Bo`idar Nagy

IVAN
MERZ ZAGREB

Putokaz suvremenom nara{taju

BANJA LUKA
 IVAN MERZ
1896. - 1928.

»Nemam ni najmanje sumnje da }e ime Ivana Merza biti prije ili

kasnije dignuto na dostojnu visinu u cijelom kr{}anskom svijetu,
jer je on sasvim isklju~iva pojava.« – K. VOLINSKI, »O dr. Ivanu Merzu«,
Hrvatska Prosvjeta, Zagreb, 15/1928., br.6, 140. ^lanak je napisan jo{ 1928. god.,
kao komemorativni ~lanak, odmah nakon smrti Ivana Merza.

»Hrvati ne bi smjeli dopustiti da ugasne uspomena na Ivana

Merza. ^ovjek takve inteligencije i tako {iroke naobrazbe, koji je
usred svijeta `ivio potpuno Bo`jim `ivotom, `ivotom djeteta u
evan|eoskom smislu, to je tako lijep i tako blagotvoran prizor da
ga ne bi smjeli skrivati ni u Hrvatskoj ni izvan nje. Neka njegovi
sunarodnjaci zahvale Bogu {to im je u njemu dao uzor pravog
kr{}anina i za{titnika.« – P. Irenée HAUSHERR, S.J., Francuz, profesor na
Papinskom sveu~ili{tu Gregorijanu u Rimu, napisao je ovu izjavu o Merzu u
sije~nju 1929. god., nakon {to je primio vijest da je Merz umro. Njegova je izjava
objavljena u Glasilu Postulature Ivan Merz, Zagreb 1973., br. 1, str. 12-13

»Su|eno je za neke ljude, da njihovo ime nikada ne silazi s

popri{ta duhovne borbe ~ovje~anstva. Ime Ivana Merza mo`e se
ve} danas sigurno ubrojiti me|u imena onih koji se ne}e izbrisati
ni na nebu ni na zemlji.« – Du{an @ANKO, »Du{a dr. Ivana Merza«, @ivot,
Zagreb, XIX/1938., br. 5, str. 245. Ovaj esej autor je objavio u povodu 10. obljetnice
smrti Ivana Merza.

Slika na omotu: IVAN MERZ pred beatifikaciju,

izradio ak. slikar Anto Mamu{a, Travnik, 2003.
 Bo`idar Nagy
IVAN MERZ
Putokaz suvremenom nara{taju
Kratka biografija

Izdava~:
Postulatura za beatifikaciju Ivana Merza
10000 Zagreb, Vla{ka 93
Zagreb, 2003.

Za izdava~a:
o. Bo`idar Nagy, DI - postulator

e-mail:
postulatura.merz@ffdi.hr
web stranica:
www.ffdi.hr/ivan-merz

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveu~ili{na knji`nica - Zagreb
UDK 271 -391 Merz, I.
NAGY, Bo`idar
Ivan Merz: putokaz suvremenom
nara{taju : kratki pregled `ivota i
djelovanja / Bo`idar Nagy. - Zagreb :
Postulatura za beatifikaciju Ivana Merza,
2003.
ISBN 953-96923-3-4
I. Merz, Ivan — Biografija
II. Sve}enici laici — Hrvatska — Biografije
430130059

Slika na naslovnoj strani: Banja Luka, gdje je Ivan Merz ro|en 1896.
i Zagreb, gdje je `ivio posljednjih {est godina i umro 1928. g.

Kompjutorska priprema:
MC »Glas Slavonije« d.d., Osijek

Tisak:
PAN d.o.o.
Tiskara »Bl. Ivan Merz« - Zagreb

2
 PREDGOVOR
Nakon {to je u Vatikanu 20. XII. 2002. dovr{en postupak za
progla{enje bla`enim Ivana Merza, te u povodu njegove skore
beatifikacije koju o~ekujemo u 2003. g., objavljujemo ovaj kratak
prikaz njegova `ivota i djelovanja. Podnaslov knji`ice »Putokaz
suvremenom nara{taju« dao nam je kardinal Franjo Kuhari}, koji
je tim rije~ima jo{ 1973. nazvao na{ega Ivana imaju}i u vidu nje-
gov sveta~ki lik i poruku koju nam Bog upu}uje preko njegova
svetoga `ivota.
Progla{enje bla`enim jednog Bo`jeg ugodnika jest veliki
dar narodu i mjesnoj Crkvi. Da mo`emo dostojno primiti taj dar,
potrebno je duhovno se pripremiti; to uklju~uje najprije pozna-
vanje `ivota i djelovanja budu}eg bla`enika i njegove poruke,
~emu `eli poslu`iti ova kratka Ivanova biografija.
O ~asnom sluzi Bo`jemu Ivanu Merzu napisane su ~etiri
velike biografije, dvije doktorske disertacije, te mno{tvo ~la-
naka, studija, eseja i pjesama. Iz ove kratke biografije nije
mogu}e dobiti potpuni uvid u bogatstvo du{e, `ivota i djela tog
»~uda milosti Bo`je«, kako je u drugoj prigodi nazvao na{ega
Ivana kardinal Franjo Kuhari} (10. V. 1982.). Stoga zainteresira-
ne ~itatelje upu}ujemo na knjige Ivana Merza i ostale publikaci-
je koje su objavljene o tom mladom apostolu na{ih dana, a ~iji
je popis naveden na kraju ove njegove biografije.
Nakon {to se upoznate sa sveta~kim likom ~asnog sluge
Bo`jega i skoroga bla`enika Ivana Merza i njegovom porukom,
vjerujemo da }ete se slo`iti s tvrdnjom koju su o njemu izrekli
njegovi mladi prijatelji i sljedbenici kad su mu na grob postavili
vijenac s natpisom: HVALA TI, ORLE KRISTOV, [TO SI NAM
POKAZAO PUT K ‘SUNCU’!
Zagreb, 2. II. 2003.

POSTULATURA ZA BEATIFIKACIJU IVANA MERZA

3
 Panorama Banja Luke

Djetinjstvo i mladost
u Banjoj Luci od 1896. do 1914.

Ivan Merz je ro|en Maturirao je s odli~-

je 16. prosinca 1896. g., nim uspjehom 1914. g.
u Banjoj Luci. Otac, po u dobi od svega se-
zanimanju ~asnik Au- damnaest i pol godina.
stro-Ugarske monarhi- Za njegovu vjersku
je, vr{io je ondje slu- orijentaciju, koja se
`bu {efa `eljezni~ke po- po~ela nazirati ve}
staje. Kao jedinca od pod konac gimnazije,
najranijih dana okru- bio je zaslu`an njegov
`ivala ga je velika rodi- gimnazijski profesor,
teljska ljubav. Imao je uzorni katoli~ki laik
bezbri`no i sretno dje- dr. Ljubomir Marako-
tinjstvo i mladost. Od Ivan Merz
u osnovnoj {koli vi}. Kroz knji`evnost i
roditelja je primio pri- umjetnost usmjeravao
stojan gra|anski odgoj, je Ivana prema moral-
ali bez posebne kr{}anske podlo- nim i religioznim vrijednostima.
ge. Rastao je u liberalnoj sredini. Bio mu je pravi vodi~ kroz mla-
Osnovnu {kolu zapo~eo je u Ba- dost. Ve} u zreloj dobi Ivan je o
njoj Luci, 2. i 3. razred poha|a u njemu zapisao: »Katolik svjetov-
Prijedoru kamo mu je otac, zbog njak spasio me za vje~nost.« Ivan
slu`be, bio privremeno premje- mnogo ~ita, posebice djela knji-
{ten. [kolovanje nastavlja u Ba- `evne vrijednosti. Privatno u~i
njoj Luci, gdje poha|a gimnaziju. francuski i engleski, svira glasovir i

4
violinu. Imao je dara i za crtanje.
Aktivno se bavi {portom. Igra te-
nis, vozi bicikl, bavi se gimnastici-
ranjem, {ahom, klizanjem na ledu,
kuglanjem.

Opjevana mladost
Malo je ljudi, pa i me|u
ve}inom Bo`jih ugodnika, ~iji bi-
smo du{evni razvoj i uspon prema
Bogu mogli tako izbliza slijediti,
kao {to je to slu~aj kod na{eg Ivana
Merza, zahvaljuju}i njegovom
op{irnom dnevniku. Po~eo ga je
pisati na poticaj svoga profesora
dr. Marakovi}a sa sedamnaest go-
dina i nastavio ga voditi sve do zre-
le dobi. U svome dnevniku Ivan je
opisao svaki treptaj svoga mladoga
srca, sve intelektualne i moralne
bure i oluje kroz koje prolazi mladi
~ovjek u svome rastu; slijedimo ga
na svakom koraku njegova uspona
prema `ivotnim vrijednostima i
prema Bogu. Mnogi je mladi ~ov-
jek na stranicama njegova dnevni-
ka prepoznao sebe. Na{ao je toliko
toga zajedni~koga {to mu je ulilo
povjerenja i hrabrosti da ne susta-
ne u tra`enju Istine, Dobrote, Lje-
pote i Ljubavi, koje je Ivan pro-
na{ao u Isusu Kristu. U ovome
kratkom i sa`etom prikazu Ivano-
va `ivota donosimo samo poneki
zna~ajniji izvadak iz njegova za-
nimljivog i op{irnog dnevnika koji
nam omogu}uju da bar na trenu-
tak ot{krinemo sveti{te njegove
du{e koju je sve vi{e i vi{e ispunja-
Ivan Merz gimnazijalac
vala Milost. Op{irnije dijelove nje-
gova dnevnika ~itatelj }e na}i u
drugim Ivanovim biografijama.
Ivanovi tekstovi iz dnevnika o
do`ivljaju njegove prve mlade-
na~ke ljubavi, razmi{ljanja o `eni,
braku, obitelji, objavljeni su u po-
sebnoj knjizi »Ljubav i ~isto}a«,
FTI, Zagreb 2002. Jedan dio tih
tekstova nalazi se u drugom svesku
Materijala za beatifikaciju u po-
glavlju »Mladi Ivan Merz razmi{lja
o ljubavi«, str. 102 do 127.
Na po~etku svoga dnevnika
Ivan stavlja usklik: »@ivjela umjet-
nost!«. Time je ozna~io svoje odu-
{evljenje za vrijednosti koje su do-
minirale njegovom du{om u prvim
godinama mladena{tva. Kao moto
dnevniku stavlja Ivan stihove iz
Byronovog djela »Manfred«:

5
 Biv{i banjalu~ki `eljezni~ki kolodvor u kojem je stanovala obitelj Merz
(lijevi dio zgrade). Ivanov otac bio je {ef kolodvora. Zgrada ovoga biv{eg
kolodvora danas je preure|ena u umjetni~ku galeriju.

Za mladih dana
`elio sam vru}e
Da srca drugih svojim
pro`mem srcem,
Da svijetlim narodima,
da se uspnem
Ja ni sam ne znah kamo....
Ovi stihovi, osim {to izra`avaju
mladena~ki idealizam, imaju u
sebi i ne{to proro~koga: izraz su
nejasne slutnje onog poslanja {to
ga je Bo`ja Providnost Ivanu nami-
jenila. Za `ivota, a posebice nakon
svoje smrti, Merz je pro`eo tolika
srca svojim srcem, pokazao je
mnogima »put k Suncu«, tj. k Isusu
Kristu, a sada se nalazi na usponu
da »zasvijetli narodima« s oltara
katoli~kih crkava kao bla`enik i
svetac! - U nastavku donosimo ne-
koliko izvadaka iz dnevnika {to ih Ivan Merz
je Ivan zapisao pred maturu. gimnazijalac u Banjoj Luci

6

Ivan Merz, maturant u Banjoj Luci,
1914. g.
Bo`e, koliki je svemir!
Iz gimnazijskog Dnevnika
Banja Luka 2. III. 1914. - U fizi-
ci smo govorili o brzini svjetla...
Bo`e, koliki li je svemir: sve svijetli,
sve se kre}e savr{eno to~no, sve je
veliko, neizmjerno veliko. Zvijez-
de jezde kroz prostor, sve je neiz-
mjerno u tom silnom prostoru.
Na{a zemljica kao mrvica leti
tako|er i okre}e se... A taj ~itav
svemir, ono {to se vidi i ne vidi, ono
{to se ~uje i ne ~uje, tko ravna tim
teatrom, tko je taj veli~anstveni
Duh koji to obuhva}a? ON je.
26. IV. 1914. [to vi{e upozna-
jem katolicizam, tim vi{e vidim da
je neiscrpiviji. Ve} `elim primiti
Tijelo Njegovo, svrhu i posljedni
uzrok ~ovje~anstva. Kolika je Lju-
bav Njegova, kad On, Neizmjer-
nost, koga ne mo`emo shvatiti, On
koji ravna svemirom i svakom trav-
kom i koji zna i gleda na prepiranje
si}u{nog ljudskog roda, daje nama,
malenima i ni{tavnima, Sebe na
blagovanje!
11. VII. 1914. - Finis finaliter.
Maturirao sam. Rije{io sam se bri-
ge, ali... plakao sam u podne. Tko
bi znao za{to. Novi korak. Dje-
tinjstvo je pro{lo. Po~inju velike
du`nosti. Ideali postaju realna pi-
tanja. Pro}i }e i `ivot...
30. VIII. 1914. Napasti navale
u`asno, no molitva me di`e. U sve-
tinji nad svetinjama (R. Tagore), u
srcu mom nepokolebljiva je vjera.
Skepse ima. Vje~it je boj... Gledat
}u oti}i na ispovjed prije polaska
(u Vojnu akademiju) i da primim
Tijelo za okrjepu u budu}em `ivo-
tu.
Ivan Merz
zanimao
se za
umjetnost,
knji`evnost
i ~itao je
mnoge
vrijedne
knjige
7
 Odlazak u svijet
Ivan Merz pitomac Vojne akademije
1914.g. u Be~kom Novom Mjestu
U Vojnoj akademiji 1914. god.
Nakon mature Ivan polazi u je-
sen 1914. god. u Vojnu akademiju,
u Be~ko Novo Mjesto. Roditelji su
`eljeli da postane ~asnik, kao i nje-
gov otac. Me|utim, za vojni~ku
slu`bu Ivan nije imao ni volje, ni
smisla. Izdr`ao je u akademiji
samo tri mjeseca. Ipak, i to vrijeme
mu je koristilo jer je upoznao svu
moralnu bijedu mnogih ljudi. Iz
dnevnika se jasno vidi kako ga svi-
8
jet vjere, kao suprotnost moral-
nom zlu koje je Ivana okru`ivalo,
sve vi{e privla~i.
Iz Dnevnika u Vojnoj akademiji
Be~ko Novo Mjesto, 21. IX.
1914. - Moja vjera, izgleda, slabi.
Misao na ono lijepo, na religiozni
`ivot, kao da zamire... Ispovijedi,
koju bih toliko `elio, ovdje kao da
nema. Pri~est ne mogu primati...
25. X. 1914. - Sve prolazi! To
sada osje}am svom du{om. A
mo`da mi svaki sljede}i ~as mo`e
donijeti gadnu misao: borba tijela s
duhom. Sav je `ivot ovakva borba
izme|u dva elementa i ovom se
borbom dovinjavamo Idealu na-
{ega `ivota: Svevi{njemu. Bo`e,
Bo`e sveti, daj mi snage da se po-
molim, da se sporazumim sa svo-
jim Stvoriteljem, sa Stvoriteljem
svih divnih zakona u prirodi, s Go-
spodarom neizmjernih trepte}ih
zvijezda, s vje~nom Istinom! »Mo-
liti zna~i vjerovati«. Ja vjerujem u
Gospoda Boga Svemogu}ega, vje-
rujem da je On savr{en Duh u slo-
bodi volje i veli~ini.... U molitvi se s
Njim razgovara i On mu tako ~ud-
novato fino odgovara da ~ovjek
misli, te di{e zrak visina. Taj razgo-
vor sa Svevi{njim, ta veza, prizna-
vanje Svevi{njega, to je religija.
Religija je bez molitve mrtva... Bog
je du{evno bi}e. A po{to smo mi
tjelesni to je misao na njega tjele-
sno du{evna. Da ga razumijemo,
postao je Emanuelom, nama
sli~nim. I mi se Isusu mo`emo mo-
liti i ta nam je molitva mnogo
lak{a, jer nam je Isus bli`i.
19. XII. 1914. - Kad ~ujem da se
gadno govori, kad se i u moju du{u
ho}e uvu}i gadne slike, uvijek ne-
promijenjeno vidim sliku Madone
s Djetetom, onaj lijepi i majeste-
ti~ni izraz, ono usredoto~enje sve-
ga uzvi{enoga.
22. XII. 1914. - Zavr{avam
dnevnik i nadam se. Molim Sve-
vi{njega koji je odredio put Suncu i
zvijezdama, smjer svakoj stabljici i
zada}u svakom mravu, da i meni
od sada poka`e put k ^isto}i, veli-
Pala~a austrougarskih careva Schönbrun u Be~u
koj umjetnosti, svemu Najvi{emu i
Vje~nomu. Neka se opet i opet
probudi Faust koji je ovdje kao za-
spao.
Student u Be~u
Po~etkom 1915. g. Ivan polazi u
Be~ na studij. Majci za volju upisu-
je pravo, ali usput poha|a i preda-
vanja iz knji`evnosti. U Be~u mu se
kulturni horizonti veoma pro{iru-
ju. Mnogo ~ita, posje}uje kazali{ta,
ide na koncerte, u operu. U dnev-
niku se iz toga razdoblja razabire
da je to doba njegovih najve}ih
unutra{njih lutanja i tra`enja.
Mu~i ga problem ljubavi. Uspome-
na na prvu mladena~ku ljubav pre-
ma Greti jo{ uvijek je `iva. Ti{te ga
9
 Panorama Be~a
i vjerski problemi, ali uz svu sum-
nju on `eli vjerovati. Osje}a u sebi
veliku te`nju za moralnim usa-
vr{avanjem. Posebno je odu{evljen
Goetheovim Faustom i njegovim
tra`enjem kona~ne istine.
Iz Dnevnika
Be~, 17. I. 1915. - Moja molitva
sada ide Neoskvrnjenoj: Neka me
u ovome gradu prati na svakom
koraku! Svaki moj hod i korak
neka bude usmjeren lijepom!
27. I. 1915. - U nedjelju je
Pri~est. Ne mogu shvatiti da }e
Krist, Bog-Stvoritelj, Onaj za ko-
jim sve te`i, koga ~ovjek u snu i na
javi osje}a, Onaj jaki i svemo}ni,
koji je dao kretanje svemiru, Onaj
koji nad svakom travkom i nad sva-
kim crvi}em bdije, da Krist kome
su ~avle kroz noge i ruke probijali,
na koga su pljuvali, Onaj koji je
10
mrtve o`ivljavao i djecu volio, te
kod svoje vlastite smrti sunce zam-
ra~io i zemljom potresao, da }e Taj
biti moj, da }e razgovarati sa
mnom, ~ovjekom za koga samo ja
pravo znadem. Po tome ba{ vidim
da je to On, jer pokazuje u tome
svoju neizmjernu ljubav.
10. III. 1915. - @ivot nam mora
biti `rtva, da mnogo lijepoga ni ne
gleda.
17. V. 1915 - @ivot mi je veliki
upitnik. Od dana do dana gubi se
moja djetinja vjera. Ono prija{nje
razlikovanje izme|u dobra i zla ne-
dostaje mi... Svi ovi nazori o svijetu
nisu li samo predrasuda? I uvijek
tako `ivim i pitam se. Samo ono {to
vidim pred sobom, uvi|am da po-
stoji... Postoji li Bog ili ne postoji?
^injenica je da On postoji, da ga
osje}am oko sebe, u sebi, tu, ovdje,
ondje, posvuda. Njegove melodije
dr`e i ispunjavaju ~itav svemir.
Svaki ~ovjek }uti dah ne~ega ve}eg
i vje~nijeg... Dakle, Bog postoji... I
Onaj kojega mi oko sebe
osje}amo, do kojega razum dolazi
da je vje~an, kome du{a nehotice
te`i, taj }e jama~no biti Praved-
nost. Time dolazimo do osobnog
Boga. On postoji, i ja u to ~vrsto
vjerujem, i u najja~im trenucima
ku{nje i sumnje, da je On jedini,
vje~ni, veliki Bog. Kad on postoji,
ve} slijedi da na{ `ivot ima svrhu...
No, nije dosta samo vjerovati.
Na{a vjera mora biti sustav, mora
biti putokaz `ivota da ne radimo
protiv principa pravednosti i
vje~nosti. Religije daju sustave. I ja
ka`em: » Aut catholicus aut nihil«
(ili katolik ili ni{ta). U ovome po-
gledu nije u meni nikada postojala
ni najbla`a sumnja. Znam i
osje}am da je katolicizam jedina
prava vjera (ako uop}e vjera po-
stoji). O drugim vjerama nisam ni-
kada niti mislio da bi bile bolje od
katoli~ke. Eto, ja sam u du{i kato-
lik, ali onaj iskonski ~ovjek u meni,
onaj Faust, onaj koji ne zna za od-
goj i predrasude, vu~e me u te`nji
dolje i prisiljava me da u sve sum-
njam.
23. VI. 1915 - Mili roditelji
~estitali su mi imendan. Svevi{nji
ih blagoslovio! Kad posumnjam u
Najvi{e, u Dobrotu i u svu svoju
ideologiju, u meni je nepokoleblji-
va ljubav i naklonost prema rodi-
teljima, nju osje}am tako `ivo i ona
mi svjedo~i da ljubav, du{a, Bog
nisu utopija nego da sve ovo posto-
ji, da je ~ovjek, uistinu, ideja koja
te`i svome izvoru.
U o~ekivanju odlaska u vojsku
U ljetu 1915. g. Ivan je pozvan u
vojsku. ^ekaju}i odlazak boravi
kod roditelja u Banjoj Luci. I dalje
mnogo ~ita knji`evna djela. Marlji-
vo vodi dnevnik. U svjetlu vjere na-
zire polagano rje{enja za mnoga
pitanja. I nadalje osje}a te`nju za
usavr{avanjem svoje du{e i svoga
karaktera. U tom razdoblju ~ini
va`an korak u svome duhovnome
`ivotu: za blagdan Bezgrje{nog
Za~e}a Bla`ene Djevice Marije, 8.
XII. 1915., zavjetuje ~isto}u do
`enidbe. Tim se zavjetom svjesno
obvezao da se ne}e ogrije{iti o 6. i
9. Bo`ju zapovijed.
Iz Dnevnika
Sarajevo, 25. X. 1915. - Sjajna
su neka mjesta iz Ivanova
evan|elja o pri~esti. Kod zadnje
mise mnogo sam o njima raz-
mi{ljao i tako se u`ivio da sam zbi-
lja misti~ki osje}ao pretvorbu i da
je ondje Krist, kojemu se moramo
klanjati.
Banja Luka, 12. XII. 1915. -
Izmiren sam, mo`da, zauvijek s
prirodom. @enski je element u
mom `ivotu odigrao ulogu koju
mora. Sa `enama ovdje vi{e ne-
mam posla. Zaljubljivati se ne}u,
moglo bi se izroditi u sjetilnost.
Ostale `enske neka igraju u mome
11
`ivotu ulogu mu{kog, osobito finog 24. II. 1916. - Jako volim ti{inu i
mu{kog prijatelja. No, stra{no mi mir, mogu razmi{ljati, mogu misliti
je kad pomislim da }u se uvijek na misterij Euharistije, zapadati u
morati kretati u dru{tvu punom nepomi~no ~u|enje, mogu se dugo
sjetilnosti. Neki dan sam zavjeto- moliti... Ljep{e je u samo}i. Ljep{e
vao Bl. Djevici ~isto}u sve do je zavu}i se u tamnu crkvicu i kod
`enidbe. Mo`da }e ta trajati i do treptaja vje~nog svjetla, za zadnjih
smrti. traka sunca, tiho moliti krunicu i
diviti se, vje~no se diviti Euharisti-
23. I. 1916.- Htio bih biti poni- ji, tome sjaju, toj veli~ini, toj neiz-
zan! Silno ponizan! Svu onu pri- mjernoj Ljubavi...
ro|enu oholost uni{titi i ponizno 28. II. 1916. - Prije odlaska u
te`iti za istinom, samo zbog te vojsku jo{ }u napisati koju re~eni-
same istine... cu. Time zavr{avam ovaj dnevnik
28. I. 1916. - Uvi|am da sam sil- kojim htjedoh odgajati svoju unu-
no daleko od savr{enosti... Jako tra{njost i od svoje du{e stvoriti re-
me to boli. Tu si umi{ljam ne{to na mek-djelo. Osje}am da sam jo{ sil-
svoj dobar primjer i vidim da sam no daleko od cilja... Bio sam ju~er
na Pri~esti i tako sam veseo i zado-
kr{}anin samo na jeziku, ali na dje-
voljan, tako da se, ~ini mi se, ne}u
lu ne. Kr{}anstvo mi nije jo{ za{lo u
nikada `alostiti, pa makar mi i
krv. Nema ni{ta te`ega nego biti
te{ko bilo... ^ovjek je ovdje samo
dobar kr{}anin... Cijeli je `ivot
putnik, njegovo pravo odre|enje
protiv mojih `elja. Slabost, slabost nije ovdje, na toj zemlji, on je iza-
i vje~na slabost. Trebao bih se vi{e bran za ne{to vi{e.
moliti Bogu da ne izgubim onu mi-
sti~nu vezu s Njim, da Ga osjetim u
svakoj misli, kod svakog pogleda i
kod svakog posla. A ovako se po-
molim ujutro i uve~er, zapravo,
misli mi mehani~ki izgovaraju sve-
te rije~i. Trebao bih dnevno, bar
samo pola sata, ~itati Evan|elje,
razmi{ljati o tome, pa onda u pod-
ne iza Zdravo Marijo sebi pre-
do~iti neke transcedentalne stvari i
tako cijeli dan, cijeli `ivot provoditi
u tom misti~nom svjetlu, stvaraju}i
od svoje du{e remek-djelo i tra`e}i
Gradska vije}nica u Be~u
Istinu-Svrhu.

12
 U Prvom svjetskom ratu 1916. – 1918. god.

U velja~i 1916. god. polazi Ivan

u vojsku i nakon ~asni~kog te~aja
poslan je na boji{te u Italiju, gdje
ostaje do kraja rata. Kako je
pro`ivljavao rat i njegove strahote,
najbolje se vidi iz dnevnika koji je
uspio voditi i na fronti. Gledaju}i
svakodnevno smrti u o~i, izvrgnut
stradanjima svake vrste, Ivanov se
nazor na svijet produbio. Sumnje i
kolebanja i{~ezavaju u susretu s
trpljenjem i smr}u. Kr{}anska vje-
ra pojavljuje se Ivanu kao jedina
vrijednost koja pobje|uje sve zlo
koje je Ivan oko sebe gledao i
do`ivljavao. Pred kraj rata pi{e Ivan u vojsci
polaznik ~asni~kog te~aja
Ivan svome ocu ove zna~ajne
rije~i: »Zahvalan sam Bogu {to
sam sudjelovao u ratu, jer me je rat Graz, 27. III. 1916. - Upravo
nau~io mnogomu tome {to ne bih sada trebam du{evne snage, tre-
nikada ina~e spoznao. @elim `ivo bam crpsti iz nepresu{nog vrela
opet postati slobodan i urediti svoj Ljubavi, iz one svesilne mo}i Eu-
`ivot prema onome {to sam spoz- haristije koja ispunjava du{u ra-
svjetom, koja je svjetlija od dana,
nao da je pravo.«
koja je pretvara u du{evno zado-
Iz ratnog Dnevnika voljstvo, koja smiruje u osje}anju
Graz, 18. III. 1916. - Velika je ne~ega nepoznatog i neizmjernog.
vjerojatnost da }u i ja na front. Silno, svesilno bih htio opet tome
Iskreno govore}i, ja se ne bojim Vrelu. O, Deus, adiuva me! (O,
Bo`e, pomozi mi!)
smrti, ta tamo gore je ono pravo
carstvo. Samo se jo{ nisam pomirio Mürzzuschlag, 26. VIII. 1916.
s mi{lju da }u ja zaista onamo i ni- - No najva`nije pitanje za ~ovjeka
sam sebi svjestan da vodim krepo- je problem smrti. I ovaj me mora
stan `ivot... Ta uvijek sam bio pro- sada ponajvi{e interesirati jer bih
tiv rata. Sve bih ljude najradije za dva mjeseca ve} mogao biti da-
izgrlio i pomirio izme|u sebe... leko od nada ove zemlje. Zapravo

13
sada vidim da mi `ivot nema ~vrste
podloge. Sazdao sam si svoju ideo-
logiju na budu}em `ivotu, na
budu}oj zemaljskoj sre}i, pa sada
ne mogu pojmiti da bih mogao
skoro poginuti. I ova me misao
katkada navede na pomisao da bih
morao dulje misliti na smrt, tako
da u svakom ~asu svoga `ivota na
nju budem spreman. A {to je ona?
Tako si predstavljam: odem na
frontu, pogodi me kakva kugla za Bolzano (Bozen) u sjevernoj Italiji kamo
juri{a (oh, Bo`e, na koga }u je Ivan dolazio u crkvu s okolnih
juri{ati!) i ja se sru{im mrtav. Tako planina gdje je boravio na boji{tu u
su sve nade, svi ideali prestali biti, Prvom svjetskom ratu. Tu je dobio
poznati naziv
a zemlja i zvijezde nadalje jure. A »Borac s bijelih planina«.
du{a? Moram prestati s pisanjem
iako u nekim momentima vidim ograni~enog svijeta u onu daleku
onaj divni prijelaz iz ovog grozno {irinu. Drugi put o tome.

Ivan na vojnoj obuci u Grazu (gornji red drugi zdesna, ozna~en krugom)

14
 Zingarella, 18. V. 1917. - Bol, stalnost... Kad }e do}i vrijeme
patnja, pogled na tolike tisu}e una- vje~ne slave, vje~nog otkupljenja?
ka`enih, mrtvih i ispa}enih ljudi, Kad }emo vidjeti uskrslog Jaganj-
jama~no, pere s ~ovjeka sve prolaz- ca i sjaj njegove vje~no lijepe Maj-
no i velikom mu energijom upravo ke koji se prote`e iznad svih svjeto-
sugerira smisao `ivota. Ono malo va? Kada, kada }emo biti ujedinje-
boli {to pretrpih, onaj prvi strah ni u pjevanju nebeskih korova,
pred pu{~anom tanadi i {rapnela- kada }emo se izgubiti u vje~nom
ma, na putu k brigadi, govorile su pjevanju Sanctus, Sanctus, San-
mi uvijek Gospodinove rije~i: »[to ctus, obavijeni Bo`anskim sjajem?
se bojite, zar jo{ ne vjerujete?« Pa Fonzaso, 5. II. 1918. - Boga ni-
~emu se bojati? Ta On gore ve} kada zaboraviti! Neprestano te`iti
znade {to }e sa mnom biti, On me za ujedinjenjem s njime. Svaki dan
neizmjerno voli, pa znade da li je - ponajbolje zoru - upotrijebiti je-
za mene bolje da poginem, ili da dino za razmi{ljanje i molitvu, po
dalje `ivim. Pa ~emu se bojati kad mogu}nosti u blizini Euharistije ili
On odre|uje moje putove! Valja
`ivjeti i Njega vje~no hvaliti i ne
brinuti se za smrtnu opasnost.
Monte Rasta, 5. X. 1917. -
^udni su putovi ~ovjeka. Tko zna
da li }u ostati `iv? Oti}i }emo na
Koru{ku, odakle }e zapo~eti nava-
la. Bog vodi sudbinu naroda; On
znade {to je za me najbolje. Bit }u
zadovoljan sa svime i primit }u
zahvalno sve {to mi on dosudi. Ako
se rastu`e moji roditelji, pro}i }e i
ta bol. Ta nije li »suzna dolina«
na{a domovina. Razmi{ljam: kako
su sretni ljudi u samostanu koji se
uvijek mogu baviti molitvama i do-
brim djelima; gdje ~ovjek nema
slobodne volje, nego onako radi
kako drugi odrede. Abnegatio sui
ipsius (zatajenje samoga sebe) i
utopljenje jedne du{e u sve, tako
da ona sama na se zaboravi... Gone Na talijanskom boji{tu
me `elje, potkapa me borba i ne- u Prvom svjetskom ratu

15
kod sv. mise. Taj sat treba biti izvor
dana, u tome satu valja da ~ovjek
zaboravi na cijeli svijet, da potisne
sve svjetske brige, svu nervozu
`ivota, da bude miran kao u koli-
jevci. U tome se satu moraju stvo-
riti planovi za budu}i dan, tu se
razmi{lja o vlastitim pogre{kama i
moli milost da se svlada sva sla-
bost. Bilo bi grozno kad ovaj rat ne
bi imao nikakve du{evne koristi za
me! Ne smijem onako `ivjeti kao
{to sam `ivio prije rata. Moram
po~eti novi, preporo|eni `ivot u
duhu novo-spoznatog katolicizma.
Be~, 9. IV. 1918. - A {to }u ja
biti? To je te{ko pitanje koje me
mu~i ve} dulje vrijeme. Zanima me Ivan, ~asnik s ocem za vrijeme
Prvog svjetskog rata
knji`evnost i umjetnost, iako sada
ne u`ivam vi{e u tome... Na ovome umjetnost, samo su detalji u tome
smo svijetu samo provizorno... za velikom djelu: Kraljevstvu Bo-
~as nismo tu, a ovaj `ivot imade `jem. Sve struke imaju pred Bo-
samo utoliko smisla, ukoliko je pri- gom jednaku vrijednost, samo se
prava za drugi. Tako je i sa `ivotom mora raditi po Njegovoj volji... Biti
naroda i ~ovje~anstva... Istina je, prakti~nim katolikom mora biti
knji`evnost nije sve. Literatura, moja svrha... Bo`e moj, prosvi-
jetli me da ubrzo do|em do
~vrste odluke! Svugdje neka se
vr{i volja Tvoja, jer ovdje smo
samo putnici, a u na{oj se pravoj
domovini ne}e mnogo pitati je-
sam li bio profesor ili zidar. Ali
ne{to biti treba!

Fontanel, 20. V. 1918. - Sani-

tetlije proneso{e ispod prozora
na nosilima krvlju oblivena ku-
Ivan (u sredini s bijelom kapom na hara. Pokriven je dekom. Lice
glavi) kao voditelj vojnika na polo`aje mu je crveno, crveno, crveno -

16
krv, krv, krv, a da se ne mogu ni
crte lica prepoznati.... Myste-
rium vitae - krvlju obliven ~ovjek.
Od Adama do danas milijuni su
to ljudi propatili i propatit }e do
sudnjega dana...
Fontana Secca, 28. V. 1918. -
Svibanjska kraljica neka mi
oprosti {to na nju tako rijetko
mislim. Bo`e, Bo`e, vi{e mi-
sti~nog svijeta!
Solarol, 13. VII. 1918. - Neki
dan vidjeh sve}enika. Najradije bih
poljubio ruke koje su dr`ale Kri-
sta... O Bo`e, da sam ve} kod
Tebe! Najbolje bi bilo da plame-
nom svoga Milosr|a sagori{ para-
zite grijeha koji su se uvukli u moju
du{u, pa da dobar i svet stupim u
Te, ili bar da u `ivotu budem na-
dahnut svetom rado{}u
nad~ovje~nom voljom. Lako je pi-
sati, ali te{ko je sveto `ivjeti!
Prizor s talijanskog boji{ta
u Prvom svjetskom ratu (snimio Ivan Merz)
Prizor s talijanskog boji{ta u Prvom
svjetskom ratu (snimio Ivan Merz)
Solarol, 4. VIII. 1918. - Najsret-
niji dan bio bi kad bi otac i majka
postali dobri kr{}ani, kad bi na{a
obitelj postala katoli~kom...
Pod konac rata pisao je Ivan ocu
s fronte 23. VIII. 1917. ove rije~i:
»Zahvalan sam Bogu {to sam sud-
jelovao u ratu, jer me je rat nau~io
mnogomu {to ne bih nikada ina~e
i
spoznao. @elim `ivo da opet posta-
nem slobodan i da uskladim svoj
`ivot prema onome {to sam spoz-
nao da je pravo«.
Do kakvih je saznanja
Ivan do{ao za vrijeme rata
u susreta sa svakodnevnim
trpljenjem, te `ive}i nepre-
stano u smrtnoj opasnosti,
pokazao je njegov daljnji
`ivot. Mnogo toga dade se
zaklju~iti iz njegova dnev-
nika, gdje se jasno opa`a
da su Bog i katoli~ka vjera
od sada stupili na prvo
mjesto u njegovoj du{i.
17
 Studij u Be~u i Parizu 1919. – 1922.

Plamen
za beskrajnim visinama
Po zavr{etku rata Ivan nastavlja
studij u Be~u. Studira ono {to je
odavno `elio: knji`evnost, romani-
stiku i germanistiku. Rat je izvr{io
svoje pozitivno djelovanje na raz-
voj Ivanove osobnosti. Ivan je pot-
puno uvjeren u istinitost vjere i
njegova se du{a sada sve vi{e i vi{e
uspinje prema Bo`jim visinama. Iz
toga vremena po~inje njegovo za-
nimanje za liturgiju, nakon {to je
obavio liturgijske duhovne vje`be.
Aktivan je ~lan dru{tva »Hrvat-
ska« koje okuplja hrvatske kato-
li~ke studente u Be~u, priprema-
ju}i ih za njihov apostolski rad u Ivan Merz student u Be~u
domovini. Na jednom sastanku iz-
rekao je poznate rije~i: »Baza Be~, 5. IV. 1920. - Proveo sam
na{ega `ivota mora biti na{ prepo- od ~iste srijede do danas u St. Ga-
rod u Kristu, ostalo se sve samo od brielu kraj Mödlinga. Bio je to moj
sebe na ovo ni`e«. Ivanovi su se ro- najljep{i Uskrs: pro`ivljavao sam
ditelji u me|uvremenu preselili iz umjetni~ki refleks velikih doga-
Banja Luke u Zagreb. |aja - Kristovu muku i njegovo
uskrsnu}e - u`iviv{i se u liturgijsku
Iz Dnevnika umjetnost... Liturgija je najve}a
Zagreb, 26. IX. 1919. - Ju~er je umjetni~ka tvorevina koja postoji
bio najznamenitiji dan u mome na svijetu, a uz to je sredi{nja um-
`ivotu. Obavio sam devetu sv. jetnost, jer umjetni~ki prikazuje
Pri~est na slavu Presv. Srca Isuso- `ivot Kristov, koji je sredi{te povi-
va i vjerujem da }u gledati dubine jesti...
Presv. Trojstva. Neizmjernu ovu
Kristovu ljubav moram bar nekako Be~, 1. V. 1920. - Du{evno sam
ovdje zaslu`iti, pa }u Bo`jom najproduktivniji kada svladavam
pomo}u gledati da {to sna`nije na- otpore ili kada trpim. Do sada sam
stavim djelo posve}enja. trpio i svladavao otpore (rat, glad),

18
jer me je Providnost postavila u taj
polo`aj. Tada sam rado trpio. No,
nisam se jo{ dovinuo u te visine da
svojevoljno izaberem savr{eniji
put: put trpljenja. Popeo sam se na
odre|enu visinu i sada me sila
ustrajnosti na ovoj dr`i. Ali u meni
je plamen za beskrajnim visinama,
`ar za nepomu}enim grljenjem
Sina i Oca i Duha, a do toga se do-
lazi samo discipliniranim, tak-
ti~kim svladavanjem samoga sebe.
Be~ka katedrala sv. Stjepana
Zagreb, 14. X. 1920. - Materi-
jalno mi, mo`da, nikada u `ivotu
ne}e tako dobro biti. Sve mi ide po
`elji. Mogu se svake ve~eri tu{irati,
le`ati na ~istu podu, ustati u 5 sati
izjutra, oti}i na sv. Misu i ~esto pri-
miti presv. Euharistiju... Problem
kri`a mogu sada teoretski studirati
i dao Bog da sebi sada stvorim tako
sna`nu osnovicu da u praksi ne po-
dlegnem kri`u.
Nastavak studija u Parizu
Preko isusovca oca Miroslava
Vanina dobiva Ivan stipendiju iz
Francuske i s jo{ dvojicom kolega
polazi u jesen 1920. g. u Pariz, gdje
kroz dvije godine nastavlja studij
knji`evnosti na Sorboni i Kato-
li~kom Institutu. Pored studija
Ivan sakuplja gra|u za svoju diser-
taciju. U svoje slobodno vrijeme
aktivno prati francuski katoli~ki
`ivot. Dolazi u kontakt s mnogim
katoli~kim intelektualcima i obra-
}enicima. Dvogodi{nji boravak u
Parizu zna~io je za Ivana veliko
kulturno i duhovno oboga}enje.
Ivan u Parizu provodi dubok reli-
giozan `ivot. Kao ~lan karitativnog
dru{tva Sv. Vinka Paulskog brinuo
se za jednu siroma{nu obitelj na
pari{koj periferiji. Iz toga vremena
potje~u njegove ~uvene pari{ke
odluke za usavr{avanje svoga `ivo-
ta. Dnevnik iz pari{kog razdoblja
nije op{iran. Tek tu i tamo bilje`i
{to ga se posebno dojmilo. Rado
posje}uje kapelu benediktinki u
ulici Monsieur, duhovno sredi{te
Pariza, mjesto gdje su dolazili
mnogi francuski intelektualci, od
kojih su se neki ondje i obratili. Po-
sebno ga se dojmio ulazak u samo-
stan i redovni~ko obla~enje jedne
novakinje benediktinke, generalo-
ve k}erke, o ~emu je ostavio ga-
nutljiv opis u svome dnevniku. Go-
tovo proro~anski Ivan je predvidio
njezin samostanski `ivot. Ta je re-
dovnica pro`ivjela sedamdeset go-
dina u samostanu i tek je pred kraj
19

Ivan, student u Parizu
`ivota doznala za Ivana Merza.
(Op{iran prikaz njezina `ivota doni-
jelo je Glasilo Postulature god.
1980., 1991. i 1994.). Evo nekoliko
Pogled na Pariz gdje je Merz studirao od 1920. do 1922.
20
re~enica o tom doga|aju iz Ivano-
va dnevnika:
Pariz, 4. XI. 1921. - Prisustvo-
vao sam kod benediktinki obla-
~enju novakinje. Liturgija je veli-
~ajna... Umire svijetu, postaje stru-
na koja }e na vijeke pjevati slavu
Bo`ju. Izgarat }e poput vatre i u}i
}e poput mudre djevice sa zapalje-
nom svjetiljkom u bra~ne dvore
Zaru~nika. Treba sav svijet zabo-
raviti i sve sile koncentrirati u radu
za Isusa. Zaboraviti prijatelje, pla-
nove, sve, i{~eznuti sa zemlje, iz-
gorjeti da zaista u|em sa {to vi{e
bli`njih onamo gdje nas ~eka Otac,
Sin, Bla`ena Djevica Marija u
Duhu Svetom, apostoli, mu~enici,
an|eli, djevice, Toma, Mahni},
 drugi svijet. U jednom pismu svo-
joj majci navodi onu ~uvenu
re~enicu koja odaje njegov `ivotni
put: »Znade{ da me je `ivot na
sveu~ili{tu u Be~u, onda rat, studij
i napokon Lurd, potpuno uvjerio o
istinitosti katoli~ke vjere i da se
zato cijeli moj `ivot kre}e oko Kri-
sta Gospodina.« U drugom pismu
Ivan je napisao majci: »Katoli~ka
vjera je moje `ivotno zvanje i to
mora biti svakom ~ovjeku bez iz-
nimke.« Tek nakon njegove smrti
roditelji su potpuno shvatili Ivana i
postali ono {to je on od njih `elio:
prakti~ni vjernici katolici.

Pari{ka katedrala Notre Dame

Rogulja - svi oni beskrajni svjetovi

Apokalipse.
* * *
Za Ivanov intenzivni religiozni
`ivot u Parizu doznali su i roditelji
koji s time nisu bili zadovoljni.
Razvila se tako veoma zanimljiva
korespondencija izme|u njega i
majke, ve} objavljena u njegovim
prija{njim biografijama. Majka
`eli da joj sin `ivi kao i drugi, a Ivan
joj u pismima obrazla`e i opravda-
va svoje stavove, dapa~e, `eli rodi-
telje potaknuti na dublji vjerski
`ivot. Upozorava ih kako je ovaj
`ivot kratak, da je on samo pripre- Bazilika Srca Isusova
ma za vje~nost i da se prema tome na Monmartru u Parizu.
moramo {to bolje pripremiti za Zavjetna crkva francuskog naroda

21
 Panorama Zagreba - pogled s glavnog kolodvora
U Zagrebu 1922. – 1928. god.
Svetost `ivota
Nakon zavr{enog studija knji-
`evnosti u Parizu Ivan se vra}a u
domovinu u ljetu 1922. god. Jo{
iste jeseni dobiva posao kao profe-
sor francuskog i njema~kog jezika
na Nadbiskupskoj klasi~noj gim-
naziji u Zagrebu. To }e mu biti za-
nimanje do konca zemaljskog `ivo-
ta. Sljede}e godine doktorirao je
na Filozofskom fakultetu Sveu-
~ili{ta u Zagrebu radnjom o utje-
caju liturgije na francuske knji`ev-
nike. Stanovao je zajedno sa svo-
jim roditeljima u Mihanovi}evoj
ulici, blizu kolodvora, danas
Star~evi}ev trg br. 6, drugi kat.
Samo {est godina Ivan Merz `ivi u
22
Zagrebu. U tom kratkom vremenu
zaorat }e duboku brazdu na polju
hrvatskog katolicizma. Poput me-
teora zasvijetlit }e na nebu Crkve u
Hrvatskoj i ostati trajno svijetliti
kao zvijezda vodilja mnogima, po-
sebice hrvatskoj mlade`i. Ivan iz
Pariza dolazi s jasnom svije{}u da
je »katoli~ka vjera njegovo `ivotno
zvanje«, kako je to pisao majci pri-
je povratka. Dolazi znaju}i {to
ho}e, s cijelim duhovnim progra-
mom. Mo`da je to najbolje izrazila
prof. Marica Stankovi}, Ivanova
suradnica u odgojnom radu: »Novi
se ~ovjek pojavio na na{em obzor-
ju. Dolazio je ~ovjek kojemu vjera
nije bila tradicija nego `ivot, a ka-
toli~ki rad nije smatrao sportom,
nego borbom za neumrle du{e.«
Cjelokupno svoje slobodno vrije-
me Ivan posve}uje odgoju hrvat-
ske mlade`i u tada{njim kato-
li~kim organizacijama, posebice u
Hrvatskom orlovskom savezu, ~iji
je bio i suosniva~. Ivan Merz posta-
je idejni vo|a velikog dijela kato-
li~ke omladine i unosi u katoli~ku
javnost novi na~in mi{ljenja,
osje}anja i prosu|ivanja.
Ono jedinstveno {to na Merzu
privla~i i odu{evljava jest u prvom
redu ljepota njegove du{e, koja je
sva bila puna Boga. Postao je »sim-
bol stanovite duhovne orijentacije
i grani~ni kamen hrvatskog katoli-
cizma«, ka`e za nj Du{an @anko.
Ivan je novim `arom i punom
pro`ivljenom svije{}u, kao laik, iz-
nio na svjetlo ljepotu kr{}anskih
istina, veli~inu Crkve kao mi-
sti~nog Kristova tijela, va`nost
crkvene nauke za `ivot svakog ka-
tolika, vrijednost liturgije za osob-
ni duhovni `ivot, va`nost Papinstva
za katolike i narode; naglasio je
potrebu anga`iranja laika u apo-
stolatu Crkve, ali uvijek u suradnji
i ovisnosti o crkvenoj hijerarhiji;
zalagao se za nepoliti~ko djelova-
nje katoli~kih organizacija nasto-
je}i da one u prvom redu promi~u
nadnaravno duhovno dobro svojih
~lanova.
»Bio je mo`da jedini me|u
nama koji je sve ono {to je napisao,
napisao u svetom zanosu i blista-
vom okrilju nerazja{njene Milosti.
Tu je bila njegova snaga, a i danas
je. Zato je mogao djelovati na mla-
de` i ba{ nju u~initi onom koja }e

Zgrada (Star~evi}ev dom) na Star~evi}evom trgu u Zagrebu u kojem je na

drugom katu Ivan Merz stanovao sa svojim roditeljima posljednjih {est godina
svoga `ivota. Krug oko dva prozora na lijevoj strani drugog kata ozna~ava
prozore sobe Ivana Merza.

23
braniti Boga.« Tako je pisao o nje-
mu hrvatski pjesnik Ton Smerdel.

Ivan moli
Veli~ina ~ovjeka izvire u prvom
redu iz njegova odnosa prema
Bogu, a taj se odnos najprije ostva-
ruje kroz molitvu. Iz Ivanova dnev-
nika ve} se od po~etka zapa`a nje-
gova sklonost molitvi. Zapisuje ne-
kad du`e nekad kra}e zazive i mo-
litve, veoma lijepe, dirljive,
sadr`ajne. Taj `ivot molitve, na
koji ga je poticala nevidljiva Milost
s vremenom }e se sve vi{e razvijati.
Glavna karakteristika Ivanova mo-
litvenog `ivota bila je uska poveza-
nost s liturgijom, slu`benom molit-
vom Crkve. U njegovu `ivotu mo-
litve ne opa`amo ni{ta posebno od Zagreba~ka katedrala
onoga {to Crkva ne bi prepo- i uz nju zgrada Nadbiskupske gimnazije
ru~ivala ili prakticirala. Sredi{te (danas Bogoslovsko sjemeni{te)
njegove veze s Bogom bila je sva- gdje je Ivan {est godina radio kao profesor
kodnevna sv. misa i sv. pri~est u
Bazilici Srca Isusova u Zagrebu. jednoj djevojci: »Kad Vam bude u
Svaki je dan obavljao razmatranje `ivotu te{ko i kada vas sna|u ne-
u trajanju od tri ~etvrt sata, kako je volje, uzmite Gospinu krunicu i
to sam zapisao. Posebno je zastu- ona }e vas utje{iti i dati vam snage
pao potrebu obavljanja liturgij- da sve mirno snosite s potpunim
skog razmatranja o tekstovima sv. predanjem u volju Bo`ju«.
mise doti~nog dana. Njegovi ga
prijatelji veoma ~esto nalaze u nje- Adoracija pred Presvetim Sak-
govu stanu kako moli ^asoslov ramentom bila mu je posebno dra-
(brevijar). Krunica mu je svaki dan ga pobo`nost. Toliki su bili potak-
bila u rukama. Posebno ju je zavo- nuti na dublje {tovanje Euharistije
lio nakon posjeta Lurdu. Sam ka`e kad bi vidjeli kako Ivan s mnogo
da mu je ona od tada postala drugi po{tovanja ~ini poklon pred Pre-
najbolji prijatelj. Prvi mu je bila svetim, ili kle~i u dubokom sabra-
Euharistija. [to je u njoj nalazio, nju i po~itanju pred Svetohra-
vidi se iz njegova savjeta danog ni{tem. Ovako je to izrazio Ivanov

24
prijatelj Du{an @anko: »Tko bi se s Nekoliko izvadaka iz Ivanovih
Merzom na{ao u crkvi taj je, gleda- ~lanaka o liturgiji najbolje nam ilu-
ju}i ga, osjetio stvarnu prisutnost strira {to je za njega zna~ila liturgi-
Bo`ju. Jer njegov je poklek bio ja. »Liturgija je slu`bena molitva
tako pun poniznosti, po{tovanja i crkve, slu`bena molitva Zaru~nice
srca, da je upu}ivao na prisutnost Kristove, razgovor izme|u Zaru~-
svetog, ~istog, pravednog, besko- nice i Bo`anskog Zaru~nika... A
na~noga Bo`anstva, pred kojim se {to biva tek onda kada prislu{kuje-
mora pasti na koljena i dati svu mo razgovor izme|u Krista-Boga i
du{u kao {to je ~inio i on.« njemu sli~ne Crkve? Zar da sav taj
idejni svijet ostane za nas bespred-
Liturgija - ~arobna ljepota metan, da ne digne na{e `ivote do
[iroko podru~je Ivanova inte- neizmjernih visina bo`anskog `ivo-
resa, njegov veliki i sveti »hobi«, ta... Po liturgijskom razmatranju
bila je liturgija. Za njega je ona svaki katolik postaje velik i univer-
mjesto gdje najdublje susre}e i zalan. On ostavlja po strani svoje
do`ivljava Boga i nadnaravni svijet
vjere; ona je vrhunac umjetni~kog
ostvarenja, podru~je gdje sura|uju
sve umjetnosti, dapa~e, liturgija je
za nj bila umjetnost i `ivot. Nakon
obavljenih liturgijskih duhovnih
vje`bi u Be~u za Uskrs 1920. god.
Ivan se po~inje posebno zanimati
za liturgiju. U Parizu se njegov in-
teres za liturgiju pro{iruje. Rado
posje}uje kapelu sestara benedik-
tinki, poznati duhovni centar za
pari{ke katoli~ke intelektualne
krugove. Kao temu svoje doktor-
ske disertacije Ivan odabire utjecaj
liturgije na francuske knji`evnike.
Vrativ{i se u Zagreb pi{e brojne
~lanke o liturgiji po katoli~kim
~asopisima, dr`i liturgijska preda-
vanja, zala`e se da mladi {to bolje
upoznaju liturgiju, mole liturgijski,
razumiju {to sve}enik moli kod ol- Bazilika Srca Isusova u Zagrebu
tara (sv. misa slu`ila se tada na la- koja je bila sredi{te duhovnog `ivota
tinskom). Ivana Merza

25
osobne interese i po~inje osje}ati
{to osje}a sama Crkva, taj velebni
odraz samog neizmjernog Krista.
Na temelju se Liturgije svaka poje-
dina du{a odgaja. Mo`e se re}i da
je Liturgija pedagogija u pravom
smislu rije~i, jer pomo}u nje vjer-
nik u svojoj du{i pro`ivljava sve
Unutra{njost Bazilike Srca Isusova u kojoj je Ivan Merz svaki dan
prisustvovao sv. misi i primao sv. Pri~est
faze vje~nog Kristova `ivota.« (Iz
~lanka »Duhovna obnova po liturgi-
ji«, Lu~, br. 1, 1924., str. 11-17).
U drugom ~lanku »Liturgija i
umjetnost« Ivan pun odu{evljenja
veli: »Tako je ~arobna ljepota ka-
toli~kih obreda da ~ovjek koji je
jednom osjetio njene ~ari, osje}a u
du{i ~e`nju da sve ostavi i sav svoj
`ivot provede u liturgijskim molit-
vama, pjevaju}i dan i no} bez pre-
stanka hvalospjeve Presvetomu
Trojstvu.«
26
Ivanovo djelovanje na podru~ju
liturgijske obnove tako je veliko da
je postalo predmetom doktorske
disertacije. Napisao ju je u Rimu
1975. god. na Papinskom liturgij-
skom institutu Anselmianumu dr.
Marin [karica, sve}enik splitske
nadbiskupije, a naslov joj je: »Ivan
Merz, promicatelj liturgijske ob-
nove u Hrvatskoj«.
Euharistija - izvor `ivota
Kod Ivana se, od kada je po~eo
voditi svoj dnevnik, primje}uje po-
sebna sklonost prema sakramentu
Euharistije. Bez skepse i diskusije
prihva}a vjeru Crkve u realnu pri-
sutnost Kristovu u Euharistiji. [to
je Ivan postajao stariji to je u nje-
mu sve vi{e rasla ljubav prema Eu-
haristiji. Na jednom mjestu u svo-
me dnevniku zabilje`it }e: »Pri~est
je izvor `ivota!« Dolaskom u Za-
greb Ivan svakodnevno poha|a sv.
misu i prima sv. Pri~est. »Govorio
sam sa `arom koji mi je dala presv.
Euharistija«, re}i }e nakon jednog
predavanja koje je odr`ao na veli-
kom Sletu katoli~ke mlade`i u Ma-
riboru 1920. god. Tim euharistij-
skim `arom bio je nadahnut sav
njegov apostolat. To je bilo o~ito i
u lozinki koju je dao Orlovstvu:
»@rtva-Euharistija-Apostolat« –
tri rije~i koje danas stoje uklesane
na njegovu grobu. Mnogi Ivanovi
spisi pro`eti su Euharistijom i nje-
zinim duhom. Kao biseri razasuti Ivan Merz mladi profesor u Zagrebu
su u njegovoj bogatoj duhovnoj
ostav{tini. Evo neke od tih misli:
ti ~isti nara{taj, a odgoj omladine
»Mi `ivimo u sretno doba... koji ne ide za tim, proma{io je svoj
mo`emo ~esto i dnevno biti s onim cilj.«
koji je sva na{a radost... Sveta
Pri~est najbr`e i najlak{e prepo- Zaklju~imo ovaj kratki pogled
ra|a i di`e na{ nutarnji `ivot. U u Ivanov euharistijski `ivot rije-
svetoj Pri~esti du{a slavi svoje tri- ~ima njegova duhovnog vo|e, o.
jumfe, ona postaje sli~na svome Vrbaneka: »^injenica je da je Iva-
Bo`anskom Zaru~niku, postaje nu Hostija sredi{te svega: i dnev-
bo`anska... Po svetoj Pri~esti po- nom redu i `ivotnoj osnovi; i njego-
stanimo dionicima beskrajnog voj orlovskoj organizaciji i zamisli
`ivota Rije~i Bo`je. U tom ~inu jednog romana; i nutarnjem litur-
gdje se Va{e tijelo i va{a du{a uje-
gijskom `ivotu i vanjskim crkvenim
dinjuje sa samim bo`anstvom
proslavama. Gdje god se Ivan po-
mora da je vrhunac va{ega `ivota;
u tom je ~inu i vrhunac cjelokupne javi, bit }e ne{to i euharistijsko; a u
liturgije. Bez presv. Euharistije ti- zadnjih pet godina Ivanova `ivota
jelo ne mo`e postati dovoljno po- u na{oj katoli~koj javnosti bilo je i
korno du{i; svaki tjelesni odgoj obrnuto: gdje god je bilo {to veliko
koji nije euharistijski nepotpun je. i lijepo euharistijsko, tu je bio i
Bez Euharistije ne mo`e se odgoji- Ivan svojim lijepim udjelom."

27
 Uspon prema
kr{}anskoj savr{enosti
Ve} na prvim stranicama dnev-
nika ~itamo kako Ivan dolazi do
spoznaje da ovaj »`ivot nije
u`ivanje nego `rtva, da mnogo
toga lijepoga i ne gleda«. Zajedno
s tim uvjerenjem opa`a se kod nje-
ga velika te`nja za moralnim `ivo-
tom. Imponiraju mu ljudi od ka-
raktera. Kako se u njemu razvijao
duhovni `ivot tako je sve vi{e
osje}ao te`nju za kr{}anskom sve-
to{}u. Ozbiljno nastoji oko izgrad-
nje svoga duhovnog `ivota. Ve} od
ratnih dana provodi asketski `ivot,
koji }e sve vi{e dolaziti do izra`aja
u studentskim danima, a onda i ka-
Unutra{njost s glavnim oltarom
Bazilike Srca Isusova u Zagrebu
28
snije - u Zagrebu, kad }e provoditi
pravi pokorni~ki `ivot. Kontrolira
svoje strasti i nagone, ozbiljno svla-
dava zle sklonosti, ~esto se svoje-
voljno odri~e i dopu{tenih u`itaka
u jelu. Kao student u Parizu sasta-
vio je svoje »pravilo `ivota«. Rije~
je o odlukama koje je savjesno pro-
vodio u svome duhovnom i asket-
skom `ivotu. Evo samo nekih:
»Na sasvim tvrdom le`ati. U petak
glad osje}ati. Suvi{ak svojih doba-
ra siromahu pokloniti. Svaki dan
bar jednom se posvema Bogu po-
moliti. I}i u neugodne situacije.
Poni`enje pred ljudima s veseljem
primiti. Ne odati se nikada odvi{e
jednostrano znanosti. Biti sa `ivo-
tom u naju`em kontaktu...«
Kad mu je jednom bilo postav-
ljeno pitanje {to je to duhovni `ivot
odgovorio je: »Duhovni je `ivot
razmatranje o bo`anskim stvari-
ma, sudjelovanje u unutra{njem
Bo`jem `ivotu... Bez duhovnog
`ivota prestao bih postojati. Bez
toga je pakao.«
Ivan je redovito, jo{ od svojih
studentskih dana, obavljao godi-
{nje duhovne vje`be koje su mu
bile dragocjeno vrijeme susreta s
Bogom i obnove duhovnog `ivota.
Pod svakim duhovnim vje`bama
Ivan je ~inio odluke koje su prido-
nosile usponu prema kr{}anskoj
svetosti, svladavanju zlih nagnu}a i
nesavr{enosti. ^ak i kad je po{ao u
bolnicu na operaciju, nakon ~ega
je umro, zajedno sa svojim misa-
lom Ivan je ponio na posebnom
papiru ispisane odluke iz svojih
posljednjih duhovnih vje`bi. Tako
~itamo: »Kao pokoru {to savr{eni-
je vr{iti stale{ke du`nosti. Pri~estiti
se svaki dan... Kod svakog obroka
u~initi koju pokoru za spas du{a.
Biti {to uredniji. Nikada ne prigo-
varati jelu. Savjesno vr{iti stale{ke
du`nosti i to smatrati za kri` moga
`ivota, za moje dnevno razapinjan-
je koje donosi blagoslov u radu za
spasavanje du{a u Katoli~koj Akci-
ji. U sebi bez prestanka pobu|ivati
~ine ljubavi prema dragom Bogu,
Spasitelju...«. Iz pojedinih duhov-
Ivan Merz tajnik Marijine
nih vje`bi koje je Ivan obavljao kongregacije u Bazilici Srca Isusova
sa~uvale su nam se njegove dra- u Zagrebu
gocjene bilje{ke u kojima je o~ito
kako je velikim koracima i{ao pre- pa Vrbaneka, koji je nakon Ivano-
ma kr{}anskoj svetosti. Jo{ do ve smrti napisao i njegov `ivotopis
1923. god. Ivan se kolebao treba li 1943. g., imaju}i ve} tada u vidu
po}i u isusova~ki red ili ostati u svi- Ivanovo progla{enje bla`enim.
jetu kao laik. Te je godine obavio u
isusova~kom samostanu u Zagre- S Marijom k Isusu
bu (Palmoti}eva ul.) duhovne vje- Bla`ena Djevica Marija imala
`be; do{ao je do jasne spoznaje da je posve odre|enu ulogu u Ivanovu
treba ostati u svijetu i raditi kao `ivotu; i to doznajemo iz njegova
vjernik laik u katoli~kim dru{tvima dnevnika. Upravlja joj iskrene i
i to kao »korektor« katoli~ke misli. dirljive molitve i zazive da ga ~uva,
{titi, da mu poma`e u `ivotu, da ga
U duhovnom `ivotu Ivan Merz o~uva od moralnog zla, da mu
nije kro~io sam. Onom tko `eli oz- sa~uva ~isto}u du{e. Malo-pomalo
biljnije napredovati u duhovnim ideal `ene na}i }e potpuno ostva-
stvarima, preporu~a se duhovno ren u Mariji, u kojoj nalazi usredo-
vodstvo. Ivan se tako|er povjerio to~enje svega uzvi{enoga. Ve} u
vodstvu iskusnog voditelja. U Pari- devetnaestoj godini Ivan zavjetuje
zu je to bio o. Pressoir, a u Zagrebu ~isto}u do `enidbe. O tome bilje`i
je za svoga ispovjednika i duhov- 12. XII. 1915. god. u svome dnev-
nog vo|u izabrao isusovca o. Josi- niku: »Neki dan sam zavjetovao

29
Bl. Djevici ~isto}u do `enidbe.
Mo`da }e to trajati i do smrti.«
Bilo je to za blagdan Bezgre{nog
Za~e}a 8. prosinca. Ivan se nije
prevario u svojoj slutnji. Osam go-
dina kasnije, nakon obavljenih du-
hovnih vje`bi u jesen 1923. g., u
svojoj 27. godini `ivota, zavjetovat
}e vje~nu ~isto}u, tako|er na blag-
dan Bezgre{nog Za~e}a i time }e
cijelo svoje bi}e posvetiti bo`an-
skoj ljubavi, a kroz nju }e se daro-
vati tolikoj bra}i i sestrama u vjeri.
Ivanova pobo`nost prema Bla`e-
noj Djevici Mariji najvi{e je bila
povezana s Gospom Lurdskom.
Ivan je hodo~astio u Lurd jo{ kao
student iz Pariza. Taj }e posjet
Lurdu na njega ostaviti dubok do-
jam i bit }e jedan od momenata
koji su ga potpuno u~vrstili u istini- Lurd - najve}e me|unarodno
marijansko pro{teni{te
tost katoli~ke vjere pa }e se od kamo je Ivan Merz rado hodo~astio
tada, kako sam pi{e, »sav njegov
`ivot kretati oko Krista Gospodi- oko tebe mra~no i ru`no. Dakle,
na«. O tome {to je za nj zna~io Lurd je mojoj razumnoj vjeri prido-
Lurd pisao je svome prijatelju ing.
dao osje}ajni momenat.«
D. Maro{evi}u, iz ~ega se tako|er
vidi kako je i Ivan prolazio kroz Do{av{i u Zagreb Ivan }e po-
razdoblje sumnji u svome rastu u stati veliki branitelj Lurda i {iritelj
vjeri. Pi{e iz Pariza 1920. god.: pobo`nosti prema Gospi Lurd-
»Da, u Lurdu sam nau~io {to je skoj. Napisao je brojne ~lanke o
krunica i to mi je od sada drugi naj- Lurdu i jednu bro{uru. Odr`ao je
bolji prijatelj. Prije Lurda, iskreno mnoga predavanja uz dijapozitive
priznajem, bila je u dnu du{e neka o Lurdu u mnogim mjestima do-
sumnja, neki osje}aj da li se ja ne movine. Zanosnim rije~ima u svo-
molim kakvome fantomu moje jim spisima Ivan opisuje vidljive
ma{te?! Molio sam, dakako, jer da manifestacije vjere {to ih je sam
sam prestao, zna~i ne vjerovati u do`ivio u Lurdu: »U Lurdu te naj-
Bl. Djevicu Mariju. A kuda onda? prije obuzme osje}aj da je tamo
Okreni se od katolicizma, sve je Ona, Majka Bo`ja, koja je ve}a i

30
mo}nija i ljep{a negoli svi oni piri-
nejski gorostasi koji Lurd okru-
`uju... Dakle, pred tobom je Ona -
to je jedan realan osje}aj kojega se
ne mo`e{ otresti - a tisu}e vjernika
po no}i, svaki s upaljenom svi-
je}om u ruci, idu u serpentini uz
bre`uljak i pjevaju bez prestanka
Ave, Ave, Ave Marija. Svaka svi-
je}a koja trepti, to je jedna du{a
koja }e danas-sutra, ili za koju go-
dinu, k Njoj. Oh, ho}e li {to prije
do}i taj ~as, ~ovjek tamo pomisli,
jer zaista tamo ima neki predokus
Neba... Oh, ~arobne li bajke o ra-
svijetljenim crkvama, vatrenim ri-
jekama i jezerima, zanosnim pje-
smama, ~udesnim ozdravljenjima i
svetim ljudima, koji iz ljubavi
bli`njemu `rtvuju svoj `ivot, bajo-
vita li prizora {to ga Otac nebeski
prire|uje svojoj zemnoj dje~ici.«
Pionir studija teologije
za laike
Ivan se nije zadovoljio samo da
provodi osobni duhovni `ivot
slu`e}i se svime onim {to mu je
Crkva tada stavljala na raspola-
ganje. Njegova du{a tra`ila je {to
bolje intelektualno poznavanje i
produbljivanje vjerskih istina. Ko-
liko je do sada poznato, Ivan je bio
prvi laik kod nas koji je sustavno
privatno studirao kr{}ansku filozo-
fiju i teologiju. Nakon {to je posti-
gao doktorat u svojoj struci, zajed-
no sa svojim kolegom dr. Dragom
^epuli}em, po~eo je kod otaca isu-
sovaca u Zagrebu, u Bazilici Srca
Isusova, 1923. god., studij filozofije
pod vodstvom o. Alfirevi}a. Studij
je trajao dvije godine. Nakon
zavr{enog te~aja Ivan sam nastav-
lja prou~avanje teologije iz teo-
lo{kih priru~nika. Jo{ za vrijeme
studija filozofije Ivan je prou~avao
papinske enciklike i sve va`nije
papinske izjave po~ev{io od Leona
XIII., Pija X., Benedikta XV., do
tada{njeg pape Pija XI. @elio je
dobro upoznati slu`beni nauk
Crkve i Kristovih namjesnika. Po-
sljednjih godina svoga `ivota po-
sebno je prou~avao suvremene
moralne probleme i o njima je ob-
javljivao ~lanke. Stalno je kupovao
izabrane knjige i ~asopise, bilo s
Unutra{njost radne sobe
Ivana Merza u Zagrebu
podru~ja svoje struke ili s podru~ja
teologije, pa si je tako sakupio je-
dinstvenu knji`nicu te vrste s pri-
bli`no 1200 svezaka. Iako se mali
broj njegovih knjiga do danas
sa~uvao, u{~uvan je katalog njego-
ve knji`nice te tako mo`emo znati
koje je knjige Ivan posjedovao i
31
~itao. Spomenimo i to, kako na-
gla{ava njegov duhovnik o. Vrba-
nek, da se Ivan u svome `ivotu
slu`io s deset jezika i osposobio za
~etiri zvanja: profesor, knji`evnik,
~asnik, a posjedovao je znanje i
vrline koje se tra`e za sve}enika!
Bio je stup Crkve Bo`je
Najzna~ajnija karakteristika
Ivanove osobe kao izgra|enog ka-
toli~kog intelektualca, bila je nje-
gova ljubav i odanost prema Kato-
li~koj Crkvi. »Ljubav prema Crkvi
govorila je iz svake njegove rije~i«,
re}i }e za njega kardinal Franjo
[eper, koji ga je osobno poznavao.
Prijatelj Du{an @anko ovako je iz-
razio Ivanovu odanost Crkvi:
Bazilika sv. Petra u Rimu - sredi{te kr{}anstva
kamo su bili okrenuti duh i srce Ivana Merza
32
»Nema ja~e ideje u Mer~evu liku
od ideje Crkve; Crkve koje kroz
Papinstvo ~uva nauku i jedinstvo,
te Crkve koja kroz liturgiju moli i
prinosi '`rtvu hvale' Ocu. Papin-
stvo i liturgija to su krila Mer~eve
du{e, to su bitni karakteristikon
~itava njegova bi}a... On je tako or-
ganski i duhovno nosio Crkvu u
svome bi}u da joj se osje}ao `ivom
~esti, kao {to je ruka ili noga ~est
jednog organizma, koji se zove
~ovjek. Sva njegova du{a to je bila
ljubav za Crkvu, ljubav u Crkvi. Od
svih koji su do{li k njemu da makar
nikodemski ne{to ~uju i vide, u
bezbroj varijanata tra`io je da se
prenesu u misterij Crkve."

U rimskom biskupu - papi Ivan Merz
je gledao `ivoga Krista na Zemlji i
iskazivao mu je veliku odanost
i ljubav. Na slici Papa Pio XI. ~ijem
se pozivu Ivan spremno odazvao u
provo|enju Katoli~ke akcije.
Papa Pio XI. obavije{ten o Ivanovoj
te{koj bolesti poslao mu je poseban
blagoslov prije smrti.
Za Ivana Crkva je »najve}a
stvar koja postoji na svijetu«. I to
ne Crkva op}enito, nego »Rimska
Crkva« ukoliko u Rimu stoluje
rimski biskup, Petrov nasljednik,
ali Kristov Namjesnik, koji je znak
jedinstva cijele Crkve. Tu rimsku
dimenziju Katoli~ke Crkve Ivan }e
isticati u bezbrojnim prilikama,
rije~ju i perom s ciljem da kod mla-
dih i odraslih {to vi{e pobudi lju-
bav, odu{evljenje i vjernost onoj
kojoj hrvatski narod kroz povijest
najvi{e duguje. [to je za Ivana
zna~ila Rimska Crkva lijepo se vidi
iz njegova ~lanka »Papa« (Za Vje-
ru i Dom, 1925.): »Kada ste u
Rimu, to Vam se ~ini da se nalazite
u gorostasnoj, do sada nevi|enoj,
elektri~noj centrali ~iji se kota~i
neprestano vrte i koja u sav svijet
{alje energije velike i }udoredne
obnove. U Rimu imate intuiciju,
osje}aj da je Crkva perpetuum mo-
bile ili, bolje re}i, da neka nevidlji-
va sila trajno pokre}e taj divovski
stroj. Imate intuiciju da sve na svi-
jetu mo`e propasti,... ali da se Pa-
pina la|ica bez bojazni nji{e usred
valovlja i munja, jer je usidrena na
nepokolebljivoj Petrovoj stijeni.«
Sve va`nije papinske enciklike i
crkvene dokumente u zadnjih sto
godina Ivan je ne samo pro~itao,
nego i prostudirao. Premda laik,
Ivan je bolje od mnogih sve}enika
poznavao suvremeni crkveni nauk!
Nakon njegove smrti dr. ^edomil
^ekada napisao je u Katoli~kom
Tjedniku o Merzu ovo: »Nikada
nije obukao reverendu, a bio je
stup Crkvi Bo`joj!« U ~lanku »Du-
hovna obnova po liturgiji« Ivan
pi{e: »Tko je bolja u~iteljica du-
hovnog `ivota od sv. Crkve, koja
osim svog dvijetisu}godi{njeg isku-
stva djeluje pod utjecajem samoga
Duha Svetoga; koje su bolje meto-
de od onih koje ona sama na-
u~ava? Pokucajmo, dakle, smjer-
no na njena vrata i zamolimo je da
nam Ona bude voditeljicom u
na{em duhovnom `ivotu, zamoli-
33
mo je da na{ ograni~en `ivot posta-
ne dionikom njenog beskrajnog
unutra{njeg `ivota, da se na{a sitna
du{a pro{iri do neizmjernosti bo-
`anskoga `ivota.«
Papinstvo i sve}enstvo
Ako je glavna karakteristika
Ivanove duhovnosti bila eklezijal-
nost, osje}anje s Crkvom, onda je
bit te karakteristike bio njegov od-
nos prema papinstvu. Ideja papin-
stva provla~i se kroz sav Ivanov
`ivot posljednjih {est godina, bilo
da je rije~ o njegovu osobnom du-
Faksimil rukopisa Ivana Merza:
njegov odgovor na pitanje jedne ankete
za{to ljubi Katoli~ku Crkvu i Sv. Oca
Papu. Na to pitanje Ivan Merz je
odgovorio: »Jer u njoj vidim jasnu sliku
preljubljenog Spasitelja i Boga Isusa sa
svim njegovim savr{enstvima, a u Svetom
Ocu Papi pod prilikama ~ovjeka vidim
Boga svoga i Gospoda svoga.«
34
hovnom `ivotu, bilo o njegovu
apostolatu. Papinstvo je davalo
osnovni ton i njegovoj osobi kao
katoli~kog laika i njegovu radu.
Neosporiva je ~injenica da je Merz
bio prvi me|u katoli~kim laicima
koji je u hrvatsku katoli~ku javnost
uveo novo poimanje Crkve i Pa-
pinstva. Kod mnogih katolika po-
budio je zanimanje, {tovanje i oda-
nost prema Crkvi i Papinstvu. Pro-
budio je svijest {to zna~i Papa u
Crkvi, Papa za kr{}anina, Papa za
hrvatski narod. Odakle Merzu
tako velika ljubav prema Papi i
Crkvi? On nam je to sam otkrio.
Kad su mu postavili pitanje za{to
ljubi Katoli~ku Crkvu i Svetog
Oca Papu, Ivan je odgovorio:
»Jer u njoj vidim jasnu sliku prel-
jubljenog Spasitelja i Boga Isusa
sa svim njegovim savr{enstvima,
a u Svetom Ocu Papi pod prilika-
ma ~ovjeka vidim Boga svoga i
Gospoda svoga.« Ove rije~i oda-
ju upravo Pavlovsko shva}anje
otajstva Crkve i njezina ustroja
kako ju je odredio Krist Gospo-
din.
Najljep{i ~lanak koji je Merz
napisao o Papi jest »Pismo bratu
Orlu«. Upu}eno je mladima da
ih upozna s pojmom papinstva i
da u njima probudi ljubav i {to-
vanje prema Kristovu Namjesni-
ku. Ivan po~inje tvrdnjom »da je
ljubav i odanost prema Papi za
`ivot privatni i javni, vremeniti i
vje~ni svakoga vjernika od naj-
ve}e i bitne va`nosti«. Nastavlja

Hrvatski Orlovi na ~elu povorke
Me|unarodnog hodo~a{}a mladih
u Rimu za Svetu Godinu 1925.
Iza mladi}a s tablom u narodnoj
no{nji nalaze se dr. Ivan Protulipac,
o. Bruno Foreti}, dr. Avelin ^epuli}.
Ivan Merz prvi zdesna.
dalje da je isto tako Papinstvo
va`no za sav dru{tveni `ivot, za
`ivot u obitelji i {koli, za tisak i um-
jetnost, za gospodarski, politi~ki i
me|unarodni `ivot. »Kao {to je
Krist sredi{te cijele povijesti, isto
je tako i Papa sredi{te te povijesti.
Ta on je vidljivi Krist na zemlji!« -
uzvikuje Ivan. Iz toga dalje izvodi
da je »Papa ona podloga i ona ne-
pomi~na pe}ina na kojoj je sazda-
na Crkva. Kako Crkva obuhva}a
sve krajeve svijeta, sve biskupije
svijeta, tako se podloga Papinstva
otajstveno prote`e na sve biskupije
svijeta. Ta kamena podloga je ne-
pomi~na i sva Crkva koja se na njoj
uzdi`e, dobiva svoju snagu i svoju
~vrsto}u od te podloge.« Ivan dalje
tvrdi kako je Papinstvo tako|er
podloga na{em duhovnom `ivotu:
»Zgrada na{eg duhovnog `ivota,
na{eg vjerskog znanja i na{ih dje-
latnosti mora se podizati na nepo-
kolebljivoj podlozi istina {to ih Pa-
pinstvo neprevarljivo nau~ava. Pa-
pinstvo mora biti potom bitni dio i
podloga na{eg duhovnog `ivota i
na{ih misli, na{eg htijenja i osje-
}anja. Papa mora stoga biti pred-
met na{ega posebnog {tovanja i
na{e ljubavi: dio `ivota na{e du{e.«
Njegov prijatelj Du{an @anko pi-
sat }e o Ivanovoj ljubavi prema Pa-
pinstvu: »Danas mirne du{e mogu
za sebe re}i da mi je to bilo pravo
~udo promatrati kroz ~etiri godine
toga mladog profesora, kojemu je,
bez truna pretjerivanja, bila prva i
glavna briga studij enciklika. Enci-
klike, enciklike! Samo su lepr{ale
oko na{ih u{iju poput lastavica.
Lovili smo po gdjekoju kap iz tih
~arobnih rimskih vaza i ne dosi`u}i
im slatko}e i vrijednosti. A on je
samo crpao, crpao, neumorno dan
i no} crpao, i cvao od sre}e {to su ti
zdenci neiscrpivi i prebogati, da se
njima mo`e osvje`iti ~itav svijet i
preporoditi svemir.«
U jednom predavanju Ivan veli:
»Stoga, ako `elimo uistinu pomo}i
spa{avanju suvremenog dru{tva, to
35
}emo usmjeriti na{e o~i jedino pre-
ma nepogrje{ivom u~itelju istine i
}udore|a, prema sv. Ocu Papi i
prema onima, kojima je povjerio
sam Duh Sveti da ravnaju Crkvu
Bo`ju.« Kako je Ivanova ljubav i
po{tovanje po~injalo od Pape,
tako se protezalo na sve nositelje
Kristova ministerijalnog sve}e-
ni{tva - biskupe i sve}enike. Ne
samo da je visoko cijenio i po{tivao
dostojanstvo sve}eni~kog stale`a,
nego je svojim radom i zalaganjem
nastojao da sve}enik vr{i samo svo-
je duhovno poslanje koje je primio
od Krista. Tolikim sve}enicima
Ivan je bio prijatelj, tolikima je bio
blizu, mnogima je bio uzor. Jedan
pi{e: »Bio mi je ne samo prijatelj,
nego sam ga smatrao i svojim du-
hovnim vo|om«.
Spomenimo jo{ na kraju va`an
~lanak »Sve}enik u civilu«, u ko-
jem pisac iznosi {to je sve Merz
u~inio za sve}enstvo. »Njegovo je
djelovanje imalo i izravnog utjeca-
ja na na{e sve}enstvo. U prvom
36
redu treba spomenuti ona brojna
sve}eni~ka zvanja koja su nikla iz
poticaja koje je on ulio u organiza-
cije katoli~ke mlade`i, kao i iz nje-
gova primjera koji je neodoljivo
privla~io mlade ljude i upu}ivao ih
k vi{im ciljevima `ivota, te ih tako
doveo do sve}eni~kog zvanja. A
zar nije i mnogi sve}enik koji je
upoznao dr. Merza, ili ~itao njegov
`ivotopis, osjetio nov poticaj za {to
ve}im pro`ivljavanjem sve}eni-
~kog ideala... On je bio i ostaje ve-
liki ideal katoli~kog svjetovnjaka, a
tako|er i sve}enicima njegova po-
java i njegovo djelo zna~e izdizanje
pravog shva}anja sve}eni~kog po-
ziva.«
Bron~ani reljef u Domu
hrvatskih hodo~asnika u Rimu
prikazuje Ivana Merza kako
povezuje Hrvate s Rimom
(mno{tvo hodo~asnika iz
Zagreba ide prema Rimu).
Ovaj je reljef blagoslovio
Papa Ivan Pavao II.
u Vatikanu 1. V. 1991.
u nazo~nosti ak. kipara Ante
Star~evi}a koji je reljef izradio.
 Apostolski rad u Hrvatskoj
Ivan (u sredini) izabran u prosincu
1922. za predsjednika Hrvatskog
katoli~kog omladinskog saveza
(HKOS).
Do njega duhovnik dru{tva isusovac
o. Bruno Foreti}.
Hrvatski Orlovski Savez
Po~etkom 20. stolje}a po~inje
kr~ki biskup Antun Mahni} veliko
gibanje me|u katoli~kom mlade`i
koje je nazvano Katoli~ki pokret.
Cilj pokreta bio je suprotstaviti se
liberalizmu koji je sve vi{e nadirao
u na{e krajeve iz europskih zema-
lja i potiskivao vjeru i njezine vri-
jednosti iz javnog `ivota. Ivan
Merz jo{ je za vrijeme studija u
Be~u i Parizu pristupio pokretu.
Po dolasku u Zagreb Ivan se od-
mah aktivno uklju~uje u rad Kato-
li~kog pokreta i biva jo{ iste jeseni
1922. g. izabran za predsjednika
ve} postoje}eg Hrvatskog kato-
li~kog omladinskog saveza, koji se
za godinu dana ujedinio s orlov-
skim pokretom u Hrvatski Orlov-
ski Savez. U novoj organizaciji ko-
joj je Ivan bio suosniva~, vr{it }e do
konca `ivota slu`bu tajnika i pot-
predsjednika. Predsjednik Hrvat-
skog orlovstva bio je dr. Ivo Protu-
lipac, odvjetnik, (jugoslavenski ko-
munisti ubili su ga u Trstu 1946.
g.). Orlovska organizacija imala je
za cilj odgoj mlade`i u vjerskom,
intelektualnom, moralnom i tjele-
snom pogledu. Ono {to se kod or-
lova u vanjskoj djelatnosti najvi{e
opa`alo bila je njihova gimnasti~ka
aktivnost s priredbama, sletovima
i ostalim manifestacijama. Zahva-
ljuju}i Ivanovim velikim nastojan-
jima ta organizacija poprima
sna`nu vjersko-kulturnu dimenzi-
ju. To se o~itovalo u prvom redu u
geslu koje je na Ivanov prijedlog
bilo prihva}eno na osniva~koj
skup{tini kao ideja vodilja same
organizacije: @rtva - Euharistija -
Apostolat. I u priru~nik organiza-
37

Ivan s p. Foreti}em u Rimu
na Orlovskom hodo~a{}u 1925. g.
cije »Zlatnu knjigu«, koju je Ivan
sastavio prema slovenskom orgi-
nalu, Ivan unosi nove ideje: ljubav i
odanost Crkvi i Kristovu Namje-
sniku. No, najve}a njegova zasluga
sastoji se u tome {to je u orlovsku
organizaciju unio ideje Katoli~ke
Akcije, koju je pokrenuo Papa Pio
XI. i tako cijelu organizaciju
usmjerio prema Crkvi i suradnji s
njezinom hijerarhijom u apostola-
tu.
Kako je Merz shva}ao orlovsku
organizaciju, jasno je to definirao
u ~lanku »Hrvatsko Orlovstvo«:
»Hrvatsko Orlovstvo nije samo ne-
38
kakva gimnasti~ka organizacija,
ve} je ono katoli~ki prosvjetni om-
ladinski pokret, koji ima u svome
programu i tjelesni odgoj omladi-
ne, a do u tan~ine provodi smjerni-
ce koje Sveta Stolica daje Kato-
li~koj Akciji.« Nakon povratka or-
lova s hodo~a{}a u Rim 1925. god.
Merz komentira u Katoli~kom
tjedniku: »I kad je Sveti Otac u
svom govoru dao nama orlovima
smjernice za na{ rad, osjetismo svu
veli~inu i sve zna~enje Papinstva.
Shvatismo: ako Orlovstvo ho}e
ostati na pravoj liniji i biti ispravan
pokret u velikom sklopu svih
mogu}ih pokreta u krilu svete
Crkve, mora biti pokretom Papin-
skim. Euharistija i Papa trebaju
biti korijen, vrelo i po~elo Orlov-
stvu. Euharistiju i Papu valja dati
na{em narodu. I kada Orlovstvu
uspije da ove dvije ideje u~ini kra-
ljicom hrvatske narodne du{e, tada
mo`e mirne du{e re}i sa sv. Pa-
vlom: dobar boj vojevah. To je je-
dina i naj~vr{}a osnovica bez koje
je sav rad osu|en na rasulo. Eto,
do te su spoznaje orlovi ponovno
do{li na svom rimskom hodo-
~a{}u.«
Mlade` s kojom je Ivan svakod-
nevno dolazio u kontakt nije u nje-
mu gledala samo svoga apostola i
idejnog vo|u. Za svakoga je on bio
pravi, iskreni prijatelj, koji je bio
spreman sve u~initi da mladog ~ov-
jeka usmjeri na pravi put. Bilo da
je trebalo dati savjet ili materijalnu
pomo}, bilo da se radilo o prona-
la`enju namje{tenja, davanju in-
strukcija, ili ~ak ustupanju vlasti-
tog kreveta, dok bi se on zadovo-
ljio spavanjem na podu. Svima su
njegova vrata i njegovo srce bili ot-
voreni. Premnogi mladi} i djevoj-
ka, a danas ve} ljudi u godinama,
zahvalno spominju njegove savje-
te, njegovu pomo} i nastojanje ko-
jima ih je usmjerio prema pravim
`ivotnim vrijednostima.
^lanovi Marijine kongregacije iz
Bazilike Srca Isusova u Zagrebu na
»liturgijskom izletu« u trapisti~kom
samostanu u Rajhenburgu. Izlet je
organizirao i vodio dr. Ivan Merz
s duhovnikom kongregacije
o. A. Alfirevi}em 27. XII. 1923.
Na slici: donji red prvi slijeva
Franjo [eper, maturant, budu}i
zagreba~ki nadbiskup i kardinal;
dva mladi}a, oci trapisti,
dr. Ivan Merz, o. Antun Alfirevi}, DI.
Hrvatski Orlovski Savez, kao i
druge organizacije, bio je `rtva
»{estojanuarske diktature«. Godi-
nu dana poslije Ivanove smrti -
1929. god., tada{nja beogradska
vlada ga je zabranila. Tisu}e mla-
dih orlova i orlica pre{le su 1930.
god. u novoosnovanu organizaciju
koja je uzela ime po Euharistijskim
kri`arima iz Francuske. Nova or-
ganizacija po~ela je svoj rad kao
dio velike me|unarodne udruge
Apostolata molitve zahvaljuju}i
nastojanju o. Josipa Vrbaneka, du-
hovnika Ivana Merza. Po izri~itoj
`elji Pape Ivana XXIII. izra`enoj
1960. god., francuski Euharistijski
kri`ari promijenili su ime i uzeli su
ono ime koje im je dao sam Papa:
Mlade` euharistijskog pokreta.
Pod tim imenom djeluju danas u
vi{e od pedeset zemalja diljem svi-
jeta.
Ivanov apostolski program
Kad je bio osnovan Hrvatski
Orlovski Savez, 1923. god., Ivanu
Merzu bila je povjerena du`nost
pripremanja »Zlatne Knjige«, du-
hovnog priru~nika Orlovske orga-
nizacije, koja je ve} postojala u slo-
venskom izdanju. Hrvatsko izda-
nje Merz je nadopunio mnogim iz-
vadcima o Katoli~koj Akciji, a u sa-
mom tekstu umetnuo je mnoge
re~enice o vjernosti Crkvi, Papi i
biskupima kako je nau~avala Ka-
toli~ka Akcija koju je pokrenuo
Papa Pio XI. Napisao je i poseban
predgovor kojega izdava~i zbog
39
 Orlovsko dru{tvo »Ka~i}« imalo je svoje sjedi{te u Bazilici Srca Isusova
u Zagrebu. Ovo je dru{tvo ~esto posje}ivao Ivan Merz.
Na slici: ~lanovi dru{tva sa svojim duhovnikom o. Brunom Foreti}em
u dvori{tu Bazilike pred ulazom u sakristiju.

novosti i originalnosti ideja nisu vedba Papinih smjernica o Kato-

prihvatili, pa ga je Merz objavio
kasnije kao poseban ~lanak. Pred-
govor je, me|utim, iznimno va`an
jer ukratko sa`ima sav Ivanov apo-
stolski program {to ga je on, una-
to~ protivljenjima mnogih, uspio
provesti i ostvariti i tako utrti onaj
ispravni, duhovni, katoli~ki put ko-
jim je sigurno pokro~ilo Orlovstvo.
Temeljne ideje koje Ivan iznosi u
svome programu jesu: razvijanje
duhovnog `ivota, Euharistija, za-
nosna ljubav prema Crkvi, surad-
nja s biskupima i sve}enicima, pro-
li~koj Akciji, vjerske du`nosti ~la-
nova Orlovske organizacije. Ovdje
donosimo samo va`nije izvatke.
»... Novija katoli~ka generacija
po{la je za jedan korak dalje. Nju
su danas zahvatili valovi onih rije-
ka koje poteko{e iz vje~nog Rima
ve} god. 1905., kada je blage uspo-
mene papa Pio X. izdao breve o
~estoj i svagdanjoj svetoj Pri~esti.
Mladi nara{taj gaji zanosnu ljubav
prema na{emu Spasitelju, koji je
uvijek s njim u presv. Euharistiji; tu
crpe on svu svoju snagu za svoje

40
djelovanje, za svoj apostolat... on
je u neprestanom i intimnom dodi-
ru s Isusom, koji kraljuje i vlada
njenim du{ama. S tim je u vezi za-
nosna ljubav mla|ih prema svetoj
Crkvi, Isusovoj neokaljanoj zaru~-
nici, te njenim biskupima i sve}eni-
cima. Oni su se uvjerili da sve}eni-
ka zapada prva i najva`nija uloga u
{irenju Kraljevstva Bo`jega, a da
se svjetovnjaci moraju njima pri-
dru`iti; moraju postati njihovim
pomo}nicima... Ovo izdanje Zlat-
ne knjige i{lo je upravo za tim da
sve}eniku vrati ono dostojanstve-
no mjesto koje zapada Isusova
u~enika. Iz ove se Zlatne knjige
tako|er vidi da omladina ima o~i
uvijek usmjerene spram Rima,
gdje je onaj svjetionik koji svojim
zrakama obasjava cijelu zemlju. I
iz samog Rima potekle su u zadnje
vrijeme smjernice koje ra~unaju s
Katoli~kom Akcijom kao ~injeni-
com i koje na vrlo precizan na~in
zacrta{e njenu ulogu. Mi smo se
radi toga, prera|uju}i Zlatnu knji-
gu, najvi{e obazirali na one upute
koje su zadnji pape dali Katoli~koj
Akciji, a napose omladinskom
pokretu. Dok je stariji nara{taj vi{e
nagla{avao ljubav prema Bogu i
narodu, kod mladih je ta ljubav k
Bogu dobila konkretniji oblik u
ljubavi k euharistijskom Isusu, a
ljubav k narodu `ele podrediti lju-
bavi k svetoj Crkvi. Dao dobri Bog
da Zlatna knjiga u ovome obliku
odgoji vojsku apostola, vojsku sve-
taca, koja }e se razletiti diljem
hrvatske domovine i osvajati poput
katoli~kih vitezova carstvo ljud-
skih du{a. Neka i ona ne{to prido-
nese da posvuda kod nas zavladaju
na~ela svete Rimokatoli~ke Crkve
i da na taj na~in Presveto Srce Isu-
sovo privine {to ve}i broj na{e
bra}e u svoj bo`anski zagrljaj.«
Na~ela Ivanova odgojnog rada
Iz mno{tva podataka, koje na-
lazimo u Ivanovim spisima, mogli
bismo sastaviti cijelu jednu peda-
gogiju koju je Ivan slijedio u svome
radu s omladinom. Nadnaravne,
eshatolo{ke vrijednosti jesu na
prvom mjestu u Ivanovu radu. Sve
je usmjereno prema spasenju du{a,
prema vje~nom dobru, prema po-
sljednjem cilju ~ovjeka koji mu je
Bog odredio. Sam je to izrazio u
jednom svom ~lanku ovim rije-
~ima: »Cilj je svake katoli~ke orga-
nizacije, kao i odgojnog rada, uje-
diniti na zemlji {to ve}i broj osoba
s euharistijskim Isusom, da bi u {to
ve}em broju uskrsnuli s njime ne-
razdru`ivo sjedinjeni u vje~nosti.«
Za dolazak do toga glavnog cilja
Ivan vidi tri stupnja: prvi je jedin-
stvo s Crkvom i njezinom hijerar-
hijom; drugi je izgra|ivanje u mla-
dom ~ovjeku potpune ljudske i
kr{}anske zrelosti; a tre}i je da
tako formirani mladi ljudi trebaju
postati apostoli Kristova Kraljev-
stva i djelovati da se ono {iri u
du{ama bli`njih. Sredstva i metode
koje Ivan slijedi u svome odgoj-
nom radu nisu neka posebna no-
vost. Ivan primjenjuje do u detalje
41
sve ono {to mu je Crkva prepo-
ru~ivala i davala na raspolaganje,
bilo da se radilo o izgradnji duhov-
nog `ivota, bilo da se odnosilo na
konkretan rad s mladima.
Branitelj i promicatelj
moralnih vrijednosti
U svome odgojnom radu s mla-
dima, posebice zadnjih godina,
Ivan je veliku pozornost po-
sve}ivao moralnim problemima.
Prou~avao je sve ono {to su crkve-
no u~iteljstvo, Papa i biskupi po
svijetu o tome pisali i nau~avali.
Posebna mu je briga bila da kod
mladih stvori ispravne pojmove i
shva}anje ljubavi, braka, ~isto}e,
seksualnosti. Napisao je o tome i
posebnu bro{uru »Ti i ona«, nami-
jenjenu zrelijoj mu{koj omladini. I
premda je bio mlad i skoro bez
iskustva, ipak je o svim tim pitanji-
ma tako zrelo sudio i nastupao s
tolikom mudro{}u da je me|u or-
lovima i orlicama bio neka vrsta
autoriteta u suvremenim }udored-
nim pitanjima, kako nagla{ava nje-
gov duhovnik o. Vrbanek. Ivan se
zanima i pi{e o plesu, zabavama,
modi, filmu, tisku, ekonomskim i
socijalnim problemima. Pi{e o
glazbi i tjelesnom odgoju, kojemu
`eli dati vi{i duhovni i nadnaravni
sadr`aj. Govori o braku, obitelji,
polo`aju i ulozi `ene u dru{tvu, sa-
stavlja op{irno djelo kako se i u ko-
jem smislu katolik mo`e baviti po-
litikom.
42
U~itelj i `enske mlade`i
Jednak je bio Ivanov utjecaj i na
`enski dio mlade`i koja je bila or-
ganizirana u paralelnoj organizaci-
ji Sveze hrvatskih orlica. O tome su
se sa~uvala brojna svjedo~anstva
djevojaka i `ena koje su u Ivanu
odmah svojom intuicijom otkrile
Bo`jeg ~ovjeka, u~itelja i prijatelja.
O Ivanovu pozitivnom odgojnom
utjecaju na `ensku mlade` op{irno
je pisala Marica Stankovi}, pred-
sjednica orli~ke organizacije, obja-
viv{i najprije seriju ~lanaka pod
naslovom »Vitez `enske ~asti« u
~asopisu »Za Vjeru i Dom«, u po-
vodu 10. obljetnice Ivanove smrti.
O tome govori i u svojoj knjizi
»Mladost vedrine«. Svojim djelo-
vanjem na `ensku mlade` Ivan je,
u prvom redu, `elio produbiti kod
djevojaka svijest njihova `enskog
dostojanstva, te uzvi{enost njihova
poziva kako za maj~instvo tako i za
apostolat, posebice kao Bogu po-
sve}ene osobe u svijetu. Ivanov
sveta~ki primjer tako je djelovao
na mnoge djevojke, napose na
mladu profesoricu Maricu Stanko-
vi}, te je i ona, poput Ivana, zavje-
tovala vje~nu ~isto}u i posvetila se
Bogu. Umrla je u Zagrebu 1957. g.,
kao `rtva komunisti~kog re`ima od
posljedica petogodi{nje robije ko-
ju je zajedno s mnogim drugim
hrvatskim djevojkama i `enama,
kr{}ankama i hrvatskim rodoljubi-
ma, izdr`avala u kaznionici u Po-
`egi.

Marica Stankovi}, bliska suradnica
Ivana Merza u apostolatu me|u
mladima. Ostvarila je njegovu ideju
»civilnog reda«: utemeljila je
zajednicu Suradnica Krista Kralja.
Zamisao
nove kr{}anske zajednice
Ivan se najozbiljnije bavio mi-
{lju da osnuje svjetovni institut
Bogu posve}enih osoba koji bi
okupljao laike koji su spremni ra-
diti za Crkvu i pro{irenje Kristova
Kraljevstva. O tome ve} pi{e u svo-
jim bilje{kama u duhovnim vje`-
bama 1923. g. Tu je ideju Ivan {irio
me|u svoje suradnike i za nju ih
odu{evljavao. Posebno je u tome
smislu pripremao svoju suradnicu
Maricu Stankovi}. Godine 1928.
namjeravao je s grupom mladi}a,
svojih suradnika, po}i na osmod-
nevne duhovne vje`be pod vod-
stvom duhovnika o. Petra Perice,
isusovca koji se bavio istom mi{lju.
Na `alost, prerana smrt sprije~ila
je Ivana da ostvari tu zamisao.
Ipak, njegova ideja nije s njim
po{la u grob. Marica Stankovi},
potaknuta primjerom Ivanova `i-
vota i njegovim poticajima, ostva-
rila je, bar djelomice, Ivanovu ide-
ju. Osnovala je prvi `enski svjetov-
ni institut u Crkvi u Hrvatskoj pod
nazivom »Zajednica Suradnica
Krista Kralja«. Institut danas
okuplja `ene koje poput Ivana pot-
puno posve}uju svoj `ivot Bogu
`ive}i u svijetu u raznim zanimanji-
ma i prema svojim mogu}nostima
rade za pro{irenje Kristova Kra-
ljevstva.
Knji`evnik i apostol pera
Jo{ kao gimnazijalac, pa kroz
godine svoga studija, Ivan je
pro~itao mnoge knjige, uglavnom
knji`evne vrijednosti. Osim stru~-
ne literature, kao profesor knji`ev-
nosti, ~itao je i mnoge teolo{ke i
duhovne knjige koje su mu pro{iri-
le horizonte i obogatile njegov
kr{}anski nazor na svijet. Sam se
`elio baviti knji`evnim radom, ali
su mu interesi Kristova Kraljevstva
bili va`niji, pa je sav svoj knji`evni
talent stavio u slu`bu Bo`ju. U
svom kratkom `ivotu mnogo je
toga napisao. U prvom redu tu je
njegov op{iran dnevnik. Djelomice
je objavljivan u Ivanovim biografi-
jama. Tu je njegova doktorska di-
43
sertacija o utjecaju liturgije na
francuske knji`evnike. Napisao je
brojne studije, ~lanke i {est
bro{ura. Ono {to je Ivan objavio
mo`e se svrstati prema ovim tema-
ma: knji`evna kritika, liturgija, ka-
toli~ke organizacije, Katoli~ka
Akcija, Rim - Papinstvo, Lurd, mo-
ralni apostolat, tjelesni odgoj, raz-
no; preko 170 bibliografskih jedi-
nica. Tome treba pridodati mnoge
Ivanove rukopise kao i op{irnu ko-
respondenciju, sve sa~uvano u nje-
govu arhivu. Kad bismo sve to
poku{ali zbrojiti, bilo bi vi{e od tri
tisu}e stranica! Sve {to je Ivan na-
pisao, kao i ono {to su poslije nje-
gove smrti drugi napisali o njegovu
`ivotu i radu, predstavlja dragocje-
nu duhovnu ba{tinu iz koje su
mnogi njegovi sljedbenici crpli ide-
je i nadahnu}a za kr{}anski `ivot i
rad. Cjelovita bibliografija svih
Ivanovih spisa, ~lanaka, studija,
bro{ura i rukopisa objavljena je u
44
knjizi njegovih izabranih tekstova
»Put k Suncu« (Izdanje FTI-a i Po-
stulature Ivana Merza, Zagreb
1993.god.)
Svima je bio sve
Ve} Ivanova silna zauzetost za
svrhunaravno dobro bli`njih, na-
pose mladih, jest izraz njegove ve-
like ljubavi k bli`njemu. No, ta se
ljubav spustila do sasvim konkret-
nih potreba svakida{njeg `ivota.
Ivan je deset posto svoje pla}e da-
vao siromasima. Mnogi su od njih
u Be~u, Parizu i posebice u Zagre-
bu, osjetili njegovu dobrotu. Preko
puta njegova stana u Zagrebu
~istio je prolaznicima cipele inva-
lid Mi{ko. Ivan se ubrzo s njime
upoznao i sprijateljio. Srda~no bi s
njim razgovarao, koji put ga poz-
vao k sebi u stan na ve~eru, poma-
gao mu u potrebama. Kad se spre-
malo hodo~a{}e u Lurd, s kojim je i
Ivan i{ao, pozvao je u~iteljicu Miru
Potaknuti
ljubavlju Ivana
Merza prema papi
i Crkvi od 1975.
brojni mladi
vo|eni njegovim
primjerom i
idejama hodo~aste
u Rim i susre}u
Svetoga Oca.
Na slici: hrvatska
mlade` s Papom
u Vatikanu
30. IV. 1982.
Majeti} da i ona po|e: »Po|ite da
vidite ~udesa Bo`ja i komadi} raja
na zemlji!« No, kako je bilo
pote{ko}a, u~iteljica se nije mogla
odlu~iti. Ivan joj je, me|utim, sve
pote{ko}e rije{io utro{iv{i za to ci-
jeli dan. Kad se po`alila {to je toli-
ko vremena za nju izgubio, on joj je
odgovorio: »Dan {to ga ~ovjek po-
sveti drugom nije nipo{to gubitak,
nego dobitak. Dani u kojima ne
u~inimo ni{ta za druge nego samo
za sebe, to su izgubljeni dani«. Po-
mogao je mnogim mladim ljudima
bilo u u~enju, bilo pri tra`enju
namje{tenja i posredovanja u naj-
razli~itijim potrebama s kojima se
mlad ~ovjek susre}e, posebice oni
koji do|u u grad. Ivanova kr{}an-
ska ljubav o~itovala se i u opra-
{tanju. ^esto je znao govoriti kad
su iskrsle kakve pote{ko}e u radu s
bli`njima: »Samo da ne bude po-
vrije|ena kr{}anska ljubav«. Bio je
velik u opra{tanju nanesenih uvre-
da. Kada je u jednom dru{tvu bio
napadnut i kada se mogao braniti,
jer je radio po svom najboljem uv-
jerenju, on je {utio. Osobi koja mu
zbog takvog stava nije prikrila svo-
je divljenje, odgovorio je: »Tko
ho}e biti pravi radnik za Bo`ju
stvar ne smije poznavati sebe;
osobni je kult najve}a zapreka
mnogim uspjesima na{ega rada«.
Susret s trpljenjem
Ivan susre}e patnju u svome
`ivotu ve} u svojoj mladosti. Prva
velika bol koju je do`ivio bila je
smrt djevojke prema kojoj je
do`ivio prvu idealnu mladena~ku
ljubav. Najja~i susret s trpljenjem
Ivan do`ivljava u vrijeme Prvog
svjetskog rata na boji{nici. I taj su-
sret s patnjom i smr}u bio je za Iva-
na dobitak. Upravo je rat najvi{e
pridonio da se Ivanov nazor na svi-
jet produbio i da je shvatio svu isti-
nitost katoli~ke vjere, kako se to
najbolje vidi iz njegovih divnih za-
pisa u dnevniku. I nakon rata pat-
nja i bol se stalno isprepli}u u Iva-
novu `ivotu sve do smrti. Bolest
o~iju povezana s upalom ~eone
{upljine malo-pomalo je nagrizala
njegovo zdravlje. Kako je duboko
Ivan u{ao u smisao patnje i trpljen-
ja, otkriv{i njezinu vrijednost, naj-
bolje se vidi iz pisma na smrt bole-
snome prijatelju ing. Dragi Ma-
ro{evi}u: »Znam da je te{ko trpje-
ti, ali neki ljudi imaju poziv trplje-
nja. Mi smo tijelo Kristovo, to su
na njemu uloge podijeljene. Jedni
moraju trpjeti da uklone kaznu
Bo`ju koja bi se morala stresti na
okolicu. Huysmans bi nazvao te
odabranike misti~kim gromobra-
nima. Jesi li ikada na to pomi{ljao
da ti trpi{ za na{ pokret? Jesi li svo-
je muke prikazao Gospodinu Kri-
stu za pokret? Katolicizam se ne}e
{iriti u nas ako ne bude bilo Radni-
ka, Molitelja i Patnika. To je jedan
zakon u {irenju Kraljevstva Bo-
`jega na zemlji. Na{ pokret je stvo-
rio do sada samo prvi tip (radnika)
i mi smo si stvorili u na{im du{ama
ideal radnika za Katoli~ki pokret.
Molili smo manje, a trpjeli smo
kad smo morali. Zadnji tip je sva-
45
kako vrhunac - imitacija potpune
@rtve Spasiteljeve na Kri`u. I vi-
dim u na{em pokretu ve} prili~an
broj patnika. Po{to slu~aja nema,
to dr`im da je plan Providnosti
upravo u tome da spoznamo ovaj
misterij iz Njegova `ivota: trpjeti
za druge.« Jednoj mladoj bolesnoj
u~iteljici savjetuje da se ipak pobri-
ne za svoje lije~enje, ali na koncu
dodaje: »Ako Gospodin `eli da
unato~ tomu trpite i da ne ozdravi-
te, onda se valja predati u njegove
ruke - jer se ni najmanji bacil ne
mi~e bez prisutnosti i djelatnosti
Gospodnje. Ta i sami znate bolje
od mene da trpljenjem ~ovjek
mo`e vi{e u~initi za pro{irenje
Kraljevstva Isusova negoli velikim
Jednostavni `eljezni krevet Ivana Merza
u njegovoj radnoj sobi u Zagrebu.
U kutu kip Gospe Lurdske pred kojim
je uvijek gorjela mala svjetiljka.
Iznad kreveta slika sv. Male Terezije
koju je Ivan Merz veoma {tovao.
46
radom, u~enim raspravama, sjaj-
nim govorima i ~lancima. Ako Vas
je Isus odabrao da budete aposto-
lom u trpljenju, uvjeren sam da }e
Vam dati i snagu da uz sudjelova-
nje Va{e volje taj apostolat i dobro
izvr{ite. Zemaljskim o~ima mo`da
ne}emo vidjeti plodove tog trp-
ljenja, ali gore, u Srcu Bo`jem,
ukazat }e nam se koliko je njime
du{a spa{eno; kolikim katoli~kim
pothvatima je donijelo blagoslo-
va.«
Ivan nije samo dijelio lijepe
savjete o trpljenju, nego je i sam
posjedovao duboki, izgra|eni
kr{}anski stav prema kri`u koji je
do{ao do izra`aja posebice u nje-
govoj posljednjoj bolesti. Pi{e u
bilje{kama iz svojih duhovnih
vje`bi 1926. god.: »Ratuju}i pod
vodstvom raspetoga Kralja, mo-
ram do konca `ivota biti razapi-
njan. Zaru~nica Isusova je kroz sve
vjekove pribijena na kri`; i ja mo-
ram biti dionikom te slavne sli~no-
sti. @ivot bez kri`a - udoban - mo-
rao bi za mene biti najve}om sra-
motom. Stoga moram biti sretan i
smatrati kao normalno stanje voj-
nika Isusova te{ke stale{ke du`no-
sti koje prije~e dovoljni privatni
studij i rad. Odluka: Savjesno
obavljati stale{ke du`nosti i to
smatrati za kri` mojega `ivota; za
moje dnevno razapinjanje, koje
donosi blagoslova u radu za spasa-
vanje du{a u Katoli~koj Akciji.«
 Prema vje~nosti
@rtva `ivota
za hrvatsku mlade`
Ivan se tu`io na slabi vid jo{ od
djetinjstva. K tomu se kasnije pri-
dru`ila i zubobolja. Bolest ga je
stalno pratila i ~esto sputavala nje-
gov polet za studij i rad. Posljednju
je godinu `ivota ozbiljno pobolije-
vao. Dobio je akutnu upalu ~elju-
sne {upljine i morao je po}i na ope-
raciju. Posljednjih mjeseci zapisao
je nekoliko zna~ajnih misli u svoj
dnevnik koji je prekinuo voditi jo{
u Parizu. Te nam misli mnogo go-
vore o njegovom du{evnom stanju
i raspolo`enju pred odlazak s ovo-
ga svijeta.
21. I. 1928. - Sve na slavu Pre-
svetog Srca Isusova.
13. II. 1928. - Dosta je velik kri`
na nama. Dobio sam gnojnu akut-
nu upalu ~eljusne {upljine. Danas
mi je izva|en jo{ jedan zub. Mama
u silnim mukama. Me|utim, vidim
da dosta rado moli. Sino} smo
stvorili kao zavjet da }emo, kad
god to prilike dopuste, uvijek za-
jedno moliti krunicu. ^udno: ovo
na{e trpljenje kao da je stvorilo
~udesa u mami koja dosta lako
moli sada i samu krunicu. Sama
veli da je danas koju stotinu
O~ena{a i Zdravomarija izmolila.
Eksperimentalan dokaz kako je
trpljenje najja~e sredstvo da spasa-
va i posve}uje du{e. Blago onim
du{ama koje s rado{}u primaju iz
ruku Gospodnjih svaku bol i sje-
dinjene s Isusom pridonose je za
ra{irenje Crkve Isusove u du{ama
i u dru{tvu.
Zgrada bolnice u Zagrebu u kojoj je
umro Ivan Merz, 10. V. 1928.
Danas je ova zgrada {kola koja nosi
naziv »Dr. Ivan Merz«, Ul. Ra~koga 4.
Soba u kojoj je Ivan umro nalazi se
na prvom katu iznad lijevog ulaza
(ozna~ena bijelim krugom)
15. II. 1928. - Lako je svaki dan
primati sv. Pri~est i gostiti se Go-
spodinom. Oh, kako je ~ovjeku
trpko kada mora da grize i jede
tvrdo drvo svetoga kri`a. Danas mi
opet zub izvadi{e.
Bolest se tako razvijala da je
Ivan morao po}i na operaciju. Pri-
je operacije posjetio je svoga du-
hovnog vo|u oca Vrbaneka. Ivan
je jasno predosje}ao da }e uskoro
umrijeti i da Bog tra`i od njega
`rtvu `ivota za dobro mlade`i s ko-
jom je radio. Ispovjednik ga je u
tome samo ohrabrio i utje{io koli-
ko je mogao. Sje}aju}i se rije~i iz
47
Evan|elja o p{eni~nom zrnu koje
mora pasti u zemlju da donese plo-
da, Ivan se oprostio od svoga
ispovjednika rije~ima: »Da, o tom
sam ve} davno uvjeren: treba
`rtvovati! Ja sam gotov!«
I stvarno, Ivan je du{evno bio
potpuno spreman po}i pred lice
Bo`je. Dan uo~i odlaska na kliniku
sredio je sve svoje stvari i sastavio
svoju oporuku. Rije~ je, zapravo, o
tekstu za nadgrobni natpis koji je
napisao na latinskom jeziku, a pro-
na|en je u ladici njegova pisa}eg
stola nakon smrti. U hrvatskom
prijevodu oporuka glasi:
Umro u miru katoli~ke vjere.
@ivot mi je bio Krist, a smrt dobitak.
O~ekujem milosr|e Gospodinovo i
nepodijeljeno, potpuno, vje~no po-
sjedovanje Presvetog Srca Isusova.
I. M. bla`en u pokoju i miru. Du{a
}e moja posti}i cilj za koji je stvore-
na. U Gospodinu Bogu.
Faksimil originala testamenta
(nadgrobnog natpisa), Ivana Merza
koji je pisan latinskim jezikom.
48
Iz ovoga teksta vidi se kako
Ivan ide u susret smrti, u susret
vje~nosti mirne savjesti, bez straha
i neizvjesnosti, siguran da }e
kona~no posti}i vje~nu ljubav ko-
joj je posvetio sav svoj mladi `ivot.
To je sve~ani finale jednog divnog
`ivota, posljednje svjedo~anstvo i
ispovijest njegove duboke i iskrene
vjere koja mu je bila `ivotno zva-
nje i koje je Ivan savjesno ispunio.
Posljednji dani i prijelaz
u vje~ni `ivot
Ivan je operiran 26. travnja na
Klinici za uho, nos i grlo u Zagre-
bu, Ul. Ra~koga. (Danas je u toj
zgradi smje{tena osnovna {kola koja
od 1994. god. nosi ime »Dr. Ivan
Merz«). Operacija, na `alost, nije
uspjela. Ivan je dobio meningitis
od kojega je polagano umirao. U
nedjelju, 6. svibnja, njegov ispov-
jednik o. Vrbanek podijelio mu je
bolesni~ko pomazanje. Ivan je bio
pri svijesti, ali vi{e nije mogao go-
voriti. Nakon obreda ispovjednik,
poga|aju}i njegove misli, podsje-
tio ga je na posljednji razgovor o
`rtvi `ivota: »Zar ne, Vi `rtvujete
svoj `ivot za hrvatsko Orlovstvo?«
Ivan je vedro pogledao, njegove
velike o~i zasjale su i, kako nije
mogao vi{e govoriti, samo je dao
potvrdni znak glavom. 9. svibnja,
le`e}i na samrtnoj postelji, Ivan je
primio telegram iz Rima kojim mu
Sveti Otac {alje svoj blagoslov.
Tako je Ivan, koji je za `ivota toli-
ko ljubio i {tovao Kristova namje-
 Ivan Merz na odru. Umro je u Zagrebu, 10. V. 1928.
prikazuju}i svoj `ivot i smrt kao `rtvu Bogu za hrvatsku mlade`.
snika, dobio tu rijetku utjehu u po-
sljednjim ~asovima. Bio je jo{ pri
svijesti kad su mu to priop}ili.
Sutradan, u ~etvrtak, 10. svib-
nja 1928. prije podne, u nazo~nosti
svoga oca i svojih najbli`ih prijate-
lja Ivan je pre{ao u vje~ne radosti
Kristova Kraljevstva. Dr. D. Knie-
wald, nazo~an kod njegove smrti,
ovako opisuje Ivanove posljednje
trenutke: »Ivanovo disanje bivalo
je sve polaganije, bilo sve slabije;
le`ao je mirno, zatvorenih o~iju; u
to {irom otvori velike o~i iz kojih
mu je kanula smrtna suza. Pogled
je upro tamo daleko u visinu, mi-
ran, pouzdan, siguran; jo{ jedan
uzdah, jo{ jedan mali, jedva prim-
jetljivi trzaj i dr. Ivan Merz je pre-
dao Svevi{njemu svoju plemenitu
du{u.«
Zazvonilo zvono
zagreba~ke katedrale
Vijest da je Ivan oti{ao u vje~ni
`ivot, munjevitom se brzinom
pro{irila po Zagrebu, a onda i cije-
lom Hrvatskom. Jo{ istog prije-
podneva odmah nakon Ivanova
preminu}a zvono zagreba~ke kate-
drale navijestilo je njegovu smrt.
Bio je u~injen izuzetak, jer zvono
obi~no zvoni kad umre biskup ili
kanonik. Iz toga se vidi koliko je
Crkva ve} onda cijenila Ivana i nje-
gov rad. »Svi smo osje}ali ne ne{to
stra{no, nego da se ne{to veliko
dogodilo – umro je dr. Merz. Bili
smo pod dojmom da je on za ne{to
`rtvovao svoj `ivot« - pripovijedali
su njegovi prijatelji. Nije potrebno
spominjati duboku bol Ivanovih
roditelja koji su u njemu izgubili
svoga jedinca i potporu za svoje
49
stara~ke dane. Duboko potreseni
ostali su Ivanovi prijatelji i surad-
nici, kao i sva katoli~ka mlade` di-
ljem Hrvatske, Bosne i Dalmacije,
kojima je Ivan bio idejni vo|a. Ci-
jeli katoli~ki Zagreb okupio se u
nedjelju 13. svibnja, na Mirogoju.
K njima su se pridru`ili i mnogi de-
legati iz raznih katoli~kih organi-
zacija iz hrvatskih krajeva. Ra~una
se da je na pogrebu bilo pribli`no
5000 ljudi. Sprovod je vodio biskup
dr. D. Premu{. Po broju i ugledu
osoba bio je to sprovod kakav Za-
greb nije pamtio od smrti biskupa
Langa. S velikom vanjskom sve~a-
no{}u, uz brojne govore, glazbu i
pjevanje, Ivanovo je tijelo ot-
pra}eno na vje~ni po~inak. Poko-
pan je na Mirogoju. Tijelo mu je
1977. god. preneseno u Baziliku
Srca Isusova u Zagrebu, u koju je
svakodnevno dolazio za svoga
`ivota na svetu misu.
Svilena vrpca s vijenca
{to su ga Ivanu na grob
postavili njegovi prijatelji
i {tovatelji iz Vinkovaca.
Natpis na vrpci najbolje
izra`ava {to je Ivan Merz
zna~io i zna~i za hrvatsku
mlade`: »Hvala ti,
orle Kristov, {to si nam
pokazao put k Suncu.«
Vrpca se ~uva u Muzeju
Ivana Merza u Zagrebu,
gdje su izlo`ene
ostale stvari kojima se
Merz slu`io.
50
Veliki utjecaj nakon smrti
Hvala Ti, {to si nam pokazao
put k Suncu!
Jo{ istih dana, odmah nakon
Ivanove smrti, zaredali su po kato-
li~kom tisku brojni komemorativni
~lanci u kojima se isti~e veli~ina
pojave, zasluge i vrline dr. Merza,
opisuje se njegov nesebi~an rad za
Bo`ju stvar. Za svaku godi{njicu
Ivanove smrti prire|uju se kome-
moracije na kojima prisustvuje
brojna mlade`. ^lanci i studije uvi-
jek obnovljenom svje`inom evoci-
raju uspomene na tog velikog ~ov-
jeka. ^etiri godine nakon njegove
smrti pojavljuje se prva Ivanova
biografija. Napisao ju je njegov
prijatelj i suradnik, sve}enik i
sveu~ili{ni profesor dr. Dragutin
Kniewald. Op}enit je bio dojam,
nakon {to je iz tiska izi{la biografi-
ja Ivana Merza da je Ivan jo{
sna`nije djelovao poslije svoje
smrti nego za vrijeme `ivota. Ime
Ivana Merza postalo je ideal, pro-
 Sve~ana proslava 10. obljetnice smrti Ivana Merza u Zagrebu 10. V. 1938.
Na sve~anoj akademiji govori dr. Ivan Protulipac,
Ivanov bliski suradnik u Orlovskoj organizaciji.

gram `ivota i rada cijelom jednom na{u katoli~ku javnost. Na sve~ano

nara{taju mladih koji su krenuli za
njegovim primjerom vjernosti Kri-
stu i ljubavi prema Crkvi i Papi.
Deseta obljetnica Ivanove
smrti 1938. god. sve~ano je pro-
slavljena po svim mjestima gdje je
bilo katoli~ke mlade`i koja se na-
dahnjivala njegovim svetim `ivo-
tom. Opet su brojni ~lanci punili
stupce na{eg katoli~kog tiska. Ci-
jeli peti broj isusova~kog ~asopisa
»@IVOT« za 1938. god. posve}en
je Merzu i potom je objavljen kao
posebna knjiga pod naslovom
»Bo`ji ~ovjek Hrvatske«. Veli~an-
stvena akademija, koja je tom pri-
godom odr`ana u Zagrebu, najbo-
lje je pokazala {to je Ivan zna~io za
ukra{enoj pozornici stajao je veliki
natpis - MERZOVA BA[TINA.
U sredini - velika Ivanova slika. Sa
svake strane velikim slovima ispi-
sane statistike koje su pokazivale
{to se sve pripisivalo Ivanu, njego-
vu nadahnu}u i njegovu djelova-
nju, koje su nastavili ostvarivati
njegovi sljedbenici. Te statistike
obuhva}aju razdoblje od 1923. do
1937. god.: 30 sve}eni~kih zvanja;
782 dru{tva; 26 689 ~lanova kato-
li~ke organizacije; 60 sletova; 429
te~aja; 1.137 posjeta dru{tvima;
1.606 priredaba; 7.293 duhovna sa-
stanka; 18.892 odborske sjednice;
46.256 predavanja; 82.611 sastana-
ka.

51

Anica Ercegovi} iz Graduse kraj
Sunje ~udesno je ozdravila 1930.
god. od neizlje~ive bolesti nakon
molitve na grobu ~asnog sluge
Bo`jega Ivana Merza. Po`ivjela
nakon ozdravljenja vi{e od 50 godina
u punom zdravlju i nije vi{e trebala
lije~ni~ku pomo} niti je tro{ila bilo
kakve lijekove.
Na slici: Anica Ercegovi}
1970. godine prigodom
40. obljetnice svoga ozdravljenja.
Za 15. obljetnicu Ivanove smrti
Ivanov duhovnik objavljuje knjigu
»Vitez Kristov Ivan Merz«. Za tu
Ivanovu godi{njicu po~eli su se po-
javljivati prvi glasovi i prvi ~lanci o
pokretanju postupka za njegovo
progla{enje bla`enim. Glas o Iva-
novoj svetosti jo{ vi{e se pro{irio
kad su mu se ljudi po~eli moliti i
kad su se po njegovu zagovoru
po~ela doga|ati ~udesna usli{anja.
Jedno od najve}ih dogodilo se dvi-
je godine nakon Ivanove smrti.
Djevojka Anica Ercegovi} iz Sunje
52
razboljela se u svojoj 19. godini od
tuberkuloze plu}a, upale zglobova,
`estoke reume po ~itavom tijelu, a
bila je i te{ki sr~ani bolesnik. [est
godina bezuspje{no se poku{avala
lije~iti. U srpnju 1930. g. po~ela je
moliti devetnicu Ivanu Merzu. Po-
sljednjeg dana devetnice posjetila
je njegov grob na kojem se `arko
pomolila; vratila se ku}i sasvim
zdrava! U potpunom zdravlju do-
`ivjela je duboku starost i nije vi{e
trebala nikakvu lije~ni~ku pomo}.
^udesno ozdravljenje Anice Erce-
govi} potvr|eno je u procesu beati-
fikacije Ivana Merza. Progla{e-
njem dekreta o ovome ~udu u Va-
tikanu 20. XII. 2002. g. ispunjeni
su svi uvjeti za njegovu beatifikaci-
ju. Brojna druga usli{anja po zago-
voru na{ega Ivana objavljena su u
Glasilu Postulature.
Kad listamo katoli~ki tisak od
godine Ivanove smrti pa nadalje,
bit }emo iznena|eni nad mno-
{tvom raznih imena i naziva koji su
Ivanu bili pridavani u naslovima
~lanaka i studija, ili u samome tek-
stu. Iz njih se lijepo vidi {to je Ivan
zna~io za svoje vrijeme i {to su toli-
ki u njemu nalazili i cijenili. Evo
samo nekih zna~ajnijih naziva:
Svjetlo na gori, Vitez Bo`ji,
Brat vitez, Homo catholicus,
An|eo tje{itelj, Vitez Krista Kra-
lja, Papin ~ovjek, Bo`ji ~ovjek, He-
roj Kristov, Na{ dragi sveti Ivan,
Apostol mlade`i, Heroj kr{}an-
skog mira, ^ovjek milosti, Kristov
vitez, Uzor katoli~kog intelektual-
ca, Orao zlatnih krila, Vitez Presv. Sve prisutniji
Srca Isusova, Euharistijski vitez, u na{em vremenu
Stup Crkve, Na{ omladinski sve-
tac, Brat vo|a, Orao Bo`jih krila, Zbivanja nakon smrti
Uzor modernog katolika, Na{ sve- Ivana Merza
tac u fraku, Na{ veliki ~ovjek, Nakon vihora Drugog svjetskog
Prvoborac Katoli~ke Akcije, Brat rata koji je prohujao na{im strana-
Ivan, Vitez `enske ~asti, Na{ vje~ni ma i mnogo toga pokosio, uni{tio,
Merz, Hrvatski uzor katolik, Veli- polomio, lik Ivana Merza izranja
ka liturgijska du{a, Lovac Srca Isu- ponovno osvje`en, ~ist i uzvi{en u
sova, Bo`ji orao, Borac s bijelih poslijeratnoj stvarnosti. Zapo~inje
planina, Veliki pionir Hrvatske, se s komemoracijama o godi{njica-
Svjetlo s neba, Na{ suvremeni apo- ma Ivanove smrti po zagreba~kim
stol, Heroj ljubavi, Div duha, Sve- crkvama. ^esto ih predvode i pro-
tac Bo`ji, Nenatkriljiv uzor, Nosi- povijedaju na{i biskupi.
lac mira, Bo`ja umjetnina, Sveti
borac Hrvatske, Apostol vedrine, 1958. zagreba~ki nadbiskup
Ideolog hrvatske katoli~ke omladi- Franjo [eper pokre}e informativni
ne, Najljep{i ideal hrvatske mla- biskupijski postupak za Ivanovo
de`i, ^ovjek `rtva, Prorok progla{enje bla`enim.
Bo`ji, Vitez Kristov, Put
na{ih dana...
I, na kraju, ne mo`emo
ne spomenuti onaj lijepi
natpis na bijeloj svilenoj
vrpci s vijenca koji su Iva-
nu donijeli na grob mladi
orlovi iz Vinkovaca:
»HVALA TI, ORLE
KRISTOV, [TO SI NAM
POKAZO PUT K SUN-
^lanovi crkvenog sudi{ta za proces beatifikacije
CU!« Ivana Merza pohodili su grob Ivana Merza na
Taj natpis izra`ava zah- Mirogoju zajedno s nadbiskupom Franjom
valne osje}aje tolikih mla- [eperom 10. V. 1958., na dan kada je proces
sve~ano otvoren na Duhovnom stolu u Zagrebu.
dih i odraslih koji su u Iva-
nu na{li prijatelja, uzor, Na slici slijeva na desno: dr. Franjo Cvetan, dr.
Marko Klari}, (prvi postulator), pomo}ni biskup
ideal, vo|u i kroz njegov dr. Josip Lach, nadbiskup FRANJO [EPER,
primjer put Kristu! dr. Josip Sala~ i dr. Josip Kribl.

53
 1971. objavljuje se prva Ivanova
biografija poslije rata: »Borac s bi-
jelih planina«.
1972. otvara se Spomen-muzej
Ivana Merza u Zagrebu.
1973. pokre}e se »Glasilo Po-
stulature« za Ivanovu beatifikaci-
ju, koje izlazi povremeno.
1974. izdaje se nova biografija u
skra}enom izdanju namijenjena
mladima: »Prijatelj mladih - Ivan
Merz«.
1975. u Rimu je na Papinskom
liturgijskom institutu dr. Marin
[karica obranio prvu doktorsku di-
sertaciju o Ivanu Merzu kao pro-
micatelju liturgijske obnove. Iste
Grob Ivana Merza u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu, Palmoti}eva 33.
54
godine u ljetu skupina vjerou~ite-
lja iz Zagreba organizira za Jubilej
u Svetoj Godini 1975. hodo~a{}e
mladih u Rim, na {to ih je potak-
nuo primjer Ivana Merza od prije
pedeset godina, kad je organizirao
hodo~a{}e za mlade Orlove u Sve-
toj godini 1925.
16. prosinca 1977. veliki doga-
|aj: tijelo Ivana Merza prenosi se s
Mirogoja u Baziliku Srca Isusova.
Ivan postaje jo{ bli`i svojim prija-
teljima i {tovateljima.
1978. slavi se 50. obljetnica Iva-
nove smrti. Proslava je obilje`ena
nizom manifestacija. U svibnju, na
sam dan Ivanova odlaska u vje~ni
`ivot, biskup Mijo [kvorc slu`i
 Zagreba~ki nadbiskup
Franjo Kuhari} predvodi
koncelebrirano misno
slavlje u katedrali
prigodom proslave
50. obljetnice smrti
sluge Bo`jega
Ivana Merza
za blagdan Krista Kralja,
u Zagrebu, 25. XI. 1958.
sve~anu sv. misu u Bazilici Srca
Isusova uz veliko mno{tvo vjer-
nika. Za isti dan objavljena je knji-
ga najljep{ih Ivanovih tekstova,
probranih iz njegove bogate du-
hovne ba{tine: »Put k Suncu«. U li-
stopadu organizira se za mlade
spomen-hodo~a{}e u Rim. U stu-
denome - glavna proslava Ivanove
50. obljetnice: simpozij na Bogo-
slovnom fakultetu u Zagrebu 24. i
25. XI. 1978.god., sve~ana konce-
lebrirana sv. misa u katedrali koju
predvodi i propovijeda zagreba~ki
nadbiskup Franjo Kuhari} i, u ned-
jelju, 26. XI., na blagdan Krista
Kralja, sve~ana zavr{na akademija
u Dje~a~kom sjemeni{tu na [alati.
Iste godine u velja~i u Rimu je
obranjena druga doktorska diser-
tacija o Ivanu Merzu. Napisao ju je
i obranio na Papinskom sveu~ili{tu
Salesianumu postulator Ivanove
kauze o. B. Nagy, a naslov glasi:
»Ivan Merz, ~ovjek vjere i odgoji-
telj za vjeru«.
1979. Izlazi iz tiska »Zbornik
radova sa Simpozija o dr. I. Mer-
zu.« Iste godine, na spomen Ivana
Merza, pokre}u se hodo~a{}a mla-
dih u Rim koja }e se organizirati
od tada svake godine.
1986. postupak za progla{enje
Ivana Merza nastavlja se u Rimu, u
Kongregaciji za kauze svetaca.
1986. god. pokre}e se inicijativa
za otvaranje Doma hrvatskih
hodo~asnika u Rimu.
1991. god. Dom hrvatskih ho-
do~asnika u Rimu dobiva ime po
Ivanu Merzu. Bilo je to ispunjenje
zavjeta {to ga je Odbor Doma
u~inio Slugi Bo`jemu Ivanu Merzu
pet godina ranije s molbom da svo-
jim zagovorom pomogne ostvare-
nje toga pothvata.
55

1996. sve~ano je proslavljena
100. obljetnica ro|enja Ivana Mer-
za. Proslave su odr`ane u Hrvat-
skoj, Francuskoj i Italiji. U sije~nju
1996. g. HPT - Hrvatska po{ta i te-
lekomunikacije objavili su po{tan-
sku marku s likom Ivana Merza.
Potom, 9. i 10. studenoga, u Parizu,
na Sorboni i Institut Catholique,
gdje je Merz studirao, odr`an je
znanstveni simpozij posve}en liku i
djelu Ivana Merza. U Rimu je u
hrvatskoj crkvi sv. Jeronima odr`a-
na sve~ana komemoracija 100. ob-
ljetnice ro|enja. Glavna proslava
Mer~evog stogodi{njeg jubileja
odr`ana je u Zagrebu od 14. do 16.
prosinca. U Nadbiskupskoj kla-
si~noj gimnaziji odr`an je znan-
stveni simpozij u organizaciji Filo-
zofsko Teolo{kog Instituta D.I.,
Filozofskog fakulteta Sveu~ili{ta u
Zagrebu, i Nadbiskupske klasi~ne
gimnazije. Sve~ana akademija
odr`ana je u Hrvatskom narod-
nom kazali{tu u nedjelju 15. pro-
sinca. Na sam dan stote obljetnice
56
Proslava stote obljetnice
ro|enja Ivana Merza.
Sve~ana akademija u
Hrvatskom narodnom
kazali{tu u Zagrebu,
15. XII. 1996.
ro|enja, 16. prosinca, predstavlje-
na je na Filozofskom fakulteta
Mer~eva doktorska disertacija u
izvorniku, pisana na francuskom
jeziku: »Utjecaj liturgije na francu-
ske knji`evnike«, kao prvi svezak
njegovih sabranih djela. Istoga
dana sve~anu koncelebriranu Eu-
haristiju predvodio je u katedrali
Predava~i na Simpoziju o Ivanu
Merzu odr`anom u Parizu na
Sorboni i Katoli~kom institutu
9. XI. 1996. prigodom proslave
100. obljetnice njegova ro|enja
Na slici s lijeva na desno:
dr. Marin [karica, dr. Milka Jauk
Pinhak, dr. Henrik Heger, dr. Marc
Gjidara, prof. Ivanka Jardin,
dr. Bo`idar Nagy.
papinski nuncij Giulio Einaudi, a
propovijedao je biskup Marko Cu-
lej. - Predavanja sa simpozija
odr`anog u Zagrebu objavljena su
u Obnovljenom @ivotu, br. 3-4,
1997.
1997. god. u Hrvatskoj zapo-
~inje svoje djelovanje Euharistijski
pokret mladih nakon proslave 12.
svjetskog dana mladih u Parizu i
susreta s Papom, na kojem su sud-
jelovali i brojni mladih Hrvati.
Ovaj pokret koji danas postoji u
vi{e od pedeset zemalja svijeta kao
odgojno katoli~ko udru`enje za
mlade` nastao je u Francuskoj
U Vatikanu dovr{en postupak
za beatifikaciju Ivana Merza
Dana 5. srpnja 2002. u Vati-
kanu je progla{en dekret o he-
rojskim krepostima Ivana
Merza, ~ime je zavr{en dugi
postupak dokazivanja njegovih
vrlina koji je trajao 44 godine.
Time je izvr{en pretposljednji i
najva`niji uvjet za njegovu be-
atifikaciju. 20. prosinca 2002. u
nazo~nosti pape Ivana Pavla
II. u Vatikanu je progla{en
dekret o ~udu koje se dogodilo
po zagovoru Ivana Merza (oz-
dravljenje Anice Ercegovi}) i
time su ispunjeni svi uvjeti za
njegovu beatifikaciju koja se
o~ekuje u 2003. godini.
1917. Nekad se ovaj pokreta zvao
»Croisade Eucharistique« kojega
je Ivan Merz upoznao za vrijeme
svoga studija u Parizu i od svih
tada{njih katoli~kih organizacija
najvi{e mu se svidio. Njegove ideje
u obliku lozinke »@rtva - Euhari-
stija - Apostolat«, Ivan Merz donio
je u Hrvatsku i prema tim idejama
koje su posebno nagla{avale euha-
ristijski `ivot `ivjeli su i djelovali
brojni mladi katolici u katoli~kim
organizacijama svoga vremena.
Mlade` Euharistijskog pokreta na-
stavlja ostvarivati duhovnu ba{tinu
Ivana Merza.
5. VII. 2002. u Papinoj nazo~nosti u
Vatikanu progla{en je dekret o
herojskim krepostima Sluge Bo`jega
Ivana Merza (slika gore).
20. XII. 2002. progla{en je dekret o
~udu i time je zavr{en postupak
za progla{enje bla`enim.
57
 Papa Ivan Pavao II. o Ivanu Merzu
Mladim hrvatskim vjernicima koji su hodo~astili u Rim
nadahnuti primjerom ~asnog sluge Bo`jega Ivana Merza u
nekolika navrata Papa Ivan Pavao II. preporu~io je Ivana
Merza kao uzor:
»Nastojte slijediti stope tog velikog katoli~kog laika.«
(30. IV. 1980.)
»Dragi moji mladi Hrvati! I vi, kao {to je Merz, tra`ite
Isusa preko liturgije, da ga mo`ete {to bolje upoznati.«
(1.V. 1981.)
»Dragi moji mladi Hrvati!... Vi se nadahnjujete idejama velikog apostola
hrvatske mlade`i, profesora Ivana Merza. On je veoma ljubio Crkvu i Kristova
namjesnika… Evo vam primjera!« (29.IV.1982.)
»Poput va{ega ideala profesora Merza trebate biti vjerni Svetoj Crkvi i Sve-
tom Ocu Papi... Kao dr. Merz, koji je nadahnuo mnoge mlade du{e, tako i vi svra-
tite pozornost na euharistijski `ivot.... On je svaki dan primao svetu pri~est, ~esto
se ispovijedao i imao je posebnu ljubav prema Majci Bo`joj...« (2.V.1983.)

Kardinal Franjo Kuhari} o Ivanu Merzu

Zagreba~ki nadbiskup Kardinal Franjo Kuhari} u raznim
je prigodama govorio i propovijedao o Merzu. Evo nekoliko
misli iz njegovih govora:
«Ivan Merz je bio dosljedan ostvaritelj Rije~i Bo`je u
svome `ivotu, cjelovit kr{}anin, ~ovjek Crkve i apostol. Tak-
va jedna cjelovita li~nosti usidrena u istinu i zaljubljena u
apsolutnu Bo`ju stvarnosti i vje~ni smisao ~ovjeka mo`e po-
slu`iti kao putokaz suvremenom nara{taju.« (1973.)
«Merz je svijetao primjer i dana{njim intelektualcima i
mladima koji `ele biti ljudi Crkve… U njemu je `ivjela svetost Crkve.«
(25. XI. 1978.)
«Ivan Merz blije{ti u nizu velikih, vjernih sinova i k}eri na{e Crkve kao jedan
blje{tavi vrhunac… On ima mnogo toga re}i danas na{im mladima…»
(26. XI. 1978.)
«Ivan Merz je remek djelo Duha Svetoga.«(15. XII. 1979.)
«Ivan Merz je ~udo milosti Bo`je.«(10.V.1982.)
«Merz je apostol liturgijske obnove prije 2.vat.sabora.«(14. IX. 1996.)
«Merz je svjedok za Isusa Krista u savr{enosti `ivota.«(7. XI. 1996.)
«Merz je svojim obra}enjem i `ivotom suvremena poruka dana{njim generaci-
jama i mladim intelektualcima da je vjera svjetlo Kristovo koje obasjava svakoga
~ovjeka.«(Iz posljednja izjave kardinala Franje Kuhari}a o Ivanu Merzu 31. 1. 2002.)

58
Hrvatska nacionalnost i rodoljublje Ivana Merza
Katoli~ki intelektualac europskih dimenzija

^e{}e se mo`e ~uti pitanje: koje je nacionalnosti bio Ivan Merz jer njegovo
prezime, ~ini se, nije hrvatsko. Ivanov otac Mavro Merz, austrougarski ~asnik,
bio je njema~kog podrijetla i to iz mjesta Plzena, u ^e{koj. O~eva majka, tj. Iva-
nova baka, bila je ^ehinja. Ivanova majka Terezija Mersch bila je rodom iz Veli-
ke Kani`e u Ma|arskoj. Ivanovi roditelji doselili su se u Banja Luku gdje se na{
Ivan rodio; tu je odrastao i odgojen u bosansko-hrvatskom ambijentu kao dr`av-
ljanin tada{nje Austro-Ugarske Monarhije. Ve} u gimnazijskim danima, napose
pod utjecajem profesora Ljubomira Marakovi}a, Ivanova ljubav prema hrvat-
skom narodu, njegovoj povijesti i kulturi sve se vi{e razvijala. Nakon raspada mo-
narhije i stvaranjem nove dr`ave Ivan se svjesno opredjeljuje za pripadnost hrvat-
skome narodu. Zajedno sa svojim roditeljima prihva}a dr`avljanstvo nove
dr`ave. Me|u Ivanovim dokumentima koji su sa~uvani, nalazi se i njegova do-
movnica izdana u Zagrebu 12. I. 1922. Ivan je tada bio jo{ student u Parizu. U njoj
stoji: »DOMOVNICA (Hrvatska i Slavonija, zap. dom. br. 34), kojom poglavar-
stvo slobodnog i kraljevskog grada Zagreba priznaje da Ivan Merz, student, u
gradskoj op}ini zagreba~koj u`iva zavi~ajno pravo, te je punopravni dr`avljanin
Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.«
Premda po krvi (ako uop}e smijemo tako govoriti i ljude razlikovati na taj
na~in), Ivan Merz nije bio hrvatskog podrijetla, za njega se, me|utim, mo`e re}i
da je bio »dvostruki« Hrvat. Ne samo da se svjesno opredijelio za pripadnost
hrvatskom narodu, nego daleko va`nija jest ~injenica da je cijeli svoj `ivot i sve
svoje talente darovao duhovnom dobru hrvatskog naroda, napose njegove mla-
de`i, djeluju}i posebice kao odgojitelj mladih nara{taja. I na kraju svoga mladog
`ivota, le`e}i na samrti, posljednje {to Ivan dariva jest vlastiti `ivot koji prikazuje
Bogu kao `rtvu za hrvatsku mlade`! Koliko je njegova `rtva bila Bogu draga i plo-
donosna pokazao je daljnji tijek zbivanja: njegovo je ime postalo program `ivota i
rada tisu}ama mladih hrvatskih katolika koji su slijedili njegov put i ostvarivali
njegove ideje u anga`iranom kr{}anskom `ivotu i apostolatu. Napomenimo i to
da brojni ~lanci koje je Ivan Merz objavio svjedo~e o njegovom iskrenom hrvat-
skom rodoljublju.
Stoga inzistirati na Mer~evom biolo{kom podrijetlu mo`e pomalo sadr`avati
i primjese rasizma, {to se protivi na~elima kr{}anske vjere i op}e prihva}enim za-
sadama dana{nje kulture. Nikome ne pada na pamet, napose me|u vjernicima i
katolicima, da postavlja npr. pitanje nacionalnosti Bla`ene Djevice Marije, sv.
Josipa, sv. apostola, sv. Franje, sv. Ante, sv. M. Terezije i tolikih drugih Bo`jih
ugodnika koje ~astimo na na{im oltarima i divimo se njihovom bogoljublju i ~ov-
jekoljublju i svemu onome {to su ostvarili u svome `ivotu.

59
 Me|utim, upravo zbog svoga mije{anog podrijetla i {iroke naobrazbe Ivan
Merz postaje aktualan u na{em vremenu kad se intenzivno radi na ujedinjenju
Europskog kontinenta i njegovih naroda. Svojim podrijetlom, obrazovanjem,
kulturom i sveta~kom pojavom, Ivan Merz nadilazi granice svoje domovine. Stu-
dirao je na europskim sveu~ili{tima u Be~u i Parizu, a srcem je sav bio okrenut
prema Rimu, sredi{tu katoli~anstva. Pro`ivio je Prvi svjetski rat na talijanskom
boji{tu, prije toga vojnu je obuku polazio u Sloveniji i Austriji. U ratu do`ivljava
duboko obra}enje Bogu. Nakon zavr{enog studija, vrativ{i se u svoju hrvatsku
domovinu, sav svoj `ivot i rad, i na kraju `rtvu svoga `ivota, posve}uje duhovnom
dobru jednog slavenskog, tj. hrvatskog naroda i njegove mlade`i! Slu`io se s deset
europskih jezika (od kojih je pet govorio): hrvatski, njema~ki, francuski, talijan-
ski, slovenski, engleski, {panjolski, ~e{ki, ma|arski i latinski. Razni german-
sko-romansko-slavenski elementi europskih naroda i kulture ujedinili su se u
Merzu u jednu harmoni~nu cjelinu; mo`emo re}i »ujedinjena Europa u jednoj
osobi«, ali sve sjedinjeno i pro`eto katoli~kom vjerom! Stoga Merz, kao laik eu-
ropskog formata, koji u sebi ujedinjuje elemente europskih naroda i kulture, po-
staje veoma aktualan danas kad se izgra|uje jedinstvo Europe koje, treba graditi
na zajedni~kim kr{}anskim korijenima europskih naroda, kako to Papa Ivan Pa-
vao II. ~esto nagla{ava.

HIMNA
BLA@ENOM IVANU MERZU
Ivane, o mu`u vrli,
ti si Bo`ji nama dar.
Zbog vrlina neumrlih,
uzdignut si na oltar.
Bosna ti je `ivot dala
i svetosti prvi sjaj.
Hrvatskoj te darovala,
obje tvoj su zavi~aj!

Mladima si uzor sveti Vjeri, miru i slobodi

u borbi im `ivotnoj.
U zlu svakom {to im prijeti
zagovor im pru`i svoj.
Bog je svoje snage rijeku
uto~io u duh tvoj,
u vremena kratkom tijeku
da posveti{ `ivot svoj.
u~i du{u roda svog.
Kristov Orlu, i nas vodi
k Suncu svoda nebeskog.
fra Ladislav Fi{i}, urednik
mjese~nika »Svjetlo rije~i«
Sarajevo 25. XII. 2002.
Prvi puta objavljena u ~asopisu »Svjetlo
rije~i«, br. 238, sije~anj 2003., str. 54

60
 MOLITVA
za devetnicu ~asnom slugi Bo`jemu Ivanu Merzu

Sveta liturgija sa sre-

di{tem u Euharistiji bila je Ivanu
Merzu trajan izvor na kojem je
hranio svoj `ivot vjere i crpio
snagu za ostvarenje svetosti.
Preporu~a se stoga za vrijeme
devetnice obaviti sv. ispovijed i
barem jedanput primiti sv.
pri~est. Oni koji mogu neka
pohode njegov grob u Bazilici
Srca Isusova u Zagrebu. Po-
tom neka se svaki dan izmoli
ova molitva:

Svemogu}i vje~ni Bo`e, u Ivanu Merzu dao si nam

divan uzor kr{}anskih vrlina. Svojim svetim `ivotom on
nam je pokazao kako se uz pomo} Tvoje milosti i u
lai~kom stale`u mo`e posti}i svetost `ivota. Pomozi nam
da ohrabreni njegovom ljubavlju prema Kristu i Crkvi ide-
mo putem svetosti i nasljedujemo njegovu apostolsku
revnost u {irenju Tvoga Kraljevstva. Po njegovu zagovoru
udijeli mi posebnu milost za koju te sada molim... ako je to
na korist mome vje~nom spasenju, a Tebi na slavu. Po Kri-
stu Gospodinu na{emu. Amen!
O~e na{... Zdravo Marijo... Slava Ocu...

Milosti postignute po zagovoru ~asnog sluge Bo`jega

neka se jave na adresu:
Postulatura Ivana Merza, `upa sv. Petra, Vla{ka 93,
10000 ZAGREB. 098/546.806
Sliku Ivana Merza (gore) izradio akad. slikar Mladen Ve`a

61
 BIBLIOGRAFIJA
Knjige Ivana Merza

1. Ivan MERZ: Put k suncu. Odabrani spisi. - Zagreb, Postulatura Ivana

Merza, 1978., 179 str.
2. Ivan MERZ: Put k suncu. Odabrani tekstovi Ivana Merza. - Zagreb, Filo-
zofsko teolo{ki institut FTI i Postulatura za beatifikaciju I. Merza, 1993. -
Drugo nadopunjeno izdanje, 232 str.
3. Ivan MERZ: L'influence de la liturgie sur les écrivains français. (Utjecaj li-
turgije na francuske knji`evnike). Doktorska disertacija Ivana Merza na
francuskom. Prvi svezak Sabranih djela. Izdava~: Filozofski fakultet
Sveu~ili{ta u Zagrebu i Postulatura za beatifikaciju Ivana Merza, 1996.g.
303 str.
4. Ivan MERZ: Plamen za visinama, Zagreb, FTI, 1999. 128 str.
5. Ivan MERZ: Misli, Zagreb, Postulatura I.Merza, 2001., 64 str.
6. Ivan MERZ: Ljubav i ~isto}a, Zagreb, FTI i Postulatura I.Merza, 2002.,
260 str.

Cjelovita Bibliografija brojnih ~lanaka, studija i bro{ura koje je Ivan

Merz objavio u raznim ~asopisima nalazi se u oba izdanja knjige Ivana
Merza »Put k suncu« kao i na internet stranici Ivana Merza:
www.ffdi.hr/ivan-merz

Biografije i studije o Ivanu Merzu

1. Dragutin KNIEWALD: Ivan Merz - `ivot i djelovanje. Zagreb 1932., 254 str.
2. Skupina autora: Bo`ji ~ovjek Hrvatske - Dr.Ivan Merz. Zbirka eseja i ~lana-
ka. Zagreb 1938., 80 str.
3. Josip VRBANEK: Vitez Kristov Ivan Merz, Zagreb 1943., 254 str.
4. Bo`idar NAGY: Borac s bijelih planina - Ivan Merz. Zagreb, Filozof-
sko-Teolo{ki Institut, 1971. 372 str.
5. Bo`idar NAGY, DI: Prijatelj mladih - Ivan Merz, Zagreb 1974., 132 str.
6. Marin [KARICA: Ivan Merz - iniziatore del movimento liturgico in Croazia
(Ivan Merz, za~etnik liturgijskog pokreta u Hrvatskoj), Rim 1975., 511
str.; doktorska disertacija na talijanskom jeziku. Objavljen izvadak.

62
7. Bo`idar NAGY: Ivan Merz - uomo di fede ed educatore alla fede (Ivan
Merz - ~ovjek vjere i odgojitelj za vjeru), Rim 1977., 354 str.; doktorska di-
sertacija na talijanskom jeziku. Objavljen izvadak.
8. Pojava i zna~enje dr. Ivana Merza u Crkvi u Hrvatskoj. Zbornik radova sa
Simpozija odr`anog 1978.g. prigodom 50. obljetnice smrti Ivana Merza.
Zagreb 1979., 130 str.
9. Bo`idar NAGY: Tko je Ivan Merz? Kratak prikaz `ivota i djelovanja Ivana
Merza. Zagreb 1980., 88 str.
10. Dragutin KNIEWALD: Sluga Bo`ji dr. Ivan Merz (drugo izdanje), Zagreb
1988., 318 str.
11. Du{an @ANKO: Svjetlo na gori - Dr. Ivan Merz. Zagreb 1990., 75 str.
12. Karoly KNIEWALD: A lelek tuzharcosa - Dr. Ivan Merz elete. Szalesi Mu-
vek 1940., 193 str. Prijevod biografije Ivana Merza na ma|arskom jeziku.
13. Bo`idar NAGY: Ivan Merz, istaknuti laik u svjedo~enju Evan|elja. - Za-
greb, Izd. Postulatura za beatifikaciju Ivana Merza. 1. izdanje 1995., 2. iz-
danje 1996., 56 str.
14. Simpozij o Ivanu Merzu 1996. g. - Radovi objavljeni u ~asopisu "Obnovlje-
ni @ivot", br. 3/4 1997.
15. Fabijan VERAJA: Ivan Merz, Pioniere dell' Azione Cattolica in Croazia.
(Ivan Merz, pionir Katoli~ke Akcije u Hrvatskoj). Positio super vita, vir-
tutibus et fama sacntitatis. - Roma, Libreria Editrice Vaticana, 1998.,
1104 str.
16. Skupina autora: Ivan Merz – un laic d'avant-garde (Ivan Merz – avangar-
dni laik). Cijeli broj 385, svibanj 2001. francuskog ~asopisa »Christ source
de vie« posve}en Ivanu Merzu. Na 30 stranica prikazan njegov `ivot i dje-
lovanje na francuskom jeziku.
17. Kardinal Franjo KUHARI]: Ivan Merz - ~udo milosti Bo`je. Govori, izja-
ve i propovjedi o Ivanu Merzu. Postulatura za beatifikaciju Ivana Merza,
Zagreb 2002., 64. str.

SVE O IVANU MERZU NA INTERNETU

Od 1998. godine Ivan Merz ima svoju web stranicu na Internetu.

U raznim podstranicama nalazi se sve najva`nije o njegovu `ivotu i
djelima: njegova sabrana, objavljena i neobjavljena djela, izjave i svje-
do~anstva suvremenika, {to su rekli Papa, kardinali i biskupi o Merzu,
pjesme i recitali, velika galerija slika itd.

Adresa je: www.ffdi.hr/ivan-merz

E-mail postulature: postulatura.merz@ffdi.hr

63
 SADR@AJ
PREDGOVOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3
DJETINJSTVO I MLADOST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4
ODLAZAK U SVIJET . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
U vojnoj akademiji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
U Prvom svjetskom ratu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
Studij u Be~u i Parizu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
U ZAGREBU 1922.-1928. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
Svetost `ivota. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
Ivan moli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
Liturgija – ~arobna ljepota . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
Euharistija – izvor `ivota . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26
Uspon prema kr{}anskoj savr{enosti . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
S Marijom k Isusu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
Pionir studija teologije za laike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
Bio je stup Crkve Bo`je . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32
Papinstvo i sve}enstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
APOSTOLSKI RAD U HRVATSKOJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37
Hrvatski orlovski savez . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37
Ivanov apostolski program . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
Na~ela Ivanova odgojnog rada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41
Branitelj i promicatelj moralnih vrijednosti . . . . . . . . . . . . . . . 42
U~itelj i `enske mlade`i . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42
Zamisao nove kr{}anske zajednice . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
Knji`evnik i apostol pera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
Svima je bio sve . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44
Susret s trpljenjem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
PREMA VJE^NOSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47
@rtva `ivota za hrvatsku mlade` . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47
Posljednji dani i prijelaz u vje~ni `ivot . . . . . . . . . . . . . . . . . 48
Zazvonilo zvono zagreba~ke katedrale . . . . . . . . . . . . . . . . 49
Veliki utjecaj nakon smrti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
Sve prisutniji na{em vremenu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53
U Vatikanu dovr{en postupak za beatifikaciju . . . . . . . . . . . . . 57
Papa Ivan Pavao II. i kardinal F. Kuhari} o Merzu . . . . . . . . . . . 58
Hrvatska nacionalnost i rodoljublje Ivana Merza . . . . . . . . . . . . 59
Molitv a za devetnicu Ivanu Merzu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61
Bibliografija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62

64
 KNJIGE
za upoznavanje `ivota, duhovnosti i poruke
~asnog sluge Bo`jega Ivana Merza

Ivan Merz
PUT K SUNCU Ivan Merz
Zagreb, FTI, 1993.,
232 str. Op{iran izbor IVAN MERZ

tekstova iz bogate 1896. - 1928.

duhovne ba{tine
Ivana Merza

Ivan Merz
MISLI
Zagreb, Postulatura
Ivana Merza,
2001., 64 str.
Najljep{e izreke i misli
Ivana Merza

Ivan Merz
LJUBAV I ^ISTO]A
Tekstovi Ivana Merza
o ljubavi, braku, `eni,
~isto}i i bo`anskoj
ljubavi. Zagreb, FTI,
2002., 260 str.

Ivan Merz
PLAMEN ZA VISINAMA
Zagreb, FTI, 1999.,
128 str. Knjiga
prikazuje uspon Ivana
Merza prema svetosti.

Naru~uju se na adresi:
POSTULATURA IVANA MERZA • 10000 Zagreb, Vla{ka 93
Tel. 01/46.33.533; tel./fax: 031/211.509; mob. 098.546.806
E-mail: postulatura.merz@ffdi.hr • www.ffdi.hr/ivan-merz
 KARDINAL FRANJO KUHARI]

KARDINAL
FRANJO
KUHARI]
O IVANU
MERZU
Knjiga govora,
propovijedi
i izjava
o budu}em
hrvatskom
IVAN MERZ bla`eniku

^UDO MILOSTI BO@JE Izdava~:

Postulatura
Govori, izjave i propovijedi
kardinala Franje Kuhari}a o Ivanu Merzu
Ivana Merza,
Zagreb, 2002.
64 str.

Kardinal Franjo Kuhari} izrekao je o ~asnom sluzi

Bo`jem Ivanu Merzu najvi{e govora od svih hrvatskih
crkvenih pastira. Bilo je to u raznim prigodama, napose kod
proslava Ivanovih obljetnica. Ovi govori kardinala Kuhari}a
u izvjesnom se smislu mogu smatrati njegovom osobnom
»kanonizacijom« Ivana Merza, o ~emu }e se svatko mo}i
uvjeriti ~itaju}i ove njegove nadahnute retke. Kardinal je
smatrao Ivana Merza veoma svetim ~ovjekom i stoga
dostojnim oltara. Kardinalovi govori i izjave doneseni su u
knjizi u kronolo{kom redu kako su bili izre~eni, odnosno
napisani izme|u 1973. i 2002. god. Knjiga se naru~uje na
adresi Postulature.

ISBN 953-96923-3-4