Josef Garcia-Cascales

MITIJ
UCAZHNI

Zagreb L977.

Naslov originala: ZERTRETENE MILLONEN
Herausgegeben uon ADC
( Arb eitsg emeinschaf t der Dio ze sansekr etariate
der Cursillobeuegung)
1080 Wien, Be,nogasse2L
Preveo: Pr,of. Tomislav Petri6
Lektor: Mg. Ljiljana Matkovi6
Korektor: Jurica Faukovi6
Priredio i odgovara: Andrija Vrane
Izdaje: Zupni ured Oborovo
NarudZba: Zupni ured 41412 Oborovo 234
S dopu3tenjem Nadbiskupskog duhovnog stola
Zagreb, Kaptol 31
Tisak: IBG Tiskara >>Zagreb< - Zagteb, 197?.
Preradovi6eva 2 l
PREDGOVOR
Usjekao mi se jednom u duYu onaj dogad,aj
iz Eua,nd,el,jakod luana gdje su Krist i Mari,ja
biLi na suadbi. I nisu tamo smetali nego su
doprinijeli raspolo\enju. Pa mislim, zailto
no"rrla ne bi u suakoj Ezuotnoj si,tuaeiji bili
prtsutni da se pobrtnu za bolje raspoloEenje?
A to stojt samo do nas! No, toliko mi ujeru-
jete, da ne misl,im so,rnona raspolo\enje osje-
6aja. Krist je doilao da mijenja nas, na{a
shuadanja i, stauooe... srce poziuajufi, nas
na potpuno ostuarenje na\e osobe i preobra-
Zaj suijeta. A daje nam i sredstua da to po-
stignemo: milost ilx - kaku ju nazua biskup
Skuorc - sebedarje Bo7je, sakramente u ko-
ji,ma nas poziua na sl.rsret,Crkrsu, ajeru nadu
i ljubau. ALi Krist od nas i traZi da to prz-
huatimo t anga2itarno se, ako li Zelimo pra-
uo i puninom Ztujeti,, ostuariti, sebe.
U njega i te stuarnosti, ulazi,mo (kao na.
krYtenju) suijesno na ,Malom tedaju< (neki
ga zolu Kurstljo). To je jedan od ne-
Eina duhovne obnoue, duhouni,h ujeEbi.,iako
on nije to, nt jedno ni, drugo. To je poseban
na|in, i to je nouost >Malog te\aja<. Preko
njega otkrio sam da Bog djeluje kroz zajed-
niituo, Crkuu, da je u njoj Ei,t:,da je osoba
koja nas do dna ispunja rado56u, okupl.ja
nas i daje da se prepozna,tno da smo bra1a.
Na njemu upoznd,h uaZnost mali,h krilCanski,h
zajednica - prijateljski pouezanih, molitue-
nih grupa, koje u Zupl autentidno kriltan^ski
Ziue, suZiuljuju1i se s Kristom i sujedoEe1iza
nj m,olituom, produbl.jiuanjem i apostolatom.
Oua knjzZica mala je riznica misli s takrsog
teEaja na kojem se iznosr,ono bttno iz Euan-
delja, premi{ljeno r, konkretizirano na da-
naYnje prtlike. Sadr\aj je obuhua|en slijede-
&m Einjenicama:
- Bog u sDorn konkretnom odnosu prerna
Eoujeku u sadaEnjem planu spasenja: u
milostt.
- Vjera, nada, Ljubau kao odgouor douje-
ka na poziu BoEji,.
- Krist kao objauljeno 6oojekoljublje Bo-
Zje, u kome mo\emo sq.mogaBoga su-
sresti, i s bra6om posttli najuZ,e zajed-
ni{tuo.
- eoujek kao mogu1nost da ljubi, i bude
Ljubljen.
- Crkua kao nastauak pot:ijesnosti Kri-
stoue u suiietu.
- Sakramenii kao aktualiziranje Crkoe. A
u sakr amentt ma lttur gija.
- Konkretiziranje reli,gtoznog Eiuota u
suaktdaEnjici s uputama na konkretna
sredstua.
- Apostolat kojt. i,z ljubaui traEi i primje-
njuje ono najdjel,otuornije.
Za nasljedouanje Krista ovo je
urlo prikladna stuar.
Andrija Vrane
4
ZGAZNNI MILIJUNI
Milijuni su velika vrijednost.
Najveda vrijednost je milost.
Tako osje6a svaki onaj koji Zivo vjeruje.
Medutim, tko ne posjeduje Zivu vjeru - veci-
na kr5dana na5ih dana - gazi nogama tu naj-
ve6u vrijednost.
Zgateni milijuni!
I(ad bi prosjak samo htio dobro otvoriti o0i,
trebao bi se tek sagnuti da pokupi novdanice.
Zaito obilaziti tuda vrata kao prosjak?
Nadomjestak milosti, koji se tamo nudi, ne
moZe nikada ispuniti srce.
Misii u ovoj knjiZici su novdanice iz riznice
Kursilja, iz riznice kr56anstva.
One Zele biti todke za razmatranje. NiSta vi5e!
Stoga je svako poglavlje, da, svaka todka je-
dinstvo za sebe. Razliditost u stilu i ponavljanja
su namjerna -- u sluZbi produbljivanja i razma-
tranja.
Kursiljisti 6e u njima opet nadi Kursiljo - to
znadi, kr56ani kr5danstvo.

IDEAL
>Ne kaZem da sam to ue6 po-
stigao, ali teZtm za tirn.< (Fil".
3. 12).
1. - Kod rijedi ideal osobito je vaZno imati
jasne konture njezinog znadenja:
Ideal je spoznata vrijednost od koje dovjek
ode_
kuje svoje ispunjenje, i svoju potpunu sreiu.
2. - >Imati ideal, znadi imati razloga Zivjeti.<
(M. L. Bourgeois).
3. - eovjek samoga sebe spoznaje kao nacrt.
Svijestan si je da je bi6e koje se mora usavrSa_
vati. Njegovo savrSenstvo kao konadni cilj i
ostvarenje toga savrsenstva koje se konkretizira
u svakom trenutku njegova l,ivota, to je dovje_
kov potpuni ideai.
4. - Ni jedan umjetnik ne radi bez modela
Kad te je Bog stvorio, imao je o tebi sasvim od_
redenu sliku. Ti ne smije5, - ti ne moZeS kao
iovjek dolidno Zivjeti bez ideala.
5. - Ideal je razvoj vlastite osobe. razvoj u
kojerrr dovjek koristi sve svoje sposobnosti. pa
6
ipak, razvoj osobe ne leZi u vlastitim mogu6no-
stima - u zatvoru - vlastitoga JA. eovjek se
razvija i usavr5uje samo kroz >Ti<. Uostalom
opet kroz jedan >Ti<, koji ne smije postati novi
zatvor. To znadi: kroz jedan neogranideni i bes-
konadni TI. Finitum capax infiniti (ogranideno
je stvoreno za neogranideno).
6. - >Mi smo stvoreni od Boga, postavljeni
pred njega, odredeni za njega i pozvani u nepo-
sredno sudjelovanje u njegovoj slavi. No sada joS
Zivimo u svijetu, jo5 nismo tamo gdje 6emo biti
za svu vjednost. To pak od nas iziskuje poniznost
(spoznaju da smo joS na putu), i hrabrost (usmje-
ravati se na budude zajedni5tvo s Bogom). Iz ta-
kvog ustrojstva na5ega bi6a ptoizlazi ono Sto
Ignacije naziva zahvala, strahopo5tovanje i s1u-
Lba." (Rahner: >Exerzitien< str. 21.).
7. - >eovjek se ne vara, ako priznaje svoje
prvenstvo pred stvorenim stvarima, i ako se pro-
matra, ne samo kao dio prirode, ili kao anonim-
ni elemenat ljudskog dru5tva, bududi da po svo-
joj nutrini nadilazi cjelokupnu stvarnost. Svaki
puta kad ude u svoje srce vra6a se u te dubine,
i tu ga odekuje Bog koji istraZuje srca, i tu do-
vjek pred BoZjim okom sam odluduje o svojoj
sudbini.< (GS 14)
B. - Svoj ideal - posve svoi ideal - ostva-
rit 6eSu svom konkretnom Zivotu, tamo gdje jesi
i kako si u Bogu. Ali takoder ukoliko savr5eno
 ispunja5 svoju ulogu u zajednici: u obitelji. u
dru5tvu, u Crkvi.
9. - Ako pak tvrdi5 da ima5 ideal, a ostaje5
nepokretan i nemaran, znadi da nema5 pravoga
ideala, jer pravi ideal tjera dovjeka strastveno
naprijed.
10. - Tvoja ie cijela osoba biti u pokretu, ako
posjedujeS pravi ideal, i ako ga ne gubiS iz vida.
11. - Ako je ideal pravi bit 6e to ne5to uzvi-
Senoga.- Covjek je previ5e velik, a da bi se
niZim stvarima mogao usavr5iti Njegovo
srce je previSe Siroko, a da bi ga bagatele mogle
zadovoljiti.
72. - >Kad bi svoje srce poku5ala ispuniti di-
tavim svijetom ostalo bi prazno, jer je preveii-
ko! Ako ga pak poku5am Bogom ispuniti, onda
je premaleno!< (Terezija od maloga Isusa).
13. - Sanjarije su ideal samo za fantaste i in-
fantiine ljude. Trijezan dovjek traZi neku stvar-
nost kao svoj ideal.
14. - I put do ideala mora biti stvaran, sukla-
dan sa svojstvima tvoje naravi i tvojim moguc-
nostima.
15. - Koliko tonova spava u jednom klar.iru,
dok ne dode umjetnik koji pokrene njihove zvu-
B
kove! - Mnogo je snaga sakriveno u dovjeku -
dok ih ideal ne pokrene!
16. - Ve6ina ljudi ne koristi dak ni desetinu
svojih sposobnosti. Sto bi ti rekao kad bi jedan
detveromotorni avion poku5ao letjeti samo s jed-
nim motorom? DoZivljeni ideal pomo6i 6e ti da-
kle, da moZe5 otkriti sve svoje sposobnosti.
77. - Svaki dovjek koji strastveno IeZi za ne-
kim idealom nadilazi samoga sebe.
18. - Kakova korist od pare u otvorenom ko-
tlu? - A kako je korisna para u jednoj loko-
mctivi! - Ako nema5 ideala spiskat 6eS sve svo-
je snage, kao kakav otvoreni kotao! Ideal 6e tvo-
je snage skupljati i usmjeravati.
19. - Ideal pomaZe da nemogu6e postaje mo-
gudim. * Tko se boji pote5ko6a, njemu ideai jod
nije postao ideal.
20. - eovjek je ono Sto je njegov ideal. - Sto
je tvoj ideal - to si ti.
2L. - Pita5 se: >Sto je moj ideal?< - Pitaj
se u Sto troSi5 svoj novac, svoje slobodno vrije-
me, i oko dega se kre6u tvoje misli!
22. - >Tek onda 6e se isplatiti Zivjeti, kad ie
f6rzjek prona5ao ideju za koju se isplati umri-
jeti.< (I(irkegaard).
 23.-.Pogledai si ljude koji imaju ideal: oni su
radosni i optimistidki raspoloZeni.
24. - Budi pametan i oprezan! Jer krivi ideal
6e ti se pokuSati pribliZiti kao vuk u ovdioj koZi!
25. - Smatra5 ti da su zabave, sport, bogat-
stvo, dast, >ljubav< takocler pravi iaeali?
26. - eovjek je kao odapeta strelica. - Nje-
gov Zivot mora imati cilj ... - Ako svom Zivotu
ne bude5 dao odredenog pravca, imat 6eS bilo
kakav studajni pravac. - Ako nema5 ideala, on-
da trdi5 za nekim nadomjestkom'
27. - Zar niie Krist jedan konkretni ideal? Mo-
ZeS 11kao kr56anin mimo Krista na6i ideal? Pri-
mjeni sve todke o idealu na Krista i reci, zar
nije On ispunjenje?!
10
ISUS KBIST
rzazov svIJETu
>>Sue 6u Ljude priuu& sebin
(Iu 72, 32)
28. - Bolest, patnja, slabost i tama svakida5-
njeg Zivota podsje6aju dovjeka da je izgubio raj
i tjeraju ga u potragu za tim izgubljenim rajem.
To je dovjekova zada6a. No tko 6e nam pokazati
put prema njemu? Tko 6e nam donijeti otkup-
ljenje? Postoji li Otkupitelj? - Ta pitanja do-
vjedanstvo postavlja sebi tijekom ditave svoje
povijesti. U petnaestoj godini Tiberijeva vlada-
nja na Bliskom istoku mladi dovjek, imenom
Isus, tvrdi da nam on donosi otkupljenje. Od
tada je dovjedanstvo pozvano da se suodi i raz-
raduna s tom tvrdnjom. Svi ponavljaju pitanje
koje je Krstitelj preko svojih udenika postavio
fsusu: >Jesi li ti onaj koji ima do6i, ili da drugo-
ga iekamo?< (Mt 11, 3; Lk 7, 19-20)
29. - I{rist je jednom svojim udenicima posta-
vio pitanje: ,Sto kaZu ljudi o meni? Sto pripo-
vijedaju o meni? Za koga me drZe?< A oni su ga
izvijestili da ga neki drZe za Ivana Krstitelja,
ili za Iliju, ili Jeremiju, ili inade nekog proro-
ka. U gradu u kojem je odrastao - u Nazaretu
- drZali su ga za neugledna dovjeka koji ne bi
mogao biti ni5ta izvanrednoga. Njegovi roditelji
i roilaci bili su svima poznati. On sam je kao
svaki normalan dovjek, neupadno rastao u nji-
11
hovoj sredinil Zar se tu ne obistinjuju rijedi Bi-
blije o >skrivenom Bogu?( (Usp. Mt 15, 13-14;
13, 54-56)
30. - Ali Krist je dalje pitao izazovno: >A vi,
za koga me vi drZite?< Petar je odgovorio u ime
udenika: >Ti si Mesija, Sin Zivoga Boga< (Mi. 15,
15-16). Kristovo je pitanje u povijesti ostalo kao
izazov svim ljudtma, izazov koji se vi5e ne moZe
ignorirati.
31. - Petar je rekao da je Isus Mesija. To ;sto
izraiava naia rijed Isus-Krist. >MeClutim, to ime
Isus l(rist, koje poznajemo od djetinjstva, pred-
stavlja za nas najteZu zagonetku, dim ga poku5a-
mo rastaviti u njegove sastavne dijelove. Kad
mislimo na Isusa, onda naime podrazumijevamo
osobu koja pripada povijesti i koja stvara povi-
jest. Kad kaZemo Krist, obiljeZavamo toga povi-
jesnoga Isusa podasnim imenom, iza kojeg se
skriva njegova zadada, koju mu je Bog povjerio,
kao i njegovo djelovanje, koje vi5e ne pripada
distoj ovosvjetskoj povijesti; tim je njegovim
djelovanjem naime Bog radi na5ega spasenja za-
hvatio u povijest ovoga svijeta.< (J. R. Gei:el-
mann, >Die Frage nach dem historischen Jesusn,
str. 15)
32. - Tajna >Isus Krist< iziskuje previSe od
dovjeka koji nije usidren u vjeri. Ve6 u r.anoj
povijesti kr5danstva pokuSali su tu tajnu premo-
'trajni lik BoZji' - i pravi
dovjek. - On je 'sve
i u svima'.u(Usp.Kol 1; Fil 2; KoI 3,2)
t2
33. -- Pavao se nakon svoga obradenja zadubio
u tajnu Kristovu. Tko je, po Pavlovu mi5ljenju
Krist? - >I{rist je slika nevidljivoga Boga, Pr-
vorodenac prije svakog stvorenja. Jer u njemrr
ie sve stvoreno. On je prije svega, i u njemu sve
stoji. On je glava svoga Tijela, Crkve. - On je
'trajni lik BoZji' - i pravi dovjek. -
On je 'sve
i u svima'.u(Usp.Kol 1; FiI 2; Kol 3,2)
34. - Pisac prve poslanice Titu kaZe o Kristu:
je ljubav BoZja prema dovjeku, koja je po-
"On
stala vidliiva i opipijiva!< (prema 3, 4)
35. - Muhamed vidi u fsusu Kristu proroka,
proroka koji je ve6 u kolijevci govorio, ali on
poride da bi tko Boga mogao bilo gdje vidjeti
i1i r,aii, osim u Alahu. ,Ancleli reko5e: 'O Marijo,
Aiah ti svojom rijedi poruduje veselu vijest: Nje-
govo ime treba biti Mesija, fsus, sin Marijin, ko-
ga se dasti u o\rom i u drugom svijetu, on je je-
dan od onih koji su Bogu bliski.' - Mesija, sin
114p, ijin, bio je samo prorok; sigurno, drugi pro-
roci prije njega su umrli. I njegova majka je
bila ljubiteljica istine. - Doista, nevjerojatni su
oni koji kaZu: 'Alah nije nitko drugi nego N{esi-
ja, sin Marijin', dok je Mesija ipak samo rekao:
'O djeco Izraelova, klanjajte se Alahu mojemu,
i va5emu Gospodinu.'< (Koran, sura 3, 46; sura
5. 76; 5, 73)
36. - Franjo Asi5ki - a s njime kr5tanski
srednji vijek Zapada - odgovara na pitanje Kri-
stovo viSe Zivotom nego rijedima: >Ti si Sin Zi-
voga Boga.<
13
 37. Voltaire je govorio l(ristu: >Isuse, ti Le Jitati Stampana ponuda: ,Ako je tvoj Bog
moraS biti moj jedini uditelj.<
mrtav - uzmi moga! Isus Zivi!< A kod ameridke
mladeZi postoji krilatica: >Isus je 'tu'<!
38. -- A Nietzsche: >S malo tolerancije u izia_
zu fsus mogao bi se oznaditi slobodan duh.n 42. - A kako na pitanje I(ristovo >Za koga
me vi drZite?< odgovaraju ljudi koji su mnogo
39. - A Heine: >posvuda gdje veiiki Duh trpjeli i duboko ljubiti?
iz_
govara svoje misli jest Golgota.<
43. __ I{rist kao velika ponuda ljubavi BoZje
40. - Krist postavlja pitanje i danaSnjim ljuJima progovara u prvom redu onima koji su
lju_ kroz trpljenje sazreli i onima koji su u ljubavi
dima. A kako odgovaraju ljudi danaSnjice?
duboko ukorijenjeni. Ako takvi ljudi susretnu
Ne mnogo drugadije nego u Kristovo vrijeme.
Krista, odgovaraju izvanredno duboko na njego-
U jednoj anketi o fsusu dali su ljudi svih
doba vo pitanje: >>Zakoga me vi drZite?<
starosti siijede6e i slidne odgovore:
- Nenormalan dovjek, 44. - Gandhi je tvrdio: >Duhu se I(ristovu
- Meni nije joS ni5ta nitko ne moZe oduprijeti!<
rekao.
- eovjek kao i drugi,
- Lijednik, 45. - Rabindranath Tagore je molio: >Uditelju
- eovjek sa socijalnim Isuse, u Evropi vi5e nema mjesta za tebe. Docli,
idejama koje su pri_ nastani se kod nas u Aziji, u Budhinoj zemlji.
kladne i za 20. stoljeCe,
- Krivotvorena povijest, NaBa su srca zatodena u Zalosti, tvoj dolazak ce
- je stvarnost _ Sin BoZji, na" osloboditi.<
_:m Krist
- Novi dovjek, nada, 46. - Dostojevski je, kad je nakon pet godina
- On je htio ispuniti napustio radni logor u Sibiru, napisao: >Ja sam
volju Odevu, dovjedan_
stvu donijeti otkupljenje. dijete ovog stolje6a, dijete nevjere i sumnji; to
(Vidi: >>Jesusvon Nazareth<, sam do dana5njega dana i to 6u ostati do groba.
Gninewald Mate_
rialbricher, str. 15-1?) Kakve sve muke nisam pretrpio i trpim joS uvi-
jek, radi svoje Ledi za vjerom koja je u mojoi
47. - I u svakidaSnjici djeluje Kristov
lik uz_ duSi to jada Sto vi5e dokaza govori protiv nje.
budljivo. Mnogi pokreti oUrrorr" u ime
fsusovo No Bog mi je katkada ipak darovao trenutke pot-
doka-zuju da njegov rik uvijek iznova punog mira: To su trenuci u kojima ljubim i
je, odarava, privladi. Nerijetio iznenadu-
se na autima mo_ svjestan sam da drugi mene ljube; u takvim tre-
t4
15
 nucima ispovijedam svoj Credo. Taj je Crcdu
vrlo jednostavan: vjerovati da nema niSta ljep-
Se, dublje, simpatidnije, pametnije, herojskije i
savrSenje od l{rista. Ljubomornom ljubaviju ka-
Zem tada sam sebi: ne samo da takvo ne5to ne
postoji nego nikad viSe ni nede postojati. Sto
viSe: kad bi mi netko dokazao da je Krist izvan
istine, tada bih prije pristao uz I{rista nego uz
istinu.<
47. - Kao Sto Krist nas pita: >>Zakoga me vi
drZite?< tako Zelimo i mi njemu postaviti pitanje:
>A Sto kaZe5 ti sam o sebi?< trvanovo evandelje
osobito ponavlja direktnu izreku Kristovu ,ja je-
sam( - ego eimi - (26 puta) u jednom dubokom
znadenju:
1. Ja sam kruh Zivota (6, 35. 4B), Livi kruh (6.
51), kruh, koji je s neba si5ao (5, 41).
2. Ja 5vjetlo svijeta (8, 12)
3. Ja ""-
sam vrata (10, 7. 9)
4. Ja sam dobri pastir (10, 11. 14).
5. Ja sam uskrsnu6e i Livot (11, 25)
6. Ja sam put, istina i Livot (14, 6).
7. Ja sam pravi trs (15, 1. 5).
48. - Svojim propovijedanjem o apsolutno.i
ljubavi Isus je jedinstvena pojava u povijesti ci-
jelog Covjedanstva. Ni prije ni poslije nije niti
jedan osnivad religije, kao to niti jedna religija,
navijeStao bezuvjetnu, jedinstvenu i bezgranidnu
ljubav kao I{rist. Krist propovijeda ljubav radi
ijubavi, ljubav je sve u njegovu propovijedan;u.
Ib
49. - Muhamed navije5ta: >Vjeruj u Alaha i
u sudnji dan! Budi zahvalan i poslu5an Alahu!<
Bezuvjetna i sveobuhvatna ljubav nepoznata je
Kuranu.
50. - Zaratustra navijeSta monoteizam, ali nje-
gov je Mudri Gospodin uditelj i sudac: mazda-
izam je religija zakona. Mazdaizam i parsizam
strogo paze na vanjsku, kultsku disto6u. Zaratu-
stra je u sluZbi zakona nadelno netolerantan.
Isusova je religija milost i ljubav, Isus je pun
ljubavi i prema onima koji drugadije vjeruju
(usp. Iv 4), za Isusa je odluduju6e ono Sto je u
dovjekovoj nutrini. (vidi: Mt 15, 18-20)
51. - Budha se kao >ukazivad puta< trudio iz
egzistencijalnoga zla, iz prisilnog lanca ponovnog
radanja u individuainim oblicima Livota poka-
zati ljudima put otklanjania >trpljeDjou, i to po
stupnjevima: etidko-asketska stega, poniranje,
rasvjetljenje. Prabudizam smatra, medutim, da
se spasenje postiZe ulaskom u nirvanu, u neosob-
no i nesvjesno mirovanje. - Isusova religija
usmjerena je na Boga Oca koji se u ljubavi brine
za ljude (usp. Lk 15). Spasenje, koje nam Krist
nuda, milosna je ljubav Oca koji nas privladi
k sebi.
52. - Konfucije (Kung-tse: >uditeij Kung<) na-
vije5ta vjeru u vjedni zakon svijeta prema kojem
dovjek treba djelovati. I{onfucije ne navije5ta
otkupljenje, nego ispravno djelovanje. O ljubavi
17
prema Bogu i bliZnjemu nema kod Konfucija ni
spomena. I{od Isusa nije kao kod uditelja Kunga
odludujude ispravno dudoredno drZanje, nego ocl-
nos ljubavi prema Bogu. (Usp. Mt 22, 40)
53. - Sto nam kaZe povijest o l{ristu? .- Tako-
zvana >istraZivanja fsusova Zivota< htjela su um-
jesto >dogmatskog Isusa koji ima dvije naravi<
(on je Bog i dovjek) stavio u prvi ptan historij-
skog Isusa, - jer da je taj za modernog dovjeka
prikladniji. >Posljedica toga bila je dakako ta da
je svaka slijede6a epoha novovijeke teologije iz-
nova naSla u Isusu svoje ideale. U njemu su otkri-
li prijatelja ljudi, umjetnika, mudroga uditelja
iudorodnih ideala, prijatelja siromaSnih, revolu-
cionara, i tome slidno. Duga je i promjenljiva
povijest istraZivanja Isusova L.ivota, podevSi od
Reimarusa preko D. F. Straussa, F. Schleier-
machera, E. Renana, A. von lfarnacka, pa do
danas. Budu6i da i u znanostima niSta nije ne-
mogu6e, poricao je podetkom ovog stolje6a. A.
Drews i ostali dak i samu povijesnost Isusa, i
jednostavno ga proglasio distim mitom. U me-
duvremenu se to danas opet javija u jo3 samo
zastarjelim komunistidkim prirudnicima.< (W.
Kasper, >Einfiihrung in den Glauben<<,str. 14)
54. - Marksist Ernst Bloch je rekao: >Krista
su poku5ali rastopiti u diste legende, kao Moj-
sija ili Wilhelma Tella. Ljudi se mole djetetu
koje je rodeno u staji... Pritom je staja zbilj-
ska. Tako priprosto porijeklo osnivada ne izmil-
1B
lja se. Prida nikad ne ocrtava bijedu, i to bijedrt
koja se nastavlja ditava Llvota. Staja, stolarev
sin, zanesenjak meClu priprostim ljudima i na
koncu vje5ala - to je gradeno iz povijesnog ma-
terijala, a ne iz zlatnoga, kojeg pride tako vole'<
(E. Bloch, >Das Prinzip Hoffnung III<, 1482;
55. - U spisima Josipa Flavija nalazimo naj-
starije izvankrS6ansko svjedodanstvo o l{ristu
(oko god. 94). Dodu5e, do nedavno je bio poznat
samo jedan krivotvoreni tekst. Strudn;aci naSih
dana vjeruju da su pronaSli izvorni tekst: >{J ono
vrijeme Zivio je mudar dovjek po imenu Ist-ts.
On je provodio primjeran Livot i bio je poznat
zbog svoje nauke i dobrih diela. Mnogi od Zidova
i od drugih naroda bili su njegovi udenici. Pilat
ga je osudio na raspe6e i smrt, ali oni koii su bili
njegovi udenici nisu zapustili njegove nauke. Oni
pripovijedaju da im se on tri dana nakon ras-
pe6a pojavio i da Zivi. MoZda je on iWesija o lio-
me su proroci izrekii prekrasne stvari.<
56. - Isus je dovjek i ni5ta Sto je ljudsko nije
mu tude:
- On je bio gladan i Zedan (Mt 4, 2; Iv 1, 7).
- On ie jeo i pio (Mk 2, 76).
- On ne odbija, kad biva pozvan na gozbir
(Iv 12, 12). Vlada se tako naravno i ljudski (niie
)neprobavljivi< asketa), tako da ga njegove ,,uho-
de< nazivaju izjelicom i pijanicom (Mt 11, 191Lk
7,35).
19
 - On je bio umoran (Iv 4, 6).
_- On je spavao - i katkada tako tvrdo, da
ga dak i oiuja na jezeru nije mogla probuditi
(Mk 4, 3B).
- On je u svojoj okolini bio u prijateljskim
odnosima s ljudima (Iv 11, 11; Lk 11, 38. 4B).
- On ne iskljuduje Zene iz >svoje grupe< (u
suprotnosti prema rabinima). Izvje5taji govore o
Mariji Magdaleni, o Ivani, Zeni Kuze, upravitelja
Herodova, o Suzani i joS o mnogim drugim, koje
su se za njega brinule i siuZile mu svojim imet-
kom (Lk B, 3).
- On sam u svom Zivotu ostaje sasvim pove-
zan s prirodom i svakidaSnjim Zivotom; govori
o soli koja postaje bljutava; o pastiru koji je
izgubio jednu ovcu; o seljaku koji ore; on poka-
zuje grad na gori, koji ne moZe ostati sakriven;
on svrada paZnju na to, kako je besmisieno biti
zabrinut, budu6i da se Zivotu ne moZe niSta nado-
dati: upu6uje na to, kako kiSa pada pravednima i
nepravednima.
- On je plakao (Iv 11, 35: Lk 19. 41).
- On je trpio i pla5io se (Mt 26, 3?-39).
5?. - Isus je Zidov. Cjelokupna njegova osoba,
njegovo mi5ljenje, govor i djelovanje obiljeZeni
su njegovom Zidovskom okolinom. I sigurno je
da je zajednica >djece svjetlosti< iz I{umrana
imala utjecaja na njegov Livot. pa ipak je Isu-
sov nastup samostalan, to je nastup pozvanoga i
20
Poslanoga. Isus se uvelike razlikuje od Esena i
!"arizcja po svojoj slobodi, nadmoCi i vladanju
nad Zakonorn. On govori i predaje dalje ono Sto
je od Oca neposredno duo i primio. Njegova lju-
bav ne poznaje granica ni uvjeta i on traZi u
prvom redu odbadeno u Izraelu i ono Sto je iz-
gubljeno. (Mt 10, 6; 18. 12 slj.)
58. - Isus svakako nije uditelj Zakona, poput
rabina u njegovo vrijeme.
On ne poudava u sinagogama, nego veCinom u
BoZjoj prirodi, na svojim putovanjima po GaIi-
leji, na obalama Genezaretskog jezera.
Njegovi slu5adi nisu osobito kvalificirani: ca-
rinici i greSnici, Zene i djeca - to su vedinom
bespravni ljudi.
On se ne ogranidava na tumadenje i primjenu
nekog pisamskog teksta (Lk 4, 18-19; Mt 5,
17-48). On navije5ta BoZje putove - neovisno
o Zakonu.
59. - Zapanjuju6a je naravnost i jednostav-
nost I{ristova poudavanja. On Zeli otkriti, raz-
jasniti! Stoga najvi5e govori u prispodobama.
Njegova pouka je tako zorraa da se dini kao da
dovjek promatra sliku. Njegove prispodobe do-
vode slu5ade do iskustva i doZivljavanja prirode
tako da one postaju putevi prema Stvoritelju.
Isus promatra kako sijad sije sjeme (Mk 4, 4-91'
Mt 13, 1-B); on zapaLa kako smokva tjera li56e
(Mk 13, 2B). On se divi poljskim ljiljanima koji
21
su potpuno prepu5teni brizi Providnosti, a obu-
deni su tako sjajno, da se s njima ni sjaj Salo-
mona ne moZe usporediti. (Mk 6, 26-30) On pro-
matra ptice nebeske, koje niti siju niti se brinu
za ?etvu, pa ipak ih Otac nebeski hrani. (Mk 6.
26; Lk 12, 24) Isus doznaje kako djeluju sol i
k r r a s a c .( M k 9 , 4 9 ; M t 1 3 , 3 3 ) U n j e g o v o j s e n a u c i
osjeca i,ivot i neposrednost.
60. - Krist je dovjek, potpuni dovjek, tako
dovjek kao i mi. Njegovo boZanstvo ne dol<ida
niSta od njegove ljudskosti. Njegovi doZivljaji
su pravi ljudski doZivljaji. U njegovu propovije-
danju dolazi do izraLaja naravna, topla, duboko
ljudska osje6ajnost Kristova. On poznaje ljudski
Livot. >Tko bi od vas svome djetetu dao kamen
ako moli za kruh? IIi, tko bi mu dao zmiju ako
ga moli za ribu?< (Mt 7, 9-10) Usporedba o na-
srtijivom prijatelju, koji zna da si u prijateij-
stvu smije kod prijatelja mnogo dozvoliti, go-
vori o pravoj, potpuno ljudskoj i Zivotu bliskoj
stvarnosti. (Lk 11, 5-B) Prizor s djecom pokazuje
kako I{rist ljudski osjeCa i reagira: oNeki ljudi
doneso5e svoju djecu s Isusu, da bi on na njih
poloZio ruke, ali udenici su ih odbijali. Kad je
Isus to opazio, razljutio se i rekao svojim u[e-
nicinra: 'Pustite djebicu neka dolaze k meni, i
nemojte im prijediti, jer upravo za ljude kao Sto
su ona (djeca) stoji otvoren novi svijet BoZji. I
nemojte se zavaravati: tko se ne otvori ljubavi
BoZjoj kao dijete, nece ga iskusiti'.... (prema Mk
10, 13-15)
22
6i. - Kao Sto je Krist jednom rekao: >Otac i
ja smo nedijeljivo jednon (Iv 10, 30), tako je i
dinjenica da je on bio jedno - i joS je uvijek -
s ijudima, sa ditavim dovjedanstvom. U njemu
se ostvarilo - i ostvaruje se - da se >horizon-
talna< povezanost s ljudima ne moZe dijeliti od
njegovog >vertikalnog< jedinstva s Ocem. Iz pu-
nine te stvarnosti proizlazi sigurno i to da nam
Krist posreduje objavu, ali ne tako da je pred-
1aLe bez obzira na to da li 6e je ljudi shvatiti
i1i ne. Jer on s ljudima misli, osje6a i Zivi, moZe
im tako progovoriti da ih vi5e uvude u svoje
navijeStanje: >Tko je medu vama?< (Mt 12, 11)
>Koji dovjek od vas?< (Lk 15, 4) >Sto misiite?<
(Mt 18, L2; 21, 28)
62. - Isus uvijek iznova naziva sebe >Sinom
dovjedjim<. Ta rijed u evancleljima dolazi oko
sedamdeset puta. Najvjerojatnije ta rijed, kao
>kristoloSka podasna oznaka.<,potjede od samoga
Krista. Otvoreno se Isus priznaje Sinom dovjed-
iim, kao i Mesijom, tek na koncu svoga Livota,
pred sudom. (Mk 74, 62; Mt 26-24)
63. - >S tvrdnjom da je on Sin dovjedji, po-
vezuje Isus s jedne strane izrazite iziave visosti
kao Sto je tvrdnja da ima mo6 i vlast opra5tanja
grijeha (Mk 2, 20), da je gospodar subote (Mk 2,
2B), da 6e jednom sjediti s desne Bogu i pojaviti
se na oblacima nebeskim kao sudac svijeta (Mk
B, 38; 13,26; 14,62; Mt 24,27. 39.44). S druge
pak strane povezuje tu svoju oznaku s izjavama
 o jednostavnosti: Sin dovjedji nema gdje sklo-
niti svoje glave (Mt 8, 20), i time je siroma5niji
od lisica koje imaju svoje rupe, kao i od ptica
koje imaju svoja gnijezda (Lk g, bB). On nije do-
Sao da mu se sluZi (Mt 20, 2B); bit ie izruden
ljudima (Lk 9, 44); mora mnogo trpjeti i bit ce
ubijen (Mt 20, 1B). Time Sto Isus svoju oznaku
usko povezuje s trpljenjem, on upuCuje svoje
udenike u demu je zapravo njegova mesijanska
zadata. Originalno je u tom oznadivanju samoga
sebe to da Isus dosadaSnju suverenost lika Sina
dovjedjega koji treba do6i kao sudac svijeta po-
vezuje s oznakama poniZena lika koji trpi i pove-
zuje se s onima koji se Zrtvuju. eini se da je Isus
liku 'Sina dovjedjega' pridodao nove crte Izaijina
Sluge BoZjega, Sto osobito dolazi do izraZaja u
nagovijeStanju njegova trpljenja. Sin dovjedji
mora kao sluga Bo1ji proZivjeti svoj zemaljski
Livot. S time stoji u uskoj vezi i tajna Mesije
kod sinoptika: budu6i da je Isus nepoznati i ne-
otkriveni sluga BoLji, mora njegova mesijanska
tajna za javnost ostati isprva skrivena.< (Usp.
.I. R. Geiselmann, >Die Frage nach dem histori-
schen Jesus<<,str. 223)
64. - Da li je Isus Mesija? On sam sebe ne
naziva Mesijom. Ako se spominje ime >Mesija<,
onda ga drugi izridu, kao na pr. Isus >im rede:
'A vi, za koga me
vi drZite?, petar odgovori i
re(,e: 'Za Mesiju BoZjega..< (Lk g, 20; i takoder
Mt 16, 16) Ali u takvim sludajevima obidno Isus
zapovijeda da se o tome dalje ne govori; tada
24
;e naime javnost oko njega odekivala politidkog
>ratobornog< Mesiju i Isus se morao tim na-
dama uvijek suprostaviti. Kad ga je jednom na-
rod na gotovo dramatidan nadin htio udiniti kra-
ljem, >pobjegao je opet na brdo, on sam<. (Iv
6, 15) Sam Isus prikazuje svoje posianje - svoj
mesijanski odnos - likom trpe6eg Sina dovjedje-
ga (Mk 8,31;Lk 9,22). ALi kad mu Veliko vijeCe
na sudskom procesu svedano postavlja pitanje:
>Jesi ti ti Mesija, Sin Blagoslovlienoga?< pri-
znaje Izus otvoreno svoje poslanje, priznaje da
je Mesija i odgovara: >Ja jesam.< (Mk 1,4,61-62)
Tak:der i na pitanje Pilata: >Jesi ti ti kralj Zi-
dovski?< odgovara Isus: >Ti kaZeS< (Mk 15. 2),
,ja sam kralj.< (Iv 18, 37).
6F - >Isus je jedini Sin BoZji (Mk 12, 1-12)'
eovjeku Isusu kao Sinu nema medu ljudima rav-
noga, svojom voljom stoji iznad andela, i samo
ga Otac nadvisuje (Mk 13, 32); 'vedi je od Salo-
mona' (Mt 12,41 slj., Lk 11, 32 slj.), on ie vi5e oci
hrama' (Mt 12, 6), viSi je od andela nebeskih
koji njemu sluZe' (Mk 13, 27). To svoje priznanie
da je Sin BoZji Isus nagovije5ta svojim djelo-
vanjem, time Sto uzima pravo opra5tati grijehe
(Mt 6, 9; Mk 2, 5; Lk 5, 20) Pismoznanci to na-
'Tko moZe opra-
sluduju iz njegova djelovanja:
Stati grijehe, osim jedinog Boga!' (Mk 2, 17; Lk
5, 2i> Taj iedinstveni odnos izmedu Oca i Sina
dolazi do izralaia u
'ivanovskom' logionu (Mt
'Nitko ne poznaje Sina, osim
1I, 27; Lk 10, 22)
Oca, i nitko ne pozna Oca osim Sina.' Tajna ie
25
 Sina prema tome tako velika da samo
spoznaja
Boga Oca moZe dostajati da bi se rro82 dovjedanstva. >Po uskrsnucu Isusa Krista
ona iscrpno
mogla otkriti - kao Sto je i tajna Bog nas je preporodio.< (1 Pt 1, 3)
Odeva tiko
nedokudiva da opet samo Sinova
spoznaja do_
staje da bi se ona mogla upoznati. 68. - KriZ je kao spasenje, kao otkupljenje
Si.ro.ra spo_
znaja je prema tome jednaka Odevoj.< 6svjeka, bio za dovjeka uvijek problem - i ostat
226) tnUA.-'str. ce za njega problem. Visoko kultuvirani Grci
nisu mogli shvatiti Pav1a, koii je navijeStao spa-
66. - >fsus Krist je uskrsnuo! Uistinu, ser:je. koje treba do6i od jednoga na kriZu - na
On je
uskrsnuo!< Tako su se krSiani stolje6ima rzjeialima - smaknutoga. Ali to je dinjenica u
poz_
dravljali. Ve6 najstariji Credo BoZjem. No tek u svjetlu uskrsnu6a po-
lvlerovanjet d;;_ "planu<
ve glasi: >Krist je prema pismima
umro za naSe staje kriZ - ludost za >mudre(<- >boZanski os-
grij,ehe, bio je pokopan, tre6i je
dan uskrsnuo miSljeno< otkupljenje, - i s kriZem Kristovim,
suglasno pismima, ukazao se Xefi kriZ svakog krSdanina. -- (Usp. Kol. 1, 24) Ta-
tom Dvanaestorici apostola.< Sveti @etruj, il;_
pavao'aoa^u:" koder u svjetlu uskrsnu6a lako dolazimo do pr-
da se Krist poslije svoje smrti ukazao grupi
>od vih rijedi Ivanova evandelja: >U podetku bija5e
pet stotina bra6e, Gospodinovu
bratu .fafr^vO Rijed. .. i Bog bija5e Rijed. . . i Rijed je tijelom
svim apostolima zajedno, i konadno
njemu samo_ p o s t a l a. . . n ( I v 1 , 1 . 1 4 )
(1 Kor. 15). Svjedodanstva
T9- i izvjeStaji su i
viSe nego jednoznadni i jasni: >I(rist 69. - Krist je Rijed BoLia koja je dovjekom
ust<rsrruo:
uistinu, on je uskrsnuo!<< r zato ;e postala. ON je BoZia poruka ljudima. ON ie
nasa vjera tr
njega nije ludost. Evandelje. ON je Rijed BoZju otkupljujudi nas
progovorio. ON nam je dao poruku ljubavi, mi-
- Navije5tanje apostola _ ra r radosti.
_.67. i od tada kroz
ditavu kr5dansku povijest _ je navijeStanje
us_
krsnuda Kristova. je odtriiuiuia epi- ?0. - U naie se vrijeme govori o >stvari Isu-
fanija Mesije.< Ali->Uskrsnu6e
uskrsli Xrist nije naprosto sovoj.< Bez sumnje vrlo je vaZno stalno se udub-
uzviSeni i proslavljeni l(rist: uskrsnuli je
raspeti ijivati u >sredi5nju nakanu<, u ono Sto je sre-
Krist. Njegovo uskrsnuie daje njegovu
mesijan_ diSnje u poslanju Kristovu. A sredi5nje u po-
skom poslanju, njegovu otkupiteljskom slanju Kristovu jest klanjanje Ocu: da svi ljudi
djeiu
pravi i potpuni smisao. po
svom uskrsnu6u je priznaju Boga; predanje svih ljudi Bogu; uspo-
Krist uistinu >novi dovjek<, zadetnik
i uzor no_ stavljanje novog poretka ljubavi izmedu Boga
i ljudi, a to znadi otkupljenje, oslobodenje, pravu
26
 i konadnu slobodu. >Isusova stvar< je govn.e,_i
rijedima Evandelja naprosto >kraljevstvo BoZie,.
- >kraljevstvo nebeskon.
71. -- >Novozavjetna egzegeza, koja :e ovdje
najpozvaniia da bude pitana, uza svu svoju nno_
goglasnost,ne ustrudava se dati jednoznadan od_
govor: u pravom smislu ,fsusovskom' ('fsusovorr:.
stvari') treba smatrati neobiinu slobodu fsusovu.
Kod toga treba svaku rijet te definicije uzeti
ozbiljno, ako Zelimo da jedan teoloSki izridaj ne
bude zamijenjen namefljivim priZeljkivanjima i
suvremenim nesporazumima. Nije rijed o tome
da je 'sloboda' naprosto bila iii je joS sada stvar
Isusova; nego treba govoriti o njegovoj sloborii.
Stvarnost osobite Kristove slobode je nepo_
bitna i mnogostruko posvjedodena. Tako nema
sumnje da su proces i heretidka smrt neposredne
posljedice fsusove slobode, kako se ona oditova_
la u njegovu ponaSanju (prestupanje Zakona), i
tl njegovu propovijedanju (kritiziranje Tore).
Njemu svojstvena djela u njegovu propovijeda_
nju kometiraju tu slobodu.< (J. Noit", oJer.r. lro,
Nazareth<, str. 21g-220).
72. - >fsusova kritika Zakona, koja je za
tr)o-
sljedicu imala njegovu smrt, temeljna je datost
i Pavlove nauke o otkupljenju, koja fsusovu
slobodu i kriZ tumadi kao ideologiju slobocie i
kriia. U velikim sklopovima: Zakon i Evancleije,
Slovo i Duh, Tijelo i Duh, Smrt i Zivot, biti_
2B
-Sluga i biti-Sin, neprestano se ponavlja kao te-
ma kr5danske slobode.< (Ebd. str. 220)
7?. - >Daljnja crta osobite Kristove slobode
jest otvorenost za dovjekovu stvarnost' Takva
otvorenost, to biti - slobodan za druge, pod ime-
nom ljubavi, kao stvar Isusova, uvijek je bilo
izraLeno i nagla5eno kao sredi5te njegova propo-
vijedanja i naprosto kao kr56ansko Evanilelje'
fiXva liubavlju odredena i konadno razapeta
sloboda, naznaeuje razliku od opCe-svjetske sio-
bode. Sloboda Isusova, koja ne ttaLi i ne brani
vlastitu slobodu, nego gleda da bude slobodna i
otvorena za druge, nadilazi strahote slobode, ko-
ja se poku5ava izboriti srdZbom, mrZnjom, osve-
'otkupljuje'
iom i borbom. Tako Isusova sloboda
najve6u ljudsku nadu: upravo slobodu'< (Ebd'
str. 221)
74. - Krist svoje propovijedanje zapoiinje ti-
me Sto nas poziva na ispravljanje pravca na5ega
Zivota: >Promijenite se: Bog je u svoioj brizi za
vas blizu.< On nas poziva da izidemo iz svoga
sebiinoga i uskogrudnoga duha (usp' Mt 4, l7)'
- Isu-
>I{raljevstvo BoZje< >Gospodstvo BoZjg4
sova iredisnja briga - jest novi poredak BoZje
ljubavi. Rije[ je o konadnom poretku, o vjeinom
gospodstvu BoZjem koje je zapodelo ve6 sada na
o.rorn svijetu i u na5em vremenu' To je eshato-
lo5ko BoZje gospodstvo ko:e je ve6 zapodelo
>usred ovoga vremena( - a da se Izrael nije na-
novo politidki konstituirao. Isusovo propovijeda-
29
 nje nosi oznaku nenadma5ive Zurbe: ,Kairos
(pravo vrijeme) je tu.< (Lk 12, b6)
75. - Neki .je pismoznanac jednom zgod:m
upitao Krista Sto je u njegovu propovijedanju
najvaZnije, a Krist je odgovorio: ljubiti Boga i
ljude (Mt 19, 13-1b; Mk 10, t3-16; Lk 18, 15-1?).
* Jednom drugom zgodom pak kaZe da je
nje-
gova hrana, dakle njegov Livot u tome da ispunSa
Odevu volju. - Njegove 6e se udenike - prema
Kristovim rijedirna - prepoznati po tome Sto se
oni medusobno ljube i posluZuju i jedno su u
jedinstvu BoZje ljubavi. U odnosu ljubavi stoji
covjek pred Bogom kao dijete pred svojim rodi-
teljima: bez prava, bespomo6no, ali u potpunom
povjerenju: i tko u tom drZanju malog djeteta ne
stoji pred Bogom, ne6e u6i u zajednicu s Bogom
koju nam je Krist kao novi poredak ljubavi svo-
jim otkupljenjem zasluZio.
76. - Morai Sto ga Krist propovijeda prekida
s predodZbama i uredbama njegova naroda i uop-
6e tadanjeg svijeta: on navije5ta prvenstvo untr-
tarnjega, duhovnoga u dovjeku - ljubav; nje-
gov moral zahva6a cjelovitu osobu; on ne pozna
razliku osoba pred Bogom, ali se s po5tovanjern
odnosi prema svakom pojedincu; u njegovu mo-
ralu nalazimo radosnu potvrdu svega Sto postoji;
on nam navije5ta unutarnju slobodu koja je dar
istine; temeljno raspoloZenje njegova morala jest
radost; on nam odituje volju Odevu da budemo
30
svi s njime i medusobno kao jedna obitelj; cilj
je pi'opovijedanja nutarnja i vanjska radost'
77. - Krist i njegovo propovijedanje ostaju po
Crkvi prisutni. Konadno, na5 Krist iest Krist
koga mi danas i sada doZivljavamo, Krist kog
nam Crkva predlaZe i nudi: ,U naimanju ruku
sigurno da se Crkva prvih stolje6a smatrala dje-
lom Kristovim. Kr5dani su bili - s pravom -
potpuno uvjereni da su nauka i djela Kristova,
zajedno s njegovim uskrsnuCem udinili Crkvu
mogu6om. Isto je tako postojala dvrsta vjera da
Clkva u oditovanjima svoga Zivota nije samu
sebe utemeljila i odreilivala, nego je smjela di-
niti samo ono Bto je l(rist htio. Ona nije nas-
ljednica jednaka Kristu; ona je podloZna njego-
- kao
voj rijedi i nalogu. Iz toga takoder slijedi
- da
5to pokazuju Djela apostolska i poslanice
svako djelo Crkve i nosioca sluZbe u njoj, nije
'automatski' i Kristovo djelo, nego da treba biti
podvrgnuto sudu i zahtjevima fsusovim.<<(Usp'
K. Stelzer, ,So war Jesus, so ist ern, str. 108 do
10e).
?8. - >U Sinu biva nevidljivi Bog za nas vid-
ljiv.
On je Odev Prvorodenac; On je ve6 bio prije
svega stvorenoga. Od njega ima Zivot sve Sto je
na nebu i na zemlji; ne samo ono Sto se moZe
vidjeti, nego i nevidljive sile i vlasti.
31
 Bog je sve po njemu stvorio i u njemu sve - ljudi koji imaiu razumijevanje za druge i
nalazi svoj cilj. On je bio prije svega, i po njcmu znaju im opra5tati
sve postoji. - koji su vjerni svojoj savjesti
Sin je takoder i glava zajednice koja je nje_
govo tijelo. On je poietak novoga Zivota: prvi - koji se zalaZu za mir
koji se vratio iz smrti. Jer u svemu on treba - oni koji zbog svoje ljubavi i vjernosti pre-
imati prvenstvo. r.na Bogu i ljudima trpe i bivaju napadani. (Mt
Bio je BoZji plan i volja da ditavom puninom s. 3-10)
svoga bi6a u njemu stanuje i Bog j" po njemu
htio svladati sve svoje neprijatelje. 80. - U svijetu je lo5e, ali ne zato Sto lo5i
U njemu sve Sto je stvoreno treba zadobiti po_ ostaju lo5i, nego Sto dobri nisu dovoljno dobri.
mirenje s Bogom. Radi se o manjini koja hrabno i dosljedno pre-
Po krvi, koju je Sin prolio na KriZu, Bog je uzima odgovornost: Budite so1 i svjetlo svijeta
- ne s;krrivajte se u kukaviiiuk! (Usp. 1\1t 5,
uspostavio mir izmedu sebe i svijeta.
13-16; Lk 14, 34; 11, 33)
Taj mir ne obuhvada samo ljude na zemlji,
nego takoder i nadzemaljske mo6i.< (Kol 1.
81. - Je ti Krist bio revolucionar? Time Sto je
15-20)
ukazivao na nepravdu, grdio licemjerstvo, otkri-
vao manjak ljubavi - svakako! Ali time Sto bi
bez ljubavi uzrokovao nered u dru5tvu - nipo-
GOVOR NA GONI Sto! Ne mislite da sam do5ao dokinuti zakon
MAGNA CHARTA KRISTOVE i proroke. Ja ih Zelim sadrZajem ispuniti i usa-
NAUKE
vrSiti. (Usp. Mt 5, 17)
79. - Pred Bogom - i u povezanosti s Bogom
- u dobrom su poloZaju i Zivotu, jer stoje 82. - Mnogo govoriti, glavno teZi5te stavljati
bliZe
otkupljenju ili su ve6 otkupljenjem zahvadeni: na vanjStinu, priskrbiti sebi ugled kod ljudi, sve
- siroma5ni to nema nikakve veze niti sa zajedni5tvom Boga,
- ljudi koji trpe niti sa zajedni5tvom Krista. Ako ie vaS duhovni
stav tek vani5tina i zavaravanie, onda va5 od-
- blagi
nos prema Bogu i prema ljudima nije u redu.
- oni koji traZe BoZji poredak (Usp. Mt 5, 20; 6, 1-6. 16-18)

32
 83. - Kad krS6anska ljubav ne bi mogla viSc
udiniti nego samo da druge ne ubija i ne pljadka,
onda bi bila siroma5na - a u odnosu na Boga
blasfemidna. Sestri ili bratu redi grubu rijed, vec
je dosta velika zataja. (Usp. Mt 5, ZL-22)
84. - Ako ZeliS podi Bogu, ne zaboravi da je
mjesto gdje on Zeli biti pronaden - dovjek. Ne-
moj misliti na Boga, a da to bude na radun tjudi.
I da si na oltaru kod svetoga iina, ne zaboravi
Ijubav prema ljudima.
f, ako je potrebno, napusti oltar da bi na5ao
Boga u svojoj subra6i ljudima. Najsvetiji hram
BoZji jest iovjek. (Usp. Mt S, 28-24)
85. - U meetuljudskim su odnosima dobrota i
spremnost za pomirenje ono pametnije, uspjei-
nije i ljubaznije. Potrudi se oko toga da se s dru-
gima sporazumijeS i nemoj dekati da bude kasno.
(Usp. Mt 5, 25-26; Lk 12, b?-59)
86. - Besmisleni i neuredni seksualizam koji
ne poznaje nikakvih granica nedostojan je dovje-
ka i protivi se ljubavi. I ne smije se preljub pro-
matrati kao jedini prekr5aj! Ljubav ima osjet-
Ijivije oil Radi se o srcu i jedino o srcu, ako ono
neuredno poZeli, moZe ve6 time poiiniti preljub.
(Usp. Mt 5, 27-28)
87. - Budi u svojoj ljubavi, koja je ukorijenje-
na u Bogu, bezuvjetan, ne Stedi svoga egoizma!
(Usp. Mt 5, 29-30; Mk 9, 48-48)
34
BB.- Brak je i previ5e vrijedan, a da bi smio
ostati prepu5ten samovoljnim ljudskim mocima.
Obitelj je zdrava atmosfera u kojoj se dovjei<
moZe ispravno razvijati. eovjek koji stoji u Bo-
gu, sposoban je predati se potpuno i bez pridr-
Zaja. Vjernost u nevolji velik je dokaz ljubavi.
Ja vam kaZem: rijei DA u braku, iest DA za
cijeli Zivot. (Usp. Mt 5, 3l-32; 19, 3-9; Lk 16,
18;Mk 10,11-12)
89. - Pa ipak, nadnaravna ljubav moZe io-
vjeka tako usavrSiti da on u BoZjem Zivotu vec
sada, a da ne stupa u brak, moZe na6i ispunje-
nje. Pa ako i mnogi takav Zivot promatraju kao
Zivot eunuha - svakako, bez vjere se takav Zi-
vot i ne moZe razumijeti, u sluZenju Bogu i lju-
dima on je vrlo dragocjen. (Usp. Mt 19, 10-12)
90. - Istinsko i pravo, videno i doZivljeno, po-
Iaze6i od Boga - od ljubavi - samo se po sebi
razumije za kr5danina, to je atmosfera u koioi
krSdanin Livi. Zalto se zakliniati? Je li Bog samo
onda svet, a na5a riiei samo onda pouzdana,, kad
se zaklinjemo? Govorite jednostavno, onako kako
u srcu osjedate, a da ni6im ne zavaravate! - Isti-
na 6e vas osloboditi. (Usp. Mt 5, 33-37; Iv B, 32)
91. - Utopijski je san odekivati da 6e ljudi
biti savr5eno pravedni. Postavljati u mecluljud-
skim odnosima bezuvjetne zahtjeve pravednosti
vi5e optere6uje nego Sto moZe pomo6i. A odredi
se radi ljubavi zahtjeva pravednosti, izdaja je
35
same istinske pravednosti. Odreci se u metluljud-
skim odnosima svoga prava u sluZbi dobrote.
Ljubi uvijek i u svim okolnostima. FomaZi uvi-
jek velikoduSno. Ne skrivaj se ako te tko Zeli
zamoliti za pomo6. Brini se za druge kao za sebe
samog:a i pomaZi drugima onako kako sam oie-
kujeS da drugi tebi pomognu. (Usp. Mt. 5. 38-42;
7, 12; Lk 6, 29-31)
92. - Tko je u jedinstvu s Bogom i sve liubi
radi Boga, ne smatra nikoga svojim neprijate-
ljem. f,-iubav se BoZia ne zaustavlja ni pred kim.
Ljubite svoje neprijatelje! I opraStajte uvijekl
(Usp. 5, 43-48; 6, 15-16; lB, 22; Lk 6, 27-28;
32-36)
93. - Ako Bog u Ijubavi ZeIi biti dovjekov
partner u razgovoru, on ipak uvijek ostaje posve
drugi, Beskonadni. I(ao beskrajna ijubav on do-
vjeka ljubi prije nego li dovjek njega ljubi. Kad
se molite, nemojte mnogo i kompiicirano govo-
riti. Bog je Otac, i on zna Sto vam treba. (Usp.
Mt 6, 7-8)
94. - Covjekovo je odredenje nadzemaljsko.
Zemaljsko je prolazno - i neprestano je ugro-
Zeno. DrZati dovjekovo srce i duh u okovima ze-
maljskoga najkobnije je zatodeni5tvo. TraZite ono
5to ima neprolaznu vrijednost i Sto vjeino ostaje.
Visoko cijenite i veZite se uz ono Sto je dostojno
va5eg srca i vaSeg odreilenja. (Usp Mt 6, 19-21;
Lk 12, 33-34)
36
95. - Tko je izgubio svjetlo odiju, veoma je
sprijeden u svom kretanju. Tko nema svietla u
duhu, ugroZen mu je njegov iitav Zivot i niegova
iitava osoba. - Ja sam svietlost i istina! Tko
mene slijedi, ne krece se u tami. (Usp. Mt 6.
22-23; Iv B, 12; 14, 6)
96. - Bog je apsolutan! U njemu treba pri-
hvatiti i pozitivno vrednovati sve Sto je stvoreno.
Ali kao Gospodar on je jedini. Nekoga drugoga
ili nesto drugo uz Boga ne moZete zazivati, ili
mu sluZiti kao gospodaru. (Usp. Mt 6, 24; Lk 16,
13)
97.- Prva i odludujuca briga dovjeka ne smije
biti briga oko zemaljskog Zivota, on u toj brizi
ne smije postati uznemiren i izgubiti duSevni
mir. Uostalom, postoji u prirodi, u koju nas je
Bog postavio, dovoljno mogudnosti da dovjek mo-
L.e i.ivjeti. Kotiko il'ivota uspiieva u ciielom svi-
jetu! VaSa prva briga neka bude da Zivite u redu
ljubavi s Bogom i s ljudima, a ostalo 6e vam biti
nadodano s tim, i iz tog reda liubavi. I kao Sto
danas postoji izlaz, tako 6e sa biti i sutra i u
bududnosti: proZivliavaite dana5nii dan sa svim
tegobama koje on zahtiieva i iekaite mirno na
ono Sto dolazi. (Usp. Mt 6, 25-34; Lk 12, 22-3I)
98. - Svi ljudi su djeca BoLia, a medusobncr
braca i sestre. Nisu suci jedni drugima! Niste ta-
ko iisti pred Bogom, da biste mogli biti suci dru-
gima! Ako jedan iovjek zataii, vi sigurno niste
37
ni5ta bolji pred Bogom. Mnogo je po5tenije i bo-
lje u prvom redu uvidjeti i ispraviti vlastite pro-
puste, nego suditi o propustima drugih. (Usp.
Mt 7, 1-5; Mk 4, 241'Lk 6, 3?-38; 4L-42)
99. - Dobrota bez razboritosti moZe se izroditi
u budala5tinu. Budite dobri u svojoj priprostosti
i jednostavnosti, ali djelujte takotter mudro i raz-
borito. Razmislite Sto i kako 6ete drugome neito
re6i ili mu ne5to predloZiti. (Usp. Mt 10, 16; Z, 6)
100. - Bog na ovom svijetu ostaje za dovjeka
>skriveni Bogu pa ipak, on je u odinskoj ljubavi
ljudima bliz. Budite posve povjerljivi s va5im
Ocem. On vas ljubi neizmjerno vi5e nego Sto i
jedan otac ovoga svijeta moZe ljubiti svoju djecu.
(Usp. Mt 7, 7-Ll)
101. - RaspuStenost i neobuzdana provala po-
Zuda i nagona dine se dovjeku desto kao slobod-
niji i Siri put - kao Siroka vrata. To je medutim
zavaravanje. Vrata k pravoj slobodi, k spasenju,
uska su za sebiinost. Put prema uistinu ljud-
skom i s Bogom povezanom Zivotu iinit 6e varn
se iesto vrlo uzak! Stoga je i malo onih koji ga
nalaze. (Usp. Mt 7, 13-14; Lk 13, 28-24)
102. - Kako je desto dovjek ugroZen od zla i
laZi! I kako se desto osje6a zastra5enim u tami,
ako se radi o tome da razludi istinito od laZnoga,
dobro od loSega i da u tome spozna razliku! pro-
matrajte plodove, jer od lo5eg stabla ne dolaze
3B
dobri plodovi! Dobro i zdravo stablo donosi dob-
re plodove! (Usp. Mt 7, 15-20; Mk 12, 33)
103. - Uzalud ie traZiti konadnu sigurnost iz-
van Boga. Tu ne pomoZu ni poboZni osje6aji, niti
izvana velika diela. Sve ovisi o ljubavi, o preda-
nju, o povjerenju prema Bogu. Meni pripadaiu
oni koji rije6 BoZju slu5aiu i izvr5uiu. I tko gra-
di na mojoj riieii, tai gradi na nepokolebivim
temeljima. (Usp. Mt 7, 2L-21).
MARIJA MAJKA B.OZJA
>Veltke mi ie
stuari udinio Sue'
sLlni!< (Lk 7, 49)
104. - Tvoj stav prema Nlajci tsoZjoj, mora
biti jednak kao i stav Crkve prema njoj: di-
vljenje, strahopo5tovanje, ljubav i predanje, Po-
vjerenje i sigurnost.
105. - Marija je prorodki rekla: >Svi nara-
Staji 6e me zvati blaZenom.< I svi nara5taji
Crkve nazivali su je blaZenom. Nemoj sebe is-
kljuditi, i ispuni rijed Majke BoZje.
106. - Jedan mariolog je rekao: uMaria est
tota Mater - u Mariji je sve majEinstvo.< II
39
 Mariji je sva majdinska ljubav! - Neka i tebe duditi Sto si je Krist zai'ebo djevidansku majku.
ta ljubav zahvati! Tako je Krist jer je roden bez oca utemeljiteli
novoga red.a, u koji ie On - jer je sin jedne
107. - Marija je Majka BoZja ne primarno prihvatio cijelo dovjedanstvo. - Divi se,
i Zene -
ne samo - biolo5ki. Ona je postala rnajkonr zahvaljui, ljubi, suraduj !
svojim svijesnim i slobodnim u vjeri izredenim
DA. Tako je ona Majka potpuno i sasvim po ll2. - Ono Sto sv. Pismo kaZe o Majci BoZioj,
srcu. Majka Kristova - a onda takoder i ma.ika je prekrasno da bi se njezina velidina upozna-
krScana. Budi i ti - poput Krista - njezino di-
la. RazmiSljaj i razmatraj o sceni navje5tenja.
jete potpuno i sasvim po srcu.
SluSaj rijedi >puna milosti< - ,ja sam sluZbeni-
caGospodinovan-iudi!
108. - Mariia je I{ristov apsolutni trijumf:
ona je zateta bez istodnoga grijeha. Takova
je tvoja Majka. A kakvo je njezino dijete? Jesi 113. - eitaj polagano, da ti ne bi izmakla ni
li i ti jedan veliki Kristov trijumf? jedna rijed, kako sv. Luka pripovjeda o posJe-
lu Majke BoZje njezinoj rodakinji Elizabeti
109. - Radosno je znati da je postoiao iedan (Lk 1, 39-56). Marijin glas pokrenuo je dijete tt
dovjek, koji nikad nije zakazao: Marija! - Ako utrobi Elizabetinoj, tako da je ono od radosti
se smatra5 njezinim, onda se svakako ni u kom poskodilo ! Sto to znadi? - Elizabeta puna Duha
sludaju ne smiieS pomiriti sa svojim padovima. Svetoga priznaje: ,Blagoslovijcna ti medu Le-
nama!< - Ispovjedaj i ti s Duhom Svetim i ra-
110. -- Marija je dovjek koji nije ostao u na- duj se. - Razmisli i o tome: .s\/a moc i';eliciua
crtu. Marija - obdarena milo5du BoZjom - je Majke BoZje dolazi odatle, Sto je ona u potpu-
dovriila sliku, koju je Bog od nje odekivao. Or:a nom smislu Kristo-nositeljica.
ie puninu milosti koju joj je Bog namijenio pri-
mila i iskoristila. - Bog je i tebi naredio, o:t 114. - Jedva znarno kako je Marija misliia i
usavrSiS. Radi na tome vjerno kao i tr.oia govorila. Sv. Luka nam je posredovao samo
Majka! jedan kratki uzorak o tome: Magnifikat. Ali to-
me se ne moZe5 dosta nadiviti. MoZeS biti pono-
1i1. - Marija je ostala djevica prije radan.ja. san na tu pjesmu, na tu molitvu tvoje Majke'
kod radanja i nakon radanja I{ristova. Ako s: Ilostalom to je ujedno i lekcija za tvoj krican-
razumio Sto znadi djevidanstvo, onda se ne ceS ski Zivot.

40 4l
 115. Udi iz Magnifikata tvoje Majke:
- Radovati se zbog velikih BoZjih
djela
(Lk 1, 46_47\
- U BoZjem pogledu opaZati
veliku lju_
bav i milosrde (Lk 1, 4B_b0).
- Diviti se BoZjoj pravednoj upravi
(Lk
1, 51_53).
- Ozbiljno uzimati veliku Botju
ljubav
prema siromainima (Lk 1. b2_b3).
- Upoznati vjernost BoZju (Lk
1, 54-
-55).
116. - U Magnifikatu de5 prona6i, da se u
Mariji ispunila velika deZnja dovjedanstva i na_
roda. - ImaS ti i ti tu deZnju? NalaziS li njezi_
no ispunjenje u Mariji?
117. - Sto je Marija osje6ala kod Kristova
rodenja u Betlehemu? To bi ona htjela uvijek
iznova doZivjeti, kad god se Krist novom miloS_
6u iznova rada u tvom srcu. priredi joj tu ra-
dost !
118. - Ona, na kojoj je Bog udinio velike
stvari, poznavala je progonstvo i izagnanstvo.
No to se sve trebalo dogoditi, da bi se ispunio
plan BoZji. - Ispunjaj i ti BoZji plan, takoder
i onda ako ga ne razumijeS: dosta je da ga je_
dan-Bog*razumije.
119. - Marija je po zvanju bila domacica. _
Da li je to za nju dasno iii nedasno zvanje? _
42
Za Boga je odluduju6e - a tako mora biti i za
dovjeka -, da svaki tako ispunja svoj nalog,
svoje zvanje, da to bude na potpuno zadovolj-
stvo Gospodara podhvata - poput Marije.
120. - Marija je jednom izgubila Isusa. Dok
ga je traLTla, morala je strahovito trpjeti (Lk
2. 4B). Kad bi svi koji izgube Isusa iz svoga sfca,
traZiii ga s toliko deZnje i boli kao Marija. koja
ga ipak iz svoga srca nije izgubila! - Trudi se
imati toliko ljubavi prema I{ristu, da od svog
Zivota nadini5 deznutljivu potragu za l{ristoml
121.- Majka Isusova bila je pozvana na jed-
nu svadbu u Kani (Iv 2, L). Takoder i Isus sa
svojim udenicima. Tada je nestalo vina. Marija
je isposlovala da je njezin sin dudom umnoZio
vino. - Sto mora znaditi ta mo6 Majkc kod
Sina?
722. - Ako Krist i Marija nisu smetali kod
jedne svadbe i vina, nego su doprinjeli raspolo-
Zenju, ne 6e sigurno ni tebi smetati u bilo koioj
Zivotnoj situaciji. Dopusti da uvijek budu pri-
sutni: vidjet 6ei oni se brinu za bolje raspoloie-
nje.
723. - >U vrijeme Isusovog javnog Zivota sa-
duvala je Marija po Isusovoi volji drZanje, koje
pokazuje da nije odlutujude tjelesno majdin-
stvo kao takovo, nego vjerno isponjenje volje
takoder i u tom majdinstvu - (Mt 12'
BoZje -
43
48--50), Ona se povladi u pozadinlr, da bi u od-
ludujr-rcem Gospodinovu dasn stajala pod njegc-
vim kriZem.< (K. Rahner, >Maria, Mutter des
Herrn< s. 9)
124. - Kako te god desto Krist Zeli irnati pod
svojim kriZem, ne zaboravi da je Marija vec ta-
nro. Veiik je bio das Majke BoZje kod andelov:r
navije5tenja. Velik je takoder njezin das pod
kriZem. Tvoji dasovi pod kriZem, spadaju medu
najvece dasove tvoga Zivota.
725. - I{ako li je Marija morala doZivieti Isr_r-
sovo trskrsnu6e, nakon Sto ie za cijelog r-ljego-
rroEi Zivota bila s njim povezana! Budi uvijek
jedno s Kristom - da bi jednom kao Mariia do-
Zivio niegovo uskrsnuce!
126. - >Dok su bili svi zajednou (Dj 2, t) ,,s
Majkom BoZjomn (Dj 1, 14), doSao je Duh Sveti
na n.jih. - Zar nije volja Odeva, da svi osta.ju
s l\{arijom zajedno u Kristu, da bi Duhom Sve-
tim bili zahvaceni?
127. - Nakon Sto nam je Crkva proglasiia
dogmu da je Marija i tijelom uzeta na nebo.
Zele nam pamet i srce re6i, da drugadije i nije
moglo biti. Ona, koja je od Krista savrSeno ot-
kupljena i savrSena u milosti nije smjela biti
puStena da joj se tijelo raspadne. -
I t.zoje je
tijelo otkupljeno! Takoder i trzoje tijelo je odrc-
deno za vjednost!
44
128. - Marija je sudjeiovala kod naieg otkti-
pljenja. U kojem opsegu treba tu dinjenicu
shvatiti? Cital, Sto je rekao siiedi Simeon Majci
BoZjoj (Lk 2, 34-35), pa 6eS se zaduditi! - Budi
zahvalanisuradujiti!
129. - U zajednici svetaca postoji medusobni
zagovor za milost. Radi njezinog .iedinstvenoq
poloZaja u toj zajednici svetaca Mari;a je uisi'i'-
nu )posreclnica svih miiostiu i - Uteci se k njoj
u svakoj potrebi!
130. - >Pred tajnom Crkve, u koiiko se tako-
der i ona s pravom naziva Majkom i Djevicom'
stoii BlaZena Djevica Marija kao uzvi5ena i je-
dinstvena praslika kako Djevice tako i NIajke'n
(II vat. sabor). - Tako je Marija Ziva personi-
iiciratra slika Crlive. - U Mariii ces dakle naci
tragove, koje i ti kao dlan Crkve mora5 ostva-
riti.
131. - Reci, zar nema3 dosta razloga da se di-
viS Mariji kao Isusovoj - a i tvojoj Majci? -
Reci, zar ti nije iako, odnosno zar ti se ne dini
potrebnim ljubiti Majku Isusovu?
t32. - Koiiki su sc sveci, - da veliki sveci
posvetiii Maici BoZjoj! I papa je posvetio Ma-
- Jesi li na to
riji cijelu Crkvu i cijeli svijet.
mislio. da i ti osobno to udiniS?
45
 MILOST
SEBEDARJE B'OZJE
)>Kad bi ti znal,a za dar Boiji<
(Iu 4, 10)
133. - Kad bi te netko upitao, Sto najvi5e ci-
jeniS, ili u demu je jezgra krS6anskog Zivota, da
Ii bi odmah prona5ao odgovor? Da li bi pomislio
na miiost?
134.- Ljudi su bili odu5evljeni za l{rista dol<
je dinio >dudesa<, te ih hranio s nekoliko ko-
mada kruha i riba. Ali kad je govorio o milosti
nisu ga razumjeli. Takocler i Nikodem >teolog.r
- nije ga razumio.
135. - Pa ipak, milosni Zivot je ostvarenje
krS6anskog Zivota, jezgra Vesele vijesti koju nam
je Krist donio. >Tu doista dotidemo jezgru onoga
Sto se smatra kr5danskim shva6anjem stvarnosti..<
(Karl Rahner)
136. - eovjeku je potrebno otkupljenje. Krist
nuda dovjeku oslobodenje, koje je postigao svo-
jim trpljenjem iz ljubavi. Blago dovjeku koji
svoje otkupljenje traZi u otkupljenju Kristovu!
Kristova blaZenstva ne kaZu ni5ta drugo nego
da je sretan dovjek koji osjeda da mu je po-
trebno otkupljenje i otkupljenje trali u bezgra-
nidnoj BoZjoj ljubavi, koja nas po djelu Kristovu
kao milost zahvaea, proZima i dini djecom BoZ-
jom.
46
13?. - Novi zavjet, a u prvom redu Luka i
Pavao, kao i Pavlu bliska pisrna, upotrebljavajtt
za milost rijed >charis<. S tom se rijedju, medu-
tim op6enito misli na BoZje spasenje, koje je u
Kristu za ljude postalo stvarnost. >Charis tou
Theou< (milost BoZia) op6enito oznaduje dobrotu,
milosrde, susretljivost BoZju; ona oznadava oz-
radje prijateljstva, da, topline i povjerljivosti u
koje je dovjek od Boga prihvaCen, i to na temelju
Kristova otkupljenja koje nas je udinilo >djecom
Uskrsnu6a<.
>Milost< je prva zapisana rijed Novoga zavjeta
(1 Sol 1, 1): >Milost vam i mir...<
138. - ,Bog je ljubavu kaZe Sveto pismo. A
dovjek dezne za tirr, da ljubi, da bude liublien i
da Zivi u sluZbi ljubavi. eovjekova mogu6nost da
ljubi milo5du uzdihe se do mogu6nosti da bo-
Zanski ljubi. eovjekova deZnja da liubi umnaZa
se do BoZanskoga i ujedno biva ispunjena.
139. - Posvetnom milo56u Bog nas zahvala,
preobraZava, prosvjetljuje i poboZanstvenjuie. To
nije usporedba ili poezija. To ie Ziva dinjenica.
140. - Posvetna milost preobraZava neotkup-
ljenog dovjeka. Po BoZjoi milosti - i odiukom
dovjeka da se u svojoj bitnosti dade zahvatiti od
beskonatne BoZje liubavi - moZemo svakako re-
6i da dovjek postaje sudionikom u l{raljevstvu
BoZjem; to pak za dovjeka znadi temeljito pre-
47
obraZenje. ,Biti preobraZen( spada uopce medu
najvaZnije iinjenice I(ristovog reda otkupljenja. Tko se ukliuduie u Novi savez postaje novi
Terneljita preobrazba u tom redu spasenja je dovjek (2 Kor 5, 17; Ef 2, 10. L5;4,24; Gal 6, 15;
>Euharistijska pretvorba<. Odludujuca se dogo- Kol 3, 3)
dila u Kristovu uskrsnucu. Otkupljenje se ,doga- >Ako tko Zivi u Isusu Kristu, novo je stvorenje.
da" takoder i u svakom dovjeku, i to veiikim Staro je pro5lo, i gle, novo je nastalo.< (2 Kor 5,
preobraZenjem. r7)
eovjek koji je u Kristu ima novi duh (Rim
141. - Manihejci su princip Zla postavili na
7, 6)
istu razinu s principom Dobra. Podrudju zla pri-
pisali su materiju i tjelesnost. Ali to nije krSdan- >Stoga mi ne zdvajamo; nasuprot, ako se naS
ski. Materija i tijelo su takoder otkupljeni
vanjski dovjek i raspada, na5 unutarnji se ob-
od
Krista. (Usp. Rim B, 22) Crkveni otac Irenej Li- navlja iz dana u dan.< (2 Kor 4, 16)
onski je nasuprot manihejske nauke izradio tzv. Novo je u tome Sto je dovjek postao slika BoZ-
>Anakephalaiosis< (I{ristocentrizarn svijeta i po- ja. slika Kristova i nosi tu sliku.
vijesti). U stvarnost naSe povezanosti s Bogom Novo - kao i otkupljenje - ide preko poie-
uveo je razlikovanje >imago-similitudo< - na- dinaca i zahva6a ditavu povijest i ciieli svemir.
ravnu i nadnaravnu slidnost. Po stvaran;u ima- (Usp. Gal 6, 15)
mo naravnu, a po krStenju - po milosti - nad- Otkupljenje 6e se u svakom pogledu potpuno
nal'avnu slidnost s Bogom. zavrSiti - novo 6e dobiti svoj konadni lik -
142. - >,Neka bude hvaljen Bog i Otac na5ega nakon hododa56a, nakon razdoblja vjere. (I(ol 3,
Gospodina Isusa Krista, koji nas je po svom veli- 3 ; O t k r 2 , 1 7 ; 3 , L 2 ; 5 , 9 ; 1 4 ,3 ; 2 L , 2 . 5 ) .
kom milosrdu preporodio uskrsnucem Isusa l(ri-
stal (1 Pt. 1,3) N{ilost je novi iivot. (Usp. Rim L44. - >Vi ste preporodeni ne prolaznim sie-
4. 25) menom, nego neraspadljivim: naime Rijedju Zi-
voga i neprolaznog Boga.( (1 Pt. t, 23; usp. 1 ^Iv
143. - Milost je novi Zivot (Usp. Rim 4, 25). 3. 9)
Vei je u Starom zavjetu najavljeno to novo. (Jer
31, 31-40 Ez 36,26; Iz 43, 19; Jl 3, 1 sljed.) 145. - Sin BoZji je postao doviekom da bi do-
vjek mogao postati dijete BoZje - tako su testo
U Novom zavjetu je to ostvareno po >Novom
izvikivali kr56anski pisci u prvim stolje6ima Crk-
savezu<. (Usp. Mt 26, 28)
\re. Da, milost znali biti dijete BoZje.
4B
 146. - >Aii kada dode punina vremena, posla
Bog svoga Sina, rodena od Zene, podloZna za-
konu. On je trebao otkupiti podloZnike zakona
da primimo posinjenje. A da ste stvarno sinovi
BoZji dokazuje dinjenica Sto je Bog poslao u vaia
srca Duha svoga Sina, koji vide: Abba -- Oie!
Dakle nisi vi5e rob nego sin; ako pak sin, onda
i ba5tinik zahvaljuju6i Bogu<. (Gal 4, 4--7)
L47.- Zivot milosti znali da je na5 duh zahva-
cen Duhom BoZjim, da mi sadinjavamo jedno je-
dinstvo s Duhom BoZjim - u bliskom zagrljaju
ljubavi.
148. - >Svi su oni koje vodi Duh BoZji, sinovi
BoZji. Vi niste primili duha ropstva, da pono-;o
budete u strahu, ve6 ste primili duha posinjenja
s kojim videmo: Abba - Ode. Sam Duh sviedodi
s naSim duhom da smo djeca BoZja. Ako smo
djeca onda takoder i baStiniei BoZji i subaStinici
Kristovi, da ako trpimo s njirn budemo i proslav-
ljeni.< (Rim 8, L+-17)
149.- Moglo bi se redi da je Duh BoZji na5em
duhu utisnuo svoju narav; kao Sto pedat svoj iik
utiskuje u vosak ili u topli lak. Ima jedna uspo-
redba sv. Pavla: >U Kristu ste opeda6eni obe-
6anim Duhom Svetim.< (Ef 1, 13)
150. - Milost Kristova je zajedniStvo, jedin-
stvo s Bogom - i to >osobito<; on je naime druga
osoba presvetog Trojstva. NaSa milost je tako-
50
cler zajedni5tvo, jedinstvo s Bogom, - ali po
sudjelovanju: >Bog nas je obdario skupocjenim
i najve6im obe6anjem, da po njemu postanete
dionici BoZanske naravi.< (2 PL l, 4)
151. - >Milost je sebedarje BoZje u ljubar,'i'r'
(Karl Bahner)
L52.- Milost je neizmjerna ljubav koja se kao
prijatetjstvo u Kristu boZanski priop6ava tovje-
ku.
153. - Milost znadi ,svojim bi6em biti uvuden
u unutarniost BoZanskog Livota.<<(I(arl Rahner,
Exerzitien, 118)
154.- Milost je kao ztaka svietlosti u kristai-
nom staklu. Kristalno staklo moZe izgubiti bo-
Zansku zraku svjetlosti. Da bi bljeStave boje
svjetla bile vidljive, ne ovisi o tome da staklo
bude najskupocjenije. Ako ono ostaje u sjeni ne-
- zado-
ce - usprkos svoioj velikoj vrijednosti
biti krasotu svjetlosnih boja' VaZno ie stoga osta-
ti na svjetlu, biti svjetlom zahva6en. - Radi se
o tome da dovjek u >izvornoj naravi< BoZjoi bude
od Boga nadnaravno zahva6en'
155. - >Sveiedno je kako 6emo razumjeti ha-
bitus (milost) koieg posjeduje onaj koji je oprav-
dan, on (ona) znadi slidnost s Bogom. Ako po-
ku5amo pobliZe odrediti kakva je ta slidnost, on-
da je sa svetim Augustinom i mistiiarima sred-
51
njeg vijeka moZemo shvatiti kao slidnost s troj-
stvenim BoZjim Zivotom. U opravdanom dovjeku
odraZava se ona plodonosna spoznaja, kojorn
Otac racla Sina, i ona plodonosna ljubav, po ko-
joj iz Oca i Sana izLazi Duh Sveti. I kako god ta
slidnost veZe dovjeka s Bogom ipak nije takva,
da bi ga stapala s BoZjim bi6em. Ona je viSe
od nekog zajednidkog etidkog uvjerenja, a mania
od panteistidkog jedinstva bi6a.< (M. Schmaus,
>Der Glaube der Kirche<, 2, str. 594)
156. - Sveti Irenej - veliki crkveni otac -
nije stra5ljiv; on dovjeka koji je u milosti na-
ziva >Bogom<ali >Bogom( po sudjelovanju. (Con-
tra Haer. IV, 38, 4)
157. - I{ao Sto usijano i.eljezo ostaje i.eljezo,
iako je postalo vatreno, tako i dovjek u milosti
joS uvijek ostaje dovjek, iako je postao ,pobo-
Zanstvenjen<.
158. - oBog Zeli da budeS neSto drugo, a ne
samo Eovjek; On ti daje milost. Zeli te udiniti
Bogom.n (Augustin, Serm. 66)
150.- Ti si dovjek ne samo dok misli5 i stu-
diraS, nego i dok jede5 i spava5. Ti ne Zdere5 i ne
spavaS u razbojnidkoj spilji. - Ali ti si takoder
krSCanin ne samo kad si kod mise i dok se pri-
de56uje5nego i kad radi5 i s drugima se razgo-
varaS. Pona5aj se ne samo pristojno nego i >bo-
Zanski<.
52
160. - Puninu milosnog Livota - potpuno do-
Zivljavanje stvarnosti naSeg poboZanstvenjenja
- mi jo5 nemamo na ovome svijetu. Mi imamo
,prvinske darove<, kako kaZe sv. Pavao: >Mi uz-
di5emo sami u sebi dekaju6i otkupljenje.<<(Rim
B. 23)
161. - Novorodeno dijete jo5 ne moZe upo-
trebljavati svoga razuma i jo5 se ne moZe slo-
bodnobodno odludivati. Pa ipak, iz njegovih odi-
ju odsijeva zraka ljudske du5e. - Na ovom svi-
jetu, na putu prema Bogu, ti si kao kr56anin u
milosti >novorodeno dijete<: Boga ne moZeSvid-
jeti i ljubiti kao u nebu, onako kako on sebe vidi
i ljubi. Pa ipak moZeS tt svojem milosnom Zi-
votu zraiiti BoZje dudo.
162.- MeClutim toliko ipak moZe5: svijest svo-
ga poboZanstvenjenja probuditi i saduvati i u tom
rasti. - Ponavljaj sebi desto: >Budi svjestan svog
milosnog Livota, rasti u njemu i budi dosljedan!.<
163. - Radi se o srcu! Takoder - i upravo
onda - kad traZimo sreCu. No ipak >kraljevstvo
BoZje je u vama.< Sveti Augustin koji je u svo-
jim mladim godinama toliko lutao fuaLsti sredu,
pokazuje nam pravi put: >Vratimo se natrag k
srcu da bismo je na5li!<
164. - Bog je ne samo dist. On je eisto6a. I
tako on stoji jedini na toj beskonadnoj visini sve-
tosti. >Jer ti si jedini svet.<
 Ti sam ne bi nikada mogao dosedi tu .risinu.
On te je povukao gore. On te je poboZanstvenio.
Pavao je svoje kr5cane nazivao )svetima(. Nazi-
vaj i ti sam sebe >svetim<, jer to i jesi. Ali ne
zaboravi da je tvoja nova narav i jedan zadatak
za tebe.
>BoZja samoobjava dovjeku ima kao
165.
posljedicu odreCteni kvaiitet onih koji su tako
od Boga zahva6eni. To moZemo izraziti rijedima
o opro5tenju grijeha i o darivanju posvecujude
miiosti. Pavao govori kako o pomilovanju (I(ol
2, 13; 3, 13; Ef 4, 32) i neuradunavanju (2 I{or
5, 19; Rim 4, B-11; 1 Kor 4,4 sljed.; Rim 2, 13;
usp. takoder i 1 Pt 4, B), tako i o opro5tenju gri-
jeha. Ta nam dinjenica govori o tome da se jed-
nom izrekom ne smije poigravati na radun dru-
ge. Prema Pavlu dovjek je pred Bogom duZnik.
Njegov dug kao da je upisan u knjigu duZnika.
Bog se odride utjerivanja svojih dugova. On da-
ruje, otpu5ta kaznu. To je din pomilovanja. i
time je povezano boZansko vrednovanje o greS-
niku. To pak ima stvaraladku snagu. Ostvaruje
ono Sto izraLava. eovjeka to tako izmjenjuje da
on prestaje biti gre5nik. Postaje novi dovjek. Su-
kladno s time moZe Pavao govoriti o oduzimanju,
o pranju, diS6enju i oslobadanju od krivnje (L
Kor 5, 19; 6, 11; Rim 6;7,24 sljed.;B, I sljed.;
Ef 5, 26; Hebr 9, 28; vidi takoder 1 Pt 3, 21.( (M.
Schmaus, >Der Glaube der Kirche<, 2, str. 574
I D/D)
54
i66. - U Ivanovu Evandelju takoder se govori
o opra5tanju krivnje (Iv 13, 10). I u redenici: >Vi
ste disti zbog rijedi, koju sam vam elovorio< (Irr
15, 3) govori nam se o tome kako zadobivamo
oproStenje grijeha i opravdanje: po rijedi. Sigur-
no ljudski izgovorenom rijedi, ali koja je rijed
Boi,ja, rijed Pneume (Duha) i dinamike. Konadno,
Krist je ta Rijed Odeva: ON je naSe otkupljenje.
Svaka rijed koja joS opra5ta i otkupljuje nije ni-
Sta drugo nego )rijei Rijedi<.
167. - Novi zavjet govori jednoznadno o tome
da je nadnaravni Zivot mogu6 jedino u jedinstvu
s l{ristom. Otkupljeni, - opravdani -, dovjek
u milosti Zivi u Kristu i po Kristu (Iv 6, 57)
I(ristova svetost je njegova svetost: >Posveti
me za njih, da i oni budu posvedeni u istini.<
(Iv 17, 19)
Po Kristu je on slidan Bogu: >Mi znamo da
6emo, kad se on odituje, biti slidni njemu, jer
6emo ga gledati onakvog, kakav jest.< (1 Iv 3, 2)
Zivot u Kristu je Zivot u Duhu Kristovu; >Gos-
podin je naime Duh.< (2 l(or 1, 17)
168. - Preobrazba po milosti - opravdanje
- to je slidnost Bogu koja je u dovjeka utisnuta.
Tako dovjek u milosti postaje >svetac<.Svaka-
ko ne u tom smislu >svet< da bi bio uzdignut
nad svaku slabost i grijeh, ili da bi bio poSteden
od svake napasti, nego tako da po sudjelovanju
u BoZjoj naravi u dubinama svoga bi6a odraZava
BoZju svetost.
 Prema konkretnom, sada5njem planu BoZjem.
to odraZavanje BoZje svetosti u >poboZanstvenje-
nom dovjeku< ima kristolo5ke oznake. - Krist
je rekao da je on trs, a mi da smo loze (Iv 15.
5) Prema >elementu simbola< kr5tenja kaZe Ter-
tulijan da smo mi >ribice Kristove<. On je dakle
beskonadni ocean BoZje ljubavi u kojemu rni 2i-
vimo, midemo se i jesno (vidi: Dj ap 17,28).
Za kr5tenoga opravdanje zna(.i takoiler i odnos
prema Crkvi i pripadnost njoj.
169. - Po dovjeku je ditavo stvorenje uSlo u
podrudje milosti, - poboZanstvenjenja. >Ta mi-
lost koja opravdava (vei prema odgovaraju6em
nadinu) znadi poboZanstvenjenje i otkupljenje
(osloboilenje) svih dimenzija ljudskog bivovanja;
treba dakle ukljuditi individualni i kolektivni
(crkveni), antropolo5ki i kozmidki karakter milo-
sti (milost kao preobraZenje svijeta). To je milost
koja odgovara transcendentalnoj dimenziji dovje-
ka i treba je shvatiti kao istinu, kao ljubav i kao
ljepotu.< (K. Rahner)
170. - Biti svet znali takotler hrabro se oslo-
boditi bijede i hrabro se uzdiCi prema >Sveto-
me(. - Junak je onaj koji u sluZbi dobra prkosi
najve6im poteikodama. - PoboZanstvenjenje je
poziv na herojstvo.
L7t. - eovjek kao dovjek nije ono Sto jest, ne-
go ono Sto Zeli biti. I kr5danin je ono Sto Zeli
56
biti. Prihvati svoju svetost - svoje poboZanstve-
njenje i trudi se da postane5 ono Sto jesi. Ved
to je svetost.
172. - Bog je ljubav. PoboZanstvenjenje je
zato veliko djelo ljubavi u sluZbi ljubavi. Stoga
je i krSdanski Zivot ljubav, da sama ljubav.
173. - Vatru, koja nas poboZanstvenjuje, Bog
je zgrnuo u Krista. Samo onaj koji ucle u tu
vatru, njome je zahva6en i u njoj se stapa u
jedinstvo s l{ristom biva poboZanstvenjen. - To
je >Mistidno tijelo<. >Milost je konkretno uprili-
denje Kristu, sudjelovanje u njegovu Zivotu...
(Karl Rahner)
174. - Sva srca su gorivo boZanske vatre. To
je njihovo odredenje. Njima se ta boZanska vatra
Zeli hraniti i razbuktati.
1?5. - >Dijete BoZje< - dakle brat I(ristov!
Beskonaini vjetni Sin BoZji samo je jedan u
presvetom Trojstvu. I(rist je Jedinoroileni (Iv
3, 16). Time Sto je postao dovjekom, on je Prvoro-
deni (Kol 1, 1B).
Svi koji dine jedinstvo s Kristom - u Zivotu
milosti - s njime su i po njemu djeca BoZia:
tako on pro5iruje svoje Sinovstvo.
Ako se mi usporedimo s Logosom koji je po-
stao tijelom, onda smo mi >analogno< djeca BoZ-
ja. Ako se pak - kao djeca BoZja -- usporedimo
57
 s adoptirrnom (posvojenom) djecom u jurididnom
smislu, onda smo mi direktno >prava( djeca BoZ-
ja.
176.- >Dijete BoZje< - >Brat Kristov< _ dak_
le subaStinik Kristov, ba5tinik neba! (Rim B. l?.
2 9 ; G a l 4 , 7 ; T i t 8 , 7 ; L p t 1 , 2 B ) .B a 5 t i n a , k o j a
je obedana djeci Boi,joj, je konadno ispunjenje,
konadno djelo otkupljenja, punina bivovanja i
doZivljavanja u koje nas je Bog pozvao.
>Bivovanje< nam nije obe6ano, nego nam je
ovdje, u ovom Zivotu >kao kapara< ve6 darova-
no. U vjeri i iz vjere moZemo ve6 mnogo toga
doZivjeti! I konadno, ispunjenje nam je takoder
vei darovano po >dvrstom pouzdanju<. (Usp Rim
B. i Hebr 11, 1")BoZje sinovstvo ima stoga eshato_
loSko obiljeZje.
177. - Na pitanje Samarijanke u kojem se
hramu Bogu ispravno klanjamo odgovara Krist:
,Vjeruj mi Zeno, dolazi das, i ve6 je tu, kad 6e
se Bogu u duhu svagdje klanjati.< Stvarno, sveti
Pavao podsje6a svoje kr5iane u l{orintu da su
oni hramovi Boga Zivoga (2 Kor 6, 16). Hram je
sveto podrudje Boga. eovjek po >poboZanstve_
njenjun postaje na poseban nadin sveto podrudje
BoZje. Dosljedno tome poziva sveti pavao krS6a-
ne da se prema samima sebi, kao i prema svima
)posveeenima< ponaSaju kao u hramu.
178. - >O krSdanine, upoznaj svoje dostojan_
stvo!< (Leo Veliki)
58
1?9. - Nemoj zamijeniti kr56ansku bit s krS-
canskim djelima, pa bila ta djela isto tako sveta.
Prvo biti, a onda djelovati. Budi najprije >bo-
Zanski<, - dijete BoZje, brat Kristov, hram Du-
ha Svetoga, sjedinjen sa svim ljudima i tada
djeluj - ali dosljedno.
180. - Ljubi, - tjubi boZanski - i radi Sto
hoceS!
181. - Zivot je kretanje. Kredi se - dielui -
u milosnom Zivotu, inade 6e Bog i ljudi dobiti
dojam da si mrtav.
182. - Ali nemoj sebi umi5ljati! U BoZjem
podrudju - u milosnom Zivotu - ne moZe5 sam
po sebi niSta, ne moZe5 se dak ni kretati.
183. - >Nitko ne moZe do6i k meni, ako ga
Otac koji je mene poslao, ne privude k meni.<
- >Ne dakle, kao da bi mi vlastitim snagama
bili sposobni sami ne5to misliti, nego na5a spo-
sobnost potjede od Boga.< (Iv 6, 44; 2 l{or 3, 5)
184. - Bog nas poboZanstvenjuje! Ali da bismo
mogli boZanski djelovati, treba nam svjetla i sna-
ge BoZje. Samo On ih moZe dati.
185. - Bez milosti koja pomaZe ne moZemo
niSta. Ati ako imamo pomoc BoZju - a imamo
je, samo ako je prihvatimo -, onda moZemo sve
u onome, koji nas jada. (Fil 4, 13)
 186. - Moralo bi biti naravno i razumljivo sa_
rno po sebi da dovjek Zivi i djeluje >iiudski<. po_
vijest, a i svakida5njica, neprestano potvrduju
reienicu svetog Pavla: >Ja ne dinim ono Sto hocu,
nego cinim ono Sto mrzim.< (Rim T, 15) eudno je
kako se dovjek osje6a upravo tjeran k neljud_
skim dinima: povrSnosti, egoizmu, neiskrenosti.
nepravdi i mrZnji. Otkupljujuca milost oslobacla
dovjeka tako da on nalazi put k dobru, ljubavi.
redu - k onome Sto je uistinu dostojno dovjekn
- ljudskosti i spremnosti da duje BoZji pozirr.
187.- Na naSem putu vjere Bog nam neupad_
ljivo nuda svoju pomo6. Gotovo bi se moglo re6i:
treba odgonetati gdje nam je pruZa.
1BB.- Bog je dobar i blag, ali nije gtup. U
uzajamnom odnosu Bog-dovjek po milosti koja
pomaZe, on povladi svoje konzekvence. >Bog se
ne da ismijavati.< (Gal 6, ?) Sveto pismo govori
destoo >kairosu<, o danoj prilici u kojoj nam Bog
pruZa svoju pomoi, svoju pomaZu6u milost. _ i
u toj prigodi moramo je prihvatiti, ili smo je
proigrali. (Usp. Hebr 4, 16)
189.- Govori se o dostatnoj i djelotvornoj mi_
losti. Dostatna milost je nadnaravna pomoc
BoZja s kojom dovjek moZe udiniti nad.naravno
djelo, ali ga u stvarnosti ne dini! Dakle milost
moZe biti uzaludna! I(akve konzekvence 6e Bog
iz toga povudi?
60
190. - DJelotvornom milo5du moZe dovjek udi-
niti nadnaravno djeio i stvarno ga dini. I Bog
,se raduje< nad tim!
191. - Sveti Augustin se bojao propustiti mi-
lost: >Ja dr56em kad Gospodin prolazi pokraj
mene!<
792. - A sveti Pavao opominje: >Mi moramo
sa strahom i drhtanjem raditi na svom spasenju.<
(Fil 2, 12) >Opominjemo vas bra6o, da ne primate
uzalud milosti BoZje.< (2 I(or 6, 1)
193. - Sam pak Krist kaZe: >Jao tebi Koroza-
ine! Jao tebi Betsaido! Jer da su se u Tiru i Si-
donu dogodila duda, koja su se u vama dogo-
dila, ve6 bi odavno u kostrijeti i pepelu dinili po-
koru!< (Mt 11, 21)
194. - Ako Sveto pismo dramatidno opominje
da se sa strahom i drhtanjem trudimo ol<o spa-
senja, jer Bog se ne da ismijavati, ipak je vrlo
uodljivo s kakvom sigurno5Cu i naravnoS6u ono
opet govori o spasenju svih ljudi tako da za sva-
kog dovjeka s doista dobrom voljom nema mje-
sta strahu i nemiru. S kakvom sigurno56u se go-
vori u drugoi poslanici Timoteju: >>Znam,kome
sam se povierio.< (2 Tim L, L2) A upravo sveti
Pavao daje svjedodanstvo svoje povezanosti s
Kristom svojim pouzdanjem i sigurnoSdu: >Sigu-
ran sam, da nas nece ni smrt, ni Zivot, ni andeli,
ni poglavarstva, ni sada5njost, ni budu6nost, ni
61
 sile, ni visina, ni dubina, ni bilo koje drugo
stvorenje modi rastaviti od ljubavi BoZje, koja
je u Kristu Isusu naSem Gospodinu.< (Rim g.
38-39)
195.- Prosjak koji prosjadi ne zasluZuje d.ara,
on ga mote samo isprositi. I ti milost ne moZe5
zasluiit| moZe5 za nju samo prositi. No nemoj
zaboraviti da prijatelja prosi5 za nju! prositi on-
da znadi: moliti se.
Molitva je velika poluga, koju moZe5 uprijeti
na dvrstu todku Kristovih obe6anja i zasluga, da
bi >pokrenuo< Boga.
196. - Da bi nas Bog ljubio i pomogao nam,
nije mu potrebna na5a molitva. Sam l{rist nam
kaZe da ne moramo mnogo govoriti dok se moli-
mo. Otac nebeski zna bolje nego mi Sto nam je
potrebno. Pa ipak, Bog se prilagoduje nama, s
nama postupa >ljudski<. >Orat homo, ut ipse con_
struatur, non ut Deus instruaturu - ,eovjek se
moli zato da bi sebe izgradio, a ne da bi Boga o
nedem obavijestio.< (Augustin).
197. * >Ako Sto Oca zamolite u moje ime, dat
6e vam. Molite i primit 6ete, i va5a 6e radost biti
potpuna.< (Iv 16, 23-24)
198.- Budi nestrpljiv i nasrfljiv prijatelj, koji
Boga ne puSta u miru, sve dok ti on ne daruje
svoju milost. Takve prijatelje On voli. (Usp. Lk
11, 5-10).
62
ZRELA VJERA
>Jesi Li ti onaj koga odekuje-
mo, ilr, rnorarno i dalje na jed-
noga drugoga dekati.< (Mt 11,
3)
199. Moiba >Gospodine vjerujem, pomozi
mojoj nevjeri< ostaje za dovjeka uvijek aktuaina.
eovjek mora vjerovati - pa ipak, vjera nadilazi
sva ljudska podrudja.
200. - Bog je neizmjerno ve6i od Nedega Sto
je potrebno da bi se Livol mogao svladati! Bog
je neizmjerno ve6i od Nedega Sto bi dovieku mo-
glo biti od koristi! Bog je neizmjerno ve6i od Ne-
dega u demu bi dovjek u nevolji mogao nadi
utodi5te! Tko u Bogu promatra ne5to uporabivo,
korisno i potrebno da bi mogao mirno i dobro Zi-
vjeti, taj je izloZen svim mogu6im pote5ko6ama
i sumnjama u vjeri.
201. - Vjera je milost. Ali milost nije nikada
dar za lijendine, trome, kukavice i nezrele. Vje-
ra kao stvar ljubavi zahtijeva susret i povezanost
Boga i dovjeka.
202. - Mada vjera nije nikada laka, ona 6e u
vrijeme povr5nosti, ili kad se osobito njeguje
egoizam, biti jo5 tela. I Sto manie ljudi za vjeru
63
mare, to 6e vjera biti manje vjerodostojna! eo-
vjek je uvijek pod utjecajem drZanja ljudi svoje
okoline.
203. - Primitivnost je uvijek nedostojna zre-
log dovjeka. I primitivna vjera je nedostojna zre-
log krSianina. Bi li ti mogao kao zreo kr5danin
poloZiti radun o vjeri? Bi li nekome tko te pita,
za5to vjerujeS, mogao uvijek dati odgovor? Pita5
ii sam sebe za5to vjeruje5 i da li traZi5 zreo i du-
bok odgovor na svoje pitanje?
204.- Netko je rekao: >Polovidno znanje uda-
ljuje od Boga, a potpuno znanje privodi k Bogu!<
Nema sumnje! Takoeler i polovidna znanost uda-
ljuje od vjere, a potpuna znanost privodi k njoj,
pod uvjetom da je znanost dovoljno skromna da
uvidi svoje granice - i pod uvjetom da je zna-
nost razborita, te se ne udaljuje od mudrosti.
Uistinu veliki, skromni i razboriti udenjaci bilo
kojeg podrudja na5li su mudrost svoje znanosti u
vjeri.
205. - Ali Zivi po svojoj vjeri - inade 6eS
uskoro vjerovati onako kako ZiviS! eovjek je i
previ5e jedinstvo a da bi duZe vrijeme mogao
izdri.ati rascjep izmedu vjere i Zivota.
206.- Vjera zahtijeva po5tenje - da, u osnor,'i,
vjera nije ni5ta drugo nego po5tenje prema sa-
mom sebi, prema vlastitoj savjesti, prema Bogu.
64
207. - Ako se vjera desto prikazuje kao zavoj
pred odima, onda je to zato da bismo postali
sr;.iesni da to podru[je - istine vjere - ostaie
za nas u tami. Ali nipo5to da bi se ustvrdilo ka-
ko je na5a vjera neosnovana, iracionalna, fa-
naticna, - a jo5 manje nepoStena. Bog ie Bo;I
istine! I{rist je za sebe rekao da je on istina -
da 6e nas istina osloboditi.
208. - Vjerovati znadi vlastitom Zivotu dati
posljednji smisao - koji transcendira sam tjud-
sl<i Zivot. Stoga 6e vjera uvijek ostati neSto Sto
je osobi pravlastito.
209. - eovjek - kao bi6e obdareno duhorrl -
osje6a u sebi mogu6nost da bude od Boga dozvan.
Stoga je vjera osobna odiuka >snaga koja moZe
promijeniti srce( kojom dovjek reagira na
BoZji zov, prihvada ga i konadno se povjerava
Bogu.
210. - Kr56anska, katolidka vjera je >vjera u
beskonadnu, neizrecivu tajnu koju nazivamo Bo-
gom, vjera da nam se ta beskonadna tajna kao
naSa tajna u apsolutnom samooditavanju u Isusu
Kristu i njegovoj milosti neizmjerno pribliZila,
dak i tamo gdje dovjek za to ne zna i misli da se
ru5i u mradni ponor praznine i ni5tavila. vjera
u to da je legitimna zajednica onih koji ispovi-
jedaju tu milosnu blizinu BoZju u Kristu za spa-
senje cijeloga svijeta, katolidka, apostolska i Rim-
ska Crkva.< (Karl Rahner, Schriften V, str. 11).
 277. - Vjera je odvaZnost angaZiranja vlasti-
tog Zivota i vlastite osobe - za sve Sto moZe na-
do6i. Vjera je luda odvaZnost.
272.- Vjera je luda odvaZnost predanja u pu-
stolovinu ljubavi.
2I3. - Bez vjere u dovjeka - nema ni zaijub-
ljenosti, ni braka, ni prijatetjstva. - Bez boZan-
ske vjere nema zajedni5tva s Beskonadnim!
274. - Vjera je >objektivna nesigurnost, kojtr
prihva6amo po skandalu apsurdnosti strastvenoS-
6u nutrine.< (I{ierkegaard). MoZda je ta izreka
Kierkegaarda i pretjerana: on ima u toliko pravo
u koliko kazuje da dovjek vjeru prihvaca u slo-
bodi.
215. - ,Vjera je jamstvo za ono demu se na-
damo, dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo."
(Hebr 11, 1)
216. - >Vjera je sveobuhvatni ljudski DA Bo-
gu koji se dovjeku kao njegov Otkupitelj odituje
u Kristu.< (Alfaro)
277. - Vjerovati znadi povjeriti se nekoj osobi
bezuvjetno i bezpridrZajno, jer je ona u nama za
to probudila dovoljno povjerenja.
218. - Vjera je nevidljivo kr56anstvo
vidljivi Bog koji je postao doZivljena stvarnost.
66
279. - Bitnost vjere je prisutnost Boga u nama
s njegovom ljubavlju u susretu s naSom ljubav-
lju prema NJEMU, naSom ijubavlju prema isti-
ni, s na5om ljubavlju koja se odituje u testito-
sti. Ta vjera - teolo5ka vjera - je odiuduiuia.
220. - Pa i.pak, Bog nam je progovorio po svo-
joj utijelovljenoj Rijedi - i on Zeli da mi tu Ri-
jed posluSamo i prihvatimo! Tko je dovjeka iz
Nazareta, koji se zove Isus, susreo na bilo koji
nadin, ne moZe ga ako je destit viSe ignorirati.
S njim se u po5tenju razradunati, to je egzisten-
cijalna vjera na5e svakidaSnjice. I tu >psiholo-
Sku vjeru< u BoZjem povijesnom planu ne mo:.ie
dovjedanstvo olako uzimati.
22I. - Da bi pak vjerovao, ne dekaj na mate-
matidke formule niti psiholoSke silogizme! I tu
mora prirodna znanost priznati svoju nemo6! Ma-
da zakon entropije kaZe da materija nije starija
od pet milijardi godina, Sto znade znanost o ci-
jelom svemiru i o svim prirodnim zakonima cje-
lokupnog svemira? Daleko je viSe onoga Sto do-
vjek ne zna, od onoga Sto zna.
222. - I{ako god se dovjek dobro osjecao kad
jasno vidi, da kod stvarnosti, koje ga se posebno
tiiu, moZe svojim rukama doticati, vjera je dru-
go nego ta jasno6a i sigurnost. Ali onaj kome bi
dano staviti svoje prste u rane Uskrsnuloga nije
progla5en blaZenim, nego onaj >koji ne vidi, a
ipak vjeruje< (Iv 20 29). To, dakako, ne iskljuduje
nesigurnost i psihoioSke sumnje.
 nost i Beskonadnost! Stoga zna i za nesuzdrZanu
223. - O onome St,o nam Bog go,roli neiemrt
deZnju za Beskonadnim. Glas koji u dovjeku
..:mjeti imati samo golo miSijenie. N{orat cemo
vide za Bogom zato je najjadi jer dolazi iz pra-
traiiti putove - u pouzcianju da oni pcstoje -
izvora njegova bi6a.
koji nam mogu dati uvjerenje i sigurnost.

224"- Sretan je dovjek ko;i ne vidi, a ipak 228. - eovjek ima uske granice, koje desto do-
vjeruje, rekao je uskrsnuli I{rist (Iv 20, 29). A Zivljava jako bolno. Pa ipak >u sredi5tu< dovje-
na pitanje: >Jesi li ti onaj koga odekujemo, ili ka je njegov duh koji se ne0e pomiriti s vlasti-
dolazi jo5 neki drugi?< (Lk 7, 19-20). upucuje tim granicama, koji prelazi vlastite granice - i
isti Krist na znakove kojima d'ieluje i koji se kre6e se prema TI, u kojem moZe sebe i sve oko
dogadaju oko njegovog djelovanja (Lk 7, 22-23\. sebe potvrditi. To je ljubav! Pa ipak svoj ko-
Tako bivamo upu6eni na znakove da bismo na5u nadni DA moZe dovjek re6i samo Neogranideno-
vjeru mogli odgovorno temeljiti. mu i Beskonadnomu. Samo u beskonadnom TI
ukorijenjena je svaka ljubav!
225.- eovjek je u egzistencijalnom duhovnom
Zivotu upuden na znakove. Najsvetije i naiintim- 229. - Sposobnost za ljubav svjedodi dovjeku
nije u ljudskom Zivotu - ljubav - daje se pre- o prisutnosti BoZjoj. MoZeS s I(antom ponoviti
poznati i biva od ljudi prepoznata po znakorrima. da je BoZja prisutnost nezaobilazni postulat
Dapade, ona Zivi od znakova i hrani se njima. praktidnog razuma, egzistencijalnog Zir.og
uKad vidite da se diZe oblak na zapadu, odmal.r duha.
kaZete: 'Bit 6e sparina' i bude. Znate pro-
suditi stanje neba i zemlje. Kako onda ne pro- 230. - Netko je rekao i ne bez razloga:
sudite i ovo vrijeme?< (Lk 12, 54-57). >Ateista je dovjek koji traZi Boga - a l<rScanin
je dovjek koji je Boga zaboravio.<
226. - Svaki dovjek u sebi nosi nemir za Bo-
gom >rZa sebe si nas stvorio, o BoZe, i nemirno 231. - Bog je na5e srce stvorio za sebe i otlo
je srce na5e, dok se ne smiri u tebi.< Je li bes- mu nece konadno izma6i. A tko mu poku5ava po-
mislen taj nemir za Bogom? Tko je uzrodnik toga bje6i prihvadaju6i apsurd zavr5ava u odaju i Zi-
nemira? Je li to uzrodnik besmisla? vot mu se gadi (kao Sartru).

227. - eovjedji duh ne da se nidim ogranida- 232. - Je li je sebidnost traZiti mir u Bogtt?
- Da, moZe biti! Po sebi, medutim, to tt'aZeuje
vati i sputavati. On zna da postoji Neogranide-

6B 69
je ostvarenje vlastitog odredenja i vlastitog bi6a.
U ostvarenju svoga odreClenja je sreda. Bog i
sre6a se ne mogu dijeliti: Bog je srediSte oko
kojeg se sve kre6e, sre6a je atmosfera u kojoj
se sve kre6e.
233.- Cijelo dovjedanstvo kroz svoju povijest
- kako u jednostavnim i primitivnim, tako i u
visoko razvijenim kulturama - svjedodi o tome
da se samo jednim vi5im Bi6em, neogranidenim
Biiem moZe tumaditi sve Sto postoji, da ono sve
podrZava i po njemu sve ima smisla. eak i ate-
ista, upravo jer se naziva >ateistomn, svjedodi o
tome vi5em Bi6u.
234. - >Ljudi od razliditih religija odekuju od-
govor na nerjeSene zagonetke ljudskoga Livota,
koje danas kao i oduvijek pokre6u ljudsko srce
u njegovim dubinama. Sto je dovjek? Koji je cilj
i smisao na5ega Livota? Sto je dobro, a Sto gri-
jeh? Odakle trpljenje i koji mu je smisao? Koji
put vodi k pravoj sredi? I konadno koja je to po-
sljednja i neizreciva tajna na5e egzistencije, taj-
na od koje potjedemo i prema kojoj se kreiemo?<
(II rratikanski sabor, Deklaracija o nekrSc. reli-
gijama, 1.)
235. - Ali >pravi Bog< je Bog Livota, Bog srca,
a ne Bog filozova. Dirljivo i vrlo potresno je opi-
sao jedan filozof svoje iskustvo Boga: >Vatra!
Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev, a
ne Bog filozofa i udenjaka. Sigurnost, sigurnost.
70
Osje6anje: radost, radost. Bog Isusa Krista Deum
meum et Deum vestrum.< (Pascal)
236. - Bog je veliko nepoznato bi6e. On je
uistinu >skriveni Bogu, kako ga Izaija naziva.
eovjedanstvo, svaki dovjek koji iz dubina Zivi,
zadriava se na pitanju: >Tko si ti, BoZe?< i ote-
kuje, ho6e li prisutno, a ipak nepoznato Bi6e
dati odgovor na to najve6e pitanje ljudi.
237. - Stovi5e, pitanje o velikom Nepoznatom
je pitanje iz srediSta na5e osobe o horizontu, u
kojem ona moZe re6i svoj bezuvjetni i neograni-
ieni DA svemu - pa i samoj sebi. Tako ie pita-
nje o Bogu veliko pitanje ljubavi! A pitanje lju-
bavi je deZnja za susretoffi, p3 6e odgovor na pi-
tanje ljubavi biti susret.
238. - Jedan dovjek u vrijeme Tiberija u Pa-
Iestini na Bliskom istoku imenom Isus iz Naza-
reta, tvrdio je da nam on donosi odgovor na go-
ru6e pitanje dovjedanstva o Bogu, da ie on sam,
njegova osoba susret s Bogom, sastanak s Besko-
nadnim. Mi imamo pravo i duZnost pitati ga s
kojim se pravom on usuduje to o sebi tvrditi'
Sliino su ved u povijesti neki o sebi tvrdili. I mi
6emo se pitati, da li nam taj Isus iz Nazareta
ulijeva dosta povjerenia, da vjerujemo njegovoj
rijedi i da mu se povjerimo?
239. - Krist kao izgovorena BoL,ia Rijed na
pitanja dovjeka pretpostavlia mogu6nost da do-
7T
 vjek bude oslovljen. >Tko ima uSi neka dujeu
(Mt 11,15; 13,9, 48; Mk 4, 9;4,28; Lk B, B; 14.
35). >Tko mole shvatiti, neka shvati< (Mt 19, 1Z).
244. - NaSa sposobnost da nas Rijed BoZja.
oslovi, jest na5e po5tenje, na5a spremnost da tra-
ilimo - ako je potrebno i s boiima - Bog je
vrijedan svakoga napora -, 3 u prvom redu naSa
poniznost: mi nismo ve6i od Boga, da bismo mrr
mogli zapovijedati kako nam se on mora poka_
zati, ili kada i gdje ga trebamo susresti.
241.- U iskrenosti i spremnosti da kaZemo DA
Rijedi BoZjoj pitamo i mi Krista kao poslanici
Krstiteljevi: >Jesi ti ti onaj koga odeku.jemo, iii
moramo dekati nekoga drugoga?< (Mt 11, B)
242. - >Nitko diskusijama ne moZe biti prisi-
ljen da vjeruje u Isusa iz Nazareta kao u apso-
lutnu BoZju prisutnost. Ta vjera je siobodna vec
i radi toga, Sto ona vjeruje u povijesno i kontin_
gentno. Ali tko tek onda drli ozbiljno i egzistenci_
jalno istinitima ideje kad one imaju tijelo i
krr..
kaZete: 'Bit 6e kiSe', i bude tako. Kad pu5e juZ_
taj moZe ideju Bogo-dovje5tva tim lakSe vjero_
vati, ako vjeruje u fsusa iz Nazareta. Nalazi na_
ime u tijelu ono Sto je najsretniji nacrt najvi5e
ljudske mogudnosti, - ideju po kojoj tek uopie
pravo zna Sto zapravo dovjek konadno znadi.,<
(Karl Rahner, Schriften V, str. 23)
243. - Krist je jednom rekao da 6e, kad bucle
uzdignut, postati veliki zrrak za cijeli svijet _
72
kao Sto je Mojsije uzdignuo mjedenu zmiju, kao
velik znak spasenja za sav narod. I tko se zagle-
da u Krista - cijeloga Krista - taj vidi u njemu
veliki znak koji odituje beskonadnu ljubav. -
Jesi li se ti ved zagledao u Krista, cijeloga Kri-
sta?
244. - Isus je >znak< prisutnosti tajne u po-
vijesti, koja sve ljudsko nadilazi. On je ne5to
Sto ostaje besmisleno ako u njemu ne vidimo Bo-
Zje djelovanje, kao odgovor na naSe bolne deZnje
i kao apel na naSu vjeru. - On je prije svega
taj znak, jer je svojim Zivotom ostvarenje liu-
bavi, i to u dubini i razmjerima koje nitko nije
dosegao, i za kojima se u njegovo vrijeme nije
teZilo, niti ih se razumjelo.
245. - Krist je srediSte, temelj i konadni cili
vjere.
246. - Giedajuci povijesno, moZe se tvrditi da
kr56anska zajednica nakon Kristove smrti sama
po sebi nije mogla ostvariti savrSenu ljubav -
kao Sto je to fsusov Livot. T to iz jednostavnog
razloga, jer se takvu ljubav tada nije moglo za-
misliti.
247. - Isus Evandelja zna i predobro Sto Zeii
i kuda ide. Svjesno i nadmo6no navijeita on
novu nauku ljubavi, ljubavi bez granica i pridr-
laja; i svjestan je toga da se time suprostar'Ija
misli i teZnjama svoga vremena; da svjestan je
toga da time navladi na sebe smrtno neprijatelj-
73
stvo grupe >pravednika<, koji 6e ga konadno
ubiti.
248. - Isus Evandelja je veliki znak na kojem
moZemo opravdati svoju vjeru! Isus EvanOetja
nije, medutim, ni5ta drugo nego samo Evandelje
- navijeStanje, radosna vijest
fsusova. fatro
oCrkva sve uljudno poziva da bez predrasuda
promotre Kristovo Evandelje,< (II. Vat. sabor).
249.- >Za mene nema nikakvog razloga da
Evanilelje promatram kao jedan od mnogih rLazo_
ra na svijet. Shvatite Evanilelje pravilno! Uspo-
redite! PosluSajte todno Sto Evantlelje ,.prirro
kaZe! PosluSajte njegovu poruku sa svom po_
mnoSduali i sa svom Sirinom duha i srca. Tada
neiete nigdje neSto takvo duti, tako dobro, tako
istinito Sto bi otkupljivalo i Zivot tako prosvjet_
ljavalo i otvaralo za dubine beskonadnosti BoZan_
ske Tajne, takvo ne5to, Sto bi se u drugim na-
zorima na svijet nalazilo, a ne u Evandelju.( (K.
Rahner, Schrifter, V str. 18)
250. - Krist sa svojim moralom predstavlja
takoder neito jedinstveno: on navije5ta prrr"._
stvo nutrine, duhovnoga u iovjeku _ ljubavi;
njegov moral obuhvaCa cijelu osobu; on ne po_
znaje razliku osoba pred Bogom, a ima veliko po_
Stovanje prema svakom pojedincu; u njegovu
moralu nalazimo radosno prihvadanje svegi Sto
postoji; on nam propovijeda unutarnju slobodu.
koja je dar istine; temeljni ton njegova morala
74
je radost; on nam otkriva volju Odevu da svi mi
s njime i meelusobno budemo jedna obitelj; cilj
Kristova propovijedanja je unutarnji i vanjski
mir.
25L. - >Ako Krist nije uskrsnuo, besmisleno
je na5e propovijedanje, besmislena je i vaSa vje-
rao (1 Kor 15, 14). >Sada pak, Krist je uskrsnuo
od mrtvih kao prvenac onih koji su usnuli< (20).
einjenica Kristova uskrsnuta povijesno - s po-
vijesnom ozbiljno56u - ne moZe se nijekati. ZaIo
na5a vjera nije besmislena, nego ozbiljna.
252. - Kad su l{rstiteljevi udenici upitaii Kri-
sta, da li je on odekivani, Krist ih poziva da tu-
mate znakove koji su se dogadali u vezi s nje-
govom osobom i njegovim propovijedanjem (Lk
7. 22-23). Drugima, koji su zahtijevali znakove,
kaZe Krist: >Zli i preljubnidki naraStal traLi zna-
kove, ali mu ne6e biti dan ni jedan znak, osim
znaka Jone proroka< (Mt 12, 39). Znakovi koje
Krist dini nemaju tu svrhu da zadovoije ljude
koji trde za senzacijama. I ti znakovi traZe od
dovjeka njegovu sposobnost da bude zazvan -
usmjereni su prema vjeri.
253.- Krist i njegovo Evandelie postaju svjet-
leci i otkupiteljski znakovi u ljudima koji ih u
Zivotu ostvare - u najmanju ruku u taho jas-
nim i odludnim obrisima, da se pravo Evanelelje
moZe raspoznati. - I u povijesti je uvijek bilo
takvih usvetaca< u krScanstvu - i ima ih joS i
75
danas! To su ljudi samozataje, izgradeni, radosnj
i Live u potpunom predanju ljubavi.
254. - I{ristova je volja da Odeva dobrota,
koja je u njemu postala vidljiva, bude u toj nje-
zinoj vidljivosti - nastavljana kroz povijest, po
njegovoj zajednici, po njegovoj Crkvi. Tako do-
Zivljena BoZja ljubav treba u zajednici postati
vidljiva vjera. - U stvari, tko Crkvu kroz po-
vijest promatra kritidkim odima, dini mu se kat-
kada lakSe otkriti Crkvu u Kristu, nego Krista
u Crkvi. - Pa ipak, tko je totiko zreo da proma-
tra Crkvu pod >makroskopskim< vidom - a to
je jedini ispravni vid u zajednici ljudi, koji osta-
ju ljudi i onda kad su vodeni Kristovim Du-
166 -, na6i 6e u njoj uvi.iek ljubavi i precianja
za ljude, a to se moZe objasniti samo Kristovom
prisutnoScu u njoj.
255. - Prva zajednica krS6ana bila je za sve
koji su je poznavaii pravi Kristov znak. Ljudr
su morali priznati: >Gledajte, kako se medusob-
no ljube!< Jer su oapostoli vrlo odvaZno svjedo-
dili za uskrsnuCe Gospodina fsusa< (Dj 4, B3).
,bilo je mno5tvo onih koji su postali vjernici
jedno srce i jedna du5a. Nitko nije nazivao st-o-
jim ono, Sto mu je pripadalo, ve6 je medu nji-
ma sve bilo zajednidko< (Dj 4, 32).
256. - Zakazivanje Crkve dini nju sanru ne-
vjerodostojnom i stavija u opasnost vjerodostoi-
nost Krista i Evandelia. I{rist je to predvidio - i
?6
unatod tome prihvatio svoju Crkvu sa svim nje-
- po
nim ljudskim osobinama. Korov ne smije
Zelji slugu - biti odmah i5dupan, nego mora
.urti t p5enicom do dana Zetve' na istoj njivi
BoZjoj (Mt 13, 24-30; 36-43).
257. - I{rist je svoju zajednicu, Crkvu, izgra-
dio na pe6ini i obe6ao joj uvijek i u svakom
trenutku svoga Duha, zapravo svoju prisutnost'
Zajednica, koja se bez rascjepa i bez odstupa-
nja sve do >malog stadan uvijek okuplja oko
Krirt", ve6 time daje svjedodanstvo o Kristovoj
prisutnosti, kao i prisutnosti njegova Duha u toj
zajednici.
258. -- Crkva koja kao zajednica dini I{rista
se
u tom svijetu vidljivim i opipliivimT ne sastoji
samo oO ijuai dobre volje, ona se sastoji od lju-
i
di koii su se svjesno sakupili u ime Isusovo
to Ime! -I za tu Crkvu'
koji u ljubavi zazivaiu
bez sumnje, vrijedi l{ristova rijed da 6e ona
uvijek ostati malo stado. Zalto ne imati hrabrost
- u suprotno-
da tudemo maleni? U malome su
ja-
sti prema masovnosti -_ obrisi znakovitosti
i jednoznadniji' A u tome je poslanje
sniji, oEitiii
Crkve da bude poput Krista jasan i oditi, a time
i djelotvorniji, znak spasenja, otkuptjenja i oslo-
bodenja ditavog svijeta.
25g. - Vjera zahvaca ditavog dovjeka! Stoga
se i titav dovjek mora boriti za vjeru' AIi tko
-, to-
ie na5ao Krista - svejedno na koji nadin
 me govori sam Krist da je vjera konadno dar,
dan suglasno Pismima uskrsnuo' da se ukazao
milost. A jedino ispravno drZanje dovjeka pre_
Kefi, potom dvanaestorici apostola< (t I(or 15,
ma milosti je poniznost, molitva, zahvalnost-.
3-5).
260. - Na podrudju vjere ima mnogo pitanja
263. - TeoioSka kratka formula mogla bi biti
na koja ne nalazimo odgovor, pitanja na koja ni_
slijede6a: >Ono neobuhvativo Prema-eemu ljud-
smo dobiii odgovor. Dapade, narav naSe vjere
ske transcendencije, koja se zbiva egzistencijal-
nam kaZe, da 6e uvijek biti pitanja, na koja ne
no i prvotno, ne samo teoretski ili pak pojmov-
moZemo dobiti odgovor: konadno, Bog je beskra_
jan, a mi smo s na5om sposobnoS6u no, zove se Bog koji u pra5taju6oj iiubavi pri-
shva6anja op6ava samoga sebe dovjeku egzistencijalno i
beskonadno od njega udaljeni. Uostalom, ve6 povijesno, a Sto za dovjeka znadi i predstavlja
i
na naravnom podrudju ima dosta pitanja na
koja njegovo ispunjenje. Eshatolo5ki vrhunac BoZje
dovjek ne moZe odgovoriti. poniznost je jedin
objave u povijesti na kojem se ta objava odituje
temeljni stav ispravnog dovjeka.
pobjednidki neopozivo zove se Isus Krist< (Karl
Rahner).
261.- Dva najbolnija pitanja ljudske egzisten_
cije su sigurno slijede6a: eemu i za5to trptjenje?
264.- Sociolo5ka kratka formula mogia bi biti
Cemu i za5to smrt? - posljednji odgo,uoi, koli
slijede6a: >eovjek do samoga sebe dolazi samo
bi ljudima zadovoljavaju6e razjasnio BoZju pro_
u istinskom samoostvarenju, i to kad se radikal-
vidnost, ne6emo sigurno na6i. Ali moZda bi do_
no odvaZi pristupiti drugome' Ako to dini, do-
vjek trebao misliti na to da on tim pitanjem
hva6a (neplanski ili eksplicitno) ono Sto se pod-
Boga zamiSija previSe na ljudski nadin. A do.-
razumijeva kad kaZemo Bog, koji je horizont'
nekle se zastor te tajne otvorio, kad je Bog sam garant i radikalnost takve ljubavi; on se naime
postav5i dovjekom podnio trpljenje i smrt?l
u svom sebedarju (egzistencijalno i povi-
jesno) udinio prostorom u kojem je takva ljubav
262. - Kr56ani su se vec od podetka potrudili
mogu6a. Tu se misli na intimnu i dru5tvenu lju-
da izrade kratku formulu, - jezgru vjere koju
je trebalo navijeStati. Sveti pavao nam je bav, i u radikalnom jedinstvu tih dvaju mome-
za_ nata, ona postaje temelj i bit Crkve!< (Karl
pisao takvu kratku formulu koja sigurno potje_
Rahner).
de od apostola: >Predao sam vam najprije ono,
Sto sam i primio; da je I{rist suglasno pismirna 265. - A futurolo5ka kratka formula bila bi
umro za naSe grijehe, da je pokopan, da je treci slijede6a: >I{r56anstvo je otvoreno glede pitanja
78 79
 o apsolutnoj buduinosti, koja se kao takva
dak e) - Svijest o Kristovoj prisutnosti u kr5dan-
u samooditovanju Zeli sama darivati i tu skoj zajednici; u njoj Krist treba razvijati svoj
svoju
Zelju je eshatoloski neopozivo u rsusu Zivot kao Zivot zajedni5tva. U svakoj se pak
Kristu
odredila, a zove se Bog< (Karl Rahner). kr5tanskoj zajedniei nalazi prava uditeljska, pa-
stirska i svedenidka sluZba.
266. - Ziva jezgra vjere bez koje se
. ne moZe h) - Svijest o ovisnosti svih mjesnih Crkvi o
biti krSdanin obuhvada slijede6u spoznaju
jede6e priznavanje (ispovijedanje): i s1i_ jednoj velikoj Crkvi, koja je sjedinjena u vjeri,
ljubavi i Euharistiji.
a) - Vjera u.osobnog Boga, koji je
stvoritelj i) - Svijest o potrebi neprestanog di5denja kao
svijeta i naS sudac-nakon .rrrrii (tu je
ukljudena i obnove do Gospodinova ponovnog dolaska. (Dr.
i vjera u L,ivot nakon smrti). On je
Zivoi toga Herbert Madinger).
svijeta. svagdje, gdje sruZimo Livotu,
sruzirio
rJogu. 267. - Vjerovati pak moZe samo onaj koji u
b) - Vjera u Isusa Krista, koji je Bog ijubavi i iz ljubavi ima toliko povjerenja da se
i do- moZe povjeriti. Tako je vjera moguda samo ono-
je ukljudena vjera da je
ljlX ttu Biblija rijed me koji je sposoba\ za ljubav i ima odvaZnosti
BoZja).
porrjeriti se.
c) - Vjera da se u euharistijskom slavlju
sje_
diniujemo s Kristom, koji je Bog i 6ovjek. 268. - Ali tjubiti i imati povjerenja moZe samo
onaj - promatraju6i s druge perspektive - koji
d) * Vjera katolika u apostolsku sluZbu, po je zadobio vjeru u jednu osobu.
kojoj je Krist u biskupima i sve6enicima .r, ort_
biti nadin, kao uditelj, pastir i sve6enik. 269. - Da bismo mogli vjerovati, ljubiti, imati
e) - Sloboda krS6ana da pod vodstvom Duha povjerenja, da bismo se mogli odgovorno povje-
Svetoga (a to zna6i na temeiju iskustva kr56an_ riti, moramo biti u stanju re6i s rijeEima Bibli-
skog Zivota) sve dalje rastu u razumijevanju je: >Znam kome sam povjerovao!< To moramo
i
shvadanju rijedi BoZje. znati - ati ditavom svojom osobom. To se pak
dogaela u susretu ditave naSe osobe s ditavim
f) - Ispovijedanje da u bit kr5ianskog
Zivota Bogom, s ditavim l(ristom, da, s iitavom Crkvom.
spada ne samo vjera, nego takoder i ljubav
i
angaZiranje; osobna povezanost s Bogom 270. - Krist je svjetlo svijeta. I to je sigurno:
i za-
laganje za subra6u. kr5danska vjera daje prikladan odgovor - koji
BO 81
je uvijek povezan s tajnom, a to ga dini jo5 viSe SNAGA NADE
vjerodostojnim na goru6e pitanje ljudske
egzistencije: >A kome 6emo i6i, Gospodine? Ti >Dod,i, GosPod'ine,lsuse!< (Otk
jedini imaS rijedi Livota vjednoga< (Iv 6, 68). 22, 20)

27L. - Ali Bog je dovoljno velik da ga se sva- 274.- Vjera plus pouzdanje - to je nada'
gdje moZe naii. BoZja istina prosvjettjuje sve
ljude. Stoga kr5danin mora >ona duhovna i cu- 275. Nada ie:
doredna dobra kao i socijalno-kulturne vrijecl- - Ljubav u vremenu,
nosti, koje se nalaze kod drugih religija, prizna- - Ljubav u Prolaznom,
ti, duvati i promicati< (II. vat. sabor, - Izjava o - Ljubav u tami,
religijama, 2). - Eshatolo5ka ljubav'
- Ljubav u Postojanju,
272. - Kr56anin se ne smije oglu5iti na Kr.i- - Ljubav u rastu,
stov nalog: >Idite po svem svijetu i svima navi- - Ljubav prema neshvatljivom Neogranideno-
jeitajte radosnu Vijest<. Mi moramo I{rista clo-
nijeti svim ljudima, jer I{rist je istina, a istina mu.
oslobaela. ('elnia za
276. - KrS6anska nada je pouzdana
rastom do >punine lika Kristova< (Ef 4, 13); deZ-
273. - I{rist je proglasio blaZenim onoga koji - s I(ristom - u
rrJa za potpunim jedinstvom
ne vidi, a ipak vjeruje. A o Mariji, fsusovoj maj-
vlastitom ispunjenju.
ci, daje nam Evanilelje slijede6e svjedodanstvo:
>Blago tebi, koja si povjerovala . . .n (Lk 1. 45). je
277. - >Viera ie viera zarudnica, ljubav
Ona se kao sluZbenica BoZja povjeriia bez ika- je moZda
majka, majka koja izgara' sva srca, ili
kvih uvjeta i sa svojim DA u vjeri postala je
starija sestra - ali PoPut majke;
veliki uzor svima onima koji imaju odovaZnosti
da vjeruju. Nada je naprotiv mala neugledna djevojiica'
koja se rodila na BoZi6 proile godine ' ' '
- proputo-
Pa ipak 6e to malo dijete - nada
vati svijetom, da, upravo to neznatno malo dijete'
ona sama, nosedi sa sobom druge dvije krepo-
sti, pro6i 6e svijetom koji je pun zapreka " '
 U stvari, nada je ona koja te dvije druge po_
krede i tjera, ona stavlja u pokret ditavi svijet
i pokrede ga; u svijetu se zapravo radi samo za
djecu, * a dvije Starije idu naprijed samo zbog
one Manje< (P6guy).
278. - Nada je snaga buduCnosti u sadaSnjo_
sti. Trajanje sadaSnjosti nije ni5ta ako se uspore_
di s pro5loS6u i budu6noS6u. pa ipak, proSlosti
vi5e nema, - d i budu6nosti jo5 ,rum.. Sada5_
njost postoji! - Ali ipak, dovjek posjeduje pro_
Slost - i dohvada buduinost. No njega fascinira
posjedovanje bududnosti, tako da zapravo budu6_
nost zahvaca njega samoga.
279. - >KrSdanstvo nije samo sporedno, nego
u potpunosti eshatologija i nada, pogied i usmje_
renje prema naprijed, stoga je i pokret i promje_
na sada5njosti< (Moltmann, >Theologie der Hof_
fnung<, B. Aufl. str. 12).
280.- >Eshatolo5konije ne5to, Sto bi bilo samo
dodatno krScanstvu, nego je naprosto medij krS_
ianske vjere, nota koja odreduje sve u njemu,
boja jutarnjeg rumenila, koja najavljuje dolazak
odekuju6eg novog dana u kojoj je sve uronjeno.
KrScanska, naime, vjera Zivi od uskrsnuda raspe_
tog Krista i teL,i za obe6anjima univerzalne l(ri_
stove budnosti. Eshatologija je bol i deZnja koje
potjedu od Mesije< (Moltmann, ebd.).
84
281. - >Nada je iSdekivanje koje u pouzdanju
teli za vjednom srecom, koja predstavlja proma-
trajuce-zahva6ajno sudjelovanje u trojstvenom
Zivotu Boga; nada odekuje vjeEni L,ivot koji je
Bog sam, i iz vlastite BoZje ruke, sperat Deum
a Deo< (J. Pieper, ,IJber die Hoffnung(, 6. Aufl.
str. 31).
282. - Pravo ispunjenje ljudske i kr56anske
nade ne postoji izvan Beskonadnog: Finitum ca-
pax infiniti; pa ipak dovjek ne6e mo6i nikada
potpuno shvatiti Beskonadnog, ipak je stvoren za
podrudje Beskonadnog. I tako ieS Beskonadnoga
sresti u svakom vidljivom Ti - u vidljivom sve-
miru. Boga se moZe na6i u svemu vidljivom.
283. - Samo zreo dovjek, koji .je uvjerenjem
ditave svoje osobe sposoban vjerovati i i3ubiti,
sposoban je takocler i za hrabru nadu koja je na
sve spremna.
284. - Samo velika nada osposobljuje dovjeka
da se odride sigurnosti Livota, osposobljuje ga iak
i za lo da vlastiti Zivot stavi na kocku. Sto je
ve6i i dragocjeniji predmet nade - i Sto je neko
srce sposobnije za predanje, to je veca >luda hra-
brost< u pustolovini ljubavi koja se nada.
285. - U nadi sve riskirati, pa dak i Zivot, do-
stojno je dovjeka samo onda, ako se ta nada te-
melji na bezgranidnoj ijubavi.
 286. - Nada u konadni trijumf ljubavi - to
je kr56anski optimizam. Sigurna nada u to Ko-
nadno daje kr56aninu snage da hladnokrvno pod-
nosi svako prolazno razodaranje. Pravi kricanin
je u stanju podniieti svako razodaranje.
287.- >A onima koji se u Jahrzu uzdaju snaga
se obnavlja, rastu im krila kao orlovima, trde i
ne sr:staju, hodaju i ne umaraju sen (Iz 40, 3l).
2BB.- Bog zapravo i nije Bog koji kaZnjava,
- svakako s obzirom na to Sto on nije uzrok zla
u nekoj kazni. eovjek koji svoje ispunjenje i
svoju potpunu sre6u, krS6anin koji svoje >nebou
ne odekuje i ne traL,i u Beskonadnom, u Bogu,
vec je sam sebi dosta velika kazna.
289. - Sveto pismo govori o tome da je za Eo-
vjeka najveda kazna kad je prepuSten sam sebi,
svojim prohtjevima: >Izrael me nije poslu5ao.
zato ga pustih okorjelu srcu njegovu: neka hodi
kako mu se ho6e!< (Ps 81, 12-13); >Zato Sto nisu
posluSali moj savjet - neka sada jedu plod svo-
jeg vladanja< (Izr 1, 30-31). >>Zatoih je Bog pre-
ko pohota njihovih srdaca predao nedistoci. . .
i oni na sebi primaju pravednu pla6u za svoje
zablude< (Rim L, 24-27).
290. - Evo paradoksa Duha: vjera i ljubav
omogu6uju nadu. Ljubav nas privodi k vjeril
Vjera nas vodi k ljubavi! Nada otvara naSe srce
za vjeru i ljubav!
B6
291. - >Upitao sam zemlju i ona mi rede: ja
nisam; i ono Sto zemlja nosi dalo mi je isti od-
govor. Upitao sam more, njegove ponore i sve
Sto Zivi i Sto se miie, te sam morao spoznati: mi
nismo tvoj Bog, traZi tamo gore! I upitao sant
Su3anj vjetra, a svod koji obuhva6a zradne pro-
store sa svime Sto u njima Zivi rede mi: Anaxi-
mens se prevario, ja nisam Bog. Upitao sam nebo
i sunce, zvijezde i mjesec: i mi nismo Bog koga
ti traZiS, - bio je njihov odgovor. Tako sam upi-
tiao sve stvari koje se guraju na ulaze moga ti-
jela: recite mi o Bogu mome kad vi to niste, re-
cite mi bar ne5to o njemu! I zadujem glasni po-
vik: 'On je na5 Stvoritelj'. Moje pitanje bilo je
razmi5ljanje moga duha, a njihov odgovor biia
je njihova ljepota< (Augustin, Isp. X, 6).
292.- >Za sebe si nas BoZe, stvorio, i nemirno
je naSe srce, dok se u tebi ne smiri< (Augustin).
Korjeni na5e ljubavi u Beskonadnom su kr56an-
ska nada.
293.- Da. u Beskonatnome su korijeni naSe lju-
bavi i samo u beskonadnom nalazi na5a nada
svoje ispunjenje. I(r56anin je onostrani dovjek.
294. - Ali nada je i krSdanska, ,boZanska''<,
nadnaravna krepost. >Nada je stoga sjedinjuiu6a
sredi5njica izmedu vjere, odnosno promatranja i
ljubavi (na putu, a takoder ved i na cilju). Stoga
nada konadno nije jedan nadin vjere i ljubavi,
dok god prolazno jo5 postoji, nego je trajno od-
stranjivanje prolaznoga, a radikalno i iskljudivo
upuiuje na Boga s kojim se ne moZe (po volji)
raspoiagati, ona je trajno razaranje prividnosti.
apsolutna i konadna istina, bilo da se shvati kao
obuhvadaju6e i ljubav, bilo kao ne5to Sto nastajr--
naSom ljubavlju<. (K. Rahner, Schriften VIII.
str. 569.).
295. - >Ako trenutadno pokuSamo ne uzeti u
obzirda je rijed revolucij a jako neodredeni
i mnogoznadni pojam, ond.a bi se moglo re6i da
se ovdje krSdanska nada progla5uje trajnim re_
volucionarnim stavom krS6ana u svijetuo (K. Rah-
ner, Schriften VIII, str. bT6.).
296. - >Uvijek, kad je krSianska vjera iz svog
Livota odstranila nadu u buducnost koja je no-
silac krS6anske vjere, a budu6nost prenosila u
onostrani Livot ili vjednost, biblijska pak svje-
dodanstva koja je predavala, da su samo nuzgrecl
mesijanska nada u buduCnost Zemlje, tim samim
je nada otiSla iz Crkve i okrenula se u bilo kak-
voj izoblidenoj formi uvijek protiv Crkve< (J.
Moltmann, Theologie der Hoffnung, str. 11.).
297.- I{ao Sto postoji eshatologija - >posljed-
nje stvari< dovjekove, svr5etak povijesti, svrSetak
hododa5da Crkve u tom svijetu - tako postoji
i protologija: podetak Zivotnog puta dovjeka, do-
vjedanstva, Crkve. Protologij a kai.e da je poie-
tak dovjeka, dovjedanstva i Crkve nacrt. A taj
nacrt treba ostvariti.
B8
298. - Protologiji na podetku, odgovara esha-
tologija na koncu. Samo Sto se ta eshatoiogija -
kao trajno izvodenje >nacrta< proteZe u besko-
nadno. To je krScanska nada.
299. - Vjera je za dovjeka bila - a danas je
io5 i vi5e - uvijek problem. I dovjekov Zivot je
bio - i jo5 uvijek jest - u prevelikoj mjeri iz-
daja ljubavi. Pa ipak, u svim vremenima pokre-
tao je dovjeka san o boljem Zivotu. Ernst Bloch
je sa svojim >Princip nada< ispravno karakteri-
zirao dovjeka, osobito dana5njeg dovjeka. Upravo
za danaSnjeg dovjeka vrijedi da je on >povijesno
bi6e koje je otvoreno za budu6nost. Epoha vjere
u bududnost je zapodela< (J. Hofmeier). Ne po-
staje li nada tako put vjere - i ljubavi?
300. - eovjek danas vi5e nego ikada gleda u
budu6nost. eovjek izraduje velike utopije za
sutra5njicu. Pa ipak, on se bolno pita - da, sa
strahom i odajem -, demu Zivi i za5to umire.
I{r56anin treba u dijalogu s dana5njim dovjekom
podnijeti konfrontaeiju nade.
301. - Nada - to je stanje hododasnika, do-
vjeka bez domovine koji ie na putu prema <io-
movini. On je napustio >dom< - a jo5 nije na5ao
>doma<. On ne tuguje za napu5tenim - a raduje
se novom domu. Nada je radosna krepost. Crkva
hododasti od Kristova uskrsnu6a do njegova po-
novnog dolaska. Stoga i krS6anin hododasti od
svoga rodenja pa do susreta s Kristom >licem u
 lice<. Stav kr5danina jest stav radosne nade. eo-
vjek nije >beskorisna strast, koja se gubi u bes-
mislenom traZenju< kako to Sartre tvrdi.
302. - >Ako ste s I(ristom uskrsnuli. traZite
ono Sto je gore,, (I(ol 3, 1).
303. - Nada u onostrani Zivot ne iskorjenjuje
kr5ianina iz ovozemaljskog Zivota (II. vat. LG
35).
304. - >Ako se kr5danstvo ispravno tumadi i
ako kr5cani sami sebe ispravno shva6aju, onda
je to upravo suprotno onome Sto se unutra i iz-
van kr56anstva obidno misli: nada u apsolutnu
budu6nost BoZju, u eshatoloSko spasenje, koje je
sam apsolutni Bog, nije opravdanje konzervati-
zma, koji - Zeledi sve ukrutili - stra5ljivo daje
prednost sigurnoj sada5njosti pred nepoznatom
bududnoScu, i nije >opijum za narod.<, koji umi-
ruje u sadaSnjem, pa i ako je to sada5nje puno
boii, nego je opunomo6enje i zapovijed za uvi-
jek s povjerenjem ponavljanim izlaskom iz sa-
daSnjosti u budu6nost (pa i u unutar-svjetsku)<
(K. Rahner, Schriften VIII, str. 576.).
305. - Svakako, krSianska nada je i5iekivanje,
jer kr5danin >odekujeu. Ono demu se nadamo -
ono odluduju6e demu se nadamo bit 6e nam da-
rovano. Pravi kr5danin ne nada se banalnom Zi-
votu zabave: on ne odekuje neko sebidno >po-
sjedovanje(. On se nada ispunjenom bivstvova-
90
nju onoga Sto je za sada u nacrtu. U prvom redu
on odekuje ispunjenje svoga poziva u slavu Kri-
stova Zivota: i to je milost. I(r56anskoj nadi pri-
pada plemenitost i velikodu5nost.
306. - >Nadom smo naime spa5eni. A nada,
koja se vidi, nije nada, jer kako se netko moZe
nadati onomu Sto vidi? Ali ako se nadamo ono-
mu. dega ne vidimo, odekujemo ga s postojanoS-
cuu (Rim B, 24. 25).
307. - Pa ipak - kr5ianska nada ne znadi ne-
ko pasivno drZanje. U ljudskom i krScanskom Zi-
votu mora sve biti ljubav; a u dijalogu ljubavi
sve je dinamidno davanje i primanje - dina-
midno oblikovanje. Nada - kao budu6nost lju-
bavi je BoZji dar, ali u isto vrijeme - tajanstve-
leZi u na5im rukama. BoZji svijet, otkupije-
no dovjedanstvo, bolja budu6nost u ljubavi vri-
jedni su da svaki dovjek za njih uloZi najve6e
napore.
308. - Nadati se znaii strpljivo dekati a
ujedno vatreno i nestrpljivo teZiti naprijed. U
krSdanskoj nadi je ono Sto se odekuje i za dim se
teii ispunjenje ljubavi u BoZanskom - a to
ukljuduje >utopiju< kraljevstva ljubavi na ovom
svijetu, u kojem 6e lav i janje zajedno i u miru
Zivjeti. To ispunjenje i to kraljevstvo ljubavi s
neizmjernom strpljivo56u iSdekivati i svim sna-
gama za njim tetiti, isplati se.
91
 309. - Trpljenje i smrt su dvije zagonetke u
ljudskom Zivotu, koje prijete da dovedu dovjeka
u odaj. Aii dovjekovo trpljenje i smrt sadinjavaju
jedinstrro s Kristovim kriZem. A Kristov
kriZ nije
besmislen! To je zadnji korak prije uskrsnuca.
310. - U i,ivo) vjeri i u deZnji goruce ljubavr
za slavom ispunjenja - zar ne moZe izUii3eOiti
tama trpljenja a smrt se preobraziti u Zivot?
311. - Nadati se u beznadu _ zar to nije ka_
men kuSnje dvrste vjere i ljubavi koja zna kome
se povjerila?
372.- >Ne brinite se, dakle, tjeskobno i ne go_
vorite: Sto 6emo jesti, ili Sto 6emo piti, ili ., ito
iemo se obudi? ! To sve trai.e pogani. VaS nebeski
Otac zna, da vam je sve to potrebno. Zato naj_
prije traZite kratjevstvo BoZje i pravednost nte_
govu, a sve ostalo 6e vam se nadodati< (Mt
6.
31-33).
313.- Kr5danin se nada nepokolebivo, jer zna
da ga Bog ljubi i jer traZi kraljevstvo BoZje. I
jer je Krist na5a nada (Kol l, 2Z).
314. - >Pa i ako moram pro6i dolinom smrti.
zla se ne bojim, jer Ti si sa mnom (ps 28, 4). Ili,
- zar se ti bojiS?
315. - >Ljubav se svemu nada(< (1 Kor lB, ?),
Je li se ti svemu nada5? Ili zar vi5e ne ljubis
istinski?
g2
316. - Veliki poklad naSe nade je euharistija.
Ona nam garantira - kako pojedincima, tako i
zajednici putujudeg naroda - da 6emo svladati
sve zapreke i izdrZati na putu: >Tko jede moje
tijelo i pije moju krv, ima Zivot vjedni, i ja 6u
ga uskrisiti u posljednji dan. - To je kruh koji
je s neba siSao,ne kao onaj, koji su jeli va5i ote-
vi i pomrli. Tko jede ovaj kruh Livjet 6e u vi-
jeke< (Iv 6, 54. 5B). Zar ti kod bogato pripravlje-
nog stola Gospodnjeg gladujeS tako da viSe ne
moZe5 dalje?
317. - >Radosno raspoloZenje, prilidno zane-
marena krepost, je teZnja duha za velikim stva-
lima, extensio animi an magna. Radosno raspo-
loZenje je kad dovjek tei.i za velikim, te tako po-
staje vrijedan da ga primi. Ta krepost potjede iz
hrabrog pouzdanja u velike mogudnosti, a uklju-
duje ljudsku narav, koju je Bog 'divno stvorio i
joS divnije obnovio'. Tako ta sre6a obuhvada po-
let naravne nade i oblikuje je prema 'istini ljud-
skog bi6a'< (Pieper, oUeber die Hoffnung(, 6. izd..
str. 28-29).
318.- >SluZbaje poniznosti da bude negativna
mjera pokretnoj snazi naravne nade. TeZnja za
srecom usmjeruje tu nadu prema njezinim jedi-
nim mogudnostima; poniznost otkriva u pogledu
na beskonaEno, odstojanje dovjeka od Boga, gra-
nice tih mogu6nosti, a ujedno ih i duva od pri-
vidnih ostvarenja, kako bi se mogle istinski
ostvariti< (J. Pieper, >>IJeberdie Hoffnung, 6. izd.
str. 30).
319. - >Postoje dva oblika beznada. Jedan je
odajavanje a drugi 'praseumptio'. Presumpcija je
preuzetna teLnja za prijevremenim (preuranje-
nim) ispunjenjem, koja se protivi naravi bi6a. I
odajavanje je poku5aj prijevremenog rjeSenja.
Ona je prijevremeno zauzimanje stava o nemo-
gu6nosti ispunjenja, Sto se takoder protivi naravi
biia: 'Odajavati zna(i, silaziti u pakao'< (J. Pie-
per, ,IJeber die Hoffnung<, 6. izd., str. 51).
320. - Sveto pismo pripovijeda da je 661,jek
izgubio raj. U stvari svi ljudi se osjefaju pro-
tjeranima iz nekog raja - i svi na bilo koji na-
6in traZe izgubljeni raj - tjerani nadom da ce
ga ipak jednom nadi.
321. - MoZe li se izgubljeni raj na6i u pod-
rudju, u kraljevstvu smrti? Za(to marksisti po-
buCluju nadu u raj u tom kraljevstvu smrti? Sarn
Marx je priznao: >Smrt je okrutna pobjeda vr-
ste nad pojedince A ima li, usprkos tomu,
nada toliko snage da je u stanju za utopiju raja
u kraljevstvu smrti pokrenuti sve ljudske snage?
322. - Izgubljeni raj moZe se prona6i samo u
podrudju, u kraljevstvu ljubavi. Samo u kraljev-
stvu ljubavi mogu6a je prava i pouzdana nada.
A Bog je ljubav. I svaka ljubav bezlaLi je u Bo-
gu - i od Boga je poboZanstvenjena. A Bog n':
umire.
94
323. - Mo6 odaja velika je i moZe dovesti do
uni5tenja! Odajnima dati nade, zna(i dovesti ih
do uskrsnuda i do uskrsnuda svih njihovih snaga.
I(akvu nadu - punu boja - su u stanju dati
odajnima druge ideologije! Da bi ih tom nadom
ispunile ili da bi ih zlorabile?
324. - Je li nada koju ti kr56anin donosiS lju-
dima - raj ljubavi po uskrsnu6u, ve6 u ovom
Zivotu, kako to Evanclelje obe6ava, tako jasna,
privladna i zanimljiva, kakvom je to znaju drugi
napraviti? I niSta viSe?
325. -- ,Crkva udi da zbog eshatoloSke nade
ne biva umanjeno znadenje ovozemaljskih zada-
ia, nego naprotiv, da je njihovo ispunjenje pot-
krijepljeno novim motivima. Ako pak boZanski
temelj i nada u vjedni Livot nestaju, biva dovje-
kovo dostojanstvo vrlo te5ko povrijecleno, kako
se to desto puta i potvrdilo, a zagonetka Zivota
i smrti, krivnje i trpljenja ostaje nerjeSena, tako
da ljudi nerijetko padaju u odajanje< (II. Vati-
canum, GS 21).
326. - >Laici se pokazuju kao sinovi obeCanja,
ako ojadani u vjeri i nadi iskupljuju sadaSnji
trenutak (usp. Ef 5, 16; I{oI 4, 5), i sa strpljivo56u
odekuju bududu slavu (usp. Rim B, 25). Ali tu
nadu ne smiju sakriti u dubine srca, nego ie iz-
raziti i oditovati u stalnom obra6enju i u borbi
protiv 'vrhovnika ovoga mradnog svijeta, protiv
95
zlih duhova' (Ef 6, 12), kao i po strukturama Zi-
vota u svijetu< (II. Vaticanum LG, 35).
327. - Izraelski narod je putovao iz Egipta u
Palestinu, tjeran nadom u >obe6anu zemlju<. Jo-
zua i Kaleb s vedim brojem muZeva poZuriSe se
prije naroda, i donijeSe narodu plodove budu6e
domovine. - I Crkva putuje od l(ristova uskrs-
nuca, pa do njegovog ponovnog dolaska. Neko-
liko ljudi u njoj se isto tako poZurilo naprijed
u nevidljivost vjere, da bi plodove, koji su tamo
u paradoksu kr56anske mistike prisutni, donijeli
na vidljivost, svjedodanstvom svoga Zivota: da,
njihov Livot postaje veliki znak onoga Sto Kri-
stovo otkupljenje znadi. To je ono Sto se naziva
>Zivot po evandeoskim savjetima<.*)
328. - >Bit je evandeoskih savjeta u tome da
su kao na5e spasenje konkretna i opipljiva ostva-
renja vjere - koja ljubi i nada
u milost
BoZju koja nadilazi svijet< (K. Rahner, Schriften
VII. str. 419).
329. - Po kr5tenju mi smo uvedeni u uskrsnu
tajnu Krista tako da u euharistiji doZivijavamo
smrt i uskrsnu6e Kristovo, odekuju6i njegov ko-
t) (Bilje5ka: RijeEi koje se upotrebljavaju za tu stvar-
nost, kao >evandeoski savjeti<, >djeviianstvo<
vode u zabludu i jedva su prikladne. - Pa i sam sa-
drZaj te dinjgnice - dinjenica te karizmatidke
g ukvi je nesto najivrsiega
je pitanja.
i najuvjerljivijega
Friedrich Wulf kaZe da je teofbgija
deoskih savjeta jo5 uvijek na putu.)
96
nadni dolazak. Po evandeoskim savjetima krsno
posve6enje dobiva novi karakter sluZbe s obzi-
rorr] na Kristovu pashalnu Lrtvu u njezinom ono-
zemnom ispunjenju, prema kojem je usmjereno
i na5e sjedinjenje s l{ristom po tajni njegove
smrti i njegova uskrsnuda: ono postaje tako jas-
ni znak, svjedodanstvo, posve novi nagovje5taj
doiazeOe slave. (Usp. Vaticanum II, PC 5).
330. - Kako 6e se ostvariti Zivot po evande-
oskim savjetima, ovisi o tome kako 6e postati
znakom, Sto ga putuiu6i narod moZ,e tumaditi,
znakom koji 6e ga poticati, da u nadaju6oj vjeri
ide naprijed. Da li se zavjeti polaZu ili ne, u biti
nije tako odtuduju6e. VaZno je da li se proZiv-
ljuju i da ii se primjerno proZivljuju. - Zar se
to na bilo koji nadin ne tide svakoga kr5tanina?
331. - Slobodno izabrano siroma5tvo pokazuju
putujudem narodu da se isplati >sada5nje( napu-
stiti, da bi se moglo poZuriti prema bududem i da
se iz buduCega moZe ved sada Zivjeti. To siro-
ma5tvo znadi ditavi svemir promatrati i doZivjeti
u svjetlu uskrsnu6a. U stvari, takav siromah je
- najve6i bogataS. Franjo Asi5ki - >siroma5ak<
- doista je posjedovao ditavi svemir: mjesec i
sunce, ribe i ptice. I rijetko je koji dovjek imao
toliko od tog posjeda, kao siroma5ni Franjo
lako do- AsiSkl.
gru_pe
pun 332. - Posve6ena, brakom nevezana disto6a,
evan-
dini bez sumnje djevidanstvo lako vidljivim, to

znadi jedinstvo Crkve s Kristom na kriZu (usp.
2 Kor 11, 2; Ef 5, 27): to znadi >>pleroma<- ispr-r-
njenje Crkve po Kristu, i ispunjenje l(ristovo po
Crkvi (Kol 2, 9-10; Ef 1, 23; 3, 19; 4, 13).
333. - Novi zavjet je savez prijateljstva s Bo-
gom u Kristu. Prijateljstvo je najve6e ostvarenje
ljubavi - i stoga najveda sloboda. Govoriti o
posluSnosti u Zivotu po >evandeoskim savjetiman,
znadi od vlastitog Zivota nadiniti svjedodanstvo,
Sto pak nadalje znali, Zivjeti iz prijateljstva i
po prijateljstvu s Bogom, a to je konadno najbo-
lji i najljepSi plod otkupljenja.
334. - SiromaStvo, posvedena distoca i poslu5-
nost ne sadinjavaju sve u Zivotu po >evande-
oskim savjetima<. Koinonia - Zivot zajedniStva
kao u struji unutarnjeg Zivota Presvetog Troj-
stva, udinit 6e bez sumnje i bit kr56anskog ne-
posredno vidljivijom - i privladnijom. >Po tom
6e raspoznati da ste moji udenici, ako budete
medusobno jedno<.
335. - Zivot po evandeoskim savjetima - >vi-
ta vere apostolica< (uistinu apostolski Livot), Li-
vot u istom znaku, kako ga susre6emo kod apo-
stola s Kristom u Evandelju - pripada >Zivotno-
sti Crkve - i stoga njezinoj biti. - Pokazuje se
takocler da se pored institucionainoga i pravnoga
Zeli vidjeti 'karizmatidku strukturu' u Crkvi;
Crkvu novih pokreta, neprestane reformacije,
slobodnog ne upravljenog duha, jer upravo za
98
-'
sve to je redovnidki Zivot bitni eksponent, ili
trebao bi to biti< (K. Rahner, Schriften VII, str'
404). >Crkva 6e u svakoj epohi biti utoliko Ziva,
ukoliko su u njoj Zivi: aktivni i kontemplativni
redovi< (Hans Urs von Balthasar).
336. - )Mi, medutim, odekujemo novo nebo
i novu zemlju. Tu 6e vladati pravednost' Gospo-
din je to obedao( (2 Pt 3, 13).
33?. - Novo nebo i nova zemija su bez sumnje
takoder kraljevstvo ljubavi Kristove u kojem
>vuk i janje zajedno pasu, lav jede slamu kao
tele. a hrana zmije je praSina. Oni ne dine ni
Stete ni z\a< (Iz 65, 25). Je li to samo utopijski
prorodki san Izaije - ili 6e to biti stvarnost tamo
Pobudi
iOj" ti diniS prisutnom Kristovu ljubav?
,r"iit.t nadu kod ljudi u novo nebo i novu zemljtl
tako da ih sada udiniS Prisutnima!
338. - Svakida5nji 6e Zivot desto poku5ati svo-
jom uni5tavaju6om snagom razoriti tvoiu nadu'
Pa i kad bi se tebi dinilo da zmaj sa svojim an-
delima, stara zmija - koia se zove davao i so-
tona - zadobiva pobiedu >na nebu i na zemlji<
(vidi: Otk 12, ?-9), nemoj zaboraviti: dak ako i
dtmivenje borbu Zloga tako opisuje kao da bi
- stvarnost
zlo bilo najjade, iezgra te knjige
naSe nade - nije rezignacija: >svijet ne mijenja
-
nitko<. osim nade: >Janje 6e pobiiediti svijet
i s NJIM oni koje je pozvao, njegovi izabranici'
njegovi vjernici< Otk 17, 14). I vidovnjak ti
99
Otkrivenju konadno vidi
"novo nebo i novu zerrr-
lju,< (Otk 27, 1).
339. - Krist kaZe, da je stav Crkve kao stav
djevica, koje odekuju dolazak zarudnil<a.Da, te-
meljni stav Crkve i svakog kr.i6anina je stav na-
de i nestrpljivog odekivanja: >f Duh i zarudnica
govore: 'Dodi!' I tko je Zedan, neka dode; tko
Zeli, dobit 6e Zive vode badava. Amen, cloeti.Go-
spodine Isuselu (Otk 22, 17. 20\.
LJUBAV BI"Z LAZI
,Bog ie ljubau< (7 Iu 4, 8)
Sro rp LJUBAV?
340.- Ljubav je tajna.
341. - To je ve6 podetak ljubavi: >BoZe, za
sebe si nas stvorio i nemirno 6e lutati na5e srce,
dok se u tebi ne smiri< (Augustin). Sjeme lju-
bavi nam je darovano.
342. - Ljubav je tako velika, da je ona prava
ljubav samo onda, ako ljubi veliki predmet -
veliku vrijednost. Veiiki svemir srca ne moZe biti
ispunjen ljudskim satelitima.
100
343. - Ljudski se duh ne da zatvoriti u ni-
kakve granice. A najmanje srce- Samo u Besko-
nadnom osje6a se dovjek potpuno slobodan. I
samo ono Sto nalazimo u moru beskonadnosti mo-
Ze biti pravi predmet na5e ljubavi.
344. - eovjekovo odredenie za beskonadnost
tjera ga da stalno fuali Potraga za Beskonadnim
je traZenje ljubavi. Ali u ijubavi sve je ljubav:
takoeler i potraga za liubavlju.
345. - Radosno otkrivanje >predmeta ljubavi<
uzrokuje izbijanje iskre. Bukte6a vatra je na do'
maku. Zar to ne doZivljava svaki dovjek kad je
otkrio svog pravog Prijatelja?
346. - Kamen ku5nje prave liubavi je divlje-
nje. DA, priznavanje ljubliene osobe sa svim po-
sljedicama pripada jezgri ljubavi. Jesmo Ii jo5
sposobni diviti se? Jesmo li sposobni preuzeti sve
posljedice jednoga DA?
347. - Divlienje slijedi sama od sebe i'el^Ja'
Samo dobro ispitai svoju Zelju. ZeIiS li osvojiti'
posjedovati, >imati<, onda je tvoja Lelia jako
primitivna. Zeli5 li se predati da s velikim ,obu-
deS< jedno, da svoje bi6e potvrdiS u velikom' to
je zrelost, to je liubav!
348. - Ljubav je predanje. A predanje je cla-
rivanje sebe. Samo onaj koii sebe posjeduje moZe
sebe darivati i predati. Samo bi6e koje je obda-
101
 reno duhom posjeduje sebe. Gdje je duh, tu je i
ljubav mogu6a! Sto je viSe duha - to ima vi5e
nade za veliku ljubav!
349. - eovjek u sebi nosi nagon za beskonad_
nim. Pred sobom vidi dva puta da to tamo stigne:
- Zeljeti beskonadno u vlastitom
imenu, Jebe
proglasiti sredi5tem: to je grabeZ, i oirolost.
Stoga je oholost najve6i grijeh.
- Ili nestati u Beskonadnom
u jedinstvu svoga
DA: to je predanje, to je ljubav.
350. - Duhovno predanje znadi duhovno je_
dinstvo. Konadno predanje je vjedno jedinstvo,
bezgranidni Zivot u Bezgranidnom, u Beskonad_
nom. To je dovjekovo odredenje, to je tvoje od_
redenje. Samo u Beskonadnom na6i 6eS svoj mir.
351. - Svako predanje koje se ne odnosi na
Beskonadno, ili se ne zbiva u Beskonadnom, nije
konadno predanje. Tako i svaka prolazna ijubiv
nije prava ljubav. Takav je red ljubavi, je, je
ljubav tako velika: ili je ona u Bogu usidrena i
tada je prava ljubav; ili nije konadno usid.rena,
a tada nije prava Sto znati da uop6e nije ljubav.
352. - Ljubav je savr5enstvo. U savr5enstvu
je sre6a i radost. - JoS vi5e: radost je savrSen_
stvo ljubavi.
353. - >Sve ovisi o srcu!< I Bog se obazire na
srce.
r02
Srce je sredi5te osobe: jedinstvo du5evno-du-
hovnih snaga u 6ovjeku. U govoru ljubavi srce
je ono dime ljubimo. Srce je rezultat ditave oso-
be: sve u dovjeku teZi zajednidki za jedinstvom
funkcijom: I j ub i t i. U srcu je ditav Eovjek.
Je ii doista tvoja cijela osoba, tvoj cijeli Zivot,
srce?
354. - Srce je ditava osoba. I srce ie ljubav.
Daruj Bogu i ljudima svoje srce i ti si sve daro-
vao. Ako je ljubav zapovijed, onda je to BoZja
zapovijed u kojoj je sve sadrZano. Da, >ljubi i
dini Sto ho6e5<.
355. -- ,Bog je ljubav<.
>,Bog je naprosto ljubav<.
356. - Religija je povezanost dovjeka s Bo-
gom. Bog je ljubav. I sve u dovjeku mora biti
ljubav. Tako je religija susret boZanske ljubavi
s ijudskom ljubavi. Religiia je diialog ljubavi
izmedu Boga i dovjeka i diialog liudi medusob-
no u Bogu. - Da li je tvoj Z'ivot doista susret sa
svima u ljubavi?
357. - Evandelje nije ni5ta drugo nego lju-
bar'. Evandelje je BoZja poruka koju nam je
Krist donio. Poslu5aj samo kako Krist govori o
svojoj poruci: >Dajem vam sada novu zapovi-
ied, zapovijed ljubavi. Ljubite jedan drugoga,
kao Sto sam ja vas ljubio< (Iv 13, 34).
103
 358. - Ljubav je veza savr5enosti (Kol A, 14).
Ljubav je novi i vjedni savez s Bogom.
359. - Ljubav je ne5to najvede (Usp. 1 Kor
13, 2. 13).
NEPRIJATELJI LJUBAVI
360. - Cijeli svijet govori o ljubavi! Ali go,
tovo svi misle na zaljubljenost. No, zaljubljenost
desto jo5 ni izdaleka ne znadi ljubav. Zaljublje_
nost moZe biti podetak, ili moZda posljedica lju_
bavi. Svakako, ona je pomo6nica ljubavi koja
usreduje. Ali velidinu ljubavi ne smije5 bez dalj_
njega poistovjetiti sa zaljubljeno5iu. Budi opre_
zan, da ne pobrkaS: to moZe imati strahovite po_
sljedice.
361. - eovjek koji mirno i trijezno razmiSlja
i uvida, jo5 izdaleka ne ljubi. Mi ne ljubimo si_
mo razumom, nego ditavom svojom osobom.
362. - Srce je jako daleko od proraEuna, oso_
bito od egoistidkog. Je li tvoja >ljubav< uvijek
zaista tako daleko od svakog proraduna?
363. - Za mnoge ljude je seizmograf ljubavi
cuvstvo ili osje6aj. Da, oni uvijek smatraju po-
krete duvstva ili osje6aja ljubavlju. Aii jadno
iskustvo prevrtljivosti duvstava i osje6aja govore
o tome da oni po sebi jo5 ne znade ljubav. Cuv_
stvo i osjedaj nisu vjerni naEelima.
104
Ljubav pak ima nepokolebivu dvrsto6u nadel-
nog;. - Nemoj se prepustiti Euvstvu i osje6aju'
Gledaj da se ukorijeni5 u ljubavi'
364. - Talijanska poslovica kaZe: >Ljubav tje-
ra vrijeme. Vrijeme tjera ljubav<. To nije
istina. Ljubav nije tjeranje vremena' pa i ako
tisu6e i milijuni tako tvrde i prema tome se po-
naSaju. Takvu 6e >ljubav< bez sumnje vrlo lako
vrijeme potjerati.
365. - Pola srca nije srce. U naravi je same
ljubavi da ide na sve.
366. - Ljubav koja ne ide dalie od lijepih ri-
jedi, samo je prividna ljubav. Gdie nema smio-
nosti, prave spremnosti, gdje nema djela ni Zrtve'
- >Ljubi i
tu je taZnoj ijunavi skinuta maska'
dini Sto ho6e5!< Ali budi siguran da 6eS upravo
tada najvi5e udiniti.
367. - Nemoj precjenjivati predmet svoje lju- -
bavi! Sto je kao Bog? Sva obe6anja liubavi
TraZiti ih bilo gdje
ispunit ee se jedino u Bogu'
drugdje, ili odekivati ih od bito koga, znati Liv'
:"ti-" sanjareniu, iza kojeg moZe slijediti vrlo
bolno buelenje.
368. - Ali nemoi potcijeniti ni jedan predmet
svoje liubavi! U Bogu treba sve ljubiti, i u svemu
treba Boga ljubiti. Ne5to od' Boga odijeliti' znadi
umanjiti njegovu vrijednost.
105
 369. - Ljubav_ uz uvjete nije vi5e
ljubav, jer i bez pridrZaja Zrtvovati, i koja traZi samo naj-
yyigti su manjak predanja, uvjeti ," ugoi""*
Ljubav daje sve,.ona.daje tu, ogr"rridavanja, bolje za ljubljenu osobu.
daje samu sebe i daje ie s rad"o56u. ona
D";;il";; 374. - Romantika je lijepa: na5a fantazija i
zastupnik predanja. Kakvo davanje,
takvo i ;";- na5 duh nadomjeSta i usavr5ava ono Sto nam
danje. Ali vrijedi i obrnuto.
stvarnost pruZa kao nesavr5eno. Ali romantika je
370. - Rijetko se velika vrijednost opasnost za ljubav, ako odekuje i zahtijeva, da
povrSini. Svakako, duboka nalazi na stvarnost uvijek odgovara slici, koju ie ljubav
ljubav pretpostavlja
duboku spoznaju. povrSnost jL naslikala. Bog je savrienstvo. Pronadi u NJEMU
statna opasnost za
ljubav, kiica smrti, koju se jedil; sve-isvladaj Zivot.
tako moZe nad_
vladati, da dubina zamijeni povrSnost.
3?5. - Ljubav ne podnosi nikakve mradne
3T1.- Tvrdoglavost i tvrdokornost spletke ni tamne zakutke. U partneru svoje lju-
su betoni_
rani zidovi koji spredavaju svako bavi nasludivati tamne strane - sumnjiditi ga -
duhovno sjeai_
njenje s drugim. Tvrdogravost znadi ljubav ugu5iti i ugasiti. Zte\a ljubav ne6e
i tvrdokornost
onemoguduju ljubav, oni proganjaju sumnjiditi, nego 6e hrabro i otvoreno stvoriti jas-
ljubav.
no6u. Ljubav je svjetlo. eak i u tajni, i u ne-
372. - Ljubav je aktivno predanje shvatljivom, povjerenje ljubavi prema liubiieno-
ljubljeno_
me. Stoga je komotnost velika
opasnost za lju_ me predstavlja svjetlo.
bav, jer komotnost je pasiv.r"
,rj"g" sebidnosti.
Potpuno predanje zahtijeva mnogo 3?6. - Svaka duhovna punina se razlijeva' a
energije.
najvi5e punina liubavi. Neizmjerna BoZja ljubav
373.- Ni jedan dovjek na ovom vjeEno odi5e Duhom; izolacija i mukla Sutnja
_ svijetu ne rno_
Ze se potpuno zastititi od zavisti-i
rjubomore. Ali nisu ljubav, oni su opasnost koja polako i neza-
nitko ne smije ni pokuSati surailivati.
s ljubomo_ ustavljivo nagriza ljubav. Ljubav treba dijalog.
rom! Ljubomora se naziva >crnolrr<<, kontakt, susret.
i onl je ne_
Sto vrlo crnoga! Jer ona temelje,
koji bi trebali
biti temelji radosti, smatra t"-ui:i_a 377. - Ljubav treba zrelost. Velika ljubav tre-
Zalosti. _
Pa ipak, ljubomoru se ne moZe gotovo ba neizmjernu zrelost. Nezreo doviek na duhov-
nikada nom podrudju desto zamjenjuje biti s imati' Tak-
svladati razumskim razlozima. Ljubomora
se mo_
ra sr'Iadati ljubavtju, koja ," ,"-" va zamjena u ljubavi znadi tragediju. Toliko liudi
moZe potpuno
doZivljava brodolom ljubavi radi pomanjkanja
106
107
 zrelosti' ier su u ljubavi tjerani teZnjom
>da ima_ u ljubavi ga moZe svatko na6i, tu - gdie je od-
juo, a ne trude se da ,budun. luduju6e - ne postoji slabija nadarenost.
_- Ako je tjubav predanje, 383. - Savr5enstvo duha nije ni u studiju ni
l7B. tada 6e ljubav
sebe zaboraviti. Ako op"ZaS
da si Zalostan, jer u naobrazbi. Sve je to dobro, ali to su samo ko-
moZda dajeS, a ni5ta ne primaS,
onda ispitaj;;;i; madi6i. Duh je potpuno savr5en po ljubavi i u
ljubav: ona je ugroZeni! Ljubav ljubavi.
daje,
sve i neprestano daje! Na primanje ona daje
ona i ne
misli! 384. - eovjek djeluje kao dovjek tek onda kad
tjubi. Bez ljubavi nema ni ljudske ni kr5canske
3?9. - Ljubav ne moZe predvidjeti cudorednosti. >U predvederje Zivota bit 6emo pi-
tjubljenu
gr."l"! I ako zapazil da si ,"o:o: ljubavi uvi_ tani o ljubavi< (Sv. Terezija).
jek iznova nepaZljiv, "
budi oprezan. Svati manjal<
paZnje je udarac protiv 385. - >Nema takve nevolje koju liubav ne
ljubavi. Budi paZljiv sa
svim ljudima, ali i s Kristom. bi mogla svladati< (Pio X.)

380. - O, kad. bi sve snage u 386. - >Svijet pripada onome koii ga najvi5e
nama bile pod_
loine ljubavi! Ljubav je orr[rra ljubi i koji tu ljubav dokazuje< (Sv. Zupnik Ar-
o svim snagama
u dovjeku. prava smetnja ljubavi ,, ,urpoToZ"_ Ski). >Jer ljubav je jaka kao smrt, a ljubomora
nje_ i ugodaj. oko trir i raspoloZenje dobri. tvrda kao podzemlje. Njezin i,ar ie Zar vatrc,
-ry._
onda su nam dobrodoSli njezin plamen kao plamen BoZji< (Pj B, 6).
u sfuZfi'fjubavi. Ako su
buntovni i ne siu5aju f:uua",-;;;"
se ni ljubav
ne mora na njih obazirati. Svakako, 3B?.- Velika mo6 na nebu i na zemlji je lju-
ljubav mora
ostati nad hirom i raspoloZ"rrj"ro bav:
- u njezinoj okolini svi bivaju sretni;
- Skupna rijed za - ona tijelo i duSu dini zdravima;
sve opasnosti i nepri_
j.a lB1.
t e l j el j u b a v i g l a s i : - ona daje polet i oduSevljenje;
sebidnost.
- ona osvjetljuje svaku tamu;
ZNAEENJE LJUBAVI - ona pokre6e sve snage u dovjeku;
.- ona uvijek donosi radost i veselje;
- eovjek je stvoren - ona - ako je to potrebno - stvara i heroj-
.392. da ljubi. Stoga io_
vjek svoje savr5enstvo mora ske snage;
traiiti u ljubavi. I
108 109
 - ona Zivotu daje smisao; je - ako je ona uistinu ljubav - neprestano
- ona sve privladi k sebi. rasti.
,Tko druge ijubi, stoji dvrsto i provodi svijetli
Zivot< (1 Iv 2, 10). 394. - >Cili ljubavi nije ni5ta drugo' nego sje-
dinjenje onoga koji ljubi s ljubljenim bi6em<
NJEGA LJUBAVI (rranjb SaIeSki). A zar zagrljaj ne izraLava ne-
- Da' ali i
a..jnl"o tu deZnju za sjedinjenjem?
3BB.- U tami postajemo nesigurni. Bez odi- i^giti^i - kao i mnoge druge geste -, ukoliko
njeg svjetla uskoro ne znamo, da li smo na pra- je"iziai ljubavi, njeguje i produbljuje ljubav'
vome putu. Ljubav bez znanja je boleZljiva. >Sr.-
teZe da unu-
ce bez glave je opasno< (Goethe). 395. - >Odvajkada ljudi po naravi
izraze
tarnju ljubav, Sto znadi sjedinienje srdaca
poljupcu se spajaju usnc te tako
389. - Produbljivanje spoznaje o predmetu pof:upcem ' . . U
ljubavi prava je nuZna njega ljubavi. iiriZi"uiu teZnju, svoju du5u izliti potpuno u
u jed-
du3u drugoga, tako da se obadvije stapaju
390.- Ljubavi je potreban susret s ljubljenom SaleSki)' Poljupcem se lju-
nu jedinu< (Franjo
osobom. Ljubav raste u prisutnosti ljubljene oso- bav raspaljuje, izraLava i pove6ava!
be. Kontakt i dijalog su jaka hrana za ljubav.
rijedi' To
396. - Duh se odituje posredstvom
posred-
391. - Susret ljubavi, priopdavanje kod ljudi znadi, ljubav nastaje i rasplamsava se
dogada se posredstvom znakova. Ljubav pak pro- Tko ljubi mora s iiubljenom oso-
stvom tij"ei.
govorl
buduje ljubav. Stoga ljubav biva najjade ras- bom govoriti. Tko s ljubljenom osobom
plamsana znakovima ljubavi. uve6ava svoju ljubav.
razgovarati o
392.- Ako kod tebe nastane kriza ljubavi, od- 39?. - >Moliti se znadi, s Onim
znamo' da nas ljubi< (Terezija
mah se pitaj, da li se tvoja ljubav potrudila, da ljubavi, o kome
je put do ljubavi - do
se znakovima daruje. Avilska). Tako molitva
ispunjenja ljubavi.
393. - Zakoni ljubavi su paradoksni: darovati
posred-
ljubav znadi povedati je; i ljubav prihvatiti otvo- 398. - Covjek ljubav prima i daruje
rena srca, znati darovati je. Tako ljubav darivati stvomznakova.Anjegovaseljubavpoznakov'i-
- dok jednom ne iS-
i primati, znadi ljubav obogatiti. Zakon tjubavi ma neprestano pott"ei""
111
110
deznu znakovi i sve Sto ljubav potpomaZe, i tacla
vlada samo ljubav. Tada dovjek preko svoje vla-
stite naravi biva proZet samo ljubavlju, i njom
usrecen: sve do ekstaze, ushi6enja, do stvarnosti
Ijubavi same po sebi!
399. - U ljubavi je sve savr5eno, ali u ovom
svijetu ljubav stanuje skupa s mnogo nesavrSe-
nosti. Da ljubav ne bi nestala, mora5 imati puno
razumijevanja za slabosti svoga prijatelja i ljudi
s kojima Zivi5! Usidri svoju ljubav u Boga, tada
ce ona biti sigurna, jer tamo nema nesavrSeno-
sti. Tada je mogu6e spojiti razumijevanje sa
zatajivanjem.
400.- Nemoj se obazirati na nesavr5enosti, niti
kod sebe, niti kod drugoga! Ljubav u ovom svi_
jetu mora biti sposobna mnogo toga previdjeti.
Previdjeti znadi: preko nesavr5enosti neprestano
gledati Beskonadnoga.
401. - Radost i ljubav su usko srodne stvar-
nosti. Nema prave ljubavi bez radosti. I prava
radost je nezamisliva bez topline ljubavi. povrh
toga radost je sunce u Zivotu duha, sunce koje
pomaZe da sve cvijeta: takoder i ljubav.
402. - Radost i kriZ nisu suprotne stvarnosti,
jer oboje su ljubav. Ako radost pomaZe da pro-
cvjeta ljubav, kriZ je produbljuje i prodiSdava.
Tek kriZ pokazuje da li smo se doista predali,
da, kriZ nas odgaja da budemo sposobni za pot-
puno predanje.
tt2
403. - Najbolji put do ljubavi je sama liubav.
Najbolja njega ljubavi je sama liubav. I ispu-
njenje ljubavi je opet sama ljubav!
I
I DOZIVLJENA LJUBAV
404. - Kao Sto je Bog u konkretnom vremenll
i u konkretnim prilikama postao dovjekom, tako
se i ljubav uvijek iznova >utjelovljuje<, postaje
konkretna u konkretnim prilikama. Ljubav nije
teorija. Ljubav je Zivot.
405. - Brak je ljubav, koja od dvoje ljudi du-
Sevno i tjelesno dini jedinstvo, da bi se oboje
nadopunili i tako postali izvorom novoga Zivota,
toplim gnijezdom liudskoga Zivota. I to sve unu-
tar horizonta ljubavi Presvetog Trojstva - i ho-
rizonta Kristove ljubavi prema svojoj Crkvi.
406. - Livot po >evandeoskim savietima<(, Po-
sve6eni Livot je liubav koja se konadno predaje
onozemnoi vjednoi ljubavi, da bi putuiu6oi Crkvi
dala svjedodanstvo o slavi budu6e domovrne.
407. - Priiatetistvo je ljubav, koja pu5ta da
ono Sto je duhovno kod dvoje liudi
- a time
jedno u neprestanom
sve - tede prema drugome
krugu, darivaju6i se i prihva6aju6i se uzajamno'
408. - Crkva je naiuZe povezana zajednica
ljubavi. >Daj da budu jedno, kao Sto si Ti, OEe,
113
u meni, i ja u Tebi<. >Ljubite iedni druge, kao
Sto sam ja vas ljubio<. Crkva je konadno ljubav
Presvetog Trojstva, koja poboZanstvenjene ljude
uzima u vlastito jedinstvo.
409. - >Kreposti su red ljubavi< (Augustinl
410. - I(reposti su nadini kako se ljubav odi-
tuje. Ako se kreposti ne mogu proZvakati, i ako
idu na Zivce, onda to nisu prave kreposti, jer bez
ljubavi nema krePosti.
4Lt. - Liubav priiaznosti je ljubav koja se ra-
duje zbog neograniEenosti ljubljene osobe - i 420.- Siromaitvo je ljubav, koja se ovozem-
koja se raduje nad svakim odsjevom Neizmjer-
noga u njegovim stvorovima.
412. - Liubav dobrohotnosti je ljubav koja
Ijubi u horizontu Beskonadnoga i ljubljenoj osobi
Zeli dobro Beskonadnoga.
413. - Viera je ljubav koja ne sumnja u ljub-
njenu osobu, ved ioi se bez oklijevanja predaje'
474.- Nada je liubav, koja na rijed ljubljene
osobe sve od NJE radosno odekuje - i ako ie po-
trebno - s nepokolebljivom strpljivoS6u.
415. - Razboritost je ljubav koja upoznaje pra-
vi put ljubavi i od toga puta ne odustaie'
416. - Pravednost ie ljubav koja odludno i do-
sljedno respektira pravo svakoga i nikoga ne
zapostavlja.
114
4L7.- Jakost je ljubav koja tako stoji uz lju-
bijenu osobu, da je niSta, pa tak ni smrt, ne moZe
od NJE odijeliti i za NJU sve poduzima, i pre-
uzima na sebe, pa bilo to ne znam kako teSko'
418.- Umierenost ie ljubav koja u sluZbi ljub-
ljene osobe ima sebe u vlasti, da bi ostala u redu
ljubavi.
419. - Dieviianstvo je ljubav koja onoga koji
ljubi dini nadvremenskim, kao Sto je i iiubljena
osoba.
nim dobrima sluZi samo u ljublienoj osobi, samo
radi nje, i samo utoliko ukoliko je to za njezino
dobro.
- bilo
421.- eistoda je ljubav, koja spolnost
u braku, bilo u djevidanstvu radi kraljevstva ne-
beskog - stavlja u sluZbu ljubavi'
422.* Poslu5nost je ljubav, koja volju ljublje-
ne osobe ispunja bez oklijevanja, radosno, i bes-
kompromisno na puno zadovoljstvo'
423. - Pokora, mrtvenie, kriZ je ljubav, koja
misli na dobro ljubljene osobe i ttaLi njezino
dobro Zrtvuju6i se i zaboravljaju6i sebe'
425. - Velikodu5nost je ljubav, koja ne bro'ii
- ra-
kod davanja i koja sve - pa i samu sebe
dosno daruje.
115
 426. * Vjernost je ljubav, koja uvijek stoji uz
ljubljenu osobu, jer zna kome se je povjerila.
427. - Radost je ljubav, koja svijesno Zivi u
skladu s redom ljubavi.
428. - Humor je tjubav, koja uvijek ima pred
odima Boga, kao neizmjerni temelj radosti, i
male razloge za potiStenost, uopie ne uzima u
obzir.
429. - Sloboda je ljubav, koja se bez ograni_
davanja kre6e u neizmjernom redu bezgranidne
ljubavi.
430. - Ljubeznost je ljubav, koja se vidljivo i 437. - Potvrda je sastanak s l(ristovom lju_
opipljivo odituje.
431. - Osjeiljivost je ljubav koja male patnje
ljubljene osobe otkriva, da bi je odstranila; i koja
zna ljubijenoj osobi pripremiti male radosti. _
Da bi se malenkosti opazile, potreban je dobal.
vid. Da bi mogao biti osjetljiv, moraS imati ve_
liku ljubav. Osjefljivost je najuvjerljiviji znak i
najboija njega ljubavi.
432.- Strpljivost je ljubav, koja se ne da >po_
bijediti<. Ako gubi5 strpljivost, onda tvoja ljubav
nije bila dovoljno velika.
433. - Optimizam je ljubav, koja u svoju po_
bjedu nepokolebljivo vjeruje. Jer konadno odre_
clenje ljubavi je trijumf - uskrsnu6e!
116
434.- Djetinjatost kao krepost je ljubav, koja
se prema ijubljenoj osobi odnosi s nepokoleb-
ljivim povjerenjem, jednostavnom naravno5du, i
to u velikoj radosti.
435.- Sakramenti su sastanak _ rend.evous _
Kristove ljubavi, na kojem nam On daruje svoju
milost i uvedava je; milost koju nam je On za_
sluZio svojim trpljenjem i svojom smr6u.
436. - Kr5tenje je sastanak s Kristovom lju_
bavlju na kojem nas On dini svojom bra6om i
svojim sestrama.
bavlju, na kojem postajemo s NJIME proroci,
mudenici, i svjedoci neizmjerne BoZje ljubavi.
438. - fspovijed je sastanak s Kristovom iju_
bavlju, na kojem Zalimo, Sto se prema prijatelju,
>prema ditavom Kristu< _ nismo dostojno
odnosili, i radi toga GA molimo za opro5tenje.
- Ispovijednik je samo Kristov
zastupnik.
439. - Bolesniiko pomazanje je sastanak s
Kristovom ljubavlju, na kojem se bolesnik po-
istovjeiuje s Kristom na kriZu.
440. - Sakramenat Zenidbe, je sastanak s Kri_
stovom ljubavlju, na kojem ON brak stavlja u
sluZbu Crkve, te tako brak potvrduje i posveduje.
tr7
 44L. - Sve6eniiko reilenje je sastanak s Kri-
stovom ljubavlju na kojem Krist odabire svoje
vjerovjesnike - poslanike svoje ljubavi -- te ih
opunomoduje za sluZbu Euharistije.
442. - Euharistija je sastanak s Kristovom
ljubavlju, na kojem nam ON daje najveci znak
svoje ljubavi, znak koji dini ludacima ljubavi
one, koji su sposobni ljubiti do ludila. U tom je
znaku prisutan sam ljubljeni neizmjerno ljube6i..
Euharistija je najtje5nje jedinstvo onih koji se
ljube.
NOVI SAVEZ - SAVEZ L.IUBAVI
443. - Isus je rekao: >Dajem vam sada novu
zapovijed, zapovijed ljubavi. Vi trebate jedan
drugoga ljubiti kao Sto sam ja ljubio vas. Ako
se budete medusobno ljubili, tada 6e svi upoznati
da ste moji udenici< (Iv 13, 34-35).
444. - Isus je rekao: >Ljubi Gospodina Boga
svoga svim srcem svojim, svom duSom svojom
i svom pameti svojom! To je najveca i najvaZ-
nija zapovijed. Druga je jednako vaZna: Ljubi
bliZnjega svoga kao samoga sebe! U tim dvjema
zapovijedima sadrZano je sve Sto o BoZjoj volji
izridu Zakon Mojsijev i nauk proroka< (NIt 22,
37_.40).
445. - Kad je Isus vidio veliko mno5tvo naro-
da popeo se na jedno brdo i sjeo je. Njegovi ude-
118
nici pristupiSe k njemu. Tada im je razloZio svoju
poruku: ). . . Vi znate da je redeno: 'Ljubi svoje
prijatelje, a mrzi svoje neprijatelje!' A ja vam
kaZem: Ljubite svoje neprijatelje i molite za one
koji vas progone. Tako 6ete se pokazati kao djeca
svog nebeskog Oca. Jer on daje da sunce sja nad
zlima kao i nad dobrima, i kiSa pada na sve, bez
obzira na to da li ga po5tuju ili preziru. Kako
moZete odekivati od Boga nagradu, ako ljubite
samo one, koji vas ljube? To dine i najnesavjes-
niji ljudi. Sto ima u tome osobitoga, ako ste lju-
bezni samo prema svojoj bradi? To dine i oni
koji ne poznaju Boga. Ne, vi morate biti savr5eni,
jer je savr5en va5 Otac na nebu!< (Mt b, 1-2.
43-48).
449. - Pogledajte, kako nas je Otac ljubio!
Njegova je ljubav tako velika, da se mi zovemo
djeca BoZja. A to uistinu i jesmo! (1 Iv 3, 1).
447.- Ali tko dini nepravdu, ili ne ijubi svoga
brata, taj ne pripada Bogu. Po tome se raspo-
znaje tko je dijete BoZje, a tko dijete davolsko
(1 Iv 3, 10).
448.- Poruka, koju ste vi od podetka 6uli, gla-
si: Moramo jedni druge ljubiti! (1 Iv 3, 11).
449. - Znamo da smo prestupili granicu iz
smrti u Zivot. A znamo po tome, Sto ljubimo bra-
6u. Nasuprot, tko ne ljubi ostaje mrtav (1 Iv 3,
14).
119
 450. - Krist je Zrtvovao svoj Zivot za nas; po
tome smo upoznali Sto je ljubav. Stoga i mi mo-
ramo biti spremni Zrtvovati svoj Livot za naSu
bradu. Ako bogat dovjek vidi svoga brata kako
trpi zbog oskudice, i svoje srce pred njim za-
tvara, kako moZe jo5 tvrditi, da on ljubi Boga?
(1 Iv 3, 16-17).
451. - NaSa ljubav ne smije biti samo u praz-
nim rijedima. Mora biti prava ljubav koja se odi-
tuje u djeiima (1 Iv 3, 18).
452.- BoLja je zapovijed: Mi se moramo oslo-
niti na njegova Sina Isusa Krista, i jedni druge
tako ljubiti, kako nam je I{rist zapovijedio (1 Iv
3, 23).
453. - Dragi prijatelji, ljubimo jedni druge,
jer ljubav od Boga dolazi. Tko ljubi, taj je BoZie
diiete, i pokazuje da poznaje Boga. Tko ne ljubi,
ne poznaje Boga, jer Bog je ljubav (1 Iv 4, ?-B).
454. - BoZja ljubav prema nama pokazala se
tako da je on svoga jedinoga Sina poslao u svi-
jet. Po njemu nam je htio darovati novi Zivot.
A ono posebno, u toj ljubavi jeste: Nismo mi
Boga ljubiti, nego on je nas ljubio. On je poslao
svoga Sina koji se je za nas Zrtvovao, da oduzme
naSu krivnju. Dragi prijatelji, ako je Bog nas
tako ljubio, onda moramo i mi jedni druge lju-
biti. Boga nije nitko nikada vidio. Ali ako lju-
bimo jedni druge, Bog Zivi u nama. Tada nje-
120
gova ljubav postiZe kod nas svoi cilj (1 iv 4.
e-12).
455. - Bog je ljubav. Tko Zivi u ljubavi, taj
Zivi u Bogu, i Bog Zivi u njemu. Ako ljubav kod
nas postiZe svoj cilj, onda moZemo biti sigurni
na dan suda, jer kao Krist Zivimo u tom svijetu
(1 Iv 4, 16-17).
456. - Ljubav ne poznaje straha. Prava ljubav
otklanja strah. Tko se boii i dr56e pred kaznom,
Ijubav kod njega jo5 nije postigla svoj cilj (1 Iv
4. 1B).
457.- Mi ljubimo jer je Bog nas prije ljubio
(1 Iv 4, 19).
458. - Ako netko tvrdi: >Ja ljubim Boga<, a
kod toga mrzi svoga brata, taj laZe. Ako netko
ne ljubi svoga brata koga vidi, onda nikako ne
mole ljubiti Boga, koga ne vidi. (1 Iv 4, 20).
459. - I(rist nam je dao sliiedeCu zapovijed:
Tko ljubi Boga, mora liubiti i svoga brata (1 Iv
4, 2t).
460. - Tko vjeruje da je Isus obe6ani Spasi-
telj taj je dijete BoZje. A tko ljubi oca, taj ljubi
i njegovo dijete. NaSa ljubav prema djeci BoZioj
raspoznaje se po tome da ljubimo Boga i njega
sluSamo. (1 Iv 5, L-2).
t27
 461, - Ljubav BoLja po tome se odituje, da
dinimo ono Sto Bog od nas traZi; a to nije te5ko
(1 Irr 5, 3).
462. - Stoga te molim, draga zajednico: Lju-
birno jedni druge. Ja vam ne pi5em neku novu
zapovijed, jer ovu imamo od podetka. Ljubav o
kojoj govorim, traZi od nas, da na5 Zivot uredimo
po volji BoZjoj. A vi ste od podetka duli kako
giasi njegova zapovijed: Ljubav mora proZimati
cijeli va5 Zivot. (2 Iv 5-6).
VELII(A PJESMA LJUBAVI
463. - Ako netko govori sve ljudske jezike,
pa dak i aneleoske, a nema ljubavi, taj je kao
mjed Sto jeii, ili bubanj Sto zvedi. Ako netko ima
BoZje objave, i poznaje sve BoZje tajne, ako ima
vjeru koja premjeSta brda, a nema ljubavi, sve
to nema nikakve vrijednosti. I ako netko raz-
dijeli sve svoje imanje, i ako bi na sebe uzeo
smrt spaljivanjem, a ljubavi nema, sve je to uza-
lud (1 I{.or 13, 1-3).
464. - Tko ljubi, taj je strpljiv. Dobrostiv je
i ne uzrujava se; ne hvasta se i ne napuhuje. Tko
ljubi, nije nepristojan, nije sebidan i razdraZljiv.
On sve zaboravlja. Ne raduje se ako drugi dini
pogre5ke, nego se raduje ako drugi 6ini Sto je
pravo (1 l(or 13, 4-6).
t22
465. - Tko ljubi, taj nikada ne gubi nade. U
svakoj je situaciji pun pouzdanja i nade. Sve
poclnosi strpljivo (1 Kor 13, 7).
466. - Ljubav zadrL,ava svoju vrijednost. Ob-
.jave proroka jednom 6e prestati. I govori iz Duha
takoder 6e prestati. I znanje o BoZjim tajnama
ima svoj vijek. Jer na5e znanje i na5 govor za-
hvaca samo djelomidno istinu. I to 6e pro6i kad
se istina bucle pokazala u svojoj cjelovitosti (1
Kor 13,B-10).
467. - Dok sam bio dijete, govorio sam, osje-
iao i mislio kao dijete. Sad sam muZ, i odbacio
sam djetinje predodZbe. Mi sada vidimo samo sli-
ku, i kao u ogledalu, ne moZemo je jasno raspc-
znati. A jednom 6emo stajati pred Bogom licem
u lice. Sada ga joS ne poznajemo potpuno. A
onda 6emo ga spoznati onako kako on nas vei
sada poznaje (1 I{or 13, 11-12).
468. - Sve 6e prestati: samo vjera, ufanje i
ljubav nede. Te tri ostaju; ali je ljubav medu
njima najvi5a (1 Kor 13, 13).
123
 KRISTOVA CRKVA, UTOPIJA?
>Vi ste narod BoZjL<(1 Pt Z, 9)
SrO ru CRI(vA?
469. - Crkva je BoZji narod, tijelo Kristovo,
hram Duha Svetoga.
470.- oCrkva je kao tijelo Kristovo postojeci
narod BoZji< (J. Ratzinger).
471. - >Crkva je novozavjetni BoZji narod od
Krista utemeljen, hijerarhijski ureden, da pro-
mide BoZje gospodstvo i da sluZi spasenju ljudi.
Ona egzistira kao l(ristovo mistidno tijelo< (M.
Schmaus).
472. - Svi krS6ani mole bezbroj puta: >Dodi
kraljevstvo tvoje!< Sto je to Kraljevstvo? Zalto
ga odekujemo? Sto od njega odekujemo? Svi lju-
di doZivljavaju da nisu savrSeni i da su u na-
stajanju. I najve6a bol dovjedanstva i svakog do-
vjeka je konadno iskustvo - sigurnost -, da to
savr5enstvo ne moZe postidi i da ga nede postidi.
No dolazi Krist i obecava nam to savr5enstvo, i
vi5e nego savr5enstvo, kao dar, kao milost: u je-
dinstvu s njime. To je kraljevstvo BoZje: kra-
ljevstvo milosti, kraljevstvo ljubavi, kraljevstvo
mira u konadnom ispunjenju. U >nebeskom gra-
du< bit 6e to ispunjenje bez sjene i bez Zalosti.
Sada, >na putu<, to je >ispunjenje< podloZno na-
porima putovanja.
124
473. - Bog nam daje >ispunjenje<, za kojim
deznemo i prema kojem moramo konadno usmje-
riti svoj pogled, a daje nam ga kao milost - kao
svoj dar. I napokon ON sam je >ispunjenje<, on
koji je >sve u svemu< (1 Kor 15, 2B). Ta odluka,
taj iin kojim nam je Bog povijesno u l(ristu
objavio tu svoju vjednu ljubav i posvjedodio je i
sam se priopdava po Kristu, te Zeli da svi ljudi
udu u njegovu vlastitu slavu, ideja otajstva -
preuzeta je od judejske apokaliptike (Dn 2, 18
slj.). - A ostvarenje te ,otkupiteljske - usavr-
Savaju6e< ljubavi BoZje je prema pismu EfeZa-
nima (3, 4 i 3, 10) Crkva kao >Otajstvo l(rista<.
U njoj ostaje zbivanje kriLa; ona - Crkva sama
- je stoga velika ponuda otkupijenja l(ristova -
BoZjeg! >To se zbiva u 'Rijedi' ukoliko je ona pu-
nina objave i ostvarenje 'tajne' koja je odvijeka
u Bogu sakrivena<. Stoga je vaZno da se Crkva
odituje kao tajna BoZja u rijedi - kao >Rijed
BoZja<.
414.- Crkva je vec u sebi, po svojoj biti, BoZje
spasenje i otkupljenje I(ristovo: pa ipak, ona je
joS na putu, ona to BoZje spasenje u ovom svijettt
doZivljava u tami vjere. A u toj je vjeri ona u
nekom smislu ved sada ostvarena eshatologija;
ona je sudjelovanje na kraljevstvu BoZjem, iako
je njegovo ostvarenje joi nesavrSeno. Bogatstvr"r
i dobra kraljevstva BoZjega, a to su plodovi Du-
ha, mogu se na6i u Crkvi - jo5 nesavr5eno, na
tajnovit nadin - a ipak stvarno.
L25
 475. - Prema svetom pavlu >Tijelo I{t.istovo<
kao Crkva, nije bilo kakva religiozna zajednica.
Za njega su >Tijelo Kristovo< vjernici, koji u
Duhu po sakramentima sadinjavaju zajednicu -
posebno pak po Euharistiji. Njihovo jedinstvo
nije rezultat njihovih dina, ono je red BoZji i bit-
no se utemeljuje na jedinstvu Tijela Kristova.
476. - >Kristovu zajednicu moZe se usporediti
s jednim tijelom, koje ima mnogo udova. p3,
iako se sastoji od tako mnogo dijelova, ipak je
tijelo samo jedno. Jer svi smo mi, Zidovi i ne-
Zidovi, robovi i siobodni po krStenju u istom Du-
hu povezani u jedno jedincato tijelo, i svi smo
na istom Duhu dobili udjelan (1 Kor lZ, Iz-1g).
477. - Od vremena svetog Augustina upotreb-
ljava se izraz, da je Duh Sveti >du5a< Crkve. I
Drugi vatikanski sabor upotrebljava taj izraz.
Radi se o jednoj usporedbi. U izvjesnoj sliinosti
kako se ljudska du5a odnosi prema tijelu-uko-
liko ga ona oZivljava i njegova je dinamidna sna-
ga - tako se Duh Sveti odnosi prema Crkvi. No,
kako god je Duh Sveti >dan Crkvi, u njoj ostaje,
u njoj je prisutan, u njoj stanuje, ispunja je, u
njoj moli, poudava je i vodi, daje Crkvi iivot,
pokrede je i daje joj djelotvornost< - ipak sve
djelovanje u Crkvi ostaje joS uvijek ljudsko dje-
lovanje. Svakako, to ostaje tajna ljudske, - dak
i gre5ne - zajednice, u kojoj, medutirn, vjera
otkriva Krista i djelovanje Duha Svetoga.
126
4lB. -- Crkva 6e nam uvijek ostati tajna, kako
god se mi pokuSamo u nju udubiti, - a u isto
vrijeme i velika stvarnost u na5em jedinstvu s
Kristom, dom milosnog Zivota. Sveto pismo nam
stoga Crkvu predoduje s mnogo usporedbi, tako
da je doZivljavamo kao stvarnost: Narod BoZji,
Izrael BoZji, Sve6eni5tvo, Ilram, Jeruzalem, grad,
gradevina, supruga, zarudnica, djevica, majka,
Lena, tijelo.
KAKVA JE CRI(VA?
479. - >Krista da, - ali Crkvu ne!< - tako
kaZu mnogi, osobito u na5e vrijeme. Kad putu-
ju6a Crkva ne bi toliko iskrivljivala i zasjenji-
vala sliku Kristovu, mnogo viSe ljudi bi naSlo put
k njemu! - Tako i mi desto mislimo. Izvje5taji
Evanilelja morali bi nas otrijezniti. Isus ie Zivio
u Nazaretu, >pravi Isus<. Pa ipak, ni tada nije
on u >svojem liku<< bio prepoznat, ni5ta manje
nego i sada u liku svoje Crkve: >Oni nisu htjeli
o njemu ni5ta znati... On se je dudio, da ljudi
iz Nazareta nisu u njega imali povjerenja. Stoga
je iSao u okolna sela, i tamo je govorio ljudima<
(Mk 6, 3. 6).
480. - Krist je ved pred dvije tisu6e godina
rekao: >Pustite neka zajedno rastu pSenica i ku-
kolj< (Mt 13, 30). Crkva stoga ne6e biti samo >za-
jednica svetih u I(ristu<, nego takoiler i >zajed-
nica slabih greSnika koji su na putu<. I ona
r27
 mora priznati svoje grijehe, te Boga i ljude mo-
Iiti za oproStenje.
481. - >Crkva je uvijek mlada<. A moZe se i
dodati: >Crkva je uvijek stara<<.Krist uspore-
duje Kraljevstvo BoZje s dovjekom, koji staro
i novo iznosi iz svoje riznice (Mt 18, b2). Ako se
povijest i neki narod Zeli pravo upoznati, ne moZe
se gledati kroz mikroskop. promatrat 6e se mak-
roskopiju. Rijed Pracrkve mnogo kaZe: >Crkva je
bila posve mlada i lijepa, ali je imala srebrno-
-bijelu kosu<.
482. - Jedan veliki teolog je na pitanje, za5to
on ostaje u Crkvi, odgovorio slijede6e: >Za5to ja
(unatod tome) ostajem u Crkvi? Zato ito je za-
dudo svi mi idioti sa svim na5im postupcima joS
uvijek nismo uspjeli uni5titi. eini se da se do-
gada obrnuto: Sto vi5e se siluje, to oditije je nje-
zino nepovredivo djevidanstvo. Sto viSe se poni-
zuje, to vi5e se zapala na svom mjestu koje joj
pripada. Naravno na 'posljednjem,. Rijed o pos-
ljednjem mjestu nalazimo u fsusovim i pavlovim
ustima. Sto dine oni vani, moZe nam biti sve-
jedno, ali ima ih unutra mnogo, koji misle da
sluZe Bogu time, Sto udaraju po Crkvi kao po
kakvom starom praSnjavom madracu; za5to i ne
bi, samo kad bi se kod svakog udarca identifi-
cirali s Udaranih, p& da stvarno udaraju po svo-
jim vlastitim starim i trutim prsima. Ako to za-
boravijaju, onda ne razumijem za5to mogu tvrdi-
ti da ostaju u Crkvi, a ne da izvana hu5kaju pro-
128
tiv nje. Ali prepustimo ih njihovoj sudbini, ili
bolje redeno: blagoj Providnosti, koja neka im
jednom otvori odi, da shvate kako jedna dista i
boijeznaju6a Crkva, koja udara po staroj i pra5-
njavoj, uop6e nije Crkva, nego je jedna monta-
nistidko-donatistidko-peiagijanska sekta u kojoj
se ne isplati ostati, jer ona s Crkvom Kristovom
nema niSta zajednidkoga< (Urs von Balthasar,
>Warum ich in der Kirche bleibe<, str. 1T-18).
483. - Pa ipak, ne smije Crkva - ne smije
nitko - ne smijemo svi mi - koji smo Crkva,
preduti i zaboraviti, da 6e ona po Kristovom na-
logu narodito svojim svjedodanstvom Siriti kra-
lievstvo BoZje.
TKO JE CRKVA?
184. - Uvjet, da bi se Crkvi moglo pripadati,
jest da dovjek bude zahva6en I(ristom, odnosno
Duhorn l(ristovim (usp. LG 14).
485. - Tko je potpuni dlan Crkve? >U zajed-
nicu Crkve su potpuno udlanjeni oni koji posje-
duju6i Kristov Duh
- prihva6aju cijeli njezin poredak i sva u njoj
postavljena sredstva spasenja i
- koji su povezani njezinim vidljivim pove-
zom s Kristom, koji Crkvu vodi po papi i bisku-
pima,
- i to vezama ispovijesti vjere,
- i sakramentima< (LG 14).
L29
 486. - Da bi dovjek kao dlan Crkve postao
takocler i dionik otkupljenja, ne smije izgubit.i
milost opravdanja: >A ne6e se spasiti onaj koji.
- iako pripada Crkvi - ne ustraje u ljubavi, u
krilu Crkve ostaje 'tijelom' a ne i 'srcem'<<(LG.
14).
487. - S odijeljenom bra6om s kr5anima
drugih vjeroispovijesti, >s onima koji su po kr-
Stenju postali dionici 6asti kr56anskog imena, ali
ne ispovijedaju potpunu vjeru, ili nisu saduvali
jedinstvo zajedniStva pod Petrovim nasljednikom,
osje6a se Crkva radi viSe razloga poV€Z€lrrorrt.<
(LG, 15). Ljubav Kristova povezuje medusobno
sve one koji NJEGA ljube.
4BB.- Prema Crkvi su usmjereni svi oni koji
ne poznaju Evandelje. >Oni koji joS nisu prihva-
tili Evandelje, na razlidite nadine su usmjereni
prema BoZjem narodu< (LG, 16). Nitko nije
iskljuEen iz kr56anske ljubavi - i svi su pozvani
da budu >narod BoZji<.
489. - >Extra Ecclesiam nulla salus - izvan
Crkve nema spasenja<. Znati li to da 6e svi koji
nisu >katolici<, biti prokleti? - Ni najmanje!
>Tko naime bez krivnje ne poznaje Evandelje
Kristovo i njegovu Crkvu, a iskrena srca traZi
Boga, te u glasu savjesti spoznatu njegovu volju
pod utjecajem milosti Zeli uistinu ispuniti, moZe
postidi vjedno spasenje<. (LG, 15). Volja je BoZja
i naredba Kristova, da svi ljudi koji su ga upo-
130
znali i u njega vjeruju, sadinjavaju jednu Crkvu.
I spasenje ljudi vezano je uz Crkvu; no nevid-
ljiva djelatnost Crkve - od same sebe - ne
poznaje granica. >Izvan Crkve nema spasenja"
je pozitivno i zgodnije izraZeno rijedima Koncila:
oCrkva je sveobuhvatni sakramenat spasenja<.
RASELANJENOST CRKVE
490. - Krist svoju Crkvu nije osnovao kao
jednu beziidnu i neuredenu masu. Svakako, u spi-
sima Novoga zavjeta nalazimo, da je I{rist u
Petru na5ao stijenu, na kojoj 6e biti gradena
Crkva (Mt 16, 1B); i tom Petru - nakon Sto se
Kristu iznevjerio, i onda se obratio - dan je
nalog da jada svoju bracu (Lk 22, 32) i da pase
>Kristove ovce< (Iv 2L, 15-17); Novi zavjet upo-
trebljava takoeler i rijedi )episkopos( opresby-
teros<, >diakonoso, da bi u kr5danskoj zajednici
naznadio osobe i sluZbe.
491. - >Vi svi zajedno sadinjavate Tijelo Kri-
stovo. Svaki pojedini od vas je dio toga tijela.
Svakome je Bog dodiielio njegovo odredeno mje-
sto. Najprije dolaze apostoli, a onda proroci i udi-
telji. Nadalje oni koii dine dudesa ili mogu oz-
dravljati, zatim oni koji pomaZu, upravljaju ili
govore nepoznatim jezicima. Nisu svi apostoli,
ni proroci ni uditelji. I ne moZe svaki diniti du-
desa, bolesne ozdravljati, govoriti nepoznatim je-
zicima ili te jezike prevoditi< (1 Kor 12, 2l-30).
131
 492. - Marija, Majka Isusova je dlan Crkve:
sada vec Crkve >u ispunjenjuu; no nekoc je bila
u putujuioj Crkvi, kao Sto smo mi sada. Upravo
u odnosu prema Crkvi, rekao je o njoj Drugi va-
tikanski sabor: >Ona je dapade Majka dlanova
(Kristovih) ... jer je ona u ljubavi sudjelovala,
da bi se u Crkvi mogli roditi vjernici, koji su
udovi te Glave. Stoga je ona od Crkve u vjeri i
Ijubavi pozdravljana kao njezin uzvi5eni i po-
sebni dlan, a takoder i kao njezin lik i najiasnija
praslika, i katolidka je Crkva poudena Duhom
Svetim u djetinjoj ljubavi dasti kao dragu Maj-
ku.,, (LG, Nr. 53).
493. - Crkva je u Svetom pismu prikazana
kao djevica, jer ju je Krist na kriZu privukao k
sebi i izabrao je samo za sebe. Ali ona se naziva
i Majkom, jer joj je Krist dao plodnost, da svim
ljudima moZe darivati nadnaravni Zivot. U toj
tajni Crkve kao Djevice i Majke, ostaje Marija
veliki tizor, jo5 bolje, veliki prauzor, jer je ona
u svom djevidanstvu bila Majka Kristova - a
time je postala i Majka onoga, koji je Livot sviju
nas (usp. LG, 63).
494. - Ako je Marija Praslika Crkve, to 6e
zadada Crkve biti, da postaje sve slidniia Mariji.
I ona 6e to biti, ako se bude oko toga trudila u
vjeri, ufanju i ljubavi; i ako se bude trudila u
svemu traLiti volju BoZju i vr5iti je. Crkva 6e
takocler i u svom apostolskom radu neprestano
dizati svoj pogled prema Majci BoZjoj. Svrha
132
apostolskog djelovanja Crkve nije ni u demu dru-
gom, nego da Krist bude roden i da raste u sr-
cima vjernika; on je naime naS Zivot. To je pak
bila Marijina zada6a, da rodi - Zivot svijeta -
za spasenje svijeta.
495. - Marija, Majka Isusova je praslika
Crkve. Ona je u tom svijetu Zivjela, trpjela i
borila se. Ona je putovala s putuiu6om Crkvom.
No ona je du5om i tijelom uzeta na nebo, i tako
je ona takoder >slika i podetak< Crkve koja se
treba usavr5iti. Putnik je otiSao iz domovine, a
novu domovinu io5 nije naSao: on putuie dalie
tjeran nadom, da 6e na6i novu domovinu. U tne-
duvremenu Marija >svijetli takoiler ovdje na
zemlji sve do dolaska dana Gospodnjega< (usp' 2
Pt 3, 10) (LG 68).
496. - >>Zaloje Crkva stupiia u Zivot: ona tre-
ba po svoj zemlji Siriti Gospodstvo Kristovo na
slavu BoZju, i tako sve ljude udiniti dionicima
spasonosnog otkupljenja, po tim pak ljudima tre-
ba ditav svijet u istini biti usmjeren prema Kri-
stu. Svako djelovanje Mistidnog Tijela, koje je
usmjereno prema tom cilju, naziva se apostolat'
Crkva to, doduSe na razlitite nadine, ostvaruje
po svojim dlanovima; naime krS6anski pozir,' je
po svojoj naravi ujedno poziv na apostolatu (AA
Nr. 2).
497.- Pa ipak cijela je Crkva narod >kralje-
va<<,sveienika i proroka. Po krSteniu - koje je
133
ispunjeno Potvrdom i doZivljeno u Euharistiji -
svaki kr5danin postaje u Kristu i s l(ristom
>kralj<, svecenik i prorok.
498. - Krist je SVECENIK - jedini svecenik
- u Crkvi, s Crkvom, s narodom Novoga saveza
(usp. Heb 5, 1-3). On je cijeli taj narod >udinio
kraljevstvom i sve6enicima za Boga i Oca svo-
ga( (usp. Otk 1, 6; 5, 9-1.0). Po kr5tenju, po Duhu
Svetom, svaki je kr5danin postao duhovni hrarn
i svedenik. U jedinstvu s jedinim svedenikom
treba sada svaki krS6anin - dak i svojim svako-
dnevnim Zivotom - prinositi Zrtvu i navije5tati
velidanstvo BoZje i njegova djela.
499. - Crkva - narod BoZji - je prorok s
Kristom prorokom. Krist je u Novom zavjetu
naprosto PROROK. On je apsolutni nosilac poru-
ke spasenja - i samoga otkupljenja. Crkrza je
prorok u jedinstvu s Kristom. Prorodka je zadata
u Novom zavjetu: Kristovu poruku saduvati u
njezinoj distodi, dati svjedoianstvo o l(ristu i
Krista udiniti prisutnim u svom vremenu i kon-
kretnim prilikama. >Sveukupni vjernici koji ima-
ju pomazanje od Duha Svetoga (usp. 1 Iv 2, 20
i 27) ne mogu u vjeri pogrijeSiti. Ona to osobito
svojstvo obznanjuje po nadnaravnoj svijesti vje-
re ditavog naroda onda, kada odituje svoj op6e-
niti sklad u stvarima vjere i Cudoreda 'po6ev5i
od biskupa, pa do posljednjeg vjernog laika'< (LG
12).
134
500. - Pape se ve6 od davnine nazivaju >sluga
slugu BoZjih<. Time ie najbolje oznadena njihova
osobita zada6a. I Krist >U6itelj< bio je sluga'
501. - Apostol Petar je umro u Rimu 64' ili
67. godine za cara Nerona. Time pastirska slu-
Zba Petrova nije zavr5ila, ta je pastirska sluZba
predavana dalje. Kratko iza toga datuma imamo
ved od Ignaeija Antiohijskog i Klementa Rim-
skog vijesti, da Rimska zajednica ve6 tada za-
uzima posebno mjesto medu drugim zajednica-
ma. U svim vaZnijim stvarima pita se tu zajed-
nicu, iako na podetku to io5 nema organizacijske
forme. - Crkva je zajednica vjere u tom svije-
tu i ona podlijeZe zakonima povijesti!
502. - Mnogo je puta redeno, da ie Krist ne-
vidljiva glava Crkve - njezina vidljiva glava ie
papa. Ta usporedba odbiaSnjava poloZaj i za-
da6u Petrova nasljednika. On ne stoji odijeljeno
nad Crkvom, on pripada Crkvi kao i svaki dru-
gi 6lan, pa ipak ima jedan osobiti poloZai: kao
i Petar, on vrSi osobitu sluZbu, da zajednicu
vjernika drZi na okupu, te da je duva u jedinstvu
vjere i Zivota. .Rimski biskup vodi stoga takoeler
biskupski kolegij. Jedinstvo Crkve, za koje je
Krist tako dramatidno molio, bit 6e saduvano ne
samo boZanskim, nego takoder i ljudskim putem'
503. - Mjesto i zada0u biskupa je Drugi vati-
kanski sabor vrlo zgodno prikazao na slijedeci
nadin:
135
 >U ispunjenju svoje odinske i pastirske
zadaie, kanski sabor: >Sve Sto je redeno o narodu Bo-
neka biskupi budu kao sluge meeu svojim vjer-
Zjem, svakako se na jednaki nadin odnosi na mu-
nicima; kao dobri pastiri koji poznaju svoje
ov- Zeve i Zene, radi njihovog poloZaja i poslanja<
ce, a i da ovce poznaju i njih; pravi odevi koji
(LG 30).
se odlikuju duhom ljubavi i brige za sve, i
jem od Boga danom autoritetu di_
se svi spremno 506. - >Vjernici, ili, toEnije redeno, laici se
podlaZu. Neka cijelu obitelj svoga
stada tako nalaze na prvim linijama fronta Crkve; po nji-
udruZuju i izgraduju, da svi, svijesni svoje
du_ ma je Crkva Zivotno nadelo tjudskog dru5tva'
znolti, Live i djeluju u zajednici i ljubavi.
Da bi to mogli djelotvorno diniti, moraju Zbog toga moraju upravo oni sve bolje shvadati,
bisku_ ne samo da pripadaju Crkvi, nego da saEinjavaju
pi biti 'spremni za svako dobro
'sve djelo, (2 Tim samu Crkvu. Oni su Crkva< (Pio XII. AAS 38,
2, 2I), podnositi radi izabranih,-(Z firn Z, iOl,
i svoj Zivot tako urediti, da to odgovara potreba_ 149).
ma vremena< (CD 16).
50?. - >Laik je dovjek koji u svijetu otkriva
504. - Kao Sto je Krist poslao svoje apostole svoj Zivot u Kristu, i po I{ristu ga ostvarujeu
- on sam je bio poslanik (Y. Congar).
Odev _ a po apostoli_
ma je biskupima kao njihovim nasljednicima
dao
udjela na svom posve6enju i poslanju, tako se 508. - U jednom Zivom organizmu ne postoJe
-na i
s_t11babiskupa prenosi dalje svedenike, do_ sasvim pasivni udovi! >Apostolat laika je sudje-
du5e u podredenom stanju, ali takoder u jedin_ lovanje na spasiteljskom poslanju same Crkve'
stvu sluZbe s biskupima. Kao suradnici biskupa Za taj apostolat su svi postavljeni od samoga
moraju i oni biti sluZbenici radosti zajednice l
Gospodina, i to po kr5tenju i potvrdi' Po sakra-
a u nikojem sludaju gospodari njezine vjere. mentima, osobito po svetoj Euharistiji, daje se
i hrani ona ljubav prema Bogu i liudima, koja
505. - Jedan narod ima svoje duboke temelje je du5a ciielog apostolata. Laici su osobito na
- u porijeklu, u vlastitoj naravi,
u sklonos-ti_ to po"n"tti, da Crkvu udine prisutnom i djelo-
ma, u duhovnom srodstvu, koje dini sve dlanovi_
tvornom na onim mjestima i u onim prilikama,
ma obitelji toga naroda. Tako je i u Crkvi! I oi._
gdje Crkva samo po njima moZe biti sol zemlje'
dje je duboki temelj milost posveduju6a, sudje_
Tako je svaki laik snagom dara, koji mu je dan'
lrvanja na BoZjoj naravi, mistidno jedinsto s ujedno i svjedok i Zivo orude poslanja same
Tijelom Kristovim. U tom je smislu rekao Vati_
Crkve, 'po mjeri dara Kristova' (Ef 4, 7)' (LG 33)'
r36 137
 509. __ Svaki je, dakle, krSdanin Crkva, ne ci-
jela Crkva, ali ipak Crkva. Svaki
moZe _ i svaki
je na to pozvan- - postati vrijedan
dlan _ da,
po milosti moZda vredniji od nekoga,
tko ;
Crkvi ima sluZbu. Sveci su najvredniji dlanovi.
510. - Sveta Terezija od djeteta Isusa je dalje
razradila usporedbu svetog pavla o Crkvi kao
>mistidnom Tijelu< za svoj vlastiti Livot i
za
svoju zadadu. Ona je u mistidnom Tijelu htjela
biti >srce<<,htjela je preuzeti zada6u ,llubiti,
biti ljubljena, i da ,ljubav, bude od svih tjuUtje_
na<. Krist treba i dlanove svoje Crkve t<o;i ZLte
biti >nogeo, da bi dalje nosili njegovu porut<u.
Blagoslovljene su te noge! (usp. Rim i0, l5).
Krist treba i kr5dana koji u nlegovu mistidnom
Tijelu Zele biti >ruke(<, koje LJ blagoslivljati,
pomagati, >lomiti kruh< _ osobito
auharistijshi
-idijelitiga...
511. - Predugo se u Crkvi pretjerano nagla_
Savaia razlika izmedu hijerarhije, izmeclu kle-
rika i laika. lJ onom odludujuCem pred Bogom,
i potrebnom za otkupljenje, u milosti svi su jed_
naki; i najjednostavniji laik moZe daleko nad_
visivati jednog nosioca sluZbe u hijerarhiji. JoB
viSe: i u zadaii ne treba toliko nagla5avati ra_
zliku, nego vi5e povezanost i suradnju. posve
jasno i odludno je to prikazao Koncil:
>Ako dakle u Crkvi i ne idu svi istim putem,
to su ipak svi pozvani na svetost, postigli su istu
vjeru u BoZjoj pravednosti (usp. Z F.t. 1,1). Iako
138
su prema BoZjoj volji neki postavljeni kao udi-
telji, djelitelji tajne i pastiri za druge, to ipak
medu svima postoji jednakost po dostojnstvu i
djelovanju, koji su za izgradnju Tijela Kristova
zajednidki svim vjernicima. Razlika, koju je Go-
spodin postavio izmedu posvedenih sluZbenika i
ostalog BoZjeg naroda ukljuduje povezanost, bu-
du6i da su pastiri i ostali vjernici medusobno
usko povezani. Pastiri Crkve trebaju prema Go-
spodinovu primjeru siuZiti jedni drugima i osta-
lim vjernicima, ovi pak moraju puni revnosti
usko suraclivati s pastirima i uditeljima. I tako
u razlidnosti svi daju svjedodanstvo o divnonr
jedinstvu u Tijelu l(ristovu: jer upravo mno-
gostrukost milosnih darova, sluZbi i djelovanja
sjedinuje djecu BoZju, jer 'sve to dini jedan te
isti Duh' (1 Kor 12,11)<.(LG 32).
512. - Je li Crkva monarhija? U tom smislu,
da jedan dovjek ima svu >moc< i >vlast vodstva<,
sigurno ne! U tom pak smislu, da ona ima jednu
nevidijivu glavu - I{rista - i jednu vidljivu -
papu za cijelu Crkvu, biskupa za svoju dijecezu
- moglo bi se u njoj na6i monarhiikih crta. Pu-
nu odgoovrnost za Crkvu osjedati 6e uvijek svaki
krS6anin!
513. - Je li Crkva demokracija? U tom smislu
da bi vlast i ovla56enja dolazila od naroda, i ovi-
sila od njega, sigurno ne! Prava i odluduju6a sna-
ga i >vlast< Crkve doiazi od I(rista. - U tom
pak smislu da je Crkva no5ena od sviju, i da je
139
 svi izgraduju i da svi ispunjavaju njezinu
za_ i sama sluZba i svaka struktura u Crkvi moraiu
da6u i poslanje, ima ona mnogo demokratskih
oznaka. I sigurno mnogo toga moZe u njoj biti proZete i no5ene Duhom. Za Livotnost Crkve
biti odlr,idujuda je KARIZMA.
demokratski uredeno, _ i moZda bi bilo
d;br;;
kad bi u njoj Sto-Sta toga bito demokratskijei
Na najbolju demokratsku duZnost, i na 516. - U karizmi se raspoznaie znak pobjedo-
najUoi:e nosne (izvansakramentalne) milosti. Karizma se
demokratsko pravo ima pravo svaki kr5ianin:
na suradnju! u odredenim okolnostima pokazuje kao neSto
upadljivoga, izvanrednoga, neSto Sto je blisko
514. - Zapravo _ Crkva je euharistijska dudu; a moZe se i u svoj jednostavnosti oditova-
jednica. Milost i ljubav koje potjedu za_
od imrti na ti u svakida5njici kao proku5anost, kao milosna
kriZu - u Euharistiji sat<rimentatno posada5nje_ snaga (dakle u >izgledu< kreposti i kao sama
ne i doZivljene - sadinjavaju tajanstveno jedin_ krepost). I{arizma je znak za djelovanje Duha
stvo zajednice Crkve. Istina i Livot u
toj zajed_ BoZjega i stoga pripada Crkvi i nastupu Crkve.
nici potje(u iz Euharistije _ i tajanstveno
voO_
stvo Crkve konadno je preuzeto i vrSeno 5i?. -. MoZda ie nam detiri rijeii koje sveti
od ot_
kupijuju6eg Krista, koji je na5a glava po Pavao upotrebljava u I Kor 12, L, 4-6, da bi
Euha_
ris.tiji. Sigurno, to je vodstvo za oznadio karizme naibolje pomodi da ukratko
Crkvu na tom
svijetu vrlo te5ko, jer narav i nadna""., shvatimo Sto ie >karizma<: charismata, pneuma-
,rroo1.,
suradivati na putu vjere. Aii nitko tika, energemata, diakoniai: dar, duh, snaga,
u Crkvi se
ne moZe osloboditi od sluSanja glasa sluZba.
Xristova,
i^ od njegovanja >krSdanske svi;estin (usp.
1 Kor:
2, 16). 518: - Nema sumnje da je karizmatsfte - 5vs
do najvede karizme liubavi koja dini da sve ka-
DUHIKARIZMAUCRI(VI rizme postaju blagoslovom - velika snaga Crkve
* Krist je rekao da i da karizmatici drZe Crkvu svjeZom i u pokre-
. ?15. 6e biti osuden onaj tu.
koji ne slu5a njegova Duha (Mt 12,
B2). O njemu
samome kaZe sveti pavao: >Gospodin je
Oufr; a 519. - Crkva bi bez karizmi i karizmatika bila
gdje je Duh Gospodnji, tu je
slJbodan (2 I(or 3, Crkva bez dinamike! I obratno: 5to je vi5e ka-
17). Konadno, Duh je onaj koji oZivljuie.
I u rizmatika sa svojim karizmama na dielu tim
Crkvi Duh je u svakom poetedu odluduju6i. pa
viSe imamo dinamidnu Crkvu.
140
14L
 520. - lz kojeg aspekta se jedna karizma na-
ziva velikom ili malom, svejedno je. postoje ve-
like i male karizme.
JoS viSe: svaki kr5tanin ima svoju karizmu i
svoje karizme. ,One se svakom krS6aninu daju
po kr5tenju, i ne moraju dakle biti izvanredne i
senzacionalne pojave< (Kleines Stuttgarter Bibel-
-Lexikon, str. 69).
527. - Tragika karizme je u tome da se moZe
predvidjeti, ignorirati, zanemariti i zaboraviti.
>Ako ditamo rijed svetog pavla 'ne gasite Duha,.
trebali bismo se u prvom redu prepta5iti, Sto se
Duha, goru6u vatru BoZju uop6e moZe ugasiti i
Sto apostol pretpostavlja da smo - svakako u
vrlo Sirokom opsegu * mi uop6e u stanju to di_
niti< (K. Rahner u >Lcischt den Geist nicht aus<.
str. 15).
522. * U >ime karizmi< je u povijesti Crkve
biio dosta ludosti. Naravno, te ludosti ne smiiu
potamniti vrijednost karizmatskoga. Ali one za-
htijevaju takoder i karizmu razlikovanja duhova.
523. - >Pastor }Ierma< kaZe: >Dva andela su
kod dovjeka, jedan andeo pravednosti, a jedan
andeo zlo6e< (VI, 2. 1). I nije uvijek tako jasno
kojeg smo mi duha. I samo Sveto pismo svjedo-
di o tome da karizmatsko moZe imati dvoznadni
karakter. S jedne strane Bog >Salje< i zlog duha
(1 Sam 16, 14), a s druge strane, dovjek moZe svo-
I42
ju karizmu zanemariti i ostaviti neiskoriStenu
(Sud 13 sljed.), a moZe ie dak i ziorabiti (Jer 2B).
Bit 6e stoga potrebna konkretizacija i plodovi,
da bi se svaka karizma mogla upoznati i isprav-
no ocijeniti.
524. - Najbolje razlikovanie duhova bit 6e
prema savjetu Kristovu mogu6e na temelju pio-
dova. A plodovi Duha su: >Ljubav, radost, mir,
strpljivost, dobrota, vjernost, poniznost i samo-
svladavanje. Tko tako Zivi, toga zakon ne moZe
osuditi< (Gal 5, 22-23).
POSLANJE CRKVE
525. - >Crkva je sveobuhvatni sakramenat
spasenja< (LG 1, 9, 4B).
526. - Kr5danski sakramenti - a prvotno sa-
ma Crkva kao prasakramenat - nisu samo zna-
kovi sa svom puninom sadrZaja i djelovania, Sto
ih znakovi mogu imati. Sakramentima - Crkvi
kao P'rasakramentu dan je novi sadri.al i nova
djelotvorna snaga otkupljenja i opravdanja, dano
im je podrudje boZanskog Livota. einienica
Crkve kao otajstva ili sakramenta u svojoi vla-
stitoj punini nuZno ukljuduje i dinjenicu >plero-
ma Christon< (punine Kristove) i zajedni5tva u
NJEMU.
527. - >Tijelo se ne sastoji iz jednog jedinog
dijela, nego iz mnogo dijelova. Kad bi noga iz-
143
javila 'ja ne pripadam tijelu, jer nisam ygfts' -
zar bi time prestala biti dio tijela? Ili kad bi uho
izjavilo: 'Ja ne pripadam tijelu, jer nismo 6fts' -
zar time prestaje biti dio tijela? Kako bi dovjek
duo, kad bi se sastojao samo od oka? I kako bi
mogao mirisati, kad bi se sastojao samo od uha?
Bog je odredio da je svaki dio ukljuden u cje-
linu tijela. Kad bi sve bilo jedan jedini dio, gdje
bi tada biio tijelo? Ali ima mnogo dijelova, i svi
su na jednom jedinom tijelu< (Kor 12, 14-20).
528. - >Oko ne moZe re6i ruci: ,Ne trebam te!'
I glava ne moZe reci nogama: 'Ne trebam vas!'
Upravo oni dijelovi tijela koji su slabiji, osobito
su vaZni. Dijelove, koje smatramo neuglednima,
oblaEimo s osobitom briZljivoSdu, a isto tako di-
nimo s onima koji su uzrok sablazni. Drugim di-
jelovima nije to potrebno. Bog je naSe tijelo
sloZio u jednu cjelinu i pobrinuo se zato da ne-
znatniji udovi budu osobito da5ceni. Jer on je
htio, da ne bude razdora u tijelu, ve6 da se svaki
dio brine za drugoga. Ako bilo koji dio tijela
pati, tada svi drugi pate s njime. I ako se dasti
bilo koji dio, drugi dijelovi se s njime raduju<
(1 Kor 12, 2L-26).
529. - Crkvu se moZe definirati kao nastavak
>vidljivosti< Kristove u povijesti, na tom svijetu
- da bi ljude po otkupljenju pratila u konadni
stadij uskrsnu6a. - I to Sto ona jest, postaje
njena prvotna i najdragocjenija zadata. I ovdje
moZemo primijeniti rijedi Angelusa Silesiusa:
t44
,Crkvo, budi ono, Sto si po svoioj biti!( A to
- ako su oni
Crkva moZe po svojim dlanovima
Crkva i ako kao Crkva Live i djeluiu'
530. - Crkva na tom svijetu ie putuiuti narod
- svakako svjesna toga da je od Krista uzeta u
>eshaton<<, - u konadni stadij spasiteliskog pla-
na, ali da je usprkos tome podloZna naporima
prio'otttj": lsvr5etak vremena je dakle vee do-
Sao k nama (usp. 1 Kor 10, 11), i obnova svijeta
je
je ved neopozivo zasnovana, i u sada5niem
,rr"-urr., na izvjestan nadin stvarno ve6 tu' Jer
Crkva je ve6 na zemlji odlikovana pravom' iako
jo5 nesavr5enom sveto56u. Ali dok ne bude no-
pra-
voga neba i nove zemlje' u kojima vlada
vednost (usp. 2 Pt 3, 13), putuiuda Crkva u svo-
jim sakramentima i uredbama, koje joS spadaju
L ovaj svijet, jo3 nosi obliEie ovoga svijeta koie
jo5
prolazi, i iako i sam pripada stvorenju, koje
uvijek uzdi5e i nalazi se u poroitajnim bolovima
o6ekuju0i objavljenje djece BoZje (usp' Rim 8'
Lg-22)< (LG, 48).
531. - Na stvarnost naiega putovanja podsjeta
grdke
nas takoeler i rijed >Zupau' Rijed dolazi od
rijedi >par-oikia<, a zna[i biti bez domovine' bo-
- Sto znadi >sazva-
ravak ,t a"tjitti. >Ecclesia<
- Sto znadi >is-
na skup5tina< - i >par-oikia<
kljuEena grupa< su na profanom podrudju
para-
Ovije stvarnosti koje se iskljuduju' AIi u
dot<su krSdanskog Zivota te se dvije stvarnosti
povetuju: kr56anin je >Crkva< (takoder grEka
t45
rijed >Kyriake<<,a zna(i >onaj koji pripada Go- javljuje< (O. Semmelroth, >Ich glaube an die
spodinu<), jer je mistidno sjedinjen s Kristom; Kirche<, str. 99).
a u isto vrijeme je on i >stranacu, jer joS putu-
je. - Vrlo brzo se u povijesti Crkve upotreblja-
535. - Zadaea je Crkve da svim ljudima po-
va rijed >par-oikia,,, da bi se time oznadila >jed-
nudi spasenje - otkupljenje I(ristovo, jedino ot-
na grupa putuju6ih krS6ana<, jedna >mjesna
kupljenje koje ljudima moZe dati ispunjenje i
Crkva<, dok se rijedju >Ecclesia< naznadivala
da to spasenje predaje dalje. Taj doviek potre-
cijela Crkva.
bit otkupljena je doviek koji sadinjava jedin-
532.- Krist je Rijed BoZ,ja, >oditovanje dobro- stvo s ovim na5im vremenom i sa svijetom i nje-
te i ljubavi naSega Boga i Spasitelja< (Tit 3, 4). govim strukturama. Stoga 6e Crkva stajati u
Tu Rijed BoZju, tu objavu neizmjerne ljubavi, sluZbi >ditavog< dovjedanstva.
taj sadrZaj vjere oduvati distim, predati ga da-
lje i svim ljudima ga ponuditi kao veliku BoZju 536. - I{oncil ie za sluZbu svim ljudima po-
ponudu, to je zada6.a Crkve. stavio Crkvi i svakom kr56aninu ciieli program:
1. - Radi se o potpunom osloboelenju ljudske
533. - Moglo bi se re6i da je objava BoZja
osobe,
>trdala za< dovjedanstvom. To je pak dobr.o
objave povjereno Crkvi, da bi ga ona dur- 2. - radi se o pravednoj, Ijubaznoj i mirnoj
vala u sigurnosti, da bi ga saduvala u katalozi- izgradnji ljudskog dru3tva,
ma i bibliotekama: Bo?ja objava, to je njegol,a
3. - eovjek dakle,
ljubav, njegov Zivot! Crkva 6e ga iuvati, ali
navje56uju6i ga, da ljudima bude po vjeri omo- iedan i cjeloviti dovjek,
guden susret s Bogom koji se objavljuje (usp. 1 -stijelomidu5om,
Tim 6, 20; 2 Tim 1, l2-I4; Tit 2, 1). - srcem i savje56u,
-srazumomivoljom
534.- >MoZe li biti dudno da Bog, koji je svo- stoji u srediStu briga Crkve.
joj Crkvi povjerio sadrZaje objave, takoder i
proces susreta s Bogom po tom dobru objave po- 4. - Crkva stoga cijeni iedinstveni poziv co-
drZava u svojoj istini? eovjek koji vjeruje nala- vjekov,
zi u Crkvi istinu BoZju, jer mu navje5duju6a 5. - ona izjavliuje da je u niega poloZeno
Crkva omogudava da susretne Boga koji se ob- ne5to kao BoZje sjeme,
146 1An
l a I
 6. - I nuda dovjedanstvu iskrenu suradnju,
- da bi se uspostavila takva bratska za-
jednica sviju koja odgovara tom bo_
Zanskom dostojanstvu.
7. - Kod toga Crkva nije poticana teZnjom za
zemaljskom mo6i, nego je vodena jedino
time:
- da poticana i tjerana dinamikom Duha
danog na blagdan pedesetnice,
- nastavlja djelo Krista, koji je do5ao
na svijet,
- da posvjedodi istinu,
- da pomaZe i da ozdravlja, a ne
da
kaZnjava i uni5tava,
- da sluZi, a ne da se njoj sluZi.
(Usp. cS 3)
537.- Krist je rekao: >Istina 6e vas oslobodi_
ti!< (Iv 8, 32). Bog Zeli da sva stvorenja >imaju
udjela na slobodi i slavi djece BoZje< (Rim B, 21").
Tako je takoCler i zadata Crkve, da se zaioLJ za
>oslobodenje<, za slobodu svih ljudi s velikom
Zeljom, da svi okuse >dulcem libertatem filiorurn
Dei - slatku slobodu djece BoZje<.
538. - Mnogi ljudi se udaljuju od Crkve, ier
misle, da je Crkva zapreka za slobodu. NaSe sio_
ijeie gladuje i i.ed,a za slobodom - a vedinom
ljudi traZe da laZnom hranom utaZe glad, i da
148
na krivim izvorima utaZe Zecl. Pa ipak, Kristovo
otkupljenje je oslobodenje. Iskustvo njegova
otkupljenja je sveti Pavao saZeo u jednu apo-
diktidku rijed: >Gdje je Duh Gospodnii, tu je
sloboda< (2 Kor 3, 17). JoS viSe: i odvaZnost pri-
pada otkupljenom kr56aninu. OdvaZnost uopce i
stoji na podecima Crkve. OdvaZnost je tjerala
Petra i apostole da stupe pred ljude i da propo-
vijedaju (usp. Dj 2, 29; 4, 13. 29. 31).
539. - Crkva je euharistijska zajednica. Crkva
je zajednica ljubavi Kristove. Ljubav se u Crkvi
ne moze dijeliti od Euharistije, od proslave Tije-
la Kristova. Ljubav u Crkvi koja ne bi proizla-
zIIa i odsijevala iz te euharistijske srediSnjice,
dinila bi od nje >jednu neobaveznu humanitarnu
frazu<<.Ljubav Crkve su agape - a agape Ll >po-
vijesnoj< Crkvi je Euharistija.
>Iz toEnijeg promatranja euharistijskog slavlja,
proizlazi ne samo poziv na ljubav, nego takoder
i poziv na red. Upravo Pavao, koga se stvarno ne
moZe osumnjibiti da je imao hijerarhijske teZnje
(poku5avalo se, i poku5ava se jo5 uvijek kod nje-
ga na6i Crkvu bez hijerarhije, duhovnu Crkvu),
upravo je taj Pavao kad Korin6anima govori o
euharistijskom slavlju, morao s osobitim nagla-
skom postaviti zahtjev da se drZe reda. I tako
je Crkva, koja sebe zbog Euharistije smatra Ti-
jelom Kristovim, ne samo Crkva onih koji ljube'
nego takoder i nuZno Crkva svetog reda, jedna
hijerarhijski ureclena Crkva (hijerarhija : sveti
t49
red),< (J. Ratzinger, >Das neue Volk Gottes<,
str. 87).
540. * Crkva je putujudi narod BoZji _ kao
mistidno Tijeio l(ristovo u sluZbi spasenja
svih ljudi. Stoga je njezina zad,ala i duZnost da
promatra znakove vremena _ glavne
dinjenice
koje, obiljeZuju jednu epohu _ da ih ispiiuje i
da ih u svjetlu Evandelja interpretira i lumadi.
Glavna pitanja ljudske egzistencije o smislu sa_
da5njeg Livota, i o onome >>iza<,ostaju uvijek
ista, a ipak na putovanju se mijenja samo
kut
pod kojim se gleda - )panorama(. _
Stoga vri_
jedi za Crkvu u svakom vremenu,
da shvaii i ra_
zumije svijet u >sadaSnjoj situaciji< s njegovim
odekivanjima i teZnjama i da uvijet< za sve llude
ostane razbudujudi >pokazivatelj puta< spasen;a.
150
SAKRAMENTI - SUSBET LJUBAVT
>>Dobrotai (ouiekol'iublie Boga
o\i.toual,a se ie narna.<<(Tit 3,4)
541. - Tko ljubi, i.eli kontakt, povezanost s
ljubljenom osobom - da, ako je samo mogu6e,
Zeli potpuni kontakt. Takoder i Bog veliki
ljubitelj - Leli puni kontakt s dovjedanstvom.
Svaki susret Boga s ljudima - vidliiv i opipliiv
kao Sto je doviek - iest sakramentalni susret,
- jest sakramenat.
542. - Vidljiv i opipljiv susret Boga s ljudima
je Krist. Tako je Krist na5 sakramenat susret s
Bogom. Da li je ON to i za tebe?
543. - Bog Zeli u Kristu vidljivi i opipljivi
susret sa svim ljudima: tako vidliivost Kristova
- kao sakramenta - mora u povijesti biti na-
stavljena. Nastavak Kristove vidljivosti u povi-
jesti je Crkva. Tako je Crkva >sveobuhvatni sa-
kramenat spasenja< za sav svijet. To Crkva mora
biti za tebe i to ti kao Crkva morai biti za sav
svijet.
544. - >Krist dini svoju aktivnu milosnu pri-
sutnost medu nama vidljivom i opipljivom' ne
neposredno svojom tjelesnoS6u, nego ukoliko On,
da tako kaZemo, tu nebesku tjelesnost na zemlji
nastavlja u vidljivim poiavama, koje medu na-
ma vr5e funkciju njegove nebeske tjelesnosti.
151
Upravo to su sakramenti, zemaljski nastavak 'ti-
jela Kristova'. Konkretno, to je Crkva.< (E. H.
Schillebeeckx, >Krist sakramenat susreta s Bo-
goh<, str. 37.)
545. - Sakramenti su vidljivost posveduju6eg
kultskog otajstva Kristova na zemlji. >Ono Sto
je na Kristu bilo vidljivo, pre5lo je sada na sa-
kramente Crkve.< (Leo Veliki, Sermo T4).
546. - >Sakramenti su lice otkupljenja, koje
je okrenuto prema nama, tako da mi po njima
uistinu moZemo susresti Zivoga Krista. Tako za
nas nevidljivo spasiteljsko nebesko djelo postaje
u sakramentu vidljivim.< (E. H. Schillebeeckx,
>Christus, Sakrament der Gottesbegegnung(, str.
54).
547. - Svaka zajednica koja se je okupila u
ime Isusovo je Crkva, ne sva Crkva, nego dio
Crkve. I kao Crkva, ona je >sakramenat<<.>Gdje
se dvojica ili trojica skupe u moje ime, tu sam
ja meilu njima< kaZe Krist. (Vft 18, 20). MoZe se
mirno re6i: sadinjavati zajedniStvo i doZivjeti za-
jedni5tvo u I{ristu znadi >dijeljenje sakrame-
nata<.
548. - Jedna izvanbiblijska rijed Kristova gla-
si: >Gdje se dvojica iii trojica skupe u moje ime,
ja sam kod njega.< Jedan kr56anin - u svojem
jedinstvu s l(ristom i kao dlan Crkve - je sva-
kako vidljivost nevidljivog uskrsnulog I(rista. Ti,
152
dakle, moZeS svagdje, gdje jesi svojom krScan-
skom ljubavlju omogu6iti Bogu i ljudima jedan
>sakramentalni susret<.
549. - Crkva se vidliivo aktualizira kao zajed-
nica ne samo u svakom od svojih dlanova nego
takoder i u znakovima, koje ona postavlja u ime
Kristovo. I ona sama kao zajednica - i u svojim
dlanovima - je znak, koii BoZiu i Kristovu ne-
vidljivost dini vidljivom, premda ona takoder
Kristovu vidljivost - i >lice< BoZje - prikriva,
tako da se na5 susret s Bogom zbiva u vjeri. Cr-
kva poznaje sedam glavnih znakova, ona ima se-
dam >glavnih sakramenata<.
550. - Sakramenti su veliki znakovi Novoga
saveza, saveza BoZjeg prijateljstva s ljudima u
Kristu. Oni su znakovi ljubavi - Ijubavi koja
se daruje.
551. - Sakramenti su znakovi ljubavi, znakovi
povezanosti Boga s ljudima. A znakovi ljubavi
su'izraz i ujedno uzrodnici same ljubavi. I sa-
kramenti su izraz i uzrodnici nadnaravne ljubavi.
- No, sada znade5 gdje su >izvori vode< milo-
sti. Tko je Zedan, neka ide Kristu - a Krista se
moZe nadi u sakramentima'
552. - euo si da sami sakramenti daju milost.
To stoji, ali se to ne smije tako shvatiti, kao da
bi sakramenti djelovali kao kakva >darobnjadka
snaga(. Sakramenti su susreti ljubavi, pa zalo
obe strane moraju dolaziti s liubavlju. Uostalom,
153
onaj koji kod toga daruje, je Bog! Ti pri tome
poput malog djeteta mora5 drZati otvorene dZe-
pove, da bi ih moZda majka napunila s bademima
i orasima, - mora5 svoje srce drZati otvorenim.
da bi ga Bog ispunio svojom ljubavlju.
553. - Svi sakramenti su u nama djelotvorni;
krStenje, potvrda i svedenidko redenje ostavlja-
ju jo5 i >neizbrisivi pedat<. To djelovanje sakra-
menata - djelovanje ijubavi u sluZbi ljubavi -
moZemo smatrati putokazima 6udorednog pona-
Sanja kr56anina, oni su >zakon ljubavi< Irlovoga
saveza: >U sistematskom obradivanju krS6anskog
dudoreda zauzimaju sakramenti posebno mjesto.
Oni su naime zbog milosti, koju naznaduju, izvori
ili norme pravog kr5danskog Zivota.<
EUHARISTIJSKA SE ZAJEDNICA STVARA
554. - Da ljudi medusobno sklapaju savez,
tako je staro kao i samo dovjedanstvo. prihva-
6aju6i ono Sto je tjudsko, Bog je s Izraelskim
narodom sklopio savez - i po tome s ditavim
dovjedanstvom, kojem je bez ikakvog izuzetka
obecan Mesija. - Ali u l(ristu je Bog s novim
narodom sklopio novi Savez, savez ljubavi i pri-
jateljstva. - Na to podsjedaju sakramenti, a u
prvom redu sakramenat nad sakramentima, Euha-
ristija.
555. - Ljubav i prijatetjstvo znade predanje.
A najsavr5enije predanje dini onaj, koji svoj Zi-
vot daje za prijatelja (Iv lb, t3). Ikist je pak
154
dao svoj Zivot za svoje prijatelje. I Krist je svo-
jom smriu sklopio Novi savez za prijatelje' Da
bismo mi to uvijek iznova mogli doZivjeti, dao
nam je Krist Euharistiju kao sakramenat. I mi
u Euharistiii uvijek iznova sklapamo i obnav-
ljamo savez prijateljstva s Bogom u Kristu' >Go-
spodine, tvoju smrt navije5tamo - dok Ti pono-
\ro ne dode3.<(1 I{or 11, 26)
556. - >Zivotni centar Crkve ie Euharistija.
Tu se Crkva izgracluje kao sakramenat pomire-
nja, kao zajednica vjere, kao znak nade na pu-
tovanju, te kao potetak i slika nebeske proslave
ljubavi BoZje.< - >IJ svjetlu Euharistije Crkva
se cioZivljava kao zajednica vjere< (8. Hdring).
55?. - >Krist je kod posljednje vedere u no6i,
kad je bio izdan, postavio euharistijsku Zrtvu
svoga Tijela i l{rvi. Time je kroz sva vremena.
sve do svoga ponovnog dolaska, nastavio Zrtvu
kriZa, i tako Crkvi, svojoj Zarudnici povjerio
spomen-Ein svoje smrti i svoga uskrsnu6a: sa-
kramenat svoje dobrote, znak jedinstva, vezu lju-
bavi, uskrsnu gozbu, na kojoj se blaguje Krist,
srce se ispunja milo56u i daje se zalog dolaze6e
slave< (SC, 47).
558. - U Euharistiji se izgracluje kr5danska za-
jednica - oko stola Gospodnjega' Euharistija je
Crkva: >Tko jede moje tijelo i piie moju krv,
ostaje u meni i ja u njemu< (Iv 6, 56). Ako si su-
djelovao u Euharistiji, da li je u tebi ostala svi-
155
 jest, da si postao jedno s braiom i sestrama? _
I odluka da 6eS iz tog jedinstva Livjeti, i da 6ej
to jedinstvo njegovati?
559. - >U Euharistiji Krist s nama slavi Zrtvu
otkupljenja u formi gozbe. MI kod toga postaje_
mo svjesni da ne moZemo biti prava zajednica
ijubavi - da ne moZemo dijeliti euharistijski i
dnevni kruh -, ako se ne odridemo sebidnosti.
Ne moZe se slaviti zajednica s Kristom, ako se
Zeli sudjelovati samo na euharistijskom kruhu.
na hruhu nebeskom. Euharistija je sveta obaveza
prema zajednici vjere, nade i ljubavi, koja zahti_
ieva Zrtvu, i to na svim podrudjima Zivota<.
(Hdring, >Orden im Umbruch< 23_24).
560. - Euharistijsko slavlje je posadaSnjenje
i spomen-din Zrtve na kriZu i primjena njezinih
plodova. - I{ako bi se ti ponaSao da si stajar>
kod kriZa? I kako se ponaSa5 sada kod euhari_
stijskog slavlja?
561. - Euharistijsko slavlje je Lrtva novoga
BoZjeg naroda. Nema naroda i nema religije bez
Zrtve! Da, nema ljudskog Zivota bez Lrtve! Ili ie
to moZda tvoj Zivot?
562. - Zrtva znadi:
- Klanjanje: priznanje da je Bog apsolutan i
podvrgavanje njemu apsolutnome;
- priznavanje na5e stvorene naravi:
niSta ne
pripada nama, sve pripada Stvoritetju.
156
563. - Zrtva znadi samopredanie. Zrtva, koja
potpuno ostvaruje samu sebe, je savr5eno samo-
predanje. - Kakva je tvoja Lrtva?
564. - Zrtva kao din kulta je znak potpunog
predanja Bogu. - Je li tvoja Lrtva znak sa sa-
drZajem, ili znak bez sadrZaja?
565. - Euharistijsko slavlie je Zrtva krS6ana.
dakle, ne samo Lrtva stvorova BoZiih, nego ta-
koeler Lrtva poboZanstvenjenih stvorova BoZjih.
- Predaj se kod svoga euharistijskog slavlja
Bogu s tvojim poboZanstvenjenjem.
566. - Euharistijsko slavlje je Zrtva za krS-
6ane. S kriZa po euharistijskom slavlju dobiva5
svoje poboZanstvenjenje. - Znal li sada, Sto za
tebe znadi euharistijsko slavlje?
567. - Sigurno, svaki kr5tanin mora prinositi
Zrtvu, ali Krist ie htio da ie prinosi u Crkvi i s
Crkvom, i kao Crkva' - Ti takoiler!
568. - Krist na kriZu je sa svojim samopreda-
njem i darivanjem bio znak na5eg potpunog sa-
mopredanja i darivanja Ocu. I On je bio takav
znak, da se to moglo nazivati ve6 stvarno56u: jer
u Kristu je bilo sve (Ef 1, 10), i Krist na kriZu
ie Crkva na kriZu. Jesi li ti u Kristu? Jesi li ti
Crkva na kriZu?
569. - No, Zrtvu zajednice prinosi jedan u ime
sviju. Zajednica je mistidni Krist; tako je po
naravi Krist prinositelj Zrtve - sve6enik! Smiie
15?
 li Krist prinijeti i tvoju Lrtvu? I da li je i ti pri_
nosi5 s njime?
570. - Kad sve6enik rijedima pretvorbe posa_
da5njuje tijelo i krv Kristovu, posadaSnjuje se
Krist na kriZu - mistidnom odvojeno56u tijela
i krvi. Tako je pretvorba - mistidno - veliki
trenutak povijesti. - Neka bude veliki trenutak
i tvoga Zivota !
57I. - Zrtva Novoga saveza je Zrtvena gozba.
- Shvati, da pridest spada u euharistijsko
slar,_
lje! Dopusti, da krv l{ristova kod svake pre_
tvorbe - kod svakog euharijstijskog slavlji _
svom svojom snagom tede u tvoje srce!
572-- Euharistijsko slavlje doZivljavaj Sto de_
56e kao pravu Lrtvu, pa 6eS uskoro zapaziti kako
je tvoj milosni tivot svjestan, kako raste,
i kako
je dosljedan.
KRSTENJE
573. - Crkva je euharistijska zajednica, grupa
ljudi, koja se skuptja oko euharistijskog stoia,
te je po tome svjesna da je povezana sa svima.
onima, koji bilo gdje slave Euharistiju. KrStenje
je sakramentalni ulazak euharistijskoj zajednici.
574. - Biti krSten, a ne sastajati se u euha-
ristijskoj zajednici, je besmisleno. Moliti za kri-
tenje, znadi moliti da se bude primljen u zajed-
nicu Crkve, znadi biti u jedinstvu s tom grupolrl
ljudi - a to znadi biti Ziv u njezinu Zivotu. pa i
mala djeca se moraju - preko obitelji - sasta-
jati u euharistijskoj zajednici, ako su krStena.
158
575. - Jesi li kr5ten? To znadi dakle, da si se
odludio za Krista. Ostaje5 li kod toga - ili ne?
576. - >>Sarx- tijelo< kao suprotnost od >pne-
uma - duh< znadi kod svetog Pavla:
1. Strah pred smr6u, koga se ne moZe svladati
zbog pomanjkanja Zive vjere;
2. Napustiti Boga, jer samo kroz smrt moZemo
prispjeti k Bogu;
3. DrZati se za stvari ovoga svijeta, u kojima
se traZi nadomjestak Boga, da bi se zadovoljilo
srce.
Pneumatski kr56anin, koji je kr5ten i koji je
krStenje duhovno doZivio, nadvladao je >tijelon.
Time Sto stvarnosti vjere doZivljava kao stvar-
nosti, ve6 sada grli Boga, Krista, i vi5e se ne
boji smrti. On prezire stvari ovoga svijeta, uko-
liko u Kristu ne nalazi njihov smisao. - Jesi Li
ti takay kr56anin? Jesi li barem na putu da to
postaneS? Ili bi moZda trebao biti nanovo ,du-
hovno< krSten?
577.- Jesi li krSten? Dakle, otvorena su ti vra-
ta u Kraljevstvo nebesko! Po kr5teniu si stu-
pio u Kraljevstvo milosti. Ako si ne samo jed-
nom kr5ten, nego si i ostao >kr5tenik<, vladaj se,
molim te, kao gradanin Kraljevstva nebeskog!
578. - >Mnogo je vode poteklo preko tijeia, ali
vrlo malo je prodrlo u duh< (Adolfs). Mnogi kr-
6ani u dana5njoj Crkvi trebaju, bez sumnje, hitno
>duhovno< kr5tenje.
159
 pomirenja s
ISPOVIJED neizmjerno ve6em: radi se o dinu grijeh po-
se povriiedilo, jer svaki
Crkvom, koju grijehu'
.IruOtju'Crkvu. Ako sL radi o smrtnom
579. - >Pokornidki sud ispovijedi je usmjeren
prema Euharistiji, tom Zivotnom centru Crkve. je tek nakon toga pomirenja dopuiteno po-
onda jer stol
Ako se je dovjek po grijehu odijelio od Zivotnog novno blagovati sa stotl Gospodnjeg:
zajedni5tva s Bogom, biva to u Crkvi na taj na- Gospodnji je Crkva'
iin vidljivo, Sto on vi5e ne smije sudjelovati na pred Crkvorn je
najnutarnijem Zivotu Crkve, na Euharistiji, bu- 582. - Priznavanje grijeha
ve6 sada
du6i da ne smije u pravom i potpunom smislu predujam posljednjeg suda' Gre5nik
bi ona inade saznala na pos-
sudjelovati u Euharistiji; on ne smije primiti kaZe Crkvi ono' Sto
svetu Pridest. Opro5tenje grijeha po sakramentu ljecinjem sudu.
pokore dobiva se time, Sto Crkva greSnika opet
ali bolno
prima u svoju zajednicu mira, a to znadi, daje 583. - Ispovi.ied je drugo kr6tenje'
mu mogudnost da sudjeluje u svetoj Pri6esti.< Ispovijed' je skru5enje i pokora' Gdje
Iir-Stenie.
(Semmelroth, >Vom Sinn der Sakramente<<, str. je ljubav, tu je i bol nakon izdaje'
?6).
grijeha' ne bi bilo ni
584. -. I{ad ne bi bilo
mora ti iasno
580.- Tko pozna ljudsku narav, taj zna da je ispovijedi.'Ta jednostavna tvrdnja
ispovijed i jedan imperativ naSe naravi. * >Ne ispu5tanja ispovijedi' ako
kazati da nema razloga
moZe se nijekati, da je cijela uspostava ispovijedi u mnoge grijehe - ili dak u uvijek iste'
upada5
dostojna BoZje mudrosti, i ako ima neSto, Sto je ne sklapa5 rnira
Orlluduju6e je samo da nikada
dostojno i Sto odlikuje kr56ansku religiju, onda da nisi sporazuman s grijehonr'
je to upravo ispovijed<. (Leibniz) - >Ispovijed s grijettom,
je snaZna uzda, koja zauzdava poroke<. (Volta- - nadnaravntl
585. - Ispovijed ti daie milost
ire) - >Pojedinadna ispovijed nikada ne bi smje- nadvladati grijeh koji si
pomo6, da bi mogao
la biti oduzeta dovjeku< (Goethe). - >Sigurno,
ispovijed u svojoj biti ima velike snage za izgra- ispovjedio. - Suraduj s milo56u!
clivanje naroda< (Pestalozzi). ispovjednom ogle-
586. - Ispit savjesti prema
1o5' AIi ispit saviesti u kojem 6eS spo-
581. - Ne moZe se dosta naglasiti od koiikog dalu nije
srce i kako bi trebalo
je psiholo5kog znadenja priznavanje grijeha pred znati, kako izgleda tvoje
izgiedati, bit 6e mnogo vredniji'
svecenikom. A kod sakramenta se radi o nedem
161
160

587.- Prema klasidnoj slici Svetoga pisma srce
po grijehu postaje tvrdo, jer grijeh je nadutost i
razaranje ljubavi. Pokajanje >satiren i ,lomi< tu
tvrdo6u.
5BB.- Bog je ijubav! Ljubav je ono najvece.
sve u kr56anstvu! Da, i to tako da pokajanje, koje
potjede od ljubavi, dolazi prije odrjeienjal Ne
odlaZi ni za jednu minutu ulazak milosti u tvoje
srce!
589. - Ljubav rado stvara nakane, a nakane
su nosilac ljubavi i povecavaju liubav. Gdje je
pokajanje, tu 6e biti i nakana. I Sto svjesnije
stvori5 svoju nakanu, to veda je tvoia sluZba 1ju-
bavi.
POTVRDA
590. - Cjelokupna crkvena, euharistijska za-
jednica je stvarni znak spasenja za cijeli svijet
- sveobuhvatni sakramenat spasenja. Svaki pot-
puni dlan Crkve treba ispunjati tu zadatu. Svaki
kridanin je prorok, mudenik, svjedok otkupitelj-
ske poruke, otkupljuju6e smrti, I(ristove euha-
ristijske zajednice. Poslanje kr5danina, da bude
poslanik Krista i Crkve, zbiva se sakramentalno
po potvrdi. - Jesi li s Kristom i s Crkvom ve6
tako sjedinjen, da ih moZe5 zastupati, da se u
tebi moZe raspoznati potvrdenog kr5danina?
162
sa-
591. - Po potvrdi euharistiiska zajednica
kramentalnosvladavaopasnostdaostaneZivjeti
1
u getu i da postavlja granice ljubavi BoZjo'i
r,'eseloj poruci.
to
5g2. - >Potvrda u prvom redu upotpunjava
dianstvo u Crkvi za ztelo i samosvjesno vr5enje
svoje zadade u konfrontaciji s onime vani' Sto
Sa-
nije CrXva.n (O. Semmelroth, >Vom Sinn der
92).
kramente<, str'
593. - Tko biva kr5ten, prima Duha BoZjega'
3' 5)' Lr
f.oli u nama vide: >Abba, Ode!< (usp' Iv
poivrOi prima kr56anin snagu Duha Svetoga' da
ilude sviedok Evanclelja: >A kad docle Tje5itelj'
koga 6u vatn ja poslati od Oca, Duh Istine
koji
cete
od Oca izlazi, on 6e svjedoditi za mq i vi
jer ste oc] podetka bili sa
d,ati svjedodanstvo,
mnom< (Iv 15, 26-27).
594.- Jedno nemoj previdjeti: snaga da budeS
svjedok Kristov, svjedok euharistijske zaiednic'"-
doiazi konadno - kao i kod svih sakramenata
od Euharistije. I potvrcla 6e te dovesti u uZi kon-
- krS-
takt s Euharistijo-, t"-o ako je svjesno
6anski doZivljavaS.
reti
595. - Ako si potvrden, onda moZe5 o sebi
za Krista: >Duh Gospodnji
ono 5to ielzariaieXao
je na meni, jer me on pomazao, poslao me {a
donesemradosnuvijestubogima,dazarobljeni-
ma navijestim slobodu, suZnjevima oslobodenje'
163
 siijepima svjetlost odima, da poiladenima daru-
jem slobodu, da navijestim godinu milosti EUIIARISTIJSKA ZAJEDNICA
Gos_
podnje< (Iz 6\, l-2). NA PROPUTOVANJU

596.- Potvrda zna(t kr5canski apostolat. Oda_ 600. * Crkva, euharistijska zajednica stanuje
tle bi se Crkvu moglo podijeliti u slijede6e grupe: pod Satorima. Ona ne stanuje u betoniranim
2'
1) Mole6a Crkva; ona vr5i odluduju6i z g r a d a r n a .O n a p u t u j e ( u s p ' 2 K o r 5 , 6 ; 1 P t
rIl. pui Crkve i put svakog krS6anina oznaden
2) Trpe6a Crkva: ona otkupljujuci pridonosi
"poitoiut.
apo_ je sakramentima.
stolatu. 3) Spavajuda Crkva: ona nije od Kriita
utemeljena, ali je posvuda najvi5e zastupana. _
Kojoj Crkvi ti pripada5? 601. - >Na proputovanju krS6ana Euharistija
igra ona
ima dvostruku ulogu. I(ao prva pridest
ona je u nekom smislu jedin-
597. - Uije za potvrdu mijeSa se s mirisavim ulogu uvadanja,
balzamom. U istodnoj Crkvi uzimaju se k tome stvenisakramenat,sakramenatzadjecu'iliod-
krS-
jo5 mnoge mirodije. - Gledaj da u svi.jesti rasle koji su se obratili, koji zapodinju svoj
svoje Canskifivot.Alionda,nakonteinicijacije'Euha-
potvrde moZeS takoder ponoviti rijedi svetoga ne
Pavla: >Mi smo za Boga l(ristov miomiris< e ristija postaje sakramenat za svaki dan' koji
p.ipaAa nekoj od'redenoj dobnoj starosti' koji se
Kor 2, 14\. 'kruhom nasim
.t"ito mora primati; koji postaje 'kruhotn na-
598. - Prorok i svjedok je u Novom zavjetu svagda5njim' ili kako je netko rekao
jedno te isto. Svjedok je onaj koji posjeduje Seg putovanja'<' (A. M' Roguet, Les Sacramcnts
isti-
nu i druge za nju predobiva. Svjedok Kriitov je Signes de vie<).
ona.'i,koji svojim hrabrim ispovjedanjem druge otajstva
za Krista predobiva. 602.- >Euharistija je slavlje uskrsnog
se cijeia
u oiel<ivanju partizije' U Iruharistiji
599. -_ Veliki svjedok je onaj, koji umire za CrkvadoZivljavakaozajednicanade,kaoputu.
svoje uvjerenje. To svjedodanstvo za Krista ne ju6a Crkva, koja odekuje nebeski Jeruzaleur' I
koja je
moZe bez potvrde dati ni jedan dovjek, u najrna_ Lpr"rro ta nada ie i njezina kvaliteta'
potie" na zalaganie na zemaljskom' socijalnom'
nju ruku bez >potvrde Zelje<! I obrnuto: tko svo_
ju potvrdu prihvada i doZivljava je, biva kulturnomiobiteljskompodrudju;jerkaolto
sposo_ sal-llo
ban dati za Krista to veliko svjedodanstvo, da nas Euharistija poudava, mi se ne nadamo
''>Ordenim
bude mudenik. blaZenstv., o..rrr1;"ne du5e<' (Hdring'
Umbruch<, str' 22-23)'
164 I tl)
 603. - Kao ito putnik mora
de5ie i dobro jesti, i djelotvornim Zivotom<' (Schreiben der deut-
tako moraS i ti na putu prema I(ristu desto
i velikim srceln i6i.ryom schsprachigen Bischdfe, str. 62-63).
k pridesti,'inade bi ti uskoro
tnoglo ponestati snage. Sam
Krist je naglasio to q0B.- Pa ipak, u Novom zavjetu postoji samo
znadenje Euharistije: >Moje
tijuto je istinito jelo, jedno jedino sve6eni5tvo, jedan jedini svedenik'
i moja krv je istinito pieu.
fto jede moje tijeio Krist. Poslanica Hebrejima je u Svetom pismu,
i piie moju krv,ostaje-u
meni i u razmi5ljanje o stvarnosti sve6enidkoga' a zaklju-
6, 55-b6) ,IJzmite, jedite i piit"" 3 a n j e m u < . ( I v
(Mt 26, 26*27\. duje s tvrdnjom, da je Krist svojom Zrtvom -
svojom posluSno5du sve do smrti - ispunio ko-
SVEEENIETTO REDENJE nadno i vjedno pomirenje i predanje. (Heb 2, 16
- slijed.; 4, L5; 5, ? sl.) On ostaje svojim sve6eni-
_ q04. Na proputovanju treba Crkva
hranrr Stvom neizmjerno uzvi5en nad svakim svedeni-
Euharistije. Radi toga joj
:" Xrlrt dao sve6enike,
-nunarisiiit. Stvom u Starom zavjetu i u iovjedanstvu. S njim
koji u njoj omogu6uju
i koji joj u je nastupilo konadno vrijeme, posliednia etapa
svako vrijeme prireduju hranu.
povijesti.
605. - Sve6enik je _ s Kristom
stovo - takoder i oastir naroda,
i u ime Kri- 609. - Crkva kao nastavak Krista u povijesti
voda putnika. je takoder posadaSnjenje sve6eni5tva Kristova'
Tako ie zadaca sveienika
O" U".i" sluga zajed_ Sav narod Bo?ii je sve6enidki narod. (1 Pt 2' 9)'
nice.
I ti si sve6enik s Kristom sve6enikom, s >opdimn
606. -- Svedenik kao prorok s l{ristom sve6eni5tvom - ali svedenik. Budi svedenidki
kom ima jedno osobito postanje:
proro_ sloZan s cijelom Crkvom, i radi toga joS uZe po-
jed BoZju, samoga Krista, da navije5ta ri_ vezan s posvedenim svecenicima.
fvanAetje.
607. - >Svecenik mora ljudima posredovati 610. - Ako u Novom savezu postoji samo jedan
spasenje po Rijedi i ,"t r.muntu, svecenik, Krist, tada je posveceni sve6enik za-
"?rj"
privoditi te ljude stupnik i posianik Krista sve6enika.
susretu s Bogom u Isusu po vjeri.
ne moZe svoju siuZbu izvr5avati On
vjesno, ako sam ne ostvaruje svoju
ispravno i sa_ 611. - Prema II. vatikanskom saboru >formal-
podina po osobnom odnosu vjeru u Gos_ no., j€ odredenje ministerijalnog sve0eni5tva p o-
s eogom sluSanjem
njegove rijedi i davanjem oogo,ro'ra sadaSnjenje Krista u njegovoj Crkvi (usp'
moritvenim S C , ? ; L G , 2 1 ) ; S u d j e l o v a n j e u s l u Z b iK r i -
166
16?
stovoj kao posrednik, pastir i glava (pO, 1; LG,
2B):Punomo6 > d a m o Z ed j e l o v a t i u o s o b i g i a -
ve Krista<. (PO, 2). Svedenici su >u ime Kristoi-o
zato postavljeni, da vode Crkvu po rijedi i milo-
sti BoZjoj< (LG, 11).
612. - oSvedenici se ne posve6uju za vlastiio
usavr5avanje, nego za 'sluZbu svojoj bra6i,< (pO.
2). >Tako se ministerijalno sve6eniStvo ne gufa
izmedu Boga i svedeni5tva, koje je zajednidko
svim vjernicima, ve6 ovome sprema put prema
njegovu eshatolo5kom ispunjenjun. (Ernst Nier--
mann).
ZENIDBA
613. - Svaka zajednica koja se okuplja u ime
Kristovo, je Crkva, svakako djelomidna Crkr-e-r.
ali ipak stvarna Crkva. I kr5danski brak se skla-
pa u ime Kristovo: tako je i on Crkva.
614. - >>Iz bradnog saveza nastaje obitelj u
kojoj se radaju novi gradani Ijudskoga dru5tr-a.
koji pak po milosti Duha Svetoga u kr5tenju po-
staju sinovi BoZji, da bi narodu BoZjem u toku
vremena dali trajnost. U takvoj, na neki naiin,
ku6noj Crkvi, trebaju roditelji rijedju i primje-
rom biti prvi vjerovjesnici svojoj djeci< (LG,
11 ) .
615. - Da bi shvatio vrijednost Zenidbe, vaZna
su za tebe detiri razdoblja njezine povijesti:
168
- U raju: razdoblie njezine usredujude topline'
- Nakon pada u grijeh: razdoblje slabosti i
neu;pjeha.
'_-
Nakon otkupljenja: razdoblje sakramenta'
- U uskrsnu6u: razdoblje u kojem ona postiie
svoj ciij.
616. - Svaki veliki pokret - religiozni ili po-
litidki -, koji u nekoj zemlji ili u svijetu Zeli
uspjeti, znade da je ve6 sve zadobio, ako je os\/o-
jio obitelj. I Krist je to znao. Njemu pripada
svijet; da bi ga opet osvojio, pridobio ie za sebe
obitelj po jednom sakramentu.
61?. - Sakramenat Zenidbe je sakramenat obi-
telji. Kako bi se ta dinjenica trebala odraziti: na-
5a obitelj je u Kristu; Krist je u na5oi obitelji'
618. - Tajna Zenidbe s posljedicama ljubavi
kao sakramenat, s posebnom je toplinom prika-
zana od svetog Pavla: >MuZevi ljubite svoje ?ene,
kao Sto je i l{rist ljubio Crkvu i sam sebe predao
za nju, da je posveti odistiv5i je vodenom kupe-
lji po riiedi. On ie htio sam sebi pripraviti Crkvu
punu slave, bez ljage, bez nabora,bez itega tomu
slidna, ve6 da bude sveta i neokaljatra' Tako su
i muZevi duZni liubiti svoie Zene kao svoje vla-
stito tijelo. Tko ljubi svoju lenu,ljubi sam sebe'
Bez sumnje nitko nikada nije mrzio svoga tijela,
nego ga hrani i njeguje kao i Krist Crkvu' Jer,
'Zbog toga 6e do-
mi smo udovi njegova tijela.
169
vjek ostaviti svoga oca i majku i prionuti uz
svoju Zenu, pa 6e njih dvoje biti jedno tijelo'
Ovo je uzviSena tajna; ja je tumadim s obzirom
na Krista i Crkvu. Svakako trebate i vi, svaki
pojedini od vas tjubiti svoju Zenu kao samoga
sebe; Zena pak neka se boji muZa!< (Ef 5, 25-33).
619. - Ideal je Zenidbe na ovome svijetu, da
svatko tko je vidi, u njoj bez pote5kode moZe
prepoznati povezanost Krista s njegovom Crk-
vom.
620.- Kakvo poStovanje i ujedno njeZnost ima
Crkva prema I(ristu i lkist prema Crkvi! A ka-
kovo po5tovanje i njeZnost ima5 ti prema svojo:i
obitelji, prema svojoj Zeni, prema svome muZu?
621. - Zenidba nije zapreka na putu prema
Kristu, nego naprotiv, u njoj je put lagan i ugo-
dan. Ili je ona za tebe, za vas samo izvor Lrtve.
i mjesto trpljenja?
622. - Bradni odnos je neSto istinski ljudsko,
jer ga ostvaruju ljudi. Ali kod kr5dana on biva
viSe nego ljudsko - po sakramentu. - Je li on
kod tebe viSe nego ljudsko?
623. - Kr56anska uzdruZljivost je desto dobra,
katkada potrebna i uvijek moguca, ako si se is-
pravno odgojio i ako koristiS milost BoZju. Ne za-
boravi: sakramenat Zenidbe daje ti >pravo< na
potrebne milosti i Bog ih dapaEe daje u izobilju.
1?0
624. - ZeliS Ii dobru uputu za svoj odgoj, dak
i s obzirom na brak? Njeguj neSto viSe duhovni
Zivot !
625. - Braku pripadaju djeca! A odgoj djece
spada u obitelj. U najvi5e sludajeva Ijudi su ono.
Sto su postali u obitelji.
625. - MoZda i ti smatraS da su Zenidba i dje-
vidanstvo suprotnosti? - Pa ipak, ti zna5 da ie
Zenidba ljubav - i djevidanstvo takoder! Ti zna5
da je ideal Zenidbe najviSe ljubav - i ideal dje-
vidanstva takoCler! Cijela Crkva je djevidanska.
Do 3. stolje6a Zenidba je u Crkvi smatrana jed-
nom drugom formom djevidanstva. Jedni u Crkvi
doZivljavaju djevidanstvo tako, da sebe 6ine Zi-
vim i djelotvornim znakom onoga, Sto nam je
ljubav Botja u Kristu u stanju oditovati; drugi
pak tako. da u obitelji vidljivu ljubav prema
,Ti,, dine znakom povezanosti Krista sa svojom
Crkvom.
POSLJEDNJI. STRMI DIO PUTA
627. - Rijetko je dovjek tako bolno svjestan
da Zivi u izagnanstvu, kao u >posljednjoj etapi',
svoga putovanja, a ta je obidno bolest, a uvijeir
smrt. Da, bolest i smrt su posljedice griieha. (uso.
Rim 5, 12). Pa ipak, boiest i smrt su nakon otkup-
ljenja dobile novu znakovitost: znakovitost kriZa.
I bolest i smrt kao posljednje etape putujuce
171

Crkve uzete su od Krista u podrudje sakramena-
ta: po bolesnidkom pomazanju i popudbini.
BOLESNIEKO POMAZANJE
628. - eovjek osje6a bezutje5nost svoga izag-
nanstva kad je svladan grijehoin; ali tada narn
pomaZe Krist svojim sakramentom: s ispovjedi.
I opet dovjek osje6a svoje izagnansivo u bolesti;
i opet nam l{rist pomaZe jednim sakramentom:
bolesnidkim pomazanjem. - Tako moZemo leci
da je bolesnidko pomazanje upotpunjenje poko:e.
629. - Bolesnidko pomazanje je sakramenat
bolesnih, a ne umiru6ih. Sakramenat umirucilr
je popudbina. Mogli bismo re6i da nas bolesni-
dko pomazanje sakramentalno dini slidnirna Kri-
stu, koji se u Maslinskom vrtu znojio krvlju. A
popudbina nas dini slidnima Kristu, koji je umro
na kriZu.
630. - oAko je netko medu vama bolestan.
neka dozove crkvene starje5ine; ovi neka naci
njim mole, i neka ga maZu uljem u ime Gospod-
nje, pa 6e pouzdana molitva spasiti bolesnil<a:
Gospodin 6e ga podignuti, i ako je u6inio grijeh.
oprostit 6e mu se< (Jak 5, 14-15).
POPUDBINA
631. - Euharistija je sakramenat nad sakra-
mentima. Ona je na5 Zivot. Ona je Zivot l(ristov
u nama. Ona je nama uvijek put. Stoji na po-
172
detku kao uprva pridest<, po koioj postaiemo
Crliva Euharistije. Ona nam je )na putu( uvi-
.jek tu kao na3a hrana. A kada nam put postaje
najstrrniji, Euharistija nam postaje velika >>po-
pucrbinan. Rijed, koja inade nc pristaje za bo-
iesnidko pomazanje, kad se kaZe > p o s lj e d-
n . j a p o m a s t <n, a m j e s t u j e z a ; >p o s l : e d n j u
pridest<.
632. - Euharistija je postavljena kao >nasta-
vak,,, kao stvarnost pra slike >pashainog janje-
tau. A blagovanje pashalnog janjeta znadi >pre-
Iazakr< - izlazak iz izagnanstva, iz ropstva. Ako
je Euharistija u >planu spasenja< preuzela to
znadenje, onda ima svoje potpuno znaEenje kao
,posljednja pridest<, kao prelaz u s'eCinienje s
Kristom licem u lice.
633. - Kr5tenje znadi ulaz u euharistijsku za-
.jednicu - ulaz u iivot milosti. Popudbina je
most prema promatranju i prema direktnom do-
Zivljavanju sjaja milosti, slave, koju odekujemo
nal<on srnrti - u viednom Zivotu.
634. - Kako desto smo ponavljali u euharistij-
skom slavlju: >Tvoju smrt, Gospodine, navjeS6u-
jemo, tvoje uskrsnude slavimo, tvoj slavni dola-
zak i5dekujemo!< Popudbina je posljednja kari-
ka u lancu ponavljanja tih usklika nestrpljive
kr5tanske nade.
635. - Ta >posljednja pridest< ima kao svr-
Setal< zemaljskog Zivota i kao podetak vjednoga
L73
Zivota takvo znadenje, da Crkva da bi je omo-
gudila, dispenzira od svih svojih zakona. Umiru-
ci smije primiti popudbinu i onda, ako se je vec
pridestio toga dana; sve6enik smije i mora slaviti
Euharistiju, ako je potrebno da bi omogucio po-
pudbinu, i onda, ako je upravo zavrSio s misnim
slavljem. Osudeni na smrt ne primaju bolesnidkcr
pomazanje -- oni nisu bolesni - nego popud-
binu: oni trebaju duhovnu, milosnu hranu, kao
i svaki onaj, koji mora graditi posljednji most
izmedu ovoga i dolazeceg Zivota.
636. - I{rist je u svojem velikom govoru o
kruhu Zivota istakao odnos izmedu tog sakra-
menta i uskrsnu6a: ,Ja sam kruh Livota. VaSi su
oci jeli manu u pustinji i pomrli su. Takav je
kruh koji s neba silazi, da ne umire tko od nje-
ga jede. . . Tko jede moje tijelo, i prije mcirr
krr,', ima i.ivot vjedni, i ja 6u ga uskrisiti u po-
sljednji dan . . . Takav je kruh, koji je si5ao s
neba. On nije onakav, kakav jedo5e vaii odevi
i pomrijeSe. Tko jede ovaj kruh, Zivjet te za-
uviiek< (Iv 6, 48-50. 54. 5B).
POBOZNOST
>VaE je ZLuotskriuen s Kristom.
u Bogu< (Kol, 3, 3)
637.- Neki se smatraju dobrim krSdanima, jer
mogu vrlo pametno govoriti o vjeri. No vjera je
174
ljubav! A ljubav, koja ostaje samo na lijepim
mislima i rijedima, nije ljubav.
. 638. - Drugi pak dobiju osje6aj svetosti, ako
satima klede u crkvi i mnogo mole. Osjedaj sve-
tosti jo5 nije svetost. Ne budi poboZnjakovic i
nemoj svojim dudnovatim drZanjem druge od-
bijati !
639. - Vieroiatno nisi jedan od onih koji se
dvrsto drZe vjerskih obidaia zato jer su ih se
drZali roditelji, djedovi i pradjedovi, upravo jer
je to obidaj ! Takvo drZanje odaje manjak duha
i osobnosti. I tu se ne moZe govoriti o religioz-
nom Zivotu.
640. - Oprez prema farizejima! On se kod
onih, koji Zele religiozno Zivjeti uvladi i viSe
nego Sto naslucuje5. Zato Sto drZi5. vanjski za-
kon i mala pravila do u tandine, nisi jo5 ni izda-
leka >pral'edniku, koji smije druge prezirati.
641. - O srcu se radi - kao i inade - tako
i u religioznom Zivotu! Ali ne zamjenjuj srce s
osje6ajima!
642. - Vanjske forme su dobre, ali one mora-
ju biti proZete duhom. Da, sam duh zahtijeva te
vanjske forme.
643. - Pravo religiozno drZanje je bogocen-
tridno, kod njega Bog stoii u sredi5tu kao najvi-
775
Si princip. - U religiji - a sve mora biti reli-
gija - radi se o Bogu i samo o Bogu. Sve se pre-
ma NJEMU mora usmjeravati.'
644. - U sadaSnjem BoZjem planu Krist je
sredi5te svih stvari, jer sve je stvoreno po nje-
mul (Koi 1, 17). Tako dakle i tvoj religiozni Zi-
vot mora biti kristocentriian, sve se kod toga
mora vrtjeti oko l(rista. - Je li to tebi bilc r:vi-
jek jasno i jesi li toga ostao svjestan?
645. - Samo kr56anin, koji prihva6a Crkvu i
pripada joj, moZe na6i l{rista. - Ako se odva*
ja5 od svoje brade i sestara, odvaia5 se od Boga
i Krista i prestao si s religioznim Zivotom.
646. - Jednom rijedju, religiozni Livot, poboZ-
nost jest ,milosni Livot,, svjestan. rastu6i i kon-
zekt'entan<.
617. - Bog, Krist, su apsolutne stvarnosti, koje
ne dopuStaju nikakve iznimke. Prema Apsolut-
nome pristaje samo radikalno drZanje, Sto joi
ni izdaleka nije fanatizam. Sam Krist je rekao:
,,Tko nije za mene, taj je protiv mene; tk^ sa
mnom ne skuplja, taj rasipa< (Lk 11, 23). - Is-
pitaj se I Jesi li radikalan u svom reiigioznom
Zivotu?
648. - Ono veliko, demu u krS6anskom Zivotu
sluZi5, je apsolutno! Ako si proZet tom stvarno-
56u, tada 6eS prkositi poteSko6arna bit 6ei
hrabar !
176
649. - Naravno je ono, Sto iz naravi proizla-
zi! Tvoje religiozno djelovanje mora kao ne5to
samo po sebi razumljivo proizlaziti iz >tvoje bo-
Zanske naravi< - tako 6eS u religioznom ostati
naravan.
650. - Religiozni Livot je Krist opisao kao Zi-
vot djeteta, a taj je karakteristidan po ljubavi
sve do privrZenosti, o bezgranidnom pouzdanju,
naravnosti, jednostavnosti, radosti.
651. - Tko je dijete BoZje, brat Kristov, hram
Duha Svetoga - i tko tu svijest njeguje, ne mo-
Ze biti Zalostan. Tko je Zalostan ostvaruje
pravo kr56anstvo.
652. - Sveti Pavao u svom pismu Filipljani-
ma neumorno naglasava radost, da bi konadno
uskliknuo: >Radujte se, i opet vam kaZem, ra-
dujte se, radujte se uvijek u Gospodinu!< Radost
je ljubav, radost je Bog.
653. - Radost je raspoloZenje duSe, koje pro-
izlazi iz svijesti reda. - A Bog je red. eovjek je
stvoren za red. Stoga je raspoloZenje du5e, koje
praizlazi iz reda, jedino dostojno dovjeka - da
i dostojno Boga.
654.- eovjek je roilen za radost. I dovjek mo-
Ze uvijek u radosti Zivjeti.
655. - Radost dini mogu6im ono Sto je nemo-
gr.rce.>Sjedio sam sam u kutu svoje kuce i mi*
r77
slio da je pretijesna za bilo kakvog gosta; ali
sada, kad su vrata provaljena neodekivanom ra-
do56u vidim da u njoj ima mjesta za mene i za
ditav svijet<. (Rabindranath Tagore).
656. - Mora5 biti oprezan s najve6im neprij:r-
teljem radosti: sa srdZbom. >Rijetko radosti sme-
ta Zalost - prije srdZba. - SrdZba se brzo na-
gomilava i nestaje. -- Kako posve drugadije dje-
luje radost! U njoj je sve lakSe i sve se svr5ava
s manje trvenja. - Tko se raduje bliZi je stvar-
nosti, pristupadniji je utiehi, mirniji je i savr5e-
niji< (Dr. Volk).
657. - Ni jedan Zivot ne smije mimoi6i reli-
giozno - ne smije mimoidi Boga, Krista. Svatko
mora zauzeti stav: za I(rista ili protiv l(rista !
Tko se ne odluduje za I{rista, ved se je odludio
protiv NJEGA.
658. - Odludi se, ali odludi se jednom kona-
dno potpuno! Znati odluditi se, ve6 je od veli-
kog znadenja. Sveta Terezija kaZ,e: ,IJ prvom
redu vrlo je vaZno odludno zapodeti<. (Francisco
de Ribera, 1. Bueh, 7. Kap.).
659. - Ideal tvog religioznog drZanja - tvoje
poboZnosti - trebao bi biti slijede6i: postati Zi"'o
Evandelje i to tako, da svatko u tebi moZe na':i
crte o kojima je Eitao u Evandelju.
660. - Religiozni Livot - kr5danski Zivot je
mogu6: u jedinstvu s Kristom, a s pomoiu Bo-
Zjom.
178
ZAPREI(E U ZIVOTU MILOSTI
>Ne spauajmo!
Bdijmol
Budtmo trijezni!," (1 Soi 5, 6)
661. - Pazi i budi oprezan u svom milosnom
Zivotu, u svojoj povezanosti s Kristom, u svom
stavu ljubavi. Mi imamo >neprijateljen, u opa-
snosti smo i moZemo zatajiti.
662. - Da ne moZeS omalovaZavati davla, kaZe
ti i sveti Petar: >Trijezni budite i bdijte! VaS
protivnik, davao, obilazi kao ridudi lav, i tra:zi
koga bi proZdro. Oprite mu se postojani u vjeril<
(1 Pt 5, B-9). Pa ipak, davao ne moZe niSta pro-
tiv Boga. Ti pak moZe5 davla nadvladati samo
s Bogom.
663. * Ali nemoi zami5ljati, da ce davao dodi
k tebi kao neka stra5na neman. Za to je on pre-
viSe lukav. On dolazi k tebi kao andeo svjetla,
obeiava ti sre6u. Njega raskrinkati niie uvijek
lako, aii je veoma vaZno! Bucli oprezan!
664. - >Davao odvede Isusa visoko, i pokaza
mu za tren oka sva kraljevstva svijeta, i rede
mu: 'Dat 6u ti svu ovu vlast nad njima i slavu,
koja im pripada, jer meni je predana, i dajem
je komu ho6u'< (Lk 4, 5-6). Toliko se zlo svojom
mo6u domoglo svijeta, da i svijet postaje nepli-
jateljem. Nadvladai ga tako da se skloni5 u si-
179
gurnost, u okolinu u kojoj vlada dobrol I s Kri- kamenu' to su oni, koji s veseljem prime lijed
stom otkupi sav svijet! dim je duju; ali oni nemaju korijena; neko vri-
jeme vjeruju, ali u vrijeme l<uinje otpacl.nun
665. - Svijet - tvoja okolina - pokuiat 6e ti '(Lk B, 6. 13).
nametnnti mi5ljenja i stavove s blagom tirani-
jom. Ali, koliko 6e ti ovi pomo6i na putu do
Ft77.- >Drugo padne medu trnje, a trnje je
Krista? - I kako desto Zele oni iskoristiti tvoje
zajedno raslo, i uguSilo ga<. - ;,,Cno,koje pacine
nagone i instinkte !
medu trnje, to su oni koji duju, ali ih na puto-
666. - Svijet - tvoja okolina - znal 6e te vanju ugu5e brige, bogatstvo i iivotne naslade.
rafinirano primamiti! Otrov ostaje otrov, pa i pa tako ne dostignu zrelost( (Lk B, 7. 7ti).
onda kad ima okus meda !
672. -- >Neko padne na dobru zemlju, iznikne
667. - Treci veliki neprijatelj je naSa pala na- i donese stosti'uki rod<. - )A ono na dobroj
rav. >Tijelo Zudi protiv duha, a duh protiv tije- zemlji, to su oni, koji duju rijed i duvaju je u
la; oni su medusobno u suprotnosti, da ne mo- dobru i plemenitom srcu, i rode roC zbog ustra.j-
Zete diniti Sto biste htjeli< (Gal 5, 17). >Flodajte nosti< (Lk B, B. 15).
u Duhu, pa sigurno nedete udovoijiti tjelesnoi
poZudi< (Gal 5, 16). 673. - Ali drZi s l{ristom, On drZi s toborn I
Tada moZe5 sve i tvoji neprijatel.ji ti ne mogu
668. - Mi smo u opasnosti. Ho6e li dobro sje-
na5koditi. Ne moraS se bojati napadaja.
me rijeci BoZje u nama napredovati i donijeti
piodove?
674. - Borbu s neprijateljima duha na:rirramo
669. - >Izide sijad da sije svoje sjeme. I dok napast: Napast je borba, a borba je zapravo
je sijao, padne neko zrno kraj puta, bude poga- dobra.
i.eno. te ga pozobaie nebeske ptice<. - >Oni 'kraj
puta' to su oni, koji uistinu duju rijed; zatim do- 675.- Da dovjek duje i osje6a privladnost sna-
de darzao, te je is{upa iz njihova srca, da ne vje- ge zloga, nereda, egoizma i nedostatka ljubavi,
rujtt, i tako se ne spase( (Lk B, 5. I2). to joS ni izdaleka ne znadi zatajenje. Dapade su-
protno, to moZe biti dobra pomoc za odgoj 1<a-
670. - uNeko padne na kamen, i kad je potje- raktera i kao dokaz vjernosti Kristu i svo.;oj
ralo osuii se, jer nije imalo vlageo. __ >Oni 'na Crkvi.

180 181
 676. - ,Neprijatelj zavarava jakoS6u i samo
ako je prisiljen, priznaje svoju slabost. On je kao
taSti ljubavnik, koji ne Zeli biti otkriven. kao
razbojnik, koji traZi samo tamnu i slabu stranu.
a nece sprijeda napadatio (Ignacije Loyolski).
677. - Nemoj traLiti prigodu za grijeh! Sveto
pismo opominje: >Tko traZi opasnost u njoj 6e
propasti<.
678.- Kako ti stoji5 prema svojim neprijate-
ljima? Bi Ii u svom sada5njem stanju mogao
odbiti svaki napad?
679. - Je li je tvoj duh mlohav i beZivotan?
MoZda suraduje5 - bez duha - a da ne zna5
zaito? Ako uop6e moliS, nisu li to samo prazne
rijedi? MoZda neSto radiS, a da nisi razmislio.
Ako je tako, ima5 najbolju garanciju da 6eS
propasti.
680. - Bog te saduvaj od mlakosti! Za ime
BoZje, budi uvijek oprezan! Mlakost je kao molj-
ci, koji neprimjetno sve proZdiru i svagdje se
lako uvlade.
681. - Oprez s onime Sto priprema put mla-
kosti:
- komotnost
- nemarnost
- nezainteresiranost.
682. - Zeli5 li siguran znak mlakosti? - Ispi-
taj se, da Ii ti joS smeta, ako si u 6emu zata1iot.
Ako omalovazava5 svoju pogreSku, da, ako te ona
uopde ne zabrinjava, onda si sigurno mlakl
683. - ZeliS li siguran znak, da nisi mlak? Od-
govori samo: jesi Ii oduSevljen za kakav ideal?
TeZiS li u svom duhovnom i religioznom Zivotrr
za kakvim velikim ciljem? Ako je tako, onda
budi bez brige, ti nisi miak!
684. - Kod mlakonje duh pomalo gine! Na
koncu ne treba neprijatelj dak ni napadati! On
sam od sebe trune i raspada se!
685. - Zlotin ili javni neuspjeh zna(.e duhov-
nu propast za podinitelja, ali vrlo malo ili sko-
ro ni5ta za zajednicu. Nasuprot tome mlakost je
zarazna bolest. Ona donosi ne samo mlakonji
bezvrijednost i nezadovoljstvo, nego i rastvara-
nje, oslabljenje i raspadanje zajednice - i dru-
Stva.
686. - Cilj neprijatelja je smrtni grijeh! A
smrtni grijeh znadi:
- prekid s Bogom
- pad u niBtavilo.
687. - Evo jedan od starine poznati zakon.
koji ne smije5 zaboraviti: ono Sto je lo5e veci-
nom je lako i ugodno, ali razodarava i razara;
a ono Sto je dobro, 6esto je teSko, i neugodno,a1i
oboga6uje i oslobada.
183
 688. - Najbolje jamstvo vjernosti u naienl
drZanju je odludnost za dobro, za ljubav, za Boga
689. - Evo stava koji ne bismo smjeli nikacla
napustiti: nikada djelovati iz egoizma, iz komot_
nosti i kukavidluka, nego uvijek razurrrno, is_
pravnim srcem i po vjeri.
I{ASI(O _ OSIGURANJE
>BrLnimo se jedan za drugoga
L poti&mo se medusobno na
ue1u Ljubau!< (Heb 10. 24)
690. - Ono Sto je osobito vrijedno i Sto je iz-
IoZeno mnogim opasnostima, osigurava se i to
desto dak >kasko-osiguranjem(. - Koliko je za
tebe vrijedan tvoj milosni 2,ivot? Bez sumnje si
zapazio, kako je izloZen mnogim opasnostima!
Jesi Ii ga ve6 osigurao >kasko-osiguranjem?<
691.- Kako se moZe sktopiti to >kasko-osigu-
ranje?< Tako da se dvrsto poveZeSKristom i sa
svojom bra6om! - I{ako 6eS se povezati s Kri-
stom, to ve6 znade5: milosni Livot, sakramentaini
Livot, ljubav! - S bradom 6eS se povezati za-
jedno ukoliko s njima sadinjava5 prijateljsko
jedinstvo u l(ristu i za Krista! Morat 6eS na neki
nadin s njima sadinjavati jeclnu grupu.
184
692. - >Trostruko uZe se ne raskida brzo<.
(Prop 4, I2).
693. - Svako krS6ansko doZivljavanje je u bi-
1o kojoj formi doZivljavanje s drugima.
694. __ Prijateljstvo se mora doZivljavati na
najiskreniji i najtopliji nadin. Grupa bi trebala
biti ostvarenje toga prijateljstva.
695. - Prijateljska grupa daje nam ravnoteZu
u druitvu: s jedne strane ona nas oslobaila od
individualizma, a s druge strane duva nas od
omasovljenja. Oba esktrema bila bi vrlo opasna.
696. - Kursiljo je prikazan kao >pokret krS-
Cans}<ihgrupa(.
697.-_ Grupa je krug prijatelja koji su se sku-
pili u Kristovo ime i u ljubavi prema Crkvi.
698. - Zdrava atmosfera grupe je ljubav, odu-
Sevljenje i predanje.
699. - >Sredi5te< grupe je Kristova ljubav,
medusobna pomod i briga za cijelo Mistidno
tijelo.
700. - Redoviti sastanak giupe, koji se vjerno
odrZava, jamdi odu5evijenje u detvrtom vjednom
danu.
185
 701. - Grupa je pomod svima, ako svi, jedni
za druge, preuzmu odgovornost.
742. - Pomanjkanje fino6e i daljnje prenoSe-
nje onoga, Sto je redeno prijateijima u povjere-
nju. razorne su snage u grupi.
703. - Prijateljstvo se sastoji od medusobnog
duhovnog darivanja: u grupi jedan drugome da-
ruju ono, Sto mu je Bog darovao.
704. - Iskrenost i otvorenost su Zivotne Zile
prijateljstva u grupi.
705. - Grupa je >katolidka<, ukoliko podrZava
i njeguje vezu s ostalim grupama. (Ultreya).
706.- Grupa ostaje grupa - a ne postaje ma-
som -, ako su svi prijatelji duhovno aktivni.
707. - Grupa mora biti izgradena, kad je re-
ligiozna i apostolska napetost najjada. Na svr-
Setku kursilja mora ta napetost postojati. Ta to-
plina mora biti ugradena u grupu, a da se ne
izgubi ni jedan jedini stupanj.
708. - Grupu drZe na okupu svi koji je sadi-
njavaju.
709. - U grupi ne postoji voda, jer se ne radi
o nekoj organizaciji.
186
?10. - Ako ie netko izgubio polet, ili 6ak za-
- u ijubavi i
tajio. tada moZe svatko kao brat
odgovornosti - Preuzeti vodstvo'
?11. - U grupi 6e svaki za svakoga preuzeti
odgovornost.
T\2. - Grupa mora tako biti sastavljena:
- da prijateljstvo moZe biti njegovano'
- da sastanak moZe redovito biti odrZa-
van,
- da grupa prema unutra i prenra vani
moZe biti Sto djelotvornija'
jedan
?13. - Najve6a je nesre6a grupe, ako
ili pak svi izgube interes za duh, za liubav' za
Klista.
774.- Sto uZe prijateljstvo grupa odrZava' to
viSe ostvaruje duh kursilja.
?15. - Tko se odiieljuje od grupe, gotovo uvi-
jek je blizu brodoloma' O tome govori iskustvo'
vi-
?16. - Kursiljo dovodi kursiljiste na takvu
sinu da su oni u stanju sadinjavati i odrZavati
grupu.
grupe' a
717.- Kursiljo je u prvom redu radi
ne grupa radi kursilja.
u grupama'
?18. - Kursiljo bez po-kursilja
mora se smatrati kao PromaSaj'
18?
 719. - Ako tvoja grupa za tebe mora biti ,,osi_
guranje<, bit ce potrebno da se 126. - Mogu6e je biti kr56anin sa ili bez sa-
redovito sasta_ stanka grupe i ultreye. Ali nije sasvim isto, da
tete: od sastanaka ovisi ostvarenje jedinstval
Ali Ii netko sam ili s drugima poduzima neko te5ko
radi se o sastajanju - i jedinstvu _ u 'i dugadko putovanje. Na sastanak grupe mora5
Kristu i
za Krista !
ici sa slijede6im stavom:
720. - Sastanak grupe je sastanak prijatelja, - radi'je davati nego Primati,
koji doZivljavaju stvarnost Mistidnog tijela, - radije pomo6i nego vladati,
i iro
kajima se u tom sviSetu dogma o zajednici - radije ici naprijed, nego ostati na istc::
sr-e_
taca odituje kao Ziva stvarnost. mjestu,
- radije postajati bolji, nego biti bolji.
721. - Sastanak grupe je prigoda, u
kojoj
stvarnost kr56anstva postaje-konkretna,
Zii,a, i27. - >Brinimo se jedan za drugcga, i poti-
praktidna i trijumfiraju6a.
dirno se medusobno na ve6u ljubav, i da vi5e
radimo u sluZbi dobra. Ne izostavliajmo, kako
722. - Sastanak grupe je prigoda u l<ojoj
se neki obidavaju, svoga vlastitog sastanka, nego
otvoreno moZe govoriti o Kristr;- bez straha,
cia hrabrimo se medusobno, tim viSe, Sto vidite, da
6e netko biti krivo shvaden i prigocla u kojoj
sc. se Dan pribliZuje< (Heb 70, 24-25).
udi u svojoi naravnosti govoriti o xri.t,r.
728. - Za grupu u l(ristu, potrebno ti je mno-
723. - Prvo i najvaZnije nije sastanak, go ljubavi. puno oduievljenia - iz uvjerenja u
nego
da se grupa drZi na okupu. Sasianak ce tada n.'ezinu veliku vrijednost, - i mnogo predanja.
brti
naravna posljedica toga.
i29. - Ako se Krist moZe na6i u najmanjemlt
724. - Sastanak grupe dini kursiljo trajnim. od svoje brate, tim vi5e GA onda mora5 vidjeti
Tko doiazi na sastanak grupe, nije samo
bio na u svojoj bra6i, koja ti pomaZu, da A{U ostajei
kursilju, nego taj je >kursiljirtu". vjsran.
725.- Mi ne odrZavamo naSe grupne
sastanke ?30. - Zakuni se sam sebi sa ce5 iz ijubavi
zato, Sto smo bili na kursiUu, n-go mi
smo bili prema I{ristu, prema sebi i prema svojoj bra6i,
na kursilju, da bismo sastanak grupe mogli pra_
vilno odrZavati. ostati vjeran svoioj grupi i sastancima. Konadno,
ta vjernost je odludujuCa za >>osiguranje<.
1BB
189
 731. - Tvoja bra6a su ljudi: imaj mnogo razu_
rnijevanja za njih. I ako oni sami sebi nisu
do-
statno >osiguranje<,budi to ti za njih: pomozi
im.
732.- Ako je netko u tvojoj grupi zatajio, po_
Zuri se da sam sebi pripi5e5 krivnju za to.
733.- Budi fin sa svojom grupom. Fino6a
zna_
di, mo6i otkriti kako 6eS pri;atetlu pripremiti
male radosti i kako 6eS gi poStediti
od malih
Zalosti. Zadobi povjerenje svoje bra6e!
Nemoj
ga nikada povrijediti!
Nego grupa je:
- ne5to vi5e Zivota nego Sto je to sludaj
u organizaciji,
- ne5to pokretnija, nego Sto je to sludaj
s klubom,
- ne5to vi5e Evandelja, nego Sto je to slu-
daj kod istomi5ljenika,
- neSto viSe osobnosti, nego Sto je to
sludaj u 6elijama.
Njeguj sa svojom bra6om zajedniiki apostolat, i
vodi tako brigu za cijelu Crkvu i za cijeli svijet.

734. - Primijeni rijedi svetoga pavla u posla_ ?38. - eini se da Koncil opisuje grupu slije-
nici Rimljanima na svoju grrrprr: >Ja iudirn de6im rijedima: >Razne grupe i udruZenja laika,
za bilo da se posveduju apostolatu ili nekim dru-
svojom grupom, da se medusobno obdarimo
da_ gim nadnaravnim ciljevima, moraju prema vla-
rovima BoZjimn.
stitom cilju marljivo i ustrajno raditi na formi-
_- Osnui pravu grupu ranju za apostolat. Ta udruZenja su desto nor-
- 135. s bracom, pren):l
kojima ti sam moZeS imaii povjerenje: malni put prikladne formacije za apostolat. U
a tada njima postoji mogu6nost za doktrinalnu, duhov-
budi s niima otvoren i iskren.
nu i praktidnu formaciju. Njihovi dlanovi, oku-
736. - Ako je koji brat zalutao, idi neumorno pljeni s drugovima ili prijateliima u mala dru-
za njim! Ne zaboravi, ti si po svoj prilici Stva. neka ispitaju metode i uspjehe svog djelo-
zadnia van;e u apostolatu i usporeduju nadin svog sva-
Sansa njegovog >osiguranja<!
kidaSnjeg Livota s Evandeljemu (AA, 30).
7 3 7 .- Grupa nije:
739. - Kursiljo kao i kr56anski Livot Zeli biti
- organizacija, putovanje u sluZbi Crkve, po Kristu k Ocu, tje-
- ktub, ran Duhom Svetim, po zagovoru Marijinu i svih
- stol istomiSljenika. svetaca, tako da mi svi svoju bradu i sestre hva-
- 6elija. tamo za ruku. Stoga je sastanak svih sudionika
doblo ime ultreya. >Ultreyan je poklik hododasni-
190
191
ka u srednjem vijeku, koji su hododa;tili na grob
svetog Jakova apostola. Ulrreya - eia ultra -
naprijed.
740. - Kr56anin ide svijetom kao hododasnik.
Sveti Petar gotovo zaklinje kr5danina, da se vla-
da kao stranac i putnik. To znadi da joS nismo
postigli svoj cilj, da moramo koradati naprijed,
prema cilju za kojim teZi na5e nemirno srce. Ne-
mir, koji je doveo do kursilja, pojavio se kod
jednog hododa56a u Santiago de Compostela. A
prvi kursiljo bio je pripremljen na Mallorki kod
jednog hododaS6a od Zupe do Zupe sa slikom
Majke BoZje. Od tada je ideja hododasnidkih
krS6ana ostala u srediStu kursilja. Na to nas je
pods:etio i papa u svom nagovoru na prvom
svjetskom sastanku kursiljista u Rimu, kad nam
je rekao: >Po5to ste vi do5li u Rim? Da u sebi
ostvarite hododasnidki duh, koji va5oj metodi
daje obiljeZje<.
74I. - Kursiljista - kao krSdanin koji ozbilj-
no uzima svoje krS6anstvo - mora i taj poklik
>ultreya<! uzeti ozbiljno. To je smisao >ultreja-
-sastanka<. On se odrZava redovito u >detvrtom
vjednom danuo, a spontano je nastao odmah na-
kon prvog kursilja. To redovito sastajanje svih
kursiljista jedne regije, bitni je dio pokursilja.
742. - Uostalom nije cilj ultreye, da kursilji-
ste drZi na okupu u smisiu organizirane zajedni-
ce. Sastanak jedne krSdanske zajednice, koja sla-
792
vi tajne Euharistije, ne znadi nikako, da ta gru-
pa sadinjava neku posebnu organizaciju unutar
Crkve. Ultreya se mora shvatiti kao sastanak
krSdana kao kr56ana. Da su ti kr56ani kursiljisti.
pokazuje - ni vi5e ni manje -, nego da ie kur-
siljo pokrenuo taj pokret medu krScanima.
743. - Na ultreyi - kao i uvijek na kursilju
- radi se o duhu. Zwi duh kursiljista bit 6e no-
silac ultreye i sva ultreya stoji u sluZbi duha.
Ultreya Zeli krSdanski duh - onaj duh, koji je
na kursilju oZivio - saduvati Zivim i pomoci mu
da po Zivotu milosti, i u prijateljstvu s l(listom
raste.
744. - Ultreya je sastanak grupa. Kao ideai
vrijedi pravilo, da se na njoj sastaje cijela gru-
pa sa svim grupama. Gdje to nije mogu6e, bit 6e
u najmanju ruku dobro, da svi na ultreyu idu
kao zastupnici vlastitih grupa i da sa sobom do-
nesu atmosferu vlastite grupe. Tako ultreya mo-
Ze postati osobito Ziva, ako su na nioj ujedinjene
grLlpe uistinu grupe!
745.- Tako 6e ultreya za svaku grupu biti ona
ista duhovna snaga, kao Sto je to grupa za sva-
koga kursiljistu. Medu ostalim to znadi, da jed-
na grupa koja je u kuSnji - i ako ima i mini-
mum spremnosti -, moLe po ultreyi biti opet
dovedena do potpr-rneZivotnosti svoga kr56anstva.
Kad se duhovne snage ujedine, onda to op6enito
ne znadi zbrajanje, nego mnoZenje. Ultreya moZe
193
prouzroditi jedno takvo mnoZenje dinamike
grupama.
746. - Kakav je sastanak grupa i Zivahnost
grupnih sastanaka, takva 6e biti i ultreya.
741. - Grupe i sastanci grupa pripremaju
treyu.
748. - Ultreya je ogledalo, savjest, mjerilo
grupa.
SPOSOBAN ZA ODGOVORNOST
>Vt, ste sol, zemlje.n (Mt. 5, 13)
749. - Da netko bude sposoban za odgovor-
nost, - prije svega u sluZbi ljubavi, u sluZbi lju-
dima, u sluZbi Bogu - mora biti dvrsto ukorije-
njen u svojoj osobnosti, i toliko sazreo, da je po-
stao sposoban za preuzimanje vodstva.
PRODUBLJENJE
750. - Na povr5ini 6eS rijetko - gotovo nika-
da - na6i veliku vrijednost. Da bi se pronaSao
bakar, zlato ili nafta, treba duboko buSiti. S du-
hom nije mnogo druga[ije. Ako su ti vrijednosti
duha dragocjenije od zlata i nafte, - idi u du-
bine duha.
194
u 751. - >Kod povr5inskih dina, samo je jedan
djelid od nas u naSem dinu; u tome nas se lako
moZe zamijeniti. Ali u dinima na5ih dubinskih
predjela, mi smo kao osobe posve u zbivanju
i tu smo jedinstveni i nezamjenjivi. Naime, Sto
dublje dosiZemo na5u nutrinu i Sto se viSe pri-
ul- bliZavamo temeljima naSe du5e, tim viBe su po-
jedine unutarnje sposobnosti, koje se prerna va-
ni razgranjuju, u jezgri jedinstvene i cjelovite.o
(Klemens Tilmann)
752. - Je li ono, Sto vidiS i Sto dujeS ulazi u
tvoj duh - a da to nisi ispitao i opravdao? I je
li ono, Sto ti pada na pamet, dolazi na tvoje
usne, a da prije nisi odmjerio? Ako je tako pri-
znaj sam sebi, da si povr5an.
753. - >Sve stvari se moZe promatrati pod
dvostrukim vidom: kao dinjenice i kao tajnuo
(H. Urs von Balthasar). - >U naSoj nutrini su
tako mnoge i tako njeZne stvari, da bi bila drs-
kost kad bi ih pokuSala rastumaditi< (Terezija
Avilska). - Dubine ljudskog duha su samom do-
vjeku tajna. Covjek se konadno doZivljava kao
nedokudiva tajna. Da dovjek bude u odludujudim
dubinama duha usidren, mora se tamo uputiti
sa svim svojim snagama i sposobnostima, a u
prvom redu sa svojim doZivljajnim sposobnosti-
ma.
754. - Svakida5njica je turobna ma5ina. Svo-
jom monotonijom ona ubija duh. Oslobodi sel
195
 755. - I virovi Zurbe ne smiju te povu6i za
sobom. Tu se duh lako pokvari. Doista nije po-
trebno pogiedati svaki film, i svaku televizijsku
emisi.ju.
756. - >NaSu civilizaciju ne pozna onaj, koji
nije uvidio, da je ona dista zavjera protiv svake
(Bernanos)
unutarnjosti.n
757. - >,IJ naSe vrijeme nitko se ne dudi, da
dovjek iz dana u dan strpljivo i paZljivo sluZi
svome tijelu. Ali bili bismo povrijedeni, kad bi
on tako sluZio svome duhu.< (SolZenjicin)
758. - MoZeS li sebi predstaviti veliku osobu,
velikog udenjaka, koji bi bio nesposoban nadvla-
dati svoju komotnost? Onome, koji se boji Zrtve,
ostaju dubine duha skrivene!
759. - Predanje i oduSevljenje su uvijek naj-
jade snage, kad se Zeli ne5to postici, takoder u
naobrazbi i produbljivanju.
760. - >Ljubi svoju celiju, ako Zeli5 biti uve-
den u vinski podrum.< (Toma Akvinski) Vinski
podrum, o kojem Toma ovdje govori upr-r6uju6i
na Pjesmu nad pjesmama i na komentar svetog
Bernarda, je tajno skrovi5te istine, diji miris iz-
daleka privladi zarudnicu, a tc je vatrena duSa;
to je mirno mjesto nadahnuda, ognjiSte odu-
Sevljenja, genija, stvarala5tva, snaZnog traZenja,
196
to je pozornica dina duha i njegove mudre opo-
jenosti.< (A. D. Sertilianges)
761. - Povudenost je radionica duha; unutar-
nja osamljenost i ti5ina su njezina krila. Sl'A
velika djela, ukljudiv5i i otkupljenje svijeta, bi-
la su spremana u pustinji. Pretede, nastavljadi,
Uditelj, svi su se oni pokorili istome zakonu i
moraju mu se pokoravati. Proroci, apostoli, pro-
povjednici, mudenici, prvoborci znanosti, oni ko-
ji su obdareni umjetniikim darovima, jednosta-
vni ljudi iii Bogodovjek, svi su oni platili svoj
doprinos odvojenosti od svijeta, Zivotu Sutnje.
no6i.< (Sertillanges)
762. - >Atletidari duha, moraju isto kao i
sportski atletidari biti spremni na odricanje. na
dugotrajne vjeZbe i na gotovo nadljudsku Zila-
vost. Istina se daruje samo onome koji joj se pre-
daje ditavim srcem. Istina sluZi samo svojim ro-
bovima.< (Sertillanges)
763. - nTko jednom mora mnogo navijeStat:
treba mnogo u sebi Sutjet. Tko jednom treba mu-
nju uZgat', mora dugo oblak biti.< (F. Nietsche)
764. - Najbolje knjige i dasopisi trebaju biti
prikladni, da ti pomognu u produbljivanju. Da-
nas se tako mnogo pi5e!
765. - Reci mi s kim se druZiS, i ja 6u ti reii
kakav si. - To ne vrijedi samo za tvoj 6udored-
197
ni, nego takoder i za tvoj duhovni Livot. Njeguj - sve razumjeti,
drugovanje s mudrima, s iskusnima, s izgrade- - sve rastumaditi.
nim osobama. - sve obrazloZiti,
- Sto je najvrijednije zadrZati, prisvojiti.
766. - Kao Sto orao svoje najljep5e krugove
pravi na slobodnom nebu i u mirnom zraku, ta- ??1. - >Sve ispitajte, a Sto je dobro to zadr-
ko i ljudski duh dosiZe najbistrije visine, ako je Zite.< (1 Sol 5, 21) - Kritiziraj, ali ne da igraS
svjeZ i ako radi u miru. Odmor, svjeZina, mir, nadmodnijega, nego da pronade5 dobro, ili da po-
to su preduvjeti produbljivanja, da, oni sami pravi5 lo5e.
imaju snagu inspiracije.
i72. - Razmi5ljanje spada u najplemenitije
767. - Produbljivanje ditavog dovjeka zahti- djelatnosti ljudskog duha. Da bi se produbio,
jeva cijelog dovjeka s njegovim cijelim Zivotom. moraS intenzivno da, neprestano njegovati
eovjek je jedno jedinstvo; njega zanemariti, razmiSljanje.
znadilo bi razoriti ga. Ona izreka svetog Bene-
dikta, >ora et labora< (moli i radi), Zeli saduvati 773. - Svaki dovjek bi morao misliti, ali >pet
to bezuvjetno jedinstvo: moii i radi; njeguj duh posto ljudi misli, patnaest posto njih misli, da
ditavim Zivotom; put mora i6i u vjednom krugu misli, a osamdeset posto ljudi bi radije umrli ne-
iz nutrine na djelo - i od djela u nutrinu. go mislili.< (8. Shaw) - Razmi5ljanje zahtjeva
napor i disciplinu.
768. - Nije jedno te isto vidjeti i promatrati.
Isto tako nije jedno te isto Zivjeti i doZivjeti. A 774. - Misliti znai'i: gledati istinu, ili biti na
za produbljivanje je osobito valno, da proma- putu, da bi se ona vidjela.
traS i doZivljavaS.
775. - Istina je dinjenidnost. Ako promatra5
?69. - Ne stidi se pitati. Tko ne pita, moZc dinjenice:
- onakve, kakve jesu,
biti uden ili neuk. - Tko pita, taj tra1| Tko pita,
taj je na putu prema produbljivanju. - u njihovim todnim konturama,
- i sa svih strana,
'ii}. - Nemoj knjige gutatil Nego probavljaj onda si pravilno mislio. Zapamti, pravilno
ih! Stoga treba: rniSljenje zna1i svjetlost, a krivo miSlienie ie
- lagano ditati, opasnost.

198 199
 776. - Budi mudar kod razmi5ljanja! Mudrost
ti u prvom redu treba pomo6i, da todno promo_
triS dinjenicu i da je promotriS sa svih strana,
prije nego Sto prosudujeS. U Zurbi je zabluda!
777.- Nadalje, razmi5ljati zna(i: dinjenice us_
poreclivati, grupirati ih ili odjeljivati. Ako sku*
piS one koje idu zajedno a odijeliS one koje ne
idu zajedno onda si ispravno razmiSljao.
778.- Pazi na nadela! Ako istina, na kojoj po_
divaju mnoge druge, nije istina, sve ie se sru_
Siti, kao ku6a bez temelja.
779. - U6i u bit dinjenica, nije dovjeku tako
jednostavno. Pa ipak, on rado umi5lja
suprotno.
Nemoj stoga tako brzo izgovarati previSe opce_
nite redenice, niti za sebe, niti za druge.
780. - Mi ne mislimo samo razumom, nego i
srcem. Ako srce suraduje, onda je put do istine
lagan; ako pak srce ne suraduje, onda ie put do
istine biti pun zapreka, tako da unaprijed treba
sumnjati u uspjeh.
?81. - Dobri savjeti pomodi 6e ti manje iii
vi5e u ispravnom razmi5ljanju. Medutim, odlu_
duju6a 6e biti tvoja vlastita praksa. Zapodni!
782. - Ali razmiSljaj - nemoj mudrovati. Bu_
di gospodar svojih osjedaja i ne dozvoli da se ne_
200
ki predmet besciljno klatari u tamnim podrudji-
ma tvoga duha.
783. - Biti paZljiv znadi: duh usmjeriti prema
jednom predmetu. I Sto se vi5e duh koncentrira
na neki predmet, to je paZnja ve6a. Savr5enstvo
je u dubini i u Sirini. Medutim, na prvom mje-
stu mora bezuvjetno ostati dubina.
784. - Bez paZnje nema pravog razmi5ljanja.
Izbij sebi iz glave, da 6eS rastresenoSiu postati
duboki mislilac.
785. - Tvoje odi, tvoje u5i, tvoja fantaziia
otvoreni su za sve mogude utjecaje. Ne bude5 li
ih povladio, bit 6e oni smetnja tvome duhu. -
TraZi - kao svi veliki mislioci - samo6u. U njoj
se lako koncentrirati, to znali, sve sposobnosti
usmjeriti na jedan predmet.
786. - Oprez s rijedima! One su kao kovani
novac. Njihovo je znadenje desto dvosmisleno ili
nejasno.
787. - >Tko dnevno razmatra detvrt sata. ne
ce doii u pakao.< (Alfonz Liguori) Ne bi li ti
mogao poku5ati s dnevnim razmatranjem? Mo-
Zda 6eS dak opaziti, da si naSao odludujudi put,
kako 6eS biti usidren u odluduiu6e dubine svoga
ljudskog bi6a.
201
 788. - Razmatrati nije te5ko. pokuiaj _ ali s
interesom, a napose s ljubavlju. Radi se o tome
da >prijateljski razgovaramo s onim, za koga
znamo, da nas ljubi. I nije tako vaZno kod toga
mnogo razmi5ljati, nego mnogo ljubitin. (Terezi_
ja Avilska)
789. - Ve6 Grci su rekli: >eovjek postaje sli_
dan onome, Sto dugo promatra.<
790. - Razmatranje, meditacija, kontemplacijet
su veliki i direktni putevi do unutarnje dub,.ine
dovjeka, sve do prapodetka - do boZanskoga.
791. * >Meditacija je prema dana5njem shva_
ianju razmatranje, koje se ostvaruje povratkom
u dubinske predjele du5e ili na temelj duSe.< (J.
B. Lotz) A prapodetak temelja na5e du5e je Ap_
solutni, Bog. U NJEMU je posljednje i besko_
nadno produbljenje.
792. - U razmatranju neSto promatramo, ili
sebi ne5to predstavljamo i usporedujemo, odmje_
rujemo, pitamo, dotjerujemo, povladimo kon_
zekvence, stvaramo nakane i odluke _ i tako
ono o demu razmatramo, prodire u nas, da, mi
se sve viSe i vi5e sjedinjujemo s onime Sto ra_
zmatramo.
793. * Ako ti je potrebno produbljivanje za
sva podrudja tvoga LivoLa, onda je to u prvom
redu potrebno za krS6ansko: vrlo lako 6eS oot_
202
cijeniti njegovu bit i njegovu vrijednost, ako si
povrSan.
794. - Iskrenim produbljivanjem kr5canskog
i.ivo'"a postat 6e ti jasno, da pravi krS6anin ne
moZc biti:
* malograelanin
- krS6anin radi tradicije,
- zasi6en, mlak
- dovjek mase,
__ nesamostalan,
- pasivan.
Na1,;otiv, pravi i duboki krScanin bit 6e:
-_ revolucionar ljubavi,
-_ traZitelj istine,
- nezadovoljan sa svime, Sto nije Krist,
- sol zemlje i kvasac svojim svjedodan-
stvom,
- dovjek borbe i odgovoran,
- aktivan u Kraljevstvu BoZjem.
735. - Tvoj je Livot - i Zivot svih ljudi
osmislen po kr56anstvu. Kr56anstvo je kljud, po
kojem ce5 u svojem i,ivotu sve rastumaditi: -
Ako ZeliS razumjeti Livot, mora5 produbiti svoje
krlianstvo. Samo po tom produbljenju, bit 6e ti
osvi'ietljena goruda pitanja Zivota: trpljenje, ra-
 dost, bolest, rat, bogatstvo, razonoda, - vjernost obecanjima,
rad, brak,
- uglaalenost u PonaSanju,
- jednostavnost i
ZRELOST -- ljubaznost u govoru<. (OT 11)
796. - Svakako, dovjek nije
zreo: on se moZe..uvijek
nikada potpunc ?99. -_ Vrlo je kobno, ako ie netko tjelesno
datje razvijati i rasti. sazrio, a duhovno zakrLliao. Odrastao dovjek
Konadni ciij sazrijevanja ,r""p"rio:l
jetu. Ali odrastao na tom svi_ mora u sebi biti postojan i u dru5tvu zauzeti
dovjek rn"i" t, ipak do6i ta_ svoje mjesto. To je pak nemoguce bez unutarnje
ko daleko, da sebe ,"*og"--ii.ro:
svojim rukama. Zivot ima u zrelosti.

- Drugi Vatikanski
7_97.. 800. - Zrelost je uvijek bila potrebna, da bi
. sabor opisuje na sli_ dovjek doSao na iistac sa samim sobom, sa Zi-
jedec.i_nadin tjud;kr1. ,.ufori, f.";u
zahtijeva od votom i s vlastitim odredenjem. U meduvremenu
kandidata za sveceni5tvo, ;Ift;;;
odgojem, neka se kod pitomaca
rasporedenim je ona postala sredi5te paZnje - kako u psiho-
,azvija potreb_ togiji, budu6i da je dovjek suoden s mnoStvom
na ljudska zrelost, koJa se poglavito i
posvjedo_ zad,ata i problema kojima ie pritisnut, tako i u
duje:
religioznom Zivotu, jer se dini, da kriza vjere i
- stanovitom postojanoSdu
duha, goruca pitanja potresaju temelje.
- sposobnoSiu
donoSenja odvagnutih od_
luKa. 801. - >>Zreo<< je onaj dovjek, koji ie postigao
*_ i ispra"lT veliku harmoniju svoje osobe.
o dogadajima i lju_
d i m a < . ( O T ;yrlom
11)
802. - Zreo doviek nije igradka raspoloZenja:
?98.- ,Neka se odgoje da on svoj Livot izgraduje na uvjerenjima.
budu odlidni du_
hom i da opcenito nauje
one kreposti,
koje ljudi cijene i koje ," "i:u"ili
Kristova. A to su:
;;;;;ruka za stugu 803. - Zreo (oviek poznaje i ispravno prosu-
duje svaku svoju pojedinu sposobnost; on je
- iskrenost, pravilno upotrebljava i koristi. On je njihov
- budna briga za pravdu. gospodar i ne dopuSta da se one s njime poigra-

204
vaju. S takvim dovjekom se moZe radunat^. ier
on je dvrsta karaktera.
804. - Zreo (ovjek ostaje vjeran svojim veli_
kim ciljevima, jer ih je izabrao s dubokim uv.je_
lenjem i jasno6om, i on zna da oni daju smisao
njegovu Zivotu.
805. - Zreo dovjek je svjestan da snosi .,ot_
punu odgovornost za svoj Zivot.
806. - Svijet sanjarija je samo za primitivne
i slabe ijude. Zreo dovjek Zivi u stvarnosti.
807. - Zreo dovjek se snaiazi u stvarnostt. On
poznaje svoje granice i zna da su zablude, ite_
uspjesi i razodaranja sastavni dio Zivota. On ne
gubi prisebnost - a niti rezignira.
B0B.- Zreo dovjek spoznaje pravu vrijednost
stvari: on zna kada i za5to mora pridavati veli_
ku vaZnost sitnicama svakida5njeg Zivota.
809. - Zreo Eovjek zna da ono Sto je vetiko
ne gubi svoje znadenje, zato Sto je staro.
810. * >>Zreodovjek< ee iziti na kraj i sa svo_
jim nesavr5enostima, jer on s njima racuna.
Svakako, on ih ne6e previdjeti i nijekati - cve-
jedno kakvi su razlozi po srijedi.
811.- >Da bismo dohvatili Krista, kao Stc,smo
mi od njega zahvadeni< (vidi: Fil 3, t2), potr:bna
nam je velika zrelost.
206
jer
812. - Kr56anin mora biti zreo dovjek'
kr56anstvo apelira na dovjekovu slobodu i na
Drave razloge.
813. - Moramo krenuti na put zrelosti
umjesto da se toga boiimo!" Jasnoca i istina
6e nas osloboditi, pa i onda ako je put do njih
na podetku naporan! TraZiti jasnodu i r:azloge
moZe u podecima na5 Livot komplicirati i oteZati
naSe opredjeljenje za krS6anstvo' AIi samo u to-
me je oslobodenje.
814. - U zrelost krS6anina spada i sposobnost
odluEivanja u vjeri; utemeljenje ljudskog Zivota
u objavi uzimati ozbitjno i prema tome konze-
sa-
kvenino urediti svoj Zivot; glas i sud BoZji u
vjesti prihva6ati kao opravdanJe za odgovornost;
zajednicu u povezanosti s Crkvom promatrati
i u
kao pripremu za dolazak Kraljevstva BoZjeg
tome suradivati; stvarnost shvaCati kao temelj
poniznosti.
Ne ra-
815. - Zteli postajemo po razmi5ljaniu'
disesamoorazmi5ljaniu,alirazmi5ljanjeima
nada-
veliko znadenie za diiavu osobu' Moramo
sve razmi5ljati.
816. - Zteli postajemo, ukoliko prihva6amo
neuspjehe, tamu, pote5ko6e, jer tko se odvaZi
na
neito u imenu G-ospodnjem, taj ie u njegovim
rukama.
207
 817. - Zreli postajemo ukoliko ne izbjegavamo
prigode za odgovorno djelovanje, nego naprotiv,
ukoliko ih direktno traZimo i povecavamo. Da
bi nam odludivanje u slobodi postalo neito na_
ravno, od velikog je znadenja vjeZbanje, tako da
se stvarnosti, da krutoj stvarnosti moZemo su_
protstaviti.
BlB. - Zreii postajemo utoliko, ukoliko njegu_
jemo kontakt i dijalog sa zrelim
ljudima i zreiim
krScanima.
819.- Kako desto mi ljudi ne svladavamo po_
teSko6ei krize naSeg krS6anskog Zivota _ u ,r.-
Sem odnosu prema Bogu, u naSem apostolatu,
moZda u naSem svedenidkom iii redovnidkom po_
zivu - stoga Sto nismo sazreli u naSoj vjeri,lto
je naSa vjera ostala u djetinjoj dobi.
820. - Sve Sto Zivi, mora se razviiati. Ne radi
se o tome, da dovjek postane zreo v vjeri, nego
o tome, da stalno sazriieva u vjeri.
82I. - Zreo kr5danin bit 6e vjerom sasvim za_
hvaden i on se trudi oko toga, da prihvati vjeru
kao prapodelo svoga Livota i svoga djelovanja.
822. - Kr5danska zrelost jo5 ni izdaleka nije
u tome, Sto je netko pristojan, ito pohada ne_
djeljnu misu, ili Sto teoretski dobro poznaje isti_
ne vjere. DrZati se krSdanskog 6udoreda u ki5_
208
canskoj sredini, nema gotovo nikakve veze s
kr56anskom zrelo56u.
823. - Biti zreo u religioznom Zivotu, znadi
susret sa Zivim, osobnim Bogom; s Bogom, koji
ima osobne odnose s ljudima; susret s Bogom
Ocem, koji je u slobodi stvorio dovjeka i pozvao
ga na sudjelovanje u svojoi naravi; susret s
Bogom koji je ljubav i koii uvijek ljubi, pa i
onda kad na5a ditava narav niSta ne vidi u tami
na putu hododa56a; susret sa svetim Bogom, ko-
ji je dovjeka odredio za Svoju sre6u; susret s
beskonadnim Bogom, koji je prisutan u povijesti
i u svijetu.
824. - Zreo kr56anin lako nalazi odgovor na
pitanje: >Sto je bit kr56anstva?< Za tai odgovor
nije mu potrebno mnogo rijedi, jer u njemu sve
saEinjava jedinstvo.
825.- Nemogu6e je postati zreo kr56anin, a da
se Eovjek bez prestanka ne trudi svim snagama
nasljedovati I{rista, usprkos bezbrojnim poteSko-
6ama svakidaSnjeg Zivota.
826. - Za kr56ansku zrelost je bezuvjetno po-
trebno nadvladati mlitavost duha i boriti se pro-
tiv povrSinskog mi5ljenja i napuhivanja sitog
gradanskog duha.
827.- eitanje i studiranje su velikog znadenja
za sazrijevanje; ali, odludujude je razmatranje i
 kontempacija. Odludujude je Boga doZivjeti,
a ne
o Bogu znati.
B2B.- Kr5ianskoj zrelosti je potrebno prociu_
bljivanje, da bi se pred gogom ispitaro vlastito
drZanje i da bi se odistilo od afektiranja, forma_
lizma, iluzija, i iskonstruiranih razloga.
829. - KrSianin sazrijeva sudjelovanjem
u 11_
turgijskom Zivotu zajednice _ io znadi
euhari_
stijskim slavljenjem. Ali radi se o liturgiii,
a ne
o ritualu i prenemaganju za oltarom.
830. _- Da bi se postigla zrela ljubav, od veli_
je znaienja studiranje vlastitih
\o-S afektivnih
sklonosti. Iz te spoznaje pronalazit 6emo
mogui,_
nosti, da postanemo gospodari svojih afekata.
a
ne obrnuto, da afekti nama vladaju.
831. - Da bismo se mogli darivati, moranro
sebe posjedovati.
832. - Onaj koji se u meiluljudskim odnosima
daje nadvladavati od afekata, ostaje bespomocan
kao malo dijete. Sto je dijete manje ,r.lo, to
vi*
Se Zivi u ovisnosti od drugih. A Sto viSe posta_
jemo zreli, postiZemo ve6u neovisnost
i samostal_
nost.
Bl3. - Znak je nezrelosti, kad dovjek ne moZe
_,
Zivjeti bez vidtjivih i osje6ajnih dokaza.
da sa
210
drugi razumiju, jer se smatra u osjeeaju napu-
Stenim.
834. - Jedinstvo vlastitog ja omoguCuje pri-
znavanje drugoga kao osobe, te tako stupamo u
odnos prema njemu. To je zrelost.
835. - Zreo dovjek je dovjek zajednice.
836. - Tko se zatvara u sebe i ne ostaje otvo-
ren za mnoga podrudja povezanosti s drugim
ljudima, taj pokazuje veliku nezrelost. I obratno,
tko traZi veze u druStvu, da bi pobiegao od tiij-
ne duha i od sebe, kao 5to je danas sluiaj s mno-
gim ljudima, pokazuje isto tako nezrelost
837. - NaSe sazrijevanje u ljubavi zbiva se na
zemlji i meelu ljudima. Ako Zelimo u ljubavi sa-
zrijevati, moramo biti spremni, svladavati pote-
Skoce i konflikte.
B3B.- Samo zreo krSdanin smo6i se strpijivo-
sti i snage, saduvati i usavrSavati povezanost s
drugima, a da njihovu otvorenost i nastale ne-
sporazume ne smatra kidanjem veze.
839. - Umjesto da je podloZan muSidavosti i
samovolji, zreo kr56anin se angaZira. AngaZirati
se znadi: staviti ruku na plug i ne ogledavati se
viSe natrag. To je zrela ljubav. A dokle god lju-
bav ostavlja jedna vrata otvorenima. da bi se
povukla, nije se predala potpttno i nije pl'a\:a
ljubav.
 840. - AngaZirati se, znadi prisiliti se
na vjer_
nost ljubavi, usprkos svemu, Sto se pot<uSava 846. - Osoba je usavr5ena tek konzekventnim
tome usprotiviti. Svakako, ljubav nije drZanjem. Zauzmi unaprijed principijelno drZa-
muSida_
vost, raspoloZenje, kukavidluk, komotnost, nje: uvijek 6u diniti ono, Sto mi zapovjeda vjera
urnor_
nost - jednom rijedju: egoizam. i razum; vaZenje i hitnije dolazi na prvo mjesto.

841.- Ljubav koja izmide, ljubav koja 847. - Hrabra odluka posjeduje ve6 neprocje-
ide na njivu snagu.
djelo samo onda kad joj se svida, ljutav
koia
lebdi u sanjama samozavaravanja, tjuUav
r<oja B4B.- Ali zrela osoba znade uzeti u obzir i sve
samovoijno trali predmet ljubavi, ljubav
koja se ono Sto moZe koEiti i spredavati konzekventno
plaii odvaZnosti - je li to zrela
ljubav? Je li to djelovanje ili ga pak omogutiti i olak5ati.
uopce ljubav? Sto o tome kaZe pavao
u 13. po_
glavlju prve poslanice Koriianima?
849. - Veliki utjecaj imaju na tvoje djelovanje
- moZda puno ve6i, nego Sto na prvi pogled
842. - Zreo kr5danin re6i 6e svjesni
DA svojoj pripadnosti Crkvi. Sama
i odtudni naslu6ujeS - ideje, koje njegujeS; razlozi, koji
dinjenica, Sto ti lebde pred oEima - dak i tvoje vanjsko pona-
n-ri.nada Crkvi, nije mu dostatna bez
njegove Sanje, koje se uvijek odrazuje i na nutrinu.
slobodne odluke.

843. - Zreo kr56anin nalazi u ODGOVORNOST ZA ZAJEDNICU

svojoj osobi i u
svojoj vjeri mogu6nosti da premosti
protivnosti.
850. - U na5em zalaganju je odludujude ono
844. - Priznavanje autoriteta Crkve Sto je djelotvorno. Onda je svejedno da ii je to
ne znaii lako ili te5ko.
za zrelog kr5danina ni u kojem sludaju,
guSenie duha, nesposobnost Sutnju,
za kritiku iii p"rirr-
nost. Ali isto tako kritika za njega
ne znadi ni 851. - >Svi govore da se ne rnoi.e, dok ne dode
revolt ni odajanje. jedan i udini.<

845.-- KrS6anin ne smije nikada

zaboraviti ri_ 852. - >Iskustvom je potvrdena iinjenica, da
jed svetoga pavla: >Mi napredak svakoga pothvata ovisi u prvom redu
Zelimo drZe6i se istine,
po ljubavi u svemu urasti o onome, koji ga vodi i njime upravlja.< (Pio
u Krista<< (Ef 4. lb).
XI).
212
213
 853. - Napoleon je obidavao govoriti, 860. - Vecina deka da dlugi preuzme inicija-
da rrema
loiih vojnika, nego da ima ."_-o tirru. ZaSto sam ne usko6iS?
dobrih ili lo5ih
oficira. A k tome nadodaje Bismarck:
,Svaki
bi vojnik morao biti oficir.n i
M"o T."_itr;;, 861.- Bog je velik! Kr5ianin koii preraste sa-
>Manje trupa, ali boljih.< moga sebe, zadry',ava neslomivo i optimistidko
por,rjerenje,usprkos svim neuspjesima.
- jednog pothvata, koji
.854. Kod se tide zajed_
nice, od odiudujuieg je znadenja _ 862. - >Neugodnost, smetenost, sumnja, pa dalt
viSe nego
kod nekog drugog posla -_ jasno i crsjecaj bezizlaznosti, koji nastaju iza jednog
upoznati cilj
i ne izgubiti ga iz odiju. podnesenog neuspjeha, po svojoj su biti plodni'
i pripravljaju tlo za vi5u radost: radost zbog
855.- Ako su ideali i ciljevi razumijevanja smisla.< (A. de Saint-Exup€rY,
dosta veliki, onda
traZi sredstva i putove pa nifi >Carnets<)
o"i isto tako teSki.
856.- >Stvaraladku snagu
treba definirati kao
ljubav.< (Henri Bergson)
863. - >Sve je iSIo uvijek lo5ije, to je znak,
kojim se sluZi nebo, da bi nas stjeralo u tjesnac
857. -_ Ako neSto nije vrijedno i iznenada sve okrenulo u dobro.< (Sv' Terezija
napora, pusti
to po strani. Ako pak ne5to "poduzimaS,
provedi Avilska).
u djelo!
864. - Ako nedostaje hrabrost, koja se odludno
858. - >>Samoonaj, tko ima
davla u tijeltr. suprotstavlja svakoi pote5ko6i, bit 6e nemogu6e
ostvaruje ne5to<, (Tocquevilie).
Kao Sto porio:l provesti vrijedni pothvat.
negativna opsjednutost, tako postoii
i pozitivna
opsjedrrutost nekom idejom,
velikim ci_ 865. - I ne uradunavaj napore! - VelikoduS-
ljem, nekim idealom. ".f.i*
nost daje bez granica. A ljubav je uvijek veliko-
du5na!
Bqg.- Nemoj gubiti ila pod nogama.
, Ako ZetiS
da tvoj apostolat bude djeiotvorJn 366. - DrZi zajedno s onima koji u skrovitosti
i tvoje dria_
nje dvrsto -_ kao kidma _ onda trpe, mole i liube. I od njih ptoizlazi znadajna
moraS vidjeti
stanje kakvo jest u njegovoj c;eiokupnoj snaga za zajednicu.
stvar_
nosti. Ako tu stvarnost ne uzrne5
u obzir, ugro_
ZavaS svaki pothvat. 86?. - Liubi svijet! Spa5avaj svijet!
t1 A
aLa 215
 868. - Daj Zivo svjedodanstvo o pravom kri_ lUANIFEST APOSTOLATA
6anstvu! To privladi samo od sebe. - U mno-
gome je kr5danstvo danas bez Livota, bez duha,
>And,eo oduali kamen s grobo,
bezbojno. A takvo ne moZe privladiti. - pa ipak,
(Mt 28, 2), t' sPasenje BoEie
pravo kr5danstvo je puno Livota, puno duha i pu_
zahuata sue I'iude.o Di 28. 28)
no boja.

869. - Velika snaga naSe kidme proizlazi i.z O Vjeruiemo u ljubav i u njezinu svemoc'
kriLa. - Pokretna snaga je ljubav. - NaS cilj
je: sliku Kristovu svagdje ostvariti, dok ne bude O Vjerujemo u zajednicu i u prijateljstvo'
Krist u svim srcima zadobio obiiije. jer je Bog u nama i
O Mi smo ,entuzijasti<,
jer smo mi u Bogu'
870. - Ako Zelimo graditi zajednicu s kidmom,
dobra
u sluZbi Krista, u sluZbi ljubavi, u sluZbi ljudi- @ Mi smo uvjereni da je nutarnja snaga
ma, morat 6emo desto postati prizorom za proma_ .r"J svijetom tamo gdje Ijudi rezigniraju6i
tranje. >Mi smo postali prizorom za promatranje
svijetu, andelima i ljudima.< (1 Kor 4, g) Nije >Sotona postiZe priznavanje svoga gospodstva
se
ugodno svra6ati na sebe poglede sviju, da bi kao nad svijetom tamo gdje liudi rezigniraju6i
glumac Kristov njegovu prisutnost udinio osjet- zbog stanja u svijetu priznaju: svijet ne moZe
ljivom. Ali radi se o najvi5em. nitilo promijeniti'< Krist je do5ao u svijet i svla-
dao je zlo u svijetu' Mi vjerujemo u tu Kristovu
871.- Kad Krist uspije, krasota milosti - tju- pobjldu. U jed.instvu s Kristom posjedujemo ne-
bavi - >toga 6e se i sami andeli vruce zaL,eljeti iottt"Otjivu vjeru u aktualitet njegove pobjede
nadiviti< (1 Pet 7, l2\, i mi cemo postati radosni za na5e vrijeme.
prizor.
rijedi: >Tko
O Vladamo se prema Kristovoj
sebe'
Zeli biti sa mnom' neka se odrede samoga
neka uzme svoj kriZ na sebe, i neka me slijedi'<
smo
Znam da nema predanja bez Lrtve' Spremni -
uzeti na sebe odricanje, napor i razodaranje
jednom rijebju: ktil - da bismo proveli revolu-
ciju ljubavi.
2r7
 O Borimo se protiv povr5nosti, egoizma, ne_
iskrenosti, nepravde, mrZnje.
O Borimo se za Veselu vijest o ljubavi, za
Evandelje. TraZimo ono Sto je istinsko u Zivotu
i u Evandelju.
O Stoga cemo se boriti za zlelcst po sakra-
mentalnom Livotu. Gledamo naS uzor u hrabrom
drZanju Marije koja je praslika Crkve. DrZat 6e-
mo sa svojim prijateljima kao oni koji su se za_
kleli. Svoje krS6ansko i apostolsko poslanje ispu-
njavat 6emo odvaZno, odludno i direktno. I jer
znamq kome smo se povjerili, dajemo rijed Kri_
stu i na5im prijateijima da 6emo izdrlati u vjer-
nosti.
,,VJERUJEMO U LJUBAV I U NJEZINU
svEMOe<
872.- KrSdanstvo je ljubav. Evandeije je lju-
bav. Bog je ljubav. Zapovjed Kristova je ljubav.
Veza savr5enstva je ljubav. Tko ljubi, taj je u
Bogu i Bog je u njemu. Tko ljubi, taj Zivi - a
tko ne ljubi, taj je duhovno mrtav. NajvaZnije
je ljubiti: >Ljubi i radi Sto ho6e5.<Ljubav, koju
nam Krist propovijeda, ne poznaje ni granica ni
uvjeta. Dostojevski je od Krista naudio, kad raz-
mi5lja o ljudima, koji su kod njegove osude htje-
li uZivati: ,Vi ne moZete nijta udiniti, zbog dega
vas ja ne bih mogao viSe ljubiti.<
Je li se
isplati u sluZbi toga Boga, toga Evandelja Zivjeri
i umrijeti - i za njega raditi?
2iB
S?:i. - Ljubav ie snaga apostola, navjestitelja
Veseie vijesti; ljubav je sadrZaj navjeStanja; ona
je ciij navje5tanja.
B?4.- Kod apostolata i kod navje5tanja se ra-'
cli o samoobjavi, o samoizricanju, o samoodito-
vanju Boga po njegovoj rijedi - i kao povijest
i sa:lasnjost se ostvaruje po riiedi Kristovoj i -
kao "ijed o Rijedi - po rijedi proroka, vjesnika,
poslanika, apostola. Radi se konadno o tome da
je f.iubav BoZja postala opipljiva.
B?5. - ,Najpotrebnija krepost je ljubav. D&,
to kaZem i ponavljam hiljadu puta' I(repost koja
.je apostolu najvi5e potrebna. je Ijubav. On mora
ljubiti Boga, I{rista, Majku BoZju, i sve ljude.
Ako nema te ljubavi, neie mu ni5ta koristiti sve
njegove velike sposobnosti.Ali ako posjeduje ve-
tiku ljubav, posjeduje s obidnim sposobnostima
sve. Ljubav kod propovjednika ostvaruje ono
Sto ostvaruje vatra u pu5ki. I{ad bi netko
htic baciti metak rukom, malo bi time postigao'
A kad se isti metak ispaljuje eksplozivom. on
ubija. Isto tako je s rijedju BoZjom. Ako se izgo-
vori samo u naravnom stavu, jedva 6e Sto po*
stici. A ako je izride apostol, koji je pun vatre i
ljubevi i to ljubavi prema Bogu i ijudima, i,igo-
sat 6e ne6udore,cle,uklanjati grijeh, obra6ati gre-
Snike i stvarati duda.
Sto koristi apostolu, ako je zavriio sve studije
i pustao 6ak doktor teologije i prava' a ne posje-
duje vatru ljubavi?
2t9

Veliki dokazi ljubavi su rad i trpljenje.o (Sv.
Antun Claret)
876. - >Svijet pripada onome koji ga najviSe
ljubi - i koji tu ijubav dokazuje.o (Sv. Zupnik
ArSki). To je velika snaga kojom >se oblikuje
nova zemlja<, i obistinjuje rijed Otkrivenja
(Otkr 21, 5) - o onome, Sto 6e konadno I(rist po
nama ostvariti -' >)I evo, dinirn sve no,to!<
877. - Apostol je goruda baktja ljubavi koja
upaljuje sve Sto dodiruje. - Jedan svetac je na
slijededi nadin predodio sebi apostola: ,,eovjek,
koji izgara od ljubavi i koji svagdje, gdje god do_
lazi, donosi taj sveti Zar. On Zeti odludno i trudi
se svim sredstvima da cijeli svijet upali vatrom
BoZje ljubavi. Ni5ta ga ne zadrZavai on se ra_
duje odricanjima, poduzima svaki posao, prihvaca
svaku Lrtvu.
U klevetama i trpljenju nalazi radost. On misli
samo na to kako 6e u radu i trpljenju nasljedo_
vati i opona5ati Krista, te tako uvijek i jedino
traLi ve6u slavu BoZju i spasenje ljudi < (Sv.
Antun M. Claret)
B7B.- >DuSa apostolata je daruju6a ljubav,
agape.< (Y. Congar)
879. - >Onoj izreci 'Kao Sto je mene poslao
Otac, tako i ja Saljem vas' odgovara u istom Iva-
novu evandelju: 'Kao Sto je Otac mene ljubio,
tako sam ljubio i ja vas'. (Iv 1b, g) DuSa aposto-
220
poslanja'
lata, koia oZivljava tu veliku rijeku
je u Ocu i od Oca po Kristu preko
dije'porijeklo
je
aposiota-nadahnjuje svako poslanje u Crkvi'
agape.u (Y. Congar, >Priester und Laien im
Dienst am Evangelium<, str. 10)'
BB0.- >Biblija pod rijedju agape podrazumi-
jeva slijede6e: agape je ljubav, a.li posebna iju-
tu.r, .t" ljubav koja za sebe ne5to Zeli' Takva
Novi
ljubav oznaduje se riiedju eros' a tu rijed
zavjet upotrebljava rijetko i obidno u obezvrije-
dujl6ern- smislu. Agape je ljubav koja daruje'
lju-
koja ijubi, koja ne traZi sebe, nego naprosto
jer do-
bi. Ona je ljubav koja neposredno tede'
je veliko-
vjek posJeduje srce koje ljubi i koje
dusno.n (n. dj.)
jer bu-
BB1.- uBog Otac liubi, jer je dobar i
duei da je dobar, Zeii darivati i priop6iti' Stoga i
postoji poslanje: najprije poslanje Kristovo' a
onda iz njega ptoizlazeti posianje apostola i sve-
ga onoga 51o krS6anski govore6i zasluZuje ime
ipostot. .. Bog je tako liubio (agapan) svijet' da
j,-i za njega piedao svoga jedinoga Sina''< (Ebd')
'apostolat' postoji i u kla-
BB. - >Iako rijed
sidnom grdkom, ipak je to specifidno kr5danski
(moZda fudeo-kr56anski) izraz' Apostellein znadi
islati' i apostolos je bitno poslanih' U tom iztaztt
'propagande" niti misao
ne vlada dakle ni misao
viersXe revnosti, nego dominira ideja poslanja'n
(n. dj.)
22L
 BB3.- D" j". apostol >poslanik<
potpuno sjedinjel znadi da je sp I
to:i_" >VJERUJEMO U ZAJEDNICU
.s,IjuCima
Crkva se mora. utjeloviti biva poslan.
o-rrritorn U PRIJATELJSTVO<
svakoj grupi lludi, isti dovjeku i u
Zivoi f,rovoditi s onima
kojima je poslana. _ pa B8?.- Niie Zelja i plan Kristov, da ljudi samo
ipak ireba Crkva, apo_
stol - kao posra+k - zato zajedno Zive i da se medusobno pomaZu'
d;;;"pati
Krista, Odevu ljubav. i priooiiti kako bi mogli egzistirati. On Zeli da zajedno Zi-
vimo u povezanosti ljubavi, u povezanosti njego-
BB4.- Svaki krSdanin je ve ljubavi - kao zajednica ljubavi'
u daljnjem smish,. po_
zvan na apostolat: >Radi
toga je Crkva ,t.rplfu
u iivot da, Sireci posvuda BBB.- Crkva je >'sveobuhvatni sakramenai
na zemlji Kraijev:tvr_r je njezina pri-
Kristovo na slavu Boga spasenia<(LG 1, 9, 48) to znabi da
O.u,-.rri'ljude udini rtio-
nicima spasonosnog otkupljenja, sutnost spasonosni znak za sve koji su spremni
Ijudima sav svijeia"i.t"- i da se po tirrr prihvatiti Kristovo spasenje' Crkva se pak u pr-
prema Kristu.
Kr5ianski poziv je. takode.i"l"o:oi
"p.'ulii vom redu doZivljava u zajednici, koia se skuplja
prir.odr ;:c_ prava
ziv na apostolat.( (AA, u ime Kristovo. Drugim rijebima: svaka
2) zta1t >sakramentalnun sna-
kr5ianska zajednica
- ,Apostolska gu.
. .895. djelatnost pripada nar:r.i
i biti kr5ianstva; prije
6e sunce prestati sjati i >Gie-
grijati, nego Sto. ee.hsdanin BB9.* O prvim krS6anima se govorilo:
prestati biti bal<_
lja... dajte, kako se medusobno ljube'< I Krist u Er"an-
-a baklja kr56anstv"-""-.ri_ri;e ostati ;l;ri_
vena. Svjetiljka koja gori Oeiju kaZe: >Po tome 6e se poznati da ste moji
,ru
pod stol.< (Sveti Krizostomt -._iju'^ biti .skri;ena
udenici da se medusobno ljubite'< (Iv 13, 35) Ne
smije se potcijeniti snaga svjedodanstva zajed-
886. - 4 pravj kridanski
apostolat je svje,io_ nice u apostolatu' Iako mnoge pote5kode tako
dansko posada5nienje kr5J""rilJ""eristencije, prijete, te se desto dini, da ie nastanak zajednice
ukljuduje krSiansku po.rrt.r, Sto i Zivot u zajednici gotovo nemogu6, srce kr5cani-
[.Sie"rr.to miSljenje,
krSdanski ilivot..Taj pravi'
t*elrrrf.i na mora ostvariti tu velidinu da stoji u sluZbi
nije nikakav pritisat__lii aposrolat zajednice i da uz nju drZi.
.rrrifju]"On ostaje statni
Poziv nasljedovanje Krista.
890. - U svom najdubljem znadenju apostolat
i nije ni5ta drugo nego ostvarivanje zajedr"ricei
Zivit u zajednici: zajednice s Bogom i sa svin
222
223
 ljudima u Kristu. U tome je konadno izgracliva_
nje Mistidnog tijela Kristova, i zadada Mistidnog
tijela prema cijelom svijetu, ako se radi o tome
da se cijeli svijet dovede u red _ i da se stvori
novi red, red ljubavi (agape).
891. - Kao moguinost i cilj apostolata u slu-
Zbi zajednice imaju bazidne zajednice izvanredno
znaienje. >KrS6anin de doZivljaj zajednice na koji
je pozvan, nadi u bazidnoj zajednici. Ona je
za_
jednica, koja nastaje na jednom mjestu,
ili u
jednoj okolini, homogeno je sastavljena,
i to tako
da njezini dlanovi mogu medusobno njegovati
bratsko i osobno ophodenje. - Crkvena bizidna
zajednica je prvotna stanica strukture zajednice,
i aktualni, odluiujudi faktor u razvoju ljudske
osobe.< (Dokumenat 15 CELAM, Medellin Nr. 10)
892. - ZajedniStvo se intenzivno i duboko do_
Zivijava u grupi - osobito ako grupa postaje
grupa krS6anskog prijateljstva, ako se krug pri_
jatelja nade u ime Kristovo, iz ljubavi prema
Crkvi i u brizi za cijeli svijet.
893. - SavrSena forma ljubavi i zajedniStva je
prijateljstvo. Sigurno se moZe re6i da je ljubiv
u najmanju ruku podetno prijateljstvo. Ali pra-
vo prijateljstvo je tjubav, po kojoj kod Ovolice
prijatelja ono Sto je duhovno - a time i sve _
teie u neprekidnom toku od jednoga prema dru_
gome i iz jednoga u drugoga, te se jedan drugo_
me posve daruje i jedan drugoga posve prihvaca.
224
Program i posljednji cilj apostolata ostaje da svi
- u njegovoj
ljudi postanu prijatelji Kristovi
nadnaiavnoj ljubavi - i prijatelji medusobno'
894. - Sve se u apostolskoj djelatnosti moZe
nad.omjestiti osobnim kontaktom, ali osobni kon-
takt se ne moZe nidim nadomjestiti, al<o apostolat
Zeli biti temeljit. ,Tajna svakog uspje5nog utje-
caja na drugoga je u tome da se uspostavi osobni
kontakt. To treba biti susret u ijubavi i u su-
osjedanju. A ta ljubav mora biti viSe od same
prividnosti. Ona se mora iskazati u istim isku-
Senjima kao i pravo prijateljstvo' A to desto za-
htjeva izvjesno samosvladavanje'< (PrirudniL:
Legio Mariae, IV, 3)
895. ._ >Nekim ljudima moZe biti vrlo teSko u'
javnosti pozdraviti nekog dovjeka, koga su makr
prije togi posietili u zatvoru ili ulicom i6i s do-
im
.rj"Xo-, f.oli ju vrlo siroma5no odjeven; te5ko
je s toplinom stisnuti prljavu ruku iii u siro-
jelo' Ali'
maSnoj i prljavoj ku6i jesti ponudeno
mogu udiniti, onda se njihova prija-
ako to ne
teljska usiljenost pokazuje kao dista izlil<a' I{on-
podi6i'
tat<t vi5e ne postoji, a du5a koju je trebalo
razodarano propada.< (Handbuch der Legio Ma-
riae. IV, 3)
plodono-
890. - >Da djelovanje bude uistinu
za pot-
sno, mora biti temeljeno na spremnosti
je suho-
puno pred.anje. Bez te spremnosti sluZba
okoji bilo gdie po-
buttu i bez snage'< Apostol
225
 'tako - odmah svoje Pogr:eSke'
Priznaj
stavlja zapreke: daleko i ne dalje smije ici
duh Zrtve', ostvarit 6e usprkos velikim naporima -- Ako ie moguce, izbjegavaj rijed >ne('
beznadajne stvari. Ali gdje posto.ji ta spremnost. lalko-
eini to i sam 6eS zapaziti kako rnilost s
postat 6e vrlo plodonosn&, pa i onda ako se ni- t v o i j m r a d o m '
com uspijeva
kada ili samo u maloj mjeri koristi.., (Prirudnik
Legio Mariae, IV, 3) 899. - I upravo ljubav 6e nas voditi k iskre-
nom, , v j e d nostrpljivom< dijaiogu sa svima'
897. - Ljubi dovjeka s kojim govoriSt Razgo-
900. - >Crkva mora uspostaviti dijalog sa svi..
varaj u ljubavil Slu5aj u ljubavi! Budi strpljiv
jetom u kojem Zivi. Crkva mora samu sebe uci-
- podnaSaj sve - u ljubavi! Neka bude tvoja
.riti porukom, dijalogom'< (EccI' -suam 6fl)
ljubav vidljiva i opipljiva - i doZivljet ceS iuda "ii"fj,-r.
ljubavi! Bog je ljubav! pokretna snaga
901. _- Dijalog ie 'unutarnia
t e Z i z a t i m d a postane vidljivi dat'
ljubavi, k o j a
BgB.- Veliko oruZje krSdanskog dielovanja ;e ljubavi.n ( E c c l ' suam 5 9 )
prijaznost! >S jednom kapijicom rleda moZe se
clijaios':
uhvatiti vi5e muha, nego s buretom octa.< (Fra- 902. -- Slijedeci su uvjeti za vrijedan
p a r t n e r u , r e s p e k t p r e m a p artnelu
njo SaleSki) ljubav prema
ljubav prema
i njegovu miSljenju, bezuvjetna
- Zrati uvijek radoScu. 6 8 , 6 9 , 73)
istini. ( U s P . E c c l . s u a m 6 ? ,
- Smijeii se uvijek naravno.
- su: iskrenost' otvore-
Potrudi se da kod drugoga pronadeS dobre 903. - Svojstva dijaloga
t, t1I"-9-:'
strane i priznaj ih. nost, pristupadnost' ,p'u*ttost sluiati'
- Ne obaziri se na pogre5ke drugih. mi5ljenje drugoga' spremnost sa svt-
i ptitvatiti
(Usp' Eccl' suam 67'
- Ako mora5 ispravljati, dini to obazrivo i s
ma i strpljivo i""got'ut"ti'
mnogo razumijevanja. 70, 7 1 , ? 6 )
- Mi5ljenje drugih prosuduj na temelju nji- igla po-
904.- U osobnom kontaktu, u dijalogu
hovog shvaianja. ulogu' Mi nismo gospodari
niznost ocaravaju6u
drug'ih'
,rj"r", nego stuge i suradnici na radosti
- Pusti da drugi govore i sluSaj paZljivo.
- Odreci se svoga prava. ( U s p .2 K o r . 1 , 2 4 )
227
226
 ODUSEVLJENJE
>Mi snxo 'entuzijasti,, jer je
Bog u rLama, i jer smo mi tt
Bogu.<
istina - a vi iznosite istine kao da su one laZ.<
Sto nije doZivljeno i Sto se ne doZivljava kao Zi-
vo, vi5e Steti apostolatu, nego kad se ni5ta ne
dini. I

905. - Kardinal Newman je rekao: >.Ia sarn 908. - KrS6ansko odu5evljenje, kr56anska mi-
uvijek misiio da nema kr56anina, koji nije odu_ stika je nesto vi5e nego samo pokreti duvstva,
Sevljen.< A Tocqueville - kad je govorio o zna_ nije ombana ili izvanjsko prenemaganje. KrScan-
ienju oduSevljenja -: >Samo onaj koji nosi sko odu5evljenje je takocler dar milosti BoZje.
dar,_ Njezini izvori leZe u beskonadnim BoZjim dubi-
la u tijelu ostvaruje neSto!<_ >Biti odu5evljen<,
stari Grci su to izralavali rijedima: >Biti u Btguo nama, u zajednici Zivota s Kristom po njegovoj
- ,,Bogom-ispunjenost< (otuda nrilosti, u tajni Mistidnog tiiela. - Iz tih se iz-
i rijed ,entuzi_
ast<). I{r5canska mistika, koja je izvor vora napaja kr56ansko oduSevljenje razmatra-
snage njem, meditacijom, kontemplacijom i doZivlja-
apostolata, je duboko i Zivo odu5evljenje.
vanjem. -_ Apostolat bez kontemplacije - bez
906. _- >OduSevijenje je du5evni polet ditave bogatstva unutarnjeg doZivljavan.ja, je apostoiat
osobe, ekstaza, a to znadi proce.s ,izlalenja iz bez odu5evljenja -, nije krS6anski apostolat.
se_
be' iii stanje u kojem je dovjek ,izvan sebe,.Odu_
Sevljenje pogada osobu totalno, ono ito je u
do_
vjeku Zivo i duhovno. Ono razbija granice
sva_ REZIGNACIJA NIJE I{RSEANSKA
kodnevne egzistencije, ono je dizanje iz trijezniti
potreba svakida5njice prema ispunienju >UujerenL smo da ie nutarnja
nastaja_
nja u Bogu, u vrijednostima ili u idealnim snaga dobra na tom sutietu
oso_
bama. - Odu5evljenje je 'veselje, jada od snage zla. . . lmamo
koje Zeli vjed-
nost'.< (Revers) nepokolebljiuu uieru u aktu-
alnost Kristoue Pobiede zo' na-
907.- ,Djeca ovoga svijeta su mudrija od 5e urijeme.<
dje_
ce svjetla u drZanju prema svojoj vrsti.< (Lk
16.
B) Jedan trgovac je nakon propovijedi rekao sve_ 909. - Rezignacija je nijekanje kr56anske na-
6eniku: >Mi se sluZimo laZima kao d.a su de! U kr56anskom apostolatu ne moZe biti lezi-
one
gniranja. - >Vjera je jamstvo za ono, demu se
228
nadamo.( (Heb. 11, 1) Apostolatu, koji je rezig-
nirao, manjkao je temeljni stav vjere.
910. - Rezignacija se u apostolatu javlja, kad
je dovjek svoj pogled odvratio od Krista; ako se
iskl.judio iz strujne snage Duha Svetoga; ako je
Boga u vlastitom srcu i Zivotu tako podovjedio
i urnanjio, da je neSto u Zivotu postalo ve6e ori
NJEGA; ako viSe nema zrelosti i energi;e, jer
nije dosta njegovao, ili uopce niie n.iegovao ti-
Sinu. produbljivanje, molitvu.
91i. - Sveti je Pavao zaista desto imao dosta
razloga - ljudski gledajuci - da rezignira. Ali
njegov iivot je bio i previse duboko ukorijenjen
u Kristu, a da bi to udinio: ,Tko 6e nas rasta-
viti od Krista i njegove ljubavi? IVIoZda trplje-
nja, nevolje, progonstva, glad, golotinja, pogibao
ili smrt? Stoji pisano: 'Zbog tebe smo ditav dan
u smrtnoj opasnosti, postupa se s nama kao s
ovcama, koje su odredene za klanje'. Ali u sve-
mu ovom sjajno pobjedujemo, zahvaljujuci
ono_
me, koii nam je iskazao svoju ljubav. posve sam
siguran, da nas niSta ne moZe rastaviti
od te
ljubavi: ni smrt, ni Zivot, ni andeli, ni poglavar-
stva. ni sada5njost, ni budu6nost, ni bilo Sto na
nebu. iii u paklu. Po fsusu Kristu, Gospodinr,r
naSemu darovao nam je Bog svoju ljubav. Stoga
ne postoji niSta na cijelorn svijetu, Sto bi nas
ikada moglo odijeliti od ljubavi BoZje.< (Rim B,
35-39)
230
9L2. - Snage tame i zla se napuhuju i zava-
lavaju. Treba ih otkriti.
- Samo se dini da je zlo jade i snaZnije od
dobra.
- Samo se dini da zIo posieduje vece i dvr5ce
carstvo od dobra.
- Samo se dini da ve6inom ljudi gospodari zlo
i da su zlim vodeni.
- Samo se iini da zlo IeZi dublje u ljudima
nego dobro.
913. - Usprkos svemu duvamo nepokolebljivu
vjeru u dobro koje je u tovjeku. Imamo nepo-
kotebljivu vjeru u konadni trijumf ljubavi -
iako znamo da 6e mu prethoditi razapinjanje!
U toj vjeri drZi apostol visoko svoj optimizam.
Konadno sam Krist nam kaZe: >Ne gubite odvaZ-
n o s t i ,j a s a m p o b j e d i o s v i j e t ! < ( I v 1 6 ,3 3 )
914. - ,Ako Markovo evandelje izvijeStava o
ozdravljenju opsjednutoga kao o prvom oditova-
nju Isusove snage, onda Zeli time reci' da je od-
lu0uju6a bitka izmedu dobra i zla stupila u svoj
konadni stadij. Stoga i davlovo napastovanje Isu-
sa mora stajati na podetku (Mk 1, 12-13)
'I
odmah ga Duh natjera da ide u pustinju'
eetrdeset dana je ostao u pustinji i bio je napa-
stovan od davla.'n (J. Hofmeier, >Grundriss des
christlichen Glaugens<, str. 100)
915. -- ,Matejevo evandelje iscrpno opisuje
trostruko napastovanje Isusa u samoci pustinje
231
 (Mt 4, 1-11). Sotona se diZe protiv nadolazeieg
Kraljevstva BoZjeg. Njegov napad se pove6ava sa
svakom novom napa56u. prva ponuda Isusu da
iz kamenja nadini kruh treba ga zavesti da svoju
vlast stavi u sluZbu svojih osobnih potreba. N.ie-
gov zahtjev da se baci s vrha hrama, Zeli Isusa
namamiti na jedan senzacionalni din, koji bi ga
trebao po5tedjeti od poteSkoda javnog djelovanja.
Po tredi puta pristupa Sotona k Isusu pun drs_
kosti: 'Tada ga davao odvede na vrlo visokrr
goru. Tamo mu pokaZe sva kraljevstva svijeta
i njihovu slavu, pa mu rede: sve 6u ti ovo dati.
ako padne5 nidice te mi se pokloniS.o
Priznavanje svoga gospodstva nad svijetom po.
stiZe Sotona svagdje, gdje ljudi rezigniraju6i nacj.
stanjem svijeta priznaju: svijet ne moZe nitkcr
promijeniti. U tome je njegova pobjeda, koju mri
Isus Zeli osporiti. To se ve6 naslu6uje u njegovu
drZanju, kojim se Napasniku suprostavlja. U pr_
vim oditovanjima njegove mo6i zadobiva to dr-
Zanje opipljive forme< (Ebd. str. 100-101) U ie_
dinstvu s Kristom duva apostoi nepokoiebljivu
vjeru u aktualitet l(ristove pobjede i u na5irn
danima.
KRSEANSKO PREDANJE APOSTOLA
>>Znamodu nema Predania bez
1rtue.<
916. - KriZ stra5i mnoge ijude i tjera ih od
Krista. Ali kr56anski kriZ ie ljubav - a ijubav
je dovjekovo ispunjenje i sva njegova sre6a' U
krS6anstvu kriZ postaje ljubav ljubav kri-
lem. - A tko ljubi prihva6a u sluZbi ljubljene
osobe odricanje, napore i razodaranja - i to s
radoSeu!
917. - I{omotni ljudi nisu nikada ostvarili tle-
Sto velikoga.
gi8. - >Kr56ani 6e biti osudeni zbog svetoga
nerada.< (Nietzsche) Da bi se moglo postati apo-
stolom, treba nadvladati apatiju. Svijet ne tre*
ba >dobre ljucle<, a niti >dobre kr56ane<, nego
odu5evljene apostole koji su na sve spremni'
919. - Tko nije spreman podnijeti odricanja'
napore i razocaranja, neka svakako digne ruke
od apostolata. Tko daje samo ono Sto iotrako
- taj
preostaje - Sto bi svakako i5lo u >otpad<
ne tjubi pravo i nije dobar materijal za aposto-
lat. - Uostalom, koji bi vrijedan dovjek mogao
u na5e vrijeme apostolski djelovati, ako bi na to
bio samo onda spreman, kad ne bi imao Sto dru-
go raditi?
')2Q
-oo
 920. - Sto sve nisu podnosili pronalazadi i 923. - ,Umjetnost odricanja je umjetnost
osvajatelji, tjerani idealom - desto krivim ide- ostvarivanja. Odricanje stoji u lunkciji Zivota.
alom I Ima ii ne5to Sto moZe zaustaviti apostola a time i od-
eovjek ima sposobnost relativizirati,
Kristova, poslanika, koji svijetu treba donijeti
ricati se. ne kao neko ostvarenje ili naporno gr-
otkupljenje? >Pa kad bih i dak znao da cijeta
denje, nego dijaioSki i usmjereno prema Neko-
deta neprijatelja s bodeZima u ruci stoji u Spa- nle koji ispunja. Reiativiziranje dobiva svoj smi-
liru na mom apostolskom putu, i5ao bih radosno
sao samo oc1 nekog Apsolutnog.n (W. Hagemann)
naprijed. Umrijeti je meni dobitak.< (Sv. Antun
M. Claret) g24. - >Odricanje ie eshatoloSki odredeno' U
'Ako ne-
to odricanje stavlja Isus svoje uienike:
927. - Radost je najljepSi i najprivladniji ob- tko dolazi k meni, a ne mrzi svoga oca i majku
lik u kojem se ljubav pojavijuje! Najdublja i svoiu... taj ne moZe biti moj udenik'' (Lk 14, 26;
najuvjerljivija je trpljenje, Lrtva, krli. - Zrtva usp. Lk. 18, 29) U nasijedovanju se sve relativi-
pokazuje kakva je ljubav. Zrtvom ljubav zapra-
zira, takoder i najdublji mecluljudski odnosi; za-
vo raste. jednica s I{ristom je apsolutna. Odricanje do-
biva kvalitetu uvijek novoga i stalnoga usmje-
renja prema Apsolutnom. KrSdanski Zivot posta-
ODRICANJE je vjeZbanje i trening; neproiazni pobiednidki
vijenac (1 l(or g, 25) zasluZuje da se dovjek za
922.- ,Odricanje je funkcija Zivota, ne5to Sto
se tide zdravlja, zajednidkog Zivota u obitelji i njega odride i da nametne sebi uzdrZljivost' Ra-
,u*tjino je da ima ljudi, koji se svega odridu'
druitvu. Radi nekog ve6eg i vaZnijeg dobra, osta_
jel su naSli najve6e blago. (Mt 13, 44-45) Bog
vlja se neSto dobro. Taj vid odbacuje zloupo-
je za njih veliki dobitak i otuda je sve relativno'
trebu odricanja kao nekakve igre, ili ,r"kog
distog uspjeha.< (W. Hagemann) Je li aposto_ Odricanje po evandeoskim savjetima temeiji se
na pouzdanju da Bog neposredno ispunjarra'"
lat i zalaganje u sluZbi Evandelja i ljudi
(W. Hagemann)
dosta vrij edno da se isplati svako odrica_
nie? Pa ipak zahtijeva odricanje Lr slu_ >>Odricati se i biti sposoban odricati se
925. -
Zbi Evandelja mnogo zrelosti, jer zbog toga ne 7'a
uvjeti su da netko bude 66vjek, u1'jeti su
smije neodgovorno trpjeti ni obitelj, ni vlastito i . i v o t i z a l j u b a v p r e m a b i i Z n j e m u '
zajednidki
zvanje, ni vlastito produbljivanje, ni vlastiti mo- samoga sebe' preduvjeti su 7'a
relativiziranja
Iit'u'eni Livot. samoga sebe, preduvijeti su za
lelativizilanja
231 23i
Ijubav. Odricanje uvjeZbava za osobnu odluku i
pripravlja odludivanje za Boga, odludivanje ka_
kvo se traLi u nasljedovanju. Odricanje oslobada
za ono gubljenje i za veliku prazninu, koju jedi_
no sam Bog ispunjava. Odricanje otvara pristup
do iskustva Boga u Isusu Kristu.< (W. Hage_
mann)
NAPOR
926. - ,eini se da je Bog nas apostole izveo
na zadnje mjesto. Stojimo kao zlodinci, koji su
osudeni na smrt u areni. postali smo prizorom
za promatranje svijetu, andelima i ljudima. Mi
smo neznalice zbog Krista, a vi ste po Kristu
mudri. Mi smo slabi, a vi jaki; mi smo prezira_
ni, a vi da5ceni. Do ovog dasa giadu.jemo i Zeda_
mo, hodamo odrpani i podnosimo udarce; kao
bez domovine idemo od mjesta do mjesta, racli_
mo teSko za na5e uzdrZavanje. Blagosivljamo.
ako nas se proklinje; progone nas, a mi ravno_
duSno podnosimo, ocrnjuju nas a mi uzvradamo
lijepim govorom. eini se kao da mi moramo bol
ditavog svijeta uzeti na sebe. Mi smo kao izmet
dovjedanst
sve do sada.< (1 I{or 4, g-13) To
je sudbina apostola, a to je sudbina i svih
onih
koji ozbiljno uzimaju Krista. (usp. 2 Tim 3. 12)
927. - Apostol koji desto mora na sebe uzeti
nadljudske napore i opteredenja, mo6i 6e ih pod_
nijeti _. dak i s rado56u, kao Sto se izvijeStarra
o dvanaestorici apostola da su se radovali. ier
236
su biii izbidevani za Krista. (Dj 5, 41) - ako dtt-
boko doZivljava stvarnost Beskonadnoga i Vje-
dnoga, ako zna kome je povjerovao' (2 Tim 1,
12)
928. - Kako god to bilo za nas tajanstveno'
svijet 6e biti otkupljen po kriZu' Napor i opte-
recenje apostola su njegov kriZ. A naS kriZ upo-
tpunjava prema planu BoZjem kriZ l{ristov' (Kol
1. 24)
RAZOEARANJE
929. -- >Obaveza je krScanina da ima uspie-
hal< (Y. Congar) Kr56anin nije rnalodu5an, nije
onaj koii stvara neraspoloZenje, nije pesimista'
U paraboli o talentima Krist ne govori o tome
da je netko, tko je igrao, i odvaZno neito
poduzeo, izgubio. Samo onaj koji se nije usudio
uii u pustolovinu konadno je izgubio ono Sto
nije htio ugroziti. U kr56anskoj nadi (diji sadr-
Zaj po vjeri biva doZivljen i dovuden u sadaS-
njost) stoga nema razodaranja. U povijesti Crkve,
koju nam je dala knjiga Otkrivenja. ka?e se:
nOni 6e ratovati protiv Janjeta, ali 6e ih Janje
je
zajedno sa svojim pozvanima, onima koje si
samo izabralo i pozvalo, pobijediti'< (Otk 17,14\
930. - Na ovom svijetu - i promatr:ano ljud-
skim odima - zalaganje je apostola 6esto lanac
jedno od BoZjih ime-
-(Martin>Uspjeh nije ni
neuspjeha.
na.< Buber) Naivedi i najkatastrofalniji
237
liudski neuspjeh doZivio je Krist svojom slnr"cu
na kriiu. I nakon toga doZivjeli su apostoli uni-
Stavaiuie razodaranje. - Apostol mora posjedo_
vati krScansku zrelost da bi opstao u neuspjehu
i razodaranju, da bi po njima rastao i da bi ge
dak u njima radovao, jer i neuspjeh posjeduit:
otl<upljujuci snagu.
931. - >Kao Sto je Krist izvrSio djelo otkuplje_
nja u siromaStvu i progonu, tako je i Crkva po_
zvana da ide istim putem da saopci ljudima plo_
dove spasenja. Krist fsus - ,iako je bio u BoZjoi
naravi . . . ponizio se uzevsi oblidje sluge' (Fil 2.
6) i radi nas je 'postao siromah, premda je bio
bogat' (2 l(or B, g); tako i Crkva premda za izvr-
Senje svoje misi.je treba ljudskih sredstava, nije
ustanovljena da traxzi zemaljsku slavu, nego clrr
svojim primjerom Siri poniznost i samozataju..
(LG B)
932. - Gledajuci ljudski i kr5canski, uspjeh i
neuspjeh imaju veliko znadenje i veliki ut.jecai
na naSe duhovno drZanje. >Uspjeh raduje, neus-
pjeir je pokora i vjeZbanje u vjeri - viSa radost
za dalekovino oko apostola, koji u tome vidi san-to
odgodeni i veci uspjeh. Sigurno da se radujemo
kad smo od mnogih ljudi, koji se vesele zbog
na5eg posjeta, primljeni s jednim smije5kom.
A ipak nepovjerljivi pogledi drugih trebali bi
nam donijeti joS dublju utjehu, jer oni pokazuju
da ne5to nije u redu, a Sto mi inade ne bisrno
zapazil| Prema iskustvu u apostolskom djelova_
238
nju, pravi katolidku duh osjeca se nagovorenim
od prijaznog i suosjeiajnog posjetnika, dak i on-
da ako je taj duh zbog religioznog nemara po-
neSto sku6en. Stoga, ako se dogada suprotno,
moZe to biti znak da tu du5a lebdi u opasnosti'<
(Prirudnik Legio Mariae, XXXVII, 20)
REVOLUCIJA LJUBAVI
,Sytretnni smo uzett 't'La sebe
kri| L prouesti reuoluciiu l.itt-
baui.<
933. - U na5e je vrijeme postala moda govo-
riti o revoluciji. I dini se da rijed revolucija zvu-
di magidno i da ima magidno dielovanje. I upad-
Ijivo je takoder da se uvijek u Kristu pronala-
zi uzor. U srednjem vijeku je Krist za krScane
bio trpe6i Krist koji se le za sve Zltvorrao; u pl'-
voj polovici naSega stoljeca bio je I(rist u pr'-
- pobjednik. U naSirn
vom redu >trijumfatoro
danima j e o n r e v o l u c i o n a r koji je prevratnilki
iskristalizirao ono Sto je bitno u dovjeku' u re-
ligioznom Zivotu, u odnosu prema Bogu, i to je
neustra5ivo proklamirao. Sigurno je da je
Krist srediSte svakog stoljeda. Je li on l<ao re-
volucionar sredi5te sada5njosti?
Mnogi titne
934. - Mnogi govore o revoluciji!
Drugi su
misle raspu5tene pobune i brutalnost'
239
tu rijed obezvrijedili! Koja se pozitivna i snaZna ni proces revolucije. Revolucija se ne ostvaruje
vrijednost moZe na6i u toj rijeEi? jednom jedinom mjerom. Revolucija se mora
neprestano realizirati. To znadi da novostvorene
935. - Jeronim upotrebljava rijed ,revolvere<
Einjenice moraju uvijek iznova biti postavljene
za odvaljivanje kamena s Kristova groba: )>re-
u pitanje, da ni jedno rje5enje ne bude smatra-
vol','it lapidem< (odvalio je kamen). Bez sumnje
- no konadnim i neosporivim. Iskustva povijesti
ima razloga da se revolucija u njezinom naj-
dokazuju potrebu permanentnog procesa revolu-
vrednijem znadenju poveZe s uskrsnudem
cije. Mnoge revolucije su se smatrale konadnima
Kristovim. >Etablirana Crkva i drZavna mo6, fa-
i tirrre su, po5to su odstranile nepravednu vlast,
rizeji, veliki svedenici i Pilat, koji su dali posta-
stvorile ili dopustile da nastanu nove dominan-
viti kamen na grob, i zapetatiti ga, nisu mogli
te, u temelju postale kontrarevolucionarne.n
sprijediti uskrsnude i povratak u Odev dom. Bio (Hermans, >Revolution zur Befreiung der Men-
je to Krist Govora na gori koji je udinio tu re-
schen(, str. 130)
voluciju, u kojoj nije nitko pretrpio nikakve
Stete.n (W. I{raus, >Die stillen Revolutiondre<,
938. - Je ii I(rist bio revolucionar? U religiji
str. B0).
u svakom sludaju! On je izvriio prevrat usko-
936. - ,Pojam revolucije ne moZe danas viSe, grudne i na zakon vezane religiozne strukture -
kao Sto se to dogaela jo3 u mnogim prirutnicima, i proveo je promjenu tako da se moi'e izgracliva-
biti tumaden kao 'nasilni prevrat'. Ta definicija ti novo Kralievstvo, Kraljevstvo BoZje. I sve to
se moZe krivo razumjeti, budu6i da svakog revo- nezaustavljivom snagom svoje ijubavi.
lucionara izvrgava sumnji da Zeli nasilje. 'Revo-
lucija ne smiie biti poistovje6ena s nasiljem.'< 939. - >Postoji stara nauka, u kojoj su ute-
(Hermanns, >>Revolution zur Befreiung des Men- meljeni novi odnosi. Nauka mladog Zidova, koji
je sebe nazvao Sinom doviediim. Njegova nauka
schenn, str. 128).
nije nikakva doktrina. Njegova nauka je niego'r
937. - >A takoder i tamo gdje posljedice na- Zivot, a njegov Zivot je pobuna bez nasilja, koiu
silne promjene nisu za stanovni5tvo pustoSe6e je platio svojim smaknutem. To su bile pobune
ne zbiva se revolucija jednim jedinim dinom: protiv nepravednih prilika i okamenjenih stavo-
jer po prevratu i promjeni . . . po nasilnom pre- va ljudskog dru5tva.n (H'Maeer, >Ein Manifest<)
kretu, mogu u najboljem siuiaju biti stvoreni
preduvjeti za novo druStvo. Ciljevi revolucije 940. - >Ideja totalnog otkupljenja, koja kao
nisu jo5 ni izdaleka postignuti. Potreban je traj- takva zahva6a sve vrednote sada5njeg i'ivota,

240 241
 spada svakako u jezgru kr56anstva, todnije re-
deno u jezgru Kristove nauke. Kristova nauka
je posve organizirana oko nadolazeie apokalipse;
u vidu predstoje6eg svr5etka svijeta, ostaju svi
srednji putovi zatvoreni: ostaje samo izbor iz-
medu nebeskog Kraljevstva i kraljevstva zla, iz-
medu svijeta BoZje djece i svijeta odbadenih i
izbaienih.o (L. Kolakowski, rDer revolutiondr.e
Geist<, str. B)
941. - >Djeca BoZja su oni koji su spremni
dati sve do zadnje pare za biser Kraljevstva koii
je neprocjenjiv.< (Ebd.)
942. - >Taj 'sve ili niSta', totalno otkupljenje
ili totalno prokletstvo, misao da je samo iedna
stvar uistinu vrijedna i da Zivot treba biti toi
vrijednosti potpuno podreden, to sadinjava te..
meljnu osebujnost Kristove nauke. Sve moralne
zapovijedi su konzekvence te nauke. posljednji
sud koji se pribliZava postavlja pitanje konadnog
izbora hitno i neopozivo.< (Ebd.)
943. - Je li na5a rijed ,revolucija ljubar,-i.,
omekSavanje revolucije za
"poboine< ijude? Ili
zar ne vidimo da modi tame bezobtazno provode
svoj nered? Zar ne bi zastupnicima tih snaga
trebalo brzo oduzeti vlast, njima koji ljude vode
krivim putem i traZe otkupljenje samo ovoze-
maijskim sredstvima, sa standardom? Koliko
ljudi mora dnevno priznati da su u srcu postali
prazni i beznadni, - i koliki u samoubojstr-u
,A'
traZe otkupljenje? Ugled, moc, bogatstvo i uZi-
vanje kao dobra su idoli koje treba sru5iti. Ta-
koder i niihove proroke treba od njih oslobo-
diti !
944. - Promjena po naSoj revoluciji bit c'e
u tome da se gradi >nova zemliao: zemlja na ko-
joj iovjek viSe ne6e Zivjeti kao rob najgorih ti-
ranina, nego slobodan, otkupljen u plavoj
ljubavi, koja ne poznaje granica (jedina ljubav
koja tovjeka otkupljuje), u miru, uistinu rado-
snom druStvu i zajednici.
945. - I mi 6emo tu revoluciju provesti rrsi-
lomn, silom ljubavi, ier >Kraljevstvo BoZje ti'pi
silu, i samo onaj koji silu primjenjuje, zadobi-
va ga.(<(Mt 11, 12) Sila ljubavi zapodinje naf -
prije kod sebe; tek kad dovjek sam sebe ima u
vlasti, kad sam sobom gospodari i sam sebe po-
sjeduje, moZe sebe darivati. I tako je zreo u lju-
L.ravi,najbotje i najbrZe svladava druge ljuba-
vlju. Mogudnost za to teZi u ostvarenju ijubavi
- u sv.iedodanstvuljubavi, u svjedodanstvtt za-
jedniStva i prijateljstva, u svjedodanstvu nese-
bibnosti. A ako svjedodanstvo ljubavi Zeli imati
revolucionarnu snagu, mora se ostrzarivati u bez-
granidnoj i bezuvjetnoj ljubavi i u velikoduSnom,
odvaZnom i neumornom zalaganju.
946.- Tri citata bez komentara iz .iedne knii-
Zice koja nosi naslov ,Revolucija liubavi pre-
ma bliZnjemu< od Raoula Follereaua, )vagabun-
213
da Ijubavi prema bliZnjemuo i predsjednika reda
Milosrda:
,Zapodeti rat znati:
Ljubav prema bliZnjemu protiv atomske bom-
be.
To je posljednja borba.
Jer samo ljubav prema bliZnjemu je u stanju
ugasiti atomsku bombu u ljudskim grudima.
Jer atomska bomba slidi ljubavi prema bli-
Znjemu.
Njezina zastra5uju6a snaga se na cesti smrti ne
moZe zaustaviti.
Jedan atom razara drugi atom i slijedeci ra-
zara opet slijede6i.
Lanac razaranja, neodredeni i moZda besko-
nacni.
Tko baca jednu atomsku bombu ne z:na za
broj mrtvih, koje je pokosio na zemlji.
Tako isto i ljubav prema bliZnjemu.
Jedno dobro djelo. jedna gesta pravoga brat-
stva stvara radost.
A iz tog izvora tede daljnja radost.
Lanac usrecivanja, neodreden i moZda besko-
nadan.
Tko dini dobro, nije nikad svjestan daleko-
seZnosti dobra koje je udinio.
Atomska bomba ili ljubav prema bliZnjemu?
Okovi smrti ili okovi ljubavi?
244
Moramo se odluditi, odmah i zauviiek.< (str.
12-13)
>Mladezi svijeta, ,";; au:"s prednost? Jedan
novi bombarder, prototip sa svom opremom. iii
?5 bolnica sa po 1000 kreveta?
U nekoliko siroma5nih zemalja postoji samo
jedna pedesetina medicinskih ustanova od onih
u bogatim zemljama.
Jedan novi bombarder, prototip s opremom,
ili 30 fakulteta, od kojih svaki moZe primiti ti-
su6u studenata, ili 250.000uditelja, koji pouia-
vaju nepismene slojeve naroda, gdie iedan od
dvojice djedaka ispod petnaest godina ne zna ni
ditati ni pisati?
Jedan novi bombarder, prototip s opremom,
ili 50.000traktora, ili 15.000 strojeva za Letvu?
Ove brojke uzete su iz >I(urira UNESCO-a.
studenoga 1964.
,MladeZi svijeta, demu daieS prednost?< (str.50)
***
>Moja gospodo, poslanici!
S obzirom na plemenite ciljeve naSe organiza-
cije, ja sebi dozvoljavam da podastrem vaSoj
paZnji slijede6u izjavu velikog humaniste Raoula
Follereaua, koju je on uputio mladeZi svijeta,
'iedan dan rata za rnir'.Izjavu koju je potpisalo
vi5e od milijun mladeZi iz svih zemalja i posialo
generalnom sekretaru UN da vlade svijeta i liu-
di postanu svjesni i da se sjete dar svakome od Za+,o1e revolucionaru potrebno povjerenje u se-
nas 'zvoni mrtvadko zvol:o') te da bi u svijetu be. pouzdanje i sposobnost nepokolebljivo pri-
viadalo malo viSe ljubavi i malo viie bratstva. irvacati neuspjehe. Kako god parodoksno to zvu-
Tada cemo biti u stanju pobijediti boiest, nezna- daio, sve to tek pruZa poniznost, koja rijedima
nje i bijedu<. (Govor Dra Dolo Sominea, mini- svetoga Pavla kaZe: >Sve mogu u onome, koji mi
stia javnoga zdravlja na Maliju, na generalnom daje snagu.< (Fil 4, 13)
zasjedanju Svjetske zdravstvene organizacije)
(Str. 58-59). 950. - O revoluciii je lako govoriti. eesto se
dogada da dovjek govoredi o revoluciji dobiva
Zar to ni.ie revolucija liubavi?
osjecaj da je revolucionar. Kao >salonski revo-
lfogu6e je sru5iti lakomislenost, okrutnost, iz- lucionar< druge hu5kati na revoluciju, a sam
rabljivanje dov.jeka po dovjeka i svijet promije- sjediti u sigurnosti i komotnosti, to je zlodin. Ne
niti u svijet ljubavi. samo, i ne u pi:vom redu rijedi - nego djela!
Tek d;ela dokazuju ljubavl
( 1 4 7 .- A k o s v i i e t t r e b a r e v o l u c i j u , o n d a t r e b a
revoluciju ljubavi, revoluciju Evandelja. - Na-
predak i blagostanje su sami po sebi nesposobni
odstraniti svaku bijedu - osoblto duievnu bi- DBORIMO SE<
jedu - napu5tenima dati podr5ku, osamljenima
>Traihno ono Sto ie bitno u
pruZiti toplinu, razoraianima uliti nadu, dezori-
jentiranima Eiuotu i u Euand.el.iu<.
pokazati pravi put. odainima pruZi-
ti otkupljenje.
951. - Rijei >borban ne zvudi dobro u na5im
948. -_- Revolucija, prava, trajna revolucija, danima i slabo je obliubljena. MoZda i s pravom,
traZi mnogo zaiaganja, da, potpuno zalaganje. jel nije ni ljudski ni krS6anski da se ljudi bore
Revolucionar ljubavi 6e - kao svaki vrijedni jedni protiv drugih. Ali moZda opet i ne s pra-
vom, jer dovjek mora zadobiti unutarniu borbu.
revolucion crpsti svo:lu snagu iz dubokog
osvjedoienja, zalagati se strastveno oduievljen on se mora di6i - ne protiv ljudi -- nego protiv
urnoCi tame i zloga.< Unutarnji i vanjski red
i hrabro, odvaZno, da, vratolomno se odvaZiti za
pustolovinu Ijubavi. ne6e dovieku biti darovan bez rvanja i bez bor-
be: Meku5ci nisu ni apostoli, niti su ,kandidatio
949. - Za svaku revoluciju - a joS vi5e za re- neba. ,UloZi sve svoje snage u borbi vjere.< (1
voluciju ijubavi - potrebna je golema energija. Tim 6, 12).
.\AO
246 aaI
 952. - oDa bi Crkva mogla izvr5avati svoju
zadadu< (i na neki nadin svaki kr56anin) >duZnost
joj je da u svako vrijeme ispituje znakove
vre_
mena i tumadi ih u svjeilu Evandelja. Tako ie
onda modi, na nadin koji odgovara svakom na_
raStaju, odgovoriti na vjedna ljudska pitanja o
smislu sada5njeg i budu6eg iivota, i o njihovorn
medusobnom odnosu. Treba, dakle, upoznati i
shvatiti svijet u kojem Zivimo, njegova odekiva_
nja, teZnje i iesto dramatidan znadaj.< (GS, 4)
953. - >Radost i nada, Zalost i tjeskoba ljudi
naSeg vremena, osobito siroma5nih i svih koji
trpe jesu radost i nada, Zalost i tjeskoba takoder
Kristovih udenika, te nema nidega uistinu tjud_
skoga, a da ne bi na5lo odjeka u njihovom srcu.
Kr56ansku zajednicu naime saEinjavaju ljudi,
koje u Kristu sjedi.njene vodi Duh Sveti na nji_
hovu hodu prema Odevu Kraljevstvu. Oni su
primili poruku spasenja da je iznesu pred svako_
ga. Zato zajednica kr56ana doZivljava sebe
do_
ista usko povezanom s ljudskim rodom i s n.ie_
govom povije5cu.( (GS 1)
954. - Kr5danima koji vjeruju, ljube i djeiuju
- i svim ljudima dobre volje - trebalo
bi do_
viknuti: >ZdruLite se<, pustite po strani zavist,
ljubomoru i uskogrudne teZnje za priznanjem,
drZite skupa, >da bi iz temelja izgradivali novi
svij et.<
248
955. - I{r56ane koji tvrde da vjeruju i ljube'
ali ne djeluju tako, trebalo bi prodrmati da ko-
- i
nadno uvide, kako je neplodan njihov Zivot
da su njihova vjera i ljubav u temeliu samo pri-
vidnost!
956. - Pravi kr56anin, apostol, bori se protiv
povrSnosti, egoizma, neiskrenosti, nepravde, mrZ-
nje. To su rak-rane svijeta!
957. - Ali borba angaZiranog apostoia nije sa-
mo i u prvom redu u teoretiziranju i u govoru o
rak-ranama svijeta! On 6e tamo uskoditi i za'
uzeti se - u malom podrudju meduljudskih od-
nosa, kao i na Sirem podrudju, na nacionalnom i
internacionalnom podrudju - gdje te rak-rane
ljude ugnietavaju, ti5te i mude.
958. - Krist Zeli da njegova poruka ljubavi i
otkupljenja bude kao u vatrenoj bujici noSena
svim stvorovima' Apostol je nezaustavljivo nosi
dalje - usprkos svim zaplekama! On se pro-
bija. >Borite se jednodu5no za vjeru, koja se te-
melji na veseloj vijesti.< (FiI 1, 27)
-dvije ve6 gotovo dvije tisu6e
959. - Crkva postoii
godina. I gotovo tisu6e godina se govori o
ivandeiiu. - e gdje su udinci i plodovi Evande-
lja? Gdje se kao dinamitom nabijena i revolucio-
,r"rt. snaga Evandelja osjeda? Jezgta Evandelja
posjeduje >snagu atomske jezgre<' Nije li rrajve-
je
Za lragika Evandelia i kr56anstva u tome Sto
249
neizmjerna snaga, koja leZi u njegovoj jezgri, ZRELOST
jedva do51a do izraLaja, stoga Sto su to kr5iani
sprijedili sporednim stvarima? >Mi traZimo ono ,Za zrel.ost 6emo se boriti Po
Sto je bitno u Zivotu i u Evandelju.- sakramental'nom /t'uotu'n

960. - Potresno je ali istinito svjedodanstvo apo-

pravoslavca N. A. Berdajeva: >BoliSevizam je u
962. - Svoju bezuvjetno potrebnu zrelost
u prvom redu po svom sa-
stol traZi i zadobiva
Rusiji uhvatio korijenje i pobijedio, jel sam ja
kramentalnom Zivotu. Sto on po primanju sakra-
onakav, kakav jesam; jer mi nedostaje stvarna - i obav to sna-
rnenata prima kao sieme
duhovna snaga - snaga vjere, koja premje5ta prenosi daije do cvjetanja i
to* saliramenata
brda. BoljSevizam je posljedica moiih grijeha i
ispunjenja
moje krivnje. On je preko mene doSao kao ispit. * * ,:
Trpljenja, koja mi je nanio boljievizam, su zado- je uilanjen u
voljStina za moju krivnju, moje grijehe, za naS Po kr5tenju biva svjestan da
i >s Kristom je njegov Livot skriven u
zajednidki grijeh, i za na5u zajednidku krivnju. Krista,
Zivot iz krStenja nije niSta dru-
Svi su odgovorni za sve.< (rUn nouveau Moyen Bogu t. (fot 3,3). (Ef
Agen. Paris 1930, 186 i s1.) go n"go rast do >pune mjere Kristova rastan'
je princip Zivota i rasta'
i, rgl kr5tenje
961. - Daljinu i Sirinu djelovanja onoga bit-
noga u Evandelju prikazuje kardinal Suenens: Po potvrdi postaje ;;;"" punine Duha sve-
,O smislu pravoga kr5danstva ne moZe biti ne- je Aa je >suradnik< Duha BoZjega'
toga, sviestan
jasno6e, ako odnos izmedu miiosti i naravi bude
**x
ispravno prikazan i ako bude saduvana todna vlastita krivnia
ravnoteZa, koju Crkva sebi pridrZ,ava time Sto Po sakramentu pokore uti da
niie ve6a od milosrda BoZjeg' Po ispo-
tvrdi da navijeStanje Vesele vijesti stvara tivot- svih ljudi mi-
i ditavi svijet kao dijete
ne prilike koje su dostojne dovjeka.< (Suenens, vijedi spoznaje Je (Jak 2'
>Neue Wege im Apostolat<. str. 31) losrda, kole svaki sud dini nepotrebnim'
13)
***
I{ao svedenik - a po oopcim sakramentima''
-
p*:ua":" svaki apostol sve6eni5tvo l{ristovo
za-
!t'i"tt"" ie da je obavezan >na svjedodanstvo'
250 25r
 jedniStvo i sluZenie<(,
rro iivot svjedodanstva Ll MARIJA, UZOR APOSTOLATA
sluZbi zajedni5tva.
* * x >Vidtmo naE uzor u oduaEnom
U bradnom Ziy?ty:.u obiteiji. drianju Marije koja je pra-
svjestan je svoga
*koje
livota u tajni Mistidnog fijefi slika Crkue<.
vo u >ku6noj Crkvio. a po biva vicit;i_
U.rf.ro- i obiteljskoin
livotu takoder doZivljava 963.- >Ta Djevica je svojim Zivotom bila pri-
- prema: _ >eshatonu<, ;" il- Crkva na putu mjer one majtinske ljubavi, kojom bi trebali biti
prema >konadno ,,"ju_
6em<.
'U proZeti svi oni koji u apostolskom posianju Crk-
bolesnidkom pomazanju nalazi ve suraduju na preporodenju ijudi.< (LG, Nr.
po vlastitom trpljenju sakramentalno mogudnost da 65)
ostvari >bi_
ti suraspet< s Kristom.
964.- >BlaZenaje Djevica darom i ulogom bo-
Zanskogmaterinstva, koje je sjedinjuje sa Sinom
Po doZivljavanju U*"rOrrre Otkupiteljem i svojim osobitim milostima i ulo-
.
jedinstva svjestan je svoga
s Kristom_, koji ga gama tijesno spojena i s Crkvom: Bogorodica je
GA; po doZivljaju, koji"od- ireoUraZava u NJE_
ei"i zajednicu Zi_ tip Crkve, kako je udio vec sveti Ambrozije, to
vota u NJEMU i s NJIMS;"i, jest s obzirom na vjeru, ljubav i savr5eno sjedi-
koii'"as udi i daje
nam snage da kao veliki njenje s Kristom. Jer u otajstvu Crkve, koja se
znak ljubavi O":uirro
Ziy:! prijatelje (u jednom takoder s pravom naziva majkom i djevicom,
:l trenutku, iti kroz
cijeli Zivot minutu za minutom);
koji Zeli da bu_
demo uvijek >novi< ,":uzi"i-ri.iu*orr" >vina<. BlaZena Djevica Marija je i51a naprijed dajuci
" osobito i odlidno primjer i djevice i majke. Vje-
rujuci i slu5aju6i rodiia je na zemlji samoga Sina
Odeva, i to ne poznaju6i mula, osjenjena od Du-
ha Svetoga, kao nova Eva, vjerujudi ne staroj
zmiji, nego BoZjem glasniku, nimalo ne sumnja-
juii. A rodila je Sina, kojega je Bog udinio prvo-
rodencem medu mnogom bra6om (usp. Rim B,
29). tj. medu vjernicima za dije rodenje i odgoj
ona suraduje materinskom ljubavlju<. (LG, Nr.
63).

253
 965. - O Mariji znamo da je dala svoju rijed
pristanka bez proraduna, s obzirom na sve
Sto
god taj pristanak donio sa sobom; da se
kao Sto se to o njoj izvje5tava _ nije ustrudava_
la, kad je trebalo drugima pomoci; da je napose
u velikom dasu povijesti, kad je njezin Sin na_
puSten od prijatelja i nepr:ijatelja visio
na kriZu.
stajala uz njega -_ i to i javno oditovala; da.ie,
ona, kad su bili potrebni vjera i pouzdan.ie.
s
apostolima rnolila, i odekivala Duha Svetoga. _
Po toj svojoj vjeri, po svom pouzdanju, po
,r.o,-,,,
odvaZnom svjedodanstvu za Krista, po svoioj
spremnosti i svom zalaganju u sluZbi drugih,
je na5 uzor: od nje se udimo pravom ona
i ocivaZrrorn
apostolskom dr.Zan.iu.
>KAO ZAKLETI(
>Dr2at cento sa suojint prija_
teljima kao oni, koji sLL se
zakleli<.
9 6 6 .- G d j e j e k r S c a n i n , t u j e u v i j e k a p o s t o i l
Apostol ne nastupa nikada u vlastito ime _ a
takoder niti sam. Iza njega stoji Krist i Crkr.al
A njegova je zadaca Krista i Crkvu udiniti vid_
ijivima i opipljivima. Ako ijudi ne dolaze u Crk_
Vu, - morala bi Crkva po svakom krSdaninu lako
prona6i put k ljudima. - ,Apostolat,
koji svai<i
2s4
pojedinac treba vr5iti, a koii preobilno struji iz
pravog kr56anskog Zivota (usp. Iv 4, I4), je po-
ielo i pretpostavka svakog apostolata laika, ta-
koder i zajednidkog.u (AA 16)
96?.- >Laici mogu svoje apostolsko djelovanje
vr5iti kao pojedinci; a mogu se kod toga takoder
i udruZivati u razlidite zajednice i udruZenja.n
(AA 1s)
968. - ,Svi su u osnovi uvjereni u to da je
potrebno povezati se s drugima koji isto osjecaju,
da se apostolat ne bi vrSio sludajno i privatno'
I to je ono zbog dega prijateljstvo - shvaCeno
kao nadin djelovanja dobra - mole biti posebno
izabrani apostolat, Stovi5e zato Sto se prijatelj-
stvo temelji na spontanoj duhovnoj srodnosti.
koja radost i revnost dovodi u ispravni odnos,
koja pokre6e fantaziju i koja oiak5ava napore
apostolata, za koji se moZda sam pojedinac ne bi
odvaZio da ga ostvaruje. Prijateljstvo kao apo-
stolat preporudujemo za metodu, za Skolovanje i
za autentidnu interpretaciju priop6ujuce ljubavi,
koja na taj nadin onome koii je vrSi, donosi dvo-
struke plodove i taj zadobiva njezine predno-
sti...
I zar nisu izvjesne institucije, koje su danas
tako poznate i ra5irene, imale svoje podetke u
malim pragrupama, koje su se u ljubavi na5le za-
jedno sa Zeljom da siuZe l(ristovoj stvari? Ne
moZemo se oduprijeti napasti da ne imenujemo
255
 ptit
neke od tih grupa, koje nam sada padaju na pa- apostolat. Ta udruZenja su desto normalni
formacije za apostol?t' U njima postoji
met: npr. kursilji . . .< (Pavao VI. 7. veljade 1968.) pr*fuA""
*oJ"""ott za doktrinalnu, duhovnu i praktidnu
969. - Mao-Ce-Tung je rekao: >U svijetu 6e forlaciju. Niihovi dlanovi, okupljeni s drugovi-
ispitaju
se dogadati ono Sto dine grupe!< S obzirom na ma ili priiateliima u mala dru5tva' neka
i
volju Kristovu treba tu redenicu joS vi5e nagla- metode i uspjehe svog djelovanja u apostolatu
siti i u svjetiu milosti mi bismo tu redenicu po- nadin svog svakida5njeg Zivota s
uspoteCuju
novili >potencirano do beskraja<. Evandeljem.< (AA, Nr' 30)
za apostolat
970. - >Medutim u sada5njoj situaciji se ne 9?3. - >Buduci da se formiranje
poudavanju'
smije propustiti da se na podrudju djelovanja la- .r" *oZu sastojati samo u teoretskom
ika jada zajednidka i organizirana forma aposto- stoga laik, postepeno i razborito ve6 od
,rut u ."
lata; jer uska povezanost snaga je jedina u sta- podetka
'i formirania udi stvari qlomatr-al1^t-11itt
se usavrsa-
nju potpuno posti6i sve ciljeve apostolata, te nje- djetovati u svjetlu vjere, akcijom
gova djela djelotvorno braniti.< (Govor pavla VI. vatiiformiratisebeskupasdrugimaitakouci
koje tre-
7. veljaEe 1968.) u aktirznu sluZbu Crkve' To formiranje'
usavr5avati' zbog stalnog rasta
ba neprekidno iz
971. - >Stoga kr56ani trebaju apostoiski dje- zrelosti ljudske osobe i evolucije problema,
lovati u duhu jedinstva. Neka budu apostoli u danaudanzahtijevasveve6eznanjeiprimje.
svojim obiteljima, u Zupskim i biskupijskim za- formacije
renu akciju. U ispunjavanju zahtjeva
jednicama, koje takoder iskazuju komunitarni jedinstvo i integritet
treba uvijek imaii u vidu
znadaj apostolata, a takoder i u slobodnim dru- skladnost i
ljurlske oiobe, tako da se njezina
Stvima u koja se odlude okupiti. UdruZeni je apo- povecavaju'n (AA' Nr'
uravnoteZenost Euvaju i
stolat vrlo vaZan i zbog toga Sto apostolat, bilo tq\
u crkvenim zajednicama, bilo u nekim drugim
zajednice bit
sredinama, najteS6e zahtijeva da bude ostvaren 9?4. - Apostolat dvrsto ustrojene
grupni rad; a da bi grupa
zajednidkim zalaganjem.u (AA, Nr. 18) 6e organiziran kao
mogla ispravno i ploclonosno raditi ' bez'
6""-i
972.- ,Razne grupe i udruZenja iaika, bilo da uvjetno je Potrebno:
se posve6uju apostolatu, ili nekim drugim nad- - da svi traZl zajednidki cilj' a ne sami sebe'
r
naravnim ciljevima, moraju prema vlastitom ci- - da svaki ima poStovanje prema svakome
lju marijivo i ustrajno raditi na formiranju za prema zajednici,
257
256
 - da svaki velidinu i uspjehe drugih
u radosti
promatra kao svoje vlastite,
- da se svi mogu pouzdano osloniti jedni
na
druge,
- da svi ostanu medusobno povezani
u Zivah_
nom dijalogu,
- da svi Zive i djeluju kao Crkva.
975.- Krist sam je rekao: >Svako kraljevstvo,
diji mogu6nici su nesloZni, mora propasti; tako_
der i s obiteljima se dogada tako, ako su njezini
dlanovi medusobno posvadani!< (Lk 11, L?) >Str,,ar
Kristova<, izgradnja Crkve, mir i sloga _ otkup_
ljenje - Eovjedanstva su i previ5e ozbiljne i di_
rektno odiuduju6e brige, a da bi apostoli mogli
sebi dozvoliti razdore i neslogu u ljubavi i u i_
laganju. Kr5danska ljubav tako ie ih usko pove_
zati da 6e drZati zajedno kao zakleti: s Crkvom, s
papom, s biskupom, sa sve6enicima, sa svom
bra_
6om i sestrama.
>ODVAZNO, ODLUENO I DIREKTNO<
>Mi 6emo suoje krilansko,
apostolsko poslanj e ispunj aua-
ti odua2no, odlutno i d.irektno.<
976. - Apostol crpi svoju snagu ne toliko di_
rektno iz sebe samoga, koliko viSe iz vjere, iz
svoga predanja Bogu, iz svemogu6ega Boga. Bez
258
Krista ne moZe apostol ni5ta (Iv 15, 5), ali s Kri-
stom moZe sve! (Fil 4, 13) Stoga apostoi nastupa
uvijek odvaZno: on ne sanja o drugim okolnosti-
ma, on ih uzima kakve jesu! On ne rezignira ni-
kada, on zna da s Kristom i sa svim ljudima do-
bre volie moZe promijeniti svijet; on se ne po-
vladi pred napadajima i opasnostima - po vjeri
on upra\ro u njima raste, a jo3 manje se povladi
pred porugama - pred >podsmijavanjiman
drugih.
g77.-,>S obzirom na smrt i uskrsnu6e I(r'isto-
vo kr56anin je ohrabren Bogu reei TI (Gal 4, 6)'
Sto se u svakoj situaciji pokazuje plodnim: odnos
prema Bogu daje kr56aninu slobodu da ide u
svat<u situaciju (Rim 5, 3-6), da se u svjedode-
nju za poruku Kristovu odvaZi na posljednje (FiI
1, 12 slijed.). Pavao posjeduje otvorenost da se
suprotstavi Petru, ali takoder i da se ukljuii u
cjelovitost Crkve (Gal 2, 11-21). S istom odvaZ-
noB6u stupa on pred svoiu zajednicu s punomo6'
apostola (2 Kor 10, 2 slijed.)' Ta se hrabrost osla-
nja na zajednicu s Kristom; ona daje upute za
odredenu situaciju, snagu te upute slijediti i od-
(W'
vaZnost svoju egzistenciju potpuno zaloZiti'n
Hagemann)
9?8. - Odludni poEetak je veC napola svr5eni
posao, ve6 napola dobiveni okr5aj I eesto se radi
o tome da se odludno nastupi! Oni koji
i"*o
oklijevaju, skanjivaju se ili se kolebaju, nisu ni-
kada ne5to veliko sproveli. - Tko oklijeva, ska-
 njuje se ili se koleba, taj ne ljubi! Tko liubi, tko
ima ,strastveni< (i bez afekta) interes za Kraljev_ nim Bogu (Mt 25,21; 1l(or 10, 13; 2 Tim 2, 13).(
stvo BoZje, za otkupljenje svih ijudi, ne moZe Tko ie svoju ljubav i svoj Livot utemeljio u bes-
drugadije. nego da odludno tiskade u apostolsko konadne vjedne dubine BoZje, ostaje usprkos sve-
zalaganje. mu, vjedno vjeran. I oni koji su se po nalogu
okupili u poslanju Kristovu, ostaju vierno jedni
979. - Svakako, vrlo io5i krScanin je onaj ko.ii s drugima i vjerni jedni druginra. Vjernost svje-
odbacuje apostolat! Svi uvidaju da mor.aju apo_ dodi o pravoj kr56anskoj ljubavi!
stolsl<i djelovati - tjerani kr5€anskim uviere_
njem i ljubavlju - ali >moraju< I pa ipak svaki 981 - Sam Krist potide svoje apostole na vjer'-
traZi sarno svoju mogudnost da bi se osjeCao kao nost: >Ostanite u meni i ja u vama! Ostanite u
apostol! Samo ne direktni apostolat: sarro ne moioj ljubavi!< (Iv 15, 4. 9)
dilektno pristupati ijudima; samo ne direl<tno
upotrebljavati odgovarajuca djelotvorna sred_ 982. - I mi kaZemo: >Znamo, kome srno se
stva: samo ne direktno navije5tati kr5ianske isti- povjerilil" (2 Tim 1, 12)
ne i kr5danski Zivot! ZaSto se toliko bojati? Upra_
vo je direktni apostoiat ono naivi5e potrcbno i
ono Sto liudi odekuju. Ono pravo kr5iansko
otkupljuie i oslobada -- a ne naclomiestak
krSianskoga, ili polovidno krS6anstvo I

VJERNOST

>Jer znamo kome smo pouje-

roual.i, dajento Kristu i naiint
prijateljima suoju rijei da
6emo u ujernostt rzd.r\ati.<

980.- >Jer je 'Bog nadasve vjeran,, ubraja se

vjernost u kreposti koje dine dovjeka osobito slid_

260
261
 GE (>Gravissimum educationis<)
Deklaracija o kr56anskom odgoju

NA (oNostra aetate<)
Deklaracija o odnosu Crkve prema nekr5-
6anskim religijama
KRATICE
Koncilskih dokumenata DV (>Dei Verbum<)
Dogmatska konstitucija o BoZanskoj obiavi
SC (uSacrosanctum Concilium< AA (>Apostolicam actuositatem<)
Konstitucija o svetoj Liturgiji Dekret o apostolatu laika
IM (,'Inter mirifica<) (>Gaudium et spes<)
GS
Dekret o sredstvima druStvenos Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvre-
saobracanja menom svijetu
LG (>Lumen Gentium<) (>Presbyterorum ordinis<)
PO
Dogmatska konstitucija o Crkvi Dekret o sluZbi i Zivotu svedenika
OE (>Orientalium Ecclesiarum<) (>Ad gentes<)
AG
Dekret o istodnim katolidkim Crkvama Dekret o misijskoi djelatnosti Crkve
UR (>Unitas redintegratio<) (>Dignitatis humanae<
DH
Dekret o ekumenizmu Dekiaracija o vjerskoj slobodi
CD (rCristus Dominus<)
Dekret o pastirskoj sluZbi bisl<upa
OT (,Optatam totius<)
Dekret o odgoju i obrazovanju svecenika
PC (rPerfectae caritatis<)
Dekret o prilagodenoj obnovi redovnidkog
Zivota

262 263
 C
Crkva 7?, 104. 130, 173, 254-258, 408, 469-540,
526, 543, 645, BBB,965
- du5a Crkve 477
- poslanje Crkve 525-5+0
STVARNO KAZALO - pripadnost Crkvi 484-4Bg
Todke za tazfitatranje - putuju6a Crkva 479-483
- ustrojstvo Crkve 490-514
A
Afekti 363, 830 e
Agape B?B-BB1 eistoca (nevinost) 332, 421'
Anakephaiaiosis 141
AngaZiranje 839-842 D
Apatija 918
Apostol 874, BB2-884, 926, gZ7 Davati 378
Apostolat 496, 508, 596, 8?2-981 De colores 169
Dijalog 3?6, 396, B1B,899-904
B Dijete BoZje l4B, 175
- biti kao dijete 75, 146,434,650
,,Baitinici neba< 1?6 Divljenje 346
Bazidna zajednica bB1, 891 Djevidanstvo 89, 1ll, 327-335, 339, 406, 419
Beznade 101 Dobrota 91
Biskupi 503-504 DoZivjeti 693, 768
Bitno (odluduju6e) 959-961 Dubina 202-204, 370
BlaZenstva 79, 136 Duh 14?. 149, 515-524
BiiZnji (ljubav prema biiZnjemu) 84, 85 __ Pneuma 5?6
Bog 93, 96, 200, 2Zg, ZZb-287, 240, 648 Duh Sveti 126
Bolesnidko pomazanje 439, 628-630, 962
Borba 951-961 D
Brak BB,405, 615, 962
Bududnost 299, 300, 304 Davao 662'-664

264 265
 E
I
Egoizam BZ, 282
Ekstaza 398 Ideal L-27, 94, 110,920
Eshatologija 74, 279-_281, Zg7, ZgB Inicijativa B61
Eshaton 580 Iskrenost 206
Euharistija 316, 442, EI4, 53g, SS5_b72, Ispit savjesti 586
962 Ispo'u-ijed 438, 579-589, 962
Evandelje 69, 75, Z4g, 2DB,SbZ,
OSg Islrr-rnjenie(usavr5enje) 3, 5, 305. 352, 472, 473
Evandeoski savjeti B2T_Bib, 339.
406, 419 Istina 774, 775
Isns 28-103, 238, 242-248
F
Farizejizam 640 J
Finoca (uljudnost) 481, ?83 Jeclinstvo 975

G K
Geto 591 Kairos 74, 1BB
Golgota 89 Kalrzma 515__524
Grijeh OBb-68? >'Kasko-osiguranje< 690-748
Grupa 690-?48, 891, 892, 969_972 Kazna 2BB,2Bg
- sastanak grupe 720_727 Klanjanje 177
Grtrpni rad (team ) 974-g7S Koinonia 334
Komotnost 373. 758, 91?
Korrtakt 376, 54L, B1B,894-896
H Konzervatizam 304
Hrabrost 648, 864-865 Kraljevstvo BoZje 70, 74, I40, +72
Hrabrost (odvaZnost) g7S. g77 Kraijevstvo nebesko 70
Hram 17? ,,Kidma< 859-871
HododaSce(putovanje) 6, 301, g2Z_338, Kreposti 409, 410
530, b31 Krist 27, 2B-L03, 111, 167, 238, 242-248, 253, 47:1.
600-603, 740
Hurnor 428 529, 542, 644
- l<ao Bog 62-63, 65
266
267
 NI
- kao covjek 56, 60, 61
- kao uditelj 58, 59 >Ir,iagnacharta< (povelja) Kristova 79-i03
- \Kao -Ltaov
, 5l Nlagnifikat 115, 116
- povijesni Krist 53-55 l,{anifest iz Villach-a 353
Kritika 771 Marija 104-132, 492-495
Kritika zakona (Isusova) 72 - Marija i apostolat 963-982
KriZ 68, I1.8, 724, 309, 402, 424, 568, 866. 869, B?5. - Majka BoZja 107
9 1 3 ,9 1 6 , 9 2 1 , g 2 B .9 3 1 - pra-slika Crkve 495
KrScanin iz obidaja 639 M e d i t a c i j a ? 9 1 , B 2 ? ,9 0 8
KrS6anski f.ivot 133, 135 Mesija 28, 30, 64
KrS6anstvo 872 Milost 133-198, 505, 646
KrStenje 436, 573-57B, 962 - djelotvorna milost 189, 190
- dostatna milost 189
L - pomo6na miiost 183-195
Mil' 97
Laik u Crkvi 506-508
Misliti (razmi5ljati) 772-786, 815
Liturgiia 829 Mistidno tijelo (vidi: Crhva)
LJ Mlakost 680-685
Moliti 397
Ljubav 48, 73, 75, 87, 91, 92, 94, 97, gB, 138, 1?2, Molitva 93, 100, 195-198, 397, 866
180, 201, 229, 293, 322, 340-468, 5i0, 532, 555. Moral (I{ristov) 76, 250, 553
63?,831,837,872-886 Nlrtvenje 242
Ljubav prema neprijatelju 92 Mudlovati 782
- ljubav prema bliZnjemu 84, Bs
- ljubav prijaznosti 411 N
- liubav dobrohotnosti 412
- doZivljena ljubav 404-442 Nada 274-339, 414
- neprijatetji ljubavi 360-381 Napast 669-678, 915
- njega ljubavi 3BB-403 Napor 919, 926-928
- pjesma nad pjesmama o ljubavi 463--468 Naravnost 649
- znadenje Ijubavi 382-387 Nasljedovanje l{rista 89
Navje56ivanje 874
Ljubomora 373

268
Nemoc 186 PaZnja 3?9, 783, ?84
Neuspjeh 862, 863, 932 Pedat (neizbrisivi) sakramenata 553
Nova zapovijed 443, 459 Pitati 769
Novi savez 358, 443-462, 554, 555 PoboZnjakovid 638
Novo nebo - n o v a z e m l j a 3 3 7 , 3 3 8 , 5 3 0 , 944 PoboZnost 637-660
Pokajanje 587, 5BB
o Pokora 424,962
Pokret 181
Obitelj 614, 617, 962
Poljubac 395
Objava 533-534
Poniznost 98, 318, 423
Obradenje 74
Ponos 349
Odaj 319, 322
Popudbina 631-636
Odgovornost 80, 749-B4L
- za zajednicu 850-871 PosluSnost 333, 422
>Posve6enZivot< 89, 327-335, 339, 406, 419
Odludnost 97B
Odluka 589, 657-658 Potvrda 437, 590-599, 962
Odmor 766 Pouzdanje 194
Odricanje 9L9, 922--925 Povelja (magna charta) Kristova ?9-103
OduSevljenje 10, 18, 759, 858, 905-908 Povezanost 541
OdvaZiti se 284-287, 366 Povjerenje 97, 194, 267-269
oOdvaZno, odludno i direktno< 976-9?9 PovrSnost 370
OdvaZnost (hrabrost) 975, 977 Pravednost 91, 410
Opasnosti 669-679 Predanje 348-351, 555, 916-932
Opravdanje 165, 166, 168 Preobrazba 140
Optimizam 23, 433, 913 Prcporod L42-144
Csjedaj 363, 832 Preuzetnost 319
Otkupitelj 28, 45, 111 Previdjeti 400
Otkupljenje 28, 79, 136, 169, 535, 940 Prijateljstvo 407,555, 694, ?04, 887-904, (893)
Prijaznost 34, 430, BgB
P Primati 3?B
Papa 500-502 Principi 778
Par-oikia 531, 891 >Prizor< 870

270 271
Produbljivanje 750-795 S
Promatrati 768 Saklamenti 4I7, 435, 526, 541-636, 962
Proradun 363 - sakramenat Euharistije (vidi: Eubaristija)
Prorok 499. 598, 874 - sakramenat krStenja 436, 573-578, 962
Protologij a 297, 298 - sakramenat pokore 579-589, 438, 962, 424
Providnost 97 - sakramenat pomazanja 439, 628-630, 962
- sakramenat potvrde 437, 590-599, 962
R - sakramenat sve6enidkog redenja 441, 604-612.
Radikalno 647. 942 962, (498, 569-570)
Radosna Vijest (vidi: Evandelje) - sakramenat Zenidbe 440, 613-626, (BB,405,615.
Radost 23, 722, 169, 352, 40I, 402, 427, 651-656, 962
862, 921 Samo6a 785
RaspoloZenje (radosno) 317, 318 Samosvladavanje 762, B3l
- raspoloi.enje, ugoclaj 380 Sanjarije 13, 806
RaspuStenost101 Savez Novi 358, 443-462, 554, 555
Razboritost 99, 415 Sebidnost 381
Razlikovanje duhova 102 Seksualizam 86
Razmatranje 78?-790, 792, 827 Sila 945
Razodaranje 919, 929-932 Siroma5tvo 331, 420
Razum 361 Sjedinjenje 394
Razumijevanje 98, 399 Sloboda 71-?3, L0l, 429, 515, 537, 538
Smrt 261, 309, 321
Redovnidki Zivot 335. 406. 419 ,So1 zemlje< B0
Religija 356 Spasenje BoZje 474, 4Bg
Revolucija 81, 295, 959 S r c e 7 , 1 2 , 9 4 , 1 6 3 , 3 5 3 , 5 1 0 ,6 4 1
- r'evolucija ljubavi 933-950 Sreca 232,352
Revolucionari 948-950 Stav (drZanje) 689
Strah 456
Rezignacija 338, 807, 909-915 Strpljivost 432
Rijed Bo:zja 413 >Stvar Kristova< 70, 73
Romantika 374 Stvorenje 169

272
S u d 1 B B ,1 9 1 - 1 9 4
Sumnjiditi 375 Uspjeh 929, 930, 932
Su-otkupiteljica 128 Utopija (krS6anska) 308, 321
Susret 376, 390, 54L, 823 Ur'.ieti 369
- susret s Bogom 282
Svakida5njica 754 v
Svecenik 498, 569-570
S v e t o s t 1 6 4 ,1 6 5 , 1 6 7 , 1 6 8 , 1 ? 0 , 1 ? 1 ,5 3 0 Veliliodu5nost 425
Svijet 665-666 Vjela 32, L99-213, 4I3
Svjedoianstvo 335, 868. B8g - kratka formula yjere 262-266
Svjedok 598, 599 Vidljivost 544-546
Svjetio 95 Vjernost 426, 688, 980-982
VjeZba 817
It
2
Sutnia 760, 767, 763, ?85
Zagovor 129
T Zagrljaj 394
Za.lednica B, 547*549, B3B, BB7-904
Tajna (Kristova) 33
Tijelo l{ristovo 47s, 476. 4gI Zakazati (pogrijeSiti, zatajiti) 685-687. 816
Tijelo (sarx) 576, 667 Zakleti 966-975
Tisina 760, 761, ?63, 785 Zaliiinjati se g0
Trpljenje 42, 43, 118,
, -261,
v L , v309-314,
vv u r 7 ' 866
vvv
ZaliLrbljenost 361
Tvrdokornost 371
Zapovijed 354, 443, 459, 553
U Zar.ist 373
zlo 972
ugodaj 3Bo
Ultreya 7Bg.-748 Znak 225, 243, 252, 253, 255, 335. 391. 392, 398,
Umjerenost 418 549-551' BBB
Uskrsnuie 66, 67, 68, 125, 25L - znakovi vremena 540, 952
Zlelost 3?7. 796-849. 962
274
z
Zelja 347
Zivot (smisao Zivota) 2 , 2 2 , 2 6 , 2 3 4
Zrtva 560-572
SADRZAJ
Zupa 531
Zurba 755 ZgaZeni milijuni D

Ideal 6
Isus ILrist - izazov svijetu i0
Magna charta Kristove nauke; govor
na gori 32
Marija, Majka BoZja 39
Milost, Sebedarje BoZje 46
Zrela vjera 63
Snaga nade B3
Ljubav bez laLi 100
Sto je ljubav 100
Neprijatelji ljubavi ro4
Znadenje ljubavi 108
Njega ljubavi 110
DoZivljena ljubav 113
Novi Sav Savez ljubavi 118
Veiika pjesma ljubavi 122
Kristova Crkva - utopija? 124
Sto je Crkva? r24
Kakva je Crkva? 127

276 277
 >Vjerujemo u zajednicu i u prijateljstvo 223
Tko je Crkva? 129
Odu5evljenje 228
Ra5dlanjivanje Crkve 131
Rezignacija nije krSdanska 229
DuhikarizmauCrkvi 140
KrS6ansko predanje apostola 233
Poslanje Crkve 143
Odricanje 234
Sakramenti, susret ljubavi 151 Napor 236
Euharistijska zajednica nastaje 154 Razodaranje 237
KrStenje 158 Revolucija ljubavi 239
Ispovijed 160 >Borimo se<< 247
Potvrda L62 Zrelost 25r
Euharistijska zajednica na proputovanju 165 Marija 253
Sve6enidko redenje 166 >Kao zakleti< 254
Zenidba 168 >OdvaZno, odludno i direktno< 258
Posljednji, strmi dio puta 771 Vjernost 260
Bolesnidko pomazanje L72 Kratice koncilskih dokumenata 262
Popudbina L72
Stvarno kazalo - Todke za razmatranje 264
PoboZnost t74 267
SadrZaj
Zapreke u Zivotu miiosti 1?9
>Kasko-osiguranje<< 184
Spcsoban za odgovornost 194
Produbljenje 194
Zrelost 204
Odgovornost za zajednicu 2L3
Manifest apostolata 2L7
>,Vjerujemo u ljubav i u njezinu svemo6 zLB
279
a t Q