Vlastito more s tuđe jahte

“Pri tom su ekolozi bili nesmiljeni da se iz Skradina izbaci prije koju godinu instalirana
marina, što je bilo, i ostao ekološki zločin; plovila koja se tu usidruju, sve više zagađuju Krku... U
Vodicama su sazidali marinu tako da je i urbanistička i pejzažna (dojučerašnja) vrijednost vodičke
luke naprosto nepovratno izmasakrirana. Koji kilometar dalje, u Tribunju, umjetnim nasipom
zatvaraju za kupanje bogomdanu uvalu (pješčano dno!) u središtu mjesta. I to je za – buduću
marinu. Posljedice zazidavanja uvale već su i te kako vidljive: more je uz obalu procvjetalo... Šuška
se i o marini na području raja nad rajevima, Kornatskih otoka. Bude li se to obistinilo, gdje su
granice rasprodaje (devize, devize...!) onoga čime nas je priroda upravo neponovljivo obdarila? A ta
rasprodaja povod je sve glasnijem zgražanju bezbrojnih iz čitavoga svijeta.” 1

Većina turističkih radnika na ovo rječito svjedočenje o lišenosti osjećaja za historijsko-

prirodna obilježja našega krajolika burno bi trebala reagirati, jer, naime, sve se osobitosti
zamagljuju svođenjem na puku količinu (deviznog i sličnog) prihoda. Kako se izrijekom pro-
tivim toj pogubnoj “metodi”, postavio bih sljedeća pitanja:
 Kakvu privrednu budućnost može imati određena zemlja kada perspektivu vidi u tome
što bez ikakve promišljene koncepcije dopušta nekome – i to pod favoriziranom tvr-dnjom o
“ulaganju stranog kapitala” – da vlastite financijske neprilike jednostavno rješava na našim
leđima?
Pogrešno je što se misli da je turizam izrazito profitabilna grana.
Za taj profit, kao kompenzaciju svih ostalih ekonomskih nedostataka, plaća se pozama-
šna najamnina (pokazana u tome što se angažira jeftina radna snaga, kao indikator eksten-
zivne proizvodnje u svim ostalim sektorima - i nadasve u devastaciji okoline koja seže sve do
potpunog uništenja samoga temelja odgovarajuće djelatnosti).
U ime čijih se i kojih interesa, radi naše problematične i kratkoročne dobiti, omogućuje
određenim investitorima da se – pod cijenu uništenja naše obale – rehabilitiraju na osnovi
naših vrijednosti i nadoknade izgubljeni korak u “prvoj svjetskoj ekonomskoj ligi”?
Kakve mi koristi imamo od toga, osim dalekosežnih nepovoljnosti?
 Mogu li urbanistički planovi biti valjani ako su determinirani upravo onim što dovo-di
do nepovoljnih posljedica? Upravo je u Vodicama i u Tribunju dokazano kako takvo plani-
ranje sankcionira nečiji proizvoljan interes jer se mimoilaze svi urbanistički kriteriji. Može li
urbanistički plan biti prihvatljiv ako on pretpostavlja likvidaciju gotovo svih zelenoslobodnih
površina, asfaltiranje putova uz samo more i betoniranje obale, stvaranje kloake od uvale i
građenje nakaznih naselja pored već opustošene jezgre nekoć tipičnih dalmatinskih mjesta?
Može li se tu polagati bilo kakav interes ako se sve to zanemari?
Promišljenom koncepcijom mogao se nadopunjen modernim sadržajima zadržati histo-
rijski oblik primorskih naselja i prirodna obala kultivirana mediteranskim raslinjem. Pritom
nije bio toliko presudan novac koliko znanje, volja i osobna kultura.
Izvan je svake sumnje da je ovogodišnji turistički kolaps politički uvjetovan. Međutim,
do sadašnje slike turizma neizbježno dolazi i ovakvim nepromišljenim razvojem (upropašta-
vanjem okolice). Ili će nas gosti napustiti jer im više nismo privlačni ili ćemo, u ovim
uvjetima, vlastito more moći vidjeti jedino ako se popnemo u nečiju jahtu da je operemo, a
okupati se možemo samo onda kad nas netko dobrodušno nagradi za učinjenu uslugu vo-
žnjom do Logoruna. Imamo čitavo ljeto da razmišljamo o toj našoj “najunosnijoj” privrednoj
djelatnosti.

Vinko Grgurev

Vinko Grgurev: “Vlastito more s tuđe jahte”,

Zapad, Zagreb, broj 39, 3. srpnja 1991., str. 2.
Bjelovar, mjeseca lipnja 1991.

1
Embargo: “Marinada”, Večernji list, Zagreb, broj 9394, 12. listopada 1989., str. 2.