PRIPREMA ZA ČAS ODJELJENSKE ZAJEDNICE

RAZRED: VIII1
NASTAVNI PREDMET: Odjeljenska zajednica
TIP ČASA: Predavanje
NASTAVNO PODRUČJE: Prevencija maloljetničkog prestupništva
NASTAVNA JEDINICA: 14. Borba protiv nasilja
NASTAVNE METODE: Metoda razgovora, metoda usmenog izlaganja, metoda
ilustracije i metoda diskusije.
OBLICI RADA: frontalni i individualni.
NASTAVNA SREDSTVA I POMAGALA: tabla, kreda,računar
ŠKOLA: OŠ „Mirsad Prnjavorac“, Vogošća
CILJ ČASA:
Razviti kod učenika shvatanja o strahovima i prijetnjama
ZADACI ČASA:
Obrazovni:
- sticanje znanja o važnosti prepoznavanja prijetnje, straha i rješavanja istih
Odgojni:
- odnos prema drugima i sebi
Funkcionalni:
- sticanje znanja o načinu nošenja sa strahom
STRUKTURA ČASA

Uvodni dio (5 min)

Šta je to nasilje?
Šta je to strah i od čega sve čovijek može strahovati?
Kako reagujete na prijetnje drugih?
Da li fizički i verbalni sukob rješava svaku prijetnju?

Glavni dio (35 min)

Nasilje je svaki onaj postupak koji razara, ugrožava, oštećuje i ponižava ljudsko biće.
Nasilje koje vršimo nad sobom, nad drugima i nad prirodom ugrožava opstanak na
zemlji.
Nenasilje je svaki onaj postupak koji pospješuje prirodni rast i razvoj osobe, utjelovljuje
ju i uzdiže kao vrijednost za sebe. Nenasilje je postupak koji počiva na poštivanju
svakoga pojedinačnoga ljudskog bića i vrijednosti života kao takvog. Ti postupci
podrazumijevaju aktivnu živu snagu, kreativnost i inventivnost.

Način na koji djeca i mladi ljudi uče reagirati na sukob imat će presudni učinak na
kvalitetu njihova života i života zajednice. Sukobe li se mladi unutar svoje grupe, među
vršnjacima, prepuštamo ih sebi ili ne – što je gotovo pravilo – učimo nasilnom rješavanju
sukoba (ishod: poraženi i pobjednici). Od najranije dobi naučeni smo da sukobe rješava
autoritet: roditelj, učitelj, vođa bande, šef, policajac, ravnatelj, sudac. Sukob će riješiti
netko izvan sukobljenih strana ili će pobijediti jači, a izgubiti slabiji.
Na sukob se može reagirati na dva bitno različita načina: svađom, tučnjavom,
vrijeđanjem, prekidom odnosa ili pak razgovorom, uzajamnim usuglašavanjem,
dogovorom, pomirenjem i suradnjom. Prvi način nije rješenje.
Nenasilno rješavanje sukoba znači usmjeriti energiju u traženju izlaza iz sukoba, a ne
traženje krivca. To je moguće kada sukobljene strane prestanu inzistirati svaka samo na
svom zahtjevu, te odjednom razaberu uzajamnost interesa.
Sukobljene strane postaju sposobne uzajamno se prihvatiti i shvatiti interese obiju strana,
one se ujedinjuju ili surađuju u rješavanju sukoba. Više ne napadaju jedna drugu, nego
zajedno napadaju problem.
Nenasilno rješavanje sukoba nije nimalo jednostavno. Ono polazi od stvaranja jedne nove
kulture – kulture nenasilja. To ujedno znači znati slušati i razumijevati druge. To znači
moći ovladati destruktivnom snagom svojih emocija, koje silovitim načinom svog
izražavanja obično ruše naše odnose s drugim ljudima. To znači imati strpljenja i mašte
da se iznalaze i nađu rješenja koja mogu biti prihvatljiva za obje strane u sukobu.

Strah je negativna emocija koja paralizira cijeli naš sustav (emocionalni, tjelesni,
kreativni…). Strah je imaginaran i nastaje prvo u našem umu. Ako ga potom pohranimo u
podsvijest tada se "bojimo sve više"…
Strah od bolesti, nesretnog slučaja, smrti, krize, provale,... lista strahova može ići u
nedogled. Što više straha, to više agresije (pogledajmo oko sebe). Strah je problem
ljudske nesigurnosti, a nesigurnost je nedostatak povjerenja u svijet.
Posljedice straha su da se čvrsto držimo uvjerenja, sudova, predrasuda, drugih ljudi,
autoriteta… Hvatajući se "o nešto" mi blokiramo vlastiti život. Ono "što držimo" ne može
se kretati i to "umire". Tako blokiramo vlastiti život, vlastitu kreativnost, vlastite snove,
energiju.
Strah privlači ono čega se bojimo, kao magnet. Strah blokira vlastitu energiju, stoga nije
učinkovit ni u kojem obliku u našem životu. Ako strah postoji u ljubavi, na žalost uvijek
pobjeđuje strah zbog snažnije emocije. Stoga ga se moramo osloboditi pod svaku cijenu.
Prijetnja je zlonamjerno upozorenje s ciljem plašenja nekoga. Prijetnja može nastati iz
više razloga kao što su naprimjer zavist, ljubomora, loše stanje u porodici, nesuglasice sa
nekim. Svaka prijetnja je zakonom zabranjenja i kao takva može biti kažnjenja od
nadležnih organa. Prijetnju je uvijek potrebno sankcionisati da se ista ne bi ponovila.
Pošto svako ljudsko biće je indvidua sama za sebe, tako svako drugačije reaguje na
prijetnju. Neko će samo prešutiti, neko će verbalno odreagovati, dok će neko upotrijebiti i
silu, tj. njegov odgvor će biti da se na prijetnju reaguje nasiljem. Ono što treba znati je da
se svaka prijetnja može riješiti razgovorom, da se pronađu uzroci te prijetnje i rješenje za
obje strane.