DEFINICJA SOCIJALNE MEDICINE

Javno zdravstvo je znanost i umijeće sprečavanja bolesti, produženja života i unapređenja fizičkog i
mentalnog zdravlja, putem organiziranih napora zajednice u sanaciji okoline, suzbijanju zaraznih
bolesti, odgoju pojedinaca u načelima osobne i kolektivne higijene, organizaciji zdravstvene službe za
ranu dijagnozu i liječenje bolesti, te razvoj društvenih mehanizama koji će osigurati svakom pojedincu
u zajednici životni standard dovoljan za održavanje zdravlja.

SADRŽAJ SOCIJALNE MEDICINE

Globalni sadržaj socijalne medicine predstavlja:

1.Organizacija prenošenja znanja
o stanju zdravlja stanovništva, njegovoj specifičnoj i općoj patologiji i novim naučnim otkrićima u
medicini
2.Društveno-ekonomski sistem širih i užih ljudskih zajednica
koji direktno i indirektno uodnosu sa zdravljem;
3.Primjena odgovarajuće tehnologije
u zdravstvenoj zaštiti
stanovništva;
4.Adekvatno upravljanje i organizaciju makro i dijelova mikrosistema
zdravstva sukladnoekonomskoj moći zemlje.

KRAJNI CILJ PRIMJENE SAVREMENIH MEDICINSKIH ZNANJA U PRAKSI ZRAVSTVENE ZASTITE

Primjena savremenih medicinskih znanja u praksi zaštite zdravlja ima za cilj da u

granicamaVsocijalnih, ekonomskih, kulturnih i političkih prilika postigne:-
Efikasnu zdravstvenu zaštitu
- znači korist koju dobiva pojedinac ili grupa ljudi odzdravstvene djelatnosti putem liječenja
na osnovu, najnovijih saznanja određene medicinskediscipline.-
Ekonomična zdravstvenu zaštitu
– za novčana sredstva, koja društvo može izdvojiti zazaštitu, obezbijedi maksimalni zdravstveni
standard građana u odnosu, na uložena sredstva.-
Racionalnu
zdravstvenu zaštitu - obezbjedenje zdravstvene usluge osiguraniku na najbrži inajednostavniji način,
bez praznog hoda (čekanja), bez paralelizma (ponavljanja intervencija)ili odugovlačenja u savremenim
dijagnostičkim, terapeutskim i rehabilitacionim postupcima.