PRIJEVOZ OPASNIH TVARI U

CESTOVNOM PROMETU

ADR
Sadržaj
1 Uvod ........................................................................................................................................ 4
2 Sustav osposobljavanja vozača koji prevoze opasne tvari ...................................................... 5
3 Značenje pojmova vezanih za prijevoz opasnih tvari ............................................................. 6
4 Podjela opasnih tvari prema ADR-u i njihova osnovna svojstva ............................................ 7
4.1 Podjela opasnih tvari ........................................................................................................ 7
4.2 Osnovna svojstva opasnih tvari i način njihovog označavanja ........................................ 7
4.2.1 KLASA 1 Eksplozivne tvari i predmeti .................................................................... 7
4.2.2 KLASA 2 Plinovi ...................................................................................................... 8
4.2.3 KLASA 3 Zapaljive tekućine ................................................................................... 9
4.2.4 KLASA 4.1 Zapaljive krute tvari ........................................................................... 10
4.2.5 KLASA 4.2 Tvari sklone spontanom samozapaljenju............................................ 10
4.2.6 KLASA 4.3 Krute tvari koje s vodom razvijaju zapaljive plinove ......................... 10
4.2.7 KLASA 5.1 Tvari koje mogu oksidirati ................................................................. 11
4.2.8 KLASA 5.2 Organski peroksidi.............................................................................. 11
4.2.9 KLASA 6.1 Otrovne tvari ....................................................................................... 11
4.2.10 KLASA 6.2 Infektivne tvari ................................................................................... 12
4.2.11 KLASA 7 Radioaktivne tvari ................................................................................. 12
4.2.12 KLASA 8 Korozivne tvari ...................................................................................... 12
4.2.13 KLASA 9 Različite opasne tvari i predmeti ........................................................... 12
5 Pakiranje opasnih tvari .......................................................................................................... 13
5.1 Pakirne skupine............................................................................................................... 13
5.2 Vrste pakiranja ................................................................................................................ 13
5.3 Označavanje pakiranja .................................................................................................... 14
6 Vrste vozila za prijevoz opasnih tvari ................................................................................... 15
7 Zaštitna oprema vozila za prijevoz opasnih tvari .................................................................. 16
8 Označavanje vozila za prijevoz opasnih tvari ....................................................................... 17
8.1 Označavanje vozila pločama opasnosti .......................................................................... 17
8.2 Označavanje vozila listicama opasnosti ......................................................................... 19
8.3 Oznaka tvari povišene temperature ................................................................................ 19
8.4 Posebne odredbe koje se primjenjuju na pakovanja, vozila i kontejnere koji sadrže tvari
koje predstavljaju rizik od gušenja kada se koriste u svrhe hlađenja ili kondicioniranja (poput
suhog leda (UN 1845) ili dušika, duboko podhlađen tekuć (UN 1977) ili argon, duboko
podohlađen tekuć (UN 1951)) ................................................................................................... 20
8.5 Odredbe zakona o sigurnosti prometa na cestama u prijevozu opasnih tvari ................. 21
8.6 Brzine kretanja vozila za prijevoz opasnih tvari............................................................. 21
8.7 Prometni znakovi i dopunske ploče koji reguliraju prijevoz opasnih tvari .................... 21
8.8 Razmak između vozila.................................................................................................... 21
8.9 Zaustavljanje i parkiranje vozila..................................................................................... 21
8.10 Označavanje vozila u slučaju kvara ili nezgode ......................................................... 22
8.11 Trajanje upravljanja motornim vozilom ..................................................................... 22
8.12. Posebno označavanje zahtjeva za okoliš opasnih tvari .................................................... 23
9 Prijevoz opasnih tvari tunelima ............................................................................................. 24
10 Dokumentacija u prijevozu opasnih tvari .............................................................................. 25
10.1 Isprava o prijevozu opasne tvari ................................................................................. 25
10.2 Uvjerenje o osposobljenosti (ADR potvrda za vozača) .............................................. 26
10.3 Certifikat o ispravnosti vozila za prijevoz određenih opasnih tvari ........................... 26
10.4 Pisana uputa o postupanju u slučaju nesreće .............................................................. 30
10.5 Posebna odobrenja ...................................................................................................... 34
11 Prijevoz opasnih tvari u manjim ambalažnim jedinicama (ograničene količine; poglavlje
3.4. ADR-a) ................................................................................................................................... 35
12 Izuzeća u svezi količina koje se prevoze u prijevoznoj jedinici (poglavlje 1.1.3.6 ADR-a) 36
13 Prijevoz opasnih tvari u izuzetim količinama (poglavlje 3.5 ADR-a) .................................. 38
14 Dužnosti i obveze sudionika u procesu prijevoza opasnih tvari ........................................... 39
14.1 Naručitelj..................................................................................................................... 39
14.2 Pošiljatelj..................................................................................................................... 39
14.3 Vozač .......................................................................................................................... 39
14.4 Primatelj ...................................................................................................................... 40
14.5 Sigurnosni savjetnik .................................................................................................... 40
15 Postupci u slučaju iznenadne opasnosti s opasnim tvarima .................................................. 41
15.1 Određivanje opasnog prostora kod istjecanja ili rasipanja opasne tvari ..................... 41
16 Osobna zaštitna sredstva ....................................................................................................... 42
17 Zaštita od požara ................................................................................................................... 42
17.1 Gorenje ........................................................................................................................ 42
17.2 Osnove gašenja ........................................................................................................... 43
17.3 Aparati za gašenje punjeni vodom .............................................................................. 43
17.4 Aparati za gašenje punjeni prahom ............................................................................. 43
17.5 Aparati za gašenje punjeni pjenom ............................................................................. 44
17.6 Aparati za gašenje punjeni ugljičnim dioksidom (C0 2 ) .............................................. 44
17.7 Aparati za gašenje punjeni halonima (ili njihovim zamjenama)................................. 44
18 Pružanje prve pomoći ............................................................................................................ 45

3
1 Uvod
Jedan od osnovnih uvjeta sigurnog prijevoza i rukovanja opasnim tvarima je upoznavanje svih
sudionika prijevoznog procesa s vrstama opasnih tvari, opasnostima njihova prijevoza i
osnovnim načelima zaštite od tih opasnosti.
Pred vama je priručnik koji koristi najnovije izmjene i dopune propisa koji reguliraju prijevoz
opasnih tvari u cestovnom prometu. Nadamo se da će zbog širine prikazane građe, uz velik broj
podataka, tablica, skica i ilustracija koji prate sadržaj, biti koristan za sve koji obavljaju poslove
prijevoza i rukovanja opasnim tvarima.
Posebna vrijednost priručnika su njegovi dodaci "Prijevoz opasnih tvari u cisternama" i "Prijevoz
eksplozivnih tvari u cestovnom prometu" za vozače koji se žele baviti takvom vrstom prijevoza,
sa svim njegovim specifičnostima.
Ako ovaj priručnik pomogne korisnicima na stjecanju novih ili produbljivanju postojećih znanja
iz područja rukovanja i prijevoza opasnih tvari, tada je ispunjena njegova zadaća a autorima će to
biti poticaj u daljnjem radu na problematici sigurne i svrhovite uporabe opasnih tvari.
* * * * * * * * * * * * *
Opasnim tvarima smatraju se tvari, smjese ili pripravci koje ovisno o sastavu, količini i
koncentraciji mogu ugroziti zdravlje ili život ljudi, a prekomjernim zagađivanjem
atmosfere, vode i zemlje, prouzročiti i ekološke katastrofe kao što su uništavanje šuma,
pojava kiselih kiša i slično.
Osim štetnih posljedica za ljudski organizam, koje mogu biti privremene ili trajne, opasne tvari
mogu i trenutno djelovati npr. eksplodirati, zapaliti se, djelovati nagrizajuće, oksidirajuće i
slično.
Opasne tvari mogu biti u sva tri agregatna stanja: krutom, tekućem i plinovitom.

Slika 1.1 Štetno djelovanje opasnih tvari

Europski sporazum o međunarodnom prijevozu opasnih tvari u cestovnom prometu (ADR 1
Sporazum) te njegovi Dodaci i Dopune detaljno propisuju uvjete prijevoza opasnih tvari,
podjelu, obveze proizvođača, pošiljatelja, primatelja (utovar, istovar, rukovanje, pakiranje,
skladištenje), kao i obveze svih ostalih koji su uključeni u ovu problematiku prijevoza.
Kako je Republika Hrvatska jedna od zemalja potpisnica ADR Sporazuma, problematika
opasnih tvari, osim ADR Sporazuma uređena je:
Zakonom o prijevozu opasnih tvari (NN 079/2007);
Pravilnikom o načinu prijevoza opasnih tvari u cestovnom prometu (NN 53/2006);
Pravilnikom o stručnom osposobljavanju vozača vozila za prijevoz opasnih tvari u cestovnom
prometu (NN 96/09);

1
ADR – Accord europeen relatif on transport internacional de merchandises Dangereuses par Route
Osim prijevoza cestom (ADR) opasne tvari prevoze se i :
• željezničkim prijevozom (RID)
• unutarnjim plovnim putevima (ADN)
• pomorskim prijevozom (IMDG)
• zračnim prijevozom (ICAO-TI)
2 Sustav osposobljavanja vozača koji prevoze opasne tvari
Vozač smije prevoziti opasne tvari ako:
• je navršio 21 godinu života i ima najmanje jednu godinu dana radnog iskustva na
poslovima vozača teretnog vozila čija najveća dopuštena masa prelazi 3500 kg;
• posjeduje valjanu ispravu o stručnoj osposobljenosti za prijevoz opasnih tvari u skladu s
odredbama Zakona i prijevozu opasnih tvari;
• posjeduje dokaz o osiguranju od odgovornosti za štetu prouzročenu trećim osobama.
Osoba za rukovanje opasnim tvarima treba imati:
• najmanje 18 godina života;
• ADR potvrdu o stručnoj osposobljenosti za rukovanje opasnim tvarima.
Trajanje tečaja za osposobljavanje za vozača kod prijevoza opasnih tvari navedeni su u tablici
ispod.

Tablica 1 Trajanje osposobljavanja vozača za prijevoz opasnih tvari

Prvo osposobljavanje Ponovno osposobljavanje nakon 5 godina

Osnovni tečaj Tečaj obnove znanja nakon pet godina

(18 nastavnih sati) (8 nastavnih sati)
Praktični dio Praktični dio
(prva pomoć, gašenje požara, ponašanje pri (prva pomoć, gašenje požara, ponašanje pri
nesreći) nesreći)
Ispit znanja Ispit znanja
- tvari ili predmeta klase 1, bez obzira na najveću dopuštenu masu vozila, osim kada nisu
prekoračene ograničene količine (uz osnovni tečaj vozač mora biti dodatno osposobljen za ovu
vrstu prijevoza);
Tečaj nadopune za cisterne
(12 nastavnih sati)
Praktični dio
(prva pomoć, gašenje požara, ponašanje pri nesreći)
Ispit znanja
- radioaktivnih tvari UN brojeva: 2912 do 2919, 2977, 2978, 3321 do 3333, bez obzira na
najveću dopuštenu masu vozila (uz osnovni tečaj vozač mora biti dodatno osposobljen za ovu
vrstu prijevoza);
Tečaj nadopune za klasu 1 Tečaj nadopune za klasu 7
(8 nastavnih sati) (8 nastavnih sati)
Ispit znanja Ispit znanja
- opasnih tvari u fiksnim cisternama, izgradnim cisternama i baterijskim vozilima
zapremine iznad 1m3, te kontejner-cisternama (spremnicima) i MEGS zapremine iznad
3m3 (uz osnovni tečaj vozač mora biti dodatno osposobljen za ovu vrstu prijevoza).

5
3 Značenje pojmova vezanih za prijevoz opasnih tvari
"baterijsko vozilo" je vozilo koje sadrži određene elemente međusobno spojene s glavnom
sabirnom cijevi, a trajno učvršćene na transportnu jedinicu. Elementi baterijskog vozila su: tlačni
cilindri (tlačne boce), tube, snopovi cilindara (okviri), tlačne bačve kao i spremnici namijenjeni
prijevozu plinova klase 2, zapremnine veće od 450 litara
"vozilo cisterna" je vozilo napravljeno za prijevoz tekućina, plinova, praškastih i granuliranih
tvari koje se sastoji od jednog ili više fiksno pričvršćenih spremnika.
"vozilo s pokrovom" je otvoreno vozilo s pokrovom (ceradom) za zaštitu tereta
"vozilo s krutim stjenkama teretnog prostora (furgon)" je vozilo čiji je teretni prostor u cjelini
zatvoren krutim stjenkama.
"vozilo s otvorenim teretnim prostorom" je vozilo s platformom za teret bez nadogradnje ili
vozilo koje osim same platforme ima i stranice teretnog prostora
"transportna jedinica" je motorno vozilo bez priključnog vozila ili skup vozila koji se sastoji od
motornog i priključnog vozila
"fiksni spremnik" je spremnik zapremnine veće od 1000 litara koji je trajno pričvršćen na
vozilo s kojim tvori vozilo cisternu
"izgradni spremnici" su spremnici zapremnine veće od 450 litara, a koje se ne može svrstati u
fiksne spremnike, prenosive spremnike, kontejnerske spremnike, kao ni u elemente baterijskog
vozila koji nisu trajni pričvšćeni za vozilo
"kontejner" je transportna naprava trajnih značajki i dostatno snažne građe da se može
višekratno koristiti, posebno konstruiran za lak prijevoz robe na jedan ili više transportnih
načina, a bez oštećenja tereta opremljen napravama za lagano naslagivanje i rukovanje, posebno
prikladan u višenačinskom transportu
"kontejner s pokrovom" je otvoreni kontejner s pokrovom (ceradom) za zaštitu tereta
'kontejnerski spremnik" je transportna naprava koja odgovara definiciji kontejnera i odnosi se
na ljusku s opremom uključujući i opremu za manipulaciju, a koja je namijenjena prijevozu
(prijenosu) plinova, tekućina, praškastih ili granuliranih tvari i čija je zapremnina iznad 450 litara
"zatvoreni kontejner" je potpuno ostrančen kontejner s krutim krovom, podnicom i stranicom.
Izraz uključuje i kontejnere s otvorenim krovom koji se za vrijeme transporta može zatvoriti
"mali kontejner" je kontejner zapremnine od 1m3 do 3m3
"MEGC" je skupina elemenata međusobno spojenih glavnom sabirnom cijevi učvršćenih
okvirom. Elementi MEGC-ija su: tlačni cilindri (tlačne boce), tube, snopovi cilindra (okviri),
tlačne bačve kao i spremnici namijenjeni prijevozu plinova klase 2 zapremnine veće od 450
litara
"tlačne bačve" su zavarene prenosive tlačne posude zapremnine veće od 150 litara, ali ne veće
od 1000 litara
"tuba" je izraz koji se pojavljuje samo kod klase 2, a odnosi se na bešavnu i tlačnu a prenosivu
posudu zapremnine veće od 150 litara, ali ne veće od 5000 litara
"IBC" (Intermediate Bulk Container) veliko pakiranje za rasute i tekuće opasne tvari zapremine
do najviše 3000 litara
„koleto" komadni teret, sanduk, bačva, posuda, bala, paket i sl. u kojima se prevoze opasne tvari
"male količine opasnih tvari" su opasne tvari za koje postoji ublaženi oblik prijevoza, a
definirane su odredbama ADR-a, RID-a i ADN-a
"ograničene količine opasnih tvari" su količine tvari prikazane i obilježene na način propisan
odredbama ADR-a pri prijevozu kojih postoje značajna izuzeća

6
4 Podjela opasnih tvari prema ADR-u i njihova osnovna svojstva
4.1 Podjela opasnih tvari
Opasne tvari radi lakšeg prepoznavanja razvrstane su u različite skupine po svojim svojstvima
odnosno po svom opasnom djelovanju. Sukladno odredbama ADR sporazuma i Zakona o
prijevozu opasnih tvari, razvrstane su u devet osnovnih klasa.
Tablica 2 Vrste opasnih tvari prema ADR-u
KLASA NAZIV KLASE (VRSTE TVARI)
1. Eksplozivne tvari i predmeti
2. Plinovi (stlačeni, ukapljeni i otopljeni pod tlakom)
3. Zapaljive tekućine
4.1. Zapaljive krute tvari, samoreaktivne tvari i desenzibilirani kruti eksplozivi
4.2. Tvari sklone spontanom zapaljenju
4.3. Tvari koje u dodiru s vodom stvaraju zapaljive plinove
5.1. Oksidirajuće tvari
5.2. Organski peroksidi
6.1 Otrovne tvari
6.2. Infektivne (zarazne) tvari
7. Radioaktivni materijal
8. Korozivne tvari
9. Razne opasne tvari i predmeti

4.2 Osnovna svojstva opasnih tvari i način njihovog označavanja

Klase odnosno skupine opasnih tvari stvorene su na osnovi zajedničkih svojstava, opasnih
djelovanja i posljedica koje nastaju pri njihovom djelovanju. U nastavku će se dati osnovna
svojstva svake klase opasnih tvari i način njihovog označavanja radi upozoravanja na moguću
opasnost.

4.2.1 KLASA 1 Eksplozivne tvari i predmeti

Eksplozivne tvari i predmeti punjeni eksplozivnim tvarima, krute su tekuće tvari koje imaju
svojstvo da, pod djelovanjem udara, trenja i topline, eksplozivnim kemijskim razlaganjem
oslobađaju plinove energiju u obliku topline.
Tvari klase 1 razvrstane su u podskupine od 1.1 do 1.6, pri čemu je:
najviše opasno 1.1 – 1.5 – 1.2 – 1.3 – 1.6 – 1.4 najamanje opasno
Svaka podskupina opasnih tvari označava se listicom opasnosti kao oznakom koja se stavlja na
pakiranje opasne tvari (koleto), te na vozila kako bi se što bolje i uočljivije ukazalo na opasna
svojstva tvari koje se prevoze. Ako se zajedno prevoze eksplozivne tvari i predmeti iz različitih
podskupina na jednom vozilu, čitav teret uvrštava se u najopasniju skupinu prema gore
navedenom redoslijedu.
Opasnosti na koje se želi ukazati, na listicama su prikazane slikom, bojom i brojem.
Kompatibilne skupine eksplozivnih tvari i predmeta označavaju se slovima A, B, C, D, E, F, G,
H, J, K, L, N i S koja se nalaze na listicama opasnosti.

7
Tablica 3 Podjela opasnih tvari klase 1.i pripadajuće listice
1.1: tvari i predmeti kod kojih postoji opasnost od masovne eksplozije
1.2: tvari i predmeti kod kojih postoji opasnost od „ispaljivanja", ali
ne masovne eksplozije.
1.3: tvari i predmeti kod kojih postoji opasnost od zapaljenja i manja
eksplozivna opasnost ili „ispaljivanje“, ali ne opasnost
od masovne eksplozije

1.4: tvari i predmeti koji ne predstavljaju značajnu opasnost

1.5: vrlo neosjetljive tvari kod kojih postoji opasnost od masovne

eksplozije

1.6: ekstremno neosjetljive tvari kod kojih ne postoji opasnost od

masovne eksplozije

* oznake kompatibilne skupine

** oznaka podskupine

4.2.2 KLASA 2 Plinovi

Klasi 2 pripadaju sve one tvari koje kod 50°C imaju tlak pare veći od 300kPa (3 bara) ili su
potpuno u plinovitom stanju kod 20°C pri standardnom tlaku od 101,3 kPa.
U klasu 2.spadaju plinovi:
• stlačeni (potpuno plinoviti pri -50°C)
• ukapljeni (djelomično tekući iznad -50°C)
• pothlađeni ukapljeni (djelomično tekući pri niskim temperaturama)
• otopljeni plin (rastopljeni u tekućem otapalu)
• aerosolni sprejevi (rasprskivači)
• ostali predmeti koji sadrže plinove pod tlakom
• adsorbirani plin (kada je zapakiran za prijevoz adsorbira na krutu poroznu tvar što
stvara unutarnji tlak)
Zapaljivi plinovi, pare ili prašine u određenom omjeru sa zrakom mogu stvoriti zapaljivu ili
eksplozivnu smjesu.
Opasniji su oni gorući plinovi koji imaju šire područje eksplozivnosti (područje
eksplozivnosti između donje granice eksplozivnosti (DGE) i gornje granice eksplozivnosti
(GGE).
DGE je najmanji volumni udio plina, pare ili prašine u smjesi sa zrakom koji je eksplozivan, a
GGE je najveći volumni udio plina, pare ili prašine u smjesi sa zrakom koji je eksplozivan.
U tablici 4 je navedena podjela, tvari i predmeta (osim aerosoli i kemijskih spojeva pod tlakom)
klase 2, prema svojstvima opasnostima.

8
Tablica 4 Podjela i označavanje opasnih plinova prema kemijskim svojstvima
A nezapaljiv plin (dušik)
0 plin koji može oksidirati (kisik)
F zapaljivi plin (metan)
T otrovan plin (metilbromid)
TF zapaljiv, otrovan (gradski plin)
TC otrovan, nagrizajući (klor)
TFC otrovan, zapaljiv, nagrizajući (dušični fluorid)
TO otrovan, oksidirajući (diklorsilan)
TOC otrovan, oksidirajući, nagrizajući (fluor)

Plinovi, osim što su najvećim dijelom zapaljivi i eksplozivni, mogu štetno djelovati na čovjekovo
zdravlje, ali i ugroziti okoliš ispuštanjem u atmosferu.
Ovisno o vrsti plina njihovo djelovanje može biti: zagušljivo, nadražljivo, otrovno i uspavljujuće.
Otrovni plinovi udahnuti već u malim količinama mogu uzrokovati poremećaj normalnih
funkcija organizma, a u većim koncentracijama akutno trovanje i smrt. Plinovi zagušljivci mogu
prouzročiti gušenje jer smanjuju koncentraciju kisika u zraku. Nadražljivi plinovi uzrokuju
nadražaj u grlu, nosu i očima. Udisanjem u većoj koncentraciji mogu prouzročiti teška oštećenja
pluća.
Opasne tvari klase 2.podjeljene su u skupine od 2.1.do 2.3.

Slika 4.1 Listice opasnosti klase 2

4.2.3 KLASA 3 Zapaljive tekućine
Klasi 3.pripadaju zapaljive tekućine koje imaju kod 50°C tlak para ne veći od 300kPa (3 bara) i
nisu potpuno u plinovitom stanju, i one koje kod 20°C i standardnom tlaku od 101,3 kPa imaju
plamište niže od 61°C. Također klasi 3 pripadaju tekućine i rastaljene krute tvari koje imaju
plamište iznad 61 °C i koje se prevoze u zagrijanom stanju pri temperaturi jednakoj ili većoj od
njihovog plamišta.
Tekućine u pravilu ne gore, već gore njihove pare koje nastaju zagrijavanjem tekućina i njihovim
isparavanjem.

9
Temperatura tekućine nad čijom se površinom razvije dovoljna količina para koja se uz neki
izvor topline može upaliti naziva se plamište.
Pare u određenom omjeru sa zrakom i izvorom topline mogu eksplodirati. Eksplozija se događa
u tzv. području eksplozivnosti koje je omeđeno donjom i gornjom granicom eksplozivnosti.
Što je donja granica eksplozivnosti niža, a područje eksplozivnosti šire, opasnost je veća.
Temperatura na kojoj se tlak pare izjednači s atmosferskim tlakom naziva se vrelištem.
Skoro sve pare zapaljivih tekućina teže su od zraka.
Opasne tvari klase 3 označuju se sljedećim listicama:

4.2.4 KLASA 4.1 Zapaljive krute tvari

Zapaljive krute tvari su tvari koje se, kada su u suhom stanju mogu lako zapaliti u dodiru s
plamenom ili iskrom.
Posebno opasne tvari ove skupine su prašine ugljena, sijena, celuloze, brašna, šećera, škroba,
lakih metala i dr., jer u koncentraciji sa zrakom mogu eksplodirati.
Kod eksplozije prašine, nakon prve eksplozije obično uslijede nove. Prilikom eksplozije prašine
snažno se razvija i velika količina topline, dolazi do povećanja
tlaka velike razorne moći koji nastaje zbog nagle ekspanzije
plinovitih produkata izgaranja prašine.

Opasne tvari klase 4.1.označavaju se sljedećom listicom:

4.2.5 KLASA 4.2 Tvari sklone spontanom samozapaljenju

Tvari sklone samozapaljenju su one tvari koje se pale u dodiru sa zrakom ili reagiraju s
vodom bez posredovanja drugih tvari i utjecaja.
Ovoj skupini pripadaju tvari (uključujući smjese i otopine) koje već u malim količinama
reagiraju, i sklone su samo zapaljenju (piroforne tvari), kao i tvari i predmeti, uključujući smjese
i otopine koje pri spajanju sa zrakom oslobađaju toplinu. Veliku opasnost
predstavljaju prašine ovih tvari koje u koncentracijskom omjeru sa zrakom
mogu eksplodirati. Udisanjem tih prašina može doći do trovanja.

Opasne tvari klase 4.2.označuju se sljedećom listicom:

4.2.6 KLASA 4.3 Krute tvari koje s vodom razvijaju zapaljive plinove

To su tvari koje u dodiru s vodom stvaraju zapaljive plinove koji se pale u dodiru s plamenom ili
iskrom. U dodiru s vodom tvari ove skupine kao što su
alkalijski metali, karbidi i oksidi oslobađaju zapaljive i
eksplozivne plinove (vodik, acetilen, fosforovodik i dr.)

Opasne tvari klase 4.3.označuju se sljedećim listicama:

10
 4.2.7 KLASA 5.1 Tvari koje mogu oksidirati

Oksidirajuće tvari su one tvari koje se u dodiru s drugim tvarima razlazu i pri tom mogu
uzrokovati požar.
Ovoj skupini pripadaju tvari koje se razlazu u dodiru s drugim tvarima i
pri tome lako otpuštaju kisik, te mogu izazvati požar (klorati, perklorati,
vodena otopina vodikova peroksida i dr.)

Opasne tvari klase 5.1.označuju se sljedećom listicom:

4.2.8 KLASA 5.2 Organski peroksidi

Organski peroksidi su tvari koje sadrže bivalentnu strukturu -O-O-, a vrlo često egzotermno
reagiraju (oslobađaju veliku količinu topline), pri normalnoj ili povišenoj temperaturi.
Organski peroksidi razvrstani su glede stupnja opasnosti u sedam skupina označenim slovima od
A do G. U A skupini su najopasniji peroksidi, dok skupina G nije predmet ADR-a.
U čistom stanju organski peroksidi su tekućine ili krutine. Neki od njih su zapaljivi, a velika
većina ima izražena eksplozivna svojstva. Često se prevoze na temperaturama ispod 0° C u
spremnicima hladnjača.
U uvjetima prijevoza, temperatura organskih peroksida ne smije prijeći
graničnu kritičnu temperaturu. Kontrolom temperature organskih
peroksida, moguće je ostvariti siguran prijevoz.

Opasne tvari klase 5.2.označuju se sljedećom listicom:

4.2.9 KLASA 6.1 Otrovne tvari

Otrovne tvari su tvari ili preparati sintetičkog, biološkog ili prirodnog podrijetla kod kojih je
dokazano da u relativno malim količinama i u kratkom vremenu unesene u ljudski organizam
mogu ugroziti čovjekovo zdravlje.
Do oštećenja dolazi zbog toga što te tvari izazivaju kemijske i fizičke promjene u organizmu.
Posljedica tih promjena je bolesno stanje organizma, tj. trovanje. Najčešći i najopasniji put
ulaska otrova u organizam je udisanjem preko organa za disanje, te gutanjem preko probavnih
organa. Trovanje može biti akutno i kronično. Akutno trovanje nastaje ako u vrlo kratkom
vremenu u organizam uđe velika količina otrovne tvari (posljedice mogu biti vrlo brzo uočljive).
Kronična trovanja su posljedica unošenja manjih količina otrovne tvari tijekom dužeg
vremenskog perioda (posljedice se ponavljaju).

Opasne tvari klase 6.1.označuju se sljedećom listicom:

11
 4.2.10 KLASA 6.2 Infektivne tvari

Infektivne (zarazne) tvari su one koje sadrže mikroorganizme, viruse, mutante, za koje se
pouzdano zna da izazivaju bolest ljudi i životinja ako su izloženi njihovom djelovanju.
Najčešće su to: svježe tetive, dijelovi svježe kože, nesoljene i netretirane
vapnom, ostaci kože, žila i tetiva, rogovi, papci i sl.

Opasne tvari klase 6.2.označuju se sljedećom listicom:

4.2.11 KLASA 7 Radioaktivne tvari

Radioaktivne tvari su one koje sadrže radioaktivnu jezgru čija aktivnost premašuje određene
vrijednosti. Njihova opasnost je radioaktivno zračenje.
Posebno je važno da se radioaktivne čestice ne unose u
organizam hranom, vodom ili udisanjem radi čega treba
posebno paziti na izvore zračenja koji se mogu raspršiti u
okoliš. Ako se ljudski organizam ozrači, može doći do
biološkog oštećenja, tj. promjene u molekulama tkiva.
Najčešće radioaktivne tvari su: uranij, cezi i plutonij.

Opasne tvari klase 7.označuju se sljedećim listicama:

4.2.12 KLASA 8 Korozivne tvari

Korozivne (nagrizajuće) tvari su one koje kemijski djeluju na epitelno tkivo ili sluznice kod
ljudi; tvari koje istjecanjem mogu prouzročiti oštećenja ili uništenje mnogih biljnih i životinjskih
organizama.
Njihovo djelovanje na druge tvari može prouzročiti stvaranje velike količine topline, razvijanje
otrovnih plinova i para, te nastanak požara ili eksplozije.
Nagrizajuće tvari u dodiru s ljudskim organizmom izazivaju teška
oštećenja kože, očiju, dišnih putova i probavnih organa. Djelovanjem
kiselina i lužina na kožu nastaju tzv. kemijske opekline.

Opasne tvari klase 8.označuju se sljedećom listicom:

4.2.13 KLASA 9 Različite opasne tvari i predmeti

Različite opasne tvari i predmeti su tvari koje za vrijeme prijevoza predstavljaju opasnost za
sudionike prometa, ljude i okoliš, a ne mogu se svrstati u klase od M1 do M11.
Naročitu opasnost u ovoj skupini za ljudski organizam, a posebno u požaru
stvaraju poliklorirani bifenili (PCB) koji oslobađaju vrlo otrovne produkte
kao što su klor i klorovodik. Ovoj skupini pripadaju: azbest, suhi led,
bitumen, razni magnetski materijali i akumulatori.

Opasne tvari klase 9.označuju se sljedećom listicom:

12
5 Pakiranje opasnih tvari
Opasne tvari moraju biti zapakirane tako da se pri normalnim uvjetima prijevoza (vibracije,
naleti pri kočenju, vožnja u zavoju i dr.), kao i kod normalne trešnje pri rukovanju, utovaru i
istovaru rizik od oštećenja smanji na minimum.

5.1 Pakirne skupine

Opasne tvari razvrstane su u pakirne skupine. Pakirne skupine sukladno odredbama ADR-a
imaju sljedeće značenje:
• Pakirna skupina I - velika opasnost neke tvari
• Pakirna skupina II - srednja opasnost neke tvari
• Pakirna skupina III - mala opasnost neke tvari

5.2 Vrste pakiranja

Pakiranja u kojima se prevoze opasne tvari moraju ispunjavati određene norme i kriterije vezane
za kvalitetu, a posebno moraju biti:
• vidljivo obilježena oznakama opasnosti;
• dostatno čvrsta i nepropusna;
• otporna na tvari koje su pakirane;
• otporna na vlagu.
Osim toga:
 ako se opasna tvar daje na prijevoz u neotpornim posudama, one se moraju smjestiti u
zaštitnu transportnu ambalažu radi sprečavanja loma pri prijevozu;
 posude moraju biti takve da izdrže unutarnje tlakove pri promjenama temperature;
 ako su posude za prijevoz tekuće opasne tvari izrađene od lomljivog materijala i pakirane
u skupini, ukupna masa te ambalaže napunjene opasnom tekućinom ne smije biti veća od
75 kg, a ako je ambalaža izrađena od materijala koji nije lomljiv i pakirana u skupini,
ukupna masa ambalaže zajedno s opasnom tekućinom ne smije biti veća od 150 kg.
Označavanje pakiranja mora biti na priznatom jeziku države iz koje potječe, a ako taj jezik nije
engleski, francuski ili njemački, tada isto mora biti napisano na jednom od ta tri jezika, osim ako
nije drukčije naznačeno drugim sporazumima sklopljenim između država.
Koleta (koleto je komadni teret, sanduk, bačva, posuda, bala, paket, svežanj ili slično) u kojima
se prevoze opasne tvari na vidljivom mjestu moraju biti označena oznakama (listicama)
opasnosti.
Prazne neočišćene posude, boce ili druga pakiranja u kojima su se nalazile opasne tvari moraju,
za vrijeme prijevoza ili skladištenja biti zatvorene i označne na isti način kao da su napunjene
opasnim tvarima.

13
 Slika 5.1 Vrste pakiranja

5.3 Označavanje pakiranja

Pakiranja predmeta ili opasnih tvari, uključujući i velika pakiranja za rasute opasne tvari, moraju
biti označene listicom opasnosti. Listice opasnosti moraju biti veličine 100 mm x 100 mm. Ako
veličina pakiranja to zahtijeva, veličina listica opasnosti može biti umanjena, ali tako da ostane
jasno vidljiva. Listica opasnosti lijepi se na vanjsku stranu pakiranja tako da ne pokriva ili remeti
bilo koji dio dodatnih oznaka na pakiranju.
Kada se u pakiranju nalazi opasna tvar koja ima više potencijalnih opasnosti, tada se pakiranje
mora obilježiti s više listica opasnosti kao na slici 6.

Slika 5.2 Primjeri označavanja pakovanja listicama

Pri zajedničkom pakiranju više opasnih tvari za svaku opasnu tvar unutarnjeg pakiranja, vanjsko
se pakiranje mora obilježiti listicom opasnosti kao na slici 5.2 (lijevo i desno na slici).
Pakiranja najčešće sadrže jednu listiću opasnosti kao na slici 5.2 (sredina).

14
6 Vrste vozila za prijevoz opasnih tvari

Za prijevoz opasnih tvari upotrijebljavaju se različita prijevozna sredstva od običnih motornih

vozila do vozila koja su predviđena za prijevoz samo određenih opasnih tvari. Vrsta vozila ovisi
o vrsti i količini opasne tvari koja se prevozi. Vozila koja prevoze opasne tvari moraju
konstrukcijski biti u skladu s odredbama ADR-a, a podijeljena su u šest skupina:
6.1.) "EX/II" - vozila namijenjena prijevozu eksplozivnih tvari i predmeta klase 1.

Slika 6.1 „EX/II“ vozila

6.2."EX/IM" - vozila namijenjena prijevozu klase 1 (eksplozivne tvari i predmeti), a na koja se
postavljaju stroži zahtjevi u odnosu na "EX/II" vozila.

Slika 6.2 „EX/II“ vozila

6.3) "FL" - vozila namijenjena prijevozu tekućina čije plamište ne prelazi 61°C s izuzećem
diesel goriva, lakog loživog ulja i zapaljivih plinova.

Slika 6.3 „FL“ vozila

6.4.) "OX" - vozila namijenjena prijevozu klase 5.1, stabiliziranog vodikovog peroksida ili u
vodi otopljenog vodikovog peroksida.

Slika 6.4 „OX“ vozila

6.5.) "AT" - vozila koja nisu FL i OX, a koja su namijenjena prijevozu opasnih tvari u
kontejnerskim i prenosivim spremnicima ili MEGC-ijima zapremnine preko 3m3, u fiksnim ili
izgradnim spremnicima zapremnine preko 1m3 ili baterijskim vozilima zapremnine preko 1m3

Slika 6.5 “AT“ vozila

6.6.) "OSTALA VOZILA" - vozila koja se ne ubrajaju ni u jednu navedenu skupinu a prevoze
opasne tvari u količinama većim od "malih količina"

15
7 Zaštitna oprema vozila za prijevoz opasnih tvari
Svaka prijevozna jedinica namijenjena prijevozu opasnih tvari mora biti opremljena prijenosnim
vatrogasnim aparatima klase požara A, B i C kako je navedeno u tablici ispod.
Tablica 5 Vrijednosti vatrogasnih aparata
Zahtjev za dodatnim
Protupožarni aparat protupožarnim
Najveća dopuštena Najmanja ukupna prikladan za požar u aparatima. Barem
Najmanji broj
masa prijevozne zapremnina po motoru. Barem jedan s jedan protupožarni
vatrogasnih aparata
jedinice prijevoznoj jedinici minimalnom aparat mora imati
zapremninom. minimalnu
zapremninu.
< 3.5 tona 2 4 kg 2 kg 2 kg
> 3.5 < 7.5 tona 2 8 kg 2 kg 6 kg
> 7.5 tona 2 12 kg 2 kg 6 kg
Prijevozne jedinice koje prevoze "male količine" opasnih tvari moraju biti opremljene najmanje
jednim prenosivim vatrogasnim aparatom zapremine min. 2 kg suhog praha protupožarne klase
A, B i C.
Svako vozilo mora biti opremljeno s barem jednom podloškom za kotače, kakvoće prikladne
najvećoj dopuštenoj masi vozila i s polumjerom zakrivljenosti koji odgovara polumjerima
kotača.
Transportna jedinica mora biti opremljena s dva samostojeća upozoravajuća znaka za
obilježavanje vozila zaustavljenog na kolniku ceste. Ti znakovi mogu biti reflektirajući stošci
(čunjevi) ili trokuti, te baterijske svjetiljke s blještavim žutim svjetlom.
U transportnoj jedinici mora se za svakog člana posade vozila
nalaziti prikladna zaštitno-signalna upozoravajuća odjeća.
(Prikladnom odjećom se smatra prsluk ili odjeća koju opisuje
europska norma EN 471).
U transportnoj jedinici za svakog člana posade mora biti po
jedna džepna svjetiljka koja ne sadrži otvoren plamen, niti
metalne površinske dijelove koji bi mogli izazvati iskrenje.
Kada se prevoze plinovi koji su označeni bilo kojom od
sljedećih oznaka: T, TO, TF, TC, TFC i TOC u transportnoj
jedinici mora se nalaziti za svakog člana posade prikladna
respiratorna zaštitna maska.
U transportnoj jedinici mora se nalaziti neophodna oprema za
poduzimanje nužnih akcija kada je to upisano u "Uputama o
posebnim mjerama sigurnosti".

Slika 7.1 Zaštitna oprema vozila

16
8 Označavanje vozila za prijevoz opasnih tvari
Posebna pažnja pri prijevozu opasnih tvari posvećena je označavanju i obilježavanju vozila,
prijevoznih naprava (spremnika, kontejnera...) i samih tereta. Obilježavanje i označavanje je
važno kako bi se ostale sudionike u prometu upoznalo s vrstom i razinom opasnosti vozila
natovarenih opasnim tvarima.
8.1 Označavanje vozila pločama opasnosti

Ako se vozilom prevoze opasne tvari koje nisu na popisu ADR-a ili vozilom prevozimo različite
opasne tvari, obilježavamo ga pravokutnom reflektirajućom narančastom pločom bez oznaka
veličine 40x30 cm koja je obrubljena crnim rubom širine min. 1, 5 cm kao na slici 14.

Slika 8.1 Izgled narančaste ploče bez oznaka

Ploče za označavanje vozila koja prevoze opasne tvari postavljaju se na prednju i stražnju stranu
vozila na visinu minimalno 40cm, a maksimalno 150cm od razine ceste.
Ako se opasne tvari prevoze motornim vozilom koje vuče priključno vozilo, jedna se ploča
postavlja na prednju stranu vučnog vozila, a druga na stražnju stranu priključnog vozila.
Ako se prevoze opasne tvari iz popisa ADR-a narančasta ploča za obilježavanje vozila
podijeljena je na dva dijela tako da se u gornjem dijelu nalazi identifikacijski broj opasnosti
(Kemler broj), a u donjem dijelu broj opasne tvari prema Predlošku odredbi Ujedinjenih nacija
(UN - broj) kao na slici br. 15.
UN brojevi i oznake opasnosti moraju biti neizbrisivi te čitljivi i nakon 15 minuta izloženosti
vatri.

Slika 8.2 Izgled narančaste ploče s oznakama

17
Broj opasnosti (Kemler broj)
Broj u gornjem dijelu ploče sastoji se od dvije ili tri znamenke, a svaka od njih ukazuje na
opasno djelovanje tvari i ima određeno značenje.
Prva znamenka u broju najčešće označava u kojoj se klasi nalazi opasna tvar, a sve ostale
znamenke ukazuju na svojstva tvari i mogu se mijenjati. Broj opasnosti na narančastoj ploči
tumačimo na slijedeći način:
Najprije uočimo prvu znamenku i odredimo kojoj klasi pripada opasna tvari (npr. broj 2 - plin), a
znamenke koje slijede tumačimo u odnosu na opasnost odnosno svojstvo tvari (naprimjer: 236 -
plin zapaljiv i otrovan).
Tablica 6 Osnovne znamenke i njihovo značenje
Osnovne znamenke Značenje znamenke
0 Bez posebne opasnosti
2 Opasnost od nastanka plina
3 Zapaljivost
4 Zapaljivost ili samozapaljivost čvrstih tvari
5 Oksidirajuće djelovanje (pospješivanje gorenja)
6 Otrovnost
7 Radioaktivnost
8 Korozivnost (nagrizanje)
9 Opasnost od snažne kemijske reakcije
X Tvar opasno reagira u dodiru s vodom
Tablica 7 Primjeri oznaka koje se najčešće prevoze
Broj Opis opasnosti
20 inertni plin
22 duboko pothlađeni plin
223 duboko pothlađeni zapaljiv plin
225 duboko pothlađeni oksidirajući plin
23 zapaljiv plin
236 zapaljiv plin, otrovan
30 zapaljiva tekućina
323 zapaljiva tekućina koja s vodom stvara zapaljive plinove
x323 zapaljiva tekućina koja opasno reagira s vodom stvarajući zapaljive plinove
33 lako zapaljiva tekućina
40 zapaljiva ili samozagrijavajuća kruta tvar
423 kruta tvar koja s vodom stvara zapaljive plinove
x423 kruta tvar koja opasno reagira s vodom stvarajući zapaljive plinove
50 oksidirajuća tvar (pojačavanje požara)
539 zapaljivi organski peroksidi
55 jako oksidirajuće tvari
556 jako oksidirajuće tvari, otrovne
60 otrovna ili tvar štetna za zdravlje
66 jako otrovna tvar
663 jako otrovna tvar, zapaljiva (plamište ispod 55 ° C)
68 otrovna ili tvar štetna za zdravlje,
Korozivna
69 otrovna ili tvar štetna za zdravlje, koja može spontano izazvati snažnu reakciju
70 radioaktivne tvari
72 radioaktivni plinovi
723 radioaktivni plinovi, zapaljivi
80 korozivne ili slabo korozivne tvari
x80 korozivne ili slabo korozivne tvari koje s vodom opasno reagiraju

18
 8.2 Označavanje vozila listicama opasnosti
Osim narančastim pločama, vozila pri prijevozu opasnih tvari moraju biti na objema bočnim i
stražnjoj strani označena s velikim listicama opasnosti veličine 250 mm x 250 mm. Ukoliko se
opasne tvari prevoze u kontejneru, velike listice opasnosti moraju biti postavljene na sve četiri
strane kontejnera.

Slika 8.3 Prikazuje načine označavanja vozila pločama i listicama opasnosti

8.3 Oznaka tvari povišene temperature
Vozila cisterne, kontejnerski spremnici, prenosivi spremnici ili posebno opremljena vozila za
prijevoz tvari s povišenom temperaturom moraju biti označena s dvije bočne i sa stražnje strane
oznakom tvari povišene temperature kao na si. 17.
Oznaka tvari povišene temperature:

19
 Slika 8.4 Označavanje vozila koja prevoze tvari povišene temperature

8.4 Posebne odredbe koje se primjenjuju na pakovanja, vozila i kontejnere

koji sadrže tvari koje predstavljaju rizik od gušenja kada se koriste u
svrhe hlađenja ili kondicioniranja (poput suhog leda (UN 1845) ili
dušika, duboko podhlađen tekuć (UN 1977) ili argon, duboko podohlađen
tekuć (UN 1951))

Vozila i kontejneri koji sadrže opasne tvari koje se koriste za hlađenje ili kondicioniranje
moraju biti označeni oznakom upozorenja, kako je navedeno u odjeljku 5.5.3.6.2 ADR-a,
pričvršćenim na svakom mjestu pristupa na mjestu gdje će biti lako vidljiv osobama koje
otvaraju ili ulaze u vozilo ili kontejner. Ta oznakamora ostati na vozilu ili kontejneru dok
nije udovoljeno sljedećim odredbama:
(a)sve dok se vozila ili kontejneri ne prozrače kako bi se uklonile štetne koncentracije
sredstva za hlađenje ili kondicioniranje; i
(b)sve dok se ohlađena ili kondicionirana roba ne istovari

Oznaka upozorenja mora biti pravokutna i ne smije biti manja od 150 mm široka i 250 mm
visoka. Oznaka upozorenja sadrži:
(a) riječ "POZOR" u crvenoj ili bijeloj boji s natpisom koji nije manje od 25 mm visok na
službenom jeziku zemlje podrijetla i, ako taj jezik nije engleski, francuski ili njemački,
na engleskom, francuskom ili njemačkom jeziku, osim ako sporazumi potpisani među
državama zahvaćenim predmetnim prijevozom ne propisuju drugačije; i
(b)naziv naveden u stupcu (2) tablice A poglavlja 3.2 nakon kojeg mora slijediti tekst
"KAO SREDSTVO ZA HLAĐENJE" ili "KAO SREDSTVO ZA KONDICIONIRANJE",
ispod simbola crnim slovima nabijeloj pozadini s natpisom koji nije visok manje od 25 mm na
službenom jeziku zemlje podrijetla i, ako taj jezik nije engleski, francuski ili njemački, na
engleskom, francuskom ili njemačkom jeziku, osim ako sporazumi sklopljeni među državama
zahvaćenim predmetnim prijevozom ne propisuju drugačije.

*Ovdje se umeće odgovarajući

naziv iz stupca (2) tablice A
poglavlja 3.2 nakon kojeg mora
uslijediti tekst "KAO SREDSTVO
ZA HLAĐENJE" ILI "KAO
SREDSTVO ZA
KONDICIONIRANJE".

Slika 8.4.1. Oznaka upozorenja

20
8.5 Odredbe zakona o sigurnosti prometa na cestama u prijevozu opasnih
tvari

Zakon o sigurnosti prometa na cestama sadrži odredbe koje se odnose na prijevoz opasnih tvari
cestom, poglavito na znakove zabrane i obavijesti, kao i odredbu o brzini kretanja vozila koja
prevoze opasne tvari.

8.6 Brzine kretanja vozila za prijevoz opasnih tvari

- Vozila za prijevoz opasnih tvari u prometu na cesti ne smiju se kretati brzinom većom od 70
km/h.
- Pri kretanju motornim vozilom koje prevozi opasne tvari kroz dvosmjerni tunel brzina ne
smije biti veća od 40 km/h.
- U slučaju vuče neispravnog vozila kojim se prevoze opasne tvari, brzina kretanja ne smije biti
veća od 40 km/h.

8.7 Prometni znakovi i dopunske ploče koji reguliraju prijevoz opasnih

tvari

Slika 8.5 Prometni znakovi i dopunske ploče koji reguliraju prijevoz opasnih tvari
8.8 Razmak između vozila
Ako se na cesti izvan naselja kreću u nizu dva ili više vozila koja prevoze opasne tvari,
međusobni razmak između tih vozila ne bi smio biti manji od 200 m.

8.9 Zaustavljanje i parkiranje vozila

Vozila za prijevoz opasnih tvari ne smiju se zaustavljati na kolniku, niti se smiju parkirati u
naseljenom mjestu. Takva vozila mogu se zaustavljati i parkirati samo na mjestima koja su za
tu vrstu vozila određena i primjereno obilježena. Od trenutka primitka do trenutka predaje

21
opasne tvari, vozač motornog vozila ne smije se udaljavati od vozila zbog sigurnosti i stalnog
nadzora nad opasnom tvari.
Vozila koja prevoze opasne tvari sukladno odredbama ADR-a moraju dakle biti pod nadzorom, a
bez nadzora samo u sigurnim spremištima ili tvorničkim prostorima. Iznimno, vozač se smije
udaljavati od vozila samo kada je parkirano na:
a) parkiralištu pod nadzorom čuvara koji je upoznat s vrstom opasne tvari u vozilu i
boravištem vozača
b) javnom ili privatnom parkiralištu na kojem nema opasnosti od drugih vozila
c) otvorenom prostoru koji je udaljen od javnog prometa, stambenih objekata te prostora na
kojima se zadržavaju ljudi
Mogućnost parkiranja navedenu po b) moguće je koristiti samo ako nije moguće osigurati uvjete
iz a), dok mogućnost opisanu pod c) moguće je koristiti samo ako nisu osigurani uvjeti pod a) i
b).

8.10 Označavanje vozila u slučaju kvara ili nezgode

Iza zaustavljenog vozila na kolniku, vozač mora postaviti dva samostojeća znaka (trokuta
opasnosti) koja označavaju zaustavljeno vozilo na kolniku i to na udaljenosti od najmanje 100m
iza zaustavljenog vozila, i to tako da su vidljivi s udaljenosti od najmanje 150m za druge vozače
motornih vozila koji eventualno nailaze istom stranom kolnika na kojoj je zaustavljeno takvo
vozilo. Noću i za vrijeme smanjene vidljivosti zbog loših atmosferskih prilika, uz znakove na
kolniku postavlja se i jedna baterijska svjetiljka s treptavom ili stalnom svjetlošću narančaste
boje (Sl. 19)

Slika 8.6 Označavanje vozila u slučaju kvara ili nezgode

8.11 Trajanje upravljanja motornim vozilom
• vozač koji upravlja teretnim vozilom ili skupom vozila čija je najveća dopuštena masa
veća od 3500 kg ne smije u roku od 24 sata neprekidno upravljati tim vozilom duže od 9
sati, s tim da nakon četiri i pol sata neprekidnog upravljanja ima prekid vožnje od
najmanje 45 minuta ili više prekida od najmanje 15 minuta, koji ukupno ne smiju biti
manji od 45 minuta
• iznimno, vozač smije neprekidno upravljati vozilom dva puta tijekom sedam uzastopnih
dana najdulje 10 sati
• ukupno vrijeme upravljanja vozilom ne smije prijeći 90 sati u razdoblju od dva uzastopna
tjedna
• neprekidni dnevni odmor vozača traje najmanje 11 sati prije početka vožnje
• iznimno, vozač može tri puta tjedno koristiti dnevni odmor u trajanju od devet sati
neprekidno, pod uvjetom da do kraja sljedećeg tjedna iskoristi preostale sate dnevnog
odmora
• dnevni odmor u punom trajanju od 12 sati vozač može koristiti najviše u tri dijela tijekom
dana, s tim da jednom koristi neprekidno 8 sati dnevnog odmora

22
 • ako se u upravljanju vozilom smjenjuju dva vozača i ako se u vozilu nalazi uređeni ležaj
koji omogućuje jednom od njih odmor u ležećem položaju, svaki vozač mora imati
neprekidni odmor od najmanje osam sati tijekom svakih 30 sati putovanja
• dnevni odmor u pravilu vozač mora koristiti izvan vozila
• iznimno, vozač može provesti dnevni odmor u vozilu ako je vozilo opremljeno uređenim
ležajem i ako se za to vrijeme vozilo ne kreće
• nakon isteka šestodnevnog dopuštenog vremena upravljanja vozilom, vozač mora
koristiti tjedni odmor
• korištenje tjednog odmora može se odgoditi do isteka šestog dana, ako upravljanje
vozilom tijekom uzastopnih šest dana nije trajalo duže od šestodnevnog dopuštenog
vremena upravljanja vozilom
• svakog tjedna jedan od odmora mora se kao tjedni odmor produžiti na ukupno 45
uzastopnih sati
• tjedni odmor se može skratiti u domicilu vozila ili prebivalištu vozača na 36 uzastopnih
sati, a izvan tih mjesta na 24 uzastopna sata. Svako skraćenje tjednog odmora mora se
nadoknaditi neprekidnim trajanjem odmora koji će početi prije isteka sljedećeg tjedna

8.12. Posebno označavanje zahtjeva za okoliš opasnih tvari

Pakovanja koja sadrže za okoliš opasne tvari moraju udovoljiti kriterijima poglavlja 2.2.9.1.10
ADR-a i moraju biti označena otpornom oznakom prikazanom u poglavlju 5.2.1.8.3 ADR-A , s
izuzetkom pojedinaĉnog pakovanja i kombiniranog pakovanja koja sadrţe unutrašnje pakovanje:
- sadržaja od 5 l ili manje za tekućine, ili
- sadržaja od 5 kg ili manje za krute tvari.
Oznaka za okoliš opasne tvari mora biti postavljena što bliţe oznakama zahtjevanim u 5.2.1.1.
Oznaka za okoliš opasne tvari mora izgledati kako je prikazano dolje. Dimenzije moraju biti 100
mm × 100 mm, osim u sluĉaju pakovanja ĉije mjere dopuštaju samo manju oznaku.

Simbol (riba i drvo): crno na bijeloj ili prikladnoj kontrastnoj podlozi.

23
9 Prijevoz opasnih tvari tunelima
Ako vozač upravlja vozilom u prometu na cesti u kojem prevozi:
- plin (prvi broj na ploči za označavanje vozila je broj 2, osim prijevoza inertnog plina, oznake
20)
- tvar koja se označava s dva ista broja na ploči za označavanje vozila (primjerice: 22., 33., 44.,
55., 66.i 88.)
- tvar čija oznaka na ploči opasnosti počinje znakom X (tvar opasno reagira u dodiru s vodom)
- eksplozivnu tvar a pri tom mora proći kroz tunel dužine veće od 1000 m, mora imati jednu
svjetiljku treptajućeg ili rotirajućeg svjetla narančaste boje, postavljenu na vozilo tako da je
vidljiva sa svih strana.

Vozač mora uključiti treptavo ili rotirajuće svjetlo 50 m prije ulaska u tunel.
Prije prijevoza navedenih opasnih tvari, kroz tunel duljine preko 1000m, prijevoznik je dužan
ishoditi suglasnost za prolazak kroz tunel od ustanove za održavanje i upravljanje tunelom.
Tada je prijevoz moguće obaviti samo uz pratnju najmanje jednog pratećeg vozila.
Prijevoz eksplozivnih tvari dvosmjernim tunelom duljim od 1000m obavlja se uz pratnju dva
prateća vozila.
Prijevoz eksplozivnih tvari jednosmjernim tunelom duljim od 1000m obavlja se uz pratnju
jednog prateća vozila.
Prateće vozilo mora imati najmanje jedno treptavo ili rotirajuće svjetlo narančaste boje, koje
mora biti uključeno za vrijeme pratnje vozila koje prevozi opasnu tvar.
U tunelu, prilikom prijevoza navedenih opasnih tvari, prateće vozilo se mora kretati najmanje
50 m iza vozila s opasnim tvarima, dok se prilikom prijevoza eksplozivnih tvari
dvosmjernim tunelom jedno prateće vozilo mora kretati najmanje 50 m ispred vozila s
opasnom tvari, a drugo najmanje 50 m iza vozila s opasnom tvari.
Pratnja pratećih vozila nije potrebna kada teret prati policijsko vozilo. Brzina kretanja vozila
koja prevoze opasne tvari kroz dvosmjeran tunel ne smije biti veća od 40 km/sat.
10 Dokumentacija u prijevozu opasnih tvari
Osoba koja upravlja prijevoznom jedinicom u kojoj se prevoze opasne tvari dužna je u kabini
vozila za vrijeme prijevoza imati:
• ispravu o prijevozu opasnih tvari
• upute u pisanom obliku o posebnim mjerama sigurnosti
• ADR potvrdu o stručnoj osposobljenosti vozača za prijevoz opasnih tvari određene
klase
• Certifikat o ispravnosti vozila za prijevoz određenih opasnih tvari
• posebno odobrenje ako se prevoze opasne tvari klase 1 (eksplozivi), klase 6.1
(otrovne tvari) i klase 7 (radioaktivne tvari
10.1 Isprava o prijevozu opasne tvari

Pošiljatelj je obvezan pri predaji opasne tvari na prijevoz ispostaviti ispravu o prijevozu opasne
tvari (teretni list, prijevoznica ili sl.) Ona mora sadržavati:
• podatke o vrsti tvari (UN broj, ime tvari i opis tvari ako je potrebno, oznaku listice
opasnosti, s oznakom dodatne listice opasnosti ili za tvari i predmete klase 1 skupinu
opasnosti eksploziva i oznaku kompatibilne skupine, broj i opis pakiranja
• ukupnu količinu opasne tvari (zapreminu, ukupnu masu ili neto masu)
• ime i adresu pošiljatelja
• ime i adresu primatelja
• izjavu o svakom posebnom sporazumu ukoliko je na snazi za taj prijevoz
Isprava o prijevozu opasne tvari ispostavlja se u tri primjerka, od kojih jedan ostaje pošiljatelju,
jedan primatelju, a jedan prijevozniku. Prijevoznik i osoba koja upralja prijevoznim sredstvom
(vozač) dužni su na ispravi o prijevozu svojim potpisom potvrditi primitak deklarirane tvari za
prijevoz.

Slika 10.1. Isprava o prijevozu opasnih tvari

 10.2 Uvjerenje o osposobljenosti (ADR potvrda za vozača)
Svaki vozač koji prevozi opasne tvari mora imati sposobnost i znanje za tu vrstu prijevoza.
Potvrdu izdaje ovlašteni organ ili organizacija priznata od ovlaštenog organa, te ima valjanost
pet godina nakon čega se valjanost može produljiti ako vozač tijekom godine prije isteka
valjanosti potvrde obnovi znanje putem dopunskog tečaja i stekne nove spoznaje o postupanju s
opasnim tvarima.

Slika 10.1 ADR potvrda o stručnoj osposobljenosti vozača (gornja)

Zahtjevi za izdavanje ADR potvrda za vozače koji su uspješno položili provjeru znanja nakon
1. siječnja 2013. godine mogu se predavati od 3. rujna 2013. godine osobno ili putem pošte na
adresu:
MINISTARSTVO POMORSTVA,
PROMETA I INFRASTRUKTURE
Uprava cestovnog i željezničkog prometa
Odjel za cestovna motorna vozila i prijevoz
opasnih tvari
PRISAVLJE 14
10 000 ZAGREB
VAŽNA NAPOMENA
ADR potvrda će se izdavati isključivo temeljem pravilno i čitljivo ispunjenog zahtjeva, potpunih, jasnih i
čitljivih priloženih potrebnih priloga i priloženih potvrda o uplaćenim naknadama.

10.3 Certifikat o ispravnosti vozila za prijevoz određenih opasnih tvari

Opasne tvari mogu se prevoziti motornim vozilima posebno konstruiranima za prijevoz opasnih
tvari.
Ispitivanje vozila obavlja ovlaštena organizacija. Rok valjanosti Certifikata o ispravnosti
motornog vozila je pet godina od dana izdavanja, a za vozila cisterne koje se moraju ispitati
tlačnom probom na nepropusnost, rok valjanosti je tri godine od dana izdavanja. Valjanost
certifikata ovlaštena organizacija produljuje svake godine na godinu dana nakon podvrgavanja
motornog vozila ponovnom ispitivanju.
Na motornim vozilima koja prevoze opasne tvari, a obvezne su provoditi zaštitu od statičkog
elektriciteta, mora se svakih šest mjeseci izvršiti kontrola zaštite od statičkog elektriciteta, te
rezultate kontrole unijeti u obrazac "Kontrola zaštite od statičkog elektriciteta".
Slika : Izgled potvrde o udovoljavanju vozila za prijevoz određenih opasnih tvari

27
Sadržaj Potvrde o udovoljavanju vozila za priejvozu određenih opasnih tvari
29
 10.4 Pisana uputa o postupanju u slučaju nesreće

Kao pomoć u nesreći prilikom izvanrednih događaja, koji se pojave ili nastanu pri prijevozu
opasnih tvari, u vozčevoj kabini na lako dostupnom mjestu mora se nalaziti pisana uputa o
postupanju u slučaju nesreće. Uputa mora biti pisana na jeziku koji vozač razumije i oblika koji
odgovara primjeru u nastavku.
U pisanoj uputi propisani su postupci u slučaju nesreće, s obzirom na opasnost. Prije samog
početka prijevoza prijevoznik je obvezan osigurati uputu posadi vozila. Prijevoznik se mora
pobrinuti da svi članovi posade vozila razumiju upute i da su ih sposobni pravilno primijeniti,
stoga upute moraju biti pisane na jeziku/jezicima koje posada lako shvaća i razumije.
Prije početka prijevoza, članovima posade moraju se dati informacije o vrsti opasne tvari koja je
utovarena. Isprava o prijevozu opasne tvari mora biti napisana na jeziku države pošiljatelja , a
ako se opasna tvar isporučuje u inozemstvo, mora biti napisana još i na engleskom, francuskom
ili njemačkom jeziku.
31
 10.5 Posebna odobrenja
Posebna odobrenja sukladno odredbama ADR-a uobičajena su pri prijevozu eksplozivnih tvari i
predmeta (klase 1), otrovnih tvari (klase 6.1) i radioaktivnih materijala (klasa 7).
- za prijevoz eksplozivnih tvari i predmeta, odobrenje prelaska preko državne granice (uvoz,
izvoz i provoz) izdaje Ministarstvo unutarnjih poslova RH, a za provoz ili prijevoz unutar
granica Policijska uprava iz koje polazi prijevoz, te o istom obavještava Policijsku upravu
krajnjeg odredišta prijevoza;
- za otrovne tvari i radioaktivne materijale odobrenje prelaska preko državne granice (uvoz,
izvoz i provoz) izdaje Ministarstvo zdravstva, a za provoz ili prijevoz unutar granica
Sanitarna inspekcija grada iz koje polazi prijevoz.
Uz navedeno odobrenje o provozu ili prijevozu uz navedene dokumente potrebno je posjedovati i
presliku dokumenta od strane ovlaštene organizacije o ispitivanju pojedinih tvari i predmeta koji
se prevoze.

Slika 10.5. Posebno odobrenje

34
11 Prijevoz opasnih tvari u manjim ambalažnim jedinicama
(ograničene količine; poglavlje 3.4. ADR-a)

Kao "ograničene količine" mogu se prevoziti opasne tvari koje su upakirane, označene i posebno
obilježene , a smiju se prevoziti na način da je zbroj paketa ograničen teretnim prostorom vozila,
odnosno da im ukupna masa ne prelazi nosivost vozila.
Za vozila koja prevoze "ograničene količine" nije potreban Certifikat vozila, ali vozila i vozač
moraju udovoljavati ostalim nacionalnim propisima i ADR-u .
Pakovanja koja sadrže opasni teret u ograničenim količinama moraju biti označena dolje
navedenom oznakom.

Na pakovanjima koja su pripremljena u skladu s odredbama o ograničenim količinama za začni

prijevoz na oznaci mora stajati oznaka „Y“ u sredini.
12 Izuzeća u svezi količina koje se prevoze u prijevoznoj jedinici
(poglavlje 1.1.3.6 ADR-a)

Opasne tvari mogu se prevoziti kao „male količine“ ako količina po prijevoznoj jedinici nije
veća od količine iz Tablice 8. Za prijevoz malih količina opasnih tvari nije potrebno ishoditi
nikakvo odobrenje niti je potrebna posebna pratnja vozila. Ove tvari mogu se prevoziti
prijevoznim sredstvima (kombi vozilom, osobnim vozilom, teretnim triciklom i sl.) koja nisu
posebno konstruirana za prijevoz opasne tvari, vozači ne moraju imati ADR potvrdu niti moraju
biti osposobljeni za rukovanje s opasnim tvarima.
Međutim, pri prijevozu malih količina opasnih tvari u svakom vozilu mora biti:
• uređaj za gašenje požara koji ne sadrži manje od 2 kg suhog praha,
• dvije ručne baterijske svjetiljke koje odaju stalnu ili treptavu svjetlost narančaste boje,
uočljive s udaljenosti od najmanje 150m -ventilacijski uređaj ili mogućnost stalnog
provjetravanja u vozilima koja prevoze plinove.
Male količine opasnih tvari nisu po količini jednake za sve vrste opasnih tvari i u prijevozu su
ograničene najvećom ukupnom količinom po prijevoznoj kategoriji.
« prijevozna kategorija 0 »je 0 kg
« prijevozna kategorija 1 »je 20 kg
« prijevozna kategorija 2 »je do 333 kg
« prijevozna kategorija 3 »je do 1000 kg
« prijevozna kategorija 4»je neograničena

U stupcu "najveća ukupna količina po vozilu" podrazumijeva se:

• za predmete, brutto masa u kg
• za predmete klase 1, krute tvari, ukapljene plinove, netto masa u kg
• za tekućine, nazivna zapremina spremnika u litrama
• za stlačene plinove, nazivna zapremina spremnika u m3
Tablica 8 Male količine za pojedine vrste opasnih tvari
Najveća ukupna količina
Transportna Tvari ili predmeti pakirnih skupina ili klasifikacijski
po vozilu ili velikom
kategorija kodovi/skupine ili broj UN
kontejneru
Klasa 1; 1.1A/1.1L/1..2L./1.3.L/1.4.L L i UN br. 0190
Klasa 3: UN br. 3343
Klasa 4.2: Tvari označene kao grupe pakiranja I
Klasa 4.3: UN br. 1183.1242, 1295, 1340.1390,
1403, 1928.2813, 2985, 2968, 2888, 3129.3130.
3131, 3134, 3148 i 3207
0 Klasa 6.1: UN. br. 1051, 1813, 161413294 0
Klasa 6.2; UN br. 2814 i 2900 (riskantne grupe 3.i 4.)
Klasa 7: UN br. 2912 - 2919, 2977, 2978 i 3321-3333
Klasa 9: UN br. 2315, 3151.3152 i oprema koja
sadrži takve tvari ili smjese
kao i prazna neočišćema pakiranja u kojima su se
nalazile tvari ove prijevozne jedinice
Tvari i predmeti označeni u grupu pakiranja I, a koji ne
pripadaju u prijevoznu jedinicu 0, kao i tvari i predmeti
sljedećih klasa:
Klasa 1: 1.1B do 1.1J/1.2B do 1.2J /1.3C/ 1.3G/ 1.3h/
1 20
1.3J/ 1.1.5D
Klasa 2: T, TC, TO, TF, TOC i TFC
Klasa 4.1: UN br, 3221-3224 i 3231 - 3240
Klasa 5.2: UN br. 3101 -3104 i 3111 - 3210
Tvari i predmeti koji su svrstani u pakirnu skupinu II, a
ne ubrajaju se u transportne kategonje 0, 1 ili 4 kao i
tvari i predmeti slejdećih klasa:
Klasa 1: 1.4B do 1.4G i 1.6N
Klasa 2: Skupina F
2 Klasa 4.1: Brojevi UN 3225 do 3230 333
Klasa 5.2: Brojevi UN 3105 do 3110
Klasa 8.1: Tvari i predmeti koji su svrstani u pakirnu
skupinu III
Klasa 6.2: Brojevi UN 2814 do 2900 (skupina rizika 2)
Klasa 9: Broj UN 3245
Tvari i predmeti koji su svrstani u pakirnu skupinu III, a
ne ubrajaju se u transportne kategonje 0, 2 ili 4, kao i
tvari i predmeti sljedećih klasa:
3 1000
Klasa 2: Skupina A i O
Klasa 8: Brojevi UN 2794, 2795, 2800 i 3028
Klasa 9: Brojevi UN 2990 i 3072
Klasa 1: 1.4S
Klasa 4.1: UN broj 1331, 1345, 1944, 1945, 2254 i 2623
Klasa 4.2: UN broj 1381 i 1362 pakirne skupine III
Klasa 7: UN broj 2908 do 2911
4 Negraničeno
Klasa 9: UN broj: 3268
i prazna naočišćena pakiranja koja su sadržavala opasne
tvari, izuzev njihove klasifikacije u prijevoznu kategoriju
0

37
13 Prijevoz opasnih tvari u izuzetim količinama (poglavlje 3.5
ADR-a)

Kada je opasna tvar pakirana u skladu s količinskim ograničenjima u unutarnju ambalažu i u

pakovanju u skladu s odredbama 3.5. ADR-a, to su takozvane izuzete količine i nije potrebno
pridržavati se odredbi ADR-a. Količinsko ograničenje za unutarnju ambalažu ovisi o opasnosti
pojedine tvari i za krutine iznosi najviše 30 g a za tekućine najviše 1000 ml. U jednom pakiranju
ne smije biti više od 1000g krutine ili 1000 ml tekućine.
Opasne tvari koje mogu biti prevožene pod izuzetim koliĉinama u skladu s zahtjevima ovog
poglavlja označene su u stupcu (7b) tablice A poglavlja 3.2 abecedno brojčanom oznakom kako
slijedi:

Pošiljatelj tvari mora upakirati u odgovarajuću ambalažu koja mora biti označena sa slijedećom
oznakom:

* Prvi ili jedini broj listice opasnosti naveden u stupcu (5) tablice A poglavlja 3.2 mora biti
naveden na ovom mjestu.
** Imena pošiljatelja ili primatelja moraju biti navedena na ovom mjestu ako nisu navedena
drugdje na pakovanju.

Broj pakovanja u vozilu ili teretnom prostoru ne smije prijeći 1 000.

Ako dokument ili dokumenti (poput teretnog lista, zračnog teretnog lista ili CMR/CIM) prate
opasne tvari u izuzetim količinama, najmanje jedan od tih dokumenata mora sadržavati navod
"Opasne tvari u izuzetim količinama" i broj pakovanja.
14 Dužnosti i obveze sudionika u procesu prijevoza opasnih tvari
Sukladno odredbama ADR-a, osim obveza propisanih za prijevoz i vozila, ADR većim dijelom
propisuje dužnosti i obveze naručitelja, pošiljatelja, vozača, primatelja, sigurnosnog savjetnika i
svih koji su uključeni u cjeloviti prijevoz opasnih tvari.
14.1 Naručitelj
Obveze naručitelja su:
• javlja pošiljatelju i prijevozniku točan naziv opasne tvari (vrstu, klasu, UN broj,
identifikacijski broj opasnosti) i količinu opasne tvari
• odabire vrstu vozila za prijevoz opasne tvari, te oznake koje se moraju nalaziti na vozilu
• javlja eventualno odstupanje od propisanih pravila
• iskazuje potrebu za odgovarajućim brojem članova posade

14.2 Pošiljatelj
Obaveze pošiljatelja su:
• odabire odgovarajuće vozilo za prijevoz, obilježava ga sukladno odredbama ADR- a i
daje potrebnu dodatnu opremu
• odabire vozača koji je stručno osposobljen za prijevoz te vrste opasne tvari, odabire
vozilo koje posjeduje Certifikat o ispravnosti za prijevoz određene opasne tvari
• prije odlaska na utovar, vozilo pripremi i očisti, te vozaču preda potvrdu o čišćenju vozila
• traži dodatne obavijesti o osobinama opasne tvari koje mogu biti korisne
• upoznaje vozača sa značajkama i opasnostima tvari koju predaje na prijevoz, te mu daje
ispravno popunjenu ispravu (tovarni list) o prijevozu opasnih tvari, uputu o posebnim
mjerama sigurnosti , a u skladu s uputama i odgovarajuća zaštitna sredstva i opremu
• pribavlja posebno odobrenje ako je riječ o opasnoj tvari za čiji je prijevoz je to potrebno
• kod osiguravatelja osigurava opasnu tvar od štete koja bi mogla nastati tijekom prijevoza;

14.3 Vozač
Prije utovara provjerava:
• ispravnost vozila prije njegova preuzimanja
• dokumentaciju vozila kojim se obavlja prijevoz
• nalazi li se u vozilu oprema koja je nužna za prijevoz određene vrste opasne tvari
• je li vozilo označeno sukladno odredbama ADR-a ovisno o vrsti opasne tvari
Tijekom utovara:
• mora biti kod vozila i nadgledati utovar;
• pazi da utovar obavljaju osobe koje su za to osposobljene
• pazi da su sva pakiranja opasne tvari propisno označena, a ambalaža ispravna i
neoštećena
• pazi na način slaganja robe kako se ista u prijevozu ne bi oštetila
• pazi na visinu slaganja ovisno o vrsti pakiranja i visini stranica vozila
• pazi da bude utovarena samo ona tvar koja je deklarirana za prijevoz
• tko se vrši utovar opasnih tvari klase 1.i 3.(eksplozivne tvari i zapaljive tekućine),
provjerava je li električna instalacija u Ex izvedbi
• pri utovaru ili istovaru zapaljivih tekućina, zapaljivih plinova i eksploziva mora uzemljiti
vozilo, isključiti rad motora, te isključiti sve potrošače struje povezane na akumulator
Nakon utovara provjerava:
• ispravu o prijevozu opasne tvari ili tovarni list koja mora sadržavati sve podatke o
opasnoj tvari koja se prevozi, kao i čitljiv potpis kojim se ovjerava da je zaprimljena
deklarirana tvar
• upute o posebnim mjerama sigurnosti određenog (propisanog) sadržaja koja odgovara
opasnostima utovarene robe
• posebno odobrenje za prijevoz određenih vrsta opasnih tvari (klasa 1., 6.i 7.) nadležnog
tijela državne uprave
Tijekom vožnje:
• poštuje prometne znakove
• pri prolasku vozila s opasnim tvarima kroz dvosmjerni tunel, prilagoditi brzinu na najviše
40 km/sat
• za eksplozive i opasne tvari kojima prvi identifikacijski broj opasnosti počinje sa 2 (osim
20), tvari čiji identifikacijski broj opasnosti čine umnoženi brojevi kao i "X" ispred broja,
pri prolazu kroz tunel duži od 1000 m primjenjuje propisane mjere najave upravi tunela,
po potrebi osigurava pratnju i opremanje takvih vozila
• za vrijeme prijevoza opasnih tvari, za koje je potrebno posebno odobrenje, drži se
vremena početka prijevoza te određenih smjerova bez samovoljnog mijenjanja tog
smjera; svaku promjenu smjera mora odobriti tijelo državne uprave koje je izdalo
odobrenje za prijevoz
• od trenutka primitka pa do predaje opasne tvari, pazi na teret i vozilo te se ne udaljava od
vozila s opasnim tvarima
• u slučaju prisilnog zaustavljanja vozila zbog kvara, označava vozilo radi upozorenja
ostalim sudionicima u prometu
• ako se tijekom prijevoza opasne tvari izgube ili prospu, izvještava najbližu policijsku
upravu i pošiljatelja, a ako su posrijedi otrovi ili radioaktivne tvari, i nadležnu sanitarnu
inspekciju; do dolaska policije ili sanitarne inspekcije primjenjuje sve mjere zaštite kako
bi smanjio opasnost i spriječio dodir drugih sudionika u prometu s opasnim tvarima

14.4 Primatelj
Obaveze i dužnosti primatelja:
• prima pošiljku, ako je sve u redu
• pri istovaru primjenjuje određene mjere sigurnosti
• provodi čišćenje i dekontaminaciju vozila i spremnika

14.5 Sigurnosni savjetnik

Dužnosti sigurnosnog savjetnika su:
• prati međunarodne sporazume i nacionalne propise iz područja prijevoza opasnih tvari
• nadgleda principe razvrstavanja u klase, miješane terete, fizikalna, kemijska i
toksikološka svojstva opasnih tvari
• savjetuje i nadgleda pakiranje opasnih tvari, pregleda spremnike i konstrukciju
prijevoznih jedinica, periodične preglede, ateste, certifikate
• savjetuje pri obilježavanju pakovanja i vozila koja prevoze opasne tvari
• brine o prijevoznoj dokumentaciji
• brine o otpremništvu odnosno špediciji
• brine o zabranama kod miješanih tereta
• brine o čišćenju i otplinjavanju tovarnog prostora prije utovara ili nakon istovara
• brine o prometnim pravilima i ograničenjima pri prijevozu (zaustavljanje i parkiranje i
sl.)

40
15 Postupci u slučaju iznenadne opasnosti s opasnim tvarima
Pri cestovnom prijevozu opasnih tvari mogu se dogoditi nezgode čiji je uzrok ljudski čimbenik
(neprilagođena brzina vozača) ili neispravna prijevozna jedinica.
Posljedice po čovjeka mogu biti ponekad vrlo kobne, a postoji opasnost i po okoliš jer
istjecanjem opasnih tvari može doći do:
• zagađenja zemlje i biljnog pokrova,
• zagađenja prirodnih i umjetnih vodenih resursa (rijeke, jezera, more),
• zagađenja zraka otrovnim plinovima ili parama
• požara i eksplozija opasnih tvari
Najveća odgovornost prvenstveno je na vozaču i njegovoj obučenosti u takvim situacijama, koji
mora hitno poduzeti radnje koje su u početnoj fazi gotovo iste ili vrlo slične pri nezgodama sa
svim vrstama opasnih tvari.
15.1 Određivanje opasnog prostora kod istjecanja ili rasipanja opasne tvari
Opasni prostor sastoji se od prostora djelovanja i sigurnosnog prostora. U opasnom prostoru
postoji opasnost od požara, eksplozije ili trovanja (Sl. 15.1). Prostor djelovanja je prostor
onečišćen opasnim tvarima.
Veličina sigurnosnog prostora ovisi o vrsti opasne tvari i uzima se da je:
• oko 5 metara za zapaljive tekućine
• oko 15 metara za otrovne i nagrizajuće tvari
• oko 30 metara za eksplozivne tvari, plinove, radioaktivne tvari
U slučaju istjecanja ili rasipanja opasne tvari treba hitno označiti opasni prostor te poduzeti
sljedeće mjere:
• isključiti motor
• otkloniti sve izvore paljenja i iskrenja
• obavijestiti policiju ( 92)
• vatrogasnu službu ( 93 ili 112)
• hitnu pomoć ( 94)
• upotrijebiti osobna zaštitna sredstva
• osigurati cestu i druge prilaze
• udaljiti neovlaštene osobe
• skloniti se na stranu s koje puše vjetar
• obavijestiti pošiljatelja
• zagraditi prolivene tekućine sredstvima za upijanje (suhom zemljom ili pijeskom ili
nekim drugim djelotvornim sredstvom), da ne bi došlo do njihovog izlijevanja u
vodotoke i odvodne kanale
• početne požare gasiti ručnim aparatima za početno gašenje požara
• u slučaju kontaminacije opasnim tvarima, obvezatno primijeniti zaštitna sredstva
• odijela namočena opasnim tvarima odmah skinuti, isprati s puno vode, te maknuti što
dalje od mjesta nezgode

Slika 15.1 Opasni prostor

41
16 Osobna zaštitna sredstva

Sve osobe koje dolaze u doticaj s opasnim tvarima moraju koristiti osobna sredstva za zaštitu.
Vozač mora poznavati ta sredstva i način njihove uporabe. Osobna sredstva za zaštitu dio su
opreme koju dobiva prije početka prijevoza određene opasne tvari.
Osobna sredstva za zaštitu dijele se na: zaštitna sredstva za glavu, tijelo, ruke i noge.
Važno je napomenuti da se poslije uporabe svakog sredstva za osobnu zaštitu, ista moraju
očistiti, isprati vodom, dezinficirati te, ako su oštećena, zamijeniti ispravnima.

17 Zaštita od požara
Veliki broj opasnih tvari koje se prevoze su zapaljive, samozapaljive, a mnoge od njih ispuštaju
pare koje se sa zrakom i uz izvor topline (iskra, udar, trenje, otvoreni plamen) mogu zapaliti.
Svaki vozač koji prevozi opasne tvari mora biti upoznat s osnovnim pojmovima zaštite od
požara, gorenja opasnih tvari, opasnostima koje nastaju pri požaru, te mora znati upotrijebiti
vatrogasne aparate koji su sastavni dio opreme vozila, kao i poznavati rad sa zidnim i
podzemnim hidrantima za gašenje požara vodom.
17.1 Gorenje
Gorenje je burna reakcija pri kojoj dolazi do vezanja gorive tvari
s kisikom iz zraka, uz obilno razvijanje topline, pojavu plamena i
svjetlosti.
Da bi došlo do gorenja, potrebna je istovremena prisutnost gorive
tvari, kisika i izvora topline uz razvijanje temperature paljenja.
Gorenje prestaje uklanjanjem bilo kojeg od ovih čimbenika.
Temperatura paljenja je najniža temperatura do koje treba
zagrijati neku gorivu tvar da bi se ona vezala s kisikom i počela
gorjeti, bez daljnjeg dovođenja vanjskog izvora topline.

Temperatura paljenja se postiže otvorenim plamenom, trenjem,

iskrom, isijavanjem, prenošenjem plamena, kemijskom reakcijom ili prirodnom pojavom.

Požari su razvrstani u 4 razreda prema vrsti gorive tvari što prikazuje tablica 9.

42
Tablica 9 Razredi požara
Razred A požari krutih tvari
Razred B požari zapaljivih tekućina
Razred C požari zapaljivih plinova
Razred D požari lakih metala

17.2 Osnove gašenja

Da bismo ugasili požar, potrebno je ukloniti neki od čimbenika potrebnih za gorenje.
• uklanjanje gorive tvari
• uklanjanje kisika iz procesa gorenja (ugušivanje)
• odvođenje topline (ohlađivanje)
Požar je najlakše ugasiti u njegovoj početnoj fazi, a kao uobičajena sredstva za gašenje koriste
se: voda, prah, pjena, ugljični dioksid (CO 2 ), haloni (ili njihove zamjene), te neka priručna
sredstva.
Svako od tih sredstava predviđeno je za gašenje samo određenih razreda požara, odnosno vrsta
opasnih tvari:
Sredstvo za gašenje Razred požara koji se može gasiti
Voda A
Prah A, B, C, D
Pjena A, B
ugljični dioksid B, C
haloni (ili njihova zamjena) A, B, C

17.3 Aparati za gašenje punjeni vodom

Voda je najraširenije sredstvo za gašenje požara. Požaru oduzima toplinu te gasi ohlađivanjem.
Kao sredstvo za gašenje, nalazi se u raznim vrstama aparata za gašenje te u zidnim i podzemnim
hidrantima. Koristi se za gašenje požara krutih tvari (razred A).
Voda kao sredstvo za gašenje, ima i nedostatke:
• ne smije se koristiti za gašenje požara električnih instalacija pod naponom
• ne smije se koristiti za gašenje požara metala, metalnih prašina i drugih tvari koje opasno
reagiraju s vodom (primjerice: natrij, kalcijev karbid i sl.) jer se razgrađuje i stvara
zapaljive i eksplozivne plinove vodik, acetilen i sl.
• postoji opasnost od širenja požara, kod gašenja zapaljivih tekućina koje su lakše od vode

Slika 28.Aparati punjeni vodom

17.4 Aparati za gašenje punjeni prahom

Vatrogasni aparati punjeni višenamjenskim prahom za gašenje A, B i C razreda požara po svojoj
konstrukciji, te svojim tehničkim karakteristikama u potpunosti zadovoljavaju sve zahtjeve.
Za gašenje zapaljivih metala (razred D) koristi se samo posebni D-prah.

43
Takvi aparati su osim D-praha opremljeni i posebnom mlaznicom koja omogućava brzo i
efikasno gašenje požara zapaljivih metala.
Svi vatrogasni aparati s prahom ispitani su za gašenje električnih
uređaja pod naponom od 35 kV, a označeni su da se s njima
može sigurno gasiti električne uređaje pod naponom do 1000 V s
udaljenosti veće od 1, 5 m.
Vatrogasne aparate s prahom odlikuje jednostavno aktiviranje, te
pouzdanost i sigurnost u rukovanju. Požaru oduzimaju kisik tj.
gase ugušivanjem. Prema konstrukciji razlikujemo aparate pod
stalnim tlakom (pogonski plin smješten izravno u samom
spremniku aparata) i aparate s bočicom (pogonski plin smješten u
posebnoj bočici unutar spremnika aparata).

Slika 29.Aparati punjeni prahom

17.5 Aparati za gašenje punjeni pjenom

Pjena je mješavina vode i pjenila. Ovisno o tipu, pjenilo može
biti smješteno unutar samog spremnika ili u zasebnoj bočici
odvojeno od vode. Vatrogasni aparati sa pjenom su
prvenstveno namijenjeni za gašenje početnih požara zapaljivih
tekućina (razred B) i krutih tvari (razred A). Požaru oduzima
kisik i toplinu. Ovi vatrogasni aparati koriste se u kemijskoj
industriji, lukama, brodovima, industrijskim pogonima i
skladištima zapaljivih materijala.

Slika 30.Aparati punjeni pjenom

17.6 Aparati za gašenje punjeni ugljičnim dioksidom

(C02)
Glavna odlika svih aparata napunjenih s C0 2 je jednostavno i sigurno
rukovanje, te učinkovito gašenje požara razreda B i C, a posebno požara
na električnoj opremi i instalacijama. Požaru oduzima kisik tj. gasi
ugušivanjem.
C0 2 je sredstvo za gašenje posebno preporučljivo za gašenje požara
osjetljivih materijala i uređaja jer C0 2 ne oštećuje i ne onečišćuje.

Slika 31.Aparati punjeni ugljičnim dioksidom

17.7 Aparati za gašenje punjeni halonima (ili njihovim

zamjenama)
Ovi vatrogasni aparati razvijeni su za zaštitu zatvorenih prostora koji sadrže
osjetljivu ili skupu opremu koja bi mogla biti oštećena ili uništena u slučaju
primjene drugih sredstava za gašenje.

44
Uobičajena primjena uključuje: računske centre, telefonske centrale, kontrolne sobe, laboratorije
i sl.
Ranije korišteno sredstvo za gašenje Halon 1211 zamijenjeno je ekološki prihvatljivijim FE 36,
koji je u svojoj primjeni netoksičan, električki neprovodljiv, te ne ostavlja tragove nakon
gašenja. Požaru oduzima kisik tj. gasi ugušivanjem.

18 Pružanje prve pomoći

Svaki vozač bi trebao biti osposobljen da, u slučaju prometne ili neke druge nezgode, pruži prvu
pomoć sebi ili drugome.
Nezgode i postupci prve pomoći:
Redni Moguće povrede i Postupci pružanja prve pomoći
broj stanja

1 Trovanje plinom Unesrećenog što prije iznijeti na čisti zrak (po

mogućnosti dati kisik)
2 Opekline Mjesto hladiti čistom vodom 0-15 minuta. Staviti
sterilni zavoj
3 Nagrizanje kože (očiju) Polivenu odjeću i obuću odmah ukloniti.
Zaliveno mjesto prati sa što više čiste vode.
Povrijeđenog opremiti u bolnicu

4 Rane Pokriti (zaviti) sa sterilnim zavojem. Pozvati

6 Krvarenje
6 Prijelomi i iščašenja
liječnika
Zaustaviti krvarenje. Povrijeđenog otpremiti u
bolnicu.
Imobilizirati mjesto prijeloma ili iščašenje.
Povrijeđenog otpremiti u bolnicu.

7 Kontaminacija Dobro isprati mjesto polijevanja. Povrijeđenog

radioaktivnom tvari otpremiti u bolnicu.

8 Nesvjestica Osobu iznijeti izvan zone opasnosti, položiti na

desni bok, osloboditi dišne organe.

9 Prestanak disanja Davati umjetno disanje (ili kisik)

10 Prestanak rada srca Masaža srca i umjetno disanje

11 Šok Provesti postupak za smanjenje šoka.

Povrijeđenog otpremiti u bolnicu.

45
 PRIJEVOZ OPASNIH TVARI U CISTERNAMA
SADRŽAJ:
1.Vozila cisterne
2.Vrste spremnika
3.Podjela spremnika prema obliku poprečnog presjeka
4.Podjela spremnika prema unutarnjem tlaku
4.1.Bestlačni spremnici
4.2.Tlačni spremnici
5.Podjela spremnika prema vrsti opasne tvari
5.1.Spremnici za prijevoz sipkih tvari
5.2.Spremnici za prijevoz plinova
5.3.Spremnici za prijevoz tekućina
6.Vozila cisterne za pojedine klase
6.1.Vozila cisterne za tvari Klase 2
6.2.Vozila cisterne za tvari Klase 3
6.3.Vozila cisterne za tvari klase 5.1, 6.1 i 8
7.Oprema vozila cisterni
7.1.Gumena crijeva
7.2.Ventili
7.3.Prekidači električnih strujnih krugova i spojke za uzemljenje
7.4.Mehanička zaštita zadnjeg dijela vozila cisterne
8.Punjenje i pražnjenje spremnika cisterni
8.1.Punjenje spremnika cisterne
8.2.Pražnjenje spremnika cisterne
8.3.Postupak povrata plina u spremnik (zatvoreni sistem)
8.4.Punjenje spremnika tvarima Klase 3
8.5.0siguranje od prekomjernog punjenja skladišnih spremnika
9.Postupanje pri vožnji vozila cisterni
10. Mjere sigurnosti pri radu s vozilom cisternom

46
1.VOZILA CISTERNE
Vozilo cisterna je vozilo napravljeno za prijevoz tekućina, plinova, praškastih ili granuliranih
tvari koje se sastoji od jednog ili više fiksno pričvršćenih spremnika.
Spremnik je školjka s radnom i konstrukcijskom opremom koji mora udovoljiti detaljnoj
provjeri kako bi se dokazalo zadovoljenje zahtjeva ADR-a.
Zahtjevi se odnose na vrstu ugradbenih materijala i njihove mehaničke karakteristike, na debljinu
stjenke, na zahtijevanu radnu i konstrukcijsku opremu, na izvješća o izvršenim tlačnim probama
i ispitivanju zavara, kao i brojnim drugim specifičnim zahtjevima.
Vozila namijenjena prijevozu opasnih tvari u cisternama moraju u potpunosti odgovarati
ADR zahtjevima. Ovi zahtjevi određuju koje opasne tvari vozila cisterne smiju prevoziti. Vozilo
prema tome mora u potpunosti odgovarati zahtjevima prema opasnim tvarima za koje je
namijenjeno.
Za prijevoz opasnih tvari u cisternama prema ADR-u koriste se: FL, OX i AT vozila.
FL-vozila namijenjena prijevozu tekućina čije plamište ne prelazi 61°C (s izuzećem Diesel
goriva, plinskog i lakog loživog ulja) ili zapaljivih plinova u kontejnerskim spremnicima,
prenosivim spremnicima, ili MEGC-ijima zapremnine veće od 3m3, fiksnim ili izgradnim
spremnicima zapremnine veće od 1m3 ili baterijskim vozilima zapremnine veće od 1m3.
OX-vozila namijenjena prijevozu klase 5.1, stabiliziranog vodikovog peroksida ili u vodi
otopljenoga vodikovog peroksida s više od 60% sadržaja vodikovog peroksida, i to u
kontejnerskim spremnicima ili prenosivim spremnicima zapremnine veće od 3m3, kao i u
fiksnim ili izgradnim spremnicima zapremnine veće od 1m3.
AT-vozila namijenjena prijevozu opasnih tvari u kontejnerskim spremnicima, prenosivim
spremnicima ili MEGC-ijima čija je zapremnina veća od 3m3, u fiksnim ili izgradnim
spremnicima čija je zapremnina veća od 1m3 ili baterijskim vozilima čija je zapremnina veća od
1m3, a ne pripadaju FL tipu vozila.
Navedena vozila moraju imati Potvrdu (Certifikat) o udovoljavanju vozila gdje su precizno
navedene opasne tvari za koje je navedeno vozilo cisterna prikladno za prijevoz. Ostale opasne
tvari ne smiju se prevoziti navedenim vozilom.
U dijelu "Napomene" Potvrde (Certifikat) o udovoljavanju vozila navode se upozorenja,
ograničenja ili obveze koje moraju poštivati osobe uključene u prijevoz opasnih tvari u
cisternama.
FL, OX i AT vozila moraju biti predmet tehničkog pregleda (ispitivanja) prema ADR zahtjevima
svake godine u zemlji registracije.
FL, OX i AT vozila mogu biti: teretna vozila, prikolice, tegljači i poluprikolice.
AT, FL i OX vozila čija najveća dopuštena masa prelazi 16 t moraju biti opremljena
protublokirajućim (ABS) sustavom za kočenje kategorije 12.
AT, FL i OX vozila namijenjena vuči priključnih vozila kojih najveća dopuštena masa prelazi 10
t, moraju biti opremljena protublokirajućim (ABS) sustavom za kočenje kategorije*.
AT, FL i OX priključna vozila čija najveća dopuštena masa prelazi 10t moraju biti opremljena
protublokirajućim (ABS) sustavom za kočenje kategorije A*.
*(odnosi se na vozila prvi put registrirana nakon 30.lipnja 1993.godine)
Uređaje za usporavanje koji služe za stabilizaciju brzine vozila na dugim nizbrdicama i to bez
uporabe radne ili parkirne kočnice moraju imati:
- AT, FL i OX vozila čija najveća dopuštena masa prelazi 16 t *
- AT, FL i OX vozila koja vuku priključna vozila kategorije 04 *

2
(odnosi se na vozila prvi put registrirana nakon 30.lipnja 1993.godine)

47
2.VRSTE SPREMNIKA

Fiksni spremnik - zapremine preko 1000 litara, trajno

pričvršćen na vozilo s kojim tvori vozilo cisternu

Prenosivi spremnik - zapremine preko 450 litara, za prijevoz

tvari Klase od 3 do 9

Baterijski spremnici - više spremnika trajno ugrađenih u

vozno postolje i međusobno spojenih glavnom sabirnom
cijevi. Namijenjeni prijevozu plinova Klase 2 i zapremine su
preko 450 litara

Kontejnerski spremnik - transportna naprava s opremom,

uključujući i opremu za manipulaciju, zapremnine preko 450
litara namijenjen prijevozu plinova, tekućina, praškastih ili
granuliranih tvari

Silosni spremnik - namijenjen prijevozu praškastih i

granuliranih tvari

Slika 1.Vrste spremnika

48
3. PODJELA SPREMNIKA PREMA OBLIKU POPREČNOG PRESJEKA
Spremnici su prema obliku poprečnog presjeka podijeljeni na: okrugle, elipsaste i četvrtaste.
Vozila cisterne sa spremnicima četvrtastoga oblika najmanje su podložna prevrtanju jer im je
točka težišta znatno niža nego kod ostala dva oblika.

Slika 2.Oblici spremnika i točke težišta

4. PODJELA SPREMNIKA PREMA UNUTARNJEM TLAKU

Spremnici su prema unutarnjem tlaku podijeljeni na: bestlačne spremnike i tlačne spremnike.

4.1.Bestlačni spremnici
Tipični oblici bestlačnih spremnika su: četvrtasti spremnik i elipsasti spremnik.
Bestlačni spremnici bi se zbog oblika poprečnog presjeka pri jačim unutarnjim tlakovima
deformirali.
Kako u bestlačnim spremnicima u normalnim uvjetima prijevoza ne bi nastao viši unutarnji tlak,
u njihov gornji dio ugrađeni su sigurnosni ventili koji se pri povećanju tlaka otvaraju.

4.2.Tlačni spremnici
Tlačni spremnici, ovisno o debljini stijenki te konstrukciji, mogu izdržati visoke unutarnje i
vanjske tlakove. Oni se u pravilu grade s okruglim poprečnim presjekom. Samo okrugli
spremnici mogu izdržati visoke tlakove, a da im stjenke ne moraju biti od pretjerano debelog
materijala. Propisi o prijevozu opasnih tvari polaze od toga da će time tlačni spremnici dobro
izdržati i opterećenja uslijed nezgode.

Razlikujemo sljedeće tipove tlačnih spremnika:

Spremnik od 4 bara
Propisan je za klasu 5.1 (npr. vodikov peroksid), za
otrovne i manje otrovne tvari iz klase 6.1, te za mnoge
tvari iz klase 8.
Spremnik od 10 bara
Propisan je npr. za bijeli i žuti fosfor (klasa 4.2), za
visoko otrovne tvari iz klase 6.1, te za neke kiseline i
lužine iz klase 8 (sumpornu kiselinu).
Spremnik od 15 bara
Propisan je za nekoliko visoko otrovnih tvari iz klase 6.1
(npr. otopine cijanovodikove kiseline).
Slika 3. 0blici bestlačnih i tlačnih spremnika

49
Spremnik od 21 bar
Propisan je za tvari kao što su fluorovodik i fluorovodična kiselina (klasa 8) jer su izrazito
opasne.

Razlog za uporabu tlačnih spremnika nije samo uvjet koliko je neka tvar opasna. U određenim
okolnostima propisi za određenu opasnu tvar dopuštaju bestlačni spremnik, no ako se on prazni
unutarnjim tlakom mora se upotrijebiti tlačni spremnik. Za to se uvriježio tzv. 4-barni spremnik

5. PODJELA SPREMNIKA PREMA VRSTI OPASNE TVARI

5.1. Spremnici za prijevoz sipkih tvari su spremnici koji se pune i prazne gravitacijski ili pod
pritiskom. Kao primjer možemo navesti prijevoz ugljene prašine koja služi kao zamjenski
energent mazutu. Ugljena prašina se upuhuje u spremnike-silose zajedno s nekim inertnim
plinom (dušik, ugljični dioksid) koji sprečava pojavu samozapaljenja ugljena.

5.2. Spremnici za prijevoz plinova uvijek su tlačne posude i za njih se općenito može reći da su
opasniji od ostalih. Prvenstveno, opasnost je u samom tlaku unutar spremnika i njegovoj
tendenciji rasta pri zagrijavanju. Radna oprema i sami spremnici u Hrvatskoj su pod strogim
nadzorom inspektorata posuda pod tlakom, te svaki takav spremnik ima knjižicu spremnika iz
koje je moguće iščitati osnovne podatke o građi i načinu kao i terminima ispitivanja. Površina
poprečnog presjeka takvih spremnika gotovo uvijek je krug, a najčešći materijali izrade su razne
vrste kotlovskih čelika. Kod nas su najčešći oni namijenjeni prijevozu ukapljenog naftnog plina,
tj. raznolikih smjesa propana i butana. Radni tlak pod kojim se spremnik nalazi obično je nešto
preko 16 bara, a ispitni tlak kojim se periodično ispituje spremnik je od 25 do 27 bara. Prirodni
zemni plin metan pri prijevozu je pod još većim tlakovima. Razni tehnički plinovi nerijetko se
prevoze u baterijskim vozilima.

5.3.Spremnici za prijevoz tekućina su najrasprostranjeniji spremnici za prijevoz opasnih tvari,

a velik dio njih (preko 90 %) služi za prijevoz motornih benzina, dieselskog goriva i lakog
loživog ulja. Spremnike za prijevoz tekućina možemo podijeliti u dvije osnovne skupine:
a) spremnici za prijevoz raznih kemikalija najčešće su čelični a poprečni presjek takvih
spremnika je najčešće krug.
Ovakvi spremnici se izrađuju strogo namjenski i već sam proizvođač mora definirati tvari koje se
u spremniku smiju prevoziti. Vrlo je važna kompatibilnost ugradbenih materijala (ventila, brtvi,
cijevi, stjenki spremnika) s prevoženom tvari.
b) spremnici za prijevoz motornog goriva i loživog ulja najčešće su aluminijski. Spremnici
poluprikolica ukupne su zapremine do četrdesetak tisuća litara, a podijeljeni su na tri i više
neovisnih komora od kojih svaka funkcionira kao neovisan spremnik. Pojedine komore, a
posebice ako im je zapremina veća od 7500 litara, sadrže
elemente za sprečavanje neželjenog gibanja tekućine tzv.
valobrane. Valobrani su izvedeni kao profilirane pregrade
komora s otvorima kroz koje može prolaziti tekućina koju
svojim oblikom valobrani umiruju. Broj komora za razliku od
broja valobrana lako je razaznati po broju krovnih poklopaca
spremnika, tj. po broju ispušnih cijevi iz spremnika. Ovakvi
spremnici najčešće u posebnim armaturnim kutijama imaju i
dosta složenu dodatnu radnu opremu koja se sastoji od spleta
cjevovoda, hidraulične crpke, separatora zračnih mjehurića i
protokomjera (volumetra).
Slika 4.Valobran u S-obliku

50
6. VOZILA CISTERNE ZA POJEDINE KLASE
6.1. Vozila cisterne za tvari Klase 2
Plinovi iz klase 2 otpremaju se u tekućem stanju u cilindričnim tlačnim spremnicima.
Plinovi u tekućem stanju imaju manji tlak i zauzimaju manje prostora nego plinovi u plinovitom
stanju. Neki plinovi se mogu pri temperaturi okoline prevesti u tekuće stanje, a neki tek pri jako
niskim temperaturama i zbog toga se otpremaju u duboko zamrznutom stanju.
Kod prijevoza plinova u spremnicima se javlja određeni tlak koji ovisi o temperaturi. Propan npr.
pri 20°C ima tlak od otprilike 8 bara a pri 50°C cca 17 bara. Spremnici su konstruirani za tlakove
koji se pojavljuju pri normalnoj uporabi vozila.
Plinovi koji se prevoze u duboko zamrznutom stanju (kisik -183°C, dušik -196° C, argon -
186°C) razvijaju u zatvorenom spremniku samo vrlo mali tlak. No, cisterne moraju imati
izolaciju da bi se zagrijavanje tereta što je moguće više smanjilo. Kod nezgoda izolacija nudi i
dodatnu mehaničku zaštitu spremnika.

6.2. Vozila cisterne za tvari Klase 3

Za prijevoz tvari kao što su benzin, diesel i lož-ulje najčešće se upotrebljavaju spremnici
četvrtastog oblika. Oni imaju nisku točku težišta, dakle postoji manja opasnost od prevrtanja
nego kod cilindričnih spremnika, i dobru iskorištenost najveće dopuštene mase vozila.
Četvrtasti spremnici moraju biti podijeljeni na komore s maksimalno 7500 litara. Na taj način se
kod nezgoda želi donekle izbjeći rizik istjecanja većih količina opasne tvari jer je moguće da
iscuri sadržaj samo jedne komore, a ne cijelog spremnika.

6.3. Vozila cisterne za tvari klase 5.1, 6.1 i 8

Za tvari klase 5.1, 6.1 i 8 upotrebljavaju se u pravilu cilindrični tlačni spremnici za visoke
unutarnje tlakove. No otpornost ne vrijedi samo za pritisak iznutra prema van, već i obrnuto. U
pritiske izvana prema unutra ubrajaju se i opterećenja uslijed nezgoda.
Veća debljina stijenki čini spremnike i pri opterećenjima uslijed nezgode sigurnijima. Ako se
dakle prevoze vrlo opasne tvari, propisuju se cilindrične cisterne koji mogu izdržati visoke
unutarnje tlakove. Jedna tvar iz klase 5.1 koja se u velikim količinama otprema u cisternama je
vodikov peroksid. Spremnici moraju biti konstruirani za proračunski tlak od 4 bara. Kao sirovina
za izradu spremnika u pravilu se primjenjuje čisti aluminij (minimalno 99,5 %), budući da je to
za ovu tvar vrlo pogodno.

7. 0PREMA VOZILA CISTERNI

7.1. Gumena crijeva

Da bi se cisterna mogla isprazniti ili napuniti, koriste se gumena crijeva. Ona moraju ispunjavati
najrazličitije zahtjeve. Tako npr. moraju:
• podnositi opasne tvari
• izdržati visoke tlakove pri pražnjenju crpkom, a da ne dođe do većih istezanja
• kod lako zapaljivih tekućina odvoditi statički elektricitet
• izdržati mehaničke zahtjeve
Ako se spremnik vozila cisterne treba isprazniti, sadržaj se crijevima vodi do spremnika za
skladištenje. Crijeva moraju biti čvrsto priključena na spremnik vozila cisterne i na spremnik za
skladištenje. U tu se svrhu koriste određeni spojni priključci.
Crijeva se nikako ne smiju nepričvršćena stavljati u grla za punjenje spremnika za skladištenje.
Uvijek može doći do oscilacija crijeva i ispadanja iz grla za punjenje.

51
7.2. Ventili

Potlačni ventili
Za zaštitu spremnika na vrhu mogu biti ugrađeni potlačni
ventili. Oni omogućavaju ulaz zraka u spremnik pri
pražnjenju. Ove ventile otvara potlak koji nastaje
pražnjenjem spremnika. Potlačni ventili moraju pri otvaranju
osloboditi dovoljno velike otvore za ulaz potrebne količine
zraka u spremnik.
Pretlačni (sigurnosni) ventili Pretlačni ventili štite spremnik
od prevelikog opterećenja uslijed povećanja tlaka. Pri
prekoračenju podešenog tlaka oslobađaju ovi ventili dovoljno
velik otvor za rasterećenje spremnika.

Slika 5. Primjer ugradnje sigurnosnog ventila

7.3. Prekidači električnih strujnih krugova i spojke za uzemljenje

Vozila cisterne za prijevoz opasnih tvari čije je plamište niže od 610C moraju imati:
- galvanski povezane sve metalne mase i barem dvije pločice na zadnjem kraju vozila (lijevo i
desno) preko kojih se vozilo može uzemljiti radi pražnjenja
statičkog elektriciteta, te uređaj za odvod statičkog
elektriciteta na kolnik, a vozila na kojima to predviđa ADR
(FL vozila) i prekidače za isključivanje svih strujnih krugova
iz kabine te s vanjske strane vozila, koji moraju biti vidno
označeni. Zaštita od statičkog elektriciteta mora se
kontrolirati periodično svakih šest mjeseci, a rezultate
kontrole upisivati u obrazac "Kontrola zaštite od statičkog
elektriciteta".

Slika 6.Primjer prekidača električnih strujnih krugova

7.4. Mehanička zaštita zadnjeg dijela vozila cisterne

Zaštita zadnjeg dijela vozila cisterni s izgradnim ili trajno fiksiranim spremnicima ostvaruje se
odbojnikom koji treba biti ugrađen na kraju vozila za cijelu širinu spremnika. Razmak između
stražnje stjenke spremnika i odbojnika treba biti minimalno 100 mm.

52
8.PUNJENJE I PRAŽNJENJE SPREMNIKA CISTERNI
8.1.Punjenje spremnika cisterne
Spremnik cisterne se može puniti preko podnih ventila ili preko
krovnih poklopaca. Koja tehnika će se primijeniti, ovisi o tvari
kojom se puni, o važećim propisima za zaštitu od emisije
štetnih plinova te o prilikama na licu mjesta i gospodarskim
razlozima. Punjenje kroz podni ventil je, u slučaju da se može
birati, u načelu sigurnije.

Slika 7.Različite tehnike punjenja spremnika cisterni

8.2.Pražnjenje spremnika cisterni

a) Pražnjenje gravitacijski
Tvar se ispušta iz cisterne vlastitom silom težom - gravitacijski.
Ova tehnika pražnjenja ne mora nužno biti vremenski duža u
usporedbi s pražnjenjem na tlak ili pražnjenjem pomoću crpke.
Presudni su promjer ventila, crijeva i cijevi.

b) Pražnjenje crpkom
Najčešće korištena tehnika pražnjenja proizvoda od mineralnih
ulja je sistem pražnjenja silom težom uz potporu crpke.

Slika 8.a. Različite tehnike pražnjenja spremnika cisterni

c) Pražnjenje tlakom
Cisterne s kemijskim tvarima većinom se prazne pomoću
stlačenog zraka.
Nakon otvaranja ventila za pražnjenje, tekućina se s jedne
strane gravitacijski, a s druge strane pomoću stlačenog zraka
istišće iz cisterne.
Za pražnjenje tlakom smiju se upotrijebiti samo plinovi koji ne
reagiraju s opasnom tvari.

Slika 8.b. Različite tehnike pražnjenja spremnika cisterni

d) Pražnjenje uzlaznom cijevi Pražnjenje uzlaznom cijevi mora se poduzeti u slučaju kad propisi
za prijevoz opasnih tvari sprečavaju ispust s podne strane. Pražnjenje se provodi ili isisavanjem
pomoću crpke ili Slika 8.Različite tehnike pražnjenja pražnjenjem pomoću tlaka. spremnika
cisterni

53
8.3. Postupak povrata plina u spremnik (zatvoreni sistem)

Uobičajeno je da smjesa pare i zraka koja se nalazi u nekom

spremnika koji se upravo puni, odlazi preko odzračnika
slobodno u zrak. To predstavlja znatnu opasnost. Pod
određenim okolnostima može doći do stvaranja otrovne.
nagrizajuće ili zapaljive smjese pare i zraka.
Također može biti znatno i stvaranje neugodnih mirisa.
Na spremniku za skladištenje nalazi se poseban priključak
preko kojeg se kod punjenja istisnuta smjesa pare i zraka
pomoću crijeva vraća u spremnik cisterne pomoću crijeva.

Slika 9. Postupak povrata plina u spremnik cisterne

8.4. Punjenje spremnika tvarima Klase 3

Posebna opasnost pri punjenju zapaljivih tekućina postoji od pojave statičkog elektriciteta pa se
posebna pažnja posvećuje ispravnom spajanju vozila cisterne na uzemljenje.
Prvo se puni samo jedan odjeljak na spremniku na taj način da se poklopac na tom odjeljku
otvori, a svi ostali poklopci moraju biti zatvoreni. Punjenje se vrši na način da se cijev za
punjenje spusti do dna spremnika cisterne(slika). Protivno tome, može doći do zapljuskivanja i
raspršivanja tekućine što dovodi do povećanja statičkog elektriciteta i mogućeg izbijanja iskri s
površine tekućine, a samim tim i mogućnosti zapaljenja.
Spremnik cisterne puni se naftom i njezinim derivatima najviše do 95% zapremine, a za
specijalne tekućine po posebnoj uputi.
Nakon punjenja obvezno je pričekati najmanje jednu minutu kako bi se oslobodio površinski
naboj, pa tek tada izvaditi cijev za punjenje i zatvoriti poklopac otvora za punjenje. Nakon
provjere je li došlo do prelijevanja tekućine ili curenja ispod vozila, skida se kabel za uzemljenje
i uklanjaju klinaste podloške ispod kotača.

Slika 10. Ispravno i pogrešno

punjenje spremnika cisterne

8.5. Osiguranje od prekomjernog punjenja skladišnih spremnika

Prekomjerno punjenje skladišnih spremnika predstavlja veliku opasnost za okoliš jer bi se
opasna tvar mogla istisnuti kroz otvor za odzračivanje i dospjeti u tlo ili vodu. Kod punjenja se
zato uvijek mora koristiti osiguranje protiv prepunjenosti skladišnih spremnika. Ovo osiguranje
se sastoji od indikatora granične vrijednosti punjenja na skladišnom spremniku i sklopa za
isključenje punjenja na vozilu cisterni, koji su međusobno povezani električnim vodom (kao na
slici).

54
 Slika 11. Punjenje skladišnog spremnika s osiguranjem
prepunjenosti i priključenim crijevom za povrat plina

Ostale sigurnosne mjere koje se poduzimaju pri punjenju:

- za jake grmljavine punjenje spremnika cisterne je
zabranjeno
- na punilištima zapaljivih tekućina koristiti samo alat koji ne
iskri
- za gledanje u unutrašnjost spremnika upotrebljavati samo ručne električne svjetiljke u Ex
izvedbi

9. POSTUPANJE PRI VOŽNJI VOZILA CISTERNI

Opasne tvari koje se prevoze u spremnicima vozila cisterni mogu biti tekuće, plinovite, zrnate i
praskaste. Te tvari se tijekom vožnje drukčije ponašaju od tvari u krutom stanju. Ako zatvorene
posude nisu propisno napunjene, razlike se očituju u početku vožnje, u zavoju i kod zaustavljanja
vozila.
Na početku vožnje i za vrijeme zaustavljanja, vozilo se može pomaknuti naprijed - nazad zbog
zapljuskivanja tekućine unutar spremnika. Tijekom prijevoza, dužnost vozača je zaustaviti vozilo
što laganije, s nešto duljim zadržavanjem noge na kočnici, da bi se vozilo zadržalo u stanju
mirovanja dok se zapljuskivanje tekućine ne smiri. U zavoju na
vozilo djeluje bočna centrifugalna sila koja može uzrokovati klizanje
i prevrtanje vozila.

Slika 12.Pomicanje tereta pri kočenju

Fc = m x v2 / R
- (Fc) centrifugalna sila
- (m) masa vozila
- (v2) brzini vozila
- (R) polumjer zavoja

Iz prikazanog izraza vidi se da je intenzitet djelovanja te sile proporcionalan kvadratu brzine, a

obrnuto proporcionalan polumjeru zavoja. Iz toga slijedi da je, na primjer, pri brzini vozila većoj
od 100 km/h centrifugalna sila četiri puta veća nego pri brzini od 50 km/h.
Za vožnju u zavoju veoma je bitno da se brzina kretanja
prilagodi polumjeru zavoja, poprečnom nagibu kolnika,
koeficijentu prianjanja (trenja) te visini težišta.

Slika 13.Njihanje tereta u zavojima

Kod vozila koja imaju opruge, centrifugalna sila je djelomično ublažena jer opruge omogućavaju
blago pomicanje težišta. Vozila sa čeličnim oprugama lakše se prevrću, nego vozila bez opruga
ili vozila izvedena sa zračnim jastucima.

55
Dvoosovinska vozila imaju jednu liniju prevrtanja, dok tegljači s
prikolicom imaju dvije linije prevrtanja. Liniju prevrtanja čini spoj
između dva kotača. . Kod nedovoljno napunjenih cisterni, kad
centrifugalna sila premaši graničnu vrijednost, lakše će doći do
prevrtanja nego kod propisno napunjenih cisterni.

Slika 14.Crte prevrtanja tegljača u zavoju

Za stabilnost vozila cisterne važno je sljedeće:

• vozilo cisterna je najstabilnija kada je napunjena 95 - 98 % svoga volumena
• što su opruge tvrđe, stabilnost je bolja
• što je specifična težina tvari veća, veća je i centrifugalna sila
• što je manja viskoznost (gustoća) tvari, centrifugalna sila je veća
• općenito vrijedi da je za ponašanje u vožnji povoljnije potpuno isprazniti komore jednu
za drugom umjesto da se više komora djelomično isprazni.
Kod vozila cisterni bitan je pravilan redoslijed pražnjenja komora spremnika.
Radi ravnomjernog osovinskog opterećenja, prvo ćemo isprazniti srednju komoru, a nakon toga
praznimo zadnju komoru da bi se spriječilo zanošenje zadnjeg dijela vozila. Prednju komoru
praznimo posljednju.

Slika 15. Redoslijed pražnjenja komora cisterne

10. MJERE SIGURNOSTI PRI RADU S VOZILOM CISTERNOM

Jedna od najvažnijih mjera za povećanje sigurnosti rukovanja i sigurnosti prometa je dnevni
pregled vozila cisterne:
Popratni dokumenti
• Postoji li i je li važeća prometna dozvola za svako vozilo?
• Postoji li dokumentacija za prijevoz? Jesu li uneseni svi potrebni podaci?
• Postoji li ADR-potvrda za vozača i je li važeća?
• Jesu li ostali dokumenti potpuni i važeći?
Armaturni ormarić
• Je li poklopac/ poklopci zatvoreni?
• Je li odvod zatvoren? Postoje li kape za zatvaranje odvoda?
• Postoje li negdje mjesta propusnosti opasne tvari?
• Postoje li kod prijevoza goriva i drugih lako zapaljivih tekućina rasuti predmeti koji mogu
izazvati iskrenje u armaturnom ormariću?
Spremnik cisterne
• Je li nepropusno zatvoren? (čak i ako je prazan i neočišćen)
Crijeva
• Jesu li oštećena?
• Jesu li sigurno posložena?
• Postoje li sve kape za zatvaranje praznih crijeva?
• Jesu li spojevi crijeva bez oštećenja?

56
Spremnici crijeva
• Jesu li zatvoreni?
• Ima li prolivene tekućine?
Elektrika vozila
• Postoje li oštećenja na kablovima?
• Jesu li učvršćeni?
• Je li mehanička zaštita kablova oštećena
• Je li akumulator mehanički zaštićen?
Oznake na vozilu cisterni
• Postoje li listice opasnosti lijevo, desno i iza na vozilu?
• Jesu li narančaste opasnosti ploče otkrivene?
• Jesu li brojevi oznaka opasnosti i UN-brojevi korektni?
Rukohvati za penjanje na spremnik cisterne
• Jesu li sklopljeni i osigurani?
Stupanj punjenja
• Je li maksimalno dopušten stupanj punjenja prekoračen?
• Je li opasna tvar izbila na vrhu spremnika?
Zaštitna oprema
• Je li potpuna i u funkciji?
• Odgovaraju li podmetači kotača prema vozilu?
• Jesu li dva samostojeća znaka upozorenja ispravna?
• Postoji li prikladna odjeća za svakog člana posade vozila?
• Postoji li prikladna ručna svjetiljka za svakog člana posade vozila?
• Postoji li zahtijevana oprema za opće, dodatne i posebne mjere sigurnosti?
Ostala oprema
• Postoje li dva vatrogasna aparata (ispitana, plomba u redu)?
• Postoje li filtri za zaštitu svakog člana posade vozila od toksičnih plinova?
• Postoji li ormarić za prvu pomoć i je li kompletan?
Prekidači za razdvajanje strujnih krugova
• Jesu li u funkciji?
• Jesu li označeni?

Općenito vrijedi: pušenje je zabranjeno!!!

57
PRIJEVOZ EKSPLOZIVNIH TVARI U
CESTOVNOM PROMETU
SADRŽAJ:
1.Podjela eksplozivnih tvari KLASE 1.
1.1.Podskupine i kompatibilne skupine eksplozivnih tvari i predmeta punjenih eksplozivnim tvarima
1.1.1.Podskupine
1.1.2.Kompatibilne skupine eksplozivnih tvari i predmeta
2.Izuzeća koja se odnose na prijevoz eksplozivnih tvari i predmeta
3.lzuzeća koja se odnose na eksplozivne tvari pakirane u "malim količinama" po prijevoznoj količini
4.Pakiranje eksplozivnih tvari i predmeta
5.0bilježavanje pakiranja i postavljanje listaca opasnosti
6.Vozila za prijevoz eksplozivnih tvari
6.1.EX/II - vozila namijenjena prijevozu eksplozivnih tvari i predmeta klase 1
6.2.EX/III - vozila namijenjena prijevozu eksplozivnih tvari i predmeta klase, a na koja se postavljaju stroži zahtjevi
u odnosu na "EX/M" vozila
7.Označavanje vozila koja prevoze eksplozivne tvari i predmete
8.Dokumentacija
8.1.Isprava o prijevozu
8.2.Upute o posebnim mjerama sigurnosti
8.3.Posebno odobrenje
9.Dopuštena količina utovara eksplozivnih tvari prema tipu vozila EX/II i EX/III
10.Zabrana zajedničkog utovara i prijevoza tvari i predmeta KLASE 1 94
11.Rukovanje, skladištenje, uporaba, utovar, pretovar i istovar eksplozivnih tvari

58
1.PODJELA EKSPLOZIVNIH TVARI KLASE
Sukladno ispitivanjima, postupcima i kriterijima propisanim u odredbama ADR-a, tvarima klase
1 smatraju se:
(a) eksplozivne tvari: kruta ili tekuća tvar (ili smjesa tvari) koja pri kemijskim reakcijama stvara
plinove, toplinu i tlak, te vrlo brzo uzrokuje oštećenje okoline;
(b) pirotehničke tvari: tvar ili smjesa tvari oblikovana tako da stvara učinak topline, svjetla,
zvuka, plina, dima ili kombinaciju tih učinaka, nedetonirajućim, samo- podržavajućim
egzotermnim kemijskim reakcijama;
(c) eksplozivni predmeti: predmet koji sadrži jednu ili više eksplozivnih ili pirotehničkih tvari;
(d) tvari i predmeti koji nisu navedeni u a), b) i c), a izrađeni su s namjerom da stvaraju
učinak eksplozije ili pirotehnički učinak.

1.1. Podskupine i kompatibilne skupine eksplozivnih tvari i predmeta punjenih

eksplozivnim tvarima:
Tvari klase 1 (eksplozivne tvari i predmeti punjeni
eksplozivnim tvarima) podijeljene su u
podskupine od 1.1 do 1.6, a podskupine su
podijeljene u kompatibilne skupine označene
slovima od A do S.

Oznake podskupina i kompatibilnih skupina

navedene su na listicama opasnosti.

1.1.1. Podskupine eksplozivnih tvari i predmeta

1.1. Tvari i predmeti koji predstavljaju opasnost od masovne eksplozije (masovna eksplozija je
eksplozija koja u trenutku aktivira čitav teret)
1.2. Tvari i predmeti koji imaju mogućnost "ispaljivanja" (stvaranja projektila), ali nisu sposobni
za masovnu eksploziju
1.3. Tvari i predmeti koji predstavljaju opasnost od požara i pokazuju ili manju opasnost od
eksplozije ili manju opasnost od stvaranja projektila ili oboje, ali nisu sposobni za masovnu
eksploziju
a) tvari čije paljenje izaziva znatno toplinsko zračenje
b) tvari koje izgaraju jedna za drugom, proizvodeći manju eksploziju ili projektile ili oboje
1.4. Tvari i predmeti koji predstavljaju samo mali rizik od eksplozije u slučaju zapaljenja ili
pokretanja reakcije pri prijevozu. Učinci su većinom ograničeni na unutrašnjost paketa i ne
očekuje se razlijetanje projektila

59
1.5. Vrlo neosjetljive tvari koje mogu masovno eksplodirati, ali koje su tako neosjetljive da je
vrlo mala mogućnost od inicijacije ili prijelaza od gorenja do detonacije kod normalnih uvjeta
prijevoza
1.6. Iznimno neosjetljivi predmeti koji ne predstavljaju opasnost od masovne eksplozije

1.1.2. Kompatibilne skupine eksplozivnih tvari i predmeta

Podskupine eksplozivnih tvari i predmeta punjenih eksplozivnim tvarima podijeljene su u
kompatibilne skupine (skupine međusobne podnošljivosti) označene slovima od A do S:
A primarne eksplozivne tvari (upaljači)
B predmeti koji sadrži neku primarnu (izvornu) eksplozivnu tvar s upaljačem i manje od
dva djelotvorna sigurnosna uređaja. U ovu skupinu su svrstani i neki predmeti kao kapisle,
uređaji za paljenje i sl., i kad ne sadrže upaljač
C inicijalne eksplozivne tvari ili druge eksplozivne tvari koje brzo izgaraju i otpuštaju
toplinu i svjetlo ili predmeti koji sadrže takvu eksplozivnu tvar
D sekundarna detonirajuća eksplozivna tvar, crni barut ili predmet koji sadrži neku
sekundarnu detonirajuću eksplozivnu tvar, ali bez upaljača i bez pogonskog punjenja, ili predmet
koji sadrži primarnu eksplozivnu tvar, a da ima dvije ili više djelotvornih sigurnosnih zaštita
E predmet koji sadrži sekundarno detonirajuću eksplozivnu tvar bez sredstva za paljenje s
pogonskim punjenjem (osim onog sa zapaljivom tekućinom ili zapaljivom pastom ili
hipergoličkim tekućinama)
F predmet koji sadrži sekundarno detonirajuću eksplozivnu tvar s vlastitim sredstvom za
paljenje s pogonskim punjenjem (osim onog sa zapaljivom tekućinom ili zapaljivom pastom ili
hipergoličkim tekućinama) ili bez pogonskog punjenja
G pirotehničke tvari ili predmeti koji sadrže pirotehničku tvar ili predmeti koji sadrže
eksplozivnu tvar i tvar koja proizvodi svjetlost, gori, nadražuje oči ili stvara dim (osim predmeta
koji se aktiviraju vodom ili koji sadrže bijeli fosfor, fosfide, piroforičku tvar, zapaljivu tekućinu ,
pastu ili hipergoličke tekućine)
H predmet koji sadrži eksplozivnu tvar i bijeli fosfor
J predmet koji sadrži eksplozivnu tvar i zapaljivu tekućinu ili gel
K predmet koji sadrži i eksplozivnu tvar i zapaljivu tekućinu ili pastu;
L eksplozivna tvar ili predmet koji sadrži eksplozivnu tvar koja predstavlja poseban rizik
(npr. zbog aktiviranja u dodiru s vodom ili zbog prisutnosti hipergoličkih tekućina, fosfida ili
piroforične tvari), te zahtijeva izolaciju svake pojedine vrste
N predmeti koji sadrže samo ekstremno neosjetljive detonirajuće tvari
S tvari ili predmeti pakirani ili oblikovani tako da bilo kakvi opasni učinci koji nastanu
zbog slučajnog aktiviranja ostaju ograničeni unutar pakiranja, osim ako paket nije zahvaćen
vatrom. U tom slučaju svi eksplozivni ili projektilni učinci moraju ostati ograničeni i ne smiju
ometati stavljanje požara pod kontrolu ili druge pothvate poduzete u neposrednoj blizini toga
paketa

Tvari i predmeti klase 1 preuzimaju se na prijevoz samo onda kada udovoljavaju kriterijima o
ispitivanju istih i kada im je dodijeljeno ime (UN broj).
Kada se prevoze novi uzorci, postojeće eksplozivne tvari ili predmeti radi ispitivanja,
klasifikacije, istraživanja i razvoja kvalitete te kontrole ili su komercijalni uzorci drukčiji
od izvorne eksplozivne tvari, dodjeljuje im se poseban UN broj:

0190 UZORCI, EKSPLOZIV

Odobrenje za prijevoz eksplozivnih tvari i predmeta, eksplozivnih tvari kojima još nije
dodijeljen pravi UN broj ili tvari označenih UN brojem: 0190 UZORCI, EKSPLOZIV,
donosi ovlaštena organizacija države podrijetla, odnosno Ministarstvo unutarnjih poslova
kada se navedene tvari provoze, uvoze ili izvoze u/iz RH, ili PU kada se eksplozivne tvari

60
prevoze na teritoriju RH. Odobrenje se izdaje u pisanom obliku. Ako država podrijetla
nije potpisnica ADR-Sporazuma, klasifikacija i oblik prijevoza mora biti priznat od
ovlaštene organizacije prve države potpisnice ADR - Sporazuma kojom se proteže prijevoz.

2. IZUZEĆA KOJA SE ODNOSE NA PRIJEVOZ

EKSPLOZIVNIH TVARI PREDMETA
Zahtjevi za prijevoz eksplozivnih tvari i predmeta se ne primjenjuju:
• za prijevoz eksplozivnih tvari privatnih osoba koje su pakirane i namjenjene za osobnu
ili kućnu uporabu, te za odmor ili za sport
• za prijevoz streljiva ili opreme koja sadrži eksplozivne tvari
• za prijevoz eksplozivnih tvari unutar tvrtki kada se to odnosi na njihovu glavnu
djelatnost (dostava na gradilišta, popravci i održavanje) ako količine ne prelaze tzv. male
količine
• za hitne prijevoze
• za prijevoz neispravnog vozila koje je sudjelovalo u prometnoj nezgodi ili je pokvareno,
a sadrži eksplozivne tvari
• za hitan prijevoz namijenjen spašavanju ljudskih života ili zaštitu okoliša

3. IZUZEĆA KOJA SE ODNOSE NA EKSPLOZIVNE TVARI

PAKIRANE U "MALIM KOLIČINAMA" PO PRIJEVOZNOJ
JEDINICI
Pri prijevozu "malih količina" eksplozivnih tvari ne moraju se primjenjivati sve odredbe ADR-
Sporazuma vezane za vozača i prijevoznu jedinicu.
Ove tvari mogu se prevoziti u prijevoznim jedinicama (kombi vozilo, osobno vozilo, teretni
tricikl i dr.) koje ne moraju imati Certifikat o ispravnosti vozila. Vozač ne mora imati ADR
potvrdu, ali mora biti osposobljen za rad na siguran način, a u prijevoznoj jedinici mora se
nalaziti vatrogasni aparat za gašenje požara s najmanje 2 kg suhoga praha.
Jednako tako, tvari moraju biti pravilno zapakirane, a utovar, istovar ili pretovar mora se izvoditi
uz nadzor vozača, daleko od bilo kakvog izvora topline.
Male količine eksplozivnih tvari nisu po količini jednake za sve vrste eksplozivnih tvari. Najveća
ukupna količina po prijevoznoj jedinici ne smije prelaziti količine navedene u tablici br. 1:
Prijevozna Tvari ili predmeti Najveća ukupna količina
kategorija po prijevoznoj jedinici
0 1.1A/1.1L/1.2L/1.3L 0
1.4L I UN br. 0190
Prazna neočišćena pakiranja koja su sadržavala
tvari ove projevozne kategorije
1 1.1B do 1.1J/1.2B do 1.2J/1.3C/1.3G 20
1.3H/1.3J/1.5D
2 1.4B do 1.4 G i 1.6N 333
4 1.4S i prazna neočišćena pakiranja koja su neograničeno
sadržavala opasne tvari, izuzev prijevozne
kategorije 0

a) Za UN broj: 0081, 0082, 0084, 0241, 0331, 0332, 0482, 1005 i 1017 najveća ukupna količina
po prijevoznoj jedinici smije biti do 50 kg.

61
4. PAKIRANJE EKSPLOZIVNIH TVARI I PREDMETA
Eksplozivne tvari i predmeti moraju biti pravilno pripremljeni (zapakirani) za prijevoz. To
podrazumijeva sigurnost pri rukovanju, utovaru, pretovaru i istovaru te zaštitu od vanjskih
utjecaja. Na taj način tvari se osiguravaju od neželjenog rasipanja ili reakcije tvari u dodiru s
drugim tvarima.
Pri pripremi eksplozivnih tvari za prijevoz, osnovni uvijet je da su propisno pakirane. Pakiranja
moraju ispunjavati propisane zahtjeve ovisno o UN broju ili simbolu Θ, i moraju imati oznake ili
kombinacije oznaka na samom pakiranju.
Svakoj zapakiranoj tvari ili predmetu može biti dodjeljena tvar samo jedne kompatibilne
skupine.
Predmeti kompatibilne skupine D i E mogu biti pripremljeni za prijevoz ili pakiranje zajedno s
vlastitim sredstvom za iniciranje (pobudu), a opremljeni tako da imaju najmanje dvije
djelotvorne zaštite od eksplozije u slučaju eventualnog pomicanja.
Predmeti kompatibilne skupine D i E mogu biti pripremljeni za prijevoz ili pakiranje zajedno s
vlastitim sredstvom za iniciranje (pobudu), a koji nemaju dvije djelotvorne zaštite.
Predmeti mogu biti pripravljeni za prijevoz ili pakiranje zajedno s vlastitim sredstvom za
iniciranje (pobudu) i opremljeni na taj način da tijekom neuobičajenog oblika prijevoza ne može
doći do zapaljenja.
Predmeti kompatibilne skupine C, D i E mogu se zajedno pakirati.

5. OBILJEŽAVANJE PAKIRANJA I POSTAVLJANJE LISTICA

OPASNOSTI
Na pakiranjima eksplozivnih tvari i predmeta, UN broj i ostale oznake moraju biti vidljive i čitke
te postojane na atmosferilije.
Osim UN broja, otpremnog imena i oznake pakiranja na pakiranja se stavljaju i listice opasnosti
(s glavnom i mogućim dodatnim opasnostima), koje također moraju biti vidljive i čitke te
postojane na atmosferilije

Listice se postavljaju:
a) na površini pakiranja, pokraj vlastitog identifikacijskog imena ako veličina pakiranja to
dopušta
b) na površini pakiranja, a da ne pokriva ili remeti bilo koji dio dodatnih oznaka na
pakiranju ili druge listice opasnosti
c) do sljedeće ukoliko ima više listica opasnosti.
Ako listica zbog male veličine ili nepravilnog oblika pakiranja ne može biti pravilno postavljena,
može biti dodana pakiranju na pouzdanom podlošku ili sl.
Ako predmet nije zapakiran, njegovo obilježavanje mora biti prikazano na postolju, uređaju za
rukovanje, slaganje, opsluživanje i sl. Složena pakiranja moraju biti dodatno označena s rječju
"SLOŽENA".
Označavanje mora biti na priznatom jeziku države iz koje pakiranje potječe, a ako taj jezik
nije engleski, francuski ili njemački, tada isto mora biti napisano i na jednom od ta tri jezika, ako
nema nekog drugog sporazuma među državama.

62
6.VOZILA ZA PRIJEVOZ EKSPLOZIVNIH TVARI
Za prijevoz eksplozivnih tvari koriste se vozila oznaka EX/II i EX/III
6.1."EX/II" - vozila namijenjena prijevozu eksplozivnih tvari i predmeta klase 1

Slika 6.1.: "EX/II" -vozila

Vozila za prijevoz eksplozivnih tvari tipa EX/II moraju biti natkrivena nepropusnim i
nepromočivim ceradama ili krutim obodnim stjenkama koje u potpunosti zatvaraju teretni
prostor i na taj način štite u prijevozu eksplozivne tvari od vremenskih i ostalih nepogoda.
Cerade moraju biti izrađene od negorivog materijala koji pri eventualnom požaru ne smije
stvarati opasne spojeve s eksplozivnim tvarima, te zabravljene na taj način da se preklapaju
preko svih stranica teretnog sanduka s preklopom od najmanje 20 cm.
Teretni prostor vozila ne smije imati prozore, a na otvorima moraju postojati poklopci ili vrata
koja se prije početka prijevoza moraju zaključati.
U teretnom prostoru temperatura ne smije prelaziti 50°C, a izlazi za zagrijani zrak ne smiju biti
zatvoreni teretom.
Grijači s unutarnjim izgaranjem i spremnici goriva ne smiju se nalaziti u teretnom prostoru, a
prekidač grijanja postavlja se izvan kabine vozača.
6.2."EX/III" - vozila namijenjena prijevozu eksplozivnih tvari i predmeta klase 1, a na koja se
postavljaju stroži zahtjevi u odnosu na "EX/II" vozila.

Slika 6.2.: "EX/III" -vozila

Teretni prostor vozila tipa EX/III mora biti zatvoren isključivo neprekinutim krutim stjenkama, a
vrata koja se obavezno zaključavaju, postavljena i konstruirana tako da preklopno naliježu na
bridove ploha unutar kojih se nalaze.
Izolacija i toplinska otpornost stjenke teretnog prostora vozila mora biti jednaka onoj koju ima
metalna pregrada opločena vatrootpornim drvom debljine 10 mm, odnosno da u požaru vozila
eventualni prodor plamena kroz zid ili okove zida ne ugrije unutarnju stjenku pregrade na više od
120°C u roku od 15 minuta.
7.OZNAČAVANJE VOZILA KOJA PREVOZE EKSPLOZIVNE
TVARI I PREDMETE
- narančaste ploče na prednjoj i stražnjoj strani prijevozne jedinice (bez brojeva)
- listice opasnosti na bočnim i stražnjoj strani

Ukoliko se pakiranja eksplozivnih tvari i predmeta prevoze u kontejneru, velike listice opasnosti
moraju biti postavljene na sve četiri strane kontejnera. Promjenjive nadogradnje označavaju se
istovjetno kontejnerima.

8. DOKUMENTACIJA
Obvezni dokumenti koji se moraju nalaziti u vozilu za vrijeme prijevoza:
• isprava o prijevozu (tovarni list, otpremnica), te uvjerenje o kontejnerskom pakiranju
uputa u pisanom obliku o posebnim mjerama sigurnosti
• ADR - potvrda za vozača (uvjerenje o osposobljenosti)
• certifikat vozila
• preslika teksta posebnih odredbi koje su na snazi, ukoliko je prijevoz izvan osnovnih
odredbi ADR-a
• dopuštenje prijevoza
• posebno odobrenje MUP-a (uvoz, izvoz, provoz) ili Policijske uprave unutar RH
8.1. Isprava o prijevozu
Dokument o prijevozu svake eksplozivne tvari ili predmeta mora sadržavati:
• UN broj
• ime tvari te opis tvari ako je potrebno
• listicu opasnosti s oznakama podskupine i kompatibilne skupine, te listice mogućih
dodatnih opasnosti
• broj i opis pakiranja
• ukupnu količinu opasne tvari (zapreminu, ukupnu masu ili neto masu)
• ime i adresu pošiljatelja
• ime i adresu primatelja
64
 • izjavu o svakom posebnom sporazumu ukoliko je na snazi za taj prijevoz
Za miješana pakiranja dviju različitih tvari ili predmeta u prijevoznom dokumentu kod opisa
tvari moraju biti uključeni UN brojevi i nazivi za obje tvari ili predmete. Ukoliko se više od
dvije različite tvari nalazi u jednom pakiranju, prema odredbama miješanih pakiranja u
prijevoznom dokumentu, moraju biti naznačeni UN brojevi svih tvari i predmeta sadržanih u
pakiranju.
Kod prijevoza tvari i predmeta kojima nije dodjeljen UN broj ili im je UN broj
"0190 PRIMJER, EKSPLOZIV" ili su pakirana prema pakirnim uputama P101 ADR-a,
preslika dopuštenja ovlaštenoga organa za prijevoz mora biti pridodana prijevoznom dokumentu.
To dopuštenje mora biti na službenom jeziku države odašiljatelja tereta, a ako taj jezik nije
engleski, francuski ili njemački, tada još na jednom od spomenutih jezika, osim ako između
zemalja nije sporazumima drukčije određeno.
Ako pakiranja sadrže eksplozivne tvari i predmete kompatibilnih skupina B i D koji su
utovareni na isto vozilo, odobrenje za odvajanje prostora u teretnom prostoru ili kontejneru mora
biti pridodano prijevoznom dokumentu.
Kod predmeta za vatromet UN brojeva 0333, 0334, 0335, 0336 i 0337 u prijevoznom
dokumentu mora biti napomena:
"Klasifikacija odobrena od ovlaštenog organa"
Trgovačko ili tehničko ime tvari može biti dodatno uneseno uz ime u prijevoznom dokumentu.

8.2. Upute o posebnim mjerama sigurnosti

Upute moraju biti napisane jasno i razumljivo na jeziku vozača koji preuzima opasne tvari, te
na jeziku države iz koje kreće, prelazi i u koju prevozi opasnu tvar. U slučaju da bilo koja od
navedenih država ima više od jednog službenog jezika, ovlašteni organ mora odrediti službeni
jezik ili jezike koji se primjenjuju u pojedinom području te države.
Upute moraju biti na vidljivom mjestu u vozačevoj kabini.
Upute u pisanom obliku koje nisu primjenjive na tvari koje se prevoze, a u kabini su vozila,
moraju biti odvojene od dokumenata koji se odnose na prijevoz da ne dođe do zabune. Preporuka
je da se upute koje nisu u funkciji drže u omotu s napomenom "nevažeće upute".
Upute u pisanom obliku su potrebne pri svakom prijevozu opasnih tvari osim kada se prevoze
male količine.

8.3.Posebno odobrenje
Posebna odobrenja prema sporazumima sklopljenim sukladno odredbama ADR-a uobičajena su
pri prijevozu eksplozivnih tvari i predmeta (klase 1.), a odnose se na odobrenje prelaska preko
državne granice (uvoz, izvoz i provoz) izdaje Ministarstvo unutarnjih poslova RH, a za
provoz ili prijevoz unutar granica Policijska uprava iz koje polazi prijevoz, te o istom
obavještava Policijsku upravu krajnjeg odredišta prijevoza.
Uz navedeno odobrenje o provozu ili prijevozu uz navedene dokumente potrebno je posjedovati i
presliku dokumenta od strane ovlaštene organizacije o ispitivanju pojedinih tvari i predmeta koji
se prevoze.

65
9. DOPUŠTENA KOLIČINA UTOVARA EKSPLOZIVNIH
TVARI PREMA TIPU VOZILA EX/II i EX/III
EX/II i EX/III vozila za prijevoz eksplozivnih tvari i predmeta mogu se opteretiti s najvećim
neto masama u kg:
Prazna
Prijevozna 1.5 i
Podskupina 1.1 1.2 1.3 1.4 neočišćena
jedinica 1.6
pakiranja
Prazna
Prijevozna Kompatibilna Drukčiji Drukčiji
1.1A 1.4S neočišćena
jedinica skupina od 1.1A od 1.4S
pakiranja
EX/II 6,26 1000 3000 5000 15000 Neograničeno 5000 Neograničeno
EX/III 18,75 16000 16000 16000 16000 Neograničeno 16000 Neograničeno

Kada se tvari i predmeti različitih podskupina utovaruju na istu prijevoznu jedinicu s teretom
kao cjelinom, mora se postupati prema podskupini s najvećom opasnosti.
Međutim, netto masa eksploziva kompatibilne skupine S ne smije prijeći ograničenu količinu
sukladno odredbama ADR-a.
Kada se istom prijevoznom jedinicom prevoze tvari svrstane u podskupinu 1.5D zajedno s
tvarima ili predmetima podskupine 1.2 s cijelim se teretom mora postupati kao prema teretu
podskupine 1.1.

66
10. ZABRANA ZAJEDNIČKOG UTOVARA I PRIJEVOZA
TVARI I PREDMETA KLASE 1.
Eksplozivne tvari i predmeti klase 1.kako je naprijed navedeno podijeljene su u podskupine
oznaka od 1.1 do 1.6., a podskupine su u svrhu zajedničkog utovara i prijevoza podijeljene u
kompatibilne skupine označene slovima od A do S.

Samo se određene kompatibilne skupine smiju prevoziti zajedno.

Pakiranja eksplozivnih tvari i predmeta različitih kompatibilnih skupina osim kompatibilne

skupine K, jer je prijevoz iste zabranjen, smiju se zajedno tovariti i prevoziti prema sljedećoj
tablici:
X - zajednički utovar i prijevoz je dopušten
Kompatibilne
A B C D E F G H J L N S
skupine
A X

B X X X
C X X X X bc X

P a X X X X bc X

E X X X X
F X X

G X X X X X
H X X

J X X

L d

N bc Bc bc X

S X X X X X X X X X X

a - Pakiranja koja sadrže predmete kompatibilne skupine B, te tvari i predmete kompatibilne

skupine D mogu se tovariti i prevoziti na jednom vozilu pod uvjetom da se prevoze u odvojenim
kontejnerima ili pregradama oblika odobrenoga od ovlaštenog organa kako se opasnost od
detoniranja ne bi prenijela s predmeta kompatibilne skupine B ili predmete kompatibilne
skupine D.
b - Različite vrste predmeta podskupine 1.6, kompatibilne skupine N, mogu se prevoziti zajedno
sa predmetima podskupine 1.6, kompatibilne skupine N samo kada je dokazano ispitivanjem da
nema dodatne opasnosti od mogućeg stvaranja detonacije između predmeta. Protivno tome, mora
se postupati kao s opasnostima podskupine 1.1.
c - Kada se predmeti kompatibilne skupine N prevoze s tvarima ili predmetima kompatibilne
skupine C, D ili E, predmeti kompatibilne skupine N moraju se smatrati kao da imaju osobine
kompatibilne skupine D. d - Pakiranja koja sadrže tvari i predmete kompatibilne skupine L mogu
se tovariti i prevoziti zajedno na jednom vozilu ili u jednom kontejneru s pakiranjima koja sadrže
samo tvari i predmete te kompatibilne skupine.

67
11. RUKOVANJE, SKLADIŠTENJE, UPORABA, UTOVAR,
PRETOVAR I ISTOVAR EKSPLOZIVNIH TVARI
Svaki eksploziv potencijalno je opasan pa njime trebaju rukovati samo osobe koje su
osposobljene sukladno odredbama Pravilnika o stručnom osposobljavanju osoba koje rukuju
eksplozivnim tvarima i pirotehničkim sredstvima (priprema u proizvodnji, skladištenju, utovar,
istovar, pretovar).
Eksplozivi mogu izazvati masovnu detonaciju izazvanu udarcem, trenjem, vatrom ili iskrom, pri
čemu izazivaju snažan pritisak i toplinu koji za posljedicu mogu imati teška ranjavanja ili smrt,
te materijalnu štetu. Detonacija proizvodi dim, prašinu, buku, te let projektila. Zbog toga je
potrebno izbjegavati blizinu bilo kakvog izvora topline ili otvoreni plamen, udarce ili trenje, te
eksploziv držati na mjestima gdje nema vlage, a daleko od hrane, očiju, kože itd.
Pri rukovanju s eksplozivima pušenje je strogo zabranjeno.
Pri rukovanju s eksplozivima moraju se koristiti rukavice i antistatičke čizme u zatvorenim
prosterijama koje imaju lošu ventilaciju upotrebljavati opremu za osobnu zaštitu (uređaj za
autonomno disanje, masku za disanje sa adekvatnim filterom i dr.), a nakon rada ruke oprati s
puno vode i sapuna.
Eksplozivne tvari se skladište u skladištima koja moraju zadovoljavati sve zakonske odredbe,
kako one koje se odnose na njihovu izgradnju, udaljenost od stambenih zgrada, cesta,
željezničkih pruga i sl. tako i one koje se odnose na uskladištene količine. Skladišta se trebaju
biti čista, suha i prozračna, a zbog opasnosti od eksplozije u ista se ne smiju unositi upaljači,
šibice, oružje ili bilo koji drugi izvor topline.
Eksplozive je potrebno čuvati u njihovom originalnom pakiranju daleko od zapaljivih i
oksidirajućih tvari.
Zajedno se smiju skladištiti samo eksplozivi koji pripadaju istoj kompatibilnoj skupini. Kao
posljedica neadekvatnog skladištenja ili rukovanja s eksplozivom može doći do loma ambalaže
te prosipanja tvari.
Prosuti materijal potrebno je pqkupiti metlom od nesintetičkog materijala i lopaticom koja nije
od metala, a pod oprati krpom i vodom.
Detonatore nikada ne skladištiti niti prevoziti s drugim eksplozivima.
Utovar, pretovar ili istovar eksplozivnih tvari na otvorenom prostoru vrši se tako da je razmak
između vozila najmanje 50 metara.
Utovar, pretovar ili istovar eksplozivnih tvari može se obavljati na javnom prostoru u naselju ili
izvan njega, samo uz odobrenje Ministarstva unutarnjih poslova, odnosno Policijske uprave, pri
čemu pakiranja izvan vozila moraju biti razdvojena i slagana prema listicama opasnosti.

68