Dinjičići

Dinjičići (poslije nazvani Kovačevići), bosanska plemićka obitelj.

Ogranak su roda Trebotića iz Usore. Njihov uspon počinje od vladavine
kralja Tvrtka I. u drugoj polovici XIV. st., a u prvoj polovici XV. st.
razvili su se u oblasne gospodare s posjedima u sr. Podrinju. Prvi
poznati član obitelji je župan Dinjica, koji se spominje među
svjedocima u povelji kralja Tvrtka I. iz 1378. zajedno sa svojom
poimence nepoznatom braćom. Izvorna građa spominje i njegovu
ženu Katalenu. Po njemu su njegovi potomci
nazvani Dinjičićima. Njegovi sinovi bili su
župan Dragiša, vojvoda Kovač te Vladislav i Pavao. Oni se više puta
spominju kao svjedoci u vladarskim ispravama. Do zatora
Zlatonosovića Dinjičići su bili ovisni o njima, ali više puta nastupaju
samostalno, kao što su to činili na državnom saboru. Dragiša je ostavio
sina Pokrajca (spominje se 1426), a Kovač je imao
sinove Petra i Tvrtka. Petar se naziva Kovačevićem i bio je ugledan
bosanski velikaš s naslovom vojvode od 1436 (a možda i prije), a nosila
su ga i njegova braća. God. 1443–44. sudjelovao je, sa srpskim
despotom Đurđem Brankovićem i Jánosom Hunyadijem, u pohodu
protiv Osmanlija, a poginuo je kraj Srebrenice 1455. u ratu protiv
despota. Brat mu Tvrtko sudjelovao je 1451. u radu državnog sabora, a
poginuo je 1463. pri osmanskom zaposjednuću Bosne. Nakon propasti
Bosne u Dubrovniku su se kao izbjeglice našli neki članovi obitelji
Dinjičića, udovica vojvode Tvrtka te Ivaniševi (poznato mu je samo
ime) sin i kći. Rodbine Dinjičića bilo je i u Osatu te među vlastelom
Pavlovića. Nikada nisu postali usorskim vojvodama.