam izazivala. - Doista cijenim to što mi
nudite, ali trebala bih poći. - Izabrala sam taj trenutak da punom težinom stanem na svoju
ozlijeđenu nogu i prekasno shvatila da sam pogriješila - Uh! Sranje! - Zateturavši u stranu,
pala sam na Booga i jednom rukom koju sam ispružila da spriječim pad snažno ga udarila
u glavu.
Sjedio je ne pokrenuvši se, samo je nekoliko trenutaka brzo zatreptao.
- Iskreno mi je žao - prošaptala sam, poskočivši na onu drugu, zdravu nogu kako bih
uspostavila ravnotežu. Ispružila sam ruku i oprezno ga pomilovala po glavi i uhu. - Sigurno
je zaboljelo. - Meni je ruka još uvijek trnula od udarca.
- Ma sve u redu - rekao je, ne obazirući se na moje lepršanje oko njegove glave dok je
odgrizao veliki zalogaj pite. - Ne udaraš snažno, čak ni za žensko. - Nastavio je jesti desert,
ne obazirući se na hihotanje za stolom. - Al' upravo si ošamarila čovjeka koji te jedini
mogao odvesti natrag u grad.
- Mislio sam da ostaješ - javio se Angus. - Potrebna nam je tvoja pomoć, Boog... to ti je
jasno. - Zvučao je napeto. Bilo je grozno u usporedbi s onim bezbrižnim Angusom koji je
tijekom večere bio vrlo ljubazan.
- To znam, ali ostavila je onu svoju malu krntiju u rupčagi dolje niz cestu, a znam da
ne zna jahati. Što želite onda da učinim?
- Ja je mogu vratiti - ponudio se Mack, duboko uzdahnuvši,
- Ne, sine, znaš da sada ne možemo bez tebe. - Angus je bio bijesan.
- Ali to je samo jedan sat. - Mack je odgurnuo tanjur od sebe.

~ 93 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Osjećala sam se užasno. Odvesti me natrag do grada očito je bio velik problem. - Nema
veze - rekla sam žurno. - Smislit ću već nešto. A taksi? Mogla bih pozvati taksi.
Maeve me sažaljivo pogledala. - Bojim se da je prava lutrija dobiti taksi u našem gradu.
Ali pokušat ću ih nazvati ako želiš.
Potvrdno sam kimnula. - To bi bilo sjajno. Oprostite što vas gnjavim time. - Zagledala
sam se u svoju pitu. Ona stvrdnuta sjajna šećerna glazura i tople gnjecave smeđe jabuke
izgubile su donekle svoju privlačnost. Nisam bila sigurna da bi se moj želudac mogao
nositi sa svom tom srećom.
- Vjeruj mi, nikakav problem - uvjerila me Maeve. - Što kažeš na to da ti pojedeš svoju
pitu, a ja ću dotle otići obaviti telefonski poziv?
Potvrdno sam kimnula, ne vjerujući da bih uspjela progovoriti. Imala sam osjećaj da
bih najradije zaplakala. Ti ljudi bili su tako dragi prema meni. Pitala sam se što bi učinili
kad bih im rekla istinu. Vjerojatno bi me izbacili kroz vrata i rekli da prošećem natrag, bez
obzira na sve one proklete čegrtuše.
- Sama sam napravila glazuru, od pravoga maslaca. Reci mi sviđa li ti se. - Maeve je
namignula i udaljila se od stola.
Usudila sam se nakratko pogledati prema Macku. Odmjereno je jeo desert. Pogled mu
je bio zalijepljen za taj zadatak. Bilo je očito da ne namjerava otkriti o čemu razmišlja. Moj
susret s njim one večeri za stolovima za kojim se igrao ajnc bio je pravo čudo. Trebao je
biti za pokeraškim stolom; sigurno je bio posve dobar u toj igri, s obzirom na sposobnost
skrivanja misli. Znam da sam bila potpuno neupućena po pitanju toga što se odvijalo u
njegovoj glavi i cijelu sam ga noć krišom proučavala.
- Zašto uopće želiš telefonirati? - upitao je Ian. Zbog odvjetničkog posla?
Oštro sam ga pogledala. Smješkao se, posve je očito mislio da me je uhvatio u laži.
Govno jedno.
- Da, odvjetnička posla.
- Odvjetnica si? - upitao je Agnus. - Kakva odvjetnica?
- Parničar.
- Voli se prepirati. Zašto me to ne iznenađuje? - upitao je Ian.
- Prestani, Ian - javio se Mack.
- Zašto me ne primoraš na to, Mack? - Ian je glasno spustio vilicu na tanjur i odbacio
ubrus pokraj njega.
Slijedeći njegov primjer, Mack je ustao i stolac na kojemu je dotada sjedio zaškripao
je po podu iza njega. - Hajde, daj, odavno ti nisam naprašio tur. Čini se da dugo nisi dobio
ono što zaslužuješ.
- Sjednite dečki - rekao je Angus, uzdahnuvši i odmahnuvši glavom. Doimao se
razmjerno smirenim pri pomisli na to da bi njegova dva odrasla sina nasrnula jedan na
drugoga. - Uvijek su prepuni energije tijekom Ž i K.
- Ž i K? - upitala sam.
Dvojica braće vragolasto su se osmjehnula, najprije pogledavši prema svojemu ocu, a
potom prema meni, bogovi blizanci... tako slični, a tako različiti... pune dvije sekunde
zarobili su mi srce. Neodoljivosti? Neka MacKenzie bude tvoje ime.
- Ž i K je samo pokrata koju imamo za žigosanje i kastriranje - pojasnio je Ian.

~ 94 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Želudac mi se okrenuo i nestalo je one slike utjelovljenja ljepote MacKenziejevih i

zamijenila ju je pomisao na paljenje kože i rezanje dijelova tijela. - Doista to činite?
- Da, doista to činimo - rekao je Angus, strpljivo se osmjehujući. - Poput svih rančera
diljem svijeta. - Ustao je. - Dođi, Boog, pokazat ću ti nešto. Dođi i ti, Iane. Budi na začelju.
- Više volim biti sprijeda - rekao je Ian, čije se smisao za humor izgubio. Izišao je iz
prostorije u pratnji svojega oca i Booga.
Angusov glas izgubio se na trijemu u daljini. - Gle, kad ti budeš odgovoran, možeš biti
gdje želiš, a večeras si na začelju.
Mack i ja ostali smo sami u blagovaonici. Zaustila sam progovoriti, ali okrenuo se poći
za njima prije nego što sam uspjela izreći bilo što i učinkovito me isključio. Ogorčeno sam
otpuhnula i podbočila se rukama o bokove. Ljutnja i povrijeđenost dali su mi hrabrost da
progovorim, iako je bilo jasno da nema želju saslušati me. - Tek ćeš tako otići, bez riječi? -
Izluđivalo me to što se ponašao kao da ga se cijela ta situacija nimalo ne tiče. Kako se po
pitanju svega mogao ponašati tako ležerno, kao da ništa ne utječe na nj, kad ja više nisam
bila sigurna gdje mi je glava ni gdje mi je rep.
- Imam posla. - Nije me pogledao, samo je piljio kroz staklena vrata koja su vodila na
stražnji trijem, odsutno izvlačeći otrcanu šiltericu iz stražnjeg džepa.
- Dobro, ali vidi, ja moram stići na vjenčanje, i ako nemaš ništa protiv, voljela bih da
porazgovaramo o našem razvodu. - Ta posljednja riječ gotovo mi je zapela u grlu. Pomisao
na razvod od muškarca poput njega činila se posve pogrešnom, što je posve suludo,
smiješno i beskrajno glupo. Ali više se nisam mogla oduprijeti tom osjećaju, kao što nisam
mogla ni promijeniti činjenicu da sam se ipak, iz nekog razloga koji još nisam u potpunosti
shvaćala, udala za tog čovjeka nakon samo nekoliko sati poznanstva.
Okrenuo se prema meni, položivši ruke na naslon stolca, pustivši da mu šešir visi na
vrhovima prstiju. Progovorio je kočoperno. - Zapravo, mislim da nam ne treba razvod.
Podignula sam obrvu, pogledavši ga. - A da, kako to misliš?
Slegnuo je ramenima. - Zato što mislim da nismo u braku. Ako nema braka, nema ni
razvoda.
Prezrivo sam otpuhnula. Mogla sam blebetati o svojim osjećanjima, ali znala sam
pravnu papirologiju. Koliko god mi to željeli, tu nije bilo poricanja onoga što je bilo
napisano crno na bijelom. - O, u braku smo, vjeruj mi.
- To ti kažeš.
Nakostriješila sam se, prkosno podigavši bradu. - To kaže savezna država Nevada i
tvoj potpis na dozvoli za brak. - Magarac glupi, kreten šupljoglavi, seljačina kaubojska.
Bože, zašto mora biti tako seksi?
- Mogao bi biti krivotvoren.
Ostala sam u čudu, razjapljenih usta zbog optužbe skrivene iza njegovih riječi. - Zašto
bih, zaboga, krivotvorila tvoj potpis na dokumentu za sklapanje braka kada te čak i ne
poznajem?
Gledao me izravno u oči, plamtećim pogledom. - Mislim da je bolje pitati zašto bi se
uopće udala za mene kad me ne poznaješ?
U prostoriji je zavladala mrtva tišina. Kukavica sata oglasila se u susjednoj prostoriji
i za svakim glasanjem ptičice svaki put su se snažno zalupila vratašca.
Kuku!

~ 95 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Kuku!
Kuku!
Kuku!
Kuku!
Kuku!
Mack je bio u pravu. Baš kao i prokleti sat. Oboje smo morali biti potpuno ludi kad
smo učinili to što smo učinili u Vegasu. Postojala je prijetnja da se moja pita pojavi u vrlo
neugodnom obliku jer mi je želudac gorio od srama, bijesa i nečega uvelike nalik tuzi. Bili
smo ludi prije dvije godine. Ludo zaljubljeni. Te riječi opsjedale su mi dušu i nisu se više
dale zakopati u tami.
- Kao što sam već rekao - nastavio je, sada već blažim glasom - moram na posao,
možda bismo poslije mogli porazgovarati.
Ostavio me da stojim za blagovaoničkim stolom, očiju sjajnih od suza.

~ 96 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

DVADESET DRUGO POGLAVLJE

Auu, dušo, što se dogodilo? - upitala je Maeve ušavši u prostoriju i zaustavivši se
pokraj mene. Žurno sam obrisala suze. - Ma ništa. Papar mi je ušao u oči. Zbunjeno je
odmaknula glavu unatrag. - Papar? Kako ti je papar dospio u oči?
Odmahnula sam rukom na njezino pitanje, nastojeći joj odvratiti pozornost. - Jeste li
mi našli taksi?
Tužno je odmahnula glavom. - Nisam, žao mi je, pretpostavljam da su trenutačno svi
zauzeti. - Obilazila je oko stola kupeći posude i preostalu hranu. Ostavila me samu u
blagovaonici i sve to odnijela u kuhinju.
Pokupila sam nekoliko tanjura i pošla za njom, cijelim putom hramajući, strahujući
ponovno stati cijelom težinom na nogu. - Taksiji su zauzeti. Što vam to znači zauzeti?
- Raspolažu samo s nekoliko automobila i pozivaju ih za razne stvari. Mislim da je
danas ples u srednjoj školi pa će cijelu noć biti zauzeti razvozeći djecu uokolo.
- Ajoj - rekla sam. Kakve sam ja sreće, jedan jedini put u životu trebam taksi u Baker
Cityju i baš te večeri bude maturalna zabava u gradu.
- Takav ti je život u malom gradu - rekla je. Nije zvučala uzrujano zbog toga. - Uzmeš
jedno s drugim, i dobro i loše.
- Dakle, osim ove nevjerojatne večere i deserta, nisam baš vidjela ništa dobro. -
Požalila sam zbog tih riječi čim sam ih izrekla. Za sav taj košmar u glavi svaljivala sam
krivnju na Macka koji me naveo da zaboravim na lijepo ponašanje. Obojica, on i Ian, dva
šupljoglavca, slični ko jaje jajetu.
- Ah, nije tako loše - rekla je s osmijehom u glasu. Uzdahnula sam s olakšanjem što se
nije uvrijedila na moje nepromišljene riječi.
- Vidjela si samo hotel i cestu koja vodi onamo, ali vjeruj mi, ne možeš po tome suditi
naš gradić. Ostani noćas, a sutra ću tebi i Macku spakirati lijepu užinu. Može te povesti na
jahanje i pokazati ti malo brežuljke i neke druge ljepše predjele. Tako ćeš, kad se vratiš
kući, imati lijepu zaokruženu sliku o MacKenziejevima iz Baker Cityja za svoje istraživanje.
- Jahanje? Na konju?
- Osim ako više ne voliš vožnju na četiri kotača? - Natrpala je posuđe u sudoper.
- Ne znam ni što je to, ali kotač mi zvuči bolje od konjskih nogu.
- Mi zapravo više volimo konje. U tom slučaju ne trebamo novac za benzin pa su bolji
za novčanik i okoliš. Osim toga, s njima se može posvuda. Do nekih mjesta za koja sam
sigurna da bi ti ih Mack želio pokazati ne može se ni stići na drugi način osim jašući. -
Pogledala me i namignula. - Prepustit ćeš pola zabave ne budeš li na konju.
- Vjerojatno bih poginula pokušam li jahati. - Pomisao na to bila mi je istodobno
uzbudljiva i zastrašujuća. Oduvijek sam bila fascinirana tim životinjama, ali nikada nisam
smatrala da će biti dio mojega života. Ako se mene pita, konji su bili za filmove i neobične
TV kanale na kojima se prikazivao rodeo.
- Nikada prije nisi jahala? - upitala je, zvučeći kao da mi ne bi povjerovala da kažem
da jesam.
- Jednom zgodom malo mi je nedostajalo da dotaknem jednoga.
- Slutim priču. Što se dogodilo?
~ 97 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Prešla sam prstom preko pulta i izgubila se u uspomenama vidjevši sebe u štaglju u
ljetnom kampu kad mi je bilo deset godina. - Sjećam se da sam pomislila kako je lijep.
Golem. Ponosan i tomu slično. Osoba s kojoj sam bila rekla mi je da ga pomilujem po njušci.
Kada sam naposljetku uspjela smoći hrabrosti da to učinim i ispružila ruku, snažnim
trzajem naglo je podigao glavu i tako glasno zarzao da sam se upiškila u gaće.
Maeve se zvonko nasmijala. - O, Andie, ovo je zbilja urnebesno. Koliko si imala godina?
- Otprilike devet ili deset. Uglavnom dovoljno da se jasno sjećam poniženja zbog toga
što sam se upiškila u gaće u dobi kada se to više ne očekuje od djevojčice mojih godina. -
Povukla sam ruku s pulta i nezgrapno je stavila sebi iza leda. Ponovno sam se osjećala kao
ona djevojčica upišanih gaća.
Potapkala me po nadlaktici, rukom prekrivenom sapunicom. - Nemaš razloga za
zabrinutost. Mack nikada ne bi dopustio da se zbog zločestog starog konja upiškiš. Bit ćeš
s njim na sigurnom, kao bubreg u loju. - Pružila mi je mokar tanjur. - Hoćeš mi, molim te,
pomoći obrisati? - Bradom je pokazala prema kuhinjskoj krpi na obližnjem pultu.
Preuzela sam tanjur od nje, mršteći se. - Zar ovdje u Oregonu nemate perilice za
posuđe?
- Naravno, mnogi ih imaju, ali mi smo ti obični seljani. Ne smeta mi prati ih ručno.
Smatram to opuštajućim.
Trljala sam tanjur krpom sve dok nije zaškripio. Osmjehnula sam se zapazivši svoj
odraz na bijeloj površini. Imalo je prednosti obavljanje rutinskog običnog zadatka u
društvu nekoga s kim ste uživali razgovarati. Bilo je gotovo opuštajuće ili poput
meditacije. Maeve je imala nekakvu lakoću ophođenja, zbog čega sam mogla biti svoja,
stojeći tamo pokraj nje u toj kuhinji. Bacivši pogled na njezin profil, zapitala sam se bi li
me do kraja zamrzila da joj kažem što smo Mack i ja učinili u Las Vegasu. Rastužila me
pomisao da bi me mogla zamrziti, što je bilo glupo, s obzirom na to da ću za dan-dva otići
i da više nikada neću vidjeti ni nju ni Angusa. A ni Macka.
Osjetila sam neugodno stezanje u želucu. Zašto je pomisao na to da ga nikada više
neću vidjeti u meni izazvala stvarnu tjelesnu bol? Trebala sam s olakšanjem odahnuti zbog
toga. Bradleyju ni u kojem slučaju ne bi bilo drago što sam tu, a kamoli da provodim
vrijeme s tipom poput Macka. Moj zaručnik nije bio glup. Odmah bi naslutio da se tu nešto
kuha. Sve je to bio dio njegovog snažnog nagona za uspjehom... mogao je namirisati
skrivene emocije u drugima poput morskog psa koji u vodi nanjuši kap krvi. Zbog toga je
i bio tako uspješan odvjetnik. Uvijek je uspio proniknuti u srž, čak i onda kada su njegovi
protivnici činili sve što je bilo u njihovoj moći da neke stvari ostanu tajna.
U utrobi mi je krulilo pri spoznaji kako su izgledi da cijelu ovu zbrku sakrijem od
Bradleyja bili vrlo slabi. Pitala sam se jesu li njegova osjećanja prema meni bila dovoljno
snažna da mi oprosti. Pitala sam se i koliko je meni bilo doista stalo, što me zapravo najviše
brinulo.
- Tamo preko u onaj ormarić s posuđem, s tvoje desne strane - rekla je Maeve ne
dižući glavu s posla koji je obavljala.
Odložila sam tanjur, ostavivši vrata otvorena, jer sam se spremala ubrzo pokraj njega
odložiti drugi.
Stajale smo tako u kuhinji i još pet minuta u tišini prale i brisale posuđe, kada se
oglasila sljedećim komentarom.
- Pričaj mi malo o tom istraživanju koje provodiš, Andie.

~ 98 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Pogledala sam je, ali izraz njezina lica odavao je samo znatiželju i posvećenost poslu
pranja posuđa. Bila je prešla na posude i jedaći pribor.
- Pa radila sam nekakvo istraživanje i naišla na... nešto što mi je govorilo da bih mogla
biti u rodbinskoj vezi s nekim MacKenziejem, pa sam pomislila kako bih mogla doći ovamo
i provjeriti je li to istina. - Prst mi je drhtao od stresa dok sam joj davala poluistinite
podatke. Nije bila zaslužila da joj se laže. Nije učinila ništa loše.
- A o kakvom se točno istraživanju radi?
Zaključila sam da je na redu malo više istine. Bio je to jedini način na koji sam mogla
nastaviti govoriti, jer laži su mi zapinjale u grlu. - Pa, zapravo, udajem se.
Zastala je, na trenutak prestavši ribati lonac koji je imala pred sobom u sudoperu i
pričekala da čuje moje sljedeće riječi.
- Podnijela sam zahtjev za dobivanje dozvole za brak i onda su iskopali taj podatak pa
sam prije udaje odlučila doći ovamo i provjeriti o čemu je riječ. - Srce mi je počelo snažnije
kucati i disala sam ubrzano. Bojala sam se da ću svakoga trena, ako se ne priberem, početi
zvučati kao da sam upravo pretrčala dva kilometra. Smiri se, kretenušo.
Maeve je sporim pokretima kružila po dnu lonca. - Udaješ se?
- Da. Kad se vratim kući. Za nešto više od tjedan dana. - Jeste li dugo zajedno? -
Preokrenula je lonac kako bi izribala strane i dno.
- Nepune dvije godine, dovoljno dugo.
Kada me nakratko pogledala, na usnama joj se pojavio škrt osmijeh. - Ne može čovjek
za takvo što imati raspored.
- Ah, ja mogu. - Sada sam bila na sigurnom terenu. Prešle smo s razgovora o klanu
MacKenzie na moj životni plan. Maeve se doimala prilično realističnom, ženom koja čvrsto
stoji na zemlji. Bila sam uvjerena da će shvatiti.
Ponovno je prestala ribati i okrenula se pogledati me. - Ozbiljno? Imaš raspored za
ljubav?
- Pa... naravno, moglo bi se reći. Zapravo, nemam ga na kalendaru. Dobro, možda ga
imam i na kalendaru, ali ne na taj način. - Usplahirila sam se pokušavajući objasniti.
- Ne osuđujem, Andie. Samo pokušavam razumjeti.
- Ma, znam. Samo, teško je za objasniti. Pretpostavljam. Vidite, od rane mladosti imam
taj plan.
- Hmm-hmm. - Kimala je, ispirući lonac.
- U tom planu zacrtala sam postići određene ciljeve do svoje dvadeset prve, a potom
do dvadeset sedme pa do dvadeset devete i naposljetku do trideset pete godine. - Preuzela
sam lonac koji je isprala i odložila ga na pult, koji mi je poslužio kao potpora da ga obrišem
iznutra.
Pritajeno se smijuljila. - Prestala si s planom u trideset petoj. Tada ćeš u mirovinu?
- Ne - uzvratila sam smiješkom. Bilo mi je drago što mi se nije jače narugala. - Tada ću
prestati rađati djecu.
- Što će se dogoditi ako ne ostvariš neki od svojih ciljeva?
- Ne znam, još se nije dogodilo. - Nacerila sam joj se. Prosijavalo je malo osobnog
ponosa. Ne znam zašto sam tako usmjerena na ostvarivanje ciljeva. To me navodi da se
osjećam uspješnom. Imam osjećaj da će tako u mojemu životu sve biti dobro.

~ 99 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Nanijela je pjenu na nekoliko vilica odjednom. - Je li u tvojemu životu bilo trenutaka

kada sve stvari nisu izgledale baš sjajno?
U ušima mi je glasno zazvonilo. Srce mi se silno uzlupalo. Bojala sam se da će ga čuti.
- Možda je, dok sam bila dijete, bilo nekih ludih situacija, ali to je bilo jako davno. -
Pročistila sam grlo, koje je bilo suho pa nisam uspijevala progovoriti. Nikada ni s kim
nisam razgovarala o svojemu djetinjstvu. Baš nikad.
Neko je vrijeme šutjela. Kada je progovorila, učinila je to tako nježnim glasom da sam
poželjela zaplakati. - Katkada je, kada nemamo kontrolu nad svojim životom, jedino što
nas navodi da se osjećamo sigurnima činjenje posve suprotnog, preuzimanje kontrole nad
svakom pojedinosti.
- Možda - rekla sam. Nisam bila sigurna slažem li se s njezinom procjenom. Moj životni
plan bio je rezultat nekoliko protraćenih godina i niza loših odabira. Kada sam načinila
životni plan, počela sam donositi pametne odluke... odluke koje su za posljedicu imale
ulaganje u moju budućnost. Ne uzimajući u obzir vjenčanje u pijanom stanju u Elvisovoj
kapelici ljubavi, moj životni plan dobro me služio. Bila sam na pravom putu da se udam
do zacrtanog roka.
- Pričaj mi o zaručniku - rekla je, na svu sreću skrenuvši s teme o mojim ciljevima.
- Dakle, zove se Bradley. Stariji je od mene dvije godine i pašemo jedno drugome.
Ponovno se osmjehnula. - Pašete... Zvuči romantično.
Dobrodušno sam je gurnula laktom. - Pa i jest. Ozbiljno. Radimo u istom uredu... oboje
smo odvjetnici, vrlo je poticajan, motiviran i usmjeren k ostvarenju ciljeva. Ima isto
viđenje uspjeha kao ja. Želi imati dvoje djece, sina i kćer, baš kao ja. Išao je na Yale.
Roditelji su mu također odvjetnici. Savršen smo par.
- Voliš li ga?
Slučajno sam ispustila pregršt vilica koje sam upravo bila podizala obrisati. Njezino
pitanje u trenu me uzrujalo. - Naravno da ga volim.
- Pitala sam se samo zato što taj dio nisi spomenula.
- Volim ga. Volim. - Zvučalo je kao da sam samu sebe željela uvjeriti u to, ali bilo je
nepotrebno. Naravno da volim Bradleyja. Nas dvoje savršen smo par.
- Što tvoji prijatelji misle o njemu? - upitala je. Zastala sam usred ponovnog podizanja
vilica i djelomično se okrenula prema njoj.
Završila je s pranjem sudopera, zavrnula vodu i pogledala me. - Jesam li rekla nešto
što ne treba? Zabadam li nos previše? - Lice joj se objesilo. - Oprosti, Angus mi sve vrijeme
govori da previše guram nos onamo gdje mu nije mjesto.
Stavila sam ruku na njezinu nadlakticu i nježno je stisnula. - Ma ne, u redu je, zapravo
mi je to bolna rana. Uzdahnula sam i pogled mi je odlutao do prizora reakcija mojih
prijatelja na Bradleyjevo ponašanje. - Istina je to da se nikome od mojih prijatelja ne sviđa.
Čak ga i moja tajnica na poslu mrzi.
- Što misliš zašto? - upitala je, spuštajući krpu i uzimajući od mene ručnik da dovrši
brisanje jedaćeg pribora.
Slegnula sam ramenima, naslonivši se na pult. - Pretpostavljam da zna biti nasrtljiv.
Nekada se ni meni nije sviđao. Prije dvije godine znala sam mu se rugati iza leđa. -
Namrštila sam se. - Doista grozno, nije li?
- Kako si od nesviđanja prešla na ljubav i brak? Čini se poprilično velikim skokom.

~ 100 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Uistinu nisam imala pravi odgovor. Zapravo sam se lecnula pri pomisli na to. Nakon
dvije godine stavljanja svega što sam imala na kocku ljubavi, Luke me hladno i ležerno
nogirao. Otišla sam u Las Vegas i ondje imala divlju avanturu sa strastvenim neznancem.
Potom sam se vratila kući sa zadatkom da svoj život izvedem na pravi put. Činilo se da se
Bradley u to savršeno uklapa. Osim toga, pitao me da izađem s njim u trenutku kad sam
se osjećala usamljeno i izgubljeno. Trenutak je bio savršen, ili sam tada barem tako mislila.
Zašto to nisam prije pomnije istražila? Jesam li bila toliko usredotočena na svoj životni
plan da sam nešto propustila? - Ne znam, zvuči glupo, ali pretpostavljam... pretpostavljam
da je sve započelo onda kada sam se vratila iz Las Vegasa.
- Las Vegasa?
- Da. - Nisam gledala u nju. Piljila sam u pod, zadubljena u sjećanja. Iz nekog razloga
jasno su navirala, kao da se tek prošlog tjedna dogodilo. Zbilo se to prvi put u posljednje
dvije godine. - Moja najbolja prijateljica Kelly udavala se za pogrebnika.
- Pogrebnika? - Maeve se smijuljila kao da se šalim.
- Da, ozbiljno, udavala se za Mattyja, pogrebnika. Stoga je moja druga najbolja
prijateljica Candice organizirala djevojačku večer u Las Vegasu. U to vrijeme bila sam u
vezi s tipom po imenu Luke i imala hrpu posla, pa nisam željela ići, ali nabile su mi grižnju
savjesti. Ili je to učinila Ruby?
- Tko je Ruby? Još jedna prijateljica?
- Ne, da. Ona je oboje. Moja pomoćnica, koja mi je usto poput majke, susjede i
prijateljice, sve to pomiješano u jednu veliku ciklonu.
- Zvuči zabavno.
Potvrdno sam kimnula i zbog prisjećanja na nekoliko posljednjih sati koje smo
provele zajedno osjetila toplinu oko srca. Bili su znatno bolji od cijele prošle godine. - Da,
jako je drska, ali je prava i iskrena, najbolja tajnica u cijelom odvjetničkom svijetu.
- Vjerojatno vrlo dragocjena prezaposlenoj odvjetnici - dala je nasluti Maeve.
- Naravno, ne samo dragocjena nego i poticajna. Ona mi je, uz Candice, nabila osjećaj
grižnje savjesti ustrajući na tome da pođem u Las Vegas, i tako sam otišla.
- Zvuči zabavno. Djevojački izlazak u Las Vegas. - Bacila je prema meni nekakve cipele.
Izgledale su poput mokasina. - Hajde, obuj ih i prošećimo.
Navukla sam udobne iznošene kožnate mokasine na noge i pošla za njom kroz
stražnja vrata niz stube trijema, sada tek neznatno hramajući. Gležanj mi je bio u puno
boljem stanju. Bilo je dovoljno toplo pa mi nije trebala vesta, ali Maeve mi je ipak pružila
jednu koju sam prebacila preko ramena.
- Pričaj mi malo o Las Vegasu - rekla je. - Nikada nisam bila ondje.
Spuštala sam se hodajući pokraj nje stazom prema mjestu odakle je dopiralo mukanje
krava. - Gle, glasno je i svjetla su posvuda, danonoćno. Osim toga, prisutan je onaj osjećaj
uzbuđenja da bi se sve moglo dogoditi i da će se dogoditi. - Nisam mogla spriječiti
pojavljivanje osmijeha na svojemu licu. - U neku ruku čarobno mjesto.
- Što si radila ondje? Kockala? Čujem da su švedski stolovi nevjerojatni.
- Nismo vidjele nijedan švedski stol, ali kockale jesmo. Ili bolje rečeno, ja sam kockala.
Moje prijateljice veći su dio večeri provele u sobi. Na kraju krajeva, to baš i nije bio
nekakav ženski noćni provod.
- Bile su u sobi cijelu noć bez tebe? - Nestao je osmijeh s njezina lica i zamijenio ga je
izraz zabrinutosti.
~ 101 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Sranje. Zašto joj to govorim? - Hm, da, bila sam neko vrijeme te večeri sama, ali nije
bio nikakav problem. - Čak naprotiv, imala sam društvo. U srcu me stegnulo kad sam se
toga prisjetila.
- Rekla si da si kockala. Što si igrala?
Snažno sam progutala. Njezina pitanja počela su se pretvarati u neku vrstu ispitivanja,
ali nije joj to bila namjera. Jednostavno se previše približavala onome dijelu u kojemu je
njezin predivni sin ušao u tu sliku.
- Ajnc.
- O, Macku je to najdraža igra. Prije nekoliko godina bio je u Las Vegasu na Ianovoj
momačkoj večeri. Zapravo, osvojio je više od tisuću dolara... i tim novcem kupio novoga
konja. Smiješno, kad sad razmislim o tome... - Kad se okrenula prema meni, lice joj je
nekoliko trenutaka poprimilo neobičan izraz, a potom je, čim se osmjehnula, onog
neobičnog pogleda nestalo. - Hej, da možda nisi i ti u isto vrijeme bila ondje?
Pokušala sam se osmjehnuti, ali usnice su mi previše drhtale. Srećom joj je u očima
bilo sunce koje se na obzoru spuštalo sve niže i niže, što me navelo na pomisao kako me
više ne može baš dobro vidjeti. - Možda - rekla sam.
Maeve je uzdahnula. - Bilo je to teško vrijeme za naše sinove.
Zbog tuge u njezinu glasu, u trenu sam postala znatiželjna, ali bilo je pogrešno
navaljivati da kaže o čemu je riječ kada je postojala mogućnost da je moj odnos s Mackom
možda utjecao na tu situaciju. Proveo je barem dio te večeri sa mnom. Ako je ondje bio s
namjerom da proslavi posljednju večer bratova samačkog života, onda je Ian zasigurno
bio bijesan što nije s njim. Možda Ian zna što se dogodilo. Možda je zbog toga onako grub
prema meni.
Upravo u trenutku kad sam se spremala upitati je za pojedinosti, prošle smo zavoj na
stazi i naišle na veliku skupinu krava, ograda i ljudi. Muškarci su bili usred obavljanja
nečega što je krave činilo vrlo nervoznima.

~ 102 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

DVADESET TREĆE POGLAVLJE

Maeve mi je dala znak da se popnem i sjednem s njom na ogradu, odakle se pružao
dobar pogled na ono što su muškarci radili, a mjesto je ipak bilo dovoljno udaljeno od njih
da im ne smetamo. Malo teže sam se uspela i sjela pokraj nje, gležanj mi baš i nije bio
najsretniji zbog takvog načina podizanja težine. Kad smo se smjestile, Maeve je počela
objašnjavati što gledamo.
- Svu telad treba cijepiti, žigosati i kastrirati prije nego što previše narastu, pa zato
muški rade dokasna, a Boog nam je došao u ispomoć. Imamo nekoliko stotina grla koja
treba riješiti, što je silno iscrpljujući posao.
Ian je pomagao tjerati manje životinje niz stazu omeđenu metalnom ogradom do
maloga četvrtastog ograđenog prostora gdje ih je dočekivao Mack. - Kada bi tele ušlo u taj
prostor, Ian bi zatvorio ulaz i uhvatio tele u zamku unutar manje pregrade ograđene
prečkama. Mack bi mu povlačenjem poluge zatočio glavu, a potom i tijelo.
Srce mi je skočilo u grlo dok sam gledala kako Mack pomiče još jednu polugu, a potom
ubacuje cijelo tele preko bočne strane u tu napravu. To pokazivanje sirove snage bilo je
neočekivano i uzbudujuće, čisto na način životinjske pohlepe. - O, moj Bože - napola sam
prošaptala, ne mogavši odvojiti pogled. - Što on to radi?
- Namješta mladoga bika u odgovarajući položaj kako bi mogli obaviti posao na
njemu. Onaj metalni pretinac u kojemu se sada nalazi zove se kavez za stoku. Vjerovala ili
ne, mnoga telad se smire kada ih se zatvori u nj.
- Što će mu raditi?
- Vidjet ćeš...
Mack je otvorio vratašca pokraj teletova vrata. Istodobno je prišao Ian i dograbio tele
za stražnju nogu, povukavši je.
Potom je pristupio Angus, držeći nešto u ruci, i stao iznad teletove glave.
- Što radi Angus?
- Cijepit će tele, a potom ga žigosati.
- Boli li to? - upitala sam, na rubu plača zbog teleta.
- Cijepljenje? Ne, nimalo. Ubrizgaju cjepivo izravno pod kožu, na isti način kao što to
veterinar čini mački ili psu. Žigosanje možda malo boli. Obično samo tamo leže, ali katkada
se malo deru ili se ritnu. Toje uobičajeno, no potom odmah ustanu i krenu kao da se ništa
nije dogodilo. Žilavi su to mali klipani. Kastriranje boli, ali ne onoliko koliko misliš.
- Tko to obavlja? - upitala sam, osjetivši ponovno mučninu u želucu.
- Boog. Plaća mu se u testisima. Nježan je i vješto ih skida. Sretni smo što ga imamo, a
i životinje.
Teško sam progutala i glas mi je zvučao napeto. - Mislim da sam možda nešto
pogrešno shvatila. Učinilo mi se da sam upravo čula kako kažete da mu plaćate mudima.
Smijuljila se potapkavši me po koljenu. - Ne, dobro si čula. Uskoro ćeš vidjeti zašto.
Nisam odgovorila jer nisam bila bas sigurna da ću ikada vidjeti kako se testisi mogu
smatrati plaćom. Osim toga, prepirka bi bila uzaludna, jer ljudi ovdje očito djeluju na
principu različitih sustava vrijednosti.

~ 103 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Tele se malo ritnulo, a potom, čini se, odustalo, prepustivši se volji muškaraca koji su
ga pridržavali na tlu. Mišići Mackove nadlaktice svijali su se ispod kože i napeta bedra
nazirala su mu se kroz traperice dok je ubacivao tele i rukovao strojem. Na glavi je umjesto
kaubojskog šešira imao šiltericu i nekako mu je uspjelo da to pokrivalo izgleda seksi, što
sam smatrala nemogućim. Nije mi bilo dobro. Svaki put kada bih ga pogledala, osjetila bih
vrtoglavicu i nekakvu slabost.
- Što je, Andie? - Maeve je piljila u mene.
- Ah, upravo sam razmišljala kako možda imam groznicu ili nešto slično, jer mi se
pomalo vrti u glavi.
- Vjerojatno od same pomisli na kastraciju. I nije baš neka tema za razgovor nakon
večere, zar ne?
Prišao je Angus s nečim na konopcu i zaustavio se iza teletova stražnjeg dijela.
- Što on to sada radi? Želim li uopće znati?
- Žigoše. Neki rančeri koriste privjeske na ušima, ali mi ih smatramo problematičnima
kada se životinje popnu previše visoko u planine. Ima mnogo grana i ostaloga na što se
mogu zakačiti, a onda imamo probleme s ličinkama. Osim toga, lakše ih skinu kradljivci.
Žigosanje je jednostavno i brzo, a poslije imamo znatno manje problema pa zato to činimo.
Angus je pritisnuo kraj željeza na gornji bočni dio teletove butine. Pojavio se golem
oblak dima oko Angusove glave i bilo mi je drago što sam dovoljno daleko da ne mogu
namirisati spaljenu dlaku i tijelo. - Siroto telešce - prošaptala sam, stisnuvši šake.
Prislonila sam ih na usta, ne mogavši odvojiti pogled od tog postupka. Angus je ustao i
sklonio se s puta.
- Vodimo pravu brigu o našim životinjama. Žigosanje je dio toga - objasnila je Maeve
s ponosom u glasu. - Bez toga bi bilo lako ukrasti ih, a oni koji kradu životinje općenito ne
vode baš veliku brigu o njima.
Željela sam se ljutiti na Macka zbog toga što drži ono tele i što dopušta da bude na taj
način ozlijeđeno, ali činjenica je da volim hamburgere. Moj osjećaj pravednosti i
odgovornosti govorio mi je da je pogrešno mrziti postupak i sudionike u njemu kada sam
dragovoljni uživalac svega toga. - Pretpostavljam da je to najbolji način da to učinite, ako
dajete sve od sebe i trudite se oko životinja koje su vam prepuštene na brigu.
- Koliko god možemo, slijedimo metode Temple Grandin. Veliki smo vjernici.
- Temple Grandin?
- To je izvrsna znanstvenica koja je mnogo pridonijela razvoju stočarske industrije i
stočarstva općenito. Možeš o njoj naći na internetu. Nevjerojatna žena.
- Daaaakle... ima pravila, što li već, kako te stvari obaviti?
- Ne samo pravila. Gle, autistična je i zapravo posebno osjetljiva na svijet oko sebe,
baš kao i krave. Sposobna je sagledati svijet njihovim očima, što rančerima u prošlosti, čini
se, nikada nije uspijevalo. U našemu svijetu stoka je sredstvo dolaska do cilja. Barem je
nekada tako bilo, ali zahvaljujući njezinu uvidu i doprinosu, možemo iznaći načine da tim
životinjama učinimo život ovdje što je moguće ugodnijim, dok ih istodobno uzgajamo zbog
hrane. To je delikatna ravnoteža, ali volimo misliti kako to radimo na pravi način.
- Zvuči zadivljujuće. - Nisam lagala. Nikada nisam čula za takvo što, ali sama pomisao
na činjenicu da je neka žena radila na razumijevanju krava za dobrobit rančera bila je
dovoljno ohrabrujuća. Doimalo se to muškim svijetom. Ta Templeova sigurno je pred

~ 104 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

sobom imala vraški napornu bitku. Općenito se divim snažnim ženama pa sam u sebi
pomislila kako ću je poslije potražiti na internetu.
- Da, doista je zadivljujuće. Predlažem ti da najprije pogledaš film koji je o njoj
snimljen. Moćan je. Jamčim ti da će ti biti potrebne papirnate maramice dok ga budeš
gledala. Njezin rad zasigurno je pridonio tomu da mnoge glave ovdje u okolici počnu
drukčije razmišljati. Započevši s Angusom prije mnogo godina i proširivši se na nekoliko
ostalih rančeva, taj pokret svake je godine u sve većem porastu. Trenutačno se polovina
stoke u našoj zemlji uzgaja koristeći se metodama koje je ona otkrila i koje poučava.
- Pa to je... nevjerojatno. Doista to mislim.
- Da. Temple je nevjerojatna osoba. Sjajna i sućutna. Podsjeća nas na to da životinje
zaslužuju da ih poštujemo, da zaslužuju pristojan život i bezbolnu smrt. Barem toliko
možemo učiniti. Vidjela sam je kad je govorila uživo. Bio je to pravi kovitlac energije i
informacija. Prava je vatrena kugla. Navodi vas na to da budete ponosni što ste žena
rančer. - Maeve se zagledala u prizor ispred sebe i šutke potvrdno kimnula.
U grlu mi se stvorila knedla koja nije nestajala. Okrenula sam se prema muškarcima i
gledala kako se Boog saginje nad teletovim stražnjim nogama, u blizini trbuha.
- Kastrira bika - rekla je nježnim glasom Maeve. - Taj dio ih boli, ali on je u tome dobar
i brz. Začas će biti gotovo.
- Zašto to čine?
- Životinju to čini manje agresivnom prema ljudima i ostalim životinjama, pa se to
poduzima iz sigurnosnih razloga. Osim toga, meso im je bolje. Prodaju se za hranu pa je to
važna činjenica.
Odsutno sam potvrdno kimnula, usredotočena na Booga. Nisam točno mogla vidjeti
što je radio, ali nakon otprilike jedne minute uspravio se i ispustio to što je držao u kantu
pokraj svojih nogu.
- Što je to bilo? - upitala sam.
- Testisi. Ispržit će ih poslije i pojesti. Imat ćemo ih na pikniku pa možeš i sama kušati.
- Pogledala me. - Nadam se da dolaziš.
- Rekli ste da će to biti za nekoliko dana, ali ja ću dotada već otići. - Nisam
prokomentirala ono o jedenju muda jer prije će na vrbi roditi grožđe nego što ću ja kroz
svoja usta ubaciti teleći testis.
- Zvuči kao da previše radiš, s obzirom na to koliko si usredotočena na svoj životni
plan i sve ostalo.
- Njezina promjena teme malo me zbunila. - Ahhh... da, naporno radim, barem
šezdeset sati tjedno.
- Ajme! Uistinu puno. Kada si posljednji put bila na odmoru? Možda je krajnje vrijeme
za to.
Morala sam malo razmisliti o tome. - Mislim da je to bilo prije nekoliko godina... ne
baš pravi odmor.
- Tvoj odlazak u Vegas?
Potvrdno sam kimnula. - Da, bila sam ondje samo dan i pol... nisam baš učinila puno
toga. - Osim što sam se udala! Aaaaah, još jedna laž. Kada će tome doći kraj? - Osjećala sam
se vrlo nervozno zbog svojih poluistina.

~ 105 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- I moji sinovi tada su posljednji put bili izvan grada. Zapravo, nije bas posve točno.
To je bilo posljednji put da je Mack išao nekamo. Ian je malo izbivao i imao planove poći
na odmor, ali propali su.
- Šteta. Kamo je namjeravao otići?
- Na Havaje. - Maeve se osmjehnula, ali nije to bio sretan osmijeh, bio je isprepleten s
mnogo tuge.
- Havaji, lijepo zvuči. - U glasu mi se osjećala radoznalost, ali nisam marila. Bila sam
znatiželjna. Ako je nekome bio potreban odmor, onda je to bio Ian. Možda bi mu za
promjenu stava pomoglo otići negdje na surfanje ili ronjenje na dah.
- Nije mu baš bila previše privlačna pomisao o odlasku na Havaje. Nije tip koji voli
provoditi vrijeme na plaži, ali Ginny je sanjala o tome da odu onamo pa je pristao.
- Je li mu to supruga? Maeve je teško uzdahnula. - Nije. Ginny mu je trebala postati
suprugom, ali na kraju su odgodili vjenčanje samo nekoliko dana prije nego što se trebalo
održati.
- Uuu, zeznuto. - Mack je išao u Vegas proslaviti to predstojeće vjenčanje. Ružno sam
se osjećala znajući da sam bila prisutna neposredno prije tog velikog prekida.
- Bilo je grozno. Vrlo emotivno vrijeme za sve nas. Posebice za Iana, naravno. Još
uvijek se nije oporavio.
- Je li zbog toga?... - Zakolutala sam očima na samu sebe. Umalo sam rekla ˝takav
nepristojan kreten˝. Kad smo već kod nepristojnog kretena... onda sam to ja, posve
ravnodušna na osjećaje žene koja je vjerojatno isplakala tisuće suza zbog sinova vjenčanja
koje se nije dogodilo.
Potapkala me po ruci. - Zato je tako oštar, kako ja to volim reći. Nije prije bio takav.
Drag je dečko, samo je povrijeđen, pa to tako iskazuje.
- Vjerovat ću vam na riječ. Dade se naslutiti.
Ustala je, kao da želi odagnati te uspomene. - Hajde, pođimo pogledati izbliza.
Pošla sam za njom, udaljujući se od ograde, ali nisam bila baš sigurna želim li pogled
izbliza. Ipak, nisam mogla biti nepristojna prema tako dragoj ženi koja se toliko silno
trudila da se osjećam ugodno. Da je situacija bila drukčija, uvjerena sam da smo mogle biti
prijateljice. Pomalo me podsjećala na Ruby.
Prišla je i stala pokraj vratnica kroz koja su pripuštali telad da uđu jedno po jedno.
Stajala sam odmah pokraj nje, samo nekoliko koraka udaljena od Macka. Okrenuo se
postrance pa sam mu sada mogla vidjeti veći dio lica iz profila. Nisam mogla prestati
buljiti.
- Koliko ih je još ostalo? - upitala je Maeve.
Angus joj je odgovorio, ne osvrnuvši se. - Stotinjak, tu negdje.
- Hoćete li sutra završiti?
- Možda hoćemo. Možda nećemo. Ovisi.
Potvrdno je kimnula. Bila sam znatiželjna, želeći znati o čemu je to ovisilo, ali ne toliko
da bih priupitala. Već sam bila naučila daleko više nego što sam ikada željela doznati o
uzgajanju stoke na ranču.
Pokušavala sam biti bijesna zbog onoga što vidim, zbog živo tinjske patnje i gotovo
barbarskog načina žigosanja i kastriranja, ali nisam mogla prizvati tu emociju. Naprotiv,
jedino što sam osjećala bilo je divljenje i zavist. Maeve je jasno dala do znanja da su činili

~ 106 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

sve što je bilo u njihovoj moći da posao uzgajanja stoke za hranu pretvore u human proces
u kojemu poštuju životinju i njezinu osjetljivost. Bila sam ljubomorna na divan timski rad
koji sam tu vidjela i ležernost kojom su ga obavljali.
Uspoređujući to što se tu događalo sa svojim životom, moj svijet pokazao se
manjkavim. Odvjetnička tvrtka bila je okruženje u kojemu su se ljudi samo nadmetali i,
čini se, jedva čekali da ja ili netko drugi nešto zariba. Rokovi su bili strogi i sveprisutni, a
količina posla koji je trebalo obaviti ogromna. Vražićak na mojemu ramenu kuckao me sa
strane u glavu podsjećajući me na to da mi ni privatni život nije bio baš puno bolji. Zbog
nečega mi je ovdje bilo lako biti iskrena prema samoj sebi, unatoč poluistinama koje sam
govorila Maeve.
Kada sam nekamo išla s Bradleyjem, uvijek sam morala paziti na to što govorim,
kakav izraz lica imam i kakav dojam ostavljam. Ovdje sam imala osjećaj da to nije važno,
MacKenziejevima sam se sviđala ako sam draga i učtiva, i to je bilo sve. Nije bilo važno
kakvu sam odjeću imala na sebi, u koju sam školu išla, koliko sam novca zarađivala
godišnje ni koliko sam sati naplatila prošli mjesec. Bilo im je stalo samo do mene i načina
na koji sam se ponašala prema ljudima.
Rastužila me pomisao na to da doznaju što sam radila s Mackom i lažima koje sam im
trenutačno govorila o tome. Pomislili bi na to da sam iskoristila Macka, a potom ga
zamijenila drugim. Rekli bi mi da se zauvijek gubim s njihova ranča i da se više ne vraćam.
Shvatila sam, stojeći u suton tamo ispred ograde, da im se želim svidjeti, iako sam znala
da ih više nikada neću vidjeti. Pri pomisli da bi me zamrzili zbog nečega čega se nisam
mogla ni sjetiti da sam učinila, osjetila sam tjelesni bol.
- Idem ti spremiti sobu. Moram samo promijeniti posteljinu. - Maeve se odvojila od
ograde.
- Pomoći ću vam - ponudila sam se.
- Nemoj. Ostani tu. Doći ću po tebe kad završim. Mislim da dečki vole imati publiku.
Kimnula je, pokazavši prema njima. Prateći njezin pogled, ugledala sam Iana koji je
pregibao desnu ruku pokušavajući navesti svojega brata da usporede bicepse. Mack je na
to samo odmahnuo glavom i okrenuo se.
Potvrdno sam kimnula, ni ne pogledavši Maeve, iz nekog neobičnog razloga očarana
onim što vidim pred sobom. Četvorica kauboja... zapravo tri kauboja i jedan medvjed... bili
su okupljeni unutar tora po kojemu je trčalo tele, ritajući se. Telešce je očito bilo presretno
što se napokon oslobodilo njihove preše, iako je ostalo bez testisa. Ian je još uvijek
napinjao mišiće, ali ovaj put druge ruke. Mack je odmahivao glavom, smješkajući se. Boog
i Agnus potiho su razgovarali o nečemu. Da sam imala fotoaparat, načinila bih pedeset
snimaka. Prizor je bio poput onog s naslovnice nekog časopisa. Naslov članka bio bi:
˝Rančerski život u srcu doline Baker Cityja u saveznoj državi Oregon - idila˝. Podignula
sam pogled do planinskih vrhova koji su okruživali grad. Bili su veličanstveni, sada već
jedva zamjetni pri zalasku sunca.

~ 107 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

DVADESET ČETVRTO POGLAVLJE

Telešce je pošlo prema meni i zaustavilo se kod ograde, prekinuvši me u razmišljanju.
Zagledalo se u mene krupnim smeđim očima i pogledi su nam se prikovali. Sve i da sam
htjela, nisam mogla odvojiti pogled. Ali nisam htjela. Bilo je lijepo. Nisam ugledala ni jedan
znak boli za kojim sam tragala. Ispružila sam ruku, silno mu želeći dotaknuti čelo, ali sam
se bojala. Moglo bi snažno zabaciti glavu ili zamukati prema meni pa ću se upiškiti u gaće.
Dugačak ružičast jezik izvirio je kroz usta teleta i liznuo mi prst.
- O, Bože - rekla sam, nasmijavši se zbog toga što me ulovio nespremnu. Osjetila sam
ga kao najgrublji brusni papir na svijetu. - Nisi li ti jedno hrabro malo čudovište?
Nekoliko je puta zamahnulo glavom gore-dolje, kao da potvrdno kima i radosno se
slaže sa mnom. Zbog dugih trepavica doimao se poput lijepe male krave.
Nacerila sam se, protrljavši njegovu ružičastu nozdrvu. Ponovno je izbacio jezik i
uhvatio mi kažiprst, uvukavši ga u usta. Zgranula sam se, pomislivši da ću u raljama teleta
ubojice izgubiti prst za tipkanje, ali tada ga je počelo sisati. Bio je traljavo glasan i snažno
je sisao, navodeći me da se zapitam je li moguće na prstu dobiti šljivu.
- Slatkiš mali, nije li sladak? - upitao je Mack.
- Jest, siše mi prst kao da je kravlje vime. - Nasmijala sam se jer mi je to bilo smiješno.
- Tele se nije dalo zbuniti. Bilo je previše zaokupljeno kako u mojoj ruci naći mlijeko da bi
se brinulo za krupnog zločestog kauboja koji mu se približavao s leđa.
- Poput svinjica su. Jeli bi cijeli dan da im pustiš. - Odgurnuo je teletovu glavu u stranu,
pa sam uz zvučan coktaj izvukla prst.
Spustila sam pogled i zapazila da je mi je prst sav od teleće sline. Moje dobro
raspoloženje djelomično se izgubilo. - Uf, zapravo je to bila loša zamisao.
Mack je iz stražnjeg džepa izvukao maramicu i raširio je po svojoj ruci. Uzeo je moj
mokri prst i nježno povukao mekanom plavom krpom preko njega, brišući ga. - Gladni i
prljavi. Svi do jednoga.
Poželjela sam smisliti i reći nešto smiješno, odgovoriti mu na to nešto što bi ujedno
bilo fora i ležerno. Ali nisam uspjela, jer me dodirivao. Čak ni taj komadićak krpe između
nas nije bio dovoljan da spriječi pojavu osjećanja koja su nadvladala moj zdrav razum.
- Trebamo porazgovarati - rekla sam, zvučeći kao da me netko davi.
Bio je previše blizu pa sam mogla zapaziti sitne bore oko njegovih očiju, što mi je
govorilo da se mnogo osmjehivao u mojemu odsustvu.
- Hoćemo - odgovorio je nježno. Gledajući u mene preko najviše prečke, stavio je onu
maramicu u džep, dok se drugom rukom oslanjao na ogradu, samo nekoliko centimetara
dalje od moje ruke. Pogled mi je pao na tu snažnu preplanulu ruku i krupne prste, koji su
u usporedbi s mojima bili golemi. Postala sam opsjednuta mišlju da bih mogla premjestiti
ruku samo malo udesno i dotaknuti ga... ako sam bila dovoljno hrabra, glupa i spremna
riskirati svoj životni plan baciti u smeće.
Zaklopila sam oči i polako brojila do tri, obuzdavši se. Ruka mi je ostala tamo gdje je i
bila. Predugo radim na svojemu životnom planu da bih ga sada tek tako olako odbacila.
- Kada si mislio da možemo porazgovarati? - pritiskala sam ga. - Doista moram brzo
kući. - Nisam znala bih li se smijala ili plakala nakon što sam te riječi prevalila preko usana.

~ 108 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Bio je tako blizu, a tako daleko. Ne bih trebala ni poželjeti da je blizu, ali poželjela sam, što
je bio pravi recept za katastrofu. Sve dotad mislila sam da je jedino što stoji na putu moje
udaje za Bradleyja bio komad papira i potpis. Sada sam pomislila kako tu ima puno više
od toga.
- Razgovarat ćemo sutra. Moram sad natrag na posao. - Okrenuo se poći i ruka mu je
kliznula s prečke.
Uhvatila sam je i zadržala. - A što kažeš na večeras, kasnije? - Bojala sam se da ću,
budem li predugo čekala, učiniti kakvu glupost i uništiti sve ono čemu sam stremila. Ovo
mjesto izazivalo je zbrku u mojoj glavi, navodeći me na to da zaboravim što je bilo važno,
uključujući budućnost koju sam za sebe bila isplanirala.
Sklopio je prste oko mojih i nekoliko me sekundi nježno, ali čvrsto držao prije nego
što mi je pustio ruku. - Radit ću do iza ponoći, nakon čega ću biti preumoran. Uhvati me
sutra ujutro nakon jutarnjih obveza.
- U koje doba? - upitala sam, mrzeći što zvučim tako očajnički zahtjevno i tjeskobno u
želji da sve to okončam. Umjesto osjećaja da činim nešto pametno, požurivati ga prema
razvodu bilo je hladno i bešćutno. Posve sam sigurno imala groznicu. Bila sam bolesna.
Utučena.
- U devet. - Vratio se k ostalim muškarcima.
Možda bih se bila još prepirala da me iznenadan savršen pogled na njegova leđa nije
u trenu ostavio bez riječi. Bila sam poput psa kojemu je pozornost odvukla životinjica koja
je protrčala pokraj njega. Vjeverica! Lijepa guza! U sebi sam pomislila kako moram doznati
gdje je u gradu teretana. Budem li primorana ostati još nekoliko dana, morat ću vježbati.
On je očito vježbao. Ostati nekoliko dana? Odakle ti sad to?
Misli su mi bile raštrkane u previše smjerova i nisam znala bih li se smijala, plakala ili
pojela prženi teleći testis.
- Spremna si? - upitala je Maeve, prišavši iza mene. Iznenađeno sam poskočila. Njezin
neočekivan dolazak trgnuo me iz neobičnih razmišljanja. - Jesam. - Sretna što mi je
odvratila pozornost, pošla sam za njom u kuću. Dio mene osjećao je olakšanje zbog toga
što se udaljavam od Macka. Pogled na nj izazivao je moju neusredotočenost, zaboravljala
sam što sam trebala učiniti, zaboravljala čak na Bradleyja, ali drugi dio mene nije želio da
se Maeve tako brzo vrati. Gledati Macka dok radi bio mi je poseban užitak. Nisam znala
točno o čemu je riječ, ali uživala sam. Samo dodirivanje njegovih prstiju vratilo je duhove
vrućih opasnih razbludnih sjećanja. Mnoga moja sjećanja bila su neugodna, ona kojih se
nikada nisam željela prisjećati, zato su mi ta dobra za promjenu bila doista posebna.
- Smjestila sam te u isti hodnik s Mackom, samo malo niže. On obično boravi u gradu,
ali u zadnje vrijeme vratio se u svoju staru sobu. Može duže odspavati uštedi li na
putovanju.
- Živi li sam? - Stisnula sam šake, iščekujući njezin odgovor. Nisam znala kakav će biti.
Svaki bi zakomplicirao stvar.
- Ne, ima cimera. Pretpostavljam kako je to još jedan razlog zbog kojega je u
posljednje vrijeme češće ovdje.
Ponovno mi se zavrtjelo i u trenu sam postala potištena zbog nečega što nije imalo
nimalo smisla. Zašto sam mislila da će dvije godine nakon što je bio sa mnom biti sam?
Prezgodan je, pametan, potječe iz dobre obitelji, ima posao na ranču. Više je od dobre
prilike, on je... moj suprug. Istodobno su me obuzeli bijes, ljubomora i tuga, prijeteći me
navodeći da zaplačem. Ona djevojka na slici. To je ona. S njom živi.
~ 109 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Maeve se popela stubama koje su vodile u kuću pa nastavila uz one što su vodile iz
predvorja, ostavljajući mi vremena da se priberem. Kada je opet progovorila, ponovno
sam se bila vratila u normalu... zbunjena i bijesna na sebe.
- Obično nešto prezalogajimo i popijemo kavu prije nego što obavimo kakav poslić
oko kuće, a potom na pravi doručak sjedamo negdje oko osam i trideset.
- Mack i ja ćemo porazgovarati oko devet. Pretpostavljam da ćemo to obaviti nakon
doručka.
- O, lijepo. - Pošla je niz hodnik i zaustavila se pokraj otvorenih vrata. - Ovdje si.
Kupaonica je dolje niz hodnik, a bude li ti što trebalo, samo pokucaj na ona tamo Mackova
vrata ili nađi moju sobu dolje u prizemlju pokraj blagovaonice.
- Ma neće mi ništa trebati. - Zacrvenjela sam se u licu zamišljajući se kako kucam na
Mackova vrata. Kao da će se to uopće dogoditi. Ušavši u prostoriju zapazila sam na rubu
kreveta svoju torbu i trolovsku lutku na stoliću. Dobro. Nazvat ću Bradleyja i srediti misli.
Obuhvativši pogledom sve one bejzbolske suvenire na zidovima, brzo sam shvatila gdje
sam. - Ovo je Ianova soba - rekla sam.
- Da, kako si pogodila? - Njezin osmijeh rekao mi je da nema smisla odgovoriti. - Bio
je genijalac u srednjoj školi, ali nije bio zainteresiran nastaviti to na fakultetu. Nikada
nismo uspjeli shvatiti zašto. Imao je ponude.
- Ne želim ga izbaciti. - Samo mi je trebalo to da Ian ima još jedan razlog protiv mene.
- Ne, on više ne spava tu. Ta je soba već nekoliko godina prazna.
U prostoriji je bilo nekoliko fotografija na kojima je netko nedostajao. Tko god taj
netko s njim bio, grubo je izrezan škarama.
Podignula sam s komode onu koja mi je bila najbliža. Na njoj je Ian izgledao deset
godina mlađi, žutokljunac, nije bio ni toliko visok ni toliko krupan. Jednom rukom obujmio
je mladića višega od sebe, a drugom prazan prostor na kojemu je nekada bio netko. -
Ružan prekid, čini se - rekla sam, odloživši okvir natrag na svoje mjesto.
- Ginny. Bili su vječno zajedno. Zaručeni, pripremali vjenčanje, i onda... ah... ništa. Sve
se završilo kad se vratio iz Las Vegasa.
Zakoračila sam dublje u prostoriju. - Što se dogodilo? Ili pitam previše?
Uzdahnula je. Osvrnula sam se iza sebe i zatekla je naslonjenu na dovratak,
prekriženih ruku i zagledanu u tepih.
- Da barem znam. Ian ne razgovara otvoreno o svojim vezama ni o svojemu životu
izvan ranča. Nisam čak sigurna ni zna li Mack. Znam samo da Angus ne zna. - Odgurnula
se od dovratka i spustila ruke niz tijelo. - Sad nije nigdje, gotovo je. Oboje su nastavili
živjeti kako su najbolje znali i umjeli. - Kratko mi se osmjehnula pokušavši sakriti tugu
koja ju je obuzela. - Trebaš li još nešto?
- Ručnik možda? - Nisam joj željela zadavati dodatnog posla, ali imala sam osjećaj da
su čestice prašine iz Baker Cityja zavučene u svaku poru mojega tijela. Tuš je zvučao poput
raja. Možda spere i moju zbunjenost. Za moj neuspjeh da Macka navedem da potpiše one
papire bila je posve sigurno zaslužna iscrpljenost.
Lagano se lupila po čelu. - Oprosti, naravno da ti treba ručnik. U kupaonici je, ispod
umivaonika. Uzmi koji hoćeš. Na stražnjem dijelu vrata je kućni ogrtač, mali bijeli koji
imamo za goste. Možeš se slobodno njime poslužiti. Nedavno sam ga oprala.
- Ne želim ukrasti nečiji kućni ogrtač.

~ 110 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- Ne odgovara nijednom od mojih muškaraca pa se ne moraš brinuti o tome. -

Potapkala je nekoliko puta dlanom po dovratku. - Onda, laku noć, Andie. Drago mi je što
smo se upoznale. Vidimo se sutra ujutro.
- Da, hvala vam na svemu. Vidimo se sutra.
Zatvorila sam vrata za njom, prišla krevetu i sjela. Ogledavši se po prostoriji, izbrojila
sam najmanje dvanaest fotografija na kojima je Ginnyno lice bilo izrezano. Zapitala sam
se koliko je putovanje u Vegas poremetilo Ianov život, baš kao što je to učinilo s mojim i
Mackovim. Pomislila sam na to koliko bi nam svima bilo bolje u životu da do toga
putovanja nikada nije ni došlo.
Opružila sam se na krevetu i pobrojila na koje je sve načine Las Vegas utjecao na moj
život. Da nije bilo Vegasa, ne bih morala razvrgavati ovaj brak. Da nije bilo Vegasa, ne bih
morala potajno, Bradleyju iza leda, dolaziti ovamo u zemlju bez žena, s čegrtušama i
prašinom, što me izluđivalo. Da nije bilo Vegasa, ne bih sada sjedila u sobi neznanca i
gledala njegov život u dronjcima. Da nije bilo Vegasa, ručala bih sada u privatnom
Maralago klubu s Bradleyjem, razgovarajući s nezainteresiranom skupinom takozvanih
prijatelja o tome koliko smo platili cvijeće i tortu. Da nije bilo Vegasa, ne bih upoznala
Macka, ne bih ga ugledala kako ondje sjedi, ne bih s njim igrala ajnc niti bih se popela
dizalom s njim do svoje sobe i divlje se, majmunski poseksala. Da nije bilo Vegasa, ne bih
bila u braku s neznancem u kaubojskom šeširu. Otkotrljala sam se na bok, glasno duboko
uzdahnula, uzela onu trolovsku lutku s komode i zagurala je sebi pod bradu.
Pa zašto se onda Vegas nije činio pogreškom? Zašto se doimalo da je to bila jedina
pametna stvar koju sam učinila u posljednjih deset godina?

~ 111 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

DVADESET PETO POGLAVLJE

Probudio me zvuk čizama i nečijih teških koraka. Naglo sam se uspravila u sjedeći
položaj, nastojeći shvatiti gdje sam to, dođavola, i što se događa. Spustivši pogled zapazila
sam da sam još uvijek potpuno odjevena, nisam na sebi imala samo odjeću, nego debeo
sloj znoja i prašine koji su se pretvorili u onu neugodnu ljepljivost po cijelom tijelu. Lutku
trola čvrsto sam stiskala u šaci. Uh, sranje. Zaboravila sam nazvati Bradleyja. Spustila sam
lutku na noćni ormarić i dograbila svoju torbu s kreveta, izvlačeći iz nje mobitel. Prazan.
Sranje. A punjač mi je ostao u hotelskoj sobi. Osjetila sam olakšanje i prestrašilo me kad
sam shvatila da sam bila sretna zato što imam prikladnu ispriku da ne nazovem. Nisam
imala ama baš nikakvu želju razgovarati s njim, i to ne samo zbog toga što nisam željela
da dozna što činim. Mislila sam samo na to koliko je mrzio Ruby i koliko sam je ja voljela
kao prijateljicu. Nešto ozbiljno nije u redu s nekim tko mrzi Ruby. Zašto o tome nisam prije
razmišljala?
Negdje su se otvorila vrata, a potom nježno zatvorila. Ustala sam iz kreveta i tiho na
vrhovima prstiju prišla ulazu u svoju sobu. Otvorila sam vrata i provirila u hodnik, ali
nisam vidjela nikoga. Nekakva svjetlost nazirala se ispod vrata na suprotnoj strani
hodnika. Maeve je rekla da Ian više ne boravi u kući, a glavna spavaća soba bila je dolje u
prizemlju. Sigurno je Mack bio osoba koju sam čula. Uvukla sam glavu i tako stajala
osluškujući zvukove da doznam što namjerava. Poželjela sam se poslužiti kupaonicom,
možda se čak tako kasno navečer istuširati kako bih ugodnije zaspala, ali ako se on trebao
njome poslužiti, nisam se željela upletati.
Nakon nekoliko trenutaka ponovno sam provirila van. Ono svjetlo nije se više vidjelo
ispod njegovih vrata. Pun mjehur nije mi dopuštao da se ponašam poput kukavice pa sam
na vrhovima prstiju izišla iz sobe i spustila se niz hodnik, pokušavajući to učiniti bešumno.
Kad sam ušla u kupaonicu, zatvorila sam vrata i zaključala ih za sobom.
Pahuljasti ružičasti ručnik bio je ispod umivaonika, kao što mi je i rečeno, a na rubu
kade bilo je nekoliko proizvoda za kosu i sapuna koji su obećavali riješiti me prljavštine
Baker Cityja. Brzo sam skinula odjeću i pustila po sebi vruću vodu. Nagonski sam sklopila
oči kad me preplavila toplina koja mi je draškala kožu. Naježila sam se od vode koja mi je
padala na tjeme i slijevala se niz gustu kosu.
Uzela sam gel za tuširanje s mirisom ruže i istisnula popriličnu količinu na ruku.
Napravila sam pjenu da sperem i oribam prljavštinu s nogu i stopala, kad sam iza zastora
začula nekakav zvuk. Činilo se da dolazi iz velike blizine, kao da dopire iz kupaonice. Ali
bila sam sigurna da sam zaključala vrata. Na mjestu sam se zaledila. - Tko je? - oprezno
sam upitala.
Vrata su se zatvorila. O, moj Bože! Što se dogodilo s tom prokletom bravom?
Prekrižila sam nasapunane ruke preko prsa. Sve je bilo sklisko i prekriveno
mjehurićima. Glava tuša bila je postavljena daleko iza mene, kako mi voda ne bi prerano
isprala tijelo. Prije je to bilo dobro, ali sad baš i ne.
- Ima li koga? - upitala sam. Trebala sam uhvatiti zastor, razmaknuti ga i pogledati, ali
nisam mogla učiniti ni pokret. Pomisao na to da pod tušem stojim gola dok je s druge
strane zastora neki muškarac bila je ujedno zastrašujuća i senzualna. Mogla je to biti samo
jedna osoba. Ali on to ne bi učinio... upao u zaključanu kupaonicu dok sam ja u njoj gola.
Ili ipak bi?
~ 112 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- Rekla si da želiš razgovarati. - Glas mu je bio dubok, ali ne glasan, i omotao se oko
mene poput lanca, zarobivši me. Trebala sam pobjeći. Trebala sam biti bijesna i
uvrijeđena. Ali nisam bila ni jedno ni drugo. Riječi mi nisu dolazile.
- Pod... pod tušem sam. - Stisnula sam oči, osjećajući neugodu zbog toga što je to bilo
najbolje što sam uspjela smisliti. Trebala sam povikati na nj i reći mu da se smjesta gubi
odatle.
- To vidim. Ali moram nešto obaviti nakon jutarnjih obveza pa sam mislio da bi možda
radije porazgovarala sa mnom danas nego pričekala još jedan dan.
Brzo sam potvrdno kimnula, njegovo razmišljanje imalo je savršenog smisla... osim
činjenice da sam pod tušem bila gola i da je bila ponoć. - U redu. - Oklijevala sam, držeći
ruke još uvijek preko prsa. - Ali bez gledanja.
- Dobro, iako sam te već vidio posve golu, i više od toga.
Čula sam nekakvu kretnju i pomaknula se natraške prema vodi. Šampon koji sam
stavila na zatiljak cijedio se niz polutke moje stražnjice. To klizanje mjehurića po intimnim
dijelovima mojega tijela i činjenica da je s druge strane zastora Mack svemu je davalo
erotičan osjećaj. Čak se i u rukama koje sam držala na grudima osjećao seksualni naboj.
Koraknula sam naprijed i provirila kroz zastor. Bio je bez košulje i bez čizama. Na sebi
je imao raskopčane nisko spuštene traperice i naslanjao se na pult. Snažno sam progutala
pokušavajući se usredotočiti na vlastitu reakciju umjesto na ta njegova snažna prsa,
pločice na trbuhu, široka mišićava ramena i privlačno lice. - Što bi to trebalo značiti... i više
od toga?
Slegnuo je ramenima, lijeno mi se seksi osmjehnuvši. - I više od toga znači da si bila
gola i da sam ja bio gol te da smo oboje s našim golim tijelima činili sve, ne ostavljajući
prostora mašti. Znam kakva si iznutra. - Još malo je izvio usnice i zaklinjem se da sam se u
tom trenutku prisjetila osjećaja njegova jezika između svojih nogu.
Povukla sam zastor u stranu, sakriti svoje usplamtjelo lice, i ponovno rukama pokrila
grudi. - Ajme. - Bilo je to najbolje što sam mogla učiniti. Nikakve druge riječi nisu mi padale
na pamet. Zvonilo mi je u ušima i noge su mi bile toliko slabe da sam se bojala da bih mogla
pasti. Jednom rukom pridržala sam se za držač sapuna, samo da budem sigurna da neću.
- Oprosti... misliš li da sam previše drsko izravan? - upitao je. Očito je bio savršeno
hladan po pitanju svega, ne pokazujući nikakvu emociju, ali u glasu mu se osjetilo da se
pomalo zabavlja.
- Možda - priznala sam. Sasvim sigurno. Sranje. Kako li me samo pretvarao u djevicu,
sisatu glupaču, stojeći u onim svojim trapericama i pomalo očijukajući. U čemu je, dođavola,
moj problem? Očijuka li on doista?
- Ne vidim zašto bi bilo previše drsko, s obzirom na to da tvrdiš kako smo u braku.
Ljudi u braku sve vrijeme čine ono što smo mi činili.
Sada smo dolazili na mnogo čvršći teren. Prepirati se znam, posebice kad imam
dokaze kao potporu. - Za tvoju informaciju, u braku smo, i da, istina je to, ljudi u braku čine
te stvari. Ali kad smo mi to činili, nismo još bih u braku, tako da tehnički govoreći taj brak
nikada nije ni konzumiran. Trenutačno sam zaručena i namjeravam se udati za drugoga
pa... - Poželjela sam prijetnjom završiti tu rečenicu, zahtijevati pristojnost, ali riječi mi nisu
prelazile preko usana. Bile bi laž, a već sam izrekla dosta laži za jedan dan.
- Pa... što? Zaručena si i trebao bih otići?

~ 113 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- Da - rekla sam, podigavši bradu. Bilo je lakše kad je on izrekao te riječi, a meni
preostalo samo složiti se s njim. Kukavica.
- Ne bih se trebao približiti tušu, je li? - Glas mu više nije dolazio iz onog dijela
prostorije gdje se nalazio umivaonik. Nisam mu čula korake, ali znala sam da je stajao s
druge strane zastora, neposredno ispred mene. Bradavice su mi bile bolne zbog spoznaje
da sam nadohvat njegovoj ruci.
- Ne - rekla sam, napola prošaptavši. - Ne bi se trebao više približiti.
- Pretpostavljam, dakle, da ne trebam skinuti ni odjeću sa sebe i ući tamo k tebi?
- Ni pod kakvim okolnostima - rekla sam, dišući otežano, ponosna na to što me govor
ponovno služi, ali sram me priznati da sam se nadala kako se on na moje riječi neće
obazirati. Bila sam loša osoba. Sve ono što je dečko moje majke predvidio za mene u
potpunosti se ostvarilo. Lažljivica. Drolja.
Nije odgovorio. Pričekala sam nekoliko trenutaka njegov sljedeći zadirkujući
komentar, ali nije uslijedio.
- Mack? Jesi li još uvijek tu?
Zastor se rastvorio i zaprepašteno sam vrisnula.
- Ahhh, o, moj... sranje! - Prekrižila sam ruke preko tijela, u nekoliko različitih
formacija, čineći sve što je bilo u mojoj moći da se zaklonim. - Što radiš, manijače?
Stajao je nasred kupaonice posve gol, njegov ud bio je poput projektila, usmjeren
ravno prema meni.
Široko se nacerio. - Idem se tuširati sa svojom navodnom suprugom. - Ušao je i stao
pokraj mene, gurnuvši me pod jači mlaz vode.
- Ti... - Voda je pravila mjehuriće dok sam govorila pa sam zvučala poput lude sirene.
Odagnala sam je, pokušavajući se prepirati. - Ne možeš ući ovamo! Gola sam!
- Da, jesi - rekao je, navukavši zastor za sobom. Potom se okrenuo prema meni i stavio
ruku na moj struk.
Pljesnula sam ga po ruci. - Ne dotiči me ili ću vrisnuti! - Mogla sam odmaknuti zastor
u stranu i izići, mogla sam ga udariti nogom ili mu baciti sapun u oči. Postojao je bezbroj
načina na koje sam mogla izbjeći njegovu čvrstom stisku, ali nisam iskoristila nijedan.
Ostala sam samo stajati tamo dok mi se voda slijevala niz glavu, lice i ramena, dok mi se
približavao, nadajući se da će me ponovno dodirnuti. Bilo je pogrešno, nadasve pogrešno
biti tu s njim i željeti to, ali poricanje bi bilo smiješno. Tako snažne emocije nemoguće je
poreći.
- Vrištanje bi moglo bilo zabavno. Ako doista, doista želiš da te prestanem dodirivati,
prestat ću. Kunem ti se. - Svoju drugu ruku stavio je na moj bok. Prsti su mu uranjali i
poticali me da mu se približim. - Ali ako želiš da te nastavim dodirivati, samo reci 'molim'
i učinit ću to. Dirat ću te cijelu noć. Samo me moraš zamoliti. - Nije se osmjehivao. Davao
mi je obećanje, to je bilo jasno.
Bili smo toliko blizu da me njegov ud u erekciji bockao u trbuh. Promeškoljio se i
namjestio ga postrance uz moj trbuh pa me još čvršće privukao k sebi.
Bila sam previše zaprepaštena da bih uspjela progovoriti. Malo sapunice još mi je bilo
na koži, pa ju je zahvatio svojim rukama. Prsti su mu klizili niz moja leđa i spuštali se do
stražnjice, masirajući mi kožu u snažnim zapovjednim potezima. Vruća i vlažna sluz
potekla je iz mene podmazati mi usmine, što sam osjetila gotovo poput olakšanja, kao da
je od trenutka kad sam ga danas ugledala strast čekala da bude oslobođena.
~ 114 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- Doista to ne bismo trebali činiti - rekla sam grubim šapatom, zagledana u kosu koja
mu je bivala sve vlažnija oko lica i kovrčala se na krajevima.
- Zašto? - upitao je, spustivši glavu liznuti mi uho. Samo od tog dodira cijela ta strana
tijela ponovno mi se naježila.
- Zato što... - rekla sam u njegova prsa. Ruke su mi napustile onaj zaštitnički položaj i
sada počivale na njegovim nadlakticama. - Zaručena sam. - Za muškarca do kojega mi očito
nije dovoljno stalo. Grozna sam osoba.
Grubo me naglo privukao k sebi, dok mu je ud bio prislonjen uz moj trbuh. - Ne, nisi -
progunđao mi je uz vrat. - Udana si. Za mene. Prije smo bili mi nego on.
Njegovi bicepsi snažno su se svijali pod mojim prstima. Bili su veći od onih kakvi su
mi ostali u sjećanju. Zbijeniji. - Nema ništa loše u tome da spavaš sa svojim suprugom -
ustrajao je.
Prostenjala sam, ne mogavši spriječiti taj zvuk. Nudio mi je oprost, iako nije bilo na
njemu da ga ponudi, ali dopustila sam da to ima utjecaja na mene.
Premjestio je usnice s mojega uha na usta, ostavljajući pritom trag na toj stazi
poljubaca. Željno i gladno sam primaknula usne prema njegovima, više nego spremna i
voljna osjetiti njegove usnice na svojima. Ali u trenutku kada su se trebale spojiti, on se
odmaknuo. Doticali smo se u struku, ali njegov torzo sada se naginjao unatrag, napuštajući
moje otežane gole grudi, čije su bradavice žudile za tim da ih on siše i uvrće među prstima.
Stajao je, piljeći u mene.
- Što to radiš? - upitala sam.
- Čekam da kažeš onu riječ.
Nosnice su mi se raširile i buntovno sam isturila bradu. - Ne. - Odguravala sam mu
prsa, ali nije se pomicao.
- Što ne?
- Neću te preklinjati. Ovo je pogrešno.
Jednom rukom zgrabio me za zatiljak i priljubio usne uz moje, otvorivši usta i
uguravši mi svoj debeli jezik. Ruke su mi poletjele obujmiti ga oko vrata dok sam gurala
bokove prema njegovima. Uzdisala sam, priljubljena uz njegove usne. Toliko o opiranju.
Pjena na mojim grudima činila je još lakšim klizanje mojega tijela uz njegovo. Morala
sam samo ukositi donji dio svojega tijela prema gore da nađem ono slatko olakšanje za
koje sam znala da ga samo on može pružiti. Nahrupila su sjećanja na njegovo krupno tijelo
na mojemu, navodeći me da priznam kako ništa nije bilo tako dobro nakon one noći u Las
Vegasu. - Reci to - gunđao je, priljubljen uz moje usne.
- Ne. - Uzvraćala sam gunđanjem. - Neću. - Bilo je pogrešno to što smo činili. Neću još
više pogoršati stvar preklinjanjem. Nekako sam imala primisao da svu krivicu za ovo, ne
budem li preklinjala, mogu svaliti na strast, zbunjenost i svoju smušenost svaki put kad je
Mack bio u istom prostoru sa mnom. Nisam si mogla pomoći. Nije se na mene moglo
svaljivati krivnju za to. Bila sam samo jadna bijedna droljica koja nije mogla kontrolirati
svoj libido.
Zgrabio me za bedro i podigao ga, zadigavši ga preko svojega boka. Usmjerio je svoj
ud prema mojim usminama i umalo sam zaplakala od radosti kad je došlo do kontakta.
Prelazio je glavićem gore-dolje, lijevo-desno, kružeći oko mojega otvora i draškajući ga,
pa ga kratko gurnuo naprijed kada je dotaknuo središte.

~ 115 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- Samo jednu riječ, to je sve što mi treba - rekao je. Glas mu je bio smiren i
samouvjeren. Zbog tog poslovnog tona bio je izluđujući. Kontrolirao se, a ja sam se jedva
suzdržavala. Jedino sam mogla odbiti preklinjali ga, ali inače sam bila sva u tome. Proklet
bio životni plan.
Jednu ruku položio je na moja križa i privukao me k sebi, dok ga je drugom rukom
držao spremnog. Vršak glavića kliznuo je unutra bez imalo otpora. Potpuno ga je prekrila
moja skliska unutrašnjost koju tuš nije uspio saprati.
- O, moj Bože! - oglasila sam se, pridržavajući mu se za ramena, spustivši pogled do
mjesta na kojem su nam tijela bila spojena. - Što se događa?
- Ući ću u tebe - rekao je.
Podignula sam pogled i prepoznala žestinu u njegovim očima. Nosnice su mu bile
širom rastvorene i čeljust stegnuta. Njegove plave oči bile su olujne od strasti. Kosa mu je
bila mokra i visjela niz čelo. Ponijelo me sve to... to mračno raspoloženje, izazov,
zapovjedna prisutnost čovjeka koji je nezvan ušao k meni pod tuš, moji intimni dijelovi
tijela, uzimao je što je želio, zahtijevajući da se slomim. Jednu običnu riječ. Samo je to
tražio.
- Ne - rekla sam.
Ali oboje smo znali da to nisam mislila.
Njegov ud ušao je vrlo sporo. Mislila sam da će stati, nejasno sjećanje na naš posljednji
susret govorilo mi je da on to tako čini, ali nije se zaustavio. Nastavio me ispunjavati, sve
dok nije ušao do samoga kraja.
Nezgrapno sam se nabijala na njega, nastojeći mu se približiti što više mogu. Tuš je
bio premalen pa se nisam imala za što uhvatiti. Dograbila sam zastor, kad ga je izvukao i
ponovno ušao u mene, i uspjela ga strgnuti, pa nam je oboma pao na ramena.
Odgurnuo je plastiku u stranu i nastavio, ne dopuštajući da mu voda i kaos poremete
ritam. Sve to vrijeme dok je uranjao u mene nije skretao pogled. Gledao me ravno u oči,
kao da jasno daje do znanja. Osjećala sam to sa svakim njegovim prodiranjem. Uzimao me
posjednički, smijući se u lice svim planovima koje sam načinila prije dolaska ovamo. On je
bio taj koji je mogao donositi odluke, a ne ja.
Pojačao je brzinu ritmičkih pokreta i naša mokra tijela šljapkala su dodirujući se.
Nisam marila. Taj čin bio je još erotičniji znajući da smo kaotični i glasni.
Kada sam osjetila vrelinu koja mi se stvarala u međunožju i izlazila iz moje nutrine,
prožela me potreba da se usprotivim. Nitko me nikada nije naveo da se ovako osjećam, što
je bilo pogrešno. Moralo je biti pogrešno. U usporedbi s tim, ostala iskustva koja sam imala
s drugim muškarcima činila su se dosadnim i lažnim. Sve će pokvariti.
- Trebamo stati. Ne trebamo...
Sa svakim novim prodiranjem davao mi je odgovor. - Ti. Si. Moja. Supruga. - Posljednju
riječ izgovorio je režeći.
Privijala sam se uz njega ne mareći više je li to što činim ispravno ili nije. Samo sam
željela da taj osjećaj potraje vječno, a poslije ću se brinuti o posljedicama.
Odjednom se zaustavio, posve uronjen u mene, i nagnuo se preko. Zatvorivši vodu,
istodobno me ugrizao za vrat.
- Uff! - zacvilila sam. - Što radiš to?
- Izlazi - rekao je, brzom glatkom kretnjom izvukavši ga iz mene.

~ 116 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Odjednom sam se osjetila prazno i napušteno. - Što? - Misli su mi krenule u pet

različitih smjerova i bila sam potpuno zbunjena ne znajući što mu je na umu.
Izišao je iz tuš-kabine. Njegov ud bio je silno ukrućen. - Izlazi. Stavi ruke na pult i nagni
se.
Neznatno sam iskolačila oči, ali nisam se prepirala. Takva glupost mi više nije padala
na pamet. Iskoračila sam, oprezno izbjegavši zastor, i poslušala ga. Okrenula sam mu leđa,
zadrhtavši na hladnom zraku. Bradavice su mi se ukrutile poput kamena kad mi je prišao
otraga i savila sam se u struku.
- Što radiš? - prošaptala sam, spustivši pogled na umivaonik. Pitanje je bilo glupo.
Oboje smo znali što radi. Izigravala sam nevinu žrtvu, a on pljačkaša osvajača. Djelovalo
je da ublaži krivnju.
- Pssst. Samo ostani tako, a kada budeš spremna reći 'molim te', završit ćemo. Sve
dotada budi tiho dok te dodirujem. - Obuhvatio me svojim krupnim rukama, kliznuvši niz
bočnu stranu mojih grudi, uzeo ih potpuno u dlanove i gnječio ih uhvativši ih sprijeda.
Bradavice su mi bile među njegovim prstima. Štipkao ih je dok mi je gnječio grudi. Nije
prestajao. S usana mi se oteo tih jecaj i sklopila sam oči izgubljena u osjetima koji su mi se
proširili iz prsa do ostalih dijelova tijela, čineći me vlažnijom nego ikad. Unutrašnjost mi
je pulsirala od potrebe da ga osjetim u sebi, da osjetim kako me miluje, kako klizi.
Njegov ukrućen ud bio je među mojim polutkama. Nabijala sam se prema njemu,
nadajući se da će završiti to što je započeo. Jednu ruku odvojio je od moje dojke kako bi
namjestio ud. Sada mi je bio između nogu i kada se nagnuo ponovno mi uštipnuti
bradavice, kliznuo je između mojih bedara prema pultu. Bio je dovoljno blizu da me može
njime draškati, ali nedovoljno blizu da bi mi pružio zadovoljstvo. Bilo je izluđujuće.
- Mučiš me - rekla sam, naginjući glavu unatrag prema njemu kada je spustio usne na
moj vrat i počeo ga sisati. Ugrizao me, a potom poljubio. Lickao je i ponovno sisao dok mi
je stezao grudi. Oslonila sam se rukama o zid, stavivši svaku s jedne strane zrcala,
omogućujući mu bolji pristup.
- To mučenje može prestati kad god poželiš. Samo reci 'molim te'.
Tromo sam odmahnula glavom, ponovno odbivši. - Nikad. - Zvučala sam i osjećala se
pijano.
Spustio je ruku, a potom se glavić njegova uda namjestio pod određenim kutom,
trljajući moj otvor. - Nikad ne reci nikad, mala. Nikad to nemoj činiti.
- Nikada - prošaptala sam, zaglavljena u zemlji čudesa u kojoj me ponovno gotovo
cijelu ispunjavao. Već mi je bio poznat taj osjećaj i nisam mogla dočekati da to opet
doživim.
Pogurnuo je gornji dio mojih leđa, prisilivši me da se još malo sagnem. Rado sam se
pognula, šireći noge i nudeći mu stražnjicu da me uzme. Tada mi je prišao, protrljao vršak
glavića po mojim usminama i navlažio ga da može lakše kliznuti.
- Tako si dobra - rekao je. - A tek tvoja guza. Moj Bože, kako volim tvoju guzu. - Stegnuo
mi je jednu polutku i pljesnuo me po njoj. Zapeklo me, ali osjećaj je bio više nego dobar.
- Prevelika je - rekla sam, spustivši glavu i pomaknuvši se malo unatrag, tiho ga
preklinjući da uđe. Ubijalo me to čekanje.
- Da vidimo. - Dohvatio me čvrsto za bokove i ušao kroz moj skliski ulaz, privukavši
me uz sebe da bi svoj mač potpuno stavio u korice obložene mojom vrelinom. - O, Bože,
to. - Stegnuo mi je bokove. - Koja guza, mmmm. - Ponovno me lupio po stražnjici prije nego

~ 117 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

što me opet uhvatio za bokove, prisilivši me na kretnje naprijed-natrag. Ruke su mu se

svijale i pružale dok je navodio donji dio mojega tijela da klizi amo-tamo po cijeloj njegovoj
dužini. - O, ne, mala. - Ubrzao je rad ruku, ritmično gurajući bokove naprijed-natrag, - Ta
guza je savrrrršena baš takva kakva jest.
Jaja su mu udarala u klitoris, navodeći me da zacvilim zbog nezadovoljene potrebe.
Kad sam izvukla ruku da se dodirnem, prestao se pomicati. Zgrabivši me za zapešće,
prosiktao je. - Nemoj. Drži ruke tako da ih mogu vidjeti. - Prisilio me da vratim ruku na
umivaonik i pritisnuo je, ne puštajući me dok se nisam čvrsto prstima uhvatila za rub
pulta.
Nastavio je zabijati se u mene, stežući mi bokove svojim čeličnim stiskom, i prisiljavao
me da ostanem na mjestu na kojemu je on to želio. Bila sam prepuštena njemu na milost i
nemilost, na pola puta između zadovoljstva i očaja, ali sve to vrijeme sviđao mi se način
na koji je preuzimao nadzor i navodio me da činim ono što sam se pretvarala da ne želim.
- Dodirni me zahtijevala sam.
Snažnije se zabio u mene pa su nam tijela glasnije pljesnula sudarivši se. - Zamoli me
- izazivao je.
- Neću - rekla sam, ali ovaj put ne baš tako uvjerljivo. Vrelina se pojačavala i njegova
batina postajala je sve veća i deblja. Bio je blizu. Oboje smo bili blizu, ali činilo se da će on
prije svršiti.
- Učini to - progunđao je. - Ne mogu se još dugo suzdržati. - Disao je otežano. - Isuse,
imaš jebeno dobru guzu. Dođavola.
Moja je kvržica pulsirala i nabrekla do maksimuma vapila za njegovim dodirom. Misli
su mi se uskovitlale kad sam sagledala posljedice. Parili smo se poput životinja u kupaonici
njegovih roditelja, a trebala sam se uskoro vratiti na Floridu. Ali imala sam osjećaj da je
njegovo tijelo kao stvoreno za mene i da se podudaramo, kao da smo jedno drugom
suđeni. To je bilo ono što sam željela. Trenutačno nije bilo važno ništa drugo nego svršiti
i osjetiti opuštanje dok je taj muškarac u meni.
Bila sam bez daha, jedva uspijevajući protisnuti riječi preko usana. - Molim te, Mack,
molim te. Je li u redu? Molim te. - Moja predaja bila je potpuna s tom jednom običnom
riječju. - Molim - ponovila sam je, gotovo cvileći, zbog snažnog osjećanja potrebe.
Naglo ga je izvukao i grubo me okrenuo.
- Što? - vrisnula sam, misleći da sam nasamarena.
Nisam imala vremena shvatiti što namjerava učiniti prije nego što me podigao i
posjeo na umivaonik, raširio mi noge i vratio svoju batinu u mene.
Sada smo bili okrenuti jedno prema drugom, lice uz lice, oči uz oči i nos uz nos.
Njegove plave oči prodorno su me gledale. Bilo je nemoguće ne vidjeti u njima emocije
i strast.
- Moja si supruga - rekao je, samo nekoliko centimetara udaljen, dok je njegov vruć
dah treperio nad mojim usnama. - Prije dvije godine udala si se za mene u Las Vegasu.
- Da.
- A ja sam tvoj suprug.
Potekle su suze kad sam potvrdno kimnula.
Stisnuo je zube i procijedio: - I evo nas sada, konzumiramo naš brak. - Uronio je u
mene i privukao me bliže, držeći me za donji dio križa, pobrinuvši se za to da lijepo i čvrsto

~ 118 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

nasjednem na korijen njegova uda. Uvlačio ga je i izvlačio zabijajući se u mene i

ispunjavajući me, dok me s četiri snažna prodora nije gurnuo preko ruba.
- Ah, Mack! - vrisnula sam, držeći ga za ramena.
- Aaaaaahrrrr! Jebote! - zatulio je, pogrbljen nada mnom, odvajajući se od mene.
Njegova kosa škakljala me po nosu kad me ugrizao za rame.
Zarila sam nokte u njegova leda, jašući na valovima orgazma koji su navirali jedan za
drugim. Baš kad sam pomislila da je gotovo, ponovno se nabio u mene i osjetila sam još
jedan grč zadovoljstva. Bila sam izgubljena i nisam željela vratiti se. Vrtjelo mi se u glavi i
bila sam zbunjena, pitajući se kakav je to kaleidoskop boja u mojoj svijesti. Nisam više bila
sigurna ni gdje sam ni tko sam.
Obujmio me i snažno držao u naručju. Nekoliko je puta zadrhtao, otežano mi dišući
na uho, zvučeći poput razjarenog bika ili teretnog vlaka. Pustila sam da me ponesu emocije
osluškujući samo zvuk njegova disanja, ništa drugo. Djelovalo je utješno. Opasno
privlačno.
Činilo se da je prošlo mnogo vremena kad se naposljetku prestao pomicati i tijelo me
prestalo izdavati. Moji strastveni krici iščezavali su pretvorivši se u cvilež, a potom se
rastopili u suze.
Duboko je udahnuo, odmaknuo zube s moje kože i prislonio čelo na moj vrat, dišući
otežano. - Volim te - rekao je jednostavno i njegov dah poškakljao me po uhu.
Srce mi se bolno stegnulo u prsima. - Molim te, ne govori to - prošaptala sam i suze su
prijetile poteći.
- Da - rekao je, glasom hrapavim zbog emocija. - Shvaćam.
- Izvukao je iz mene sada već mlohav ud i okrenuo se, držeći ruku na vratima.
- Kamo ćeš? - upitala sam. Glas mi je odavao zbunjenost i tugu. Klonulo sam se
naslonila na zrcalo.
- Odlazim. Razgovarat ćemo sutra u devet.
Potom je nestao. Vrata su se zatvorila za njim, ostavivši me u strašću razorenoj
kupaonici. Dugo sam tako samo sjedila, konačno shvativši kako doista boli slomljeno srce.
Mislila sam i prije da znam. Onda kada je Luke prekinuo sa mnom, poslavši mi poruku,
onda kada su me drugi ljudi iznevjerili dok sam još bila dijete, boljelo je, jako. Ali nisam
bila u pravu što se tiče tih bolnih trenutaka. Istina, povrijedili su me. Ali ovo ovdje? Ovo je
bila prava bol. Ovo je bila prava patnja.
Nedvojbeno sam znala da gledam jedinog muškarca koji me ikada mogao navesti da
se ovako osjećam kako izlazi kroz vrata i odlazi potpisati papire za naš razvod. Nije bilo
veće tuge od te. Sjećat ću se ovog odlaska u Baker City u Oregonu i znati da je Gavin
MacKenzie muškarac koji mi je razbio srce na tisuću komadića. Jednostavno sam mu
dopuštala da to učini. Nisam imala drugog izbora.
Sišla sam s umivaonika i polako prišla do tuša vratiti natrag zastor. Srce mi je bilo
tupo od boli. Oprala sam se, poskočivši kad su mi prsti dotaknuli sada pretjerano osjetljive
dijelove u međunožju. Dolje je još uvijek sve bilo nabreklo i natečeno i prvi sam put
shvatila, kad sam pokušala sve saprati, da smo se poseksali bez zaštite.
O, Isuse, kako sam mogla biti tako glupa? Piljila sam u strop dok su kapale suze,
slijevajući mi se u uši. Što ću sad?

~ 119 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

DVADESET ŠESTO POGLAVLJE

Ne znam kako sam spavala. Možda sam još zbog one iscrpljenosti od sunca ili kanta
suza koje sam isplakala uspjela otvoriti oči tek negdje iza devet. Skočila sam iz kreveta i
na sebe navukla svoju prljavu odjeću. Strčavši niz stube, nakon što sam bacila letimičan
pogled u zrcalo, išla sam iz sobe u sobu u potrazi za Mackom. Protekla noć bila je pogreška.
Morala sam mu to reći. Morala sam mu reći da trebamo napustiti nerazumna očekivanja i
živjeti živote za kakve smo bili rođeni. Njegov život bio je tu, a moj na drugom kraju zemlje.
- O, dobro jutro, sunce - rekao je Angus, koji je naslonjen na pult pio nešto što se
doimalo kao kava u šalici. - Pokazao je prema aparatu pokraj sudopera. - Posluži se. Šalice
su iznad, u ormariću.
Prišla sam i izvadila šalicu. - Je li Mack tu negdje? - upitala sam, točeći si šalicu crne
kave. Danas ću preskočiti šećer i šlag. Bila mi je potrebna prava doza čistog kofeina,
izravno u krv.
- Nije. Otišao je u grad.
Naglo sam se okrenula oko svoje osi. - Ali... imali smo dogovoren sastanak.
Angus se smijuljio. - Obično ovdje nemamo sastanke.
- Dobro, dogovorili smo se da se nađemo u devet i porazgovaramo.
- O tvojemu rodoslovlju?
Potvrdno sam kimnula, otpivši gutljaj kave. Moj pospani mozak smatrao je kako
kimanje nije bilo baš isto što i laganje.
- Ako želiš, možeš meni postaviti pitanja. Na raspolaganju sam ti sljedećih pola sata,
pa i ja sam MacKenzie.
- Ne morate li odstranjivati testise kravama?
Ponovno se nasmijao. - Ne, ne još. Za to mi je potreban Mack, a on je morao otići.
- Kamo je otišao? Znate li kad će se vratiti?
Angus se zagledao u svoju šalicu, malo se namrštivši. - Nisam siguran.
Bilo mi je jasno da Angus ne govori istinu, ali vjerojatno je bio u pravu smatrajući da
me se to ne tiče. Bila sam samo djevojka koja se pokušavala udaljiti od Mackova
životinjskog magnetizma i vratiti svojemu stvarnom životu.
- Postoji li kakva mogućnost da me netko poveze do grada da uzmem telefonske
brojeve, punjač i ostale stvari?
- Zapravo, sve tvoje stvari su u predvorju. Boog ih je rano jutros dovezao ovamo.
Bez riječi sam odložila šalicu, izišla iz kuhinje i pošla prema ulaznim vratima. Ostala
sam otvorenih usta kad sam sve svoje stvari ugledala na podu. Kako je, dođavola?...
Angus je stajao iza mene. - Odvukao je tvoj auto u garažu. Osovina ti je svijena. Bit će
potrebno neko vrijeme da to poprave. S obzirom na to da nemaš nikakvo drugo prijevozno
sredstvo, pomislili smo da želiš imati svoje stvari dok si ovdje. Boog poznaje djevojku na
recepciji koja mu je dopustila da uđe u tvoju sobu.
Naglo sam se okrenula prema njemu, ne znajući što reći. Izraz njegova lica spriječio
me da izgovorim riječi koje su mi bile navrh jezika. Doimao se... tužnim.
Zbunjeno sam se namrštila. Ništa nije imalo smisla.
~ 120 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- E pa... idem ja onda do štaglja. Maeve će za nekoliko trenutaka biti u kuhinji. Upravo
je otišla pokupiti jaja. - Ostavio me da stojim u predvorju.
Ostavila sam sve stvari ondje gdje sam ih i našla, ponijevši jedino punjač u Ianovu
sobu. Spojila sam ga u mobitel i utaknula u utičnicu. Čim je bilo dovoljno signala da se
telefon napuni, provjerila sam poruke. Imala sam četiri poruke od Bradleyja, jednu od
Ruby i jednu od Candice. Nisam se ni potrudila preslušati deset glasovnih poruka. Prvu
sam pogledala poruku koju sam dobila od Candice.

Candice: Čujem da si u Oregonu??? Nazovi me, kučko. Candice: Dobro, znaš da sam se
samo šalila kad sam te nazvala kučkom. To ti je valjda jasno. Nazovi me. Kučko.

Osmjehnula sam se i pritisnula njezin broj. Bradley je mogao pričekati. Ured je mogao
pričekati. Mjesecima nisam razgovarala sa svojom najboljom prijateljicom.
- Halo? Jesi li to doista ti? - javila se Candice, gotovo vičući. - Jesam, stvarno sam ja. -
Sve dotada nisam shvatila koliko mi je nedostajalo njezino ludiranje.
- Zoveš me iz Oregona. Bradley nije s tobom, zar ne?
- Točno, u pravu si.
- Jeeeeeeeeeeee! - Telefon je ispao. Začula sam glasan udarac, a potom nekakvo
šuštanje. - Opa, oprosti zbog ovoga - rekla je pomalo zadihana. - Na trenutak sam načisto
poludjela. Jeste li prekinuli? Tragaš li za 'pravom ljubavi'?
- O čemu ti to govoriš?
- Ruby mi je sve ispričala. Hajde, priznaj. Kakav je? Je li bacio onaj svoj kaubojski šešir
kad si se pojavila?
Srce mi je kucalo ubrzano. - Čekaj malo, Candice. Otkud ti znaš sve to? Nitko za to ne
zna, čak ni Ruby. Ona mi je samo rezervirala putovanje.
Prezrivo je otpuhnula. - Ti kao da si zaboravila za koga radiš?
- Hmm... nisam. Ali kakve veze s tim ima moja odvjetnička tvrtka?
- Ruby. Radiš za Ruby. Ruby sve zna. Ruby sve vidi. Ruby mi sve kaže. Gle, Ruby ima
lozinku tvojega računala i za dosjee u njemu.
Sklopila sam oči i uzdahnula, strpavši svu svoju ogorčenost, zabrinutost i osjećaj
bespomoćnosti u taj uzdah.
- Jesi li bijesna? Ne ljuti se na nju. Upravo ti je učinila ogromnu uslugu, vjeruj mi.
- Što je učinila? - Riječi su mi jedva prešle preko usana.
- Ništa. Samo je Kelly i meni rekla o čemu se radi kako bismo mogle pomoći bude li
potrebno.
Poduprla sam čelo rukom. - Vjeruj mi, vaša je pomoć zadnje što trebam.
- Molim te, nemoj prekinuti razgovor - preklinjala je. - Napokon sam te ponovno
dobila i ne bih mogla podnijeti da me opet nogiraš.
- Nogiram te? - Ponovno sam se uspravila u sjedeći položaj. To što je govorila nije
imalo nimalo smisla.
- Da. Nogirala si me. - Očito joj je bilo jako stalo do toga. - Otkad si počela izlaziti s
onim Bradleyjem, odbacila si sve svoje prijateljice. Ili nisi primijetila da više nemaš nijednu
normalnu osobu u svojemu životu?

~ 121 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Staviti Candice u kategoriju normalnih bilo je isto kao staviti Ruby u kategoriju
sramežljivih ljudi koji poštuju tuđu privatnost. Pravo lupetanje. - Zapazila sam da ti i ja
odavno nismo ručale zajedno.
- Odavno? Cijelu godinu, prijateljice moja. Cijelu jebenu godinu. Vidi sad... navela si
me da opsujem! Posve si me natjerala da prekršim obećanje kako ovaj tjedan neću
opsovati. Nadam se da si sretna, ali dosta o tom... Nego, reci ti meni kako tvoj čovjek.
Imala sam osjećaj da ću zaplakati. - Nije on moj čovjek. Čekam da mi potpiše papire
za razvod.
- Znači da si se doista udala za nj - prošaptala je. - O, Bože, kako je to romantično. -
Ponovno je zaskvičala, ali, srećom, ovaj put ne meni u uho.
Kad se vratila, pojasnila sam. - Nije romantično... užasno je. Zbilja grozno. - Suze su mi
navrle na oči.
- O, dušice, što ti je. Zašto plačeš?
- Ne plačem - nisam se dala, brišući suze s obraza. - Samo sam očajna.
- Razgovaraj sa mnom, reci mi što se događa. Sigurna sam da ti mogu pomoći.
- Ne možeš, zbilja ne možeš. To ti je... vrlo zamršeno.
- Reci mi! Znam s ljudima, mogu ti pomoći odmrsiti to. Vjeruj mi, molim te, molim te,
molim te, molim te, mooolliiim te.
Izmorila me svojim preklinjanjem, a meni je doista bilo potrebno skinuti tajnu tog
tereta sa srca. Uništavalo me to što nije bilo nikoga tko bi me mogao urazumiti. - U redu,
dobro, očito sam se udala za nj prije dvije godine, onda kada si nas ti ostavila i kada smo
se onako ludo majmunski poseksali.
- O, čovječe. Prilično nevjerojatno da te nešto uspjelo navesti da se udaš za tog tipa.
- Znam. Pojma nemam što se dogodilo, jer je sljedećeg dana nestao.
- Kamo je otišao?
- Pojma nemam! U sobi sam našla potvrdu o preuzimanju prtljage i nazvala recepciju.
Rekli su da se pojavio, uzeo svoje torbe iz prizemlja i otišao odnijevši ih. Nikada mi se više
nije javio, tako da ništa više ne znam.
- A kako se ne sjećaš udaje, ništa nisi učinila.
- U pravu si. Zapravo, bila sam pomalo tužna što nije nazvao ili tomu slično, ali
nastavila sam dalje živjeti. Znaš da sam imala rješavati ono s Lukeom, a potom je... gle,
život krenuo dalje.
Prezrivo je otpuhnula. - Želiš reći da ti se tvoj glupi životni plan ispriječio na putu.
Kada ćeš ga već jednom ubaciti u drobilicu i započeti s pravim životom? Životom koji nije
izrežiran.
- Ne znam - oglasila sam se slabašno.
- Hej, pa to je napredak! Prvi put čujem da razmatraš u drobilici sasjeći Mračne Sile.
Bravo! Mislim da Oregon dobro utječe na tebe.
Nasmijala sam se. - Mračne sile?
- Da - rekla je uvjerljivo. - Od prvoga dana taj te prokleti životni plan nije odveo
nikamo, osim što te naveo na pogrešan put. Mračne sile. Prerušeni đavo.
- Odveo me na fakultet, diplomirala sam i postala odvjetnica.

~ 122 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- Slažem se, odveo te na fakultet, gdje si upoznala mene i Kelly, ali sve drugo osim toga
bilo je sranje. Što si ikada imala od pravnoga fakulteta osim što te pretvorio u hladnokrvnu
analitičku kučku?
Umalo se nisam ugušila od bijesa. - Hej, pretjeruješ. Što je previše, previše je, čak i za
tebe, Candice.
- Hej, namjerno sam gruba prema tebi kako bi se počela ponašati odgovorno.
Godinama ti je to potrebno. Slušaj me sada, jer znam da će moje vrijeme uskoro isteći.
Teško je slušati ta sranja, ali moraš ih čuti. Imaš užasan ukus kad su muškarci u pitanju,
zato što ih uvijek pokušavaš ukalupiti u određene okvire. Zaljubiš se u potencijal, a ne u
stvarnost. Privuku te karakteristike na papiru, a ne stvarni muškarac. Prestani stavljati
muškarce u kategorije. Prestani praviti popise provjere i mjeriti muškarce prema njima.
Luke je bio bljuvotina, a Bradley je seronja. Ne mari za tebe. Stalo mu je samo do toga što
njegovi prijatelji misle o tebi.
Omraženje, a jednoga dana izbacit će ga iz odvjetničke komore jer bih se kladila da
vara. Kladila bih se da koristi prečice! Predobra si za njega, kao i za sve ostale šupljoglavce
s kojima si izlazila. Ali možda ne za toga kauboja. Možda je taj tip pravi pogodak. - Završila
je nježnijim tonom. - Doimao se doista dragim onda kad sam ga srela.
Negdje usred njezina govora počela sam plakati, a sada sam samo tupo sjedila. Bol je
bila užasna, ne toliko zbog toga što su te riječi potekle iz usta nekoga do koga mi je stalo,
nego zato što je sve to bila istina. Znala sam da su bile istinite, ali jednako sam tako znala
da nisam dovoljno jaka da bilo što učinim po tom pitanju, osim da se na njih ne obazirem.
- Hvala ti na razgovoru, Candice. Moram sada ići.
- O, ne, ne moraš! Sigurno neću trpjeti još jedno sušno razdoblje prijateljstva.
Razgovaraj sa mnom. Reci mi što trenutačno misliš!
- Mislim da moram ići.
- Ne, ne prihvaćam to. Probaj ponovno.
Drhtavo sam duboko uzdahnula. - Ne znam što želiš od mene, Candice.
- Iskrenost. Odmah mi reci, ali budi posve iskrena, što osjećaš prema tom kauboju.
Kako se ono, zapravo, zove?
- Zove se Mack. A što osjećam prema njemu? Ne znam. Zbunjujuće je.
- Daj mi popis stavki. Ti voliš popise.
- Prestani.
- Ne, ozbiljna sam. Hajde, popis stavki.
- Dobro. Želiš popis stavki. Evo ga: Seksi. Zgodan. Pametan. Seksi. Magnetski
privlačan. Neodoljiv. Mišićav. Iz dobre obitelji. Pouzdan. Uljudan. Seksi.
- Imam dojam da tu ima nekakve kemije. - Po boji njezina glasa činilo mi se da se
smješka.
Ponovno sam drhtavo uzdahnula, bojeći se priznati što sam učinila, ali znala sam da
je to važno. Doista sam Ocu Candice željela priznati sve svoje grijehe.
- Reci mi ono što mi ne govoriš - ustrajala je.
- O, sada si još i čitačica misli?
- Da. Oduvijek sam bila. Jesi li spavala s njim?
- U Vegasu? Jesam.
- Ne, blento, u Oregonu. Ne igraj se sa mnom. Za deset minuta imam bojenje i šišanje.
~ 123 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- Samo ti idi. Moram nazvati Bradleyja. Ostavio mi je hrpetinu poruka.

- Mogu sjesti u zrakoplov i za manje od šest sati biti tamo. - Prijetila mi je.
- Nemoj. Ostani tu gdje jesi, već imam dovoljno problema za rješavanje s onim što
imam ovdje. Ne trebaš mi još i ti uz sve to.
- Onda mi reci. Ponovno si se poseksala, zar ne?
- Obećaj mi da nećeš opet zavrištati u telefon. - Jeeeeeeeee! Dakle, jesi, poseksala si
se, kurvetino debela. -
Glasno se smijala, vjerojatno usred svojega salona.
- Jesam. Sinoć. Bilo je nevjerojatno erotično i pogrešno... sranje, Candice. Pojma
nemam kog vraga činim! Osjećala sam se i zvučala kao da sam na rubu gubljenja zdrava
razuma.
- Naravno da znaš. Za promjenu razmišljaš srcem i vaginom, a ne mozgom! Bravo za
tebe! Krajnje je vrijeme. Dođavola, kada smo bile u Vegasu, mislila sam da ćeš to napokon
shvatiti. Ali onda smo se vratile i ponovno si počela po starom. Ruby, Kelly i ja mislile smo
da si izgubljen slučaj. Ali sada si se vratila, mala, vratila si se! Nemoj nas iznevjeriti. Puno
toga sada ovisi o tome.
- Puno toga? - Osmjehivala sam se kroz suze. Candice je vješto baratala riječima.
- Previše sreće, dušice. Mislim da te taj kauboj može usrećiti. Zašto mu ne pružiš
priliku?
- Ne mogu - prošaptala sam, pogledavši u one slike na Ianovim policama.
- Zašto ne? - Candice je zvučala kao da će zaplakati zajedno sa mnom.
- Zato što mislim da ima curu. Mislim da mu je ona cimerica.
- Dakle - rekla je Candice ponovno potpirujući - onda ona mora otići. Ti si prva došla.
Ti si mu supruga.
- Nije to tako jednostavno.
- Naravno da jest. Da ima djevojku koja mu nešto znači, bi li sinoć spavao s tobom?
- Možda ne bi. A možda je spavao sa mnom zato da me nauči lekciju?
- Lekciju? O čemu?
- Ne znam. Činilo se da je bijesan na mene od trenutka kada me ugledao.
- Sjeća li se on vašega vjenčanja?
- Da, mislim da se sjeća.
- Ali bio je bijesan na tebe iako je on taj koji je otišao i nikada se više nije javio?
- Da.
- Hmmmm... Kako to da ti nikada nisi njega nazvala? Nije li te zanimalo zašto je
nestao?
Slegnula sam ramenima, sjedeći sama u Ianovoj sobi, pokušavajući se prisjetiti onoga
dana prije dvije godine u hotelskoj sobi. - Nisam mogla.
- Što nisi mogla?
- Nazvati ga. Nisam imala njegov broj.
- Jesi li sigurna? Ne sjećaš se pola noći. Ne sjećaš se cijeloga tog prokletog vjenčanja.
Mogao ti je ukucati svoj broj u mobitel, a ti se ni toga ne bi sjećala.

~ 124 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Lice mi je gorjelo, baš kao što sam osjećala vatru u želucu. - Ne... ne sjećam se da sam
vidjela nekakav neobičan broj u njemu.
- Aaah, imaš milijun brojeva u mobitelu. Nije li ti palo na pamet pogledati pod njegovo
ime?
Sjećanja su počela navirati.
- Nisam mogla.
- Zašto?
- Zato što si mi ti ispustila prokleti mobitel u zahod, zar se ne sjećaš? - Čvrsto sam
stiskala plahte. Imala sam osjećaj da bi ih mogla noktima poderati.
- Ah, sranje. Sjećam se, kako se ne bih sjećala. O, čooovječee. Sve si kontakte morala
prebaciti u novi mobitel.
- Osim onoga koji je bio dodan u Las Vegasu, jer nije bio pohranjen u uredu - rekla
sam tužno. - Pod pretpostavkom da je bio dodan u Vegasu.
- Pretpostavljam da onda imaš misiju - rekla je Candice. - Trebaš ga pitati je li ti dao
svoj broj. Možda je očekivao da ćeš ga nazvati, a kad ga nisi nazvala, razbjesnio se.
- Ali zašto ja njemu nisam dala svoj broj? Ako je želio razgovarati sa mnom,
jednostavno me mogao nazvati. Nisam li u pravu?
- Nikada nećeš doznati dok ne upitaš. - Nečiji nepoznat glas začuo se pokraj Candice.
- Sranje, moram ići. Stigla mi je klijentica. Razgovarat ćemo još poslije o tome. Obećaj mi
da nećeš nestati?
- Obećavam. - Poželjela sam sklupčati se u krevetu i prespavati dan. Ovo je bila zbrka
nad zbrkama i sada sam još povrh svega shvatila da sam praktički umalo svoja najbolja
prijateljstva bacila u smeće. Kad se muško govno javno pokaže, prijateljice su jedine koje
mogu popraviti stvar. Zašto sam ih napustila zbog Bradleyja?
- Dobro, glavu gore, ljepotice! Doznat ćemo mi to. U međuvremenu ću o svemu ovome
obavijestiti Kelly i doznati najnovije vijesti od Ruby.
- Nemoj! Ne znam kakvoga posla Ruby sada ima tamo, ali Bradley nikako ne smije
doznati što se ovdje događa.
- Uh! Moglo bi biti prekasno za to. Moram ići, draga. Pa-pa! - Veza se prekinula.

~ 125 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

DVADESET SEDMO POGLAVLJE

Drhtavim prstima birala sam broj. Ako je Ruby rekla Bradleyju, moj brod je potonuo.
I to ne samo brod mojih životnih planova nego i onaj poslovni. Izgradila sam reputaciju
profesionalne vrijedne žene i glasine da sam se tijekom pijanke u Las Vegasu udala za
nekog tipa kojega dotad nisam poznavala, sve bi uništile. Puf! Šest godina bačenih u vjetar.
Ponovno na početku i bez plana za putovanje, natovarena prtljagom srama.
Nisam ni pričekala da žena na recepciji završi s uvodom za tvrtku. - Jackie, možeš li
me spojiti s Ruby? Ja sam, Andy. Hitno je.
- Naravno, Andy. Ostani na vezi. - Prema njezinu glasu nisam imala osjećaj da zna
nešto o onome kroz što sam prolazila, ali to nije ništa značilo. Jackie je bila među najvećim
profesionalcima u svojemu poslu. Mogla je biti upućena u to tko je iz zasjede ubio
predsjednika, ali bi i dalje sjedila bezizražajna lica i ponašala se kao da nema pojma ni o
čemu.
Činilo mi se da sam čekala cijelu vječnost prije nego što su me ponovno spojili.
- Andie?
Srce mi je sišlo u pete. Glas je bio previše dubok da bi bio Rubyn. - Da - zaskvičala sam,
jedva čujnije od šapata.
- Andie, Bradley je. Gdje si, dođavola? - Zvučao je ujedno bijesno i zabrinuto.
Snažno sam progutala. - Prilično Bogu iza nogu. A gdje si ti? - Poželjela sam se udariti
u čelo. Trebaš zvučati pouzdano, Andie.
- Kako to misliš gdje sam? Na poslu sam, gdje bih trebao biti?
- Ali zašto se javljaš na Rubyn telefon?
- Čuo sam da si ti pa sam se ubacio. Ne znam zašto zoveš nju, a ne mene. Nešto se
događa, Andie, i želim znati što.
U pozadini sam uspjela čuti Rubyn glas. Nije zvučala sretno. Hvala Bogu za Ruby. -
Moram porazgovarati s Ruby o nekakvoj papirologiji pa ću te potom nazvati. Telefon mi
je bio prazan, a nisam mogla do punjača... zato nisam zvala. - Osim toga, bila sam s drugim
muškarcem. Ahhh, grozno. Sigurno ću završiti u paklu. Moram priznati. Uši su mi gorjele pri
pomisli da moram biti iskrena, ali bio je to jedini način da to sada riješim. Lagati je bilo
pogrešno i nepošteno. Nisam to bila ja.
Bradley nije zvučao sretno. - Ruby prijeti da će me nataknuti na svoje nalivpero pa
moram ići. Odmah me nazovi, Andie... ne šalim se. Čim završiš s njom.
- Dobro. Nazvat ću te čim završim s Ruby. Obećavam. Moramo porazgovarati.
- U pravu si. Moramo. - Predao je slušalicu i javila se Ruby.
- Podnosim pritužbu, Bradley. Čuješ li me? Službenu pritužbu. Pretjerao si.
Bradley je odgovorio, ali nisam čula što. - Ruby?
- Da, Andie, tu sam. Možeš li vjerovati kakvu petlju ima taj čovjek. Preuzima moje
pozive s mojega mobitela i zabada nos u moja posla? Platit će mi za to. Ne mogu ga više
trpjeti.
- Ruby, smiri se. Ne možeš ga zbog toga prijaviti. Uzrujan je zbog mene... ja sam kriva.

~ 126 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Ruby je duboko uzdahnula. - Kada ćeš već jednom shvatiti da nisi ti odgovorna za
ponašanje muškaraca s kojima si u vezi? On je već veliki dečko i donosi vlastite odluke.
- Nisam ga nazvala više od dvadeset četiri sata. Zabrinut je, posebice sada kad nije
prva osoba koju sam nazvala.
Utišala je glas. - Bravo za tebe! Znači li to da ćeš se naposljetku otarasiti tog seronje?
- Ne. Možda. Sranje. Ruby, ne znam. Ali nisam te zato nazvala. - Ruke su mi silno
drhtale. Stisnula sam onu slobodnu ruku u šaku i nekoliko puta njome lupila po krevetu.
- Hmmm-hmm-hmm, nisi se još uvijek ostavila psovanja, koliko vidim...
- Prestani. Ozbiljno to mislim. Jesi li ulazila u moje računalo i gledala moje datoteke?
Šutnja.
- Ruby, znam da jesi. Već sam razgovarala s Candice. Što si vidjela?
- Pa... - Tu je zastala.
- Daj, Ruby, nemam cijeli dan pred sobom.
- Dobro... vidjela sam tvoju... - stišala je glas koji se sada pretvorio u glasan šapat -
dozvolu za brak. - Ponovno je povisila ton. - Je li 'prava'? Jesi li to doista učinila?
Suze su prijetile poteći. - Da, doista sam to učinila. Dođavola, ne znam što sam mislila,
ali prije dvije godine udala sam se za praktički potpunog neznanca na onoj djevojačkoj
večeri na koju si me ti natjerala da odem, i evo me sada ovdje, pokušavam rasplesti tu
zbrku prije udaje za Bradleyja.
- Mene kriviš zbog toga?
- Ne. Samo sam to tako rekla da se osjetiš krivom.
Prezrivo je otpuhnula. - Uh, kao da bi to imalo nekakva učinka. Ponosna sam što sam
to učinila. Drago mi je da jesam. Sve što ti pomaže da se riješiš onoga Bradleyja je dobro.
- Čuj, Ruby, nije on učinio ništa loše. Shvaćaš? Dobar je dečko. Namjeravala sam se
udati za toga tipa zbog... sranje.
- Namjeravala si se udati za nj? Govoriš u prošlom vremenu? - Ponovno je napola
šapćući vikala na mene.
Odmahnula sam glavom i duboko uzdahnula, spremna ponovno zakukati. - Dođavola,
ne znam što učiniti. Moram razgovarati s Bradleyjem. Moram razgovarati s Mackom.
Trenutačno mi stvari izmiču kontroli. Dok razgovaramo, moj životni plan kotrlja se niz
zahod.
- Tko je Mack? Tvoj suprug?
Na riječ suprug srce mi je poskočilo. Mack je moj suprug. Pri pomisli na to prošli su me
trnci i osjetila sam knedlu straha. - Jest. Suprug mi je.
- O, Bože dragi... pa to je problem, nije li? Želiš da počnem otkazivati stvari? Možda
bismo mogli dobiti povrat nekih pologa.
- Ne! Nemoj, ništa ne otkazuj. Samo me, molim te, spoji s Bradleyjem. I, Ruby? Molim
te, nikome ništa ne govori. Možeš reći Candice, ali nitko drugi ne smije znati. To bi uništilo
sva moja postignuća na poslu.
- Ma ne brini se, malena. Što se mene tiče, tvoje su tajne sigurne.
Zakolutala sam očima. - Da, u pravu si. Bog, Rubes. Čujemo se poslije.
- Molim te, ostani na liniji - rekla je onim svojim profesionalnim glasom tajnice,
prespajajući me Bradleyju.

~ 127 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

DVADESET OSMO POGLAVLJE

Bradley. U toj jednoj riječi bilo je sadržano sve. Snaga. Odlučnost. Nemilosrdnost.
Nikada nije mario za to preko koga je gazio da bi postigao ono što želi. Naposljetku, time
me i privukao, time što se nije ispričavao zbog toga što jest. Bio je vrlo ambiciozan i
kontrolirao se. Dugo sam na to bila ljubomorna, sve dok i sama nisam postala takva. Sada
sam znala da je to bila pogreška. Negdje sam se usput izgubila, a usto sam izgubila još i
svoje dvije najbolje prijateljice, kao i poštovanje svoje kolegice s posla, Ruby.
Bilo je vrijeme prestati uništavati vlastiti život. - Bog, ja sam, Andie. - S druge strane
nije se čulo ništa pa sam već pomislila da se veza izgubila. - Bradley?
- Tu sam. Čekam da mi objasniš.
Glas mu je bio vrlo hladan, toliko da mi je bilo zlo od toga. Povrijedit ću ga. Katkada je
bio pizda, ali to ne znači da je zaslužio da ga se vara ili da mu se laže. - Moram ti nešto
priznati. Nešto važno.
- S drugim si tipom, zar ne? Koliko dugo to već traje?
Uzdahnula sam, pokušavajući skupiti hrabrost da sve u potpunosti i do kraja priznam.
Vidjela sam kako mi se pred vlastitim očima budućnost kida na sićušne komade. Moj
životni plan i sva ona čvrstoća i sigurnost koju mi je pružao nestaju u vjetar. Moja
budućnost sada se sastojala od čestica prašine koje su se lepršajući gubile začepiti nosnice
nekom neznancu...
- Andie, ne namjeravam vječno čekati. Imam posla.
- Oprosti, samo sam... ma nema veze. - Pročistila sam grlo. Bilo je vrijeme učiniti pravu
stvar. - Sjećaš li se kad smo započeli vezu?
- Naravno. Mjesecima sam te pokušavao navesti da iziđeš sa mnom. Dobiti od tebe taj
prvi pristanak bio je vrhunac uspjeha.
Tužno sam se osmjehnula. - Gle... možda sam pristala iz razloga koji nisu nužno bili
pravi.
- Što bi to trebalo značiti? Hoćemo li sada govoriti u zagonetkama, Andie? Zbilja
nemam ni vremena ni strpljenja za to.
Tipični Bradley. Činio mi je uslugu svojim grubim stavom. - Jednostavno sam trebala
to obaviti. - Prije dvije godine otišla sam s Candice i Kelly u Las Vegas.
- Fufice.
- Ne, Bradley, nisu one nikakve fufice.
- Ne bih se baš složio. Ali nastavi samo...
- Otišla sam u Las Vegas sa svojim najboljim prijateljicama. I dok sam bila ondje, nešto
se dogodilo.
- Prekinula si s Lukeom i poševila se. Ništa strašno, Andie. Ljudima se to uvijek
događa.
Zbog načina na koji je to rekao, imala sam čudan osjećaj, kao da se brani umjesto da
razumije. Odbacila sam to jer sam morala izreći sve to smeće, sada kada sam se zahuktala.
- Da, ali ima još nešto.

~ 128 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- Što? Zaljubila si se u toga tipa? Želiš mu se vratiti? Daj, molim te, koje baljezganje. Sa
mnom si već dvije godine, Andie. Uložio sam dvije duge godine profesionalnog i privatnog
života s tobom. Znaš li ti što znače dvije godine u mojemu životu? One su poput psećih
godina. Pomnoži ih sa sedam pa ćeš dobiti koliko smo zajedno. Četrnaest godina je previše
vremena za igranje igrica. Reci mi bez okolišanja, jer trenutačno ne shvaćam što mi
pokušavaš reći.
Pseće godine? Otkad se to naša veza mjeri psećim godinama? - Pokušavam ti reći, ali
me neprestano prekidaš. - Sada me živcirao, navodeći me da vidim neke stvari koje je
Ruby vidjela u njemu, podsjetivši me na ono što mi se nije sviđalo kod njega prije nego što
smo započeli vezu.
- Oprosti, rekao je - ublaživši donekle onaj idiotski ton. - Molim te, nastavi, pričekat
ću dok završiš, a tek potom prokomentirati.
- Hvala ti... Kao što sam rekla... otišla sam u Las Vegas. Ako se sjećaš, na putu onamo
Luke je prekinuo sa mnom poslavši mi poruku. Dobrano sam se napila i srela onog tipa po
imenu Gavin. Iz Oregona je, i da, poseksali smo se. Sljedeće čega se sjećam bilo je to da sam
se probudila u hotelskoj sobi uz Candice. Kelly je bila u susjednoj sobi. Tip je odavno bio
nestao i više se nikada nismo ni vidjeli ni čuli.
- I?
- Pa, kada sam prošli tjedan predala zahtjev za našu dozvolu za brak, doznala sam da
u Nevadi već postoji dozvola za brak na moje ime.
- Što? Što to znači?
- To znači da sam udana za nj. Udala sam se za toga neznanca.
- Rekla si da si se pojebala s njim.
- Pa nisam baš tako rekla, ali da, to je to u suštini.
- Dakle, nije bio neznanac. Znači, sada si s njim, nisi li?
- Da, došla sam ovamo da mi potpiše papire za razvod.
- Dobro. Natjeraj onda tog šupka da potpiše papire, a onda se vraćaj ovamo. Moramo
organizirati vjenčanje.
Odmaknula sam mobitel i pogledala u nj, ne vjerujući u to što čujem. Kako je mogao
biti tako ležeran u vezi s tim. Namrštila sam se. Vjerojatno zato što još nije znao onaj
najgori dio. Udahni duboko. Možeš ti to.
- Jesi li čula što sam rekao? - upitao je, dok sam ponovno prinosila telefon uhu.
- Jesam, ali... mislim da do toga neće doći.
- Kako to misliš neće doći? Pola godine to već planiramo! Ljudi već imaju karte za
zrakoplov u rukama. Za koje ne mogu dobiti povrat novca.
- Znam, ali... Žao mi je, Bradley... ja... sranje. - Pritisnula sam čelo prstima i snažno
stisnula oči. - Ponovno sam spavala s njim. Sinoć. - Dugo sam otpuhnula. - Oprosti-oprosti-
oprosti. Nisi to zaslužio, znam da sam pravi kreten. - Morala sam nekoliko puta progutati
kako bih spriječila naviranje gorčine. Priznanje da sam drolja bez imalo morala bio je
priličan korak nizbrdo za mene. Očekivala sam da ću doživjeti nekakvo pročišćenje, a
zapravo sam se osjećala još prljavije.
- Jesi li zbog toga otišla tamo? - Glas mu je sada bio znatno smireniji, što je zapravo
bilo znatno više zastrašujuće od njegova bijesa.
- Nisam. Dođavola, ne. Došla sam ovamo razvesti se, samo zbog toga.

~ 129 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- Zanimljivo, ne misliš li tako? To da si otišla tamo razvesti se od njega, a da si se,

naprotiv, pojebala s njim?
- Bradley, molim te, nemoj. - Drhtavo sam uzdahnula. Ovo će biti gadno. Zaslužila sam
to pa sam sjedila, pripremajući se to prihvatiti. Svoju kaznu.
- Zašto? Zašto ne bih trebao tako govoriti. Tako će reći i svi drugi. Bradley nije mogao
zadržati svoju ženu. Udala se za nekoga glupog seljačinu na Zapadu i ostavila ga pred
oltarom.
- Nitko ništa neće reći jer to znamo samo ti, ja, on i Ruby.
- Ah, kladim se da Ruby zbog toga skače od sreće. - Mogla sam zamisliti kako Bradley
uzrujano provlači prste kroz svoju kratku kosu. Činio je to uvijek kada je bio uzrujan, ali
samo onda dok ga nitko ne vidi.
- Ne skače, Bradley. Možda joj je drago što prekidamo, ali nije joj drago što sam te
povrijedila.
- Prekidamo? Ne prekidamo, ne budi smiješna. Oči su mi umalo otišle u križ. - Što?
- Čula si me. Vjenčat ćemo se. To ništa ne mi jenja.
- Jesi li lud? Naravno da mijenja! - Nasmijala sam se pomalo histerično.
- Ne mora biti. - Za djelić sekunde promijenio je ton, od bijesnog do uvjerljivog, kao u
sudnici. - Slušaj, da budem iskren... savršen smo par. Oboje imamo iste ciljeve, iste
ambicije, istu reputaciju.
Poželjela sam se usprotiviti, ali nadglasavao me.
- Pogriješila si. Ali svi griješimo. Znam da sam i sam nekoliko puta zgriješio, ali kada
jednom damo zavjete, znamo da je zabava završena. Bit ćemo monogamni, posvećeni
svojim ciljevima kao par. Ostat ćemo još pet godina u ovoj tvrtki, a potom ćemo nastaviti
ovdje raditi budu li bonusi dobri ili ćemo osnovati vlastitu tvrtku. Već u ovom trenutku
mogli bismo polovinu poslovanja ponijeti sa sobom. Onda ćeš roditi nekoliko djece, kupit
ćemo vikendicu u Koloradu u sezoni skijanja i bum... sve smo riješili.
- Sve si to lijepo isplanirao, ha? - Progovorila sam slabašnim glasom, mrzeći se zbog
toga. Nudio mi je izlaz. Potpun oprost za sve moje grijehe, a ja sam njemu, zauzvrat, trebala
također sve oprostiti. Pitala sam se koji bi to njegovi grijesi mogli biti, s obzirom na
njegovu velikodušnost. Bila sam uvjerena da to zapravo i ne želim znati.
Zvučao je uzbuđeno. Gotovo drag na neki način. - Da, sve sam isplanirao. Zato me i
voliš, nije li tako? Životni plan, mala.
Ti si ta koja me zapalila za sve to. Jesam li, ili nisam, jedini tip s kojim si ikada bila u
životu koji zna cijeniti životni plan?
Tužno sam potvrdno kimnula. - Da, jesi. Mislim da zbog toga i moramo prekinuti.
- Što?! Zajebi to. Ne, ne prihvaćam. Ne prekidamo. Razlaz nije rješenje.
- Bradley, ne otežavaj ovo više nego što treba. Ozbiljno, poprilično sam uprskala...
previše da bi se dalo popraviti. Zaslužuješ bolju od mene. Ne volim te onoliko koliko bih
trebala. Divila sam ti se i nisam se obazirala na neke tvoje stvari, ali to nije dovoljno.
- Ne udaješ se za nekoga samo zato što mu se diviš. Voliš me, Andie. Tisuću si puta to
ponovila i pristala udati se za mene.
- Mislim da zapravo nisam znala što znači ljubav kad sam to rekla.
- Sve do sada? Sve dok se nisi poševila s tom seljačinom? Daj, molim te.
- Nije on seljačina. Slušaj, moram ići.
~ 130 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- Dolazim tamo, Andie.

Pune tri sekunde srce mi je prestalo kucati. - Ne! Ne dolazi ovamo, Bradley.
- Ili dolazi kući pa da završimo s tim vjenčanjem ili ja stižem tamo. Ne brini se... budi
sigurna da mogu uvjeriti tog tipa da ti dade razvod kad se nađemo oči u oči.
- Ne, Bradley. Ne šalim se. Nema tu više pregovora. Gotovo je s nama. Žao mi je što ti
to moram reći telefonski, znam kakva je to pušiona, ali ne šalim se. Nećemo se vjenčati i ne
možeš doći ovamo.
- Nisi svoja, Andie. Pod velikim si stresom i ja sam kriv za to. Preuzimam punu
odgovornost. Svalio sam na tvoja leđa sva ta planiranja i ostala sranja u vezi s... tim. Ali
neću dopustiti da sva moja ulaganja u tebe, u nas, budu uzalud. Rezerviram kartu, vidimo
se sutra.
- Ne!
Moj povik bio je uzaludan. Veza je već bila prekinuta.
- Sranje, jebote, sranje, jebote... - jadikovala sam, očajnički pritišćući tipke na svojemu
mobitelu. - Hajde, Ruby, podigni slušalicu i javi se, javi se, javi se...
Halo, dobili ste pretinac govorne pošte i možete ostaviti poruku za Ruby, pomoćnicu
odvjetnice Andree Marks...
Prekinula sam vezu, a potom nazvala Candice.
- Bog, Candice je, znaš što treba učiniti! - Biiip. Odbacila sam mobitel na krevet. -
Dođavola!
- Mogu li što pomoći? - Na vratima je stajala Maeve. Pojma nisam imala koliko je dugo
bila tamo.

~ 131 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

DVADESET DEVETO POGLAVLJE

Brzo obrisavši suze s obraza, podignula sam pogled prema Maeve koja je stajala na
vratima Ianove sobe. - O, bog. Nisam vas ni vidjela. - Pročistila sam grlo da ne zakrekećem
kao žaba.
- Upravo sam ušla. Skupljala sam jaja. Moram do grada po neke stvari za piknik. Želiš
li poći sa mnom? - Izraz njezina lica ništa mi nije govorio o tome je li čula dio mojega
razgovora.
Osvrnula sam se po prostoriji i zagledala u svoj mobitel. Bradleyjeva prijetnja opasno
me opteretila. Što ako uistinu dođe ovamo? Kako će me naći? Ovdje sam Bogu iza nogu.
Bilo bi pogrešno podcijeniti njegovu odlučnost... toga sam bila svjesna. Morala sam
natrag do Istočne obale prije nego što on stigne ovamo. Bit će to jedini način da se izbjegne
ružna scena.
- Mislim da bih radije ostala ovdje - rekla sam. - Moram porazgovarati s Mackom.
- Gle, Mack je u gradu, pa ako želiš porazgovarati s njim, onda ti je bolje poći sa mnom.
- Izišla je iz prostorije prije nego što sam imala vremena usprotiviti joj se. Razgovor koji
smo Mack i ja trebali obaviti nije bio onaj koji bi uključivao njegovu majku u blizini, ali
pomisao na čekanje na ranču da se on tko zna kad pojavi bila je još manje privlačna.
Nađem li ga u gradu, možda bih ga mogla navesti da me odvede nekamo gdje bismo
mogli biti nasamo i napokon uspjeli to što je moguće bezbolnije riješiti.
Dograbila sam svoju torbu, navukla mokasine koje mi je Maeve sinoć posudila i pošla
za zvukom njezinih koraka niz stube.
- Samo ću navući na sebe neku drugu odjeću - rekla sam.
- Bit ću vani - odgovorila je s trijema.
Zgrabila sam s poda onu svoju putnu torbu iz koje sam izvukla majicu kratkih rukava
i kratke hlače, navukavši ih u kupaonici. Oprala sam zube i učinila ono što se dalo učiniti s
kosom prije nego što sam se pridružila Maeve koja me vani čekala.
- Imate automobil? - upitala sam dok sam hodala prilazom, upućujući se prema
kamionetu u koji je Maeve već ulazila.
- Imamo nekoliko automobila, ali recimo da bih ovaj mogla nazvati svojim. Taj
najčešće vozim.
Zaustavila sam se pokraj suvozačevih vrata. Prsti su mi počivali na ručki. - Vjerojatno
sam sinoć trebala zamoliti vas za vožnju, a ne Booga? - Bio je to najbliži način na koji sam
je mogla prekoriti zbog toga što se nije ponudila, a da ne ispadnem baš pravi kreten.
- Mogla si me upitati, ali nažalost bih te odbila. - Snažno je zalupila vratima na svojoj
strani i posegnula za sigurnosnim pojasom. - Ne mogu voziti nakon sumraka, imam
problema s vidom pri noćnoj vožnji. - Pokajnički mi se osmjehnula dok sam se uspinjala
sjesti pokraj nje.
- Uh... to je onda... nezgodno. - Pričvrstila sam sigurnosni pojas i bacila kratak pogled
na instrument ploču. Bila je prekrivena prašinom. Sklopila sam ruke u krilu da ne dođem
u napast obrisati je. Zato sam se zabavila vađenjem male četke iz torbe i raščešljavanjem
zapetljane kose,

~ 132 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- Pa i nije baš. - Pokrenula je motor koji se bučno oglasio. - Kada idem nekamo noću,
uvijek sam s Angusom ili s nekim od sinova. Više volim kad oni voze. Tada se mogu samo
voziti i promatrati krajolik. - Izišla je u dvorište vozeći unatrag, a potom skrenula na
prašnjavu cestu koja je vodila do ulaznih vratnica posjeda.
Podignula sam obrvu, ali ništa nisam rekla na takozvani krajolik, ne dopuštajući da
moj loš dan pokvari njezin. Koliko sam mogla vidjeti, sav taj krajobraz sastojao se od
šipražja i prašine. Nije se tu imalo što propustiti, osim možda planina u daljini.
- Hej! - Začuo se nečiji glas s bočne strane kuće u trenutku kad smo stigle do vratnica.
Maeve je zaustavila kamionet i spustila prozor na mojoj strani. Boog je prilazio mjestu
na kojemu su bili parkirani svi kamioneti.
- Kamo si se zaputila? - upitao je.
- U grad. Moram kupiti neke namirnice. Trebaš nešto?
- Mogla bi mi donijeti nešto za žvakanje, neću se žaliti.
- Vidjet ću što mogu učiniti - obećala je Maeve.
Prozor se zatvorio kada je Boog izvukao mobitel iz džepa i započeo razgovor prije
nego što se izgubio iza bočne strane kuće i nestao iz vida.
Vozile smo se prašnjavom cestom na kojoj sam jučer umalo izgubila život. Amortizeri
na kamionetu nisu ublažili cvokotanje zubi. Do trenutka kada smo se našle na glavnoj
cesti, osjetila sam glavobolju.
- Nadam se da ćeš ipak ostati na pikniku. To je velik događaj za obitelj, a kako u
svojemu rodoslovlju imaš nekakve veze s MacKenziejevima, svima bi bilo drago da te
mogu upoznati. Dolaze nam MacKenziejevi iz ostalih zemalja, a ne samo iz neposrednog
okruženja.
Sjajno. Još će više ljudi svjedočiti mojemu sramu. - Doista ne mogu. Moram se što prije
vratiti na posao. Krećem na put čim porazgovaram s Mackom.
Maeve se namrštila, ne odgovorivši ništa na to.
Nakon nekog vremena počela me izjedati šutnja. - Znate li zašto je Mack morao u
grad? - Nastojala sam zvučati prijateljski ležerno. - Rekao mi je da ćemo sjesti i
porazgovarati u devet pa me donekle iznenadilo kad sam čula da je otišao.
- Mislim da znam zašto, ali nisam sigurna jesam li u pravu.
Ugrizla sam se za usnicu. - Nadam se da nije bilo ništa bitno, mislim, ništa loše. -
Lecnula sam se zbog svog neprofinjenog ponašanja.
Činilo se da Maeve to nije ni primijetila. - Ima nekakve nedovršene poslove u gradu.
Dugo to već odlaže pa pretpostavljam da je zaključio kako je došlo vrijeme da to okonča.
- S Hannom Bananom? - Izgovorila sam to. Uložila sam maksimalan napor da
postignem taj cilj i sada kada mi je jezik ponovno bio brži od misli, morat ću živjeti s tom
posljedicom. Na iglama sam iščekivala Maevein odgovor.
Oštro me pogledala prije nego što je ponovno vratila pogled na prednje staklo. - Kako
si doznala za Hannu? Je li ti Mack rekao za nju?
Slegnula sam ramenima. - Vidjela sam je jučer u zalogajnici kad sam ušla popiti kavu,
a potom ugledala slike nje i Macka u vašem dnevnom boravku. Samo sam zbrojila dva i
dva. - Glupa ljubomora živu me izjedala. Prije je činjenica da je Hannah bila dio Mackova
života bila samo sumnja, nešto što sam planirala iskoristiti da mi on potpiše papire, ali

~ 133 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

sada je to bilo nešto posve drugo. Voli li je? Želi li se vjenčati s njom? A zašto bi se to mene
ticalo?
Maeve je duboko uzdahnula. - Hannah je... kako bih to mogla lijepo reći?... - Nekoliko
je trenutaka držala usnice čvrsto stisnute. - Od svoje četrnaeste godine, Hannah mašta o
tome da ona i Mack budu zajedno.
- To je... - Zastala sam izračunati godine.
- Dugo... - dovršila je Maeve umjesto mene. - Sve te godine Mack joj nikada nije
uzvratio osjećanja.
- Ali, ne žive li zajedno?
- Da, ali ne kao par.
Prezrivo sam otpuhnula. Majke znaju biti potpuno neinformirane.
Djelić sekunde Maeve me namršteno pogledala. - Doista ne, ne zabadam nos u njihove
privatne stvari, ali poznajem svojega sina.
Neodređeno sam potvrdno kimnula, ne vjerujući ni riječ od onoga što je govorila.
Maeve je vjerovala u to, ali bila je to samo majčinska naivnost, vjerovala je u ono što je
željela da bude istina. Muškarac poput Macka i žena koja je više od deset godina bila
zaljubljena u nj nisu mogli živjeti zajedno i biti samo prijatelji. Morao bi je štapom tjerati
od sebe, a on je bio previše drag da učini takvo što.
Odmahnula sam glavom, boreći se sa suzama. Ne iznenađuje me. Imala sam najbolji
seks u životu s muškarcem o kojemu je upravo bila riječ i ono što me on naučio o seksu
omogućilo mi je dovoljno da shvatim kako muškarac za kojega sam se planirala udati nije
bio čovjek za mene. Ili je možda bio. Možda bi mi bilo bolje ostati s tipom koji je hladan,
proračunat i posve siguran u to kako se uklapam u njegov život.
Ništa više nije imalo smisla. Bila sam posve zbunjena. Papiri za razvod u torbi bili su
moja ulaznica za sreću ili za propast. Nisam to mogla doznati. U tom trenutku najboljim
potezom činilo mi se kupiti kristalnu kuglu kada stignemo u grad.
Zamoliti je da mi riješi problem vjerojatno bi me prije izvelo na bolji put nego što bi
to meni samoj uspjelo.
- Dok su odrastali, Hannah je uvijek bila tu negdje, sveprisutna u igrama mojih sinova.
Promatrala ih je kako jašu rodeo kad su poodrasli, odlazila na sportska događanja u
kojima su sudjelovali, ali Gavin joj nikada nije posvećivao pozornost. Uvijek mi je govorio
da je ne poštuje. Udala se za drugoga... za Gavinova prijatelja, a potom prije nekoliko
mjeseci taj brak okončala na ružan način. Ponudio joj je da bude kod njega. Učinio je to na
zamolbu svojega prijatelja, a ne zato što ga je Hannah to zamolila. Samo se ponio kao dobar
prijatelj.
- Hmm-hmm - rekla sam, zagledana kroz prozor. Maeve mi je svakom svojom riječju
zabijala nož u srce. Sljedeće će mi vjerojatno reći kako su morali dijeliti bračnu postelju
samo zato što je Mack dobra osoba. Pravi pravcati svetac u usko pripijenim trapericama i
s kaubojskim šeširom.
- Trebaš porazgovarati s njim o tome. Objasnit će ti.
- Ne treba - rekla sam, nastojeći zatomiti tugu u svojemu glasu. - Nema to nikakve veze
sa mnom.
- Jesi li sigurna u to? - Maeve se u gradu zaustavila na semaforu. Nakratko je pogledala
prema meni prije nego što je krenula riješivši se raskrižja.

~ 134 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- Jesam - rekla sam, znajući da to nije točno. Mack i Hannah uvelike su me se ticali. On
je moj suprug, a pripada ženi koja je pola života zaljubljena u njega, a ne onoj koja se čak
ne može ni sjetiti da se udala za nj. Ne bi bilo pošteno umiješati se u to. Sjajan seks ne znači
vezu, a osim toga, u svakom pogledu smo se međusobno razlikovali. On je kauboj, ja sam
odvjetnica. On živi u prašini, ja živim na asfaltu. On jaše konja, a ja vozim Smart s
klaunskom trubom.
Maeve se zaustavila na parkiralištu. Tu je trgovina mješovitom robom. - Uđi sa mnom,
uzet ćemo nekoliko sitnica prije nego što odemo do trgovine u kojoj ćemo se opskrbiti
namirnicama za zabavu.
Izišla sam iz kamioneta i pošla za njom unutra. Gledala sam u pod, pred sebe,
razmišljajući o situaciji u kojoj sam se zatekla. Nisam vidjela Hannu, sve dok doslovno nije
udarila u mene.

~ 135 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

TRIDESETO POGLAVLJE
Gle, gle, nije li to neznanka? Tko bi rekao da ćemo se ovdje sresti. Što radiš ovdje,
Annie? - Hannah je lijeno prišla u kratkim hlačama od trapera i crvenoj bluzi vezanoj oko
struka, u stilu Daisy Duke, ostavivši kolica s namirnicama pokraj hrpe knjiga izloženih uz
ulazna vrata. Ovaj put nije imala konjski rep s obje strane glave, nego joj je kovrčava kosa
bila raspuštena. Doimala se manje bakrenom nego kad sam je zadnji put vidjela, što me
navelo na pomisao kako je upravo potrošila pozamašnu svotu novca u nekom
kozmetičkom salonu. Spustila sam pogled niz njezine duge noge na slatke šarene izvezene
kaubojske čizme. Ondje odakle sam dolazila ismijali bi je zato što izgleda poput neotesane
seljanke, ali ovdje je zbog te svoje odjevne kombinacije izgledala poput pjevačice iz
kaubojskog filma. I to doista lijepe. Usto još i seksi. Osjetila sam malodušje kad sam je
odjednom vidjela Mackovim očima. Bila je poput erotskih snova svakog kauboja, ali uživo.
Osim toga, vjerojatno je znala kako spraviti pitu, dok sam ja bila više od onih djevojaka
tipa ˝kupi i odmrzni˝.
- Zove se Andie, a ne Annie - ispravila ju je Maeve. Doimala se prijetvorno smireno i
ležerno zbog prilaska djevojke koju smo upravo spominjale u kamionetu, i to na ne baš
pohvalan način.
Hannah je odvojila pogled od mene, zapazivši Maeve koja je stajala na udaljenosti
manjoj od jednoga metra. - O, dobar dan, gospodo Maeve. Nisam vas vidjela. Gošćin ste
turistički vodič?
Nervozno sam se ogledala uokolo pitajući se je li s njom u kupnji Mack. Dijelom sam
ga željela vidjeti, jer me potpuno opio svojim seksepilom, ali onaj drugi dio mene, onaj u
kojemu je bio mozak koji razmišlja, želio je da nas dijeli nekoliko saveznih država.
Posebice kada je Hannah Banana bila u blizini, polažući pravo na nj i navodeći me da se
osjećam poput reklame za mjesečnik Štreberica u običnoj majici kratkih rukava, kratkim
hlačama i posuđenim mokasinama.
- Pa moglo bi se reći da sam turistički vodič. - Maeve mi se osmjehnula. - Upravo
nabavljamo stvari za piknik. - Nešto manje nasmiješena okrenula se prema Hanni. -
Pretpostavljam da dolaziš ove godine.
Hannah se široko nacerila pa je izgledalo kao da isprobava ulogu šaljivdžije, čak su joj
i oči zaiskrile. - Ne bih to propustila ni za što na svijetu. Bila sam na svakom, od rane
mladosti. Volim biti dijelom obitelji MacKenzie.
Pri toj pomisli raširile su mi se nosnice i ponovno se pojavile one mačje kandže prije
nego što sam ih pomislila uvući. - Jesi li MacKenzie? Mislim službeno?
Hannah je odgovorila, dok joj se ukočen osmijeh nazirao u kutu usana. - Jesam, po
principu osmoze. Cijeli sam život provela uz Macka, tako da bi se moglo reći da jesam.
Prilično sam MacKenziejeva.
Progutala sam oštar odgovor koji mi je prvi pao na pamet i rekla ono zbog čega ću
vjerojatno uspjeti otići kući a da mi ta ljubomorna konobarica ne iskopa oko. - Lijepo.
Podignula je bradu. - Zapravo jest. Mack je uistinu dobar. Hoćeš li se dugo zadržati u
gradu? Možda bismo mogle otići negdje na ručak nas dvije.
Maeve je pogurala kolica naprijed. - Andie, idem provjeriti imaju li one kekse koje sam
ti spominjala. Dođi vidjeti ako želiš.

~ 136 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Kekse. Koje kekse? Trenutak potom sinulo mi je pa sam se uhvatila za izlaz koji mi je
Maeve nudila. - Naravno, dolazim.
- Udaljila sam se, pri odlasku se osvrnuvši pogledati Hannu. - Ostajem ovdje još samo
dan-dva pa ću ručak morati preskočiti. Ali, hvala ti na pozivu.
- Neću te vidjeti na pikniku? - Bilo je nemoguće ne zapaziti onaj sjaj pun nade u
njezinim očima.
- Ne. Moram natrag na posao.
- Uhhh. Šteta. Ugodan ti povratak želim! - Naglo je okrenula kolica i brzo ih pogurala
niz prvi prolaz. Bila sam poprilično sigurna da je svojemu popisu stvari koje treba kupiti
dodala tortu i šampanjac, kako bi moj odlazak mogla proslaviti u velikom stilu.
- Hvala vam za ovo - rekla sam Maeve kada sam došla do nje i njezinih kolica. Skrenule
smo niz prolaz broj 5.
- Nema na čemu. Hannah, ta sirota zaluđena djevojka ponekad prenagli.
- Što?! Hoćete reći da niste potpisali posvojiti Hannu kao svoju davno izgubljenu kćer?
Maeve se prigušeno smijuljila. - Ne. Nipošto. Draga je djevojka, onda kada to želi biti,
ali zarila je malo preduboko kandže u ruku mojega sina, tako da me to katkada pomalo
ljuti. Ali ja sam samo mama pa moram svoje mišljenje zadržati za sebe.
- Možda bi Mack jednostavno trebao popustiti - predložila sam, tužna zbog te pomisli,
ali pomislila sam kako moram razmišljati zrelo. - Čini se da mu je zbilja odana.
Maeve je prestala gurati kolica. - Popustiti i poći s djevojkom do koje mu nije stalo?
Što će onda kada naiđe ona s kojom mu je suđeno biti? Meni to zvuči tužnim životom. -
Odmahnula je glavom. - Ne, hvala, ne želim to za svoje sinove. Život je previše kratak da
bismo se zadovoljili nekakvim surogatom.
- Ali možda je ona doista prava djevojka za njega. Sama očito misli da jest.
- Samo zato što je netko opsjednut nekom idejom ne znači da je to ispravno, a ni dobro
za tu osobu. - Usporila je i počela gledati po policama, tragajući za nečim posebnim. -
Nažalost, opsjednuti ljudi većinom su ujedno gluhi, nijemi i slijepi, pa se rijetko kada
vrijedi potruditi i pomoći im da progledaju. Mack je previše ljubazan. Katkada mu je teško
izravno kazati ono što je potrebno.
Riječi su joj bile poput zvonjave divovskog Zvona slobode, odzvanjajući u mojoj
svijesti. Ne znam je li toga bila svjesna, ali nije govorila samo o Hanni, govorila je o meni i
mojoj glupoj opsjednutosti vlastitim životnim planom. Zašto sam toliko samu sebe
uvjerila u zamisao da sve mogu točno isplanirati?
Znala sam odgovor. Baš kao što je Maeve jučer rekla, katkada, kada je nečiji život
potpuno izvan kontrole i zastrašujući, jedino što mu može dati nekakav smisao i značenje
jest struktura. Moj život, dok sam bila tinejdžerica, bio je pravo rasulo. Učinila sam
najbolje što sam mogla da zadržim zdrav razum. Stvorila sam sebi novu stvarnost kako
bih uspjela preživjeti onda kada je opstanak bio minimum onoga čemu sam se mogla
nadati.
Teško sam otpuhnula. Unatoč silnom nastojanju da to spriječim, moja prošlost još
uvijek se uspijevala polako uvući u moju sadašnjost i na nju baciti tamnu sjenku.
- Čemu taj silan uzdah? - upitala je Maeve, stigavši do kraja prolaza s keksima. Povukla
je dvije kutije s police i pridržala ih, namigujući mi.
Preuzela sam jednu od nje i zagledala se u oznaku, ne vidjevši točno što piše na njoj. -
Razmišljala sam o svojoj mami. - Bila sam zadubljena u sjećanja i jednostavno to izrekla,
~ 137 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

ne shvaćajući što govorim. Dođavola. Prekasno da povučem riječ. Nisam voljela drugima
govoriti o svojoj prošlosti. Bilo me sram. Činilo me to drugorazrednom u odnosu na ljude
poput Maeve i njezine obitelji. Obrazi su mi se zažarili od srama.
- Jesi li bliska s njom? - Uzela je kekse koje sam držala u ruci i spustila ih u kolica, ne
primjećujući da sam uznemirena ili se pristojno ne obazirući na moju uzrujanost. U bilo
kojem od ta dva slučaja, bila sam joj zahvalna zbog toga.
Pogledala sam preko prolaza u žitarice, pretvarajući se da me zanima slatka hrana za
doručak. - Ne, nismo nimalo bliske. Bile smo, dok sam bila mlađa, ali bila je u vezi s tipom
koji je... stao između nas pa ne razgovaram s njom godinama.
- O, to nikako nije dobro. - Maeve je zvučala kao da to doista misli, nije to rekla samo
zbog ljubaznosti. - Gdje je ona? Živi li blizu tebe?
- Zapravo ne, živi bliže vama nego meni. Živjela je u Seattleu kad smo se posljednji put
čule.
- Hej, što kažeš na to da navratiš k njoj u posjet pri povratku na Istok? - Maeve je
položila ruku na moju nadlakticu. - Bez obzira na ono što se dogodilo u prošlosti, sigurna
sam da bi te voljela vidjeti. Majkama djeca uvijek nedostaju, pa čak i onda kada žive u
obližnjem gradu.
Načinila sam grimasu. - Ne, hvala. Ona nije netko s kime želim provoditi vrijeme. -
Umalo sam zadrhtala. Nije bilo potrebe za otkrivanjem skrivenih zaprepašćujućih tajni.
Već sam se dosad vraški namučila ostaviti dojam.
Maeve je spustila glavu. - Nije dobro. - Pogurala je kolica naprijed i skrenula iza zavoja,
glasno udarivši u nešto.
- Ah - zgranula se, nakon čega joj se u glasu osjetio pravi bijes. - Hannah, što se smucaš
tu?
- Smucam? Pa ne smucam se, samo nabavljam namirnice. - Hannah Banana bila je
oličenje nedužnosti. Obrve su joj bile toliko visoko da su joj doslovno stajale na rubu čela.
- Je li? - Maeve je napadno pogledala u Hannina kolica.
Košara je bila posve prazna, a Hannah je već bila prešla tri četvrtine dućana. Postala
sam nervozna pitajući se koliko je načula od razgovora koji sam vodila s Maeve.
- Da, došla sam kupiti meso za roštilj za večeru. Dolazi mi stara ekipa. Mack, Ian, Ginny
i ja.
Maeve je prezrivo otpuhnula. - Priređuješ li ti to zabavu ili pogreb?
Hannah je na trenutak zinula prije nego što se pribrala. - Što bi to trebalo značiti?
Maeve je odmahnula glavom, vješto zaobilazeći svojim kolicima Hannina. - Ništa. Baš
ništa. Jesi li provjerila s mojim sinovima prije nego što si smislila taj plan? Zato što imamo
posla oko teladi.
- Nisam još, ali sigurna sam da će doći. Imam iznenađenje za njih. - Njezin kočoperan
osmijeh izazivao me da je ošamarim. Imala sam nejasan dojam da misli kako ima veći
utjecaj na MacKenziejeve od njihove majke. Nisam ih dobro poznavala, ali nisam to mogla
ni zamisliti.
Sustigla sam Maeve na vrijeme da vidim kako koluta očima. Već se bila zaputila niz
sljedeći prolaz. - Dobro onda, uživaj u svojoj zabavi - rekla je, ne osvrćući se.
Hannah me pogledala. Usnice su joj se razvukle u sladunjav osmijeh kad je
progovorila glasno, da je čuje cijeli dućan. - Pozvala bih i tebe, Angie, ali imam zbilja malen

~ 138 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

stan, a Mack baš ne voli odveć se družiti s neznancima. Više mu se sviđa nešto jednostavno,
shvaćaš. - Zakrenula je glavu u stranu, kao da očekuje da ću joj odgovoriti na to.
Zaustavila sam se nasred prolaza. - Andie, a ne Angie. Bila bih te odbila sve da si me i
pozvala. Danas, nakon razgovora s Mackom, odlazim iz grada.
- Uhhh, koji peh, dobro onda, ugodan let ti želim. - Mrdala je svojim nalakiranim
umjetnim noktima prema meni. Udaljila se gurajući kolica i nestala na kraju prolaza.
Kada sam je sustigla, Maeve je nešto mrmljala sama za sebe.
- Mogu li učiniti što za vas? - upitala sam, lagano se pridržavajući za rub kolica.
- Ne, gotova sam sa svime ovdje. Upravo sam uzela posljednje sastojke za svoje
omiljene čokoladne pločice s limunom. Hajdemo odavde prije nego što kažem nešto glupo
nekome na koga ne bih trebala uopće obraćati pozornost. Sirni namaz uzet ću na izlasku.
Uputile smo se prema izlazu iz dućana kroz prolaz sa smrznutom robom i platile
namirnice. Maeve mi nije dopustila da sudjelujem u plaćanju, rekavši: - Naša si gošća, a
gosti ne plaćaju - iako sam već barem dvaput jela koristeći njihovu gostoljubivost, a
vjerojatno ću još jednom objedovati prije odlaska.
Sreća zbog njezine velikodušnosti potrajala je samo pet sekundi. Dok smo izlazile,
zapazila sam poznat lik kako krupnim koracima grabi prema ulaznom dijelu dućana.
Nemoguće je bilo ne zapaziti njegov kočoperan hod.
- Eno ga. - Maeve mu je mahnula. - Mack!
Muškarac u kaubojskom šeširu okrenuo je glavu i osmjehnuo se. Potom mu je
osmijeh, kad je ugledao mene, iščeznuo.
O, moj Bože, toliko je divan da bi to trebalo zakonom zabraniti. Deset tisuća leptirića
smjestilo se u mojemu želucu, započinjući mali rodeo kada su nahrupila sjećanja na sve
ono što smo sinoć činili.

~ 139 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

TRIDESET PRVO POGLAVLJE

- Što ti tu radiš? - upitala je Maeve, zagrlivši sina.
Bacio je kratak pogled prema meni dok je odgovarao: - Morao sam obaviti nekakva
pakiranja i kupnju. Što vi tu radite?
- Nabavka namirnica za piknik. Ali, nisi li namjeravao jutros porazgovarati s Andie o
njezinu projektu?
Mack je dobro skrivao iznenađenje. - Hm, da. Ali prije toga morao sam obaviti ovo.
- Čuj, znaš što... mogla bi se ona povesti natrag s tobom, tako da mogu na miru obaviti
kupnju, a potom i kemijsku čistionicu. Bit će joj dosadno provesti sa mnom cijelo jutro.
Osim toga, mislim da je rekla da se mora vratiti na posao. Stoga što prije obavi to što imaš,
može? - Potapkala ga je po obrazu, a potom stavila ruku na moju nadlakticu. - Vidimo se
poslije na ranču, dušo.
Osmjehnula sam se. - Poslije na ranču. Oduvijek to želim reći.
- Samo naprijed onda. - Stajala je tamo, čekajući.
- Dobro. Vidimo se poslije na ranču, Maeve. - Nisam mogla spriječiti cerek.
- Svesrdno se nadam. - Udaljila se i ostavila nas da tamo stojimo. Izraz Mackova lica
nije mi ništa govorio.
- Što je ono na kraju rekla? - upitala sam.
- Svesrdno se nadam. - Okrenuo se leđima trgovini. - Pođi onda sa mnom. Vratit ću te
na ranč.
- Što znači svesrdno se nadam? - Vukla sam noge hodajući iza njega u svojim seksi
mokasinama.
Prišao je kamionetu, njegov je bio nov i crven, i stisnuo dugme na privjesku za
ključeve da ga otključa. - To znači iskreno se nadam, nešto u tom stilu.
- Uh, nikada to prije nisam čula.
- Tako se to kaže kod nas. Vjerojatno ti se ne sviđa.
Popela sam se u kamionet, uz pomoć stube koja je bila pričvršćena sa strane. - Ne bih
tako rekla. - Morala sam sići kada mi je jedna cipela ispala. Dograbila sam je i jednostavno
unijela. Vežući sigurnosni pojas, promatrala sam ga kako ulazi u kamionet, čekajući da me
pogleda.
Pozorno je izbjegavao pogledati prema meni, ponašajući se kao da je zauzet
namještanjem zrcala i provjeravanjem prometa. Nije mi odgovorio.
Pred sobom sam imala težak zadatak. Mack je bio moja zatočena publika i nikako me
nije mogao izbjeći, svidjelo se to njemu ili ne. Sada sam ga samo trebala navesti da
progovori. Srce mi je snažno udaralo i adrenalin mi je navirao u krv. Sve u meni govorilo
je da pobjegnem natrag kući i zaboravim da se ovo ikada dogodilo, osim onog djelića
mozga koji mi je govorio da treba završiti s tim. Prije nego što se pojavi Bradley. Prije nego
što se moj život u potpunosti uruši. Pred očima mi je već bila noćna mora odgađanja
vjenčanja i vraćanja hrpe darova. Srećom, imala sam osjećaj da Ruby ne bi imala ništa
protiv pomoći mi oko rješavanja tog dijela zbrke koju sam stvorila. Vjerojatno bi priredila
zabavu u čast raskida s Bradleyjem. Pitanje koje sebi nisam još bila ni postavila glasilo je

~ 140 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

što ću sa svojim životom kad sve to završi. Nešto mi je govorilo da život prema Andienu
životnom planu više neće biti dovoljan.
Lažno sam se nakašljala, nastojeći nekako započeti razgovor. - Dakle... trebali smo se
naći jutros u devet i porazgovarati. Imam osjećaj da me izbjegavaš. - Ajme, od samog
početka izazivati sukob.
Lakše malo, Laksativu Andie. - Poželjela sam se pljesnuti po čelu zbog toga što sam se
tako suprotstavila. Na taj se način s Mackom nije moglo ništa riješiti. Bio je previše
ponosan. Jedini razlog zbog kojega sam sjedila u njegovu kamionetu bio je taj što ga je
njegova majka nagovorila da me poveze.
Izvezao se s parkirališta na glavnu ulicu. - Ne izbjegavam te. Baš naprotiv, ali kako mi
ne možeš čitati misli, ne iznenađuje me što si pogrešno shvatila.
- Mogao si nešto reći. - Morala sam obuzdati durenje koje mi se umalo pokazalo na
licu. Činilo se da je Mack uvijek imao takav učinak na mene, jer bih zaboravljala na to da
sam profesionalna poslovna žena koja bi se trebala izdići iznad glupih emocija poput
razočaranja i povrijeđenosti.
- Spavala si i imala si težak dan pa sam zaključio kako bi bilo pametnije ostaviti te da
ležiš nego te buditi samo zato da bih ti rekao da odlazim.
- Kladim se da imaš olovku i papir kod kuće. Mogao si mi ostaviti poruku.
- Previše bezlično.
Odmahnula sam glavom u nevjerici. - A izgubiti se bez riječi nije?
Potajno mu se oteo slabašan osmijeh prije nego što ga je uspio sakriti.
Pokazala sam na njegovo lice. - A što je to bilo? - Koje?
- Taj osmijeh! Vidjela sam ti osmijeh... ne pokušavaj ga sakriti. Sviđa ti se ovo, zar ne?
- Što to? - Pretvarao se potpuno nedužnim.
- To da me kinjiš, eto što. - Sada sam gunđala. Nikada se nisam osjećala tako jadno i u
nepovoljnijem položaju kao sada.
Mrzila sam samu sebe zbog toga što sam takav slabić. Da smo u sudnici, Mack bi već
klečao na koljenima i sudac bi sažaljivo odmahivao glavom. Ali u ovome kamionetu, s
papučama njegove majke na nogama i u odjeći koju sam nosila samo po kući, mene se
pravilo glupačom. Najtužnije od svega bilo je to što sam ja to dopuštala.
Nije rekao ništa čime bi to opovrgnuo. Njegov je slabašni osmijeh iščeznuo i lice mu
je ponovno postalo bezizražajno.
Neko smo se vrijeme vozili bez riječi. Sa svakim prijeđenim kilometrom moj stres se
povećavao, do točke u kojoj više nisam mogla izdržati. - Čuj, šalu na stranu, moram
razgovarati s tobom. Zbilja je važno.
- Pa razgovaraj onda. Tu sam, sjedim.
- Doista trebam da mi potpišeš one papire.
- Neću.
Snažno sam ogorčeno otpuhnula. Očekivala sam nekakvo okolišanje, ali ne izravno
odbijanje. Vrijeme je da promijenim taktiku. - Ne voliš me, Mack.
- Kako ti znaš koga ja volim, a koga ne volim?
- Pa uopće me ne poznaješ. Kako bi me mogao voljeti? Jednostavno je. .. glupo. Čak
magareći glupo.

~ 141 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Kratko me smrknuto pogledao. - Poznajem te bolje nego što misliš. - Obrve su mu se

spustile i usredotočio se na cestu, dok su mu ruke napeto počivale na volanu.
- A da? E pa, ne vjerujem baš. - Nitko nije poznavao onu pravu ja, pa čak ni Bradley.
Oni koji su govorili da trebaš biti svoj kada si sa svojom srodnom dušom nisu poznavali
pravu mene. Da jesu, mogli bi promijeniti pogled na tu malu sretnu misao. Neke stvari bilo
je bolje ostaviti neizrečene, a nečiju prošlost ostaviti iza sebe.
- Dobro, što onda kažeš na ovo... Znam da si odrasla na sjeveroistoku i da te otac
napustio još dok si bila jako mala. Znam da je tvoja majka izlazila s hrpom muškaraca koji
su bili veliki partijaneri prije nego što je počela živjeti s jednim koji ju je na kraju
zlostavljao. Znam da si godinama strahovala za vaše živote i da si naposljetku uspjela
uvjeriti majku da ga napusti dok si bila u srednjoj školi, ali vratila mu se neposredno prije
tvog odlaska na fakultet. Znam da ju je jednom umalo ubio i da si bila svjedok tomu. -
Zastao je, promatrajući me nekoliko trenutaka. - Kako mi ide dosad?
Srce mi je tuklo sto na sat i usta su mi se iznenada osušila. Otkud je mogao znati sve
moje tajne? Zna li čitati misli? Je li provjeravao podatke o meni?
Nastavio je otkrivati moje tajne, ne očekujući odgovor od mene. - Znam da si počela
raditi na svojemu, hm... životnom planu... mislim da ga tako nazivaš... kad si imala petnaest
godina i da ga se sve otada slijepo držiš, do zadnjega slova. Iznimka je bio onaj mali izlet u
Las Vegas, kad si od njega odstupila. Sve ostalo odvijalo se prema tom planu. Izlazila si
samo s tipovima koji su se uklapali u kalup i željeli isto što i ti. Kada bi se prestali uklapati
u plan, nogirala si ih i nalazila novog kandidata.
- Prije će biti da sam bila nogirana - promrmljala sam. Uši su mi gorjele od srama.
Ponovno sam se osjećala poput tinejdžerice u bolnici potpisujući dokumente koje nisam
pročitala, govoreći liječnicima da samo nastave i učine sve što je u njihovoj moći da je
spase.
- Nogirala ili bila nogirana... to su samo značenjske nijanse. Nisam još završio. Dakle,
kada te taj tip pitao da se udaš za nj, obavila si sve provjere kako bi se uvjerila da se uklapa,
i kada si shvatila da ti odgovara, pristala si. Tek tada si me odlučila naposljetku nazvati i
pobrinuti se za problemčić koji si započela prije dvije godine.
Podignula sam ruku i položila je na prozorsko okno, dok sam drugom rukom snažno
pritiskala sjedalo do lijevog bedra. Osjećala sam se kao napadnuta, samo što je on to činio
normalnim glasom, bez trunke zloće. Da kamionet nije bio u prometu, vjerojatno bih bila
iskočila.
Glas mi je drhtao kad sam ponovno progovorila. - Nisam ja započela nikakav
problem... ti si. I otkuda znaš sve to o meni? Špijuniraš li me?
Gorko se nasmijao. - Ne bi se baš moglo reći. Nisam ni znao gdje si dok se nisi pojavila
ovdje u gradu potražiti me. Kada me Boog nazvao, opisao te i prepričao mi što si rekla
Hanni, znao sam da si to ti. Prvi put sam ti se tada približio u posljednje dvije godine. -
Uopće nije zvučao sretno zbog toga.
- Ali to ne objašnjava otkuda znaš podatke iz moje prošlosti. Nikome to ne govorim.
Čak ni najboljim prijateljicama.
- Ipak govoriš. Meni si rekla. - Kreten, zvučao je ponosno.
- Ne, nisam. - Panično sam povisila glas.
- Nazivaš li ti to mene lašcem? - Nakratko me pogledao dok je skretao na drugu cestu.

~ 142 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- Ne, samo kažem... sigurno si u zabludi. Nikome ne govorim o svojoj prošlosti, pa čak
ni zgodnim kaubojima.
- Ali meni si govorila. Osim toga, nisam ti ja bilo tko. Suprug sam ti. Trebaš takvo što
dijeliti sa svojim suprugom. - Još jednom me pogledao. - Nisi to podijelila s tim tipom za
kojega si zaručena, jesi li?
- Hoćeš li prestati to govoriti? - Znoj mi je izbio iznad gornje usnice i ispod pazuha.
- Što to?
- To da si moj suprug! - zakriještala sam. Bio je previše smiren u vezi sa svim tim
pitanjima. Kao da mu se ruka nije vrzmala nad jarkocrvenim dugmetom na mojoj konzoli
koja će odaslati sve nuklearne projektile koje sam držala zabravljene pod ključem.
- Toliko te boli istina?
- Ne, šala me boli toliko. Sve to je samo jedna velika šala, kako ne shvaćaš. - Dahtala
sam, ne uspijevajući dobiti dovoljno zraka u mozak. Osjećam vrtoglavicu. Vrti mi se. Zašto
mi se vrti?
Mišići njegovih ruku neznatno su se napeli. - Ne, čini se da ne shvaćam. Objasni mi. -
Skrenuo je na prašnjavu cestu na čijem je završetku bio moj Smart.
Lijeva mi je ruka poletjela uvis i počela sam mahati njome kao da nešto sjeckam dok
sam objašnjavala. Svakako je morao shvatiti, jer eksplodirat ću ne shvati li. Sve više i više
sam povisivala ton koji je sa svakom rečenicom dostizao sve histeričnije i histeričnije
razmjere. - Dobro, Mack... evo ti pa slušaj. Prije dvije godine nogirao me tip i bila sam
ranjiva. Previše sam popila kad sam srela tebe koji si bio posve... svoj... i zanijela sam se.
Oboje smo se, pretpostavljam, zanijeli, jer ni ti nisi od onih koji baš prave velik otklon od
svojega plana. Kada sam se sljedećeg jutra probudila, nije te bilo i otišla sam kući. Dobro?
Shvaćaš li sada? Život se za oboje nastavio, nije samo moj. Počela sam se viđati s
Bradleyjem, a ti s Hannom, i evo nas sada tu gdje jesmo. Poslije dvije godine, trebamo
razvod.
Duboko sam uzdahnula i otpuhnula, nastojeći se djelomično osloboditi stresa. Imala
sam osjećaj da će mi se glava rasprsnuti.
- Bojim se da ti nedostaje dio priče, vijećnice. - U riječima mu se pomalo osjećao
prizvuk seoski otegnuta govora, što je u meni budilo želju da ga snažno tresnem po glavi.
- Ne bih rekla - odgovorila sam kroz stisnute zube.
- Znam to. - Telefon mu je zazvonio. Uzeo ga je i namrštio se kad je pogledao na zaslon.
Odložio ga je na sjedalo, ne obazirući se na nj. Spustila sam pogled i ugledala Hannino ime.
- Zašto se ne javiš? Cura ti je. Imam dojam da joj se neće svidjeti da je tek tako otpiliš.
- Nije mi cura. Ne znam tko ti je to rekao, ali vjerojatno tu osobu ne bi više trebala
slušati.
- Hannah mi je to rekla, a činjenica da živiš s njom to je samo dodatno potkrijepila.
Otpuhnuo je. - Posve sigurno ne bi nikad trebala slušati Hannu. Osim toga, ne živim s
njom. Ona živi sa mnom... privremeno... jer činim uslugu prijatelju, ali danas je tomu kraj.
Spakirala je sve stvari i spremna je za odlazak.
Gorko sam se nasmijala. - Mislim da si joj tu sitnu činjenicu zaboravio spomenuti.
Znaš, zaljubljena je u tebe.
- Glupost. Zaljubljena je u ranč moje obitelji, u naš novac, moj kamionet i posve
moguće mojega malog bracu, ali nije zaljubljena u mene.

~ 143 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- Da jest, bi li izišao s njom?

- Dođavola, ne bih. Nije moj tip.
Bilo mi je teško povjerovati u to, jer Daisy Duke bila je tip koji se sviđao svakom
seoskom mladiću, a ona joj je uvelike nalikovala. - Koji je onda tvoj tip žene ako ne Daisy
Duke?
Trebalo mu je nekoliko trenutaka da odgovori. - Tvrdoglava. Pametna. Lijepa.
Zabavna. Dobra u ajncu. Možda nešto malo konzervativnija od Hanne Banane. - Pogledao
me, vragolasto se osmjehnuvši. - Volim malo tajnovitosti kod svojih žena. Mislim da riječi
pjesme najbolje govore: Na ulici dama, čudovište u krevetu.
Snažno sam ga lupila po ruci. Lice mi je gorjelo. - Prestani, nisam tvoj tip. Osim toga,
nigdje nisam čudovište.
Uzeo je moju ruku u svoju, koja je bila topla, i privukao je uz nogu. - Jasno ti je da sam
ja tvoj tip.
- Ne, nisi. - Pokušala sam izvući ruku, ali čvrsto me držao.
- Naravno da jesam. Obrazovan sam, usmjeren na posao, seksi... sama si to rekla i ne
pokušavaj sada to poreći... mogu te navesti da vrištiš onako kako nitko drugi ne može. -
Podigao je moju ruku i stavio je na svoju nogu, vrlo blizu međunožju.
Snažno lupajući u prsima, srce mi je prijetilo da će iskočiti, navodeći me da se osjećam
kao da ću svake sekunde početi dahtati poput psa. Kontroliraj se, Fido. Pa to je samo
muškarac.
Ovaj put sam ustrajnije povukla ruku pa ju je pustio. - Seks nije ljubav. Ne zavaravaj
se ako tako misliš. - Sjećanja na moju majku bljesnula su mi pred očima. Uvijek je sanjarila
nakon što bi noć provela u spavaćoj sobi sa svojim dečkom, ali njega to nije priječilo da joj
poslije odvali šamar.
- Ali ti nisi ona, Andie. Ti nisi tvoja majka.
- Prestani! Ne spominji mi je! - Moje riječi odjekivale su unutrašnjošću kabine
kamioneta i odzvanjale mi u ušima. Lice mi se žarilo od srama zbog toga što sam izgubila
živce. - Oprosti zbog vikanja. Samo... ne spominji nju, molim te. Ona je apsolutno
zabranjena tema.
- Meni se čini da bi ti bilo bolje da govoriš o njoj nego da se pretvaraš da ne postoji,
ali neću to više zasad spominjati. - Ispružio se i položio ruku na moju, milujući mi palcem
bočni dio ruke. - Uzeo sam nam nešto pa možemo kratko na jahanje poslijepodne.
- Na jahanje? Kamo? - upitala sam, kad mi je osjećajima zavladala sumnja. - Ne želim
ni na kakvo jahanje s tobom. - Riječi su bile izgovorene, ali osjećaji ih nisu podržavali.
- Malo gore u brda. Mislim da nam je potrebno malo privatnosti pa možemo o svemu
tomu porazgovarati i sve razjasniti. Znam da imaš svoj životni plan kojega se držiš i sve
to, stoga nema više razloga za odgađanjem.
Nisam mogla razlučiti ruga li se on to meni. - Čudi me da sam te one večeri srela -
rekla sam.
- O, doista? A zašto?
- Zato što bih se dala kladiti da bi s tim svojim pokeraškim licem mogao zaraditi više
novca za pokeraškim stolom nego za stolovima za kojima se igra ajnc.
Osmjehnuo se. Udar privlačnosti koju sam osjetila spustio se niz prsa do prostora u
međunožju. - Povremeno zaigram poker, ali uvijek se najprije malo zagrijem ajncom. -

~ 144 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Potapkao me po ruci prije nego što je ponovno vratio ruku na volan. - Mogu ti reći da mi
je drago što sam ga one večeri igrao.
Nisam ništa rekla. Nisam bila sigurna je li mi promijenio život nabolje igrajući ajnc te
večeri ili me osudio na život pun očaja.

~ 145 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

TRIDESET DRUGO POGLAVLJE

Sjedila sam na trijemu i čekala Macka da dođe do ulazne strane. Rekao mi je da ide
po naš prijevoz. Bila sam naslonjena na jedan od stupova koji su podupirali krov trijema,
stojeći na stubi. Misli su mi lutale, dok mi je hladan povjetarac mrsio kosu, škakljajući me
po licu.
Nisam se mogla sjetiti kada sam posljednji put sjedila na suncu i pustila mislima da
odlutaju. Bilo je lijepo pa sam zato poželjela da se Mack ne vrati tako brzo. Trenutačno bih
bila spremna dati silan novac za čaroliju kojom bih zamrznula vrijeme, samo da mogu
nekoliko trenutaka tu tako sjediti i disati, ne brinući se ni o Bradleyju, ni o Hanni, a ni o
svojoj budućnosti. Sve je to bila jedna velika zavrzlama.
Vrteći u mislima ono što mi je Mack rekao u kamionetu, pomoglo mi je povezati konce
onoga što se dogodilo u Las Vegasu. Nije baš sve imalo smisla, ali nešto ipak jest. Očito,
prva stvar koja je bila pogrešna bio je moj potpuni nedostatak samokontrole. Mackova
seksualna energija bila je poput magneta koji me privlačio i navodio da činim gluposti i
zaboravim na svoje planove te na sve ostalo što sam žrtvovala kako bih prošlost ostavila
iza sebe i ostvarila svoje ciljeve. Sama pomisao na odbacivanje nečega što sam cio život
stvarala smrtno me prestrašila, kao da zauvijek lebdim na vjetru bez ikakva smjera...
potpuni nedostatak kontrole. Povrh svega toga, za manje od šest sati Mack me nekako
uspio uvjeriti da sve svoje osobno smeće istresem njemu na ramena, da ga on nosi uokolo.
Kosturi koje sam nekada skrivala u svojim ormarima izišli su sada plesati u vruću noć u
Las Vegasu.
Unatoč svemu tomu, i dalje se pretvarao kako biti u braku sa mnom nije najgore što
mu se dogodilo u životu. Rekao je onu riječ koja počinje s V usred seksanja pod tušem, ali
ta izjava ne može se uzeti zaozbiljno. Dakle, nije bio zaljubljen, ali nije ni žurio razvesti se
od mene. Ali što je onda zapravo htio?
Blag osmijeh preletio mi je preko usana. To da me voli bilo je previše smiješno uopće
smatrati dijelom svoje stvarnosti. Ljudi se ne zaljubljuju u neznance. Neznanci su mogli
biti bilo tko i bilo što, s beskrajnom količinom užasne prtljage koju nitko nikada ne bi
poželio ponijeti. Kako je mogao znati da nisam serijski ubojica, majka osmero djece ili već
udana? Nije mogao. Pametni ljudi poput nas ne čine gluposti poput danonoćnih vjenčanja
u kapelici u kojoj ih vjenčava tip po imenu Elvis. To čine samo oni neodgovorni, koji
nemaju što izgubiti.
Je li tako?
Uzdahnula sam, crtajući srce u prašini pokraj sebe. Osvrćući se i sagledavajući
situaciju s ovoga trijema, nisam više sigurna da sam tada imala puno toga za izgubiti. Prije
dvije godine svježe me napucao Bljuvotina Luke, borila sam se za priželjkivano mjesto s
manje odgovornosti u odvjetničkoj tvrtki koja je isisavala život iz mene i bila spremna reći
zbogom svojim prijateljstvima zbog novoga tipa. Nije se baš činilo nečim čemu je trebalo
težiti.
Sve moje grandiozne ideje o tome tko sam raspale su se kad sam iz izvoda iz matične
knjige odsjeka savezne države Nevada primila taj dokument. Očito pametni i odgovorni
ljudi katkada naprave glupost pa se, recimo, vjenčaju u kapelici u kojoj je vjenčanje
moguće obaviti dvadeset četiri sata na dan, gdje ih vjenča tip po imenu Elvis. To, ili sam
deset puta gluplja nego što mislim.
~ 146 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Nije problem bio toliko u tome što sam to učinila, nego to što sam se prvi put otkad
sam sve to shvatila zapitala što je bilo gore: udati se za neznanca u Las Vegasu ili režirati
svoj život i očekivati da ću na kraju izvedbe biti sretna. Život mi je bio poput igrokaza s
glumcima, prizorima i stihovima koje sam sama napisala, sa sretnim završetkom ˝i tako
su živjeli do kraja života˝ koji nisam mogla ni vizualizirati. Umjesto da radim prema
cjelovitoj viziji sreće, imala sam spuštenu glavu i kretala se prema... ničemu. Prema
velikom oblaku dima kroz koji ništa nisam mogla vidjeti. Neprestano sam u vlastitoj glavi
ponavljala tu mantru uspjeha, uspjeha, uspjeha... ali, gdje je bila sreća? Gdje je bila ljubav?
I zašto to prije nisam shvatila?
Dok sam sjedila na trijemu pokušavajući zamisliti sebe kao sredovječnu ženu,
uspijevala sam u misli samo prizvati sliku sredovječnog Macka kako sjedi za kuhinjskim
stolom meni sučelice i smješka se na svoj karakterističan način. Osvrćući se sada na plan
koji sam bila postavila za sebe, nije mi se činio samo glupim, nego i dosadnim. Praznim.
Sigurnim, ali na kraju i vrlo, vrlo opasnim, zbog toga što je mogao uzrokovati da stvarnu
sebe potpuno izgubim. Tko sam postala? I što to ima u tom smiješnom, prašinom
prekrivenom i zmijama nastanjenom utočištu što me navodi da ponovno preispitam cijeli
svoj život?
Možda me na kraju krajeva zmija ipak ugrizla. Može li otrov učiniti čovjeku takvo što?
Pogledala sam stražnji dio gležnjeva da vidim postoji li na njima izdajnička rana s dvije
rupice od zmijskog ugriza.
- Spremna? - Odozdo iz dvorišta do mene je dopro Mackov glas.
Trgnula sam se iz razmišljanja i zagledala u nj i njegovo prijevozno sredstvo. Kad sam
konačno uspjela progovoriti, slabašnim sam glasom izgovorila: - Nema jebene teorije,
Mack. - Odmahnula sam glavom. - Oprosti na psovci, ali to neće ići.
Nacerio se, držeći u ruci dva kompleta uzda. - Naravno da hoće. Bit će sve u redu. Priđi
da ti mogu pomoći podignuti nogu. - Stajao je između smeđega konja crne grive i svijetloga
konja lijepe grive boje bijele kave.
Nije me zanimalo koliko je ona ili ono lijepo... neću jahati na tome. - Podigni ti sebi
nogu. Nikamo ja ne idem jašući. Ta čuda grizu. Dovezi nešto na četiri kotača, kako li to već
nazivaš.
- Ne mogu. Nestalo benzina. - Nastavljao se smješkati, očito vrlo zadovoljan samim
sobom.
Nisam se obazirala na ljepotu njegova osmijeha, ne dopuštajući da me zbog svoga
šarma odvede u smrt. - Lažeš. - Ušutkala sam ga pogledom.
Nestalo je cereka na njegovu licu i zamijenio ga je janjeće nedužan izraz. - Ne, suh do
kraja, nema ni kapi. Hajde, doveo sam ti staru ragu. - Pokazao je bradom prema smeđem
konju. - Ne može te zbaciti sve i da hoće, a vjeruj mi, neće ni poželjeti. Osim toga, ne grize.
- Pridigao je lakat dodirnuti zube svijetle kobile, koja je sagnula glavu prema njegovu
struku. Nije se doimalo da je kobilu ozlijedio, ali dobro je učinio spriječivši njezine
pokrete.
- Ha? Ta te upravo pokušala ugristi! - Neznatno sam ustuknula, pobrinuvši se za to da
imam prostora za manevar ako poslije krene na mene. Kobila je bila golema i nadvijala se
nad Mackom, koji je i sam bio vraški visok.
- Priznajem da je ova živahna, ali nju ću jahati ja, a ti ćeš jahati njezinu mamu pa neće
biti nikakvih problema. Zaklinjem se - rekao je - prekriživši ruke na prsima.
- Srce ti je na drugoj strani.
~ 147 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- Znam - rekao je namignuvši pa podigao prekrižene prste. - Na sve sam mislio, za

svaki slučaj.
Zinula sam u čudu zbog ležernosti kojom je odagnao moje duboko uvriježene
strahove. - Čuj, ne moraš me konjem ubiti.
Moraš mi samo potpisati papire. - Kada me upitno pogledao, objasnila sam. - Ljudi
svakodnevno pogibaju jašući.
- A ne, ne na mojim konjima. - Ispružio je ruku. - Hajde, suprugo. Pođi na kratko
jahanje sa mnom. Pokazat ću ti što će ti sve nedostajati kad se vratiš na Istok i ostaviš me
ovdje slomljena srca.
U tom trenutku srce mi se mrvicu rastopilo i bila sam prilično sigurna da mi se više
nikada neće ohladiti. Ne samo zbog toga što je rekao, nego zbog načina na koji je to izrekao.
S lakoćom je balansirao između snažnog seksi kauboja i ljubavnika meka srca, što je kod
mene izazivalo vrtoglavicu. Možda sam bila čak pomalo opijena ljubavlju.
Ustala sam, razdražljivo ga uhvatila za ruku i mrko pogledala, dajući sve od sebe da
ne potpadnem pod njegov šarm. - Nećeš biti slomljena srca, glupane glupi.
- Položio je ruke na moj struk, sagnuo se i priljubio usne uz moj vrat i uho. - Već je
ranjeno. - Potom me iznenada podigao, natjeravši me da vrisnem od straha.
Konj na kojega me stavljao nije ni okom trepnuo, ali onaj drugi odskočio je u stranu,
frkćući prema nama. Iz svoje nove perspektive, s konja sam, kao s dvokatnice, uspjela
zapaziti da je onaj svijetli konj vrlo uznemiren.
- O, moj Bože - zacviljela sam, zaboravljajući sve ostalo. - Na konju sam! - Mišići moje
stražnjice bili su jako napeti i cijelo moje tijelo postalo je za desetak centimetara više.
Cijelu me oblio znoj i srce mi je počelo dvostruko brže kucati.
- Samo se opusti - rekao je, namještajući stremen u koji mi je stavio stopalo kad ga je
namjestio. Prošao je na drugu stranu konja, učinivši to isto i tamo. - Nježna je poput
djetešca. Ništa nećeš morati činiti. Samo će ići za mojim konjem, kamo god on išao.
Preostaje ti jedino uživati u pogledu.
Prezrivo sam otpuhnula. - Uh, dobro. - Drhtale su mi ruke i bedra.
Ponovno je prišao do moje lijeve strane i stavio mi uzde u ruku, položivši prste na
moje. Piljio je u mene dok mi je na brzinu davao upute. - Želiš li ići ulijevo, samo ovako
zamahni rukama. - Zategnuo je kožnatim uzdama nalijevo. - Žvale na uzdi i orma oko vrata
i glave dat će joj do znanja što želiš. Želiš li poći udesno, uzmi uzde i učini ovo... vidiš? -
Učinio je suprotno, pokazujući nad konjskim vratom, pričekavši da potvrdno kimnem
prije nego što nastavi. - Kada se želiš zaustaviti, samo nježno povuci natrag. Nemoj
prejako... ima osjetljive žvale. Probaj ne podizati uzde previše uvis, drži ih u razini struka.
Kada želiš da pođe, olabavi uzde i potakni je, stegni nogama ili zacokći i ona će krenuti.
- Mislim da si rekao kako ću samo trebati ići za tobom i kako ništa neću morati činiti.
- Znoj mi se slijevao niz bočnu stranu i leđa. Vrućina nije imala nikakve veze s tim. Bila je
to ona poznata stara inačica paralizirajućeg straha.
- Dajem ti upute za svaki slučaj - objasnio je.
- Za kakav slučaj? - Ton mojega glasa bio je poprilično visok, ali nisam ga mogla
kontrolirati.
Odgovorio mi je tek kad je zajašio konja. - Za slučaj da me moj konj zbaci te da padnem
na tlo i ostanem bez svijesti.
- Što?!
~ 148 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Nacerio mi se i oštro potegnuo uzde ulijevo, potičući svojega konja i obraćajući mu se.
- Idemo, ljepotice.
Zabavila sam se gledajući za njim, potpuno nespremna slijediti ga na svojemu konju.
Zanjihao me u stranu, a potom unatrag pošavši za Mackovim konjem. Morala sam čvrsto
zgrabiti rog sedla koji je stršio ispred mene kako bih ostala sjediti. Uzde su mi pale na
kobilin vrat i u velikim omčama labavo visjele sa strana.
- Izgubila sam stvarčice. - Nisam nalazila prave riječi u panici.
- Što misliš pod tim stvarčice? - doviknuo je, ne gledajući.
- One kožnate! Uzde!
- Podigni ih.
Smrtonosnim stiskom jednom rukom pridržavala sam se za sedlo, dok sam drugu
ruku ispružila dograbiti čvor u kojem su se sastajala dva tanka remena. Čim sam ih
uhvatila, povukla sam uzde prema sebi, nestrpljiva da nad konjem postignem kontrolu.
Konj se zaustavio.
Uspaničila sam se gledajući kako Mack sve više i više odmiče naprijed, zabrinuta da
će moj konj potrčati sustići ih i da ću ljosnuti na stražnjicu. Vjerojatno ću pasti ravno na
zmiju, i to dok se bude sunčala otrovnih zuba okrenutih nagore. Cijelo moje tijelo postalo
je napeto od silnoga straha, poput daske u ljudskom obliku.
Konj je zarzao i počeo uzmicati.
Još malo sam potegnula uzde, pokušavajući ga zaustaviti, ali nije me slušao. Nastavio
je ići brže, i to u pogrešnom smjeru.
- Mack! - vrisnula sam. - Prekinute su, što li? Nešto ne valja. Ide suprotno. Ide u
suprotnom smjeru. Kako ga navedeš da ide u pravom smjeru?
Zakrenuo se na sedlu i nasmijao.
Bila sam rastrzana, ne znajući hoću li se nasmijati zajedno s njim ili zaplakati. Drhtalo
mi je cijelo tijelo. Čak i usne.
- Prestani mu stezati stegna i olabavi uzde. Govoriš mu da ide unatrag, dajući mu
zbunjujuće upute.
Smjesta sam odmaknula noge od kobile i raširila ih kao vesla na havajskom kanuu.
Ponovno sam spustila uzde na njezin vrat i objema se rukama uhvatila za rog sedla. Bila
bih odmah skliznula i spasila se od noćne more jahanja te zvijeri da sam mislila da se mogu
prizemljiti, a da pritom ne poginem.
Konj je ležerno pošao naprijed, do mjesta na kojemu je čekao Mack. Moja pozamašna
stražnjica bila je odignuta od sedla zahvaljujući vrlo napetim mišićima na obje polutke
stražnjice.
Neko vrijeme nije mogao ni disati od smijeha, dok sam se ja, naprotiv, preznojavala
od vrućine i bila razdražljiva, pitajući se što mi je bilo da poslušam tog kretena i popnem
se na to čudovište, kad sam prokleto dobro znala da je to što činim pogrešno. Mack je,
samo ako poželi, svojim šarmom mogao navesti i zmiju da ga ne ugrize. - Možemo li se
sada vratiti? Mislim da sam se nagledala dovoljno krajolika.
Mack se nagnuo prema meni i dograbio uzde mojega konja, privukavši ga uz svojega.
- Priđi, ljepotice - rekao je, prebacio ruku oko mojega vrata i privukao me. Prignuo se i
poljubio me ravno u usta.

~ 149 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Zakmečala sam uz njegove usne, previše strahujući da bih mogla pasti i ne uživati u
njihovoj toplini.
- Imam te! - rekao je, obujmio me rukom oko struka i ustabilio. Moj konj se vrpoljio
pod sedlom, ali nije se udaljio.
Dopustila sam mu ovaj put da me kratko poljubi prije nego što sam ga odgurnula od
sebe. Rado bih da to nisam morala učiniti.
- Past ću zbog tebe - rekla sam, odgurujući ga. Osmjehnuo se, oči su mu isijavale
srećom. To me navelo da pomislim na sladunjavost i ranjivost, ono što nikada ni prema
kome nisam pokazivala, ono što sam iz svojega repertoara odavno bila izbacila. Hrabriji je
od mene.
- Mislim da ćeš se ponašati posve prirodno u sedlu - rekao je naposljetku.
Pokušala sam ga udariti, ali bio je predaleko. - A ja mislim da ću te ubiti kad konačno
siđem s ovoga. Nadam se da brzo trčiš.
- Uzela sam uzde s konjskoga vrata i ruke mi nisu više onako jako drhtale dok sam ih
držala.
- Je li to obećanje? Ako jest, mogu posebno sporo trčati, tako da me dostigneš. -
Namignuo je i zacoktao jezikom, potaknuvši svojega konja naprijed i ponovno me ostavio
iza sebe. Obratio mi se, bez osvrtanja. - Uzmi za labavi dio uzda, ali ne potezi ih. Stavi nožne
prste u stremen, ali ne stišći konja nogama. Pretvaraj se da si opkoračila balvan. Nađi
ravnotežu.
- Opkoračila balvan - promrmljala sam tiho sama za sebe. - Zašto ti ne opkoračiš
balvan, glupane? - Skupila sam uzde i zamislila se kako jašem preko glupog balvana, preko
neke glupe uzburkane rijeke, dopuštajući svojim glupim stopalima u mokasinama da
slobodno vise.
Konj je pošao naprijed umjesto natrag i nakon nekog vremena bila sam iznenađena
shvativši da mu je korak postao smiren i opušten. To ljuljuškanje je svojom čarolijom
djelovalo na mene, snižavajući mi krvni tlak i raspršujući slike smrti koje su mi se gomilale
u mislima. Duboko sam udahnula i izdahnula, otpustivši svu onu napetost koja se u meni
nakupila. Kada mi se guzovi više nisu morali pretvarati u stijenu, smjestila sam se niže na
sedlo i shvatila da je jahati konja baš ugodno.
Vijugali smo između stabala i hrpa kamenja, postojano se uspinjući prema obližnjem
planinskom lancu. Sjedeći na povišenju, na visokom konju, mogla sam vidjeti sve ono što
mi je priječilo vid dok sam pješačila. Pogled koji se pred nama prostirao bio je poput
impresionističke slike, naslikane u posve prirodnim nijansama zelene, smeđe i plave.
Nijedno od nas dvoje nije progovaralo, zbog čega se zvukovima Divljeg zapada bilo
lakše probiti i prevladati nad mojim obično riječima obuzetim mislima: krik jastreba,
vjetar koji puše kroz granje, škripanje i pucketanje kože na sedlu, odjek konjskih kopita
preko kamenja i krckavi ostaci biljaka... fiju, klop, fiju, fiju, škrip, krc... fiju, klop, klop, krc.
Lavež je najavio dolazak jednog od rančerskih pasa koji je protrčao pokraj nas i preuzeo
vodstvo na stazi.
Ponovno su mi se vratile Maeveine riječi o tome kako je voljela puštati muškarcima
da voze da bi mogla uživati u krajoliku. .. i kako je Baker City jedno od najljepših mjesta na
kugli zemaljskoj. Tada se u sebi nisam slagala s njom, ali zato sada jesam. Znala sam da joj
se nikada više ne bih usprotivila. Mjesto je nedvojbeno bilo divlje i neukroćeno, ali ta divlja
ljepota bila je nešto što nikada prije nisam vidjela u životu, živeći u gradovima, a potom u
predgrađima. Veličanstveno, bila je riječ koja mi je pala na pamet dok sam pogledom
~ 150 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

prelazila po krajoliku oko sebe. Mjesto duhovnosti. Imalo je smisla to što su se Indijanci
odlučili smjestiti u tom dijelu zemlje. Iz nekog razloga osjećala sam se uistinu povezana sa
zemljom.
Bilo je ludo tako se osjećati kad sam u duši bila gradska djevojka, ali ne bi mi koristilo
to poreći. Onaj iracionalni osjećajni dio mojega mozga mogao bi tvrditi da sam pretrpjela
živčani slom zbog propalih planova za vjenčanje ili zbog posljedica koje su me kod kuće
čekale, ali onaj posve djelotvorni racionalni dio mozga u meni, kao i moje srce, govorili su
mi istinu: da ovo mjesto nije bilo samo grad na zemljovidu. Bilo je dom... mjesto na kojemu
ste mogli biti svoji i okružiti se ljudima koji su vas voljeli, poštivali i smijali se s vama.
Uz tu spoznaju došlo je i shvaćanje da ne možeš cijeniti ljepotu nečega dok sam to ne
doživiš. Nikakva količina riječi ni slika neće izvesti taj trik i nikakva količina planiranja ne
može uzrokovati da se to dogodi. Katkada moramo poći onamo kamo nas vjetar nosi i
vidjeti kamo nas je to odvelo.
Uzdahnula sam, osjetivši istodobno sreću i sjetu. Vjetar me odnio u Baker City, u
saveznu državu Oregon. Boraveći tu našla sam mjesto na svijetu na kojemu sam prvi put
u životu otkrila mir. Ali taj raj bio je nastanjen jednom od najvećih pogrešaka koje sam
ikada učinila u životu i zbog toga ću morati otići.
Bilo je previše negativnosti upletenih u tu situaciju da bih uopće razmotrila ostanak:
vjenčanje u pijanom, pomračenom stanju uma, koje je pune dvije godine bilo zanemareno,
djevojka konobarica koja možda nije bila djevojka, ali se zasigurno činilo kako misli da
jest, bijesni mlađi brat koji je za svoje propale planove oko vjenčanja svaljivao krivnju na
Macka ili mene, ili to možda nije činio, te činjenica da sam sve što mi leži na srcu rekla...
neznancu, kojemu sam o sebi ispričala pojedinosti koje sam više od deset godina nastojala
zaboraviti. Bilo je beznadežno.

~ 151 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

TRIDESET TREĆE POGLAVLJE

Nešto si previše tiha tamo otraga. O čemu razmišljaš? Mackovo pitanje prenulo me iz
snatrenja i podsjetilo na to da sjedim malo previsoko iznad zemlje. Tijelo mi je nekoliko
trenutaka ostalo u grču prije nego što sam se ponovno pribrala. - Ni o čemu. - Bolje ne
započinjati tu temu. Istina katkada jednostavno ne treba izići na vidjelo. Problem je bio u
tome što sam imala osjećaj da bih, sakrijem li istinu od svih, sakrila i sebe, a nisam baš
obožavala tamu.
- Nimalo ti ne vjerujem. Imam osjećaj da uvijek o nečemu razmišljaš.
- O čemu ti razmišljaš? - upitala sam, pokušavši razgovor vratiti na sigurnije teme.
Osvrnuo se nakratko prema meni. - O tome koliko te silno želim ponovno vidjeti golu.
Zarumenjela sam se. - Uozbilji se.
- Ozbiljan sam. - Okrenuo se naprijed pa sam ponovno gledala u njegova široka leđa.
- Ne razmišljam samo o tome, ali to mi je pri vrhu popisa.
Uzdahnula sam, s obzirom na to da sam i ja njega ponovno željela vidjeti golog, i to za
promjenu na danjem svjetlu, ali to bi bilo glupo. Seks bi samo dodatno zakomplicirao
stvar. - Nećemo to više činiti, slažeš se? Oba puta kad smo to učinili bila su pogrešna.
- Oba puta? Čovječe, ne ide ti baš matematika, ide li?
- Što ti to znači?
- Pa, prema mojoj matematici bilo ih je pet ili šest. Nije da ih brojim.
- Što? Lud si. - Pitala sam se što li sam još zaboravila o toj noći osim onoga dijela
vjenčanja kod Elvisa.
- Vjeruj mi, takvo što ne zaboravljam.
Prezrivo sam otpuhnula. - Dobro. S koliko si žena bio? Naglo se okrenuo i nacerio. -
Ljubomorna si?
- Nisam. - Možda. Jesam.
Slegnuo je ramenima. - Nisam s mnogo. Izbirljiv sam.
- Teško mi je povjerovati u to.
Zaustavio je svojega konja. Moj konj nastavio je dalje, sve dok nije stao uz njegova.
- Istina - rekao je sada već ozbiljnijim tonom. - Ne spavam sa svakom.
- Spavao si s Hannom. - Bio je to pucanj naslijepo, ali bez daha sam očekivala njegov
odgovor.
- Ne, nisam. - Zvučao je uvrijeđeno. - Tko ti je to rekao? Nikada nisam spavao s tom
djevojkom niti ću spavati.
Slegnula sam ramenima. - To sam čula negdje u gradu.
Vilica mu je bila čvrsto stegnuta kada se zagledao daleko ispred svojega konja.
Pomislila sam da bih, sada kad sam ga već uzrujala, mogla nastaviti.
- Spavao si s Ginny. - Još jedan pucanj naslijepo. Ali ovaj je išao ravno u srce.
Mack je podbo konja koji je potrčao, ostavivši mene i mojega konja iza sebe. Očito mu
se to nije svidjelo jer je potrčao odmah za njima. Nije bio tako brz, ali tempo je bio dovoljno
ubrzan da me pretvori u ljudsku kokicu na sedlu. Stražnjica mi je opetovano tupkala po

~ 152 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

kožnatom sjedalu proizvodeći najneugodniji zvuk... pljas, pljas, pljas, pljas! Sa svakim
odzvanjajućim tupim udarcem čuo se moj povik: - Uh-oh-ah-uh-ah-uh-uhhhh! Mack!
Čekaj-uh-ajoj-uh-jjjjjoj! - Zubi su mi cvokotali kad sam prestala govoriti, zadajući mi
glavobolju.
Stražnjica mi je pljaskajući pljas-pljas-pljas odskakivala po zavojitoj stazi, kroz
pokrov stabala, nakon čega smo izbili na zasljepljujuće jarku livadu punu divljeg cvijeća
prije nego što smo naposljetku usporili. Mack je ponovno stajao mirno. Njegov konj bio je
na rubu polja. Skliznuo je s leđa konja i počeo razvezivati pakete koji su bili privezani za
stražnji dio njegova sedla. Moj konj približio se njegovu, a potom naglo spustio glavu,
istrgnuvši uzde iz mojih ruku.
Piljila sam u nj, pitajući se je li doista spavao sa zaručnicom svojega brata. Zapravo,
nisam zaozbiljno mislila da je to istina i ne znam zašto sam to rekla. Ali zbog njegove
reakcije postala sam dvostruko znatiželjna, što me navelo da se zapitam jesam li ga
pogrešno procijenila. Nije se doimao tipom koji bi učinio takvo što... onako kako sam to
učinila ja spavajući s njim dok sam bila zaručena za Bradleyja. Bože, kako sam grozna.
Zašto bi želio biti sa mnom? Zato što i on vara? Zbog nekog neobičnog razloga bilo mi je zlo
pri samoj toj pomisli. Željela sam da bude bolja osoba od mene.
- Možeš sjahati ako želiš - rekao je, ne pogledavši me.
- Voljela bih - odgovorila sam ironično.
Prestao je razvezivati pakete i zagledao se u mene smrknutim pogledom. - Pa što te
sprječava?
- Smrtonosan pad s ove dvokatnice. - Pogledala sam napadno prema tlu.
Ponovno se prihvatio raspakiravanja, nimalo se ne obazirući na mene. Stiskala sam
zube dok sam gledala kako izvlači debelu deku, a potom i nekoliko smeđih vreća u kojima
je bilo nešto što nisam mogla vidjeti. Doimalo se poput piknika u kojemu bi bilo mnogo
bolje uživati na tlu.
Moj konj načinio je nekoliko koraka naprijed. Glava mu je bila sagnuta da može
čupkati travu. Mack je bio zauzet prostiranjem deke na koju je odlagao stvari. Neko
vrijeme pridržavala sam se za rog sedla i naposljetku odustala od čekanja na njegovu
pomoć. Nagnula sam se preko prednjeg dijela sedla dok sam se svom snagom pridržavala
za hrbat uz svoja prsa. Prebacila sam desnu nogu preko stražnjeg dijela konja i kliznula
niz njegovu bočnu stranu na tlo.
Iznenađujuće, dočekala sam se na noge, a ne na stražnjicu, što je bilo dobro, s obzirom
na to koliko me boljela.
Zašla sam u polje i ostavila ga iza sebe, osjećajući se pomalo izgubljenom i
usamljenom zbog pomisli da nije onako savršen kakvog sam ga u svojim mislima stvorila.
Kada sam napola ušla, zaustavila sam se i pogledala oko sebe. Leptiri su prolijetali među
laticama divljeg cvijeća u blizini mojih stopala. U obližnjim stablima cvrkutale su ptice.
Krilca maslačka ili nešto slično, meko i bijelo, lepršalo je zrakom. Moj osjećaj čuđenja bio
je potpun. Ako postoje vile, onda zasigurno žive na ovome mjestu.
Iza mene začulo se krckanje i šuštanje nečijih koraka, ali bili su dvonogi, pa se nisam
osvrtala. Mack se zaustavio pokraj mene i zajedno sa mnom zagledao u cvijeće.
- Donio sam stvari za piknik.
- Vidjela sam. - Grlo me boljelo od neisplakanih suza. Nisam željela plakati zbog tipa
koji nije odgovarao mojim nevjerojatno visokim standardima, iako mi je bio suprug.

~ 153 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- Nisam spavao ni s Ginny.

- Lijepo. Zbog Iana. - Vješto sam skrivala olakšanje koje sam osjetila, potiho i dugo
otpuhnuvši kroz nos. Nije bio osoba koja vara. Zašto mi je to bilo važno... meni koja sam
bila varalica... nije imalo smisla... Ipak, bilo mi je važno.
- Ali bio sam razlogom njihova prekida.
Okrenula sam se pogledati ga. Lice mu je izgledalo izmučeno.
- Što se dogodilo? - Umjesto da prema njemu osjetim bijes ili olakšanje, osjetila sam
sažaljenje. Bilo je očito da ga je to boljelo.
Spustio je pogled. Ruke su mu labavo visjele iz prednjih džepova. - Kada smo otišli u
Vegas i kada sam gotovo cijelu noć nestao s tobom, prilično sam razbjesnio dečke. Cijelu
su me noć tražili, što sam tek poslije doznao. Kada smo se vratili, po gradu se počelo pričati
da sam nestao i svi su pretpostavljali da sam bio s nekom ženom.
- Kakve to veze ima s Ginny?
- Doći ću do toga. - Uzdahnuo je, zagledan u daljinu. - Ginny je bila u trgovini u gradu
i načula priču kako je Ianova momačka večer propala jer je jedan od dečki nestao s nekom
ženom izazvavši veliku zbrku. Pitala je o kome su to govorili, ali nitko joj nije znao reći.
- Zašto?
- Zato što su mi se svi zakleli da će čuvati tajnu. Ispoštovali su to... šutjeli su... zbog
mene. Uglavnom šutjeli.
- Što? Oprosti, ali sad više ništa ne shvaćam. Govorimo li još uvijek o Ginny?
Duboko je uzdahnuo. - Da, na zaobilazan način, govorimo. Dogodilo se to da su me
dečki našli u predvorju, tamo gdje sam te čekao, i poslali me po naše stvari, pa smo se
vratili kući. Na povratku sam im sve ispričao i natjerao ih da mi se zakunu kako nikome
živome neće reći. Želio sam iznenaditi naše roditelje kad im te predstavim. - Na kraju mu
je glas postao grub.
- Ne shvaćam. Žao mi je, Mack. Znam da zvučim kao kreten, a tako se doista i osjećam,
ali mislim da mi neki dijelovi te priče nedostaju.
Pogledao me, izmučena izraza lica. - Ti se doista ne sjećaš?
- Ne, kunem ti se Bogom, ne sjećam se. - Stavila sam svoju u njegovu krupnu ruku i
nježno je držala. - Sigurna sam da nije zbog toga što doista to nešto nisam osjećala u
danom trenutku. Mislim da sam jednostavno... previše popila.
Potvrdno je kimnuo, odlazeći natrag prema konjima, povlačeći me nježno za sobom.
Pokušala sam izvući ruku, ali on ju je samo još čvršće stisnuo.
- Želiš li da ti ispričam priču onako kako je se sjećam? Od početka do kraja?
- Da - rekla sam. - Molim te, ispričaj mi, a ja ću je dopuniti svojim sjećanjima.
Iščekivanje da ću naposljetku doznati istinu bilo je sjajno, ali jednako tako velik bio je
i strah da ću čuti nešto što mi se neće svidjeti.

~ 154 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

TRIDESET ČETVRTO POGLAVLJE

Dođi sjedni k meni na deku pa ćemo porazgovarati dok budemo jeli ručak koji nam
je moja mama spremila.
- Oooo, spremila nam je ručak? Baš je slatka. - Nikada nisam koristila tu riječ za mame,
ali bilo je nečega u Maeve zbog čega je jedino ta riječ pristajala.
- Jako joj se sviđaš.
Osjećala sam se posramljeno zbog toga... navela sam je da me zavoli, a njezinu sinu ću
slomiti srce. - Kako joj se mogu sviđati? Uopće me ne poznaje.
- Mislim da vidi koliko mi je stalo do tebe, a njoj to puno znači.
Nisam na to imala odgovor pa sam šutjela. Poželjela sam da je to istina, ma koliko
nevjerojatno izgledalo.
Smjestila sam se na deku. Mack je privezao konje da i oni mogu jesti. Pridružio mi se,
legavši na bok do mene koja sam sjedila prekriženih nogu. Ubrala sam dugačku vlat trave
koju sam našla u blizini i njome se poigravala dok mi je pričao svoju priču. Bila sam
usredotočena na taj zadatak kako bi naše zajedničke trenutke iz prošlosti mogao ispričati
bez imalo osjećaja nelagode.
- Dobro, evo čega se sjećam. Sjedio sam i gledao svoja posla za stolovima za kojima se
igrao ajnc, pokušavajući zaraditi nešto novca, da ga darujem bratu kao vjenčani dar. On i
Ginny namjeravali su otputovati na Havaje, za što mu je trebala poprilično velika svota
novca od njegove ušteđevine.
- Čula sam to od tvoje mame.
- Bio sam na pravom putu da dođem do znatnijeg dobitka, kada je jedna lijepa
djevojka u uskoj haljini prišla i prolila piće na mene.
- Kriva. - Podignula sam prst nekoliko sekundi prije nego što sam ga spustila. Shvatila
sam kako mi se iz nekog razloga sviđalo da me naziva lijepom djevojkom u uskoj haljini.
- Nakon što sam neko vrijeme proveo s njom, nisam prestajao misliti na to kako bih
je u svakom pogledu želio bolje upoznati. Stoga smo otišli do njezine sobe, gdje sam baš
to i učinio. Upoznao sam je i prvi put u životu imao osjećaj da sam s nekim s kim se mogu
doista opustiti. S kim mogu biti. - Legao je na leđa i podmetnuo ruke ispod glave. - Zvuči
suludo to ovako glasno izreći, ali nejasno se sjećam kako sam, čim sam te ugledao kako
sjediš za stolom za kojim se igrao ajnc, pomislio da si prava djevojka za mene. - Nakrivio
je glavu pogledati prema meni pa sam i ja podignula lice kako bih se zagledala u nj. - Možda
čak i prije toga. Kada si prolila ono piće na mene... mislim da sam tada znao. - Ošinuo me
pogledom svojih prodornih plavih očiju i u venama sam osjetila vrelinu koja će mi zagrijati
cijelo tijelo.
- Pa to je suludo - rekla sam, pomalo zadihano. - To se ne događa u stvarnom životu.
- U mojemu se događa. - Vratio je pogled prema nebu. - No, bilo kako bilo, jako si mi
se svidjela i vodili smo ljubav, što je za mene bilo gotova stvar. - Neobično se nacerio. -
Potom smo ležali i razgovarali. - Zvučao je kao da sam u to ne vjeruje. - Sve što si rekla
doživljavao sam na doista dubokoj razini. - Ponovno me pogledao. - Možda će ti biti teško
povjerovati u ovo, ali obično s ljudima ne razgovaram na taj način.

~ 155 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Tužno sam se osmjehnula. - Imala sam taj dojam. - Godila mi je spoznaja da sam nešto
posebno u njegovu životu, ali nije mi se sviđalo da to bude samo privremeno. Više od svega
na svijetu bilo je grozno vidjeti san onoga što bi mogao biti i znati da moraš to napustiti i
zadovoljiti se s puno manjim od toga. Počela sam osjećati da je živjeti prema očekivanjima
drugih bio put uništenja moje duše.
- Odjednom sam osjetio snažan poriv... i... pozvao te da podeš sa mnom u pustolovinu.
Otišli smo u bar u kojemu sam s tobom besramno očijukao, a potom te upitao hoćeš li se
udati za mene.
Teško sam progutala. - To si pitao? Stvarno si me to upitao?
- Da, kleknuo sam pred tebe s cvijetom u ruci koji mi je neki tip prodao i sve to.
- O, Bože. Voljela bih da se mogu sjetiti tog dijela. - Imala sam osjećaj da ću zaplakati.
- Da... ispalo je prilično loše, ali nekako sam te ipak uspio uvjeriti da je to sjajan plan
pa smo se zaputili u kapelicu. Neko vrijeme morali smo čekati u redu i morao sam te
podsjećati na to da više nismo u hotelskoj sobi.
Spustila sam glavu i pokrila lice rukama. - Nisam sigurna da želim čuti taj dio.
- Zašto ne? Taj dio je najbolji. - Ponovno se cerio... uspjela sam to zapaziti po njegovu
glasu, ali nisam ga željela pogledati.
- Što sam činila?
- Nisi mogla skinuti ruke s mene. Desetak sam ti puta morao vaditi ruke iz svojih
hlača.
- O, Bože... nije ni čudo da si se poželio vjenčati sa mnom. - Pokušala sam spriječiti
zamisliti te slike, ali nije mi uspjelo.
Ispružio je ruku i odmaknuo moju kojom sam prekrivala lice. - Pridi bliže. Predaleko
si mi.
Ponovno sam naglo povukla ruku, iznova pokušavši sakriti lice. - Ne, ne približavaj mi
se. Previše mi je neugodno.
Uspravio se u sjedeći položaj i obujmio me, privukavši me k sebi, sve dok nisam
djelomično ležala pokraj njega, a djelomično na njemu. Nisam mu se nimalo opirala, nego
sam mu dopustila da me privije uza se.
- Nema te zbog čega biti sram. To mi je bila najbolja noć u životu, i to ne samo zbog
toga što me nisi prestajala zvati Kurati.
Nasmijala sam se. Nisam si mogla pomoći. - Ajme, na što sam se srozala.
- Psst, nisam ti još ispričao cijelu priču.
- Pa pričaj. Pokušaj preskočiti one dijelove u kojima se iznova i iznova ponižavani.
- Pokušat ću, ali to su bili zabavni dijelovi. Ostali dijelovi koji slijede tužan su dio priče.
Srce mi se stegnulo u prsima. - Pričaj mi.
Neko vrijeme nije progovarao, ali nisam ga požurivala. Bila sam zauzeta zamišljanjem
naše zajednički provedene večeri pa nije bilo potrebe da odmah nastavi s pričom.
- Gdje sam ono stao? - progovorio je naposljetku.
- Bili smo u redu u kapelici.
- Aha, to. Kada je na nas došao red, nismo imali prstenje. Ponudili su nam da kupimo,
ali rekla si da tebi ne treba. Izrekli smo zavjete, koje si ti smislila, a potom potpisali
dokumente.

~ 156 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- Želim li znati zavjete?

- Bili su vrlo kreativni.
- Ne, nemoj mi reći. Ne želim znati. - Nastojala sam spriječiti svoje potpuno
sramoćenje.
- Jesi li sigurna?
- Jesam. Ispričaj mi ostatak priče.
- U redu... Dakle, kad je vjenčanje okončano, napokon sam pogledao na mobitel i
ugledao pedesetak poruka koje sam dobio od svojega brata i njegovih prijatelja. Dok smo
ih čekali da dođu, razgovarali smo o onome što ćemo učiniti.
- Kako to misliš?
- Razgovarali smo o našoj budućnosti. - Ah!
- Namjeravala si se vratiti u svoju sobu, ostati s prijateljicama i nazvati me ujutro.
Željela si se urediti, valjda. Dati grudima da prodišu, mislim da te to također brinulo. Ja
sam se namjeravao pridružiti svojemu bratu, nekoliko sati prije odlaska, a potom ponovno
naći s tobom, ali dogovor je bio da se prije čujemo telefonom.
- A onda? Namjeravali smo biti bračni par koji živi razdvojeno? To mi baš ne zvuči kao
pametan plan ili scenarij čiji bih dio poželjela biti, čak ni bezumno pijana.
- Ni ja, ali u tom trenutku to je imalo savršenog smisla. Oboje smo pili i iako sam znao
što radim, možda sam se bio malo prepustio maštanju.
- Maštanju. Hmmm.
- Da. U svakom slučaju, otišli smo do hotela i ostavio sam te u tvojoj sobi rekavši ti da
se nađemo poslije u prizemlju. Kada sam sišao u predvorje, moj je brat već bio ondje,
bijesan kao ris. Bio je ljutit jer sam propustio cijelu noć biti s njim i njegovim kompićima,
a usto je izgubio sav novac na kockanju. Uzeli smo torbe s recepcije i on je otišao u zračnu
luku, a ja sam ostao u hotelu očekujući tvoj poziv.
Teško sam progutala. - Nisam te nazvala.
- Nisi - rekao je tiho. - Nisi me nazvala. - Čvršće me obgrlio.
- Koliko si dugo čekao?
- Do ručka. Nekoliko sati. Naposljetku sam nazvao onaj broj koji si mi dala, ali broj
nije bio tvoj.
- Nego čiji? - upitala sam zbunjena.
- Nemam pojma, javljao mi se neki tip po imenu Deacon.
- Luke Deacon? - priupitala sam potiho.
- Da. Tako nekako. Poznaješ ga?
- To mi je bivši. - Pogledala sam prema nebu i lice mi se ponovno zajapurilo. - O, Bože,
koji sam ja luzer. Greškom sam ti dala broj bivšega.
- Sigurna si da je to bila zabuna? - upitao je. Ponovno je gledao u mene. S lica mu se
nije moglo pročitati ništa.
- Naravno - rekla sam. Nisam bila sigurna ni jesam li samoj sebi povjerovala. Možda
sam se djelomično udala za nj zato što sam neposredno prije toga doživjela Lukeovo
nadasve hladno odbijanje. Na kraju krajeva, ništa nije bilo u većoj suprotnosti od odbijanja
nego prosidba. Kad već govorimo o osveti.

~ 157 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- Posljednji je zrakoplov polijetao pa sam morao poći. Popeo sam se do tvoje sobe
vidjeti što se događa, ali ondje sam zatekao samo čistačicu. Već si bila otišla.
- Pomislio si da sam te nogirala, je li?
- Otprilike. Najprije nisam želio povjerovati u to, ali nisi bila u svojoj sobi, dala si mi
lažan telefonski broj i kad sam naposljetku otišao do recepcije, potvrdili su mi da si se
odjavila. Nikada mi se više nisi javila. Nijednom me nisi nazvala. Vjeruj mi, poput jastreba
sam tjednima zurio u mobitel. Mjesecima.
Posegnula sam za njegovom rukom. - Candice, djevojka koju si upoznao i s kojom sam
bila u sobi, tog jutra mi je ispustila mobitel u zahod dok sam se tuširala. Moja SIM kartica
bila je uništena. Morala sam nabaviti novi mobitel i novu karticu pa sve prebaciti na nju s
računala na kojemu su bili pohranjeni podaci. Eto zašto nisam nazvala.
Podigao je moju ruku do visine na kojoj mu je bila u vidnom polju i poigravao se
mojim prstima. - Bi li me nazvala kad si se vratila. .. da ti mobitel nije ispao u zahod?
- Bih. Možda. - Morala sam o tome razmisliti nekoliko trenutaka. - Nisam sigurna.
Nisam se sjećala da smo se vjenčali. A kad sam se vratila... pretpostavljam da sam
započinjala život iznova, nastojeći ga vratiti na pravi put.
- Rekla si da imaš plan. One noći puno si pričala o tome.
- Da - gorko sam se osmjehnula. - Moj životni plan. Mislila sam kako je on odgovor na
sve, ali sada počinjem misliti da mi je uništio sve izglede da ikada više budem sretna.
- Pa samo ti je dvadeset sedam.
Neznatno sam mu odgurnula ruku. - Otkud ti znaš koliko mi je godina?
- Znam da si rođena četvrti srpnja i da misliš kako je sav onaj vatromet priređen u
tvoju čast. Jedinica si. Tvoja majka živi u Seattleu i u jednom razdoblju puno je vremena
provodila s muškarcima, zbog kojih si postala jako nesretna. Znam da ti je životni plan
poslužio da svoj život ponovno izvedeš na pravi put i kreneš u smjeru u kojem ćeš se dobro
osjećati.
Želudac mi se stisnuo od straha. Imati nekoga tko te tako dobro poznaje bilo je doista
zastrašujuće. Zašto je ipak bio još uvijek sa mnom? Zašto mi nije rekao da se gubim iz
njegova života? - Puno toga znaš. Sjećaš se puno toga. Znam da zvuči grozno, ali jedino što
mi je ostalo u sjećanju bilo je tvoje lice, kosa i šešir. O, da, i ta kopča na remenu koju si
nosio.
- Eto, bolje išta nego ništa. - Tužno se osmjehnuo pa sam poželjela samu sebe udariti
zbog toga.
- Luceo non uro - rekla sam, trudeći se naći nešto čime ću ga oraspoložiti i ublažiti bol
koju sam izazvala. - Sjetila sam se tih riječi. Kada sam ih ugledala na vratnicama tvojega
ranča, sjetila sam se buđenja u svojoj sobi onoga jutra bez tebe. Mislila sam da si me
napustio.
- Sjaj, ne gori. Nije li to istina?
- Kako misliš? Što to znači?
- Doslovno? Luceo non uro znači sjajim, ne gorim. Ali meni to znači da imam izbor.
Trebam uravnotežiti dobro i zlo, pobrinuti se za to da izbjegnem sve ono zbog čega mogu
izgorjeti i što mi može ostaviti ožiljak, ali prići dovoljno blizu vatri, osjetiti i doista
proživjeti život. Sve do susreta s tobom nikada nisam prigrlio tu zamisao. Prolazio sam
kroz život i jednostavno bio prisutan, ali nisam na pravi način osjećao ni bio aktivno
uključen u to da ga učinim vrijednim življenja. Onda si se pojavila ti i odjednom je sve
~ 158 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

imalo smisla. Sčepao sam ono što mi je sudbina te noći ponudila i pobjegao s tim. Te sam
noći nedvojbeno sjao, jasnije nego cijeli Las Vegas.
- I vidi kamo te to dovelo. - Bila sam tužna što sam zbog svoje nepromišljenosti
uključena u proces njegova mogućega sagorijevanja. - Izgorio. - Prešla sam palcem preko
njegove ruke poželjevši da mogu poništiti svu tu bol koju je osjetio.
- Nije mi žao - rekao je, podignuvši mi ruku i ljubeći mi prste. - Možda sam neko
vrijeme osjećao da sagorijevam, ali sada si tu. Da nisam učinio to što sam učinio, ne bismo
sada imali drugu priliku. Meni se to čini sjajenjem, a ne gorenjem.
Odmaknula sam ruku i uspravila se u sjedeći položaj. Bila sam na rubu suza. - Ovo nije
druga prilika, Mack. Ne može biti.
Sjeo je pokraj mene i privukao me k sebi, prebacivši ruku preko mojih ramena.
Prislonivši glavu uz moju, tiho je progovorio: - Može. Još uvijek smo u braku. Zašto ne
bismo pokušali potruditi se da to bude pravi brak.
Osjećala sam se i zvučala očajnički izbezumljeno. - Možda zato što živim na drugoj
strani zemlje.
- To je samo geografija.
- Ali imam svoj posao i život.
- Pa što, doći ću živjeti s tobom.
Odmaknula sam glavu i zagledala se u nj. Srce mi je prijetilo iskočiti iz prsa. - Sve bi
ovo napustio zbog mene? - Osvrnula sam se po livadi i pogledala prema planinama u
daljini. Raj na zemlji.
- Naravno. Dok trepneš okom.
Suze su mi navrle na oči. Situacija je bila nemoguća. - Ne bih mogla dopustiti da to
učiniš.
- Ne bi vraga. - Ustao je i uhvatio me za ruke, povlačeći me da se i sama pridignem.
Kad sam stajala pred njim, uzeo me u naručje. - Živio bih u kamp-kućici u parku usred
močvara rijeke Mississippi ako bi to značilo da mogu biti s tobom i dati ovome priliku.
- Zvuči očajno - rekla sam, nasmijavši se tužno, zagnjurena u njegova prsa.
- U pravu si. Ali samo sam pokušavao to naglasiti. Nije mi važno gdje sam, sve dok sam
s tobom.
Pomislila sam na praktične stvari kako bih uspjela čvrsto zauzdati svoje ustreptalo
srce. - Ali, gdje bi radio? Ondje gdje ja živim nema rančeva.
- Imam magisterij iz financija i uvjeren sam da bih bez nekih većih problema uspio
dobiti posao. Godinama upravljam ovim rančem, a to nije mali posjed. Takav način
poslovanja prenosi se na sve ostale poslove.
Prestala sam na tren plakati i odmaknula malo gornji dio tijela da ga mogu pogledati.
- Imaš magisterij. S kojeg sveučilišta? Tužno mi se nacerio. - Zar je to važno?
- Nije. - Odgovorila sam nagonski, bez razmišljanja, jer je to bilo ljubazno reći, ali kada
sam malo bolje razmislila, shvatila sam da i nije bilo važno, zato što ionako nismo mogli
biti zajedno. To što on ima magisterij nije ništa mijenjalo na stvari.
- A što je s tvojim bratom? Nisi mi ispričao kako se njegovo vjenčanje uklopilo u sve
to?
Mack me pustio, okrenuo se i stao pokraj mene. Prsti su nam se isprepleli i uzeo me
pod ruku. - O, da, ... oprosti, malo sam se zanio. Gdje sam ono stao? Ah, da, kod povratka...
~ 159 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Vratio sam se iz Vegasa nakon što su mi se Ian i njegovi prijatelji zakleli da će čuvati tajnu.
Ali nekako je procurila priča da je jedan od nas cijelu noć bio s nekom ženskom, pokvarivši
zabavu.
- Tko je to rekao?
- Ne mogu tvrditi zasigurno, ali mislim da je Boog na neki način bio umiješan u to. Nije
bio ondje, ali sa svima je prije i poslije razgovarao telefonom. On je neka vrsta gradske
tračare.
- Boog? - Nisam mogla povjerovati.
- Da, Boog, taj je tip prava baba tračara. Moju mamu izluđuje.
- Ali to nije cijela priča. Zašto ti koji su ogovarali nisu rekli da si to bio ti?
- Ah, pa možda i jesu, ali taj netko od koga je Ginny to načula nije rekao točno ili je njoj
taj dio promaknuo pa je pošizila misleći da ju je Ian prevario i potražila mene.
- Tebe? Zašto tebe?
- Ne znam. Pretpostavljam da je očekivala kako ću ga nadzirati jer mi je mlađi brat.
Suočila se sa mnom u mojoj gradskoj kući. Uveo sam je unutra jer je pravila scenu na
trijemu. Bila je histerična i kada sam joj pokušao reći da to nije bio Ian, nego ja, nije mi
vjerovala. Očito je mislila da ga samo pokrivam.
- Nije li ga jednostavno mogla upitati? Zašto si ti morao biti zadužen za sve?
- Pretpostavljam da je, čim je to doznala, pokušala nazvati Iana i raspraviti to s njim,
ali on nije želio razgovarati o tome. Zauzeo je obrambeni stav kad ga je izravno napala i
optužila za glupiranje na putovanju i odbio razgovarati s njom. Znali su se često tako
posvađati... ona bi izgubila kontrolu i napala ga, nakon čega bi se on zatvarao i zašutio. Ne
ide mu vikanje, a ona je ta koja uvijek viče. Potom joj se nije htio javiti na mobitel. Do
trenutka kada je došla k meni zaključila je da je spavao s nekom drugom i da nam je svima
zajednički plan bio sve to zataškati. Mislim da je na umu imala osvetu.
- Kako to misliš?
- Došla je za mnom. Pokušala me privući.
- Opa. Ajme, i što si učinio? - Pokušao je odmaknuti od sebe i otići.
- Je li ti uspjelo? - Mislim da nisam bila sigurna želim li čuti njegov odgovor.
- Da, uspjelo mi je. - Namrštio se, pogledavši me. - Zar ti stvarno misliš da sam ja tip
koji bi spavao s bratovom zaručnicom?
Odmahnula sam glavom. - Ne. Nikada to ne bih pomislila za tebe. - Osjećala sam silno
olakšanje zbog toga što nije bio taj tip da mi se od toga zavrtjelo u glavi.
Uzdahnuo je, ponovno se zagledavši u daljinu. - Ali ljudi su ipak vidjeli kako sva
usplahirena dolazi k meni i zadržava se neko vrijeme u mojoj kući pa su to dojavili Ianu.
Pitao me što se događa pa sam mu rekao. Mala mjesta vole govorkanja. - Duboko je
uzdahnuo. - To je jedino što mi ne bi nedostajalo kad odem odavde.
- Rekao si mu?
Potvrdno je kimnuo, čvrsto stisnute vilice. - Jesam, rekao sam mu. Puno sam se puta
zapitao jesam li to trebao prešutjeti, ali drago mi je da nisam. Iako je Ian bio povrijeđen,
to ne mijenja činjenicu da su laži poput kiseline. Na kraju ti sve izjedu... čestitost, srce...
dušu. Nije vrijedno toga.
Potvrdno sam kimnula. - Što tvoj brat misli o svemu tome?
- Dugo se silno ljutio na mene. Mjesecima nije razgovarao sa mnom.
~ 160 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- Ali, nisi ti bio tomu kriv.

- Ja sam taj koji je one večeri nestao u Las Vegasu i započeo sve te glasine. Ginny je
pogriješila načuvši samo dio razgovora, izgubivši kontrolu. Ali da one večeri nisam nestao,
to se nikada ne bi dogodilo.
- Ali pogriješila je kad te pokušala privući. Ne, stvarno, ne zaslužuje toliku sreću.
- Recimo da je taj dan pokazala svoje pravo lice. Ian joj nikada nije oprostio. Otkazao
je vjenčanje, poderao karte za medeni mjesec i poslao joj komadiće poštom.
- Je li on sada dobro nakon svega? - Nije, živi od danas do sutra, previše pije i previše
partija po gradu. Ne sviđa mu se živjeti ovdje. Imao je sve dogovoreno za posao u
Portlandu, kao arhitekt u toj novoj tvrtci. Bio je to njegov prvi posao nakon završetka
školovanja. Ali nakon toga s Ginny, jednostavno se nije mogao nositi s tim. Odbacio je sve
svoje planove za budućnost... pa sada provodi vrijeme jašući na ranču i gotovo svake
večeri opija se sa svojim kompanjonima. U lošoj je fazi, ali trenutačno ne prihvaća ničiju
pomoć. Boog ga umjesto nas drži na oku, ali to je sve što možemo učiniti.
- Osjećam se grozno. - Duša me boljela zbog njih dvojice i njihovih roditelja. Bilo mi je
jasno da svi pate zbog toga. Rastužila me spoznaja da sam i sama bila donekle zaslužna za
to.
- Zašto se osjećaš grozno? Pa nisi ti kriva za to.
- Ma jesam. Da nije bilo mene, ti bi cijelu večer bio s njima i tada ne bi bilo nikakvih
tračeva. Ne bi bilo ni govorkanja ni uzrujane zaručnice ni smiješnoga posla u stražnjoj
prostoriji.
Okrenuo se licem prema meni, zakrenuvši mi rame, pa sam i sama sada gledala prema
njemu. - Poput pauka si koji me namamio u svoju mrežu i ja se tu sada ništa ne pitam.
Svima mogu reći da sam bio tek nevina žrtva.
Osjećala sam se glupo zbog tih njegovih riječi, ali ipak nisam mogla otići a da barem
dio krivnje ne preuzmem na sebe. - Da, baš to se dogodilo. Namamila sam te u svoju mrežu.
- Približila sam mu se i privukla ga u zagrljaj. - Te večeri nosila sam grudnjak s
podmetačima, onu usku haljinu i cipele visokih potpetica. Upao si ravno u moju zamku.
Nisi imao izbora.
Čvrsto me zauzvrat prigrlio i sagnuo se udahnuti miris kože na mojemu vratu. - Tu si
u pravu. Čim sam te ugledao, nisam imao izbora. Bio sam gotov, zauvijek. Ti si posljednja
žena s kojom želim biti u životu. - Ruke su mu kliznule niz moja leđa i stegnule mi
stražnjicu kad smo podignuli glave i zagledali se jedno u drugo.
Zbog kombinacije njegovog dodira, riječi koje je izgovorio i načina na koji je gledao u
mene dok mu je ljubav isijavala iz očiju, cio moj sustav urušio se.
- Ponovno ćemo se seksati, zar ne? - upitala sam nježno, u trenu postavši vlažna.
Zločesto mi se osmjehnuo. - Naravno. - Potom me polegao na tlo.

~ 161 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

TRIDESET PETO POGLAVLJE

Pod težinom Mackova teškog tijela leđa su mi uranjala u mekanu zemlju ispod deke.
Dah mu je bio sladak i usne ustrajne. Zbog njegove obrijane brade osjetila sam jezu kada
je kliznuo preko osjetljive kože mojih usnica i vrata. Šešir mu se nakrivio i pao na travu
pokraj moje glave.
- Što ako nas netko vidi? - upitala sam, osjećajući njegovu sve veću potrebu, dok se
prislanjao uz moju nogu.
- Nema nikoga osim tebe, mene i konja, a njih nije briga što radimo sve dotle dok ih
puštamo da na miru pasu. - Njegov lijeni osmijeh zarobio mi je srce. - Samo se opusti i
pusti da te volim. - Spustio je glavu i poljubio me u udubljenje na vratu, povukavši izrez
moje majice kratkih rukava s namjerom da mi otkrije kožu i poljubi me i tu.
Sklopila sam oči i prstima prelazila uz njegova leđa i niz njih, uživajući u mišićima koji
su se napinjali i opuštali dok je uzbuđen ležao na meni. Bio je vrlo snažan muškarac.
Osjećala sam se sigurno s njim. Uspaljena, pri samoj pomisli na nj.
- Sviđa li ti se ovo? - upitao je, trljajući nosom moje uho, od čega me podilazila jeza.
- Sviđa mi se sve što činiš - rekla sam nježno. - Sve mi je predivno.
Ponovno se vratio do mojega lica i poljubio me snažno u usta prije nego što se
odmaknuo. - Diži se.
- Što? - Ona izmaglica koja je počela preuzimati kontrolu nad mojim svjesnim umom
brzo se raspršila i ostavila me zbunjenom.
- Ustani i skini odjeću, učini to za mene. Skidaj dio po dio, seksi ženo... želim te gledati.
Hihotala sam se. - Ma daj, šališ se! - Lice mi je gorjelo pri pomisli na to da me takvu
vidi pri danjem svjetlu.
- Ne, ozbiljan sam. - Sagnuo se i snažno me poljubio u usta, prisilivši me da rastvorim
usnice, i gurnuo svoj pohotni jezik unutra. Bradavice su mi postale čvrste kao kamen.
Slijepo sam posegnula za njim kad sam stisnula oči, ali on mi je nježno odgurnuo ruke u
stranu i odmaknuo se. Otvorila sam oči i napućila usne.
- Ne, želim te vidjeti golu - ustrajao je. Uspravio se u sjedeći položaj i savio noge u
koljenima, pustivši da mu jedna noga padne na stranu, ostavljajući drugu uspravnu, pa
sam imala savršen pogled na njegovo međunožje ispod traperica. Oslonio se podlakticama
na koljena i namignuo mi, podižući bradu i potičući me tim pokretom. - Hajde!
- Ja tebe želim vidjeti golog - odgovorila sam, izazivajući ga cerekom.
- Najprije ti. - Mrdao je obrvama, obećavajući igru.
Iz nekog razloga osjećala sam se potaknuto. Odvažno. Ustala sam s deke, udaljila se
nekoliko koraka i stala.
- Što trebam skinuti prvo? - Obrazi su mi još uvijek gorjeli od neugode i očekivanja.
Zbog njegova usredotočena ozbiljna pogleda, rumenilo mi se proširilo preko prsa i vrata.
Bio je predobar, sjedeći tako u trapericama i majici, doimajući se bezbrižno, nesvjestan
svoje privlačnosti. Kosa mu je bila raskuštrana i na krajevima kovrčava od vrućine i znoja.
Trebala sam se silno truditi da ga ne dotaknem.
- Cipele - naredio je. - Skidaj ih!
Zbacila sam s nogu one ružne mokasine koje su poletjele preko njegove glave.
~ 162 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Nacerio se. - Skini majicu. Pokaži mi što imaš.

Prevukla sam majicu kratkih rukava preko glave i pustila je da mi klizne niz ruku i
padne pokraj nogu. Postala sam vlažna, reagirajući na njegovo spuštanje ruke na rasporak
hlača, kad ga je malo povukao i namjestio. Nikada prije nije me palila pomisao na
muškarca koji se dodiruje, ali eto, sada se događalo. Silno.
- Grudnjak. - Spustio se na deku na bok, jednom rukom podbočivši glavu, dok se
drugom trljao po trapericama. Bilo je nemoguće ne zapaziti onu gromadu ispod njih.
Na njegovu naredbu podignula sam obrvu. Pomislila sam kako će sigurno sljedeće na
red doći kratke hlače. Slegnula sam ramenima. Ako me želio vidjeti golu od struka naviše,
tko sam bila ja da se tome usprotivim? Posegnuvši sebi iza leđa, raskopčala sam jedino što
je sprječavalo moje gole grudi da budu izložene cijelom svijetu. Nikada prije nisam bila u
javnosti bez odjeće i očekivala sam da mi se to neće nimalo svidjeti, ali kad mi je vjetar
dotaknuo kožu, odjednom sam se osjetila divlje i slobodno, kao da riskiram, uživajući u
svakom trenutku. - Isuse, kako lijepe grudi imaš.
Nasmijala sam se. - Lijepe grudi. Ajme, što je to seksi. Što sam ja, srna?8 - Zvučalo je
seksi kad se na takav muški način govorilo o mojim ženskim atributima. Podignula sam
ruke i stavila ih ispod grudi, podižući ih malo i brišući posljednje ostatke znoja.
- Bolje prestani s tim - rekao je. Lice mu se smračilo, a ruka prestala izvoditi kretnje
po trapericama. Mišići na njegovoj vilici napeli su se i doimao se poput lava koji razmatra
hoće li napasti svoj plijen.
Ruke su mi se na mjestu zamrznule. - Zašto? - postavila sam pitanje na koje sam već
unaprijed znala odgovor. Samo sam od njega željela čuti ono što mi je izraz njegova lica
već govorio.
- Zato što nisam gotov sa striptizom, ali ako ne prestaneš činiti to, navalit ću na tebe.
Nisam prestajala smješkati se. - Dobro. - Spustila sam ruke na bokove. - Što je
sljedeće?
- Kratke hlače. Ali okreni se. Želim ti vidjeti stražnjicu. Naglo sam se okrenula,
izgubivši neznatno ravnotežu, i hihotala se dok sam otkopčavala dugme, trudeći se ostati
na nogama. Kad sam raskopčala patentni zatvarač i povukla ih nadolje, prevlačeći ih preko
najšireg dijela stražnjice, osvrnula sam se preko ramena pogledati ga.
Bio je hipnotiziran, piljeći u mene dok se polako trljao po medunožju. Možda sam
trebala biti šokirana njegovim neskriveno muškim ponašanjem, ali sam, naprotiv, bila
nenormalno napaljena. Zaprepastila me pomisao da je bio toliko uzbuđen samim
gledanjem mojega golog tijela. Uvijek sam se razodijevala u mraku, svjesna svojih
nedostataka. Ali tu s njim, na toj suncem obasjanoj livadi, osjećala sam se kao božica seksa.
Kad su mi kratke hlače pale na tlo pokraj nogu, iskoračila sam iz njih.
Ponovno sam odvratila pogled od njega, ostavši samo u gaćicama.
- Što je sljedeće? - upitala sam. Glas mi se pronio čistinom ispred mene.
Začula sam nekakvo šuštanje i prije nego što sam uspjela reagirati, bio je na
koljenima, iza mene. Lice mu je bilo priljubljeno uz moja križa. Ljubio me, držeći me svojim
snažnim rukama za bokove. Noge su mi drhtale kad su se njegovi debeli prsti zavukli ispod
ruba mojih gaćica i polako ih povukli naniže.

8
Neprevodiva igra riječi: eng. riječ rack u slengu znači grudi, obično velike i čvrste grudi,
a ujedno znači i (jelenje) rogove. (Nap. prev.)
~ 163 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- Želim... želim... - pokušala sam se poslužiti riječima da izrazim svoje želje, ali nisam
ih uspijevala prikupiti na pravi način. Svaki put kada sam pokušala oblikovati neku suvislu
misao, liznuo bi mi kožu, a potom to mjesto poljubio... katkada to čineći lagano, kao dodir
perom, dok je ponekad sisao vrlo snažno, da ostane trag... ponovno me ostavljajući
izbezumljenu.
- Što želiš, seksi malena? - Okrenuo me prema sebi, držeći me za bokove, prisilivši me
da ga pogledam.
Spustila sam pogled na njegovo lice i zagnjurila ruke u njegovu kosu, provlačeći prste
kroz tu gustu znojnu valovitu masu. - Želim... tebe. - Lice mi je bilo zajapureno od strasti.
Vidjeti ga tamo dolje posve odjevenog, između njegovih usana i donjeg dijela mojega tijela
nije bilo ničega, bilo je dovoljno da kod mene izazove srčani udar.
Približio mi se, rukama obuhvatio moju stražnjicu i nagnuo se prema meni. Zaječala
sam kada je svojim jezikom dotaknuo moje nabore, ušavši ravno unutra, bez imalo
oklijevanja, oprživši me svojom vlažnošću i vrelinom.
- Što to radiš? - prošaptala sam, spustivši pogled do njegove glave, osjećajući kako se
pomiče pod mojim rukama dok me je ljubio. Noge su mi drhtale pa sam nastojala pronaći
oslonac. Bila bih pala da me njegova snažna ramena nisu pridržala.
Zaječala sam kada je njegov jezik pronašao moja najosjetljivija mjesta i usmine su mi
bile nabrekle od potrebe. Bila sam vlažna i skliska, što je samo još više poticalo moju
žudnju i želju da ga dodatno osjetim između nogu. - Mack... molim te.
Nagnuo se natrag i opasnim glasom progovorio: - Legni.
Dah mi je zastao kad sam shvatila da situacija postaje ozbiljna. To je mojemu tijelu
bilo potrebno... da ga osjetim u sebi, da osjetim kako me ispunjava, kako me odvodi na
vožnju koja će završiti mojim vrištanjem i osjećajem izgubljenosti.
Pribravši ono malo preostalog razuma, poslušala sam ga, zaobišla ga i legla na deku.
Opružila sam se na leđa. Grudi su mi se spuštale prema rebrima. Raširila sam noge i
neznatno savila koljena, čekajući da vidim što će učiniti. Ruka mi se spustila do usmina,
gdje sam dotaknula vlažnost koju je izazvao.
Ustao je i brzim pokretom skinuo majicu, otkrivši ispod nje napete vitke mišiće. Ništa
nije rekao. Doimao se bijesno, ali znala sam da mu ta emocija nije prolazila kroz misli i
srce dok je stajao ispred mene. Strast se na njemu očitovala uvelike poput mrgođenja,
zbog čega mi je krv strastveno zakolala.
Sljedeće je sa sebe skinuo čizme, čarape i hlače. Samo to je i ponio na sebi na naš mali
piknik i sada sam se na jarkoj sunčevoj svjetlosti napokon mogla u potpunosti diviti
muškarcu za kojega sam se udala, u svoj njegovoj mišićavoj slavi. Sjene nastale zbog
nabora na njegovim mišićima naglašavale su njihovu čvrstu strukturu i zbijenost. Čak i
bez teškog fizičkog rada kakav je obavljao na ranču, i dalje bi imao tijelo za koje vrijedi
umrijeti, ali sva ta briga oko stoke uvelike se isplatila i osjećala sam se poput najsretnije
djevojke na svijetu što u tome trenutno mogu uživati.
Moja sreća nije završavala na njegovom savršeno građenom tijelu. Ud mu je također
bio čudesan, ogroman. Bilo je pravo čudo kako je mogao stati u mene. Stršio je pred njim
i bilo je savršeno jasno što je namjeravao sa mnom. Još sam malo raširila noge i vrškom
prsta prešla po klitorisu, navodeći ga da izgara od želje. - Sviđa mi se kad to činiš - javio se
promuklim glasom.
- A meni se više sviđa kad mi ti to činiš - rekla sam, ne prestajući ga gledati u oči.

~ 164 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Izvukao je kondom iz džepa hlača i stavio ga. Kad ga je navukao, sporo je prišao, dok
se njegov ukrućeni ud klatio sa svakim načinjenim korakom. Sagnuvši se, uhvatio me za
zapešće, odvojio ga od moje vlažne mačkice i premjestio na mjesto iznad moje glave.
- A sad ću voditi ljubav sa svojom suprugom - rekao je. Glas mu je bio dubok i nježan,
prepun erotičnih obećanja za koja sam bila spremna moliti ga da ih održi.
Kad me je nazvao tom riječju... supruga... tijelo su mi proželi trnci... baš kao i zbog
obećane radosti, iako je to bilo pogrešno. Iako ga nisam trebala poticati da me vidi takvu.
- Ne bismo trebali - rekla sam slabašno, posljednjim očajničkim nastojanjem da mu
pomognem da me pusti. Nikada nisam znala postupiti ispravno. Nisam bila za to. Ali sve
sam to željela. Željela sam ga imati za sebe i živjeti samo za taj trenutak do kraja života.
- Gluposti. - Pustio mi je ruku i uspravio ud kako bi ušao u mene, pomažući se rukom
dok ga je namještao. Kad ga je smjestio na pravo mjesto, stavio je ruku sa svake strane
mojega tijela i zagledao mi se duboko u oči.
Zadahtala sam kad je ušao u mene. Glava mi je klonula na stranu kad su me preplavili
osjećaji i iščekivanje onoga što će uslijediti.
- Ne skreći pogled - rekao je. - Pogledaj me.
Okrenula sam se licem prema njemu, onako kako je tražio. Pogled njegovih savršeno
plavih očiju prodirao je u mene, zbog čega mi se srce ispunilo emocijama koje su me do
kraja svladale. Pokretao se u meni polako, unutra-van, sve to vrijeme ne sklanjajući
pogleda.
Sklopila sam oči, strast se pojačavala.
- Otvori oči, Andie. Pogledaj me. Želim gledati kako svršavaš.
Prisilila sam se otvoriti kapke, iako su se željeli sklopiti i isključiti njegovu ljepotu.
Nikada nisam gledala muškarca dok vodi ljubav sa mnom. Bilo je to preduboko, previše.
Zato što je u pitanju bio Mack.
Navirale su suze, baš kao i vrelina.
Ubrzao je ritam i grudi su mi poskakivale kad je njegovo prodiranje postalo sve
snažnije, sve brže. Nije odvajao pogled od mojega, iako mu se na licu vidjelo, da se silno
kontrolira zbog potrebe koju je osjećao. Suzdržao se zbog mene, čekajući da svršimo
zajedno. Još sam više izvijala bokove, primajući ga sve dublje u sebe.
Bila sam hipnotizirana. Ostavljao mi je žig na srcu pokazujući mi da će me voljeti
svidjelo se to meni ili ne, da sam samo njegova. Nikada prije nisam imala nekoga tko bi
ustrajao na ovakvom vođenju ljubavi sa mnom. Suze su mi kapnule iz očiju, klizeći prema
ušima. Približavala sam se orgazmu. Bila sam na rubu velike provalije, na mjestu na
kojemu sam se lako mogla izgubiti i nikada više ne naći izlaz.
- Volim te, Andie Marks MacKenzie. Neću te pustiti da odeš.
Unatoč jecanju, nisam odvraćala pogled. Znoj je kapao s njegova vrata na moje grudi
i draškao mi kožu klizeći mi niz rebra. Podignula sam noge i premjestila ruke na njegovu
stražnjicu, kako bi ga mogao još dublje gurnuti u mene. Željela sam osjetiti svaki njegov
centimetar kako me do kraja ispunjava. Nisam si mogla pomoći. U tom trenutku postajali
smo jedno i nisam željela propustiti ništa od toga. Jedan jedini put ću doživjeti takvo što u
životu. Nijedan muškarac nikada neće moći dosegnuti standarde koje je Mack postavio.
Izraz lica bio mu je olujan, obrve su mu bile spojene i usnice stisnute u usku crtu. Čelo
mu se orosilo znojem koji mu je s lica kapao na moje. Zaječao je, tijelo mu se kretalo
ubrzano, a batina postajala sve deblja.
~ 165 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Osjećaj da me razvlači i ono glatko klizenje do same moje srži u kombinaciji s

njegovom usredotočenošću i ljubavnim riječima bilo je previše za izdržati. Previše za moje
tijelo, kao i za dušu.
Prepustila sam se vrelini i onom osjećaju ustreptalosti između nogu na mjestu gdje
su nam se tijela spajala i zaboravila na svu svoju suzdržanost, sumnju u samu sebe i
zabrinutost. Privila sam se uz njega, vrisnuvši glasno njegovo ime, sve vrijeme plačući.
- Pogledaj me! - zarežao je, podbočivši se na laktove i obujmivši moju glavu svojim
krupnim rukama. Bila sam zarobljena u njegovu životu, lice mu je bilo udaljeno od mojega
samo nekoliko centimetara.
- Ne mogu! Ne mogu! - Dahtala sam, a lice mi se izobličilo od nastojanja da upravljam
tugom i orgazmom istodobno.
Snažno je pritisnuo usne uz moje, a potom se ukrutio. Cijelo njegovo tijelo na trenutak
se ukrutilo prije nego što se kratkim pokretima počeo snažno zabijati u mene. Usne su mu
postale previše silovito priljubljene uz moje pa sam bila primorana okrenuti glavu.
- Andie! Dođavok, Andie. - Dahtao je uz moje lice poput teretnoga vlaka, ulazeći u
mene.
Ono ostalo što je možda rekao, nisam registrirala. Otišla sam predaleko da bih čula ili
rekla nešto suvislo, mogla sam jedino osjećati. Utapala sam se. Ljubav, bol, nada i gubitak
bili su pomiješani u jedan veliki vrtlog emocija. - Mack!- vrisnula sam, držeći se za njegova
leđa posljednjim gramom snage koju sam posjedovala, izvijajući se ispod njega sve dok
više nisam mogla primati nikakve podražaje. Moje vrištanje pretvorilo se u tihi plač i
dopustila sam suzama da teku.
Skljokao se na mene, gušeći me svojom težinom, i odvraćao mi misli od tuge. Kad sam
dosegnula točku u kojoj sam se morala boriti da dođem do daha, otkotrljao se na stranu,
iznenada se odvojivši od mene. Ispružila sam ruku i nježno ga pljusnula po licu.
- Zbog čega to? - upitao je, pružajući ruku da mi obriše suze s obraza.
- To je zato što si me ostavio i što si tako zločest.
Zgrabio me i zakotrljao se na leda, povukavši me za sobom. Bila sam gore, ležala mu
na prsima i gledala ispod sebe u njegovo strašću zajapureno lice.
- Ti si ta koja odlazi i koja je zločesta, a ne ja.
Namrštila sam se, njegove riječi pogodile su me u srce. - Ne govori tako. - Osjećala sam
se grozno pri pomisli na odlazak. Uništavala me pomisao da ću morati otići odavde.
- Ostani! - Ispružio je ruku i nježno mi uklonio čuperak kose s lica. - Barem zbog
piknika. Želim da upoznaš moju obitelj prije nego što odeš.
Boljela je spoznaja da je moj odlazak prihvatio kao neizbježnu činjenicu. Onaj
mazohist u meni poželio je da ga navedem da se bori da ostanem. Vjerojatno još uvijek
nijednom od nas nisam zadala previše boli.
Uzdahnula sam. - Ne znam je li to dobra zamisao.
- Naravno da jest. Što ti znači još jedan dan? Daj, ostani. Moja baka želi te upoznati, a
mojoj mami potrebna je tvoja pomoć.
Zagledala sam se u njegove tajnovite plave oči, mršteći se. - Nizak udarac, Mack.
Slegnuo je ramenima, ne osmjehujući se. - Koristit ću se svim raspoloživim kartama
koje imam u rukavu da te zadržim.

~ 166 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Uzdahnula sam, ne želeći iznevjeriti njega ni njegovu mamu i baku. Bila je to velika
isprika za odgađanje velike tuge zbog slomljenog srca još jedan dan. - Dobro. Doći ću na
taj piknik. Ali to je to. Poslije toga moram se vratiti. - Što ću raditi kad se vratim, još uvijek
je bila nepoznanica. Jedino što sam zasigurno znala bilo je to da se neću udati za Bradleyja.
Ovaj kratki susret na livadi učvrstio je tu odluku u mojim mislima.
Mack se, načinivši sklek, pridigao s mene i ustao, pružajući mi ruku.
Dala sam mu je i dopustila da mi pomogne upraviti se i osoviti na noge. - Što ćemo
sad? - upitala sam ga, priljubivši se uz njega kada me labavo obgrlio oko leđa.
Spustio je glavu i kratko me poljubio u usne. - Sada ćemo se igrati lovice.
Namrštila sam se, ukipivši se. Nisam bila sigurna jesam li ga dobro čula. - Što?
- Čula si me. - Nacerio se, odgurnuo me od sebe i lagano pljesnuo po guzi. - Ja lovim.
Bolje ti je bježi.
Na trenutak sam se nasmijala. - O čemu ti to govoriš? - U utrobi sam počela osjećati
škakljanje kad sam ga zamislila kako me hvata za petu.
Jedna njegova obrva vragolasto je poskočila, izazivajući me. - Bolje ti je bježi. Uhvatim
li te, bacit ću te u jezero iza onih stabala. Ali moram te upozoriti... prilično je hladno u ovo
doba godine.
Golema doza adrenalina bila mi je ubrizgana pa sam potrčala ne pogledavši ga. Konji
su podignuli glave kad sam projurila pokraj njih, ne mareći za zmije koje su me možda
čekale, znajući samo da moram pobjeći što dalje od toga luđaka koji će me pretvoriti u
ledenicu u ljudskom obliku.
Iza mene začuli su se njegovi teški koraci, navodeći me da istodobno vrištim i smijem
se. Histeričan smijeh odjeknuo je čistinom.
- Imam te! - uskliknuo je, zgrabivši me za nadlakticu.
Izmigoljila sam se i potrčala oko njega, ponovno vrisnuvši kada sam ga vidjela kako
se sagiba. Mišići su mu se napeli dok se spremao za napad.
- Nemoj, Mack! Nemoj! - Potrčala sam preko trave i cvijeća. Srce mi je ubrzano udaralo
i ruke lamatale.
- Hoću - zarežao je, uhvativši me s leđa oko struka i podigavši me u naručje.
Krupnim koracima prelazio je preko livade prema stablima, noseći me. Stiskao me
tako čvrsto da sam se jedino mogla bez riječi opirati, jedva uspijevajući pokretati udove.
- Molim te, nemoj me baciti u jezero - preklinjala sam, uglavnom to misleći, ali
djelomično sam bila uzbuđena zbog toga što se ponašao poput spiljskoga čovjeka. Bila sam
uvelike navikla imati kontrolu nad svojim životom, a ovo je bio erotičan zaokret u našem
odnosu za koji nisam očekivala da će mi se svidjeti. Ali ne mogu poreći da sam se nadala
kako će me sljedećim svojim potezom spustiti na zemlju i ponovno učiniti ono, ah, ono što
je tako dobro činio.
Svjetlucava plavičastozelenkasta voda pojavila se na vidiku i dobivši neku novu
snagu, zamišljajući kako bi bilo osjetiti je hladnu na svojoj vreloj koži, preklinjala sam: -
Molim te, sve ću učiniti. Molim te, ne bacaj me tamo, Mack. Mrzim hladnu vodu!
Odjednom se zaustavio. - Sve ćeš učiniti? Potvrdno sam kimnula, bez imalo
oklijevanja. Prsa su mi se nadimala. - Hoću. Sve. Samo reci.
- Ostani. Ostani na pikniku.
Osmjehnula sam se. - Već sam rekla da ću ostati.

~ 167 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- ... i dopusti mi da spavam s tobom večeras. Želim našu zadnju noć provesti u tvojemu
krevetu, u tebi.
Osjetila sam jezu kad sam zamislila njegovo snažno dlakavo tijelo uz svoje u malom
krevetu njegove roditeljske kuće dok smo činili ono što ne bismo trebali. Pogledala sam u
hladnu duboku vodu jezera. Nije dugo trebalo razmišljati.
- Dobro. Dogovoreno.
Spustio me na noge i obujmio mi glavu rukama. - Znao sam da ću te urazumiti. -
Strastveno me poljubio nekoliko trenutaka prije nego što me iznenadio okrenuvši me
prema stablu. - A sada mi učini uslugu i sagni se.
- Zašto, što ćeš učiniti? - Zadržala sam dah, očekujući njegov odgovor.
Nagnuo se i nježno mi šapnuo na uho: - Pojebat ću te odostraga. - Rukom je prešao
preko moje kralježnice, povlačeći je sve od stražnjice do lopatica, savijajući mi gornji dio
leđa.
Osjetila sam uzbuđenje koje se poput električnog šoka proširilo mojim tijelom i u
trenu bila spremna za nj. Osmjehnula sam se, jedva skrivajući uzbuđenje dok sam širila
noge i naginjala se naprijed, prihvativši se za stablo. Grudi su mi visjele i hladan zrak
draškao je osjetljivu kožu na njima, dok su mi prsti stezali grubu koru. Njegov baršunasti
kruti ud dotaknuo je mjesto na kojemu sam bila natekla, kad me svojom snažnom toplom
rukom čvrsto uhvatio za bokove.
Nisam mogla prestati ječati kad je moje bokove privukao k sebi i ponovno kliznuo u
mene.

~ 168 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

TRIDESET ŠESTO POGLAVLJE

Naš povratak kući bio je znatno brži od jahanja do livade. Sunce se spuštalo prema
obzoru kad se na vidiku pojavio ranč. Želudac mi je bio pun hrane kojom me Mack
nahranio vlastitim rukama.
Mozak mi je radio sto na sat, nastojeći naći neku vrstu rezervnog plana za svoj život
ili tomu slično. Povezanost koju smo Mack i ja danas ostvarili samo je dodatno
zakomplicirala stvar. Tračak iskušenja priječio me da odlučno stanem tomu na kraj i
ustrajem na tome da me pusti. Na tome putu mogla sam vidjeti samo samoću i očaj i prvi
put nisam imala osjećaj da ću biti potpuno sretna pridržavajući se scenarija koji sam
davno napisala.
- Ponovno previše razmišljaš - rekao je Mack, ne osvrnuvši se.
- Psst, nemaš ti pojma o čemu ja razmišljam.
- Pokušavaš shvatiti trebaš li me navesti da potpišem te proklete papire ili se
jednostavno prepustiti stihiji i vidjeti kamo će te to odvesti.
- Nikada se ne prepuštam stihiji - rekla sam, osjećajući se zlovoljno.
- Rekla si da ćeš ostati dok ne prođe piknik, pa onda moraš ostati. Već sam poslao
mami poruku i ona računa na tvoju pomoć.
- Dođavola, Mack, to je prljava igra. - Pridobivao je članove obitelji na svoju stranu,
otežavajući mi odlazak, čega je bio svjestan.
Potaknula sam malo svojega konja da priđe bliže Macku. Njegov konj neznatno se
odmaknuo trznuvši se, ali nije skrenuo sa staze.
- Činim ono što moram činiti da sjajim, lutko. Samo to činim: sjajim, ne gorim.
- Fućkaš ti to, prijetvoran si, poigravaš se mojim osjećanjima, ne sviđa mi se to.
Pogledao me vrlo ozbiljno. - U ljubavi i ratu sve je dopušteno, a ja namjeravam
pobijediti, bez obzira na sve.
Nosnice su mi se raširile. Bilo je vrijeme ispustiti veliku bombu. - Bradley je na putu
ovamo.
Mack me u nevjerici dvaput pogledao. - Hoćeš li ponoviti to što si rekla?
- Čuo si me. Dolazi ovamo. Pokušala sam ga spriječiti, ali nije me želio čuti.
Mack se doslovno nacerio. - Zvuči kao moj tip muškarca.
Odmahnula sam glavom. - Jednostavno ne shvaćaš. Nije on tvoj tip muškarca. Doći će
ovamo i izazvati veliki metež. Moram otići prije njegovog dolaska, jer neće biti samo ružno,
nego i neugodno.
- Ne, meni nije, a ni tebi ne bi trebalo biti. - Ispružio je ruku dotaknuti me, ali sam se
izmaknula.
- Prste k sebi! Ne šalim se, nećeš se šarmom izvući iz ovoga. Dolazi, i kada shvati da
spavam s tobom, napravit će veliko sranje i svi će doznati kako smo oboje seronje koji
varaju svoje partnere.
Mack se nasmijao. - Varaju? Kako možemo varati kad smo u braku?
Zarežala sam. - Grrrrrr, znaš ti na što ja mislim! Ne pokušavaj me navoditi da se
osjećam bolje zbog onoga što sam učinila.
~ 169 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Mack se sagnuo i zgrabio me za ruku, ne želeći je pustiti. - Nisi učinila ništa loše, jesi
li me čula? Ljubav je ljubav i čini sve da bi opstala. To je nagon. Tehnički govoreći, ti si
mene varala s njim, ali ja na to ne gledam na taj način. Znam da se nisi sjećala... vjerujem
ti. Ali sada znaš da si udana za mene i da spavaš sa mnom kao moja supruga. Nije se
dogodilo ništa loše. Ništa.
Bila sam previše bijesna da bih pazila što govorim. - Znaš da to nije ljubav i prestani
to tako nazivati.
Ispustio mi je ruku i zagledao se ravno pred sebe. - Tako znači? - Zvučalo je kao izjava.
Povrijedila sam ga, ali nisam se mogla othrvati porivu da taj nož još malo dublje zarijem.
- Da, tako. To je samo požuda. Vrlo brzo ćeš se toga zasititi, a potom ću se morati
vratiti podvijena repa i od svih moliti oprost.
Mack je odmahnuo glavom: - Djevojko, tebi doista treba doći iz dupeta u glavu ako
ikada namjeravaš naći sreću u životu. - Podbo je konja i jurnuo naprijed, ostavivši me da
ga slijedim kroz prašinu koja se dizala za njim.
Mislim da je moj konj bio jednako u šoku kao ja. Nastavio je klipsati naprijed, kao da
Mack i njegov konj nisu postajali sve sićušniji i sićušniji, nestajući u daljini. Kuća je bila
blizu, mogla sam joj razaznati krov na udaljenosti manjoj od dva kilometra, ali bez obzira
na to, kada smo stigli do ulaznog dvorišta, bjesnjela sam što me ostavio iza sebe. Dočekao
me Boog, blaga izraza lica.
- Što gledaš? - upitala sam, bijesna na njega zbog toga što je bio takva tračara.
- A što ti gledaš, građanko?
- Glupi Wookiee čovjek-medvjed-svinja ne zna gledati svoja posla. - Skliznula sam s
konja i pridržala se da ne padnem na stražnjicu. Sutra će me noge i dupe svakako boljeti
od tolikog jahanja.
Nasmijao se. - Znam za Wookieeja, ali čovjek-medvjed-svinja. Što je to?
Bila sam previše bespomoćna da bih se prepirala s njim. - Idi pogledaj u zrcalo, imam
posla. - Otkloparala sam uza stube i ostavila mu da se pobrine za konja. Preuzeo je uzde
pa sam pretpostavila da je zbog toga i bio tu.
- Moraš očetkati konja! - proderao se iza mene.
- Poslije! - uzvratila sam, viknuvši. Zalupivši vrata za sobom, krupnim korakom ušla
sam u kuhinju po čašu vode. Maeve je bila za sudoperom, što me znatno usporilo.
- O, bog, nisam znala da ste tu.
Maeve me pogledala osvrnuvši se preko ramena i osmjehnula se prije nego što se
ponovno latila posla koji je obavljala. - A gdje bih drugo bila?
Prišla sam i naslonila se na obližnji pult. - Zapravo, ne znam. Što radite?
- Puno toga. - Čistila je mahune u sudoperu. - Čistim, kuham, vodim brigu oko pilića i
vrta.
- Zvuči... zabavno. - Lagala sam sto na sat.
- Zapravo, vodim posve običan život, ali ja ga smatram opuštajućim i ugodnim. Za pola
dana uspijem obaviti sve pa mi ostane vremena za vlastite užitke.
- Da? A kakve to?
- Kukičanje, slikanje, književni klub. Radim još puno toga uz posao.

~ 170 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Čeznutljivo sam uzdahnula. - I sama bih voljela imati vremena za sve to. - Ovaj put
nisam lagala. U duši sam bila prava starica. Slegnula je ramenima, ne usporavajući rad. -
Pa nađi ga.
- Ha. Smiješno. Jeste li ikada radili u odvjetničkoj tvrtki?
- Ne mogu se pohvaliti.
- Vidite. Pojede vam sve slobodno vrijeme. Radim od šest ujutro, katkada i do deset u
noći, pa čak i kasnije kad idem na ročište.
- Zvuči kao da nemaš vremena disati.
Zagledala sam se kroz prozor u stražnje dvorište. - Nemam. Nemam vremena disati
od svoje petnaeste godine. - Ta obična tužna istina u potpunosti me smirila. - Ne znam
zašto sam ikada mislila da je to ono što želim.
- Ne budi tako stroga prema sebi. Kao prvo, bila si mlada i radila si ono što si trebala
da nešto stvoriš, a kao drugo, još uvijek si mlada. Nisi zaglavila u tome da radiš ono što ne
želiš. Ako nisi zadovoljna životom kakav živiš, mijenjaj ga. - Prestala je čistiti mahune i
pogledala me. - Nitko te ne prisiljava da radiš ono što ne želiš.
- Prisiljavam ja samu sebe - rekla sam sažaljivo. Osmjehnula se. - Vidi, moj savjet ti je
da ne dopustiš samoj sebi da se prepriječiš na putu vlastitoj sreći.
- Da - rekla sam, nekoliko puta zatreptavši dok nisam u potpunosti shvatila smisao tih
riječi. - Glupo, nije li?
- Nije glupo. Sigurno je. Stječem dojam da živiš sigurnim životom.
Gorko sam se prigušeno nasmijala. - Uglavnom, da. Jedan put kad sam iskoračila iz te
sigurnosne zone, u trenu sam uprskala živote najmanje petero ljudi. - Ubrajala sam tu
cijelu obitelj MacKenzie, kao kolateralne žrtve.
- Sumnjam u to. - Podignula je veliku posudu mahuna iz sudopera i odložila je na pult.
- Život se odvija na svoj način, slijedili mi svoj plan ili ne. Imam osjećaj da ćeš se osvrnuti
na to vrijeme kada si iskoračila iz svoje sigurnosne zone i smatrati ga nečim najboljim što
si za sebe mogla učiniti.
- Voljela bih da znate što govorite - rekla sam, prije nego što sam shvatila kako je to
zazvučalo nepristojno.
Nasmijala se. - Vjeruj mi, znam što govorim.
- Jeste li nekada u životu uprskali? Onako pošteno, grozno uprskali?
Potvrdno je kimnula. - Aha. Nema toga tko nije. Tako se postaje snažna osoba. -
Podbočila se o bokove i okrenula licem prema meni. - Snažna sam osoba, Andie, ali samo
zato što sam se borila za to.
- Sjaj, ne gori - rekla sam nježno i srce mi je klonulo u prsima.
Potvrdno je kimnula. - Baš tako. Mi MacKenziejeve žene sjajimo, ne gorimo. - Privukla
me u zagrljaj. - Jedna si od nas pa to trebaš znati.
Briznula sam u plač, privijajući se uz nju onako kako se djevojčica koja se utapa drži
za pojas za spašavanje.

~ 171 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

TRIDESET SEDMO POGLAVLJE

Nakon što sam se isplakala i dobro naridala na Maevinu ramenu punom
razumijevanja, popela sam se do Ianove sobe i utonula u iscrpljujući san. Sanjala sam
mnoštvo ljudi koji su svjedočili mojemu sramu i osuđivali me zbog toga. Slike majčina
dečka koji me optužuje da sam drolja nagrizale su moj već ionako načet osjećaj vlastite
vrijednosti. Jecaji su mi se oteli s usana dok sam zamišljala svoje šefove koji me otpuštaju
zbog narušavanja ugleda tvrtke.
Ali tada sam osjetila kako me obuzima toplina i one je tame nestalo. Poput čarolije, od
osobe koja se raspadala pretvorila sam se u sigurnu, od usamljene u zaštićenu.
Promeškoljila sam se u krevetu i shvatila da nisam više sama.
- Što radiš tu? - upitala sam glasom punim suza.
- Pssst, spavaj samo. Iscrpljena si.
- Ali što je s večerom? - Nisam bila gladna, ali nadala sam se da ću ga se na taj način
riješiti. Nisam zasluživala nečiju brigu ni sućut, zaslužila sam da me se kazni.
- Večera je već odavno prošla. Ako želiš, možeš jesti, ostavili smo tanjur za tebe, ali
mislim da bi ti bilo bolje da zaspiš. Previše sam te držao na suncu. Oprosti zbog toga, lutko.
- Nije to zbog sunca. - To je zbog goleme pukotine u mojemu srcu koja nikada neće
zacijeliti.
Nježno me poljubio u vrat. - Ne, nije zbog sunca. Zbog mene je, iscrpio sam te Kuratim.
Nasmijala sam se protiv vlastite volje. - Prestani!
- Dobro. - Poljubio me u rame. - Spavaj sada.
- Odlazi pa hoću - prošaptala sam, tonući u zonu sumraka sna, gdje ništa nije imalo
puno smisla i gdje su se kovitlale i plesale sjene uspomena.
- Nikamo ja ne idem...
Bilo je to posljednje što sam čula prije nego što je sunce provirilo kroz prozor i
probudilo me. Jutro na dan piknika osvanulo je sunčano i vedro. U prsima sam osjećala
težinu, kao da mi srce teži deset tona.

~ 172 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

TRIDESET OSMO POGLAVLJE

Probudi se, pospanko! Imam za tebe haljinu koju ćeš danas odjenuti. - Maeve je
šušteći ušla u moju sobu, odjevena u lijepu haljinu na preklop sa žutim cvjetovima.
- Što? - Uspravila sam se u sjedeći položaj. Kosa mi je bila poput ptičjega gnijezda na
glavi. Svaki mišić u tijelu davao mi je do znanja da je upaljen i vrlo bolan jer sam ga
prethodnoga dana prekomjerno koristila.
Podignula je uvis plavu haljinu na vezanje oko vrata. - Haljina. Da je odjeneš. Mack ju
je kupio u gradu za tebe, i ove sandale uz nju. - U drugoj ruci visoko je držala par
tamnoplavih natikača.
Piljila sam u lepršavu haljinu jednostavna kroja, izražena dekoltea i na vezanje oko
vrata. Istu bih takvu sama izabrala da sam išla u kupovinu. Savršena za sunčani dan u
Baker Cityju. - Ne... ne mogu je odjenuti.
- Zašto ne bi mogla? - Kritički je pogledala haljinu.
- Zato što... što ako mi ne odgovara?
Prebacila ju je preko stolca i odložila cipele na pod u blizini. - Pogledao je etikete na
tvojoj odjeći i uvjerena sam da će ti pristajati. Imaš divnu liniju.
- Jeste li mi vidjeli stražnjicu? - upitala sam, prebacivši noge preko bočne strane
kreveta i zagledavši se u pod. Osjećala sam bolove u svakom dijelu svojega tijela, od
tjemena pa sve do nožnoga prsta. Nikada u životu nisam se osjećala toliko iscrpljeno. Nije
ni čudo što Mack ima onako ubojito tijelo. Koja jebena vježba.
Osmjehnula se. Mogla sam joj to osjetiti u glasu. - Koliko ja znam, muškarci vole
raskošna tijela i premda bi trebala nabaciti još koji kilogram, mislim da će ovo biti sasvim
zadovoljavajuće... muškarcima iz Baker Cityja.
Pogledala sam je. Izraz mojega lica odašiljao je sram koji sam osjećala u srcu. - Imam
loše vijesti u vezi s piknikom.
- A da? Što to? - Zastala je usred prtljanja po prostoriji.
- Moj zaručnik, uskoro moj bivši zaručnik... na putu je ovamo. Čudi me da još uvijek
nije stigao. Prilično sam sigurna da nećete poželjeti nijedno od nas dvoje na svojoj zabavi
kad stigne.
- Glupost. Tvoj prijatelj je i naš prijatelj. - Premjestila je okvire nekolicine slika po
komodi, kao da će biti puno bolje budu li pomaknute centimetar ulijevo ili udesno.
- Ne shvaćate - objasnila sam. - Dolazi odvesti me natrag, ali namjeravam prekinuti s
njim i vratiti se sama. Otkazujem vjenčanje. Bit će ružno.
Okrenula je glavu i nacerila mi se. Doslovno se nacerila, kao da je to što se moj život
raspadao bilo smiješno. Namrštila sam se, pitajući se zašto bi joj zbog toga bilo toliko
drago. Možda sam pogrešno procijenila njezinu prijateljsku naklonost.
- Sigurna sam da će sve biti u redu. Čim kuša goveđi brisket bake Lettie, odmah će se
smiriti i ostati na desertu. Napravila sam pitu s pekan orahom i jabukama. Bit će previše
sit da bi ti stvarao probleme.
Sada je razlog njezinoj sreći bio jasan. Nije još upoznala Bradleyja.
Ustala sam, vukući se prema vratima. - Živite u doista lijepom svijetu iz mašte.
Primate li doseljenike? Željela bih se doseliti.
~ 173 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Osmjehnula se, prošavši pokraj mene u hodnik. - Uvijek si dobrodošla u moj svijet iz
mašte. Ili moj stvarni svijet, kad smo već kod toga. - Ostavila me i krenula prema stubama.
– Dobro bi nam došla tvoja pomoć dolje kad budeš spremna. Stiže nam gotovo stotinu
ljudi, a još uvijek nismo iznijeli sve stolove van.
- Što?! - Svladao me osjećaj krivnje. Spavala sam cijelo jutro dok su svi ostali radili.
Koja bezveznjakuša.
Začula sam smijeh, a potom su kroz ulazna vrata doprli glasovi muškaraca koji su
međusobno izvikivali upute.
- Sranje - rekla sam, vrativši se po haljinu i donje rublje prije nego što sam na
vrhovima prstiju otrčala u kupaonicu. Vrijeme je istuširati se, obrijati i nastaviti s
programom, Andie. Možeš biti bezveznjakuša i poslije svima slomiti srce.
Na trenutak sam ugledala Macka kako se penje stubama pa zatvorila vrata. Zaključala
sam ih i čekala da se približi. Kad su njegovi koraci prestali odjekivati pred vratima,
progovorila sam posluživši se svojim najodrješitijim glasom. - Ne pomišljaj ponovno se
ušuljati ovamo, Mack. Znam da si tu. Moram se istuširati i obrijati kako bih mogla pomoći.
- Ne pada mi na pamet. - Zaključila sam da se šah sa mnom. Držala sam bravu za slučaj
da pokuša na silu ući. - Samo sam se popeo upitati te treba li ti još što.
- Ne treba. Sve je u redu. - Ugrizla sam se za usnicu, boreći se sama sa sobom. Bilo mi
je neugodno i bila sam dirnuta zbog toga što se nesebično trudio oko mene. - Hvala ti za
haljinu. I cipele. Vrlo... brižno.
- Takav sam, brižan tip. Čekat ću te u prizemlju.
- Ne čekaj me - rekla sam, oslonivši glavu na vrata.
- Nemoj da te ovaj put čekam predugo - rekao je, ne obazirući se na dvostruko
značenje u mojim riječima. Ili je možda on meni želio reći nešto dvosmisleno... Od njegovih
usana dijelila me samo debljina vrata. Mogla sam zamisliti njegove pune usne i osjećaj
njegova jezika na svojemu. Oslonila sam se rukom o drvo, znajući da bih ga mogla pustiti
da uđe i još jednom osjetiti u sebi prije nego što se sve to završi. To iskušenje dovodilo me
do ludila.
- Zašto me ne pustiš da odem? - upitala sam, gotovo preklinjući. Bilo je to najgluplje
mjesto za vođenje takva razgovora, ali meni je, čini se, bilo uobičajeno. Nemaran se ponaša
nemarno.
- Ne mogu te pustiti da odeš zato što si moja. I zato što ne podnosim gledati te tužnu.
Popravit ću to. Sigurna si da me trenutačno ne trebaš unutra? Vjeruj mi, brzo bih te uspio
oraspoložiti.
Mogla sam zamisliti njegov vragolast osmijeh i morala sam mu uzvratiti na isti način.
- Možda se utapam u očaju, ali to ne znači da ću biti posve sakata i da neću pomoći
tvojoj obitelji oko piknika koji priređujete jednom godišnje. Stoga me prestani
uznemirivati.
- Bravo, tako treba. Znaš da stiže baka Lettie sa svojim goveđim brisketom.
Hihotala sam se. - Čula sam već. - Požuri onda. Neće se oni stolci sami od sebe iznijeti.
Osjećala sam ushit zbog zadirkivanja u kojemu samo oboje uživali. Atmosferu koja je
prijetila ugušiti me učinio je deset puta lakšom i njegov stav naveo me da povjerujem kako
bi život mogao biti puno jednostavniji pristanem li samo na ono što je predlagao.

~ 174 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Bila sam u iskušenju otvoriti vrata i naglo ga povući unutra, k sebi, ali spriječio me
zvuk njegova zviždukanja pokraj stuba. Bolje da ne učinimo još nešto što bi mi samo
dodatno otežalo odlazak. Spustila sam ruku s vrata i okrenula se oko sebe, uzdahnuvši.
Zakoračivši pod topao tuš, nisam mogla skinuti osmijeh s lica. Možda ću se suočiti s
apokaliptičnim događajem kad se Bradley pojavi usred svega prisiljavajući me pred svima
na vrlo ružan raskid. Ali zasad sam barem imala novu haljinu i slavni goveđi brisket,
kojima sam se mogla radovati. Ali, što je to, dođavola, goveđi brisket?

~ 175 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

TRIDESET DEVETO POGLAVLJE

Prvi gosti su na godišnji piknik i rodeo MacKenziejevih počeli pristizati oko jedanaest
ujutro. Tvrtka za organizaciju domjenaka prethodno je već bila postavila tri velika šatora
kako bi omogućili zaklon ne samo gostima nego i sastavu koji se pripremao zabaviti sve
prisutne rock klasicima iz osamdesetih. Hrana je bila postavljena na dugačkom
banketnom stolu i kako su ljudi pristizali, dodavali su svoja jela onome što je već bilo
ponuđeno. Stotinjak ljudi stajalo je u skupinama, smijući se, smješkajući se i razgovarajući.
Stajala sam sama kad je nekolicina gostiju i članova obitelji u jednoj velikoj skupini
pošla prema pročelju kuće. Pozornost mi je uglavnom bila usmjerena na Macka i traperice
koje su bile priljubljene uz njegovu nevjerojatnu stražnjicu te crnu majicu kratkih rukava
rastegnutu preko njegovih širokih pleća. Na sebi je danas imao svoj najbolji kaubojski
šešir, svijetlobež boje s crnim obrubom oko vrha. Od samoga pogleda na nj zagrijavala
sam se na posve pogrešan način i osjećala vrelinu na svim najneprikladnijim mjestima.
Taj piknik potrajat će unedogled bude li me tako mučio, nadohvat ruke, a izvan dosega...
savršen muškarac, tako blizu, a tako daleko.
Duboko sam udahnula, nastojeći za koji stupanj smanjiti libido. Jedino sam to mogla
učiniti kad je izgledao onako kao danas. Bit će to vraški dug piknik.
Golemi Cadillac koji je izgledao kao da je proizveden u šezdesetima dovezao se do
ulaznih vratnica i tamo neko vrijeme zastao prije nego što se kroz njih provezao.
Znatiželjna, prišla sam, držeći se podalje od MacKenziejeva klana i brojnih mještana koji
su već bili stigli. Vrata na vozačevoj strani su se otvorila, a potom zatvorila, ali nisam mogla
vidjeti osobu koja je izlazila. Tek kada je izišla ispred automobila, shvatila sam zašto.
- Vjerojatno baka Lettie - rekla sam tiho, sama za sebe. Maeve i Angus su joj laskali, a
ona je njihove zagrljaje i poljupce dočekivala grleći ih i ljubeći. Bila je visoka ni metar
šezdeset i imala je slabu plavičastosivu kosu koja joj je lebdjela oko glave poput oblaka.
Ian je preuzeo od nje ključeve automobila i premjestio golemo vozilo u stranu, parkiravši
ga ondje gdje nikome neće stajati na putu.
Kada se skupina ljudi koji su je srdačno dočekali zajedno s njom uputila prema meni,
pomaknula sam se u stranu da im omogućim prostor za prolazak. Mack je nosio veliku
jajoliku posudu s poklopcem koju je izvadio iz prtljažnika njezina automobila. Prema
napinjanju njegovih mišića ispod majice mogla sam zaključiti da je bila teška.
Dok su se približavali, Maeve se nagnula i prišapnula joj nešto na uho. Starica je naglo
podignula glavu i pogledom pretražila prostor, sve dok joj se pogled nije zaustavio na
meni. Svojim koščatim prstom pokazala je u mojemu smjeru pa je cijela ta skupina
promijenila putanju i više nisu išli prema švedskom stolu, nego prema meni.
Srce mi je ubrzano zakucalo i koža iznad gornje usne orosila mi se znojem. Brzo sam
ga obrisala i stala što sam uspravnije mogla prije nego što mi se približila. Osjećala sam se
kao da idem pred suce prizivnog suda s dosjeom o nekom teškom slučaju u ruci i bez gaća.
- Tko je ta mlada dama? - upitala je s otprilike metar udaljenosti. Odmjeravala me
pogledom svojih vodenastih plavih očiju. Prema izrazu njezina lica nije se dalo naslutiti
što misli.
Ispružila sam ruku i istupila. - Zovem se Andie. Drago mi je.

~ 176 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Uzela je moju ruku u iznenađujuće čvrst stisak i stegnula je. - I meni je drago. Čujem
da si dio obitelji.
Srce mi je na trenutak prestalo kucati, a potom zakucalo ubrzano da nadoknadi zastoj.
- Hmmm... da... pretpostavljam da jesam.
Mogla sam na sebi osjetiti Mackov gorući pogled, ali nisam skidala pogled sa starice.
Njezina jednostavna svijetloplava haljina savršeno se slagala s bijelom vestom koju je
držala zaogrnutu preko ramena i bijelim kožnatim lakiranim sandalama s niskom petom.
Frizura joj je očito bila posebno složena za tu prigodu. Iako nije bila puno viša od hobita,
imala je na sebi više bora od bobice suhoga grožđa zametnute u udaljenom kutku ostave
godinu dana. Izgledala je vraški zastrašujuće.
- Kako ti se zasad sviđa ovdje? Čujem da si već nekoliko dana tu. - Nije mi ispuštala
ruku iz stiska pa sam i ja njezinu čvrsto stiskala, ne želeći da ima osjećaj kao da drži mrtvu
ribu. Nježno sam prstima obuhvatila njezinu krhku ruku, nalik na ptičju nogu, diveći se
snazi koju sam u njoj mogla osjetiti.
- Ovdje sam zapravo već dva dana i jako mi se sviđa. Predivno je. - Nisam joj lagala ni
u jednom slučaju. Ona ljepota o kojoj je Maeve govorila prve noći mojega boravka sada mi
je bila očita. Silno će mi nedostajati kad odem.
- Ovo mjesto uvuče ti si se pod kožu i ne pušta te da odeš. - Nastavila me držati za ruku
kad se okrenula. - Dođi ovamo sa mnom i pokaži mi što si napravila.
- Što sam napravila? - Glas mi se povisio za oktavu i pitala sam se govorili li o onome
o čemu sam mislila da govori. Kako zna za mene i Macka?
- Hrana, draga, hrana. - Pokazala je na banketni stol prepun pokrivenih jela. - Što si
napravila? Koji je tvoj specijalitet?
S olakšanjem sam odahnula. - Ah, nisam ništa napravila. Sve je to Maeveinih ruku
djelo.
- Zar ne kuhaš? - Doimala se pomalo zgranuto i bilo je teško ne osmjehnuti se na
njezinu reakciju.
- Ne, zapravo ne kuham. Nikada nisam naučila.
- A tvoja majka? Je li ona kuhala?
Odmahnula sam glavom, ne vjerujući da bih mogla progovoriti. Moja majka mnogo
toga nije radila, osim što je poslužila kao ljudska vreća za boks najvećim životnim
luzerima. Ali nisam to namjeravala reći baki Lettie. Imala sam osjećaj da bi me upitala
zašto im moja majka nije odrezala muda.
- Ne potječu svi iz obitelji velikih kuhara, bako - rekao je Mack, odloživši njezino jelo
na stol. - Možda bi Andie od tebe mogla ponešto naučiti.
- Zvuči kao da ću je morati poučiti - rekla je, ponovno usredotočena na prilaženje k
stolu. Oprezno je načinila nekoliko koraka, ali koračala je čvrsto i imala sam osjećaj da se
nije morala pridržavati za mene te da se nije udaljavala od mene samo zato da bi mogla
nastaviti s daljnjim ispitivanjem.
Kratko sam pogledala prema Macku, ali on se nacerio objema, kao da uživa u internoj
šali. Isplazila sam mu jezik, no čini se da je zbog toga bio još sretniji.
- Podigni onaj poklopac - zapovjedila je, pokazavši prema svojoj posudi.
Poslušala sam je. Jedino vidljivo u njoj bio je veliki komad aluminijske folije.

~ 177 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- To je goveđi brisket. Jamačno nećeš u životu kušati bolji. Ne šalim se kad je brisket
u pitanju.
Mudro sam kimnula. - Vidim.
Pogledala me, mršteći se. - Ne znam kako, kad je prekriven folijom.
Ian se iza mene smijuljio, ali nisam se obazirala na nj. - Čula sam, pa mogu zamisliti
kako izgleda. - Osmjehnula sam se i kimnula.
- Jesi li već jela brisket? - upitala je.
Mojega je osmijeha nestalo. - Uh... nisam. Moram priznati da nisam.
- Pa kako onda možeš zamisliti ako ga nikada nisi vidjela?
- Kreativna sam! - Lice mi se zarumenjelo kad je Ian prasnuo u grohotan smijeh.
Nacerila mi se, otkrivši savršeno zubalo. - Sviđaš mi se. Smiona si.
Nacerila sam se i ja njoj, osjetivši silno olakšanje. - I vi se meni sviđate. I za vas se
može reći da ste smioni.
Hihotala se gugućući. - Bogme si u pravu. Jesam. Ne misliš li da je život previše kratak
da bi se uvijek bilo pretjerano sladunjavo. Poput aspartama. Ostavlja ružan okus u ustima.
Ba!
Potvrdno sam kimnula. - Naravno. Sviđa mi se prava stvar. Uvijek biram šećer.
Pustila mi je ruku i stisnula me za nadlakticu. - Dobro, ti i ja ćemo se baš dobro slagati.
- Klackala se u krug i pogledala prema klanu. - A sad mi reci s kojim si od mojih unuka
ovdje? Bolje da je to netko od mojih dečki nego onaj Boog, a reći ću ti zašto.
Boog je zinuo i svi ostali su se nasmijali. Spustila sam pogled, bilo mi je previše
neugodno da bih joj odgovorila na pitanje. Mack mi je prišao i prebacio ruku preko mojih
ramena, privukavši me čvrsto uz sebe. - Sa mnom je, bako. Sa mnom je ovdje.
Baka Lettie nekoliko nas je trenutaka oboje kritički osmotrila, a potom kimnula. -
Dovoljno dobra. - Potom se okrenula prema ostalima. - Boog, dodaj mi stolac, molim te.
Noge su mi umorne. Sinoć sam bila na plesnjaku i ostala do jedan iza ponoći. Sada sam
previše umorna da bih se mogla uključiti.
Boog se gunđajući udaljio, ali ipak je dograbio stolac i privukao ga. Udaljila sam se s
Mackom kada su se ostali okupili oko bake Lettie, sjativši se oko nje kao da je netko iz
kraljevske obitelji došao u posjet.
- To je bilo zanimljivo - rekla sam. Osjećaj da sam upravo izbjegla metak smirio je
moje napete živce.
Mack me uzeo za ruku i ponovno poveo do stola s hranom. Posegnuo je u veliku tavu
i skinuo malo aluminijske folije s vrha. - Evo kako izgleda goveđi brisket.
Piljila sam u hrgu smeđega mesa. - O, izgleda... dosadno. - Nisam znala što sam
očekivala, ali zasigurno nije bilo ničega zbog čega bi trebalo biti toliko uzbuđen.
Nasmijao se, a potom tihim glasom rekao: - Pazi da te baka Lettie ne čuje.
- Pazit ću - uzvratila sam šaptom. - Ulijeva mi strah. Mack se nagnuo kao da će me
poljubiti, ali povukla sam se.
- Što? Ne mogu te poljubiti? - Doimao se povrijeđenim.
- Ne, ne možeš me poljubiti, ludo. Neće biti ništa od toga. - Pokazala sam na njega, a
potom na sebe. - Neće biti ništa od nas. - Bilo je grozno izreći to, ali morala sam. Što smo
duže igrali igru da smo par, to će mi biti teže kad odem. A odlazila sam, sutra, s potpisanim
papirima ili bez njih.
~ 178 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- Vraga nema ništa. Kako ne bi bilo? Ima tu puno toga. - Njegovo dobro raspoloženje
brzo je iščezavalo.
- Molim te, nemoj praviti scenu - rekla sam, osvrnuvši se nakratko prema njegovoj
baki.
- Ti si ta koja pravi scenu - rekao je, ponovno nježnijim glasom. - Znaš što... samo mi
daj pusu i puštam te na miru. U protivnom ću te gnjaviti cijeli dan.
Sumnjičavo sam ga odmjerila, pretvarajući se da mi se to nimalo ne sviđa, ali potajno
sam bila ushićena zbog spoznaje da će me poljubiti pred svojom obitelji. - Jedan poljubac
i ostavit ćeš me na miru tijekom cijeloga piknika?
- Ne. Petnaest minuta.
Pretvarala sam se da sam bijesna. - Nije pošteno!
- Gle, ako ti želiš više od samog poljupca, možeš kupiti vrijeme. - Sugestivno je micao
obrvama. - Gurnula sam ga laktom u rebra, ne prestajući se smješkati sve to vrijeme. -
Odlazi, uspaljenko. Nema pušenja na obiteljskom pikniku.
Pokazao je prema jednom velikom stablu i hrpi naslaganog kamenja uz njega. - Tamo
ima zgodno mjestašce za sakriti se. Ali moramo biti doista tihi. Nisam govorio o pušenju.
Nešto sam drugo planirao za tebe. - Nagnuo se previše blizu i svojim najzločestijim glasom
prošaptao: - Zato sam ti i kupio haljinu, a ne kratke hlače.
Iskolačila sam oči. - Prestani! Netko će te čuti. - Lice mi se snažno zarumenjelo,
odjednom sam osjetila trnce i koža mi se izdajnički naježila otkrivši tako moju tjelesnu
reakciju na njegov prijedlog. Mogla sam ga zamisliti tamo dolje dok mi je haljina zadignuta
oko struka, gotovo kao da se to već događa.
Obujmio me i ponovno se sagnuo k meni. - Hajde. Prestani me mučiti. Jedan poljubac.
Petnaest minuta. Prihvati to što nudim prije nego što promijenim uvjete.
Pridignula sam se na vrhove prstiju i kratko ga ovlaš poljubila u usne, odvojivši se od
njega prije nego što se uspio pripremiti ili reagirati.
- Aaa, ne može to tako - rekao je, vragolasto se nacerivši, kako samo on zna. - To se ne
računa.
- Da. Računa se. - Pokušala sam potisnuti cerek i ostati ozbiljna.
- Nisi rekao kakav točno poljubac želiš. - Srce mi je umalo iskočilo od radosti zbog tog
glupiranja s njim.
Uto sam čula da su se negdje ispred ulaza zalupila automobilska vrata i prisjetila se
da bi se Bradley svakoga trena mogao dokotrljati prašnjavom cestom. Radost koja je
prijetila obuzeti me raspršila se na vrućini oko nas, ostavivši za sobom samo očaj. Zločesti
dio mene u trenu je pobjesnio na Bradleyja zbog toga što me pritiskao na taj način. Možda
budem imala sreće pa ga neka poluotrovna zmija ugrize pokuša li prekinuti ovaj dan, ali
samo ona zbog koje bi morao k liječniku, a ne ona koja bi ga doista usmrtila. Pola sekunde
potom obuzelo me grizodušje zbog pomisli da sam mu to poželjela. Činio je samo ono što
bi učinio i Mack u istim okolnostima. Grozna sam. Kako sam se samo mogla tako srozati?
- Što nije u redu? Zašto se više ne osmjehuješ? - Mack mi se pokušao približiti. - Zato
što ti nisam gurnuo jezik u usta, je li zato?
Odmahnula sam glavom, prisilivši se iz nje izbaciti misli o Bradleyju. Sve dok se on ne
pojavi ili se ja vratim, mogla sam se pretvarati da ti problemi ne postoje. Barem sam zbog
Macka to mogla učiniti.
- Ne, nije to razlog.
~ 179 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- Znaš da jest. Hajde, ljepotice, dat ću ti još jednu priliku. Vjerojatno bi me kao snažnu
poslovnu ženu povrijedilo da me netko nazove ljepoticom, ali naprotiv, ugrijalo me do
same srži i potaknulo da poželim istražiti ono mjestašce iza stabla. Odmahnula sam
glavom zbog te pomisli. Taj seksi kauboj doista me znao pogoditi u žicu i navesti da
zaboravim ono što se od mene očekivalo da učinim - naime, da se otkačim i pripremim za
odlazak.
Zvuk glasnog vozila koje se zaustavljalo i čak još snažnija truba koja je najavljivala
dolazak nekog posebnog, oboma nam je odvratila pozornost od naših luckastih igrica i
očijukanja.
Uh, sranje - rekao je Mack, uzdahnuvši kad je pogledao prema ulaznim vratnicama.
Ramena su mu klonula.
- Tko je to? - upitala sam, pokušavajući vidjeti osobu koja je izlazila.
- Dobro došla u moju noćnu moru - rekao je i ruke su mu kliznule s mojih leđa kad se
odmaknuo pozdraviti posjetitelja.
- Hannah Banana! - povikao je Boog preko prostora sa šatorima, dok je Barbie
ljepotica zaobilazila oko starog ulupljenog kamioneta pridružiti se gomili ispred kuće.
- Ne zovi me tako, Boog! - doviknula mu je, zvučeći poput country pjevačice zbog
načina na koji je to izgovorila. Potom joj se lice potpuno ozarilo kad je ugledala Macka koji
joj je prilazio.
Zbog ljubomore koja mi je obuzela misli, oboje sam ih prostrijelila pogledom. Gdje su
one otrovne zmije u trenutku kad ih trebaš?
- Hej, Mack! Hej, gospođo Maeve! Kak' ste svi? - cvrkutala je Hannah. - Donijela sam
onu svoju pitu s borovnicama, kao i svake godine. - Nosila je iznad glave nešto zamotano
u tanku aluminijsku foliju, kao da je jebeni Betty Crocker kip slobode ili tomu slično.
Pokušala sam se poslužiti čistom snagom misli da to što je nosila u ruci premjestim
na njezinu glavu, ali očito nemam nikakve telepatske sposobnosti čim se ništa nije
dogodilo. Spustila je to na stol i glatkom kretnjom odlijepila aluminijsku foliju, pokazujući
Macku hranu ispod. Na njezinu žalost, prošao je tik pokraj nje prema svojemu bratu Ianu,
koji je stajao postrance.
Moje ljubomorno srce postiglo je veličinu triput veću od uobičajene. - Ona mu se doista
ne sviđa. Nije lagao.
- Ti ovu najviše voliš - rekla je pjevušećim glasom, osvrćući se preko ramena, nimalo
obeshrabrena njegovim ignoriranjem.
- Ne, ne volim - rekao je bezizražajno. - Alergičan sam na borovnice.
- Otkad to? - upitala je, posve očito povrijeđena.
- Od tvog rođenja.
Uvreda je odjeknula i među okupljenima je na nekoliko trenutaka zavladala mrtva
tišina prije nego što je pjevač sastava to raspoloženje prekinuo radeći na opremi. Čak sam
se i ja osjećala pomalo loše zbog Hanne, bez obzira na svu njezinu odbojnost kada sam
vidjela kako joj se lice objesilo.
- Provjera mikrofona, jedan! Jedan, jedan, jedan! Provjera mikrofona, dva. Dva, dva,
dva. Provjera mikrofona, tri, četiri... i leptiri. Leptiri, leptiri. Pet i šest i Nikki Sixx iz grupe
Mötley Crüe i ti i ja i graja. Mikro-mikro-mikro-fon. Provjera, provjera, provjera...
- Hej, čujemo taj prokleti mikrofon, dobro? - zavrištala je Hannah, u čijoj je ruci
zadrhtala pita.
~ 180 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Sagnuvši se, pjevač je snažno lupio glavom u mikrofon i oko šatora se začulo prodorno
pištanje. Svi, uključujući i mene, pognuli su glave ili pokrili uši. Još neko vrijeme nakon što
je pištanje prestalo, njegova zvonjava odjekivala mi je u glavi.
Kada se nekoliko trenutaka potom iz zvučnika začula snimljena glazba, Hannah se
okrenula prema meni. Njezin bijes se u samo dvije sekunde potpuno pretvorio u lažnu
slatkoću i vedrinu. Nakrivila je glavu na jednu stranu, a potom, onako dugonoga, u
cipelama visokih potpetica, krenula prema meni, dok joj se u pogledu vidjela odmazda
zbog krađe muškarca.
Isprsila sam se i visoko uzdignute brade pripremila za njezin dolazak.
Vrijeme je zasjati, a ne izgorjeti, Andie.
A vi, zmije? Jeste li još uvijek tamo? Sada bi bio pravi trenutak da se pokažete.

~ 181 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

ČETRDESETO POGLAVLJE
Hannah se zaustavila ispred mene dok je glazba bivala sve glasnija i ljudi se sklanjali
od sunca u potrazi za malo hlada ispod šatora. Zabava je službeno bila u punom jeku, pilo
se pivo i gazirana pića, jela su se predjela poslužena po stolovima.
- Dakle. Još si tu. - Njezin osmijeh podsjetio me na reakciju zagrizanja u svjež limun.
- Da, još sam tu. Ali odlazim. - Bacila sam pogled uokolo, ali činilo se kao da više nitko
na nas ne obraća pozornost. Mack je s Ianom promatrao sa sigurne udaljenosti, navodeći
me da mu poželim isplaziti jezik zbog toga što se ponaša kao prava kukavica, ostavljajući
me da to sama riješim s njom. Platit će on to poslije, i to na ne baš lijep način.
- Odlaziš? Doista? - U trenu se od prave kučke pretvorila u vedru osobu. - Ajme, baš
šteta. - Riječi su pokuljale iz nje. - Kad ideš?
- Sutra, radim, i ima stvari zbog kojih se moram vratiti.
Potvrdno je kimnula, pretvarajući se da je posve ozbiljno usredotočena na mene. -
Naravno, jasno mi je da moraš. Ne želiš da te sve te obveze zatrpaju. Onda ti to samo stvori
još dodatni posao, je li? Osim toga, mogla bi izgubiti posao. Dobiti otkaz i tako to. To bi bilo
grozno, da izgubiš posao.
- Zapravo, ne bi bila najgora stvar na svijetu da me otpuste. - Njezina neizmjerna sreća
zbog toga što je ostavljam sa svojim suprugom dovoljno me izludila da kažem riječi kojima
sam se poigravala. Ali čim su mi prešle preko usana, znala sam da su istinite. Pomisao na
to da više ne radim u odvjetničkom uredu u West Palm Beachu donijela mi je olakšanje. U
tom trenutku shvatila sam da bi mi nedostajala tek Ruby.
- U ovakvoj ekonomskoj situaciji? - Podsmjehivala se. - Sigurno se šališ. Morala sam
prihvatiti posao u zalogajnici da bih mogla plaćati stan. - Ležerno se osvrnula oko sebe, ali
zaustavila se čim je ugledala Macka. Voltaža koju je kanalizirala kroz svoj cerek prijetila je
nestanku struje u gradu.
- Misliš na Mackov stan? - Uspjela sam se suzdržano osmjehnuti.
Ponovno se okrenula prema meni. - Ah, u pravu si. Kako sam glupa. Sada živim s
Mackom. Zajedno smo od... - pogledala je prema nebu, baveći se nekim zamršenim
izračunom -... mjesecima. Ima tomu sada već mjeseci i mjeseci. Predivno je. Tako je dobro
imati ga uza se. - Urotnički se sagnula prema meni i prošaptala. - Dostupan, a ujedno seksi,
naravno. Posebice kada hoda uokolo u svojim boksericama.
Ustuknula sam za korak kako ne bih učinila neku glupost njezinu licu. - Hannah,
mislim da te treba Boog, - Osvrnula sam se uokolo, očajnički tragajući za čovjekom-
medvjedom-svinjom. Ne priđe li netko i ne spasi me, moglo bi se dogoditi nešto ružno.
Osjetila sam dotad nepoznate iskonske nagone, na nivou pećinskog pračovjeka. Bila sam
spremna iskopati joj oči.
- Boog? - Zakolutala je očima. - Ne treba me. Samo me želi uznemiravati zbog nečega.
- A što je s vas dvoje? Jesi li prije možda bila s njim u vezi?
Prezrivo je otpuhnula, a potom se glasno nasmijala, uznemirujuće zvučeći poput
revanja magarca. - Možda jesam sa sela, Angie, ali nisam u vezi s rođacima. Oprosti što te
moram razočarati, gradska curo.

~ 182 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- Zovem se Andie. U srodstvu ste? - Na tu činjenicu ostala sam otvorenih usta. Otkad
to čovjek-medvjed-svinja ima isti DNK s Barbikom?
- Da, rođaci smo. On je moj polubrat.
- Dakle, tvoja majka udala se za Wookieeja? - Namjeravala sam je time uvrijediti, ali
očito ne znam kako to izvesti u seoskom stilu.
Nasmijala se, prvi put mi se iskreno osmjehnuvši tog dana.
- Zbilja si smiješna, Građanko.
- A ti zbilja nisi, Seljanko.
Pomno me motrila i smiješak joj je postao blaži. - Što kažeš na to da prekinemo s tim
sranjima i postignemo nekakav dogovor?
- Kakav dogovor? - Odmah sam na glavu stavila svoj odvjetnički šešir dok sam čekala
uvjete koje će mi postaviti.
- Što kažeš na to da se složim s tim da danas tebe i Macka ostavim na miru, a da ti
pristaneš sutra se izgubiti iz grada i nikada se više ne vratiti ovamo.
- Čini se pomalo jednostrano, ne misliš li tako? - Nacerila sam glavu.
- Kako to?
- Uhhh, ne znam. Možda zato što ti to svoje obaviš za pola dana, a ja trebam ostatak
života? Ne čini se poštenim, je li? Držati se zauvijek podalje od Macka sasvim sigurno bi
bio posao. - Bacila sam kratko pogled prema njemu i strune mojega srca zabrujale su
poput bendža.
Obrve su joj se spojile. - Želiš li da ti platim, što li?
- Ne - rekla sam, utišavši ton kako bi odgovarao njezinu. Pogledala sam je ravno u oči
i sva zloća u meni kanalizirala je to usijanje. - Želim da svoje kandže držiš podalje od
mojega muškarca. Eto što želim.
Ostala je otvorenih usta piljeći u mene dok joj se pogled smračio poput gomile olujnih
oblaka.
Mack je prišao točno u trenutku da čuje njezin odgovor.
- Nije on tvoj muškarac. On je moj muškarac i doslovno cijeli život je moj.
- O, Bože, Hannah... moglo bi baš i bez toga - rekao je. U glasu mu se osjećala
iscrpljenost. Nisam bila sigurna je li takav zbog njezine blizine ili je naš dugačak jučerašnji
dan tako djelovao na nj, ali posve je sigurno izgledao kao da mu treba odmor. Spustio je
glavu pa mu je šešir skrivao cijelo lice od pogleda.
- Bez čega to? Reci naposljetku istinu svijetu. Mislim da je vrijeme za junačko
ponašanje, Mack, vrijeme da svima kažeš što se uistinu događa između nas.
Naglo je podigao glavu i zablenuo se u nju. - Šališ se. Kako možeš biti tako zaluđena?
Nema ničega između nas, Hannah, znaš ti to dobro! Nikada te prstom nisam taknuo.
Ljudi pod šatorima prestali su razgovarati i počeli obraćati veću pozornost na nas.
- Možda bi mogla malo sniziti ton - predložila sam, brinući se da će upropastiti zabavu.
Ni u kojem slučaju nisam očekivala njezin sljedeći potez.
Napala je bez ikakva upozorenja, otvorenim dlanom udarila me u prsa i odgurnula
nekoliko koraka. - A da možda ti malo sniziš ton, kradljivice muškaraca?
- Hej! Dosta, Hannah! - rekao je Mack, ispruživši ruku kako bi je spriječio da priđe
bliže.

~ 183 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Nisam u potpunosti sigurna što se u djeliću sekunde koji je potom uslijedio dogodilo
s mojim razumnim aktivnim dijelom mozga, znam samo da se u meni nešto prelomilo i
potaknulo me da se razjarim. Nakon nekoliko posrćućih koraka uspjela sam naći uporište,
a potom sam je bez razmišljanja odgurnula, proguravši se pokraj Mackove ruke i stisnutim
šakama došla u kontakt s njezinim mekanim grudima.
- Nisam ja nikakva kradljivica muškaraca! - vikala sam, svom je snagom udarajući u
prsa.
Gotovo da nije ni zateturala kad je ponovno nasrnula na mene. Nije više izgledala kao
Barbika, sada je više nalikovala golemom lutku ubojici Chuckyju sa sićušnim noževima u
obliku umjetnih nokata.
Mack je skočio između nas kada su poletjeli nokti, ruke, šamari i kosa. Moguće je da
sam vrisnula. Ali ona posve sigurno jest. Potom se začuo glasan tresak kada sam svojom
velikom stražnjicom snažno udarila u banketni stol iza sebe i kada je hrpa posuda
poletjela na tlo.
- Moj brisket! - začuo se slabašan kreštav glas.
- Ode pita od borovnice - rekao je Ian, ne zvučeći baš sretno zbog toga.
- Prestanite vas dvije! - povikao je Mack, hrvajući se najprije sa mnom, a potom
odustao kako bi kontrolirao napadačicu Barbie koja je držala punu šaku moje kose.
Bila sam na koljenima pa sam je snažno udarila u slabine kako bi me pustila. Učinak
je bio poput čarolije i, čim sam se oslobodila, uspravila sam se, dašćući poput bika.
Maknuvši kosu s lica, dala sam joj znak da priđe. - Priđi, kučko, hajde, samo daj. - Puhala
sam i otpuhivala očekujući njezin sljedeći potez. - Spremna sam za tebe. - Podignula sam
stisnute šake i počela skakutati s jedne strane na drugu, poput jebenog Muhammada Alija,
zahvalna zbog toga što je moj životni plan sadržavao više od tristo sati kickboxing
aerobika. Bila je prilično visoka, ali bila sam sigurna da bih joj mogla zadati kroše u glavu
i barem je ošamutiti udarcem.
- Andie? - Iz daljine je dopro nečiji zaprepašten glas.
Čim sam ugledala tisuće promjena na Mackovu licu, istoga sam trena povezala.
Nevjerica. Preneraženost. Bijes.
- Andie, što to radiš? - upitao je muškarac.
Spustila sam stisnute šake niz tijelo kada sam u sebi klonula. Sva borbenost nestala je
iz mene poput zraka iz šupljeg balona kada se mašta sudarila sa stvarnošću, ostavši
neugodno iznenađena. - O, bog, Bradley. Što ti radiš ovdje?
Nisam ni vidjela kako mi se približava stisnuta šaka dok je nisam osjetila na vilici.

~ 184 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

ČETRDESET PRVO POGLAVLJE

Osvijestila sam se ležeći na tlu pokraj banketnog stola i nekoliko lica nadvijalo se
nada mnom. Prvo koje sam zapazila bilo je Mackovo, jer ono je bilo prvo koje sam željela
vidjeti. Osim toga, njegov šešir zauzimao je puno mjesta, priječeći mi pogled na sve ostale.
- Bog - rekla sam, zbunjena i osramoćena. - Reci mi da sam samo sanjala žensku
tučnjavu koja je bila posljedica ozljede glave.
- Mislim da si obrnula, najprije ženska tučnjava pa onda ozljeda glave. - Položio je
ruku na moje tjeme. - Jesi li dovoljno dobro da možeš ustati?
- Andie - što se događa, dođavola? - upitao je Bradley. Prvi put sam ga ugledala kako
čuči s moje desne strane. Lice mu je bilo posve namršteno.
- Ti si doista tu? - bilo je sve što sam uspjela izustiti.
- Da, pa rekao sam ti da dolazim. Isuse, hoćeš li ustati? Izgledaš grozno ležeći tu takva.
Mack mu je uputio pogled pun bijesa, ali ništa nije rekao, stavivši ruku iza mojega
vrata i uspravljajući me u sjedeći položaj.
Svijet se malo zanjihao, a potom ponovno vratio u normalu. Ispred mene stajali su
Maeve, baka Lettie i još nekoliko žena. Činile su sve što je bilo u njihovoj moći da ponovno
dovedu stol u red. Maeve me kratko pogledala, a potom se vratila poslu.
Oči su mi bile pune suza. - Jako mi je žao - rekla sam jedva čujnim glasom. Sram je bio
nepodnošljiv.
- Ne brini se zbog toga - rekla je Maeve, očito nesretna. - Nisi ti kriva za to.
- Naravno da nije - oglasio se Bradley. - Napala ju je ona žena. Nadam se da zna da je
čeka građanski parnični postupak.
Podignula sam ruku. - Prestani, Bradley. Neću nikoga tužiti.
- Naravno da hoćeš. Nećemo dopustiti nekom urođenom zločincu da te tek tako
napadne.
- Čovječe, ne znam tko si, ali bolje ti je da paziš što govoriš. - Tu prijetnju izgovorio je
Ian. Bacila sam pogled i ugledala ga kako sa strane stoji s Boogom, koji je vodio brigu o
izbezumljenoj Hanni Banani. Ne znam zašto sam prije za nju pomislila da izgleda kao
Chucky. Sada je izgledala očajno, ispod očiju joj je bila razmazana šminka, jedna potpetica
bila joj je slomljena, dok joj je kosa bila raščupana na sve strane.
Mack me uspio osoviti na noge i pridržavao me sve dok nisam ponovno uspostavila
ravnotežu. Kimanjem sam mu dala do znanja da me može pustiti, što je i učinio,
odmaknuvši se.
Prišao je Bradley i zagrlio me. - Hajde... idemo.
Odgurnula sam ga, razljutivši se što je otežavao stvar. - Ne, prestani. Ne idem nikamo
s tobom.
Bradley je stajao ispruženih ruku, u zaleđenom zagrljaju. - Kako to misliš ne ideš sa
mnom? Upravo si dobila udarac u glavu. Ne možeš sama putovati.
- Ako se treba vratiti, mogu je ja odvesti - ponudio se Mack. Pogledao je u mene. - Ili
se možda nećeš vraćati. Mogla bi ostati.

~ 185 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Bradley se nadasve snobovski nasmijao i iz grla mu je dopirao neljubazan zvuk. - Daj,

čovječe... što ti doista misliš da bi djevojku poput Andie zanimalo ostati ovdje s tobom
usred jebenog Oregona?... Samo zato što imaš kaubojski šešir na sebi i klateći pimpek. Daj,
molim te... Ona ima više ukusa. - Ponovno je posegnuo za mnom, ali izmaknula sam se
izvan njegova dosega i približila se Macku.
- Ne obraćaj mu se na taj način - ustrajala sam. Bilo mi je neugodno zbog činjenice da
sam zapravo razmatrala udaju za toga kretena. Vratili su mi se svi oni trenuci kad smo ga
Ruby i ja ismijavale u tvrtki, uz sve one osjećaje prijezira koje su ti trenuci izazvali. Tada
sam shvatila da imam neke neobične nadljudske moći odvlačenja pozornosti, uspijevajući
nekako zavarati samu sebe i navesti se da sve to zaboravim i zapravo gotovo dvije godine
spavati s njim.
- Braniš ga? - Bradley je ustuknuo jedan korak. - Ne shvaćam, Andie. Što se to,
dođavola, događa ovdje?
One žene koje su dovodile u red banketni stol približile su se prisluškivati. Maeve i
baka Lettie bile su na čelu te skupine. Angus, Ian i Boog također su prišli. Svi oni formirali
su veliki krug oko nas troje, Macka, Bradleyja i mene. Bilo je to kao u obračunu kod O. K.
Corrala, samo bez pištolja i s mnogo više neugodnosti.
Pročistila sam grlo, prelijećući pogledom po licima oko sebe. Zapazila sam upitne
poglede, optužujuće, i one tužne. Jedini pogled koji mi je nešto značio bio je Mackov.
Naravno, njegovo lice bilo je maska iz koje se ništa nije moglo pročitati.
- Reci mu, Andie - poticao je Mack. - Reci mu što smo učinili.
Glas mi je zapeo u grlu kad su mi suze potekle niz obraze. Polako sam odmahnula
glavom. Poniženje zbog toga što svima moram reći što sam zbog svoje nepromišljenosti
učinila obojici, Bradleyju i Macku, bilo je previše za podnijeti.
- Hoćeš da ja to učinim? - obzirno se ponudio.
Nisam mogla reći da. Nisam od njega mogla tražiti da podmetne leđa za taj teret. - Ne
- rekla sam naposljetku kroz suze koje nisu prestajale teći. - Sama ću to učiniti.
- Reci mi - poticao je Bradley, sada već bijesan.
- Ne srdi se na Macka - preklinjala sam. - Nije učinio ništa pogrešno.
- Što se događa, Andie? - upitao je Angus, smirenim blagim glasom. - Ma što bilo,
uvjeren sam da to možemo riješiti.
Stavila sam ruku na usne da spriječim njihovo drhtanje. Posegnuvši duboko u nutrinu
sebe, izvukla sam posljednju rezervu snage koju sam imala kako bih se smirila dovoljno
da progovorim. Pročistila sam grlo i pogledala u baku Lettie. Jednom je odobravajuće
kimnula i posve ozbiljna namignula mi. Ugledala sam se u njezinu samouvjerenost koja mi
je poslužila kao vodilja, a potom pogledala Bradleyja kako bih mogla zadati posljednji
udarac našim srcima.

~ 186 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

ČETRDESET DRUGO POGLAVLJE

Muha se mogla čuti kada sam započela s pričom. - Prije dvije godine otišla sam s
dvjema prijateljicama u Las Vegas. Tijekom boravka ondje upoznala sam Macka. -
Pogledala sam prema njemu i dah mi je zastao kad sam mu u pogledu zapazila čežnju.
Morala sam odvratiti pogled kako bih mogla nastaviti. Stoga sam se usredotočila na
Bradleyjev ljutit izraz lica. Toliko sam mu dugovala.
- Igrali smo ajnc, a potom puno popili. Prije nego što sam ga srela, već sam bila popila
nekoliko koktela, ali nakon toga smo nastavili piti i naposljetku završili... zajedno.
- O, Isuse, nastavi, Andie, to nema nikakve veze s nama - rekao je Bradley. - Nismo
tada još ni bili u vezi.
- Da, ima veze s nama. Ima velike veze s nama. Samo... dopusti mi da ispričam. -
Duboko sam udahnula i pogledala Maeve. Bilo je vrijeme da platim za svoje postupke.
- Dok smo bili u Las Vegasu, vjenčali smo se u jednoj od onih kapelica u kojima je to
moguće danonoćno obaviti.
Maeve je razrogačila oči i pogledala prema svojemu suprugu koji se doimao
zaprepaštenijim od nje.
- Nestao je cijelu tu prokletu noć zahvaljujući tebi - rekao je Ian. Bio je silno bijesan.
- Prestani, Iane. Sad nije vrijeme za to - upozorio je Mack. Nastavila sam, ne obazirući
se na Ianovu upadicu. – Gotovo da se nismo ni poznavali, ali vjenčali smo se.
Mack je prišao i stao pokraj mene, odvraćajući mi pozornost od svoje zaprepaštene
majke. Mogla sam osjetiti njegovu ruku uz svoju i toplina njegova tijela pružila mi je utjehu
kakva mi je bila potrebna.
- Nije to stvarno, Andie. Nije se dogodilo - rekao je Bradley, koji se također primaknuo.
Koristio se svojim laskavim glasom, nastojeći me navesti da promijenim mišljenje.
- O, da, stvarno je, stvarno - rekao je obrambeno Mack. Ima dokumentaciju kojom to
može dokazati i neću potpisati nikakve papire za razvod. U svakom slučaju, ne još. -
Odmjerio me pogledom. - Dok ne bude potpuno sigurna da je završila sa mnom. Piljila sam
u pod.
- Ne trebaš ti njoj potpisati nikakve papire, seljačino kretenska - škrgutao je Bradley.
- Hej, lakše malo, nema potrebe za takvim izražavanjem - rekao je Angus, čija su se
prsa pomalo nadimala. Nekolicina muškaraca u blizini prišla su i stala iza njega.
Zbog cijele te situacije počela sam osjećati paniku. Morala sam popraviti stvar prije
nego što situacija izmakne kontroli. - Bradley je u pravu. Mack ne mora potpisati papire.
Mogu ja i bez potpisa ako treba. - Prisilila sam se pogledati ga, iako sam znala da će mi to
biti odveć bolno.
Bio je zaprepašten. - Nećeš to učiniti, zar ne?
- Moram - rekla sam. Glas mi je drhturio. Poželjela sam ispovraćati se ispred njegovih
nogu koliko mi je bilo zlo zbog toga.
- Ne, ne moraš. - Bio je ustrajan, obujmivši mi lice dlanom. - Rekao sam ti da možeš
ostati ovdje. Ostati sa mnom. Biti moja supruga, ne samo na riječima. Dopusti mi da ti
pokažem koliko te volim.

~ 187 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- Jesam li ja ovdje još jedini pri zdravom razumu?! - viknuo je Bradley, posve očito
frustriran.
- Nisi! - vrisnula je Hannah. - Nisi jedini.
- Hvala ti! - uzvratio je, pogledavši me. - Andie, taj udarac u glavu koji si zadobila
vjerojatno ti je uzrokovao nekakvo oštećenje mozga. Kada se vratimo kući, otići ćemo
nekome da te pregleda, ali sada trebaš poći sa mnom, smjesta. Nema više izigravanja
kaubojke. Moramo isplanirati večeru pred vjenčanje, dovršiti pripreme oko vjenčanja i
pokupiti ljude u zračnoj luci. Kod kuće nas čekaju obitelj i prijatelji.
Odvratila sam pogled od Bradleyja i pogledala Macka. Vrtjelo mi se u glavi zbog
mogućnosti koje su oko mene prolijetale. Životni plan ili bez ikakva plana, izvan
kolosijeka? Odvjetnik ili rančer? Grad ili selo? Muškarac kojega sam nekoć prezirala, a
potom u njemu vidjela nekoga s kim mogu zasnovati partnerstvo ili muškarac s kojim
nikada nisam imala ništa drugo osim zabave? Poznato ili strano?
Mack je spustio ruku s mojega lica. Iz njegova lica nije se ništa moglo pročitati.
- Mislim da ne želi poći s tobom, dečko iz grada - rekla je baka Lettie.
Bradley ju je namršteno pogledao prije nego što se okrenuo prema meni. -
Jednostavno imaš osjećaj obveze - rekao je, glasom znatno nježnijim nego prije. - Imaš
osjećaj da si potpisala te papire i razmijenila zavjete pa to sada moraš i provesti. Poznajem
te, Andie... Poznajem te daleko bolje od ovoga seljačine. Ali ti to ne moraš učiniti, shvaćaš?
- Osmjehivao se pun nade. - Obavio sam neke pozive, sve same dobre vijesti. - Ispružio je
ruku prema mojoj.
- Kakve dobre vijesti? - upitala sam, pitajući se što li to ima u rukavu. Bradley je uvijek
bio dobar kada se radilo o iznenađenju u posljednjoj minuti u sudnici, a ovo je bilo nalik
tomu.
Nekoliko trenutaka namršteno je gledao u Macka, prije nego što je nastavio. Srce mi
se zbog toga zaledilo, jer znala sam što to znači.
- Nazvao sam odsjek za izdavanje dozvola za brak u saveznoj državi Nevadi.
- Nazvala ih je i Andie. Ima njihov dokument - rekao je Mack. Po glasu sam mu mogla
osjetiti da je i sam bio nervozan.
- Ne govorim o tome odsjeku. Govorim o onome koji izdaje dozvole za vjenčanje u
kapelicama.
Krv mi se zaledila i zvuk snažnih otkucaja srca odjekivao mi je u glavi. Mogla sam čuti
tutnjanje vlastitoga pulsa koji je zaglušivao sve osim Bradleyjeva glasa. Bio je poput
velikoga groznog Oza koji donosi ružne vijesti.
- To mjesto na kojemu si se vjenčala? Nemaju pravu dozvolu za to. Tvoj brak je
prijevara. Nije pravi. Nisi doista udana za toga tipa, shvaćaš? Nije ti ni potreban razvod.
Čuli su se zgranuti uzdasi žena, dok se iz skupine Angusovih prijatelja začulo
mrmljanje.
- O čemu to govoriš? - upitala sam kad sam uspjela ponovno doći do glasa.
- Za djevojku poznatiju u gradu kao kraljica razotkrivanja zasigurno nisi baš dobro
obavila posao provjere podataka - rekao je rugajući se, prilazeći uhvatiti me za lakat. -
Hajde, vrijeme je da pođemo kući. - Pogledao je preko moje glave u Macka. - Ne brini se,
mladiću. Slobodan si. Uživaj dok možeš.

~ 188 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Osvrnula sam se, pogledala u Macka i osjetila nešto poput noža koji mi se zabija u prsa
pri pogledu na njegovo lice. Piljio je u mene kao da sam ja to učinila, kao da sam ga ja
prijevarom navela na to da misli da je oženjen.
- Žao mi je - prošaptala sam, dopustivši Bradleyju da me povede prema ulaznom
dijelu kuće.
Rulja ispred nas razmaknula se. Gotovo čist prolaz vodio je od banketnog stola do
Bradleyjeva sjajnog srebrnog unajmljenog automobila. Jedino što nam se ispriječilo na
putu bila je baka Lettie.

~ 189 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

ČETRDESET TREĆE POGLAVLJE

Namršteno me pogledala, svaljujući na mene ono što se doimalo stotinama godina
uvježbanog izazivanja posramiljenosti.
- Hajde, Andie - pogurnuo me Bradley kako bismo je mogli zaobići. Tupo sam
posrnula, koraknuvši u stranu.
- Hoćeš li mu doista dopustiti da ti tako šefuje? - upitala je. Bila sam ošamućena.
Uspjela sam čuti njezine riječi, ali nisu mi imale smisla. - Što?
- Pitala sam hoćeš li mu doista dopustiti da ti tako šefuje. Jer ako hoćeš, onda nisi
onakva djevojka kakvom sam te smatrala.
Podignula sam pogled prema Bradleyju i uspjela zapaziti da je na rubu strpljenja zbog
te situacije.
- Dopusti mi samo da porazgovaram s njom - rekla sam, nastojeći ga spriječiti da ne
pobjesni.
Njegov stisak oko mojega lakta postao je još čvršći. - Ne. Dovoljno si razgovarala.
Vrijeme je da pođemo kući. - Ponovno me pogurnuo, ali ukopala sam pete u zemlju, ne
želeći se pomaknuti.
- Dopusti mi da na trenutak samo porazgovaram s njom. Potom ću poći. - Toliko sam
dugovala toj starici. I ona će zbog svega ovoga biti povrijeđena.
Pustio mi je ruku i stajao tamo, nadvijajući se nada mnom poput mračne bijesne sjene.
- Pa razgovaraj onda.
Pogledala sam sitnu ženu. - Oprostite, bako Lettie. - Umalo sam zatulila.
- Ne ispričavaj se meni. Ispričaj se čovjeku iza sebe kojemu si slomila srce.
Nisam se mogla osvrnuti. Jednostavno nisam.
- Bit će sve u redu s njim - rekla sam, pokušavajući u to uvjeriti sebe jednako koliko i
nju. - Mack je nevjerojatan čovjek, sve mu ide u prilog. - Pokušala sam se osmjehnuti, ali
usne su mi previše drhtale. - Sada se više ne mora brinuti o ludom vjenčanju u Las Vegasu,
koje više nema nikakvog smisla, pa može nastaviti sa svojim životom.
- Točno - ubacio se Bradley. - Hajdemo.
Kada me je taj put pokušao pogurnuti, blago sam ga udarila po ruci. - Prestani me
gurati, hoćeš li? Nisam još završila razgovor.
Položio je ruku na moj zatiljak. Nije me stegnuo, ali njegova prijetnja bila je dovoljno
jasna. Nagnuo se, progovorivši nježno, ali prijeteći na moje uho. - Vrijeme za razgovor je
isteklo, smjesta kreni prema automobilu.
Baka Lettie odmahnula je glavom. - Sirota djevojko. Činiš najveću pogrešku u životu
odlazeći. Kako ti to nije jasno?
- Bako - oglasio se Mack iza nje. - Mislim da je bolje da se skloniš s puta.
Onoga trenutka kada su te riječi prodrle kroz izmaglicu u mojoj glavi, srce mi je
klonulo samo od sebe. Bol kakvu dotad nisam poznavala naglo je požurila popuniti
praznine. Mack me više nije želio, a nije želio ni to da me njegova obitelj pokuša uvjeriti
da ostanem.

~ 190 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Dobila sam poražavajući udarac koji sam zaslužila. Ljudi poput mene trebaju ga dobiti
od života. Život pun sreće i bračnog blaženstva je za neke druge, a ne za mene.
- Ako ti tako kažeš, sinko. - Baka Lettie koraknula je u stranu i nestala iz mojega
vidokruga.
Koraknula sam naprijed, vođena Bradleyjevom rukom koja mi je još uvijek počivala
na zatiljku. Ponovno sam imala petnaest, kada me mamin dečko gurao u stražnju
prostoriju. Naučit će me lekciju o životu, rekao je, o protivljenju odraslima i neposluhu.
Raskopčao je remen u hodu.
Ramena su mi se nadizala zbog suza koje su šutke potekle iz mene. Grlo me boljelo od
zatomljenog vriska koji nisam mogla pustiti. Sjećam se kako sam u tom trenutku pomislila
da znam kako se osjeća osuđenik na smrt, opraštajući se od danjega svjetla i ulazeći u
zatvor tame, zauvijek plaćajući za počinjene grijehe.
- Andie?
Mackov glas nadglasao je žamor glazbe i došaptavanje iza mene. Zaustavila sam se,
ali nisam se okrenula.
- Mislim da je bolje da se i ti skloniš u stranu, dušo.
Punih pet sekundi prestala sam disati i otkucaji mojega srca postajali su sve sporiji i
sporiji. Riječ dušo bila je poput zrake svjetla koja je prodirala u tamu što me okruživala.
Riječ dragosti, tako jednostavna, a istodobno tako prepuna značenja.
Bradley se okrenuo i spustio ruku s mojega zatiljka. - Ni ne pomišljaj na to, kauboju.
Čula sam korake u prašini koji su nam dolazili ususret. Najprije polako, a potom sve
brže i brže, sve dok taj netko nije potrčao.
Bradley me gurnuo i pala sam na tlo. Bila sam u savršenom položaju da vidim Macka
kako se baca na Bradleyja, hvata ga za noge i ruši na zemlju u oblaku prašine.

~ 191 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

ČETRDESET ČETVRTO POGLAVLJE

Dvojica muškaraca nesmetano su se kotrljala po prašini, dok su se ostali razmicali
ostavljajući im prostora za tučnjavu.
- Što radite?! - vrisnula sam, kad sam im se na brzinu sklonila s puta, ni sama ne
znajući kojemu od njih dvojice govorim. Možda sam se obraćala krvožednoj rulji, ali bez
obzira, nije bilo ni važno. Do tučnjave će doći i bilo je očito da se nitko neće umiješati.
- Prestanite! Dobro, prestanite! - Osovila sam se na noge i ispružila ruke prema njima,
pokušavajući naći način da stanem između njih.
Mack i Bradley uopće nisu obraćali pozornost na mene, stisnuti u zagrljaj koji je
izgledao poput borilačkog valcera. Naizmjenično su jedan drugoga udarali u trbuh.
Maeve je odjednom prišla k meni i zagrlila me. - Pusti ih da to odrade - rekla je,
odvlačeći me dalje od njih.
- Ali barbarski je! - uskliknula sam, promatrajući kako Mack zadaje Bradleyju snažan
udarac u obraz, zbog kojeg mu je glava poletjela unatrag i zbog kojeg je zateturao.
- Katkada je to najbrži i najlakši način da shvate neke stvari.
- Možda za Macka, ali ne i za Bradleyja. - Njegova košulja marke Brooks Brothers bila
je uništena i već prekrivena okorjelom prljavštinom i mrljama od trave. Jedna njegova
cipela, koja mu je spala s noge, počivala je na rubu njihova borilačkog ringa. Nikada ga
nisam vidjela da gubi živce. Zbog toga je još uvijek bio dio mojega životnog plana... ili je to
bio prije nego što sam došla ovamo.
Frktala je: - Oprosti, dušice, ali čak i ja vidim da je taj gradski dečko borac. Vjeruj mi,
sudjelovao je taj u brojnim tučnjavama.
Kada sam obratila pozornost, shvatila sam da je bila u pravu. Mack je bio jači, ali ni
Bradley se nije baš tako lako dao svladati. Svaki put kad bih pomislila da je gotovo,
ponovno bi zamahnuo prema Macku, uhvativši ga nespremnog. Bili su uglavnom
podjednake snage, ali Mack se naposljetku pokazao izdržljivijim.
Angus, Ian i Boog prišli su razdvojiti ih kad su se počeli više grliti nego tući. Obojica
su imala krvava lica i razderotine na zglobovima te nijedan od njih dvojice više nije mogao
stajati uspravno.
Maeve me još jednom stisnula prije nego što me pustila. - Dođi, dušice, hajdemo
dovesti u red tvoje muškarce.
- Nisu on moji muškarci - rekla sam razdražljivo, posramljena što ih je gledala na
takav način.
- Jesu, sve dok ih se službeno ne riješiš.
Nevoljko sam pošla za njom, dok su ljudi poveli borce uz ulazne stube uvodeći ih u
kuću. Pomislila sam kako je taj prizor pred svima bio sramotan, ali nešto mi je govorilo da
će ovaj biti još gori. Obitelj MacKenzie svjedočit će mojoj sramoti. Ovoga puta više neće
biti posrednika, a ni bježanja.
Trebao mi je postati suprug, ali zapravo nije bio materijal za supruga. Nije, jer sam
svaki put kad bih ga pogledala osjećala žaljenje.
Pogledala sam Macka, muškarca kojega nisam dovoljno dobro poznavala, ali o kojemu
sam željela doznati puno više. Bio je častan, snažan i strpljiv. Nisam ni sanjala da može biti
~ 192 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

tako strpljiv. Prihvaćao je na sebe teret krivnje i onda kada nije trebalo. Činio je sve samo
da ne povrijedi druge. Sjaj u njegovim očima govorio je da mu je uistinu stalo do mene.
Možda će me, budem li te sreće, jednoga dana uspjeti naučiti voljeti.
Mackova ruka kliznula je preko stola i u iščekivanju moje ruke rastvorio je dlan.
- Andie? - zazvao je Bradley, zvučeći ranjivo kao nikada prije. Pogledala sam ga,
pogledom ga preklinjući da me pusti da odem. Spustio je pogled, teško uzdahnuvši. - Samo
naprijed. Znam što želiš.
Pogledala sam Angusa koji je samo potvrdno kimnuo, potičući me.
Maeve je stajala iza mene pa sam se okrenula iza sebe vidjeti je. Ona mi je također
kimnula i suza joj se otela iz krajička oka.
Progutala sam svoj strah i podignula drhtavu ruku s krila, položivši je u Mackovu.
Melem ljubavi obložio je moje srce iscjeljujućom čarolijom kada su se njegovi prsti sklopili
oko mojih. Pogledao je Bradleyja kada je spustio vrećicu leda. Ispružio je slobodnu ruku.
- Oprosti, čovječe. Nisam ti namjeravao sve uprskati, ali najprije je bila moja pa ti se neću
zbog toga ispričavati.
Bradley je nekoliko trenutaka piljio u Mackovu ruku prije nego što ju je prihvatio i
snažno se rukovao s njim. - Bolji pobjeđuje. Ja tu ne mogu ništa učiniti.
Čuvši njegove riječi prihvaćanja poraza, srce me zaboljelo zbog onoga što sam mu
učinila.
- Žao mi je, Bradley, nisam te namjeravala povrijediti, kunem ti se.
Ustao je i stolac je za njim zaškripao. - Znam. Čuj, moram krenuti. Moram uhvatiti
zrakoplov.
- Možeš ostati ovdje do sutra ako želiš - ponudila je Maeve.
- Ne, hvala, mislim da to ne bi bilo baš pametno. - Slabašno mi je mahnuo, a potom se
izgubio.
Nakon što je otišao, ušla je baka Lettie i stala na mjesto koje je dotad zauzimao on,
- Dakle, riješili smo problem? - Pogledala je najprije Macka, a potom mene.
- Ne, nismo baš - odgovorio je Mack, izvlačeći ruku iz moje.
Problijedjela sam kad mi se sva krv povukla iz glave i umalo se srušila zbog valova
nesvjestice. Vidjela sam ga kako dolazi. Veliki prekid. Poniženje. Kraj. Moj kraj.
Posegnuo je u prednji džep i istodobno kliznuo sa stolca. - Namjeravao sam pričekati
s ovim, ali vjerujem da je i ovo jednako dobar trenutak.
Kleknuo je na koljena pokraj mojega stolca i oslonio se rukom na njegov naslon,
odgurnuvši ga, tako da sam bila okrenuta licem prema njemu.
- Što to radiš? - prošaptala sam, ponovno sva uplakana. - Bila sam silno zbunjena i
nisam znala što će se potom dogoditi.
Izvadio je malu crnu baršunastu kutiju, smješkajući se. Iz njegove rasječene usnice
ponovno je potekla krv. Uzela sam od Maeve maramicu kojom sam mu potapkala usnicu,
osmjehujući se kroz suze dok sam pokušavala spriječiti srčani udar za koji sam imala
osjećaj da dolazi.
- Andie. Ludice, sreo sam te prije dvije godine i zaljubio se u tebe. Onoga trenutka
kada si prolila ono piće na mene, znao sam da sam gotov. - Otvorio je kutiju u kojoj se
ukazao iskričavi četvrtasti dijamant optočen obrubom manjih dijamanata. Nikada nisam
vidjela toliko blještav komad nakita u životu.
~ 193 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- Ajme, kako je lijep - rekla je baka Lettie prigušenim glasom. Odgovorio joj je, ne
skidajući pogled s mene. - Morao sam joj donijeti nešto da je podsjeti na to gdje smo se
sreli. Sva ona svjetla. .. sjećaš se, Andie?
Potvrdno sam kimnula, ne mogavši progovoriti. Samo sam jecala.
- Mislio sam da smo već vjenčani, ali nema veze što nismo. Osjećam se kao tvoj suprug
i želim biti u braku s tobom. Ako mi želiš ukazati tu čast, odvest ću te u ponedjeljak u
matični ured pa ćemo to i službeno obaviti. - Izvukao je prsten iz kutije i podigao ga. -
Kupio sam ga onaj dan kad si došla u grad. Namjeravao sam ti ga dati, s obzirom na to da
to nismo stigli prije učiniti. Ali, recimo da je to sada zaručnički prsten.
Uzeo je moju lijevu ruku, držeći prsten na samom vršku mojega prsta. - I, što kažeš?
Hoćeš li se udati za mene? Hoćeš li se pridružiti klanu MacKenzie?
- Sjaj, ne gori? - uspjela sam reći.
Osmjehnuo se pa mu je natečeno oko s modricom izgledalo još strašnije.
- Da, pođi sa mnom kako bismo mogli zajedno sjati.

~ 194 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

EPILOG
Glazbenici su svirali uvod u svadbenu koračnicu dok sam smireno stajala na kraju
crkvenog prolaza, čvrsto držeći Angusa ispod ruke. Buket od bijelih ruža sa šlajerom
podrhtavao mi je u rukama. Čuperak male ljubičaste trolovske lutke izvirivao je među
cvjetovima.
- Je li sve u redu, šećerko? - upitao je, izgledajući predivno u svojemu crnom smokingu.
Potvrdno sam kimnula, pogledavši preko male skupine ljudi koji su sjedili na bijelim
stolcima sa svake strane crkvenog prolaza kojim sam namjeravala proći. Većina njih bili
su mi nepoznati, ali znala sam da će mi uskoro postati poput obitelji.
- Drago mi je da si pristala da dođe i tvoja mama. - Pogledao je naglašeno prema lijevoj
strani crkvenog prolaza, blizu mjesta na kojemu su stajale djeveruše Candice i Kelly držeći
cvijeće.
Pogledala sam u mršavu ženu koja je sjedila u prvom redu u ljubičastoj haljini. Bila
mi je neznanka, ali nije to željela biti. Oporavila se i bila sretno sama, ne tražeći više
muškarca da je vodi kroz život.
- Bila je to Mackova zamisao, a ne moja. - Još uvijek nisam bila sigurna možemo li
majka i ja ostaviti prošlost iza sebe, ali bila sam spremna potruditi se zbog Macka.
- Dobar je on čovjek, lijepo će se ponašati prema tebi. Ja ću se za to pobrinuti.
Osmjehnula sam se. - Drago mi je da vas dobivam za svekra. To mi dođe kao poseban
bonus u paket-aranžmanu.
Potapkao me po ruci koja je počivala na njegovu laktu. - Moglo bi se reći da oboje
imamo sreće, je li? Potvrdno sam kimnula. - Da, imamo.
Bradom je pokazao niz crkveni prolaz. - Spremna si za ovo?
- Nikad spremnija.
Angus i ja pošli smo do kraja prolaza i pričekali da otpočne glazba. Kada su se začuli
prvi zvuci, polako smo, odmjerenim koracima, krenuli niz prolaz. Kratki veo iza moje
haljine šuštao je po bijeloj prostirci postavljenoj preko trave u stražnjem dvorištu. Čekala
me sjenica prekrivena cvijećem i pod njom muškarac za kojega ću se udati drugi put, samo
što će ovaj put vjenčanje biti službeno, pred očima zakona. Pokraj njega stajao je njegov
mlađi brat i ona grdosija od čovjeka-medvjeda-svinje.
Mack je na sebi imao smoking s bolo-kravatom i crni kaubojski šešir. Nikada nije
izgledao privlačniji. Njegove jarkoplave oči privlačile su me s dna dugačkog prolaza.
Pogled mu je bio prikovan za mene, nije ga odvraćao niti se kolebao. Poput ljubavi koju je
osjećao za mene, njegove oči sjajile su poput svjetionika, izvodeći me iz mraka.
Kad smo stigli do oltara, Angus je moju ruku položio na Mackovu. - Dobro se brini o
njoj, sine, ili ćeš meni i svojoj majci odgovarati za to.
Mack je potvrdno kimnuo. - Samo to želim i očekujem.
Angus je sjeo na svoje mjesto do Maeve, koja je tiho tapkala suzne oči i držala Ruby
za ruku. Ruby je na sebi imala jarkocrvenu haljinu i svoj najbolji šešir, onaj na kojemu su
se sa strane klatile sitne bobice i ptica. Napućila je usne prema meni i sporo kimala.
Njezino odobravanje činilo me sretnom. Znala sam da će biti ponosna na mene.
- Imate li zavjete? - upitao je svećenik.
~ 195 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

Odrično sam odmahnula, ali Mack je potvrdno kimnuo.

- Što? - prošaptala sam mu, zbunjena.
Nacerivši se, posegnuo je rukom u džep i izvukao salvetu iz bara.
Slike događaja iz prošlosti pogodile su me poput teretnog vlaka. - Salveta iz bara.
- To je... - pokazala sam na salvetu, prisjetivši se bara u kojemu smo ispijali posljednje
koktele.
Potvrdno je kimnuo. - Ovo su zavjeti koje si zajedno sa mnom napisala one večeri.
- Sačuvao si ih? - prošaptala sam i suze su ponovno krenule. Mislila sam da sam ih se
riješila nakon tjedan dana razgovora, plača i smijeha, ali ponovno su bile tu, prijeteći
pokvariti šminku koju mi je Candice nanijela prije sat dva.
- Naravno da sam ih sačuvao. Uspomene nisu nevažne. - Protresao je salvetu da se
rastvori i potvrdno kimnuo svećeniku. - Spremni smo.
Misli su mi se načas probile kroz sjećanja koja su naposljetku snažno navirala,
neometana čarolijom barske salvete. Mack i ja smo nakon ludog majmunskog seksa izišli
na ulice Vegasa držeći se pod ruku i za ruku, uživajući u svjetlima, buci i gomilama sretnih
ljudi. Ponijele su nas emocije pa smo se sve to vrijeme ljubakali, grlili i smijali. Na uglu
jedne prometne ulice našli smo klupu na koju smo sjeli, ne prestajući razgovarati o našim
snovima, prošlosti i nadanjima. Šalili smo se kako ćemo imati djecu i smišljali imena koja
ćemo im dati. Potom je predložio da odemo vjenčati se, kleknuo na prljav pločnik i...
pristala sam. Ljubili smo se cijelim putom onamo i natrag.
- Andie?
Mackov glas prenuo me iz vlastitog transa. - Da?
- Jesi li spremna?
Potvrdno sam kimnula. - Jesam. Spremna sam.
- Samo naprijed sa zavjetima - rekao je svećenik, pokazujući glavom prema Macku.
Mack mi se nacerio i započeo čitati.
- Ja, Gavin MacKenzie, seksi kauboj iz Baker Cityja u saveznoj državi Oregon... pri
zdravoj pameti i uspaljena tijela... ovdje izjavljujem da te volim, Andie Marks, vrhunska
odvjetnice, i da želim ostati u braku s tobom do teške starosti, sve dok ne umrem ili mi
pimpek ne otpadne.
- Sranje - prošaptala sam i lice mi se zažarilo.
Candice je prezrivo otpuhnula, a netko među onom ruljom se hihotao.
Mack je nastavio: - Seksat ću se s tobom kad god poželiš i uvijek ću ti dati mogućnost
da budeš odozgo ako će te to usrećiti. Pušenje će uvijek biti neobvezno, ali dobrodošlo.
Spustila sam glavu i ugrizla se za usnicu da se glasno ne nasmijem. Ovo je bilo ludo.
Sve do toga trenutka nisam shvatila koliko sam te noći s Mackom skrenula od svojega
plana, ali bilo je neobično oslobadajuće. Mack me je na neki način oslobodio, njegova
ljubav otključala je vrata mojega srca i omogućila mi slobodu da budem svoja.
- Mijenjat ću pelene kad se to od mene bude tražilo, kako našoj djeci tako i tebi kad
budeš stara i nemoćna. Nikada neću pljuvati u javnosti, glasno podrigivati ni ružno
govoriti o tvojim prijateljima.
Candice me gurkala cvijećem. - Ta mu je dobra - prošaptala je.

~ 196 ~
Knjigoteka
 dasha&IvonaDiSanti

- I naposljetku - glas mu je postao nježniji - obećavam da nikada u ljutnji neću dići

ruku na tebe i reći ti da si bezvrijedna niti ću povrijediti ljude koje voliš. Primljeno na
znanje, gotovo, kraj priče, živjeli sretno do kraja života. To su moji zavjeti.
Plakala sam prije nego što je stigao do kraja. Napisala sam obećanja pijane
petnaestogodišnjakinje koja se prvi put zaljubila.
Mogla sam se vidjeti... luckasta djevojka koja piše na barskoj salveti dok luta
usamljenom cestom prošlosti, slijedeći svjetlost sa svjetionika u kojemu je vidjela svoju
budućnosti. Budućnost s Mackom.
- Hvala ti - prošaptala sam. Pogledala sam u rulju vidjeti kako sam ružno osramotila
svojeg budućeg supruga, ali nije bilo toga kome oči nisu zasuzile. Moja je mama tiho jecala
u maramicu, dok je Maeve držala ruku prebačenu preko njezina ramena. Baka Lettie
kimala je glavom kao da je bila na molitvenom susretu duhovne obnove. Slavimo
Gospodina!
- A sada vaši zavjeti - rekao je svećenik pogledavši me. - Ja... ništa nisam napisala.
Nisam znala...
- Ma reci bilo što - rekao je Mack. - Ili se možeš poslužiti ovime. - Zamahnuo je
salvetom među nama.
- Ne, hvala - rekla sam, ne mogavši odagnati cerek s lica. - Pročistila sam grlo. - Mogu
ja to.
- Znam da možeš. - Nagnuo se prema meni i nježno me poljubio.
- Hej, nema poljupca do poslije - rekla je Kelly, potapkavši me svojim cvijećem po
ramenu.
Nježno sam odgurnula Macka i pročistila grlo. - U redu. Zavjeti. Uzmimo ovaj. -
Pogledala sam Macka, pokušavši pogledom izraziti koliko sam ga u tom trenutku voljela.
- Obećavam da ću ti biti vjerna, da ću te uvijek saslušati kada budeš želio porazgovarati sa
mnom, da ću se seksati s tobom kad god i gdje god poželiš. - Obrve su mu na to iznenađeno
poskočile i nastavila sam, ne skidajući osmijeh s lica. - Obećavam da ću naučiti pripremiti
osrednji goveđi brisket, privezati tele i jahati. Ostat ću uz tebe sve dok me budeš želio.
Obećavam da ću biti onoliko dobra majka tvojoj djeci koliko je to moguće.
Suze su potekle iz oba Mackova oka i usnice su mu neznatno zadrhtale. - Hvala ti. -
Izustio je to prije nego što se okrenuo prema svećeniku.
- Pa, pretpostavljam da je to sve - rekao je taj čovjek ispred nas. - Ima li netko prsten?
Ian se sagnuo i predao zlatne vitice Macku. Mack je meni dao svoju, a moju je zadržao,
- Molim, stavite budućem supružniku prsten.
Val topline preplavio me kada je Mack gurnuo prsten preko zgloba mojega prsta i
namjestio mi ga na prst. Znala sam da će ondje ostati sve do moje smrti.
Stisnuo mi je prste kad sam završila sa stavljanjem prsta na njegov prst.
- Proglašavam vas mužem i ženom. Smiješ poljubiti svoju nevjestu, kauboju.
Mack se nacerio i sagnuo, širokim obodom šešira zaklonivši mi pogled na goste. -
Volim te, Andie MacKenzie - rekao je i spustio usne na moje.
- I ja tebe volim, Gavine MacKenzie - rekla sam i čvrsto priljubila usne uz njegove.

SVRŠETAK
~ 197 ~
Knjigoteka