1.STRATEGIJA (grč.

strategia) etimološki podrazumjeva vođenje vojske (stratos – vojska

+ ago – vodim), a slobodnije, upotrebu oružanih snaga u ratu. Danas se pojam strategije
upotrebljava u mnogim oblastima života, pa i u svakodnevnom govoru, u smislu
generalnog programa zadataka i dugoročnog djelovanja u određenoj oblasti. U tom smislu
govori se o strategiji privrednog razvoja, strategiji razvoja energetike, strategiji tehničkog i
tehnološkog razvoja, strategiji razvoja sistema obrazovanja i slično. Ipak, pojam strategije
je najčešće u upotrebi u oblasti vojnih nauka, kao sistem naučnih znanja i vještina o
pripremanju i vođenju rata kroz upotrebu sile radi ostvarivanja političkih, ekonomskih ili
vojnih ciljeva. Strategija je sukob dviju volja, dva ili više interesa, politika, političkih vlasti,
političkih interesa, država, nacija, klasa pa čak i pojedinaca (Iran-Irak), tj. strategijom se
slijedi put do cilja. Strategija je najveća vještina očuvanja nacionalnog interesa države.
Strategija se bavi sredstvima a ne ciljevima tj. kako i na koji način upotrijebiti sredstva da
bi se mogao ostvariti cilj (što je stvar politike). Strategija je stvarna djelatnost. Ona
predstavlja jednu vrstu komunikacije između subjekata (stratega) s ciljevima (objektima),
procjenjivanje i regiliranje vlastitog ponašanja pri izboru pravca, oblika, metoda i sredstava
u smislu poželjnog rezultata u ostvarivanju svojega cilja ili neostvarivanju cilja i interesa
druge strane u sukobu.
2.GLOBALNA STRATEGIJA je strategija koja pokriva sve razine, područja djelovanja,
koncepcijsku i organizacijsku razinu. Globalnu strategiju čini više nacionalnih polistrategija.
Globalna strategija je proizvod razvoja i usavršavanja nuklarnog oružja i njegove
sveukupne moći. Četiri elementa čine globalnu strategiju: vojni, politički, ekonomski i
diplomatski. Sa stanovišta rata i države startegija se smatra uvijek jedinstvenom –
cjelovitom jer su jedinstveni ciljevi koje treba da ostvare. To je u stvari opšta – globalna
strategija ili nacionalna.
3.POSEBNA STRATEGIJA je izvršna i neposredna, stvarna i operativna. Posebnu
strategiju čine vidovske startegije KoV, RM, vazduhoplovstva i one su odraz
geostrategijskog položaja zemlje.
4.VOJNA STRATEGIJA je naučna disciplina vojnih nauka i grana ratne vještine koja se
bavi teorijom i praksom i najkrupnijim problemima pripremanja i vođenja oružane borbe
kao bitnog sadržaja rata, istovremeno, to je praktina djeltanost najvišeg vojnog
rukovodstva u pripremanju i vođenju oružane borbe. Vojna strategija iznalazi najpovoljnija
rješenja u kombinovanju OS na kopnu, moru i vazduhu sa ciljem vođenja i zaštite od rata.
Vojna strategija se ne bavi samo vojnim problemima rata. Ona izučava i uvažava sve
aspekte rata od uticaja na oružanu borbu.
5.TOTALNA VOJNA STRATEGIJA je teorija i praksa kojom se služi državna vlast u ratu i
uključuje u sebe opću strategiju u vojnom području koju vode pojedinci vođe svih vojnih
snaga.
Totalna strategija obuhvata sve strategije sa stanovišta države i rata i u uskoj je vezi sa
totalnim ratom i nuklarnim oružjem. Određuje zadatke vojnoj, političkoj i ekonomskoj
strategiji, insistira na angažovanju svih raspoloživih snaga i sredstava i na vođenju rata u
svim oblastima društvenog života. Za takvu strategiju opredjeljuju se sve zemlje koje se
suprostave agresiji velikih sila. Sinonim joj je opća strategija.
6.OPERATIVNA VOJNA STRATEGIJA je praktična primjena i upotreba vojnih snaga u
ostvarivanju cilja OS koje stavlja u funkciju civilna politička vlast.
Npr. SAD i NATO – djelovanje (Irak, BiH i Balkan – širenje NATO-a ka jugoistočnoj Evropi).
7.GEOSTRATEGIJA predstavlja skup određenih geografskih i strategijskih činioca koji
opredjeljuju položaj neke države ili regiona. Ti faktori – činioci su veličina i oblik teritorije,
reljefne, hidrografske i klimatske karakteristike, položaj u odnosu na susjede, vojne
blokove i njihove vojno-strategijske interese.
8.GEOPOLITIKA u historijskom smislu je tvorevina militarizma, oružja i rata. Rodno tlo
geopolitike je Njemačka. Geopolitika primarno vodi porijeklo iz političke geografije.
Geopolitika je instrumentalizacija znanosti. Kao naučna i politička koncepcija utemeljuje se
na konzervativno-teorijskom uvjerenju da određeni geografski činioci, osobito teritorija,
klima i dr. presudno utiču na političku organizaciju društva i formiranje oblika države.
Uvjerenje da između države, prostora i naroda koji na tom prostoru živi postoji nerazlučivo
organsko jedinstvo razvijali su tokom XX stoljeća Šveđanin R. Čelen, Englez H. Makinder,

1
Amerikanac A. Mehen te osobito Nijemci F. Racel, O. Maul, K. Haushofer i dr. iz čijih se
učenja razvila teorija "Lebensrauma" (v. životni prostor) kao prava većih i jačih naroda da
osvajaju tuđu teritoriju i podjarmljuju manje i slabije a koje su osobito prakticirali
nacionalisti i fašisti u Drugom svjetskom ratu.
Geopolitička stajališta su dijelom ugrađena i u velikosrbijanski koncept po kojem je
izvršena agresija na R BiH, pod geslom "svi Srbi u jednoj državi".
Nijemac F. Racel je jedan od osnivača geopolitike.
H. Mekinder britanski kartograf je jedan od najpoznatijih tvoraca geopolitike. On je
predvidio raspadanje britanskog carstva, a također je predvidio silu u nastajanju u Evropi a
to je Njemačka. On je na početku XX vijeka imao mišljenje da Britanija treba naći prijatelja,
prijateljsku državu na istoku koja će se suprostaviti prodoru Njemačke na istok, a to je po
njegovom mišljenju Srbija. Takvu politiku je vodila i V. Britanija i u ratu u BiH sve do
dolaska T. Blera na mjesto premijera. H. Mekinder je prvi u ovom vijeku započeo raspravu
o pojmu evroazijske "temeljne oblasti" i kasnije pojmom "središnje zemlje" kao vitalne
odskočne daske za zadobijanje dominacije nad kontinentom. On je popularno iznio svoj
pojam središnje zemlje čuvenom izrekom: Ko vlada istočnom Evropom taj komanduje
središnjom zemljom; ko vlada središnjom zemljom taj komanduje svjetskim ostrvom; ko
vlada svjetskim ostrvom taj komanduje svijetom.
Nijemac Karl Haushofer je bio potpuni zaljubljenik u političku geografiju. On je 1907.
godine impresionisan razvojem Japana otišao u Japan, posvetio se proučavanju japanske
vojske i države i napisao knjigu "Veći Japan". Odlukama Versajskog ugovora poslije Prvog
svjetskog rata Njemačka je poražena i ponižena, čak nije mogla imati ni svoj generalštab
OS. Haushofer sa grupom generala i naučnika formira ilegalni generalštab u sjeni. Oni i
nehtijući pripremaju novu kataklizmu u svijetu.
Osnovni principi njemačke geopolitike su:
 Lebensraum (v. životni prostor), politika njemačke nacije za životni prostor, tj. da
Njemačka gospodari čitavim životnim prostorima gdje god su Nijemci imali uticaj kroz
kulturu ili bilo šta drugo, prodor Njemačke na istok.
 Autarhija, samodovoljnost, biti dovoljan sam sebi, podmirivanje svih sopstvenih potreba
privrede i države samo iz vlastitih izvora i kapaciteta i stvaranje potrebnih zaliha. Ovo je
najlukaviji element geopolitike. Poslije Prvog svjetskog rata stvarane su zalihe, velike
robne rezerve koje su uvožene, a nisu ulazile u raspodjelu. Narod nije zna za te zalihe,
a njemu je kazano da mora osvojiti životne prostore. To je bile priprema za rat.
 Granice, to su samo administrativne linije koji nemogu spriječiti ujedinjenje njemačkog
naroda koji živi u više država.
 Prednost kopnene snage na pomorskom snagom, težnja Njemačke da kopnenim
snagama osvoji "ostrvo svijeta".
 Pan oblasti, po Haushoferovom učenju u svijetu ima četiri takve oblasti: panoblasti
Amerike – vladat će SAD, panoblasti Evro-Afrike – vladat će Njemačka, panoblasti
Evro-Azije – zajednički će vladati Rusija i Indija, panoblasti daleke Azije – kojom će
vladati Japan.
Osnovni predmet geopolitike je prostor Evro-Azije.
Geopolitički igrači sada u svijetu po Bžežinskom su: SAD, Francuska, Njemačka, Kina i
Indija, a geostrategijski stožeri su: Turska, Iran, Azerbejdžan, Jermenija i Pakistan, dok
geopolitički igrači mogu postati Turska i Iran.
9. NACIONALNA STRATEGIJA je teorija i praksa pripremanja i vođenja rata i oružane
borbe jedne zemlje. Nacionalna strategija proizlazi iz konkretnih društvenih, ekonomskih,
političkih, historijskih, vojnih i drugih okolnosti. Međutim, nacionalna strategija ne treba
shvatiti isključivo kao aktinost kojom se država sprema za rat ili odbranu od istog. Danas
taj termin ima puno šire značenje kao teorija i praksa jedne zemlje s kojom ona na
određeni vremenski rok u skladu sa trenutnim unutrašnjim i vanjskim uslovima postavlja
sebi cilj odnosa prema susjednim državama i svijetu u političkim, ekonomskim i vojnim
relacijama.

10.NACIONALNI INTERES je postavljeni cilj kojem jedna država teži. On je vrlo važan za
startegijsko mišljenje i njime se bavi strategija. U njemu je sadržan stav države i njenog
2
položaja i odnosa u odnosu na druge države i svijet uopšte. To je ključno pitanje za svaku
državu svijeta i on se obično radi u centrima za strateška istraživanja. BiH taj centar još
uvijek nema dok Hrvatska i drugi susjedi imaju. Nacionalni interes BiH je očuvanje BiH kao
države u povjesnim granicama, a način na koji će se to ostvariti bavi se strategija.
11.NOVI SVJETSKI POREDAK – Dž. Buš predsjednik SAD od 1986 do 1990. godine na
zasjedanju Generalne skupštine UN-a je upotrebio termin da je BiH nacionalni interes
SAD. Ta interpolacija (umetanje) u sva dešavanja u svijetu je jedan od osnovnih
elemenata formiranja novog svjetskog poredka, a taj novi svjetski poredak podrazumjeva
liderstvo SAD na čelu svijeta. U Bušovoj administraciji novi svjetski poredak
podrazumjevao je prodiranje demokratije i svega američkog na istok, u pravcu islamskog
svijeta, tj. jedna unifikacija sa liderstvom SAD.
12.GLOBALIZACIJA to je gubljenje na značaju nacionalnog suvereniteta npr. tendencije
da se stvore sjedinjene države Evrope. Ta globalizacija je vrlo važna za BiH, jer je BiH
mala država, do sada nije imala nikad svoju vojsku i uvijek je bila jača kao društvo nego
kao država. Globalizacija svijeta, ekonomska, politička i finansijska.
13.VESTERNIZACIJA – ovaj termin označava pozapadnjavanje svijeta.
14.SIGURNOSNA ARHITEKTURA je novi termin i riječnik strateških debata, jer se radi o
novoj sintagmi, korenspondira sa padom Berlinskog zida i Varšavskog ugovora, te sa
nastalom idejom o kolektivnoj Evropskoj sigurnosti. Za implementatora te ideje određen je
NATO. Termin sigurnosne arhitekture znači da se gradi nova Evropska sigurnost tj. kuća
Evropske sigurnosti.
Prvi element u izgradnji ovog termina je "Partnerstvo za mir", i to je prethodni opći okvir
gdje će se smjestiti zemlje iz komunističkog doba u kapitalističko razdoblje. To je globalni
okvir kojim međunarodna zajednica (SAD i NATO) nastoji da stvori preduvjete da
međunarodna zajednica može da sprovede svoju volju bez obzira na odnos pojedinih
zemalja (tj. da li žele ili ne pristupiti).
Drugi element kojim se "Partnerstvo za mir" nadograđuje je proces primanja novih članica
u NATO savez, i sa ovim prijemom NATO će znatno ojačati svoje prisustvo u Evro-Aziji u
narednom stoljeću. Prve tri zemlje koje su ispunile uslove za prijem u NATO su Poljska,
Češka i Mađarska. To će biti sigurno historijski preokret, zbog toga što te tri zemlje
zahvataju jako bitan dio Evrope.
Treći element je "Zapadno-Evropska odbrambena zona-unija" koja može da funkcioniše
bez SAD, ali to baš i nefunkcionira. Danas postoje protivnici širenja NATO-a na istok i tako
Buš smatra da će to širenje dovesti do nesagledivih posljedica.
15.VELIKA ŠAHOVSKA PLOČA prema Z. Bžežinskom je prostor Evroazije koja je još od
prije petsto godina, postala centar svjetske moći, zapravo od kada su kontinenti politički
počeli da djeluju jedan na drugi. Na različite načine, u različita vremena narodi koji su
naseljavali poručje Evroazije dominirali su područjem Evroazije i tako dobijale specijalni
status i sticale privilegije najvećih svjetskih sila, jer je Evroazija centar svijeta i onaj ko
kontroliše Evroaziju kontroliše svijet. U posljednjim dekadima dvadesetog stoljeća prvi put
u istoriji jedna neevropska sila postala je, ne samo ključni arbitar u odnosima među
evroazijskim silama, već i najveća svjetska sila, a to su SAD. Evroazija je šahovska tabla
na kojoj se nastavlja da vodi bitka za svjetski primat, a ta bitka pretpostavlja geostrategiju
– strategijski menadžment geopolitičkih interesa. Po Z. Bžežinskom imperativ SAD je da
se ne pojavi ni jedan evroazijski rival koji bi bio u stanju da dominira Evroazijom i da tako
konkuriše Americi.
16.PARTNERSTVO ZA MIR osnovo ga je NATO 1994. godine kao odgovor na situaciju
nastalu raspadom istočnog vojnopolitičkog bloka i propasti dirigirane ekonomije, u istočnoj
i srdenjoj Evropi, gdje je nastao sigurnosni vakum, koji je zahtjevao novi pristup u
rješavanju sigurnosnih pitanja na evropskom prostoru, kao i na izraženi interes za širenjem
NATO-a na ovaj prostor, a čemu je najveći otpor pružala Rusija. Ovim programom je
predviđena tranzicija i provođenje reformi, prije svega, u zemljama srednje i istočne
Evrope, u cilju stabiliziranja demokratije, slobodne trgovine, poštivanja ljudskih prava, kao i
razvoja novih modela vojne i političke suradnje,
a za što je neophodno sigurno okruženje koje, prije svih, može osigurati NATO. Ovim se
žele spriječiti potencijalni sukobi među zemljama na evropskom prostoru, te stavljanje

3
oružanih snaga pod civilnu kontrolu. Partnerstvo za mir je nešto labavije od alijanse a
čvršće od koalicije, to je u stvari predvorje za ulazak u NATO (one zemlje koje nisu članice
NATO-a, treba ih uvući u Partnerstvo za mir što je u stvari gotovo isto).
17.STRATEG u užem smislu strateg je osoba – ličnost koja se bavi izčavanjem i
donošenjem strateških rješenja i odluka. U širem značenju to su ljudi koji kreiraju strategij
spoznajući razlike prošlog i sadašnjeg stanja.. Oni moraju imati visoke sposobnosti
percepcije događanja, interdisciplinirano znanje, kvalitetne i pravovremene odluke.
18.STRATEGIJSKE STUDIJE su specifične studije i obuhvataju različita područja ljudske
aktivnosti kao i područja vojne doktrine, strategije i politike u svijetu. Karakteriše je to što
one mobilišu, angažuju i zapošljavaju sve naučne fondove prirodnih i društvenih nauka jer
znanost je postala prvi rod vojske velikih sila.
19.STRATEGIJSKO MIŠLJENJE – predstavlja integrativnu snagu koja objedinjuje sve
izvore znanja i činjenice koje strateg prima u trenutku prosuđivanja o upotrebi metoda i
sredstava. Elementi strategijskog mišljenja su: sklonost ka igri, intuicija, stohastika
(projekcija budućnosti), interdisciplinirano znanje i povezivanje različitosti itd. Strategijsko
mišljenje povezuje u misaonom naporu prošlost, sadašnjost i budućnost. Strategijska
analiza i ukupnost strategijskog mišljenja zasniva se na slijdećim načelima: racionalnost,
realizam, moralna neutralnost, mir i sigurnost, strategijska projekcija budućih situacija i
evolucija međunarodnih odnosa.
20.NUKLARNE STRATEGIJE – to su strategije proizvodnje, upotrebe, smanjenja i
ograničavanja nuklarnog oružja zemalja koje ga posjeduju.
21.SDI (STRATEŠKA ODBRAMBENA INICIJATIVA) je plan instaliranja odbrambenog
raketnog sistema SAD sa ciljem zaštite od sovjetskog napada nuklarnim raketama (Regan
1986. godine).
22.MANUMILITARIZAM je načelo prisvajanja putem fizičke sile i to se radi i danas.
23.MANUMONETERIZAM je vladavina novca kojeg nema i načelo prisvajanja putem
globalne ekonomske moći.
MMF je gospodar većine svijeta kojeg je zadužio i od čije kamate živi.
24.POLEMOLOGIJA naučna disciplina koja se bavi proučavanjem vojnih nauka o odbrani
i ratu i teorija o ratu i upotrebi sile u međunarodnim odnosima.
25.BLOK je savez dvije ili više država sa zajedničkim ciljem političkim, vojnim i sl. Npr.
Sjeverno-Atlanski blok – zapadni i Istočni blok – Varšavski.
26.SAVEZ je sporazum (ugovor) sklopljen između dvije ili više država radi ostvarivanja
zajedničkih političkih, ekonomskih ili vojnih interesa (NATO).
27.ALIJANSA je unija između sila zasnovana na međusobnom angažovanju uglavnom na
osnovu ugovora (alijansa NATO). Alijansa suprotno od koalicije ne gubi svoj osnovni razlog
sa nestankom glavne prijetnje.
28.KOALICIJA je adhok (trenutna - privremena) unija između dvije ili više strana radi
realizacije nekog cilja i razdružuje se nakon ispunjenog cilja. (npr. Antanta, antihitlerovska
koalicija, koalicija za rat protiv S. Huseina i dr.). Udruživanje političkih partija radi
ostvarenja nekog programa ili stvaranje koalicione vlade.
29.NATO (SJEVERNOATLANSKI SAVEZ) je vojnopolitički savez, koji je ustanovljen
1949 godine, a pristup su mu potpisale u Vašingtonu vlade SAD, Kanade, Velike Britanije,
Francuske, Italije, Belgije, Holandije, Norveške, Danske, Islanda, Portugala i
Luksemburga, a kome su se pridružile 1952 godine Grčka i Turska, a 1955 godine
Njemačka, te 1982. godine Španija. NATO je formiran u specifičnim postratovskim
okolnostima, kao odgovor na novonastalu društvenopolitičku situaciju, u Evropi i svijetu, u
kojoj je bio znatno izmjenjen ukupni odnos snaga, pozicije i moći velesila, posebno
evropskih, te pojačano polariziranje odnosa između kapitalističkog i komunističkog svijeta,
koje je rezultirao uspostavom stanja, poznatog pod imenom hladni rat. Pri ovome je bila
prisutna stalna prijetnja i strah od komunističke i sovjetske opasnosti, koja je rezultirala
uspostavom snažnih vojnih potencijala, koji su imali zadatak zaštite Evrope, uz podršku
SAD, od ovih opsanosti, pokrivajući širok prostor Sjeverne Amerike, zemalja sjeverne,
zapadne i južne Evrope, te Atlantika i Sredozemnog mora.
Strateška koncepcija NATO-a je bila, prije svega, koncepirana na nuklarnoj moći SAD i
evolirala je u saglasnosti sa razvojem, jačanjem ekonomske moći i specifičnim interesima

4
zemalja članica, kao i ukupnim međunarodnim kretanjima. Poslije raspada Varšavskog
pakta, uživajući novonastalu političku situaciju i odnose snaga u međunarodnoj zajednici,
saveznici su utvrdili osnove novog koncepta NATO-a u Rimu 1991 godine. U konceptu se
daje prioritet političkim sredstvima i dijalogu, te izgradnji kolektivnog pristupa evropskoj
sigurnosti i stabilnosti, uz zadržavanje strateške ravnoteže u Evropi. Savez je profiliran
tako da ima odbrambeni karakter, pri čemu nijedna članica nema povlašten položaj.
Posebna važnost je data kontroli naoružanja, kao i smanjivanju količina svih vrsta
naoružanja. U cilju realizacije ovih principa, te stvaranja preduvjeta za efikasniju suradnju
sa neutralnim zemljama, te državama centralne, južne i istočne Evrope, formiran je
Sjevernoatlanski savjet za suradnju.
Koncept NATO-a, definiran u Rimu, dograđen je u Briselu, gdje su razmotreni načini
sprječavanja međunarodnih kriza i konflikata, te uvedena mogućnost upotrebe vojnih
sredstava, kako bi se postigli željeni ciljevi, tj. ostavljena je mogućnost vojnog arbitriranja u
Evropi. Posebno je tretirana izgradnja stabilnosti u istočnoevropskim zemljama, uz potvrdu
principa da je savez otvoren za članstvo ostalim evropskim državama.
Civilne i vojne strukture NATO-a su:
 Sjevernoatlanski savjet – NAC je političko tijelo koje donosi najvažnije odluke, a čine ga
stalni predstavnici zemalja članica, a odluke se donose konsensusom.
 Sjevernoatlanski savjet za suradnju – NACC je utemeljen u decembru 1991 godine sa
zadatkom uspostave dialoga i suradnje sa zemljama koje nisu članice NATO-a,
prvenstveno sa zemljama centralne i istočne Evrope.
 Komitet za planiranje odbrane (Komitet za stateško planiranje) sačinjavaju stalni
predstavnici svih zemalja članica NATO-a i bavi se isključivo poslovima odbrane i
problematikom vezanom za kolektivno strateško planiranje, određujući osnovne okvire i
pravce djelovanja.
 Grupa za nuklarno planiranje predstavlja najodgovornije tijelo za konsultiranje o svim
pitanjima i sigurnosnim aspektima vezanim za nuklarne efektive.
 Generalni sekretar vodi zasjedanje NATO-a, koordinira njegovim aktivnostima i istupa
kao glasnogovornik ove organizacije. Bira se iz redova istaknutih političara zemalja
članica NATO-a.
 Internacionalni personal se angažira iz svih zemalja članica, popunjavajući različite
institucije unutar NATO-a.
 Vojni komitet je vrhovno vojno tijelo NATO-a, u čiji sastav ulaze stalne vojne misije
zemalja članica, kao i zapovjednici štabova armija zemalja članica, čiji je zadatak
davati savjete i preporuke političkim institucijama iz domena zajedničke odbrane.
 Zajednička vojna struktura (NATO zapovjedništva i štabovi) je pod kontrolom i
rukovodstvom političkih struktura i ima zadatak osigurati organizacijske pretpostavke
za odbrane svake od zemlja članica od bilo kog vida prijetnje ili agresije.
NATO ima dva savezna zapovjedništva i to:
 Savezno zaposjedništvo za Evropu (ACE) čiji je zadatak odbrana teritorija od sjevernih
dijelova Norveške do južne Evrope, uključujući cijeli Mediteran, tj. od Atlantske obale
do istočnih granica Turske, nalazi se pod zapovjedništvom Vrhovnog saveznog
zapovjedništva Evropa (SACEUR).
 Savezno zapovjedništvo Atlantik (ACLANT) pokriva područje od Sjevernog pola
tropskog pojasa i od obale Sjeverne Amerike do obala Evrope i Afrike, uključujući
Portugal, ali ne i Britaniju, a podređeno je Vrhovnom zapovjedništvu Atlantik
(SACLANT).
NATO snage su podijeljene na tri kategorije: snage reakcije; glavne odbrambene snage i
dopunske snage – snage rezerve.
30.VARŠAVSKI UGOVOR, 1955 godine a na osnovu sporazuma iz 1953 godine formira
se zajednica zemalja potpisnica Varšavskog ugovora (DDR, Albanija, Poljska, Bugarska,
Mađarska, Rumunija, Čehoslovačka i SSSR). 1968. godine savez napušta Albanija. 1991.
godine došlo je raspada Varšavskog ugovora.

31.GVOZDENA ZAVJESA, Čerčil upotrebio kao izraz za odnos između istoka i zapada.

5
32.HLADNI RAT je oblik neoružane borbe, pretežno između antagonističkih blokova ili
pojedinih država sredstvima ideološko-propagandnog pritiska. Od Drugog svjetskog rata
sve do 1991. godine, (NATO – Varšavski blok).
33.SUPER SILA je država koja ima apsolutnu dominaciju nad drugima jer posjeduje
NHBO, kao i druge vrste dominacije,političku, ekonomsku, vojnu i sl.(SAD,Kina,Rusija itd.).
34.STRATEGIJA OGRANIČENOG SUVERENITETA, velike sile a prije svih SAD direktno
utiču na novi svjetski poredak težući za stvaranjem malih državica, pojavljujući se kao
zaštitnik i tvorac istih te indirektno utiče na sistem uređenja, politiku, ekonomiju, diplomatiju
i sl., što u stvari znači da te države nisu u pravom smislu suverene već grade se na
ograničenom suverenitetu. S druge strane ono što se do sada smatralo ugrožavanjem
suvereniteta to više nije značajno (sjedinjene Evropske države bez granica, zajednička
moneta i sl., a to je ograničeni suverenitet).
35.MULTILATERALIZAM (svestranost) je vrsta ukupnih odnosa između država (nacija,
naroda, klasa, političkih partija i sl.) što se odražava na jedinstvenost djelovanja.
36.OBOSTRANI MULTILATERALIZAM perdstavlja vrstu odnosa između SAD i UN, kada
je u pitanju rješavanje multilateralnih kriza u svijetu. Administracija B. Klintona smatra da
treba osigurati američki angažman u nekim krizama pod pokroviteljstvom UN, a u
pojedinim djeluju bez saglasnosti UN (selektivni multilateralizam).
37.SELEKTIVNI MULTILATERALIZAM (selektivno znači jedno po jedno) je slučaj kada
SAD samostalno rješavaju neke krize u svijetu. Vrlo često se u praksi obostrani pretvara u
selektivni multilateralizam. Ako SAD žele da intervenišu u Libiji onda one traže konsultacije
sa UN, tako da one neće biti agresor. SAD obezbjeđuju finansijsku potporu za angažman
UN na rješavanju pojedinih slučajeva. SAD vode jednu vrstu izolacionizma, tj. predvodnik
su u rješavanju pojedinih kriza, ali ne žele poslati svoje trupe (samo avioni). SAD još uvijek
ne prihvataju da u bilo kojoj krizi u svijetu neko drugi komanduje njihovom armijom.
38.PRAGMATIČNI INTERNACIONALIZAM, je fokusiran u decembru 1994 godine od
strane Ričarda Gardnera. Gardner je želi da objasni strategiju Klintonove diplomacije i to je
treći kolosjek između izolacionizma i globalnog militarizma (pokušaj da se omogući i
drugim članicama NATO-a da iznesu svoje stavove). Ipak, Gardenr smatra da je Amerika
velika sila koja ne treba da pita nikoga za nešto.
39.MISIJA je delegacija sastavljena od predstavnika jedne država, oružanih snaga ili
određeni vojni starješina (vojna misija) upućuje drugoj državi, oružanim snagama druge
države, radi uspostavljanja ili razvijanja postojećih odnosa. Može biti privremena ili stalna
u vidu predstavništva (vojno predstavništvo). Formiraju se i upućuju u različitim situacijama
i u različite svrhe (misija dobre volje, humanitarna misija, posrednička misija itd.). 1992
godine od strane kongresmena Sama Nana pokrenuta je debata o misiji, organizovana je
komisija koja je podnijela izvještaj kongresu. Komisija je taj svoj rad bazirala na sve većim
kritikama "boten apa", izvještaj iznešen u maju 1995 godine. U izvještaju je iznijeta teza
interarmijska kompetentnost tj. neslaganja u stavovima među pojedinim državama-
predstavnicima.
40.NEPOPUSTLJIVA ISTRAJNOST MISIJE (Mission swing), slučaj kada nema prekida
misije dok se ne ostvari cilj. Izjava Entoni Lejka "nema povlačenja dok se ne ostvari cilj"
(BiH).
41.POSTEPENA TRANSFORMACIJA MISIJE (Mission creep), nakon kraha misije u
Somaliji SAD povlače nove poteze u transformaciji misije i preciznom definisanju. Trajanje
operacije mora biti tačno utvrđenog cilja i vremena i u funkciji nacionalnog interesa SAD,
kriteriji kojim se fiksira kraj misije moraju biti realni. Prava vrijednost misija na Haiti.
42.SUKOB CIVILIZACIJA je jedan od najbitnijih termina američke države pojavio se 1993
godine. Samuel Hantington harvardski profesor je napisao knjigu "Sukob civilizacije" i
"Novi svjetski poredak", gdje navodi da nema više ratova koji su izazvani dosadašnjim
klasičnim uzročnicima (teritorija, lukavstvo i sl.), već da će se ratovi voditi zbog različitih
pogleda na svijet. On navodi osam civilizacija između kojih je moguće da dođe do sukoba,
pa navodi kako je moguć sukob između zapadne i istočne civilizacije (islamske). U
mnogim elementima ova knjiga ima geopolitičkog naboja, što znamo da je uvijek
instrument vladajuće strategije.

6
 Vlada Bila Klintona nije pristala da svoju strategiju bazira po Hantingtonovim stavovima
koji je inače predstavnik tvrdokorne republikanske desnice. Administracija Bila Klintona je
potpuni zagovornik dijaloga civilizacija, nacija i sl.
43.TEMELJNA REVIZIJA (Bottom-Up-Review), iskovan je u kabinetu Lesa u oktobra
1993 godine, pod ovim terminom pokušana je temeljna revizija vojnog budžeta SAD.
Obzirom da je Amerika trenutno jedina sila u svijetu revizija je neophodna jer je do sada
budžet građen na bipolaritetu tj. odnosu između dvije super sile. Ona je podrazumjevala
uglavnom finansijsku restrikciju. Trebalo je stvoriti solidne finansijske izvore koji bi
omogućili rješenje srednjih konflikata koji su sada bili uglavnom opasnost za SAD. Za
budžet 1999 godine SAD su uzele pretpostavku dva regionalna konflikta za djelovanje Irak
i Sjeverna Koreja i to da bi Amerikanci djelovali sami, te u tom smislu izvršena je procjena
potreba: koliko armijskih divizija (4-5); mornaričkih divizija (4-5); eskadrila aviona (10);
teških bombardera (100); brodova-nosača aviona za specijalne operacije (4-5); aktivnog
ljudstva; rezerve itd. Američki kongres nije odobrio taj budžet jer su male restrikcije i
očekivano je da snage budu puno kvalitetnije i mobilnije koje bi obezbjedile ozbiljne
sigurnosne krize.
44.ŠIRENJE (enladžment) je glavni geostrategijski koncept administacije predsjednika
Bila Klintona, sasvim različito od Hantingtona. Entoni Lejk je najzaslužniji za
bombardovanje srpskih položaja i prekid rata u BiH zajedno sa Merlin Olbrajt i Zbignjevom
Bžežinskim. Ova politika enladžment je za širenje, a u popunoj suprotnosti sa
izlolacionizmom kakvu su prije nekada zagovarali neki američki predsjednici. U septembru
1993 godine E. Lejk je uspostavio koncept enladžment, a nasuprot enladžmenta je
zatvaranje. U drugom mandantu Klinton je E. Lejka predložio za direktora CIA, ali nije
prošao zato što su ga optužili da je znao da Iran šalje oružje u BiH, a on je to stvarno
znao. To širenje predstavlja novu praksa savezništva. SAD podrazumjevaju da je njihovo
učešće u mirovnim operacijama uvijek iz vazduha, a ne sa zemlje, naravno dok se sukob
ne završi. Unutar tog enladžmenta postoje zone američkog strateškog interesa:
 Prva zona zemlje: Sjeverna Amerika, Evropa i Japan.
 Druga zona zemlje nuklarnog naoružanja.
 Treća zona zemlje koje su mogućnosti da stvaraju veliki broj izbjeglica.
Entoni Lejk smatra da postoje reakcione zemlje prema kojima SAD trebaju da budu
zatvorene (npr. Irak i Iran).
Enladžment je jedna adhok trenutna strategija, tj. ne može se unaprijed znati šta i kako.
45.NERATNE VOJNE OPERACIJE, prema priručniku za rat armije SAD one
podrazumjevaju operaciju evakuacije neboračkog ljudstva, kontrolišu naoružanje u cilju
sprječavanja proboja limita, podrška civilnim vlastima u rješavanju sukoba, humanitarne
podrške u slučaju klimatskih katastrofa u inostranstvu, vojna podrška u davanju pomoći
kroz naoružavanje, kredite, izgradnje trajnog mira u smislu stvaranja demokratskih vlada i
ekonomskih tržišta (pis bilding), podrške operacije protiv droge, transfer opreme,
demonstracije sile da bi se uticalo na druge vlade, podrška pobunama i ustancima. U ovim
operacijama SAD moraju biti limitirane samo na ciljeve, sve u sferi nacionalnog interesa.
46.MIROVNE OPERACIJE uglavnom vežemo za UN što podrazumjeva akciju
organizovanu i izvedenu od strane jedne ili više članica UN, a pod pokroviteljstvom UN sa
ciljem uspostavljanja mira u određenom kriznom području.
47. PISMEJKING (PEACEMAKING) je diplomatska akcija gdje se konflikt pokušava rješiti
mirnim putem (Vens-Ovenov plan, Vens-Stoltenbergov plan u BiH).
48.PISKIPING (PEACEKEEPING) je mirovna operacija koja podrazumjeva ograničeno
vojno angažovanje s ciljem supervizije prekida vatre, dakle glavni cilj je nadgledanje vatre i
sklapanje mira među svim stranama (u BiH su to djelimično predstavljale snage
UNPROFOR-a).
49.PIS INFROSEMENT (PEACEENFROCEMENT) to je najrobusnija mirovna operacija
koja podrazumjeva upotrebu sile da bi se jedna ili sve strane u sukobu primorale na mir. U
BiH su to bili kombinovani udar snaga za brzu akciju na Igmanu i vazdušni udar na srpske
komunikacije, snage AJFORA.

7
50.PISBILDING (PEACEBUILDING) to je mirovna operacija koja podrazumjeva učešće
mirovnih snaga u rekonstrukciji infrastrukture zemlje koja je bila u ratu. U BiH su to snage
SFORA.
51.MULTINACIONALNE INTERARMIJSKE SNAGE (COMBINED JOINT TASK FORCES
– CJTF) to su kombinovane snage koje su multilateralne i sposobne su da djeluju
unilateralno. Predložene su od Lesa Espina a formalno od saveznika prihvaćene u junu
1996 godine. Ovo je jš uvijek teorijski jer postoji temeljni sukob unutar NATO-a između
SAD i Francuske, a osnovni razlog nesporazuma između SAD i Francuske je
komandovanje tj. ko treba da bude komandant savezničkih snaga u Evropi, pogotovo
komandant južnog bojišta u Evropi, a na čije komandno mjesto žele da dođu i Amerikanci i
Francuzi. Zbog ovog nesporazuma Francuska je pod vodstvom De Gola istupila iz NATO-
a. Osnovne postavke CJTF vode iz opšteg koncepta reformi NATO-a i iz novih strateških
postavki ustanovljenih u Rimu 1991 godine. Osnovni cilj ove nove adaptacije NATO-a na
izmjenjene svjetske uslove je da obezbjedi nekoliko kriznih žarišta u isto vrijeme, a u isto
vrijeme da obezbjedi snage koje će smirivati žarišta. Neki koncept CJTF je uslovno
primjenjen u BiH, ali ipak u BiH je bila vojna intervencija. Ovaj koncept CJTF je proizašao i
iz želje Evrope da ima određenu samostalnost, tj. stub odbrane. Američka zamisao je da
se treba osnovati jedan permanentni štab u svim rejonima i taj permanentni komandni štab
bi bio iznad svih štabova. Ovdje se izašlo u susret evropljanima pa je rečeno da taj
komandant može biti evropljanin s tim da Amerikanci imaju operativni uvid.
52.IZLAZNA STRATEGIJA (Exit strategy) podrazumjeva učešće OS SAD u cijelom
svijetu sa prethodnim jasnim stavom američkog kongresa o vremenu angažovanja
njihovih OS. Ovaj termin je vezan za posljedice vjetnamskog rata, a djelimično su ga
porodili i mirovni pokreti iz šesdesetih godina. Poslije vjetnamskog rata SAD razmišljaju
kako u budućnosti angažovati snage vani, a da se istovremeno donese odluka o
antiangažmanu – povlačenju. Strategija izlaza svoj pravi oblik dobija u Klintonovoj
administraciji. Nakon Somalijskog kraha američka administracija je razmišljala o
povlačenju. Predsjednička direktiva 25 takođe razmatra uslove pri kojima američke snage
izlaze iz konflikta.
Dva su elementa koja određuju izlaznu strategiju:
 Trajanje operacije mora biti u funkciji jasno utvrđenog cilja, s njim je određeno trajanje
operacije.
 Kriteriji kojim se fiksira kraj operacije moraju biti realni.
Svoju pravu upotrebnu jasnu vrijednost je imala u intervenciji američke administracije na
Haitiju. Velike debate vođene su u kongresu o BiH kada se radi o izlaznoj strategiji jer je
jedan dio kongresmena bio protiv američkog angažmana u BiH. Angažmanom američkih
trupa u BiH je exit strategy. Entoni Lejk je autor primjene u exit strategytj. Nema
povlačenja dok se ciljevi ne realizuju.
53.PROPALA DRŽAVA (Failed state) – ovaj termin ušao je u diskusiju 1990.god.
Teoretičar rata Martin Ran Kravel početkom ove decenije je konstatovao da su većina
ratova od 1945.god. pa na ovamo bili civilni ratovi, a da je u 80 i 90 godine došlo do pojave
geopolitičkog fenomena, a to je urušavanje i kolaps država i taj kolaps država dominira
kao politički fenomen na kraju ovog milenija. Šta sad raditi sa tim neuspješnim državama?
Zaključak je da se puste da se dalje konfrotiraju da bi to moglo dovesti do novih
regionalnih sukoba, pa se zato treba angažovati, npr. u BiH u početku humanitarna
operacija a kasnije u avgustu 1995 godine vojni angažman. Npr. Somalija, Liberija,
Afganistan, BiH, Cejlon. Zahvaljujući tome što se BiH nalazi u Evropi, sa BiH je odlučeno
da se pokuša konstituirati kao jedna uspješna država.
54.BUNTOVNA DRŽAVA predstavlja opasnost po vitalne interese SAD i demokratske
procese u Evropi. Ovaj termin je potrošen i ne postoji više u terminologiji strategije SAD,
dok se pojavljuju termin zemlje sa unutrašnjim protivrječnostima koje mogu predstavljati
opasnost u regionu. U tu kategoriju je smještena jedino Sjeverna Koreja. Inače termin
buntovna ili divlja država odnosi se na kontekst poslije raspada SSSR. Dok je postojao
SSSR američke diplomate su upirali prstom u Iran, Irak, Libiju itd. i optuživale ih za
terorizam. Političke ambicije ovih zemalja je i proizvodnja nuklarnog naoružanja. Neke od
ovih zemalja uspjele su razviti sistem nuklarnog oružja.

8
SAD su vršile visok pritisak na Sjevernu Koreju da ne razvija nuklarno oružje. Kad je
iščezao SSSR ove države su dobile naziv "Rogne state" tj. zemlje koje se nalaze na crnoj
listi što podrazumjeva da nemaju neke povlastice kao neke druge države i SAD prikupljaju
jasne i nedvosmislene dokaze zbog čega su te zemlje na crnoj listi. Kriteriji objektivizacije
su izvori finansiranja za pribjegavanje terorizmu i posjedovanja ili nabavljanje oružja za
masovnu destrukciju. Drugi kriterij koji je ozbiljniji i podrazumjeva analizu zemlja u regne
state je država povratnog sukoba i to postaje aktivno poslije rata u zalivu, a organizator je
Entoni Lejk. Ako neka zemlja ne predstavlja prijetnju za SAD i saveznike onda zajedno
predstavljaju prijetnju povratni sukob. U te zemlje uključena je Srbija tj. uključena je u
rogne state. Kada su u pitanju ovakve države SAD procjenjuju: vojnu dijagnozu,
geopolitiku, psihopolitiku i ekonomiku. Irak je rogne state jer ima politički sistem i
mehanizam odlučivanja koji je nepouzdan i ima namjeru da kontrira SAD. Rogne state
daje šest dijagnoza za rješavanje: 1.element je vojni, tj. da li država ima teritorijalne
pretenzije i da li ima jako NHB oružje; 2. element je pitanje političkog sistema i iz njega
proističe 3.element psihopolitička dijagnoza; 4.element dijagnoze; 5.dijagnoza je
ekonomska, a 6.dijagnoza je mehanizam odlučivanja. Nepouzdane države su one u
kojima ne postoje demokratske tradicije.
55.INFORMATIČKO RATOVANJE je rat koji se vodi informacijama, novim tehnologijama,
telekomunikacijama u kojem znanje postaje glavni resurs, u kojem će manja armija sa više
znanja navladati veću.
56.ANTIRAT, antiratovi se ne vode samo govorima, molitvama, demonstracijama,
marševima i parolama koje pozivaju na mir. Antiratovi, što je značajnije, obuhvataju akcije
preduzete od strane političara, pa čak i samih ratnika, da bi se stvorili uslovi za odvraćanje
ili ograničenje razmjera rata. U složenom svijetu postoje vremena kada sam rat postaje
instrument potreban da spriječi veći, strašniji rat. Rat kao antirat. Na najvišem nivou,
antiratovi obuhvataju strategijsku primjenu vojne, ekonomske i informativne sile da bi se
smanjilo nasilje, tako često vezano za primjene na svjetskoj sceni.
57. UDRUŽENA VIZIJA 2010 (Joint vision 2010) je projekt koje je potpisao Džon
Šalikašvili zapovjednik američkih interarmijskih snaga 1996 godine. Bavi se procjenom
budućnosti sa stanovišta vođenja rata, ratovanjem u budućem stoljeću. Uzeo je okvir od
15 godina na kojima će se zasnivati Pentagon i američke snage. Procjena je da je rat
budućnosti informatičko ratovanje. Srce budućeg rata su informacije – telekomunikacije.
Vrši se selekcija američkih snaga u budućim bitkama pretpostavljajući da će infromacija
biti srce rata. Svaki vid američke vojske je izvršio procjenu svojih snaga, a joint vision je
izvršio sintezu.
58.PROLIFERACIJA podrazumjeva trgovinu naoružanjem, pri čemu u toj trgovini najveću
opasnost predstavlja trgovina hemijskog, biloškog i atomskog oružja (SSSR i Ruska
Federacija).
59.NEPROLIFERACIJA je termin koji je stvoren u okviru američke debate koji
podrazumjeva kontrolu u trgovini oružjem. Zato se potpisuju razni ugovori o ograničenju,
uništenju, neproizvodnji ovog oružja. Imamo primjer Iraka gdje se vrši inspekcija ovog
naouružanja.
60.LIDERSTVO SAD podrazumjeva lidersku poziciju SAD u svijetu u svim sferama
političkoj, vojnoj, ekonomskoj, informativnoj, kulturnoj i sl.
61.REVOLUCIJA U VOJNIM POSLOVIMA podrazumjeva da se napušta dotadašnji način
organizacije vojske i općeg sistema odbrane. Centralno mjesto u novoj organizaciji
zauzima informatika. Ovaj koncept je elaboriran 1993 godine. Razrađivan je u štabu
Pentagonu, da bi u aprilu 1994 godine bio predstavljen u vidu kolokvija. Cilj je da se u
vojnim poslovima postigne interarmijski konsenzus, dakle napušta dosadašnja paradigma
ratovanaj u kretanju i manevrima, a cilj je da se uđe u paradigmu rata poznavanja. Bez
obzira što je rat u Zalivu odnosio veliki broj žrtava, ipak je bio direktno prenošen od strane
CNN, a cilj je bio da se uđe u suštinu paradigme saznavanja. Ovo je proizašlo iz knjige
"Rat i antirat", čiji su autori izvršili podjelu civilizacije na tri doba:
 agromocivilizacija – agromija ratova;
 industralizacija – industrijski ratovi;
 informatička civilizacija – informatički ratovi.

9
Dakle, posjed znanja je glavni resurs u budućem ratu, tj. manja armija sa više znanja
može nadvladati veću.
62.SUPARNIŠTVO (Peer competitor) je novi termin iz strategije SAD koji je proizašao iz
raspada SSSR-a, gdje odmah SAD uspostavljaju novu matricu djelovanja, a u prvi plan je
izbilo pitanje kako iznaći novog strateškog rivala. SAD su trebale ne da budu prve već
jedine i sa padom SSSR-a SAD su trebale krenuti od bipolariteta ka multipolaritetu. SAD
su odlučile da krenu ka jednopolaritetu i one su jedina svjetska suprer sila koja može da
sama proizvodi suprotnosti, iz čega proizlazi lider šip. Iz toga proizlazi unipolaritet. U martu
1992 godine je napravljen plan rukovođenja odbranom, Amerikanci su tada uvidjeli novi
strategijski plan kako bi na području SSSR-a iznikla nova sila koja bi bila prijetnja SAD u
svijetu (zemlje sa nuklarnim oružjem Rusija, Ukrajina, Kazastan). Ukrajna je zemlja gdje
SAD ulažu ogromna sredstva, a ona je zemlja sa ogromnom nuklarnom moći i SAD su već
sada dobile ogromnu prednost u odnose na svoje suparnike. 21 vijek će biti obilježen
rađanjem novih američkih takmaca, a takvi će sigurno biti EU sa uvođenjem eura.
Kraj 20 stoljeća je obilježen revolucijama u vojnim rukovođenjima i teoretičari smatraju da
je bit u ratovanju tehnologija, a da je tehnologija glavni protivnik budućeg rata a ne politika.
To je izazvalo određenu zabunu kod američkih saveznika. Sa ovom tendencijom da
potpuno ovladaju tehnologijom SAD smatraju da će imati u šahu svoje saveznike. SAD su
držale Evropu pod zaštitom na račun svog nuklarnog oružja, a sada su ovladale i
satelitima i na račun toga samo u Evropi je nasjela V. Britanija. Cilj im je da uspostave
odnose i sa regionalnim takmacima gdje bi izbjegli pojave globalnog takmaca te da se ne
suprostavljaju SAD.
Unipolaritet – tajna uređenja SAD. Bipolaritet – balans snaga.
U Ukrajni je najveći posao za SAD uradio Zbignjev Džinski.
Namjera stalnog vojnog komiteta je da ispravi greške u pitanju vojske da se stvori
jedinstvenu oružanu silu i da se stvore zajedničke institucije.
63.NEVLADINE ORGANIZACIJE (NGO) su domaće i međunarodne organizacije koje
služe za pomoć u demokratizaciji pojedinih političkih sistema, zaštiti osnovnih ljudskih
prava i sloboda kao i dostavljanje humanitarne pomoći u ratom zahvaćena područja.
64.OSSE – organizacija sigurnosti i suradnje u Evropi je dobila ovaj naziv na konferencije
u Budimpešti decembra 1994. godine, a njen prijašnji naziv je Konferencija o Evropskoj
sigurnosti i saradnji – KESS koja je održana 1975. godine u Helsinkiju na kojoj su
prisustvovali šefovi država 33 evropske zemlje, SAD i Kanade, a posvećena je pitanjima
sigurnosti i suradnje u Evropi. Usvojena je i Dekleracija o principima kojima se, u
međusobnim odnosima, rukovode države učesnice kao što su suverena jednakost,
uzdržavanje od prijetnje silom i upotrebom sile, nepovredivost granica, teritorijalni integritet
država, mirno rješavanje sporova, poštovanje ljudskih prava i osnovnih sloboda, jednaka
prava i samoopredjeljenje naroda, suradnja među državama i dr. Usvojen je i dokumenat
o mjerama za jačanje povjerenja i izvjesnim vidovima sigurnosti i razoružanja i izvršena
razmjena promatrača, prethodna nostrifikacija većih vojnih pokreta i utvrđen interes
članica za smanjenje vojne konfrontacije i unapređivanje razoružavanja. OSSE je vrlo
važan sistem kolektivne sigurnosti u Evropi.
OSSE-ov zadatak je pomaganje novonastalim državama da se izvrši redukcija naoružanja
(npr. BiH). Glavna sjedišta OSSE su u Beču i Pragu. U Beču je ured za redukciju
naoružanja. OSSE je bitan zato što za razliku od NATO-a ima pristup u sve zemlje EU i
nema vojsku. Trenutno u BiH OSSE predstavlja najaču instituciju, zadužena je za
donošenje važnih odluka, političkih izbora i sl.

10
RAT I ANTIRAT
1.SUDAR CIVILIZACIJA, glavni sukob proizlazi iz ekonomskog napredka, što dijeli vojske
na tri talasa i to:
 Vojska prvog talasa (agrarni talas)
 Vojska drugog talasa (industrijski)
 Vojska trećeg talasa (era kompjutera).
Kada se sudaraju talasi istorije sukobljavaju se cijele civilizacije (SAD užasava građanski
rat između sjevera i juga, industrijsko-trgovački interesi Sjevera nadvladali agrarnu elitu
Juga, nekoliko godina kasnije izbila je Meiđi revolucija u Japanu).
I civilizacije se dijele na tri grupe kao i vojska:
 Civilizacija u agrarno doba
 Civilizacija u industrijsko doba
 Civilizacija u kompjutersko doba
Kada gledamo ratove koji su se vodili na prelazu agrarne u industrijsku civilizaciju, prvo se
radilo o ratovima na domaćem-lokalnom nivou (Južna Afrika), da bi isti prerasli na globalni
nivo primjer (Njemačka i Britanija), obje su se borile za globalnu dominaciju držeći narode
prvog talasa u podređenom položaju. Industrijska era dijeli svijet na dominantnu i
dominirajuću civilizaciju drugog talasa.
Trodijelni svijet – danas se ubrzano krećemo ka potpuno drugačijij strukturi snaga, koja će
stvoriti oštru podijelu svijeta na tri različite i suprostavljene civilizacije – prvu još
simbolizuje motika; drugu montažna traka; a treću kompjuter. U ovom trodijelnom svijetu,
sektor prvog talasa snabdjeva agrarnim i mineralnim resursima, sektor drugog talasa
obezbjeđuje jeftin rad i obavlja masovnu proizvodnju, a sektor trećeg talasa, koji se brzo
širi, preuzima dominaciju zasnovanu na novim načinima stvaranja i eksplotacije znanja.
Nacije trećeg talasa prodaju svijetu informacije i inovacije, menadžment, kulturu i pop
muziku, savremenu tehnologiju, softvere, obrazovanje, obučavanje, te zdravstvene,
finansijeske i druge usluge. Kao jedna od tih usluga mogla bi se pojaviti takođe i vojna
zaštita npr. ono što su SAD obezbjedile Saudijskoj Arabiji i Kuvajtu u Zalivskom ratu.
Sve ovo se odražava na vojnu moć, ciljeve i osvajanja što prijeti naglom propadanju
svjetskih giganata a to prijeti sukobima i podvajanju na totalno bogate i siromašne. Ključ
procesa je u tome što visoko razvijene zemlje trećeg talasa hegemoniziraju zemlje drugog
talasa što prijeti ukidanju ekonomskih odnosa a samim tim i sukobu.
Zemlje trećeg talasa globalizacijom biznisa i finansija pobijaju "nacionalizam" drag
nacionalistima drugog talasa. SAD insistiraju da Japan prestrukturira trgovinske distribucije
na malo čime bi uništio male trgovce, dok Japan insistira da SAD povećaju dugoročnu
štednju i prestrukturiraju obrazovni sistem (u prošlosti se to smatralo ugrožavanjem
suvereniteta). Dok zaostale zemlje maštaju i uzdižu nacionalizam, zemlje trećeg talasa
pameti i znanja daju prednost svijetu bez granica. Te razlike će biti uzrok budućih i
najkrvavijih ratova novog doba.
2.REVOLUCIONARNA PREMISA, kada su vojni stratezi i oficiri razmatrali kako će se
vojska boriti u novom svijetu pošli su od aspekta "vojna revolucija" primjer aleksandar
Veliki kombinuje pješadiju zapada sa konjicom istoka i dobija Persijance, ali se to ipak
zove "sob-revolucija".
Vojna revolucija podrazumjeva novu tehnologiju – tehnika mjenja pravile igre i samu igru,
organizaciju, obuku, taktiku i sve ostalo i odnos prema samom društvu. Prave vojne
revolucije do sada su se dogodile samo dva puta u istoriji, a treća tek počinje. Treća se
bazira na savremenoj tehnici (dometu, brzini, ubojstvu) – nema tačke na svijetu gdje se ne
može tući. Vojna tehnika se razvijala od koplja, luka i strijele, puške, tenkova, topova,
aviona, raketa, nuklarnog oružja, kosmičkog rata – kompjuterska tehnika.
Vojna revolucija događa se samo kada nadolazi nova civilizacija da bi izazvala staru.
3.RAT PRVOG TALASA, rat kroz istoriju ovisio je o ekonomskoj i tehnološkoj razvijenosti.
Moris R. Dejvi piše da su neprijateljstva postojala kod mnogih primitivnih plemena, ali to je
bilo iz ličnih pobuda ili nižih interesa (žene, lovišta, imanje i sl.). Razvojem poljoprivrede
stvaranjem rezervi hrane i viškova stvorili su se uslovi za rat Kenet Bulding. Šang – Kinez
kaže mir u zemlji zavisi od poljoprivrede i rata.

11
Rat je bio sezonsko zanimanje zbog same logistike jer zaliha nije bilo dovoljno tako da su
ratnici morali brinuti sami o sebi, vojska slabo opremljena, organizovano i slabo vođena,
vojnik nije bio plaćen, nije bilo taktike, formacije i sl.
4.RAT DRUGOG TALASA, industrijska revolucija je stavila pečat na rat drugog talasa kroz
masovnu proizvodnju, savremenu tehnologiju i masovna razaranja.
Sve to utiče na omasovljenje vojske, neograničen rat i sudar među narodima a ne
vladarima (industrija pobjeđuje agrar SAD).
Masovnom proizvodnjom naoružanja i opreme, logistike i sl. privremene vojske zamjenjuju
stalne i dobro opremljene vojske, počinju vojne škole (Francuzi i Japanci), SAD škole
pješadije i sl.
Osamdesetih godina 19 vijeka vojska razvija profesionalnu establišment, RiK, veze,
planiranje, izvještaje, analize, prikuplja informacije, regrutuje, planira operacije, obučava,
oprema, transportuje i komanduje OS, izgrađuje taktiku i usklađuje istu sa razvojem
tehnike i sl.
Drugi talas je uništio prvi i sve se više njaginjalo trećem talasu i razvoju oružja za masovno
uništavanje. U Drugom svjetskom ratu nuklarna bomba (Hirošima i Nagasaki).
Sun Cu kaže najuspješniji general je onaj koji dobije cilj bez borbe. Klauzevic kaže da je
rat akt nasilja što je odjeknulo kroz ratove industrijskog vijeka. On je otac moderne
strategije, on piše o neograničenom ratu. Njemački general Erih pominje totalni rat gdje je
neophodno da politički sistem bude podčinjen vojnom.
Totalni rat eliminiše razlike između vojnih i civilnih ciljeva.
Američki general Le Mej – napad na Tokio, govori o isključivo totalnom ratu bez biranju
ciljeva.
Tokom cjelog hladnog rata nuklarno oružje je stajalo i predviđeno za upotrebu između
super sila (dva bloka). Do kasnih sedamdesetih i osamdesetih godina nije ozbiljno
shvaćena moć i potencijal nuklarnog oružja tj. uništenje svijeta tako da SAD-oficiri mjenjaju
doktrinu i taj razvoj nuklarnog oružja je dosegao krajnju protivvrijednost.
5.VAZDUŠNOKOPNENA BITKA, Don Steri američki vojni strateg KoV nakon vjetnamske
kataklizme pokušava vratiti dušu KoV SAD i dosegao je vrhunac efikasnosti "Zalivski rat",
suvremenik "Trećeg talasa".
Treba navesti Vijetnamski rat, Kambodžu, Koreju i Njemačku podjeljenu na dvije uticajne
sfere (SAD, SSSR), hladni rat, nuklarna prijetnja, zatim napad Egipta i Sirije na Izrael 1973
godine. Na osnovu iskustava (svih gore navedenih) SAD mjenjaju doktrinu osniva se 1976
godine KOID doktrina KoV nazvana aktivna odbrana. To govori kada bi sovjetske trupe
napale Evropu (neke interesne zemlje za SAD) treba tući po dubini da se onemogući i
presječe napad.
Steri nakon dugih analiza i poređenja je zaključio da KoV se teško mjenja te da je to
proizvod "Drugog talasa" i da treba nastaviti proizvodnju naoružanja i tehnike za KoV stim
da bi se KoV preveo i bio primjenjen u "Trećem talasu", angažovao je čitav tim generala i
stručnjaka. U samom približavanju novog koncepta KoV trećem talasu problem je u
međuvidovskom organizovanju. Ratno vazduhoplovstvo je zamišljeno da rješava probleme
po dubini ešalonski duboko u neprijateljskoj pozadini.
25. marta 1981 godine stvorena je nova "doktrina budućnosti" tj. vazsušnokopnena bitka iz
čega proizlazi FM 100-5 (operacije). Revizija je urađena 1993 godine tj. dogradnja
priručnika. Ovaj priručnik odražava kraj industrijske ere i početak informatičke ere tj.
"Trećeg talasa".
6.STVARANJE BOGATSTVA I RAT TREĆEG TALASA, Hruščov 1956 godine izjavljuje
"sahranićemo vas" tj. SAD. U to vrijeme su SAD već uveliko vršile prestruktuiranje
ekonomije i privrede što je za SSSR bilo nepojmivo. Privreda SAD već se približavala
Trećem talasu, gdje se u isti uklapala i vojska – tehnologija.
Već šesdesetih godina dodiruje se treći talas kompjuterizacija (informacije, brzina, kvalitet
– pretača vrijeme znanja i umjeća).
Navesti drugu stranu (SSSR i zemlje socijalizma) – privredni razvoj (zastarjela i klasična
tehnologija i sl.).

12
Uspjeh ekonomskog razvoja ogleda se u inovacijama – kompjuterizaciji, organizaciji,
univrezalnosti, integraciji, infrastrukturi, poznata parola "novac se kreće brzinom svjetlosti",
a informacije još brže.
Postoji deset osobina ekonomije Trećeg talasa: faktori proizvodnje; neopipljive vrijednosti;
demasifikacija; rad; inovacije; skala; organizacija; sistem integracije; infrastruktura i
ubrzanje.
Rat trećeg talasa, rat je isključivo vezan za stvaranje profita – bogatstva primjer je
Zalivski rat 1990-1991 godine. U Zalivskom ratu su primjenjena dva različita oblika rata i
to: Irak-Kuvajt (rat drugog talasa) i SAD i saveznici-Irak (rat trećeg talasa).
Tehnologija, strah vojnih stručnjaka i analitičara da nedođe do zakazivanja savremene
tehnike SAD i saveznika, obzirom na uslove ratovanja (pustinja i sl.).
Dvosferni rat, prije svega u Iraku je primjenjen najsnažniji oblik vazdušnokopnene bitke i
dvosferni rat, što podrazumjeva kombinaciju oružja i tehnike drugog talasa bombarderi,
artiljerija i svi vidovi OS sa oružjima trećeg talasa tomahavk, rakete F117, elektronski rat,
kompjuterska tehnika, laseri i sl.
Ekonomija je ključ uspjeha vođenja rata (tehnika), što se pokazalo u Zaljevskom ratu.
Faktori razaranja, znanje bitan faktor izraženo kroz tehnologiju-tehniku i primjenu iste,
kompjuterizacija, informacije, sateliti, avaksi. Zaključak je da je znanje osnovni faktor
razornosti isto kao i produktivnosti.Neopipljivre vrijednosti,
Demasifikacija – korištenje savremene tehnologije i tehnike kako bi postigli bolji uspjeh
primjer laser, peimjer da F-117 sa jednom bombom postigne uspjeh kao 4500 letova B-17
u Drugom svjetskom ratu govori da naoružanje treba biti bazirano na informacijama
umjesto na obimu vatrene moći.
Rad, nova tehnologija zahtjeva i pametne radnike, vojska treeg talasa zahtjeva korištenje
mozga je naoružanje je pametno onoliko koliko i ljudi koji ga koriste. Borba trećeg talasa
obuhvata mnogo više od povlačenja obarača.
Inovacije, ide se na to da se savremenim oružjem i opremom osposobe jedinice manje
formacije da bi zamjenile daleko veće jedinice i imale isti efekat npr. četa da ostvari kao
bataljon.
Organizacija, cilj je da se da što više samostalnosti k-dantima u RiK-u i odlučivanju.
Sistem integracije podrazumjeva planiranje i izvršavanje odnosno objedinjavanje
(kompjuterskih mreža – baza podataka) svih resursa.
Infrastruktura – elektronska struktura – veza.
Ubrzanje, brzina u prikupljanju podataka, analizi i planiranju, organizaciji i pripremi,
manevru i savlađivanju terena i sl.
RAT I ANTIRAT
Od sirove snage do snage uma
Kako se nalazimo na prelazu od ekonomije sirove snage ka ekonomiji snage uma,
stvaramo nešto što se može nazvati “ RAT SNAGE UMA”.
SAD dozvoljavaju da tehnologija vodi strategiju radije nego da strategija određuje
tehnologiju. Po Don Moreliju vojska mora da se umjesto ka prostoru orjentiše ka vremenu.
Rat je nekad bio previše značajan da bi bio prepušten generalima, danas je previše
značajan da bi bio prepušten neznalicama – nosili oni uniforme ili ne. isto važi za antirat.
Kad diplomate ućute, topovi progovore.
Diplomatski promašaj je vojni cilj
(ono što diplomata promaši, vojnik uzima na nišan)
Tradicionalno krvav rat
Sudar civilizacija
Velike promjene u društvu nemogu da se dogode bez sukoba, pa je metafora
istorije kao “talasa” promjena dinamičnija i očiglednija nego kada se govore o prelazu iz
modernog u postmoderno. Talasi su dinamični i njihovim sudaranjem oslobađaju se moćne
struje. Kada se sudare talasi istorije, sukobljavaju se civilizacije. Kada shvatimo talasnu
teoriju konflikta, postaće jasno da smjena moći koja počinje na planeti nije između Istoka i
Zapada, ili Sjevera i Juga, niti između različitih religioznih ili etičkih grupa nego je to
najdublja ekonomska i strategijska nastupajuća podjela svijeta na tri civilizacije.

13
 Civilizacija Prvog (agrarnog) talasa bila je vezana za zemlju. Ona je proizvod
poljoprivredne revolucije bez obzira kakvu lokalnu formu imala (ima), kakav jezik govori
njen narod i kakav je sistem religije.
Civilizacija Drugog (industrijskog) talasa počinje sa razvojem nauke /Njutn/,
upotrebom parne mašine i izgradnjom fabrika. Nastankom drugog talasa pojavljuju se
nove ideje, ideja progresa, individualnih prava, novih društvenih odnosa, odvajanje crkve
od države /satanski mlinovi/, vođe se biraju narodnom a ne Božijom voljom. Bogatstvo je
stvarano fabričkom proizvodnjom što nije odgovaralo zemljoposjednicima Prvog talasa i
crkvi /i ona je zemljoposjednik/ i dolazilo je do sukoba interesa Prvog i Drugog talasa u
svim zemljama zahvaćenim industrijalizacijom /građanski rat u Americi između Sj i Juga/.
Industrijalizacija je dovela do širenja nacionalnih težišta, praćene ideologijom
nacionalizma. Nadmetanje za tržište i industrijska proizvodnja naoružanja remeti
dotadašnju ravnotežu snaga i otpočinju ratovi. Centar težišta svijetskog sistema moći je da
se pomjera zbog potrebe za tržištem i jeftinom sirovinom iz udaljenih regiona pokreću
ratove radi osvajanja kolonija i dominacije nad zemljama Prvog talasa. Ratovi su vođeni i
među državama Drugog talasa / Njemačka - Britanija / zbog dominacije istovremeno
držaši narode Prvog talasa u podređenom položaju.
Termin civilizacija uključuje u sebe tehnologiju, politiku, biznis, religiju, kulturu,
hijerarhiju, liderstvo ...... ali uvesti na planetu novu civilizaciju mirno, je nemoguće jer
svaka civilizacija ima svoje vlastite ekonomske, političke i vojne zahtjeve.
Treći talas preuzima dominaciju zasnovanu na eksploataciji znanja. Nacije
Trećeg talasa prodaju svijetu informacije i inovacije, menadžment, kulturu, savremenu
tehnologiju, obrazovanje, zdravstvene i finansijske usluge
Velika složenost novog sistema sve više zahtjeva razmjenu informacija među
svojim jedinicama a to stvara ogromnu potrebu za kompijuterima, digitalnim
telekomunikacijama i novim medijima.
Različitosti između civilizacija prijete da pokidaju veze između njih /ekonomske/.
Potpuno odvajanje je nemoguće jer zemlje II i III talasa imaju zajedničko tržište i ekološke
probleme ( zagađivanje koje vrše zemlje II talasa je nemoguće spriječiti, bolesti probijaju
granice trećeg talasa.
Transformacijom ekonomije III talasa zemlje III talasa odreču se dijela svog
suvereniteta radi globalizacije biznisa i financija dok je nacionalistima II talasa
nerazumljivo da neke zemlje dozvoljavaju drugim zeljama da im uzmu , navodno svetu
samostalnost.
Dok intelektualci država III svijeta govore o prednostima svijeta bez granica,
intelektualci zaostalih regija pišu nacionalne himne. Kolizija bi mogla da uslijedi, s obzirom
na ove razlike, mogla bi da prouzrokuje jedno od najvećih krvoprolića u godinama koje
dolaze.
Ravolucionarna premisa
Riječ revolucija je često korištena kod tehnoloških promjena – uvođenja baruta,
aviona ili podmornica. Ovi događaji su doveli do dubokih promjena u načinu ratovanja i
imali su izuzetan uticaj na istorijske tokove, pa ipak oni bi se mogli nazvati sub –
revolucijom. Oni su u osnovi dodali nove elemente ili stvorili nove kombinacije starih
elemenata unutar već postojeće “i g r e”. Prva revolucija ide dalje, tako da mijenja samu
igru /njena pravila, opremu, veličinu i organizaciju timova, njihovu obuku, doktrinu,
taktiku,..../. Na osnovu ovih mjerila prave vojne revolucije su se dogodile samo dva puta u
istoriji a treća koja sada počinje biće najdublja od svih, jer tek posljednih decenija ključni
parametri rata /domet, ubojnost i brzina/ dostigli su svoje krajnje granice. Iz navedenog se
vidi da su ogomne količine ljudske kreativnosti utrošene na ključne parametre rata.
Razvojem nuklearnog naoružanja i ovladavanjem kosmosom otvoreno je potpuno
novo područje vojnih operacija u smislu osmatranja, komunikacija, navigacije,
meteorologije itd. Vojna revolucija događa se samo onda kad dolazi nova civilizacija, kada
se cijelo društvo transformiše, prisiljavajući svoje oružane vidove da se istovremeno
mijenjaju na svim nivoima od tehnologije i kulture do organizacije, strategije, taktike,
obuke, doktirne i logistike.

14
 Rat prvog talasa
Kroz istoriju je način na koji su ljudi vodili ratove odražavao je način na koji su radili.
Najranije plemenske zajednice borile su se iz osvete ili za pristup bogatijim lovištima,
poljoprivredna revolucija je pokrenula prvi veliki talas promjena u ljudskoj istoriji
/formiranje naselja i drugih društvenih i političkih inovacija među koje spada i rat/.
Poljoprivreda je osposobila zajednice da proizvedu ekonomski višak da se za njega bori. U
društvima I talasa ratovalo se oko poljoprivrede. Najgora šteta koju je jedan grad moga da
nanese drugom, poslije ubijanja njegovih građana – vojnika bila je pustošenje njegove
poljoprivrede. Rat je bio sezonsko zanimanje sa dobrovoljcima – vojnicima koji su dolazili
sa farmi na kojima je trebalo raditi. Kad kad je grčim vojnicima rečeno da sa sobom
ponesu hranu za tri dana kada bi pristupali vojnim dužnostima, poslije toga bi zavisili od
okoline.
Rat drugog talasa
Industrijska revolucija je pokrenula istorijske promjene II talasa. Krajem 17.vijeka
kada je uvedena parna mašina, razvojem moderne nauke i kada je masovna
industrijska proizvodnja počela da zamjenjuje seljačku poljoprivredu na zapadu, rat je
počeo da se progresivno industrijalizuje. Ragrutovane su masovne vojske koje nije
plaćao niti njima komandovao zemljoposjednik, vođa klana nego moderna
nacionalna država. Promjene u ratu donijela je nova standardizacija naoružanja i
opreme koji su sada proizvođeni metodama masovne proizvodnje.
Drugi ključni princip bila je standardizacija ne samo u proizvodnji naoružanja već i obuke,
organizacije i doktrine / Francuzi stvaraju štabni sistem – obuka oficira za više komande;
Japan 1875.g. stvara vojnu akademiju a 1881.g. SAD osnivaju škole pješadije i konjice/.
Povećanjem vatrene moći dolazi do promjene taktike. Nastankom ovog sistema. Masovna
proizvodnja, masovno obrazovanje i masovna potrošnja se sve više povezuju sa oružjem
za masovno uništavanje, čija moć se pokazala u II Svjetskom ratu. Industralizacija smrti se
najbolje očituje u ubistvu 6 miliona Jevreja, 15 miliona vojnika i gotovo 30 miliona civila. Za
razliku od Sun Cua koji kaže da je najsavršeniji general onaj koji postigne cilj bez borbe ili
uz minimalne gubitke. Karl fon Klauzević tvrdi da je rat akt nasilja doveden do njegovih
krajnjih granica. Njemački general Erik Ludendorf poslije 1.Svjetskog rata širi koncept
totalnog rata koji treba da se vodi politički, ekonomski, kulturno i propagandno i da se
cijelo društvo pretvori u ratnu mašinu. Praktično totalni rat je izbrisao granice između
vojnih i civilnih ciljeva pošto sve doprinose naporima totalnog rata.
Američki general Kertis Le Mej, koji je vodio napad na Tokio, tvrdi da ako dođe do rata
nema vremena za određivanje prioritetnih ciljeva niti za tehnologiju preciznog nišanjenja.
Za Le Meja je uništavanje svega način da se dobije rat, .... cijela poenta strategijskog
bombardovanja je da bude masovno.
Rat trećeg talasa
I za rat Trećeg talasa kao i za dva predhodna važi otkriće da su način na koji
stvaramo bogatstvo i način na koji ratujemo neraskidivo povezani.
SAD su protiv Iraka vodile dva različita rata, jedan Drugog talasa i drugi Trećeg
talasa.
Od početka su postojale dvije vrste vazduhoplovnih operacija, mada su one bile
integrisane i malo ko ih je posmatrao kao odvojene. Jedna je koristila metode modernog
/razarajućeg/ tj. rata Drugog talasa /upotreba glupih bombi sa ciljem razaranja, nanošenja
žrtava, stvarajući pustoš i demoralisanje – vršena priprema bojišta/. Pored ovog vodila se
jošjedna vrsta rata u kojem su upotrebljavane TOMAHAWK rakete, laserski vođene bombe
i nevidljivi lovac F-117, bez obzira što su neki kritičari rata minimizirali upotrebu
savremenog naoružanja kao previše složenog da bi radilo.
Bitna karakteritika Pustinjske oluje jeste nepostojanje klasičnog fronta /primjenjena
doktrina Vazdušnokopnena operacija/. Front je bio u pozadini, na bokovima i u vazduhu.

Faktori razaranja:
1. Znanje je centralni rasurs razornosti upravo kao što je i centralni resurs produktivnosti.
Da bi obezbjedili prednost i nadmoćnost, Ameri su upotrebljavali informaciona oružja
AWACS i J-STARS,

15
2. koji su im omogućili da vide neprijatelja i na daljinama od 250 km u svim vremenskim
uslovima. Istovremeno dok su prikupljali podatke, obrađivali i slali informacije Američke
snage su bile zaposlene i uništavanjem neprijateljskih informatičkih sistema i sistema
veze /udari na Sadamove vojne i političke komandne centre kako bi ih odsjekli od trupa
na bojištu/.
3. Neopipljiv odnos snaga /Obavještajni podaci, dobro obučeni vojnici i bolje motivisani
vrijede više od pukih brojeva/ preuzimanje inicijative.
4. Pametno oružje zahtjeva pametnu vojsku. Slabo obrazovane trupe mogu da se hrabro
bore prsa u prsa /I talas/, mogu da ratuju i pobjeđuju u ratu II talasa ali one su kočnica
u vojskama III talasa isto kao što su neobučeni radnici u industrijama III talasa. Novoj
vojsci trebaju vojnici koji koriste svoj mozak, koji mogu da se nose sa različitostima
naroda i kultura, preuzmu inicijativu i postavljaju pitanja čak i ako se pod upitnik
postavljaju autoriteti. / naoružanje je pametno samo onoliko koliko i ljudi koji ga koriste/.
5. Inovacije može uvesti samo pametan vojnik. On može improvizovati na bojištu i ta
improvizacija ga dovodi u povoljniji položaj u odnosu na neprijatelja / inovacije u
informatičkoj opremi i uspostavi informatičkih sistema /.
6. Osposobljavanje manjih formacijskih jedinica za izvršavanje zadataka za koje je u DD
talasu bila potrebna znatno veća jedinica.
7. Promjene u organizacionoj strukturi vidova oružanih snaga također su slične razvoju u
poslovnom svijetu. Skora reorganizacija ukazuje na strukturu koja jača samostalnost
lokalnih komandanata. Pomjeranje ovlašćenja naniže daje pravo odlučivanja na nižim
nivoima.
8. Pojam integracije daje se veći značaj nego ikada dosad (usklađenost aktivnosti).
9. Kao i biznis III talasa i vojska III talasa zahtjeva razgranatu alektronsku infrastrukturu.
Bez nje bi sistematična integracija bila nemoguća. Zalivski rat je vidio ono što se zove
najveća mobilna veza u vojnoj istoriji.
10. Brzina napredovanja je podstaknuta kompjuterima, telekomunikacijama i satelitima
(značajno).
Vazdušnokopnena bitka
Dok je Amerika vezana za Vijetnam, Sovjeti su tu deceniju iskoristili da modernizuju
svoje tenkove i rakete, da poboljšaju svoju doktrinu i pojačaju svoje snage u Evropi. Hladni
rat je bio dominirajući faktor mađunarodnog života.
Konvencionalne snage SSSR-a su bile velike, njihovi tenkovi su bili u ogromnoj
brojčanoj prednosti nad Zapadom, planeri NATO-a nisu vidjeli drugi put da im se
suprostave osim upotrebom nuklearnog naoružanja.
Nakon poraza u Vijetnamu američka KoV je shvatila je da su joj potrebne promjene
i svježe ideje pa je 1973.g. stvorila Komandu obuke i doktrine /TRADOC/, koja je
1976.godine izdala novu doktrinu “Aktivna odbrana”. Dosadašnja procjena upotrebe
NATO-snaga u slučaju napada SSSR-a na Njemačku bila je povlačenje, vodeći bitke za
zadržavanje neprijatelja, zatim bi prešle u protivofanzivu i potiskivale ih nazad. Ako ne bi
uspjeli upotrijebili bi nuklearno naoružanje. Shvativši da je to pogrešno i koristeći iskustva
iz arapsko-izraelskog rata / Sirija – Izrael / stvorena je nova doktrina /borba po dubini a ne
samo po frontu – onemogućiti napredovanje sljedećih ešalona neprijatelja /Steri-Moreli/.
Naglasak na vođenje bitke po dubini gdje bi se presreli pokreti ljudstva,
snadbjevanje, onesposobili protivnički komandni centri, PVO i komunikacije, zahtjevao je
blisku integraciju vazduhoplovnih i kopnenih snaga. Da bi došlo do ove integracije bilo je
potrebno iskovati posebne odnose vazduhoplovnih i kopnenih snaga kao i novu
tehnologiju /tenk M-1 Abrams, helikopter APAČ, oklopni transporter BREDLI, raketni
sistem PATRIOT , MLRS , ATAC /US/. Nakon ovih aktivnosti proizašla je nova doktrina
usmjerena ka budućnosti VAZDUŠNOKOPNENA BITKA /1981/ koja je kasnije
usavršavana i naslovljena Vazdušnokopnena operacija. Imala je za cilj forsirana rana
dejstva po dubini radi sprečavanja formiranja ešalona. Postala je službena doktrina
01.08.1991.godine.

16
 Stvaranje bogatstva
Ekonomiju Trećeg talasa možemo sagledati kroz njena svojstva:
1. Dok su zemlja, rad, sirovine i kapital bili glavni faktori proizvodnje u ekonomiji II talasa,
široko definisano znanje je centralni resurs ekonomije III talasa. Korištenjem pravog
znanja smanjuje se potreba za radom, sirovinama i novcem potrebnim za proizvodnju.
2. Dok je vrijednost kompanije II talasa mjeri vrijednošću zgrada, mašina, robe, vrijednost
uspješnih firmi III talasa leži u njihovom kapacitetu usvojenog, stvorenog i primjenjenog
znanja – neopipljiva vrijednost.
3. Specijalizovani rat – nezamjenljivost poslova jer su zahtjevi za vještinom otišli do
neba. U II talasu radnik je pripreman za rutinski posao nesuprot spacijalizovanim
vještinama koje zahtjeva ekonomija III talasa.
4. Potreba za inovacijama je ogromna kako bi se ostalo u trci sa konkurencijom. Nove
ideje za nove proizvode, tehnologiju, procese, marketing, finansije.
5. Usitnjavanje i uprošćavanje firmi radi pojednostavljenja proizvodnje.
6. Promjene u organizaciji kako uprava tako i proizvodnih procesa.
7. Da bi se udovoljilo složenim zahtjevima tržišta potrebno je uvesti nove forme
rukovođenja i visok stepen sistematske integracije.
8. Da bi se sve spojilo u jednu cijelinu /potrošači proizvođač, planeri...../ troše se ogromna
sredstva na elektronske mreže koje pojezuju kompjutere, baze podataka i druge
tehnološke informacije.
9. Ekonomija brzine zamjenjuje ekonomiju obima. Nadmetanje za tržište je tako intezivno
da je staro pravilo “vrijeme je novac” osavremenjeno u “svaki interval vremena je
vrijedan više nego onaj predhodni”
Novac se kreće brzinom svjetlosti, a informacija mora da se kreće brže.
Rat bez krvi
Kada je ubojnost dostigla svoje krajnje granice, prijeteći čak da ugroze sam
opstanak planete na planeti možda sviče trka u novom naoružanju – rad na naoružanju
koja umanjuju umjesto da uvećavaju smrtnost /Denet i Kris Moris/. Nesmrtne tehnologije
su one koje mogu predvidjeti, otkriti, spriječiti ili onemogućiti upotrebu smrtonosnih
sredstava /uspavljujuća sredstva, grafitna bomba i dr./
Tehnologija može uskoro da omogući uništavanje ključnih elemenata vojnog cilja
bez ubijanja vojnika ili totalnog razaranja cilja. Ako se neprijateljski tenk može učiniti
neupotrebljivim tako što će se zaustaviti rad njegovog motora ili oštetiti kompijuter za
kontrolu vatre, dobijanje ratova pomoću sredstava koja su nesmrtonosna, može biti
moguće.
Ova tehnologija bi mogla da se koristi i za razbijanje demonstracija /infrazvučni
generator – izaziva mučninu, dezorjentaciju/. Pored ovih nesmrtonosnih oružja postoje i
laserske puške, antivuča, klizava površina, polimer lijepci, fileni marker – zabitost i
lomljivost metala.
Uprkos svemu ovome rat je ipak nemoguće učiniti stvarno beskrvnim, a pored toga
postoji opasnost da ovo oružje dođe u ruke kriminalaca i terorista a ne u ruke dobrih
momaka. Dakle postoji mogućnost zloupotrebe ovih oružja kako od terorista i kriminalaca
tako i od strane represivnih država protiv njihovih građana koji mirno protestuju.
Ratnici znanja
Kako ratna forma III talasa poprima oblik, počela se pojavljivati nova vrsta “ratnička
znanja” intelektualci u uniformama ili bez njih, posvećeni ideji da znanje može da dobije ili
spriječi ratove.
Svaka vojska mora da vrši 4 ključne funkcije u odnosu na znanje. Ona mora da
pribavi, obradi, distribuira i zaštiti informaciju, istovremeno je selektivno uskraćujući ili
distribuirajući svom protivniku ili savezniku. Ako svaku od ovih funkcija rastavimo na
njihove komponente,možemo početi da konstruišemo opsežan kostur za strategiju znanja
– ključ za mnoge sutrašnje pobjede.
Sticanje ili produkcija znanja potrebnog vojsci /informacije/ vrši se na mnogo načina
/istraživanje i razvoj, obavještajne službe, mediji/ i ono ima strateški značaj. Alternattivni
način da se dođe do znanja je špijunažom ili obavještajnim aktivnostima.

17
 Pametni stratezi znanja će posvetiti mnogo pažnje nabavci znanja, kao što se
danas posvećuje pažnja nabavci hardvera.
Međusobne komunikacije jesu ključne ali su samo jedan dio distribucije znanja u
OS. Vojskae III talasa stavljaju naglasak na obuku i školovanje na svim nivoima. Razvijaju
se savremene tehnologije i metode radi ubrzavanja učenja / simulacije na kompjuterima/.
Pored toga pametni generali shvatajuda se ratovi dobijaju na ekranima svjetske televizije
kao i na bojnom polju (distribuiranje lažnih informacija, dezinformacija, propagande, istine
kada im koristi, ......).
Rat u kosmosu
Osvajanje kosmosa će i dalje da raste, jer vojske zemalja koje se nadmeću
supreviše zavisne od raketa i satelita. Beskraj kosmosa je ključni faktor u ratnoj formi
budućnosti.
Zalivski rat je prvi slučaj gdje su borbene snage bile raspoređivane, podržavane,
njima komandovano preko satelitskih veza. To je bio prvi stvarni test u ratnim uslovima
američke kosmičke mašine / sateliti kh-11 za snimanje fotografija iz kosmosa. MAGNUM
za prisluškivanje telefona, LACROSSE za prikupljanje radarskih snimaka i mnoge druge
ptice /.
Kosmos je ratu dao četvrtu dimenziju. Obezbjedio je detaljne slike sa ratišta i štete
nanijete napadima iz vazduha, omogućio je upozorenje na lansiranje raketa SKAD.
Kosmos je obezbjedio navigacioni sistem nevjerovatne tačnosti,.....
Pošto se mnoge zemlje osjećaju ugrošenim, one počinju da razmišljaju o izgradnji ili
kupovini vlastitog kosmičkog osmatračkog sistema kako bi držale na oko potencijalne
protivnike. Uzevši u obzir značaj i uloga kosmosa na odvijanje ratnih zbivanja bio je
opravdan strah Amerima od protiv-satelitskih oružja koje protivniku oduzimaju oči ili uši
(testirajući sistem protiv ciljeva u kosmosu Rusi su od 14 pokušaja ostvarili 9 pogodaka).
Da bi zaštitili svoje satelite SAD su se odlučile /oslonile/ na prijetnju masovnom
odmazdom jer svaki direktan napad na američki satelit bi se smatrao ekvivalentnim
nuklearnom napadu.
Da bi izbjegli ovakvo suočavanje, bivši Sovjeti i amerikanci su došli do prećutnog
sporazuma da ne gađaju jedni drugima satelite. Lakše je i jeftinije tiho ga uništiti /oštetiti,
iskriviti, reprogramirati informacije.../.
Bezbjednost satelita nisu samo vojno pitanje jer mnogi sporazumi za očuvanje mira
vrijede samo ako njegovi potpisnici mogu da budu posmatrani.
Ratovi robota
Sve od prvog svj. rata, pokušaj da se napravi praktični vojni roboti nailazilo je na
razne prepreke. Uprkos tome, kod vojnih mislilaca širom svijeta javljaju se novi pogledi na
ovu tehnologiju. Novi uslovi dovesti će do jačih napora ka robotizaciji /zalivski rat je
podsticaj za daljinski vođenim letjelicama/. Proizvođači svih vrsta vojnih robota očekuju
tržište od 4 milijarde dolara.
Širenjem nuklearnog, hemijskog i biološkog oružja bojište postaje previše otrovno
za ljude-vojnike. Roboti – ratnici mogu biti konstruisani da dejstvuju u takvoj sredini.
Izuzetno niski gubici NATO snaga u zalivu postavili su standarde koji su mnge iznenadili.
Da bi se to ponovilo u budućnosti, rat se prevodi u robotički /izrada bezpilotnih letjelica,
tenkova bez posade, helikoptera, roboti za podvodne radove,...
Pored ovih robota koje kontroliše čovjek teži se ka izgradnji robota koji će se
ponašati samostalno (Tomahawk). To je korak ka autonomnim robotima koji odlučuju
samostalno, brzo pa čak i da uče iz vlastitog iskustva.
Međutim, postavlja se pitanje, da bi uzimajući kontrolu čovjeku iz ruku ne rizikujemo
da nam se rat otme. Čak i najbolji konstruktori robota mogu da naprave grešku. Opasnost
je u neuspjehu da se sistem osiguranja od grešaka, nesposobnosti suočavanja sa
greškama.
Debata o autonomnim oružjima upućuje nas dalje na samoreprodukujuće ratne
mašine koje jednom kad se pojave, čak i ako se predomislimo...njihovo uništavanje može
postati nemoguće – one doslovno mogu da budu izvan naše kontrole.
Najezda mrava /mikromašine – manje od 1mm/ - ubaciti ili u radare, kompjutere....?

18
 Sljedeća mirovna forma
Suprostaviti se ratu je moralno zadovoljavajuće. Svijet koji je podjeljen na civilizacije
I, II, III talasa potrebno je spriječiti ili ograničiti tri vrlo različite forme ratovanja.
Milioni ljudi širom svijeta polažu svoje nade u UN i njene snage za uspostavljanje
mira. Nažalost, naivno je predpostaviti da UN, sa svojom sadašnjom strukturom, mogu da
ugase plamenove rata pa čak i da imaju odgovarajuću finansijsku podršku. Dakle potrebna
je transformacija od birokratske organizacije II talasa ka elastičnijoj organizaciji III talasa.
Da li će nove mirovne snage biti dobrovoljni plaćenici organizovane od strane
privatnih korporacija, da vode ratove za UN, naoružani nesmrtnim oružjima sutrašnjice ili
će se desiti stvaranje internacionalno ovlaštenih “MIROVNIH KORPORACIJA” od kojih bi
svaka bila zadužena za neki region svijeta. Specijalna pravila pod međunarodnom
kontrolom mogla bi omogućiti ovim snagama širok vojni i moralni prostor za izvođenje
neuobičajenih operacija za očuvanje mira / podmićivanje, propaganda, snadbjevanje
snaga za očuvanje mira u regionu,.... / .
Mir može da bude podstaknut ekonomskim mjerama ili uspostavljen silom. Također
jedan od pokušaja stvaranja mira je kontrolisanje proizvodnje naoružanja / države jedne
drugoj dozvoljavaju pristup svome naoružanju i evidenciju istog /.
Forme mira
Jedna od metoda čuvanja života je bila borba između Davida i Golijata. Primitivne
grupe su svoje sukobe rješavale izvođenjem borbe između pojedinaca gdje svakja strana
izabere jednog predstavnika za borbu.
Drugi društveni izumi za čuvanje života među određenim plemenima bila su izuzeća
– poštede žena i djece i neutralnih ili donosioca poruka poslatih od neprijatelja.
Revolucija I talasa podigla je rat iznad plemenskih čarki i promjenila sudbinu
zarobljenika / poljoprivreda omogućila stvaranje viška hrane – robovi su proizvodili hranu /.
Za nacije II talasa prirodno je bilo da potpisuju ugovore koji su postali ključni
elementi u formi mira. Neki od tih ugovora predstavljali su ograničenja u ponašanju vojnika
/ 1864.g. nacije su se složile da doktore i medicinske sestre na bojištu smatraju neutralnim
i dr. ugovori /.
Oni koji su izgradili moderna društva II talasa oni su stvorili nove institucije za
očuvanje mira / liga naroda, UN /.
Međutim, ni Liga naroda niti UN nisu spriječile izbijanje ratova / II Svj.rat, arapsko-
izraelski, vijetnamski i mnogi drugi/.
Kriza sa kojom se danas svijet suočava je odsustvo mirovne forme III talasa koja
odgovara novim uslovima u svijetskom sistemu i realnostima ratne forme III talasa.
Budućnost špijuna
Obavještajna služba SAD je godišnje trošila 30 milijardi $. Organizacije poput CIA-
e, nacionalnog biroa i dr su zastarjele u obavještajnoj službi. Sama ideja o nacionalnoj
bezbjednosti kojoj ove institucije služe proširuje se da obuhvati ne samo vojne, već i
ekonomske , diplomatske čak i ekološke komponente.
Potreba za automatizovanom mrežom satelita i senzora za posmatranje razvoja
NHB oružja i raketa rezultirala je nedostatkom naglaska na obavještajnom radu ljudi. To
znači da je tržište usmjereno na protivničke mogućnosti a ne njihove namjere. Istina da
ponekad raspoređivanje tehnike može da ukaže na namjere / satelitskih snimaka / , ali ni
najbolji sateliti nemogu da zavire u um terorista / slučaj prilikom priprema Iraka za napad
na Kuvajt – zbog nedostatka špijuna u unutrašnjim Bagdatskim krugovima /. Zaokret
prema obavještajnom sistemu III talasa, znači jači naglasak na ljudima špijunima – jedinoj
vrsti koja je postojala u prvom talasu. Samo sada špijuni I talasa dolaze naoružani
sofisticiranom tehnologijom III talasa.
Naglasak II talasa na masovno prikupljanje podataka tehnološkim sredstvima
doprinio je paralizi analize jer je bilo teško – nemoguće ustanoviti koji podatak je pravi –
kvalitetan.
Dakle. Potrebno je restruktuirati obavještajnu službu na manju formu što bi ujedno
odgovaralo budžetskim mogućnostima finansiranja i ona bi bila dio nacionalne konstrukcije
koja može da obuhvati formalni obrazovni proces, informativno tehnološku strukturu,
društvene i profesionalne mreže za razmjenu informacija, političi sistem vladavine .....

19
 Mediji
Propaganda potiče još iz doba starih Grka i može da se primjenjuje na svim
nivoima. Na strateškom nivou može da pomogne razbijanju ili stvaranju saveza /
bronzana medalja /.
Propaganda može da se izvodi i na operativnom nivou /Iračani sebe prikazivali
braniocima vjere – Sadamova propagand/. Na taktičkom nivou se izvodi baca nje letaka i
dr.
Šest ključeva koji mjenjaju mišljenje:
1. Optužba za zločin /Kuvajtska djevojčica optužila za ubijanje beba i krađu
inkubatora, .... primjer je i Srbija ugnjetavani Srbi/.
2. Hiper inflacija uloga ukljičenih u bitku ili rat.
3. Demonizovanje i dehumanizacija protivnika.
4. Polarizacija – ko nije snama protiv nas je – distanciranje.
5. Poziv na Božiju kaznu.
6. Metapropaganda – propaganda koja diskredituje propagandu druge strane.
Svaki od ovih ljučeva je namjenjen da koristi masovne medije kako bi ustalasali
masovne emocije u masovnim društvima. Ova tehnika propagande ima karakter drugog
talasa. U društvima medija III talasa revolucija medija iznova piše nova pravila po kojima
će milioni pojedinaca imati moć koju u prošlosti nisu imali čak ni vlade. Gledaoci će
umjesto kontrolisanih kanala dobiti pristup raznovrnim porukama bez granica koje njihovi
političari i vojni gosodari ne bi željeli da oni vide ili čuju. Uskoro će doktori tkanja i ratnici
znanja mnogih nacija početi kreativno da misle o tome kako da iskoriste nove medije.
Mediji će biti primarno oružje boraca III talasa kako u ratovima tako i antiratovima
budućnosti. Dobro bi ih bilo ispravno upotrijebiti u periodu kad diplomate ušute a topovi još
neprogovore /kao antiratno oružje – beskrvno oružje/.

20