doc. dr. sc.

MIRKO JAKOPČIĆ

ELEMENTI STROJNIH
KONSTRUKCIJA

-NERASTAVLJIVI SPOJEVI-

NASTAVNI MATERIJALI

03. 2011.
 SADRŽAJ

1. ZAVARENI SPOJEVI ……..……………………………. 2

2. LEMLJENI SPOJEVI ……………………………………... 6

3. LIJEPLJENI SPOJEVI ……………………..……………... 10

4. ZAKOVIČNI SPOJEVI ………………..…………………. 12

5. STEZNI SPOJEVI ………………………………………… 16

LITERATURA ……………………………………………. 20

1
 1. ZAVARENI SPOJEVI

Zavarivanje: spajanje dijelova pomoću zavara (DIN 1910).

Jedan od najvažnijih postupaka spajanja. Manji utrošak materijala u odnosu na kovane i
lijevane dijelove. Manja masa zavarenog dijela do 50%. Ušteda na troškovima modela i
alata.

a-zavar (taljevina), b-pregrijani osnovni

materijal (znatno preko A3), c-normalizirana
osnovna zona (malo preko A3), d-zona koja
nije bila pod djelovanjem zagrijavanja

Poprečni presjek zavara

Elektrolučni i plinski zavar

a-plinsko (autogeno) zavarivanje;

b-elektrolučno zavarivanje;
tt-temperatura taljenja osnovnog
materijala

Raspodjela temperature po presjeku zavara

2
Načini zavarivanja taljenjem:
 plinsko zavarivanje;
 elektrolučno zavarivanje;
 zavarivanje pritiskom (ultrazvučno, plinsko, elektrootporno);
 zavarivanje plazmom;
 zavarivanje elektronskim snopom;
 zavarivanje laserskim zrakama.

Najvažniji zavarivi materijali:

 čelici do približno 0,3% C;
 bakar, mjed, bronca, cink, aluminij;
 sivi lijev.

Osnovni oblici zavarenih spojeva

Oblici zavarenih spojeva (HRN C.T3.001)

Pravila oblikovanja zavarenih konstrukcija:

 izbjegavati zarezno djelovanje (loš spoj osnovnog i dodatnog materijala, loše
provarivanje korijena zavara);
 izbjegavati skretanje toka naprezanja u zoni zavara (skretanje toka u zoni zavara
izaziva vršna naprezanja);
 izbjegavati vlačno naprezanje u korijenu zavara;
 izbjegavati gomilanje zavara;
 u što većoj mjeri koristiti poluproizvode (profilni čelici, cijevi);
 paziti na pristupačnost zavara.

3
 Oblikovanje zavarenih dijelova pri dinamičkom opterećenju
a) nepravilno, b) pravilno

Tok naprezanja u kutnim zavarima

a) izbočen kutni zavar, b) plosnat kutni zavar, c) udubljen kutni zavar

Primjena zavarivanja u strojogradnji: zupčanici, remenice, glavine ležajeva, nosive

konstrukcije, kućišta prijenosnika, poluge,
naprave itd.

Proračun zavarenih spojeva

Vlačno ili tlačno naprezanje

F F
σ = ------ = ---------- (N/mm2).
A Σ (a • l)

Smično naprezanje

F F
τ = ------ = ---------- (N/mm2).
A Σ (a • l)

4
Savojno naprezanje

M M
σf = ------ = ---------- • e (N/mm2).
W Izav

M-moment savijanja (Nm, Nmm);

W-moment otpora površine zavara (mm3);
Izav-moment tromosti (mm4);
e-najveća udaljenost presjeka od promatrane osi (mm).

Ako u nekom presjeku zavara istodobno djeluje normalno ili rezultirajuće normalno
naprezanje i smično naprezanje, treba računati

ekvivalentno ili reducirano naprezanje:

σred = [ σ2+2τ2] 1/2 (N/mm2).

Stvarno naprezanje mora uvijek biti manje od istovrsnog dopuštenog naprezanja:

σ ≤ σzavdop ;
τ ≤ τzavdop;
σf ≤ σfzavdop;
σred ≤ σzavdop

U slučaju da je stvarno naprezanje veće od dopuštenog, treba povećati dimenzije zavara

ili odabrati kvalitetniji osnovni materijal.

Točkasto zavareni spojevi

Primjena za lake čelične konstrukcije (DIN 4115).

Ukupna debljina spojenih dijelova do 15 mm. Debljina jednog dijela do 5 mm.
Kod proračuna se točka zavara zamišlja kao svornjak koji je opterećen na smik ili odrez:

F
τa = -------------- (N/mm2),
n•m•A

n-broj točaka zavara;

m-broj rezova;
A (mm2)-površina presjeka, d2π/4.

5
 2. LEMLJENI SPOJEVI

Lemljenje: spajanje metalnih materijala pomoću rastaljenog dodatnog materijala –

lema (DIN 8505).
Ovisno o talištu lema razlikuje se:
-meko lemljenje: talište lema ispod 450°C.
-tvrdo lemljenje: talište lema iznad 450°C.

Lemljeni spojevi

Prednosti lemljenih spojeva:

1. Ekonomična izrada složenih sklopova s više dijelova,
2. Povoljna razdioba naprezanja i povoljan prijelaz topline,
3. Mogućnost spajanja nemetala s metalima,
4. Mogućnost spajanja vrlo tankih na debele predmete,
5. Mogućnost spajanja raznih metala u spoj,
6. Mogućnost spajanja poroznih materijala,
7. Mogućnost spajanja vlaknastih i kompozitnih materijala,
8. Zbog nižih radnih temperatura i svojstava dodatnih materijala kod lemljenih
spojeva su niže zaostale napetosti, nema pogrubljenja zrna, obično nema
kristalnih pretvorbi, te su neka svojstva lemljenih spojeva povoljnija,
9. Postižu se precizne proizvodne tolerancije.

Nedostaci lemljenih spojeva:

1. Statička, ali i dinamička čvrstoća lemljenog spoja je niža (slabija) u odnosu na
zavareni spoj.
2. Relativno visoka cijena dodatnih materijala za lemljenje.

6
Materijali za lemljenje su:
− lemovi,
− topitelji,
− zaštitni plinovi (zaštitna atmosfera).
Lemovi su čisti materijali ili legure ili nemetali u obliku žice, štapa, lima, oblikovanih
elemenata, zrna, praška ili čestica lema u topitelju.
Lemovi za meko lemljenje: olovno-kositreni lemovi, kositar-olovni lemovi, kositar, cink,
kadmij.
Lemovi za tvrdo lemljenje: srebrni, bakarni i mjedeni lemovi, aluminij-silicijski lemovi i
aluminij-silicij-kositreni lemovi.
Topitelji su nemetalni materijali. Oni se nanašaju na površine koje se želi lemiti nakon
dobrog prethodnog čišaenja, da bi se odstranilo postojeće oksidne slojeve i spriječilo
stvaranje novih. Time se omogućuje vlaženje površina koje se spajaju. Vrijeme
djelotvornosti topitelja u obliku otopine je ograničeno. Površine osnovnog materijala i
lema su pokrivene tankim slojem nečistoća zbog djelovanja okoline na metal. One se
sastoje obično od oksida, sulfida, karbonata i drugih proizvoda korozije. Ove nečistoće
onemogućavaju stvaranje kontinuma u lemljenom spoju, pa ih treba odstraniti pomoću
topitelja.

Zaštitni plinovi pri zagrijavanju štite od oksidacije površinu spoja kao i lema. Sa istom
svrhom se primjenjuje i lemljenje u vakuumu.

Princip nastajanja spoja.

Pri lemljenju se javljaju razne fizikalne pojave:

- difuzija materijala lema u osnovni materijal,
- adhezione sile između lema i površine osnovnog materijala,
- kohezione sile između atoma krutine,
- kvašenje površina lemom,
- površinska napetost,
- kapilarno djelovanje.

Metalografski prikaz lemljenog spoja

Pri lemljenju se osnovni materijal zagrijava, ali ne tali. Dodatni materijal se tali jer ima
niže talište od osnovnog materijala, ulazi u zazor, vlaži lemljenje površine kapilarnim
djelovanjem se širi u zazor, talina se kristalizira i ostvaruje lemljeni spoj.

7
U nekim slučajevima zazor je veći, pa se lemljeni spoj ostvaruje i bez kapilarnog
djelovanja, kada se koristi velika količina, obično skupo g, dodatnog materijala. To je
slučaj zavarivačkog lemljenja (zavarivačko lemljenje engl. brazewelding, njem.
schweissl ten).

Zavarivačko ili šavno i kapilarno lemljenje

Prema obliku lemljenog mjesta razlikuje se:

1. lemljenje sa zračnošću (do h=0,25 mm);
2. lemljenje sa šavom (razmak iznad 0,5 mm – šav oblika V ili X).

Dobri i loši oblici lemljenih spojeva

Najvažniji postupci lemljenja:

1. plameno lemljenje;
2. lemljenje pomoću lemila;
3. lemljenje uronjavanjem;
4. lemljenje u peći;
5. otporno lemljenje.

8
Površine lemljenja moraju biti čiste i glatke (dubina hrapavosti do 20 µm). Za čišćenje i
zaštitu površine koriste se otopine soli i zaštitni plinovi.

Čvrstoća lemljenog spoja

Općenito, lemljeno mjesto ima jednaku računsku čvrstoću kakvu imaju i dijelovi koji se
spajaju. Lemljeni se spojevi oblikuju tako da su opterećeni smično.

Čvrstoća lemljenog spoja

Vrsta lema Vlačna čvrstoća, σML Smična čvrstoća, τML

(N/mm2) (N/mm2)
Mekani lemovi 20 do 30 15 do 20

Tvrdi srebrni lemovi 300 do 400 150 do 280

Tvrdi bakarni i mjedeni lemovi 250 do 350 150 do 250

Aluminijski lemovi čvrstoća dijelova u spoju

Kod lemljenih spojeva dolazi do pada vremenske čvrstoće s temperaturom i trajanjem

opterećenja, naročito kod mekih lemova.

Pad vremenske čvrstoće s temperaturom i trajanjem opterećenja za meko lemljeni spoj s

lemom Pb50Sn50

Dinamička izdržljivost lemljenih spojeva dostiže oko 80% dinamičke izdržljivosti dijelova
u spoju, a kod zračnosti preko 0,2 mm samo oko 60%.
Meko lemljenim spojevima dinamička izdržljivost naglo pada, i stoga ih ne treba izlagati
većem dinamičkom naprezanju.

9
 3. LIJEPLJENI SPOJEVI

Lijepljenje predstavlja međusobno spajanje dijelova prianjanjem pomoću ljepila.

Prednosti lijepljenih spojeva:
 zauzimaju malo prostora;
 lagani su;
 naprezanja na spoju su jednoliko raspoređena;
 nepropusni su;
 otporni su na koroziju;
 ne mijenjaju svojstva materijala koji se lijepe.

Nedostatak lijepljenih spojeva je taj što imaju manju čvrstoću u usporedbi sa zavarenim,
lemljenim i zakovičnim spojevima.

U primjeni su tri grupe ljepila:

 prionjiva ljepila (imaju malu koheziju i visoku adheziju, a spojeni dijelovi se bez
oštećenja mogu opet odvojiti);
 kontaktna ljepila (sa srednje visokom kohezijom i visokom adhezijom, a spojeni
dijelovi se u glavnom ne mogu odvojiti bez oštećenja);
 čvrsta ljepila (s visokom kohezijom i vrlo visokom adhezijom, koja se nakon
vezivanja pretvaraju u čvrstu tvar i stvaraju nerastavljivi spoj).

Također treba razlikovati jednokomponentna i dvokomponentna ljepila.

Kod dvokomponentnog ljepila se prvoj komponenti dodaje otvrđivač (druga
komponenta), koji dovodi do otvrdnjavanja i određuje vrijeme otvrdnjavanja.
Jednokomponentno ljepilo otvrdnjava bez dodavanja otvrđivača.

Od velikog je značenja za izdržljivost lijepljenog spoja stanje površine koja se lijepi.

Adhezijske sile su djelotvorne samo onda ako je površina prianjanja čista, ohrapavljena i
odmašćena. Hrapavljenje povećava površinu prianjanja stvaranjem udubljenja i uzvišenja.

Sloj ljepila treba biti što tanji, teorijski bi trebao biti jednak debljini molekula, jer su
adhezijske sile u većini slučajeva veće od kohezijskih sila. Čvrstoća spoja opada s
porastom debljine sloja ljepila.

Buduć i da su vlačna i smična čvrstoća lijepljenog spoja bitno ispod one kod spojenih
metala, potrebna je razmjerno velika površina lijepljenja. Najpovoljnijom duljinom
lijepljenja pokazala se duljina l=20 do 25 s (s je jednostruka debljina lijepljenog
materijala).

Spojevi sastavljeni od aluminijskih dijelova imaju najveću čvrstoću. Dalje slijede po redu:
spojevi čeličnih , bakarnih i mjedenih dijelova.

10
Najviša čvrstoća postiže se slojem ljepila debljine 0,1 do 0,3 mm. Pri debljini sloja ljepila
od 1 mm pada čvrstoća na oko 60%. Čvrstoća se smanjuje tokom vremena i zbog
starenja ljepila, a zaustavlja se negdje na 70 do 80% početne čvrstoće.
Učvršćivanje avionske strukture pomoću ljepila u primjeni je preko 50 godina, kao
izravna alternativa zakivanju. Primjenjuje se kako na trupu, tako i na krilima zrakoplova.

Lijepljenje avionskih nosača

a) prije lijepljenja (a-ukrućenje vertikalnih nosača, b-pojasne ploče, c-
vertikalni nosač, d-lijepljene površine),
b) b) nakon lijepljenja (a-lijepljeno, b-savinuti pojasi nakon lijepljenja)

Mnogi proizvođači automobila koriste ljepila za spajanje dijelova u modernoj

automobilskoj industriji. To su visokokvalitetna epoksidna ljepila koja mogu spajati
različite materijale čak i uz ekstremne temperaturne uvjete.

Široka primjena lijepljenja u proizvodnji automobila

Suvremena ljepila nude mnoge konstrukcijske prednosti pri sklapanju dvaju dijelova. Ona
često stvaraju spoj veće čvrstoće od materijala koji spajaju.
Ljepila omogućavaju izradu lakših, a čvršćih i učinkovitijih konstrukcija. Uz sve širu
primjenu kompozitnih materijala u zrakoplovnoj i auto industriji, kao i drugim
proizvodnim granama, lijepljenje često postaje jedini način spajanja dvaju dijelova.

11
Lijepljene spojeve treba oblikovati tako da su po mogućnosti izloženi smičnom
naprezanju:
F
τ = -------- (N/mm2).
A

Kao dopušteno naprezanje uzima se oko 0,3 do 0,5-erostruka lomna čvrstoća lijepljenog
spoja.
Lijepljeni spojevi su naročito osjetljivi na ljuštenje, pa se takva naprezanja moraju
izbjegavati.

4. ZAKOVIČNI SPOJEVI

Zakovične spojeve sve više istiskuju zavareni spojevi. Zavareni dijelovi su jednostavnijeg
oblika, laganiji su i nisu oslabljeni rupama. Zakovični spojevi se najčešće primjenjuju pri
gradnji s lakim metalima.
Zakovice i dijelovi koji se zakivaju moraju biti od istog osnovnog materijala, zbog
opasnosti od labavljenja i pojave korozije.

Materijali za izradu zakovica su: čelik, bakar, mesing, aluminij, AlCuMg i AlMg5.
Čelične zakovice do 8 mm i sve nečelične zakovice zakivaju se na hladno, a čelične
deblje od 10 mm na toplo, ugrijavanjem na svijetlocrveni žar od oko 1000 °C. Osnovna
glava zakovice podupire se pridržačem, a završna glava se zakiva oblikačem.
Toplo zakovane zakovice stežu se, smanjuju u duljini i promjeru i čvrsto tlače sastavljene
dijelove jedan na drugi, tako da stvaraju čvrst spoj. Stezanje zakovica izaziva u struku
čvrst spoj.

Najčešći oblik osnovne glave zakovice je poluokrugla glava. Primjenjuju se i zakovice s

upuštenom glavom, te s još nekim oblicima glave.

Zakovice s poluokruglom glavom

12
 Razni oblici završne glave pri zakivanju zakovica od lakih metala
a) trapezna glava, b) stožasta glava, c) plosnata glava, d) poluokrugla glava

Slijepe zakovice omogućavaju zakivanje dijelova u spoju koji su pristupačni samo s

jedne strane, kao npr. na polušupljim i šupljim profilima.

Slijepe zakovice

Provlačenje slijepe zakovice

a) plosnato-okrugla zakovica, b) upuštena zakovica, c) zakovica pripremljena za
provlačenje, d) provlačenje trna, e) zakovica zatvorena zatikom

13
 Različiti oblici zakovica

Zakovice imaju veliku primjenu u zrakoplovnoj industriji za spajanje dijelova trupa i krila
zrakoplova. Za tu su namjenu razvijeni različiti, posebni oblici zakovica, od strogo
određenih materijala i kontrolirane mehaničke kvalitete.

Proračun zakovičnih spojeva

Zakovice u spoju su u poprečnom presjeku napregnute na odrez, a površina tijela

zakovice izložena je površinskom pritisku. Zakovica tokođer može biti izložena vlačnom,
odnosno tlačnom naprezanju.

Naprezanje na odrez

F
τa = ----------- (N/mm2).
n•m•A1

F-vlačna ili tlačna sila;

n-broj zakovica koje podnose silu F;
m-broj rezova (nosivih presjeka) spoja;
A1–presjek zakovane zakovice (mm2).

14
 Naprezanje na odrez zakovice Naprezanje bokova zakovice
a) zamišljeno djelovanje odreza a) djelovanje pritiska na bokove,
b) srednje naprezanje na odrez b) raspodjela pritiska na bok provrta,
c) raspodjela pritiska na struku

Preveliki pritisak zakovice na bokove provrta znatno proširuje provrt i gnječenjem

istiskuje rubove prema gore. U istoj mjeri pritisak djeluje na struk zakovice. Pritisak na
bokove provrta zbog toga ne smije prijeći određeni dopušten iznos. Praktično se računa
sa srednjim naprezanjem bokova provrta σ1.

Naprezanje bokova provrta

F
σ1 = ----------- (N/mm2).
n•d1•t

d1-promjer provrta zakovice (mm);

t-mjerodavna debljina spojenog dijela (mm);
F-vlačna ili tlačna sila (N);
n-broj zakovica koje podnose silu F.

Dopuštena naprezanja za zakovice čeličnih konstrukcija prikazana su u knjizi Decker:

Elementi strojeva, tablici 21 na str. 67.

15
 5. STEZNI SPOJEVI

Stezni spojevi se ostvaruju sklapanjem dijelova s međusobnim prijeklopom: promjer

unutarnjeg dijela je prije sklapanja veći od promjera provrta vanjskog dijela.
To su izdržljivi spojevi, otporni na vibracije, velika udarna i promjenjiva opterećenja.
Njima se najčešće spajaju rotirajući dijelovi: kotači i rotori sa vratilima i osovinama.

Spoj vratila s glavinom pomoću steznog spoja

Navučeni stezni spojevi ostvaruju se vanjski dio rasteže (zagrijavanjem), ili se unutarnji
dio skuplja (hlađenjem).

Prešani stezni spojevi spajaju se mehaničkom aksijalnom silom. Pri tome dodirne
površine mogu biti podmazane ili suhe.

Proračun steznih spojeva (DIN 7190)

Stezni spoj mora ostvariti dovoljno jak otpor uzdužnom pomaku ili okretanju stezno
spojenih dijelova. Radna (pogonska) sila F mora u svakom slučaju uz potrebnu sigurnost
biti niža od sile trenja klizanja. Ako se u pogonu javljaju znatnije dodatne sile, onda i njih
treba uključiti u proračun. Ako djeluje pogonski moment T, on mora uz potrebnu
sigurnost biti manji od momenta trenja u steznom spoju.

Da bi se stvorila nosiva sila trenja u steznom spoju, odnosno moment trenja, na dodirnim
površinama vratila i glavine mora biti ostvaren dovoljno veliki dodirni pritisak, p.

16
 Pritisak p na dodirnim površinama vratila i glavine

Pritisak dodirnih površina

Pst
p = ---------------- (N/mm2).
(Kv+Ku) DF
Pst -stezni prijeklop;
Kv,Ku)-pomoćna vrijednos za vanjski, odnosno za unutarnji dio, prema Decker:
Elementi strojeva, sl. 84 na str. 79. To su mjere istezanja i skupljanja dijelova u
steznom spoju;
DF-promjer dodirne površine.

Stezni spoj opterećen radnom aksijalnom silom FA

Sila trenja klizanja dodirnih površina u steznom spoju:

FT = A • p • ν (N).

p-pritisak dodirnih površina;

A (mm2)-dodirna površina;
ν-faktor trenja prianjanja, prema prema Decker: Elementi strojeva, tablica 28 na str. 80.

17
Radne obodne i aksijalne, odnosno rezultantne sile, moraju za određenu vrijednost
faktora sigurnosti biti niže od sile trenja klizanja steznog spoja.

FT = F • S (N).
F-radna sila;
S-faktor sigurnosti.

Pri zaprešavanju steznog spoja dolazi do rastezanja vanjskog dijela, a time i do vlačnih
naprezanja, dok se unutarnji dio steže i u njemu nastaju tlačna naprezanja. Nastale
deformacije smanjuju se prema vanjskom obodu, a nastala naprezanja proporcionalna su
deformacijama .

Najveća naprezanja iznose:

Raspodjela naprezanja u unutarnjem i vanjskom dijelu steznog spoja

a) stezni spoj sa šupljim vratilom, b) stezni spoj s punim vratilom

Vlačno naprezanje u vanjskom dijelu

1+Qv2
σv = p ----------- (N/mm2);
1-Qv2
Tlačno naprezanje
u šupljem unutarnjem dijelu
1
σu = 2p ----------- (N/mm2);
1-Qu2

u punom unutarnjem dijelu

σu = p (N/mm2).

18
Pri tome su odnosi promjera:
Qv =DF/Dv

Qu = Du/DF.

Pri izradi se preklop smije kretati unutar dopuštenih granica između najmanjeg preklopa
Pmin i najvećeg preklopa Pmax (Pmax - Pmin = tolerancija dosjeda Td).

Najmanji dopušteni preklop

Pmin =ξmin•DF (mm), (µm);

Najveći dopušteni preklop

Pmax =ξmax•DF (mm), (µm).

Pri tome je:

pmin
ξmin=K ------- -relativna karakteristika minimalne prisnosti;
Ev

pmaxu
ξmax=K ------- -relativna karakteristika maksimalne prisnosti;
Ev

Ev 1+Qu2 1+Qv2
K= ----- ( ---------- - µu ) + -------------- + µv - pomoćna veličina;
Eu 1-Qu2 1-Qv2

Eu,Ev-modul elastičnosti za unutarnji, odnosno za vanjski dio steznog spoja (Decker:

Elementi strojeva, tablica 27 na str. 78);

µu, µv-Poissonov faktor za unutarnji, odnosno za vanjski dio steznog spoja (µ=0,3 za
čelik; µ=0,35 za broncu)

Na osnovu izračunatog najmanjeg i najvećeg dopuštenog prijeklopa mogu se i naprezanja

mijenjati između najvećih vrijednosti pmax, σvmax, σumax i najmanjih vrijednosti pmin, σvmin,
σumin.
Iz sigurnosnih razloga treba otpor trenja klizanja proračunati prema najmanjem
prijeklopu Pmin, a vlačno i tlačno naprezanje prema najvećem prijeklopu Pmax.
U knjizi Decker: Elementi strojeva, tablica 29 na str. 82, dan je izbor dosjeda steznih
spojeva.

19
 LITERATURA

[1] Karl-Heinz Decker: Elementi strojeva, Tehnička knjiga Zagreb, 1975.

20