Professional Documents
Culture Documents
Mašinski Elementi I - Zakovični Spojevi2
Mašinski Elementi I - Zakovični Spojevi2
Pri
spajanju svornjak zakovice se uvlači u prečnike spajanih elemenata do nalijeganja temeljne glave te
potom udarnim opterećenjem kraj svornjaka deformira u završnu glavu. Elementi za spajanje, dakle,
nazivaju se zakovicama i određene su standarima DIN 123, DIN 124.. Primjenjuju se za spajanje
limova, profila , kotlova, posuda pod pritiskom i ostalih konstrukcija. Princip na kojem se zasniva
zakovični spoj između spojenih elemenata pripisuje se otporu protiv klizanja, jer glave zakivaka stežu
limove i tako sprečavaju njihovo relativno pomjeranje. Kada se želi razdvojiti zakovana veza, moraju
se uništiti ili oštetiti bilo limovi bilo zakivci. Prema tome, veza zakivcima ubraja se u ''nerazdvojive
veze''. Zakovične spojeve u mašinogradnji, brodogradnji i drugim čeličnim konstrukcija uglavnom su
istisnuli zavareni spojevi, jer bušenje rupa za zakovice i samo zakivanje iziskuje veći utrošak rada i
oslabljuje strukturu. Ipak, zakovični spoj vrijedi kao bezuvjetno siguran i dalje se koristi kod lakih
konstrukcija gdje se koriste laki metali, tj. aluminij i njegove legure. Zakivanje se može izvesti u
toplom i hladnom stanju.
Prema broju presjeka u kojima bi bili izloženi smicanju kada bi nastupilo klizanje limova, zakovični
spojevi se dijele na jednosječne, dvosječne itd. Prema međusobnom položaju dijelova, zakovični
spojevi se dijele na preklopne, u kojima su krajevi tih dijelova smješteni jedan nad drugim, i stične, u
kojima ti krajevi leže jedan nasuprot drugome, a spojeni su sa stičnicom. Prema obliku svornjaka
dijele se na pune,polušuplje i šuplje. Prema uzajamnom položaju zakovica u redovima razlikuju se
usporedni i izmjenični zakovični spojevi.
Sirova zakovica sastoji se od struka prečnika d i dužine l i već oblikovane osnovne glave. Osnovna
glava zakovice podupire se pridržačem, a završna glava zakiva se oblikačem.
52. Gdje i pri kojim uslovima se koriste slijepe zakovice?
Slijepe zakovice, šuplje ili polušuplje, koriste se na tesko dostupnim mjestima i prilikom zakivanja
šupljih profila. One se koriste, dakle, za spajanje elemenata kada jedna strana nije dostupna. Spajanje
se može obaviti brzo, ručno ili automatski. Spajaju se šuplji elementi, konstrukcije od limova,
konstrukcije vozila, metalne i aluminijske konstrukcije. Slijepa zakovica je zakovica valjkastog
tijela,koje se šuplje i koje ima umetnut klin duž cijele zakovice sa proširenjem na suprotnoj strani od
glave zakovice. Pričvršćivanje slijepe zakovice izvodi se tako da, nakon umetanja zakovice u rupu, sila
izvlači klin koji deformira donji kraj zakovice i formira drugu glavu. Pri tome višak klina puca, a
54. Od čega zavisi izbor materijala zakovice? Koji materijali se najčešće koriste?
Otvori za zakivke se buše ili probijaju. Zakivati se može udaranjem ručnok ili pneumatičnog čekića ili
drugih odgovarajućih alata (oblikač glave i stezač) ili mašinska mašinama za zakivanje koje mogu biti
hidraulične, pneumatske, parne ili električne, tako što se prvo vrši pritisak na limove pomoću prese,
čime se osigurava jak pritisak između limova, a zatim se pomoću komprimiranog vazduha vrši
zakivanje. Ručno zakovani zakivci daju slabiju vezu sastavaka od mašinskih zakovanih – ugavnom zato
sto su pri mašinskom zakivanju limovi jače pritisnuti, priljubljeni jedan uz drugi.. Zakivanje može biti:
A) Hladno zakivanje kada je zakovica sobne temperature,a zakivaju se sitne pune i šuplje
zakovice od obojenih metala (mjedi, bakra ili lakih legura),neželjezne zakovice do prečnika 8
mm i čeličnih od prečnika manjeg od 10 mm. Kod hladnog zakivanja, za razliku od toplog
zakivanja, zakovice nisu izložene skupljanju, tako da glava zakovice obezbjeđuje samo
sigurnost od aksijalnog pomjeranja tijela zakovice (manje dimenzije glave zakovice). Prednost
imaju zakovice standarda DIN 660, DIN 661, DIN 662 i DIN 674.
B) Toplo zakivanje kada se zakovica zagrije na određenu temperaturu, a izvodi se na čeličnim
zakovicama zagrijamnim do oko 1000 stepeni C, a za zagrijavanje služe peći ložene drvenim
ugljenom ili koksom. Najprikladnije je električno ili plinsko zagrijavanje zakovica. Budući da je
naprezanje zbog skupljanja koje nastupa kod toplog zakivanja proporcionalno dužini
56. Šta su prednosti i nedostaci zakovanih veza? (Napraviti komparaciju sa postupcima zavarivanja)
Prednosti:
Za materijale poput mekane gume, plastičnih materijala itd- postavljaju se metalne pločice za
povećanje površinskog pritiska. Na teško dostupnim mjestima i prilikom zakivanja šupljih profila
koriste se slijepe zakovice – šuplje ili polušuplje.
Provlačna zakovica – zadebljani kraj trna prilikom izvlačenja proširuje donji kraj šuplje zakovice.
Moguće je zatvaranje zakovice zareznim klinom (zatikom).
Zakovice sa trnom: prilikom izvlačenja se trn prekine i njegov donji dio ostane u šupljoj zakovici.
Zakovica visoke čvrstoće – nude visoku čvrstoću na zatezanje i smicanje, te mehaničke spajanje za
sigurnu montažu.
58. Na čemu se zasniva proračun zakovičnih spojeva?
Pritezna sila zakivanja uzrokuje silu trenja, a budući da sila trenja može biti manja od opterećenja
potrebni je izvršiti proračun zakovice na:
Ako je u spoju veći broj zakovica, u proračunu čvrstoće se najčešće pretpostavlja da sve
zakovice jednako učestvuju u prenosu sile,tj. da su podjednako opterećenje. Najčešće se ne
stavlja više od 3-4 reda zakovica (dopušteno je 5 do 6). Zakovice u više redova ujedno
osiguravaju i nepropusnost spoja.
2) Površinski pritisak limova na trup zakovice - sila F pritišće struk zakovice na bokove provrta,
stvarajući tako površinski pritisak koji se raspoređuje proporcionalno deformaciji provrta.
Računa se sa srednjim naprezanjem ( površinskim pritiskom) na bokovima provrta, odnosno
trupu zakovice, i to u provrtu u najtanjem limu:
Stvarna naprezanja u limovima i zakovicama se u cilju pojednostavljenja problematike proračuna
''idealiziraju'' pa se računaju preko srednjih vrijednosti.
Zakovica može biti opterećena i na istezanje, što treba izbjegavati. U tom slučaju se naprezanje
računa na sljedeći način:
Izbor dimenzija zakovice bira se u funkciji odredjenih velicina. Prečnik trupa zakovice bira se u funkciji
Dužina trupa treba biti dovoljno duga da bi se: formirala glava i popunio međuprostor između
U gradnji mašina i mašinskih postrojenja preovladavaju spojevi s hladnim zakovicama prečnika ispod
10 mm, a koriste se zakove s poluokruglim glava (DIN 660) i zakovice s upuštenim glavama ( DIN 661).
Kao primjer se mogu uzeti prsteni polovi elektromagnetske spojke, spojeni zakovicama s upuštenim
glavama. Često se dijelovi, poluge ili osovine zakivaju s čeone strane. Dijelovi od elastičnih ili jako
krhkih materijala se ne mogu spajati zakovicama s poluokruglim ili upuštenim glavama zbog potrebe
velikih sila pri oblikovanju završne glave pa su za njih pogodnije zakovice u obliku prema standardu
DIN 7338 i cjevaste zakovice DIN 7340.Za dijelove od osjetljivih materijali kao što su mekana guma,
prešani plastični materijali, tvrdi papri i sl. Moraju se ispod glava zakovica podmetnuti metalne
pločice zbog povećanja površinskog pritiska. Proračun zakovičnih spojeva vrši se na odrez i
naprezanje bokova trupa kao i kod čeličnih konstrukcija, a poprečni presjeci spojeva dijelova u spoju
na pritisak, savijanje i istezanje.
Posuda pod pritiskom je parni kotao. Parni kotao se sastoji iz nekoliko cilindričnih doboša i dva
danceta. Doboši se dobijaju savijanjem ravnih limova čiji se krajevi preklapaju na izvjesnoj širini i
vezuju zakivcima. Ovakav sastavak se naziva uzdužni sastavak kotla jer je paralelan uzdužnoj osi kotla.
Za kotlove izložene višim pritiscima, krajevi limova se sučeljavaju i vezuju zakivcima preko
podmetača.
Na mjestima gdje se sastaju odnosno ukrštaju uzdužni i poprečni sastavak nastaje nagomilavanje
elemenata koji se vezuju i to stvara izvjesne konstruktivne teškoće, pa se zbog toga uzdužni sastavci
dvaju susjednih doboša pomjeraju međusobno po obimu kotla, tako da im se ose ne poklapaju.