UNIVERZITET U TUZLI

MAŠINSKI FAKULTET
Proizvodno mašinstvo
Predmet: Terotehnologija
Školska godina: 2016/2017
Tuzla, 05.07.2017 godine

SEMINARSKI RAD
Tema: Proaktivno održavanje

Student: Predmetni profesor:

Suad Šećerović II-418/10 Dr.sc. Slađan Lovrić doc
Adnan Trumić II-498/12
Sadržaj
UVOD ....................................................................................................................................................... 2
PROAKTIVNO ODRŽAVANJE – PREDVIĐENI ZADACI ................................................................................ 3
Minimalni P-F interval ......................................................................................................................... 3
Tehnička izvodljivost “stanje pod uvjetom” zadatka održavanja ........................................................ 4
Kategorije tehničkih zahvata “stanje pod uvjetom” ........................................................................... 4
Opravdanost izvođenja zadatka “stanje pod uvjetom” ...................................................................... 5
Izbor proaktivnog zadatka ................................................................................................................... 5
OBAVEZNO DJELOVANJE – PRONALAŽENJE KVARA ................................................................................ 5
Postupak proračuna vremenskog intervala za traženje kvara (FFI) .................................................... 6
Tehnička izvodljivost zadatka traženja kvara ...................................................................................... 8
ZAKLJUČAK............................................................................................................................................... 9
LITERATURA ........................................................................................................................................... 10

1
UVOD
Procesi su sredstva i aktivnosti koji stoje u uzajamnom odnosu i koji za zadane ulazne podatke,
proizvode odgovarajuće izlaze. Proces je transformacija ulaznih (input) u izlazne veličine (output).
Tehnički sistemi se projektuju i izvode da zadovoljavaju funkciju cilja prema datim kriterijima.
Podrazumijeva se da su sistemi radno sposobni u trenutku preuzimanja na korištenje. Korisnik teži da
odgovarajućim aktivnostima održi radnu sposobnost sistema što je moguće duže. Tako se došlo do
pojma održavanja sistema i njegovih djelova. Od intervencija, koje su se svodile na „čekanje na otkaz”,
održavanje se razvilo u multidisciplinarnu djelatnost, sa mnoštvom primijenjenih naučnih sadržaja u
procesu ispunjenja svoje funkcije cilja. Na kongresu OCDE 1963. održavanje je definisano kao „ funkcija,
čija je nadležnost konstantan nadzor nad postrojenjima i vršenje određenih popravki i revizija, čime se
omogućava stalna funkcionalna sposobnost i očuvanje proizvodnih i pomoćnih postrojenja i opreme”.
Osnovni inputi funkcije održavanja su :
 karakteristike sistema i dijelova sistema,
 resursi održavanja,
 ekonomsko socijalni činioci.
Osnovni ciljevi funkcije održavanja su istovremeno autputi i njih čine:
 tehničko tehnološki ,
 ekonomski ,
 sociološki .
Preaktivno održavanje može biti definisano kao nastavak prediktivnog održavanja koje uključuje
određivanje razloga zbog kojih se mašina pokvarila. Dok je važno i ekonomski opravdano otkriće ranih
stadijima kvara mašine i korigovanje istih prije nego što dovedu do kvara, jednostavnom zamjenom
pokvarenih delova kao što su ležaji, dok korigujemo momentalni problem i obezbijedimo mašini
nastavak rada, bez pronalaženja uslova koji su doveli do kvara na prvom mjestu. Koraci analize
neispravnosti:
 Određivanje koje su komponente mašine odgovorne za problem.
 Određivanje uzroka kvara mašine.
 Preduzimanje odgovarajućih koraka da se eliminiše identifikovani uzrok problema. Jedan
odličan primjer onoga što bi trebalo da se uradi je precizno regulisanje prenosnika snage, koja
je sklona kvarovima na ležajima zato što ima ekscesivno radijalno opterećenje.
 Ispitivanje i analiza drugih mašina istog tipa i sprovođenje istih preventivnih zadataka na njima
ukoliko odgovaraju.
 Redizajn instalacije mašine da bi se eliminisala mogućnost da se isti problem desi kasnije.
Drugim riječima, dizajnirati problem van mašine.

2
PROAKTIVNO ODRŽAVANJE – PREDVIĐENI ZADACI
U ovu grupu zadataka spada održavanje poznato pod imenom “stanje pod uvjetom”. Vidjeli smo da je
teško predvidjeti kada će neki element doživjeti kvar. U praksi se često dešavaju popratne pojave, koje
daju nagovjestiti da će element doživjeti kvar ili je kvar u toku. Ako bi se takav događaj mogao otkriti i
evidentirati, moglo bi se spriječiti pojavu kvara ili njegove posljedice.

Promotrimo što se dešava u trenutcima prije same pojave kvara, kroz tumačenje krivulje koja se naziva
P-F krivulja (Potencijalni kvar, Failure-kvar).
Potencijalni kvar je uvjet koji se može identificirati i koji ukazuje da će se funkcijski neuspjeh desiti ili
je već u toku dešavanja. U praksi ima bezbroj načina kojima se takva pojava može identificirati.
Pogledajmo Sliku 1. Ako se pojava otkrije u visini tačke P, pa do tačke F, postoji mogućnost za
poduzimanje odgovarajućih koraka u cilju spriječavanja pojave kvara ili njenih posljedica. Zadatak
održavanja nazvan “pod uvjetom” se zasniva na pravovremenom otkrivanju takvih pojava.
Zadatak održavanja “pod uvjetom” se sastoji u otkrivanju potencijalnih kvarova, čime se omogućava
poduzimanje koraka u cilju spriječavanja pojave funkcijskog neuspjeha ili njegovih posljedica.
Zadatak je dobio taj naziv, jer je element u pogonu “pod uvjetom”, zadovoljenje datih uvjeta.
Vremenski interval, dužina vremena između tačaka P i F je vrijeme od trenutka pojave potencijalnog
kvara do pojave samog kvara i naziva se period upozorenja ili vrijeme prije pojave kvara. Očito je, da
zadatak “pod uvjetom” mora biti obavljen u vremenu koje je kraće od P-F intervala.

Slika 1. P-F krivulja

Minimalni P-F interval

Minimalni P-F interval je vrijeme koje prođe od trenutka otkrića potencijalnog kvara i pojave neuspjeha
funkcije. Kod primjene ove vrste zadataka, potrebno je voditi računa o dužini intervala između dvije
inspekcije, kako bi nakon otkrivanja potencijalnog kvara bilo na raspolaganju dovoljno vremena za
akciju sprečavanja pojave kvara. Minimalni P-F interval je vremenski period na raspolaganju osoblju
održavanja, za sprovođenje akcije sprečavanja pojave kvara ili njegovih posljedica. Ovisno o kontekstu
u kojem se element nalazi, posljedice se mogu spriječiti na više načina:
Isključivanjem elementa iz pogona - nakon pažljivog planiranja taj period može biti vrlo kratak.
Trošak popravka - se može svesti na minimalnu vrijednost poznajući posljedice i dobro isplaniranim
radom.
Sigurnost ljudi - nije dovedeno u pitanje, jer se ima dovoljno vremena pripremiti za rad i osigurati
sigurnost ljudi i okoline.
U pravilu se nastoji imati sto duzi P-F interval jer:

3
U takvom slučaju se ima dovoljno vremena za pronalaženje potencijalnog kvara i sprovođenje
“uvjetnog” koraka održavanja.
Potrebno je rjeđe sprovođenje “stanje pod uvjetom” koraka održavanja.

Pogledajmo primjer vršenja inspekcije elementa u vremenskim periodima od 6 mjeseci. Ako je P-F
interval 9 mjeseci, tada je minimalni P-F interval 3 mjeseca.

Tehnička izvodljivost “stanje pod uvjetom” zadatka održavanja

Za takav zadatak se kaže da je tehnički izvodljiv ako:
Je moguće tačno definirati uvjet potencijalnog kvara.
Ako je P-F interval konstantan ( uvijek je jednake dužine za isti element)
Ako se lako može sprovesti motrenje elementa u intervalima kraćim od P-F intervala.
Minimalni P-F interval je dovoljno dug, da se za doba njegovog trajanja mogu poduzeti akcije
održavanja.

Kategorije tehničkih zahvata “stanje pod uvjetom”

Tehnički zahvat za sprovođenje zadataka “stanje pod uvjetom” može se podijeliti u četiri kategorije:
1. Tehnika motrenja uvjeta – podrazumijeva korištenje naprava za motrenje stanja elemenata.
Elementi koji se koriste za motrenje stanja elementa su razne vrste senzora kao što su na
primjer: mjerenje vibracija, pritiska, temperature, metalnih čestica itd.
2.Tehnika motrenja promjena u kvaliteti proizvoda – je postupak kojim se uspoređuje karakteristične
veličine proizvoda sa onim koji su zadani u procesu. Svako netolerantno odstupanje označava
potencijalnu pojavu kvara funkcije.
3.Tehika primarnog motrenja elemenata i procesa primjenom odgovarajućih naprava – vrsi se
motrenjem primarnih funkcija kao sto su: snaga, struja, napon, brzina, protok, pritisak, temperatura
itd. U te svrhe se obično koriste mjerni instrumenti ili baždareni pokazivači mjerene veličine.
4.Tehnika vršenja inspekcije - od strane osoblja održavanja pri kojem se koriste ljudska osjetila u
otkrivanju potencijalnih kvarova na elementu.

Koja će se tehnika primijeniti u pojedinom trenutku ovisi o mnogo faktora jer se potencijalni kvar može
otkriti na više od jednog načina.
U literaturi se za primjer daje kuglični ležaj. Motrenje uvjeta stanja ležaja može se vršiti mjerenjem
vibracija, temperature, visinom zvuka, česticama metala u ulju za podmazivanje (ako je takve
konstrukcije) itd.
Zato je u praksi važno da se takvo motrenje može tehnički izvršiti i da je ekonomski opravdano. U
prosjeku tehnički i ekonomski opravdano je oko 20% slučajeva motrenja za pojavu potencijalnog kvara.
Sve četiri kategorije ukupno cine 25% – 35% načina otkrivanja pojava kvara.
Na Slici 1 prikazana je P-F krivulja koja je većim dijelom linearna i onda naglo pada do pojave kvara.
Za elemente kojima je P-F krivulja pravac, može se smatrati da će i završni dio krivulje, između tačaka
P i F također biti linearan. To obično vrijedi za elemente kojima je pojava kvara zavisna o dužini
korištenja.

Tačka pojave potencijalnog kvara neka je tačka kada visina korisnog dijela auto gume iznosi 3 mm.
Znaci prostor za pogoršanje je između (12 mm) za novu gumu, do pojave unaprijed postavljene tačke
P (3 mm). Smatra se da je nastao prekid funkcije, kvar, kad se auto guma ne bi smjela vise koristiti.
Odgovarajuci zadatak za izvedbu koraka “stanje pod uvjetom” se sastoji u tome, da vozac automobila
svakih na pr. 5000 km izmjeri debljinu korisnog dijela gume na svakom kotacu i obavijesti na unaprijed
određen način službu održavanje kad vrijednost dosegne 3 mm.
Za primjer nelinearne P-F krivulje može se uzeti kuglični ležaj.

4
Od trenutke pojave potencijalnog kvara, pretpostavimo da je to trenutak kad je u ležaj ušao strani
komadić metala. Stanje ležaja se naglo pogoršalo jer će ta pojava izazvati neravnine u ležaju i pojavu
novih metalnih komadića, dok na kraju ležaj ne zariba. P-F krivulja je slična onoj na slici 1.

Utvrđivanje P-F intervala je relativno lako za kvarove koji nastaju zbog starosti elementa i za koje vrijedi
linerna P-F krivulja.

Za elemente kod kojih se kvar javlja slučajno, vrlo je teško odrediti trenutak kada će se pojaviti
potencijalni kvar. Tačka P se može odrediti neprekidnim promatranjem i evidentiranjem ponašanja
elementa do trenutka pojave kvara.

Drugi način je sprovođenje testiranja kojim će se utvrditi P-F krivulja elementa u uvjetima kada element
nije i radnom kontekstu. Primjer je statičko testiranje aviona na zemlji umjesto za vrijeme leta.

Opravdanost izvođenja zadatka “stanje pod uvjetom”

Predviđeni zadaci održavanja “stanje pod uvjetom” je opravdano ako su zadovoljeni slijedeći uvjeti:
Promatrana funkcija je skrivena funkcija bez posljedica. Korak održavanja se ostvaruje u cilju
sprečavanja pojave višestrukog funkcijskog neuspjeha.
Posljedice neuspjeha funkcije imaju posljedice na sigurnost ljudi i okoline: Da se korak može smatrati
opravdanim, rezultat koraka mora dati dovoljno vremena za akciju koja će spriječiti posljedice koje bi
eventualno nastale.
Za sve ostale vrste neuspješnosti funkcija: sa posljedicama na pogon i ne pogonske posljedice, zadatak
mora biti ekonomski opravdan.

Izbor proaktivnog zadatka

Relativno je lako odrediti da li je proaktivni zadatak tehnički izvodljiv. Kvar sam po sebi određuje ima li
smisla izvoditi korak. Malo teže je odlučiti da li je korisno i opravdano izvoditi zadatak obzirom na
troškove izdvojenja istog.

Za proaktivni zadatak “stanje pod uvjetom” najprije se uzimaju u obzir slijedeći uvjeti:
korak se može izvoditi na elementu u normalnom pogonu i izvođenje ne izaziva zastoje u pogonu, pa
je iste lako organizirati.
zadaci identificiranja tocke pojave potencijalnog kvara mogu se vršiti prije same pojave kvara
određivanje tačke potencijalnog kvara, tačka P na P-F krivulji, omogućava korištenje elementa skoro
cijeli njegov životni vijek.
Za restoraciju i zamjenu po rasporedu vrijede slijedeći uvjeti za izbor:
element mora biti van pogona ili se element mora odvesti u radionicu za popravke.
Zbog karaktera metode, zamjenjuju se ili restauriraju svi elementi, pa i oni koji su još ispravni.

OBAVEZNO DJELOVANJE – PRONALAŽENJE KVARA

Ovaj dio RCM analize bavi se odgovorom na sedmo pitanje:
7. Sto se mora učiniti za sprječavanije ponavljanja takvog kvara, ako se ne može primijeniti poznati
postupak?

Već je ranije rečeno da ako nije moguće naći tehnički izvodljiv proaktivni zadatak koji je vrijedno činiti
primjenjuje se obavezno djelovanje. Kako će se djelovati ovisi o posljedicama kvara.

5
Za skrivene funkcije, za koje se ne može pronaći tehnički izvodljiv proaktivni zadatak koji je vrijedno
činiti u cilju sprečavanja višestrukog funkcijskog neuspjeha i smanjenja posljedica na najmanju moguću
mjeru, primjenjuje se korak pronalaženja kvara. Ako se i to ne može naći, pristupa se redizajniraniju.
Za kvarove koji imaju utjecaja na sigurnost i okolinu i za koje se ne može naći tehnički izvodljiv
proaktivni zadatak koji je vrijedno činiti, u cilju smanjenja posljedica na prihvatljivu razinu, pristupa se
redizajnu elementa.
Za proaktivne zadatke koji nisu ekonomski opravdani tokom perioda vremena i imaju utjecaja na pogon
promjenjuje se održavanje koje nema rasporeda ili redizajn.
Za kvarove ne pogonskog karaktera, isto tako, pristupa se održavanje bez rasporeda ili redizajnu.
Postupak obaveznog djelovanja u okviru RCM održavanja može e vidjeti na dijagramu Tabela 1.

Poznate su tri vrste održavanja: predviđeni zadaci, preventivni zadaci i korektivni zadaci.
Predviđeni zadaci se sastoje u pregledu elemenata za mogući kvar.
Preventivni zadaci se sastoje u promjeni djelova ili restoraciji elemenata u određenim vremenskim
periodima.
Korektivni zadaci se sastoje u izvršenju popravaka kad se uoči potencijalni kvar ili nakon sto se kvar
desio.
Osim ovih nabrojenih ima puno vise zadataka koji ne spadaju u niti jednu gornjih grupa. Primjer je
ispitivanje alarma nestanka istosmjernog napona u trafostanici: ne ispitujemo da li je u kvaru, ne
zamjenjujemo i ne popravljamo ništa. Želimo samo utvrditi da li je sistem u ispravnom stanju.

Iz prakse se zna da oko 40% svih oblika pojave neuspjeha funkcije su skrivene funkcije i oko
80% kvarova zahtijeva postupak traženja kvara. Znaci oko jedne trećine sveukupnih zadataka
održavanja se svodi na traženje kvara.
Traženje kvara za višestruke funkcijske neuspjehe svodi se na traženje kvara štićene funkcije za vrijeme
kad je zaštitna naprava u neispravnom stanju, u kvaru. Jednadžbu vjerojatnosti pojave višestrukog
funkcijskog neuspjeha poznamo od ranije:

Vjerojatnost pojave se smanjuje povećanjem raspoloživosti zaštitne naprave.

Raspored traženje kvara sastoji se u pregledu ispravnosti stanja skrivene funkcije u određenim
vremenskim periodima.
Pregled se može obaviti pregledom cjelokupnog zaštitnog sistema i svih mogućnosti koje mogu dovesti
do kvara na zaštitnoj napravi. Pregled se nastoji izvršiti bez isključivanja naprave. Ako se naprava mora
odvojiti iz sistema radi ispitivanja, neophodno je na pogodan način privremeno osigurati njenu funkciju
.
Vremenski period ponavljanja ispitivanja ispravnosti mora biti u praktično izvodljivim intervalima čija
se frekvencija može izračunati.

Postupak proračuna vremenskog intervala za traženje kvara (FFI)

Frekvencija traženja kvara ovisi o dvajema veličinama: željenoj raspoloživosti i frekvenciji kvara zaštitne
naprave.

6
Intervali predviđenih i preventivnih zadataka održavanja ovise o jednoj promjenjivoj: P-F intervala
odnosno korisnog života elementa. U proračun se uzima u obzir još raspoloživost i pouzdanost
elementa.
Radi lakšeg razumijevanja promotrimo primjer stop svjetla 10 motorkortaca, koji su u upotrebi 4
godine. Ukupna dužina korištenja iznosi: 10 motor kotaca x 4 godine, jednako 40 godine korištenja.
Neka se ispituje ispravnost stop svjetla jednom godišnje, za period od 4 godine i neka je pronađeno 4
slučaja neispravnog stop svjetla.
Vrijeme između dva neuspjeha funkcije stop svjetla naziva se MTBF (Mean Time Between Failure) i
iznosi:
40 godine korištenja / 4 kvara = 10 godina
Interval u kojem smo našli kvar je 10% (jedna godina) od MTBF koji iznosi 10 godina ali još nismo sigurni
kad se taj kvar desio, na početku , sredini ili kraju perioda od jedne godine. Pretpostaviti ćemo da se
kvar desio na sredini perioda, nakon 0.5 godina.
Stop svjetla su bila u neispravnom stanju: 4 kvara x 0.5 godina u neispravnom stanju = 2 godine.
Neraspoloživost stop svjetla je bila: 2 godine u neispravnom stanju / 40 godina korištenja = 5%, ili stop
svjetla su bila na raspolaganju 95% vremena. Općenito možemo napisati jednadžbu:

Često se u proračunu FFI koriste raspoloživost i pouzdanost zaštitne naprave:

Poznajući MTBF i željenu raspoloživost zaštitne naprave može se jednostavno izračunati FFI.

Željenu raspoloživost zaštitne naprave određuje vlasnik osnovnog sredstva. Pretpostavimo da želimo
da naša stop svjetla budu na raspolaganju (raspoloživost zaštitne naprave) ne 95% kao do sada, već
99% vremena. Neraspoloživost zaštitne naprave je u tom slučaju: 100%-99% = 1%. Izračunajmo FFI.

Znaci, ako želimo imati na raspolaganju stop svjetla 99% vremena u periodu od 4 godine, moramo
ispitati njihovu ispravnost svakih mjesec dana.

Vrijednost raspoloživosti zaštitne naprave određuje vlasnik osnovnog sredstva a izračunava se po

slijedećem postupku:
Koja je visina vjerojatnosti pojave višestrukih funkcijskih neuspjeha, koju će vlasnik osnovnih sredstava
smatrati prihvatljivom, za slučaj kad se desi neuspjeh zaštitne naprave.
Potom se izračuna vjerojatnost da će stičena funkcija doživjeti neuspjeh u tom istom periodu.
Zatim se odredi raspoloživost koju mora zadovoljiti skrivena funkcija, kako bi se smanjila vjerojatnost
pojave višestrukog funkcijskog neuspjeha.
7
Promotrimo sistem koji ima dvije pumpe od kojih jedna sluzi kao zamjena kad se prva pokvari. Koristeći
gornji postupak, odredimo FFI:
Vjerojatnost pojave višestrukog kvara neka je podnošljiva ako je niza od 1 u 1000 u bilo kojoj godini.
Vjerojatnost pojave kvara na prvoj pumpi je izračunat; 1 u 10 godina.
Odredimo neraspoloživost druge pumpe, uz dane uvjete: (1 u 10) * X = (1 u 1000); Vrijednost X je znaci
100 odnosno 1% (raspoloživost iznosi 99%). To je minimalna neraspoloživost druge pumpe, za dane
uvjete vjerojatnosti pojave višestruke funkcijske neispravnosti od 1 u 1000. Ako je MTBF druge pumpe
10 godina (120 mjeseci) imamo:

Ekipa za održavanje mora svakih 2.4 mjeseci ispitati da li je druga pumpa u ispravnom stanju, kako bi
se održala postavljena vjerojatnost pojave višestrukog funkcijskog neuspjeha u granici od 1 u 1000
godina

FFI se isto tako može izračunati po jednostavnijoj formuli, koja je izvedena iz do sada poznatih
jednadžbi i jednaka je:

FFI = interval trazenja kvara

Vremenski interval između dva kvara zaštitne naprave
Vremenski interval između dva kvara stečene funkcije
Vremenski interval između pojava višestrukih funkcijskih neuspjeha
Primijenimo novu formule i izračunajmo traženih FFI za gornji primjer: MTIVE=10, MTED= 10,
MMF =1000

Tehnička izvodljivost zadatka traženja kvara

Zadatak traženja kvara je vrijedno činiti ako se time smanjuje vjerojatnost pojave pripadajuće
višestruke funkcijske neuspješnosti na nivo koji je prihvatljiv za vlasnika osnovnih sredstava.

Tehnički, zadatak je izvodiv ako se može tehnički izvesti, ako se time ne povećava rizik pojave
višestrukog funkcijskog neuspjeha i vremenski intervali izdvojenja zadatka imaju praktičkog smisla.

Kada zadatak traženja kvara nije izvodljiv ili ekonomski nije opravdan, mora se voditi računa o pojavi
višestrukog funkcijskog neuspjeha i:
 Ako pojava višestrukog funkcijskog neuspjeha ima posljedice na sigurnost i okolinu nešto se
mora učiniti u smislu smanjenja posljedica, kao sto je redizajn ili promjena u procesu.
 Ako pojava višestrukog funkcijskog neuspjeha nema posljedice na sigurnost i okolinu ne treba
poduzeti posebne mjere. Pri tome treba voditi računa o troškovima posljedica koje ne bi smjele
prelaziti nekakvu prihvatljivu vrijednost.

8
ZAKLJUČAK
Preostali zadaci iz grupe ostalih zadataka su održavanje po rasporedu i redizajniranije. Ako pojava
neuspjeha funkcije je očita i ne može se pronaći uzrok za skrivenu funkciju a posljedice nemaju utjecaja
na sigurnost i okolinu, nije potrebno vršiti nikakvo održavanje.
Ako je preventivni zadatak neuspjeha funkcije koje imaju utjecaja na pogon a nije financijski opravdan,
nije potrebno činiti.

Što preostaje u takvim slučajevima je redizajniranije procesa ili elementa, što je vrlo komplicirano i
dakako skupo. Redizajn obuhvaća različite promjene koje bi se mogle svrstati u slijedeće grupe:
promjena specifikacije komponenata, dodavanje jedne ili vise komponenata ili naprava, izmjena
kompletnog stroja ili promjena mjesta ugradnje itd.

Jedan od načina rješavanja takvih problema je dodavanje zaštitne naprave skrivenoj funkciji, čime ista
postaje vidljiva ili ako je to korisno, promjenom naprava, pretvaranjem skrivene u vidljivu funkciju. Isto
tako, povećanje MTBF zaštitne naprave može se postići ugradnjom dvostruke zaštitne naprave i
povećati raspoloživost naprave.

9
LITERATURA
ENTITETI TEHNIKE - USLOV I MJERA USPJEŠNOSTI SISTEMA I PROCESA Prof. dr Miodrag Bulatović
Univerzitet Crne Gore, Mašinski fakulet u Podgorici; Mr Dušan Djurović Univerzitet Crne Gore,
Mašinski fakulet u Podgorici

http://studenti.rs/skripte/elektrotehnika/razvoj-proaktivnog
odrzavanjahttp://studenti.rs/skripte/elektrotehnika/razvoj-proaktivnog-odrzavanja

10