UVOD

HRANJIVE TVARI su sve neophodne tvari koje služe u izgradnji organizma, njegovom normalnom funkcioniranju kao i za stvaranje
proizvoda.
HRANJIVA TVAR je kemijska tvar, izgrađuje suhu tvar biljne ili životinjske stanice.

Podjela
a) po kemijskom sastavu
a) organske (ugljikohidrati, masti, bjelančevine)
b) anorganske (voda, mineralne tvari)
b) fiziološkoj funkciji u organizmu
a) energetske (ugljikohidrati, masti, bjelančevine (u suvišku), organske kiseline, alkohol i dr.)

b) strukturne
1. organske (bjelančevine, esencijalne aminokiseline, esencijalne masne kiseline)
2. anorganske (voda, kalcij, natrij, kalij, klor, fosfor, magnezij, sumpor, željezo)

c) djelotvorne
1. tjelesni djelotvorne (hormoni i enzimi)
2. djelotvorne tvari hrane (vitamini i mikroelementi)

Prateći sastojci hranjivih tvari – lignin, kutin, suberin, voskovi, eterična ulja, alkaloidi, glikozidi, droge, otrovi …

OBROK
- koncentrirana krmna smjesa
- silaža
- kukuruz
- sijeno
- mineralni-vitaminski premiksi
KRMIVO
- voda
- masti
- bjelančevine
- ugljikohidrati
- minerali

OBROK – dnevna količina krane ( svedena na 12% suhe tvari) kojom životinja podmiruje ukupne potrebe na svih strukturnim, energetskim i
biološko djelotvornim tvarima, s obzirom na vrstu, kategoriju i proizvodnost.

KRMIVO – proizvodi biljnog, životinjskog i mineralnog podrijetla koji služe za hranidbu životinja, a nisu štetni za njihovo zdravlje niti za
zdravlje ljudi.

Hranu za životinje čine – krmiva, krmne smjese, premiksi, dodaci hrani za životinje.
Može biti: prerađena, djelomično prerađena, neprerađena.

KRMNA SMJESA – mješavina koncentriranih krmiva sa ili bez dodataka i namijenjena hranidbi životinja kao potpuna ili dopunska smjesa.

DODACI HRANI – tvar, mikroorganizam ili pripravak (osim krmiva i premiksa) koji se dodaju hrani ili vodi za životinje, s jednim od djelovanja
za životinje.

Hranjiva vrijednost krmiva ili obroka – organske i anorganske hranjive tvari

Energetska vrijednost krmiva ili obroka – organske hranjive tvari

ANTRINUTRITIVNE TVARI – nepoželjne tvari, bilo koja tvar ili proizvod osim protogenih mikroorganizama, čija nazočnost na ili u proizvodu
namijenjenom hranidbi životinja predstavlja potencijalnu opasnost za zdravlje životinja, ljudi i okoliš ili negativno djeluje na stočarsku
proizvodnju ( tešku metali, mikrotoksini, alkaloidi, glukozidi).

Povezanost biljne i životinjske proizvodnje

Čovjek 1/3 do 1/5 koristi biljke, a životinja 2/3 do 4/5 koristi biljke ( visokovrijedni animalni proizvodi).

Hranidba obuhvaća
- pripremu (mljevenje, prženje, kuhanje, sječenje)
- konzumaciju (vrsta krmiva, kategorija životinja)
- probava (mono i poligastrične životinje, ptice)
- resorpcija hranjivih tvari (tip probave, zdravlje)

Hranidbom se značajno utječe na

- rast i razvoj (zadovoljavanje genetske predispozicije)
- proizvodnost (nesivost, mlječnost, prirast, konverzija)
- produktivnost (broj zdravog podmlatka, vijek eksploatacije)
Veličina i kvaliteta obroka i koncentracija hranjivih tvari u krmivu
- vrsta životinje
- intenzitet proizvodnje
- zdravstveno stanje

C O H N Mineralne tvari
BILJKA 45% 42% 6,5% 1,5% 5%
ŽIVOTINJA 63% 13,2% 9,4% 5% 8,8%

Osnovni spojevi biljaka i životinja – voda , bjelančevine , masti, ugljikohidrati i pepeo.

SASTAV BILJNOG I ŽIVOTINJSKOG ORGANIZMA

1. VODA
2. SUHA TVAR
a) Organske tvari
Dušične – bjelančevine i NPN spojevi
Nedušićne – masti, ugljikohidrati
b) Anorganske tvari – pepeo

BILJKE ŽIVOTINJE
UGLJIKOHIDRATI 75% manje 1%
strukturne tvari energija
rezervna energija
MASTI 0,5-4,5% Do 40%
Rezervna energija Rezerna energija
(uljarice) do 42%
BJELANČEVINE 1 - 35% 15-20%
Strukturna tvar
PEPEO 1-10 % Od 2,8% - 4,6%
Na i K Ca i P
strukturne tvari
VODA 90-10% Strukturne tvari
80-40%
Najvažniji sastavni dio

Hranjive tvari
25 ugljikohidrata
15 masnih kiselina
20 aminokiselina
18 vitamina
20 mineralnih tvari
 UGLJIKOHIDRATI
- Predstavljaju veliku skupinu organskih spojeva; oko 50, (sadrže C,O,H)
- najzastupljenija skupina organskih tvari kod biljaka
- biljkama služi kao građevni materijal drvenastog dijela te kao pogonska i rezervna hranjiva tvar
- kod životinja su prisutni kao glukoza (trenutna E) i glikogen (rezervna E)

Prema broju molekula

1. MONOSAHARIDI
a) Pentoze (riboza, ribuloza, arabinoza, ksiloza) – rijetko se javljaju slobodne u prirodi, a najčešće u polisaharidima (drvo..)
b) Heksoze (glukoza, fruktoza, galaktoza) – vrlo rašireni u prirodi

2. DISAHARIDI
a) Saharoza (glukoza + fruktoza)
b) Laktoza (glukoza + galaktoza)
c) Maltoza (glukoza + glukoza)
d) Celobioza (glukoza + glukoza)

3. TRISAHARIDI
a) Rafinoza (galaktoza + glukoza + fruktoza)

4. TETRASAHARIDI
a) Stahioza (2 galaktoze + glukoza + fruktoza)

5. POLISAHARIDI
a) Pentozani (araban, ksilan)
b) Heksozani (škrob, glikogen, celuloza, inzulin)

MONOSAHARIDI
- Jednostavni šećeri
- Topivi u vodi
- Lako se kristaliziravju
- Mogu sadržavati aldehidnu ili keto skupinu (aldoze, ketoza)
- Najvažnije pentoze i heksoze
- U organizmu životinja se transformiraju u glukozu
- Glukoza (groždani šećer), fruktoza (voćni šećer)
OLIGOSAHARIDI ( nastaju spajanjem 2 – 10 glukozidnih ostataka monosaharida tj oni su međuprodukt razgradnje ugljikohidrata)

DISAHARIDI
- Invertni šećeri
- Nastaju spajanjem 2 monosaharida uz izdvajanje jedne molekule vode
- Čvrste tvari slatkog okusa
- Lako topivi u vodi
- Uz pomoć enzima ili kiselina lako se cijepaju na monosaharide
Saharoza (glukoza + fruktoza) – jako raširena, najviše ima u šećernoj repi i trsci
Laktoza (glukoza + galaktoza) – naziva se i mliječni šećer, jedini disaharid životinjskog podrijetla, slabije sladak, jako
potreban sisavcima u prvim danima razvoja
Maltoza – u prirodi u obliku škroba
Celobioza – u prirodi u obliku celuloze

TRISAHARIDI
- Šećeri koji se rijetko sreću u prirodi
- Sastavljeni od tri molekule monosaharida
- Najraširenija RAFINOZA (galaktor +glukoza+fruktoza) – šećerna repa i šećerna trska

TETRASAHARIDI
- Stahioza (2 galaktoze+lukoza+fruktoza) – gomoljima biljaka, sadrže ga neke leguminoze

POLISAHARIDI
A) Homopolisaharidi – od jedne vrste molekula (pentoza ili heksoza)
B) Heteropolisaharidi – kombinacija pentoza i heksoza
- molekule monosaharida su u lancu povezani glikozidnim vezama
- nisu topivi u vodi
- nemaju sposobnost kristalizacije
- biljkama su građevni materijal i izvor rezervne energije
- od polisaharida biljnog podrijetla ističu se škrob i celuloza, a životinjskog glikogen
- prema probavljivosti – lako probavljivi (NET), teže probavljivi (sirova vlaknina)
ŠKROB
- važan i nezamjenjiv polisaharid u hranidbi domaćih životinja, osobito monogastričnih
- biljka ga u velikim količinama uskladišti i koristi kao revervnu hranjivu tvar
- građen od ravnog lanca amiloze i razgranatog lanca amilopektina
- u prirodi se nalazi u obliku škrobnih zrnaca, najviše u zrnjevu žitarica, raznom sjemenju te korijenju
- škrobna zrnca u hladnoj vodi nisu topiva

GLIKOGEN
- životinjski škrob (jer je samo u životinjskom organizmu)
- predstavlja rezervnu tvar
- najviše ga ima u jetri i mišičima
- pri građi sličan škrobu
- ne nagomilava se na jednom mjestu već je ravnomjerno raspoređen po stanicama pojedinih organa

CELULOZA
- polisaharid koji se vrlo često sreće u prirodi
- kao i škrob povezan ketonskom vezom
- najvažniji je strukturni polisaharid biljne stanične stjenke
- ne topiva u vodi, razrijeđenim kiselinama i lužinama
- u probavnom sustavu ju ne razgrađuje ni jedan enzim
- važan kod preživača jer se u predželucima odvija jaka mikrobiološka aktivnost pod djelovanje enzima iz mikroba koji celulozu
razgrađuje do celubioze
- najkompleksniji ugljikohidrat
- ako se spoji s ligninom razgradnja je gotovo onemogućena

INZULIN
- polisaharid sličan škrobu, teže probavljiv od škroba
- sastavljen od ostataka fruktoze
- u većim količinama ga ima u krtolama čičoke, korijenu cikorije

GLUKANI
- neškrobni polisaharid (NŠP)
- bolje topiv u vodi, kiselinama i lužini
- antrinutritivne tvari jer njihova topivost u vodi dovodi do stvaranja visoko viskozne otopine uz povećanje kapaciteta vezanja
vode
- najviše u endospermu žitarica

PENTOZANI
- neškrobni polisaharid (NŠP)
- u probavnom sustavu životinja razgrađuju ih samo enzmi mikroorganizama preživača
- najviše u grubom voluminoznom krmivu (sijeno, slama)

PEKTINI
- sastoje se od galaktoze, arabinoze i galakturonse kiseline
- najviše u mesnatim voćnim plodovima, korijenu šećerne repe i zelenom lišću
- inkrustrirajuće tvari jer grade biljni skelet i pratioci su glukoze
- primjena kod proljeva životinje

LIGNIN
- najveći dio inkrustrirajućih tvari u biljnoj stanici
- najviše ga ima u leguminozama
- veća prisutnost lignina u biljci značajno smanjuje njenu probavljivost u životinjskom organizmu jer je potpuno nerazgradiv u
probavnom sustavu domaćih životinja
- količina lignina se povećava starošću biljke, žitarice najmanje zatim trave pa leguminoze najviše
- termiti su jedini živi organizmi koji imaju enzime za razgradnju lignina

HITIN
- heteropolisahari koji gradi čvrstu egzoskeletnu tvar insekta

GLUKOZIDI
- nemaju važnost hranjive tvari iako se u manjim količinama nalaze u biljaka
- neki su štetni i djeluju negativno na zdravstveno stanje životinje
 MASTI (LIPIDI)
- nisu kemijski jednostavni spojevi
- topivi u eteru, benzenu, acetonu
- energetski bogatije 2,25 puta od škroba
- vrlo raširene u prirodi
Funkcija u organizmu:
- održavanje tjelesne topline
- održavanje energije za proizvodne funkcije organizma
- sinteza masti tijela
>> važnost: izvor esencijalnih masnih kiselina, liposolubilnih vitamina (D,E,K,A), sastavni dio staničnih membrana
Podjela
1. PRAVE MASTI
- esteri glicerola i višemasnih kiselina
- nemaju okusa, boje ni mirisa
- ovisno o broju masnih kiselina mogu biti monogliceridi, digliceridi, trigliceridi
Ovisno o vrsti masnih kiselina
a) Jednostavni (iste masne kiseline)
b) Složeni (2 ili 3 različite masne kiseline)
Masne kiseline
Zasićene – octena, propionska, maslačna, laurinska, miristinska, palmitinska, stearinska
Nezasićene – oleinska, linolna, linolenska, arahidonska
Voskovi
- prave masti koje su sastavljene od masnih kiselina i alkohola velike molekularne mase
- teško razgradivi
- nemaju hranjivu vrijednost u probavi životinja
- hidrofoni karakter na listi, perju, vuni

2. SLOŽENE MASTI
1. Fosfolipidi
2. Glikolipidi
3. Sulfolipiti
4. Lipoproteidi
- u strukturi triglicerida je jedna ili više masnih kiselina zamijenjeno fosfornom kiselinom
- čine 20-30% ukupne masti
- dvije skupine fosfatida
a) lecitini (emulzivna tvar u mliječnim zamjenicama za telada)
b) kefalini (fosfolipidi su emulgatori , važni pri transportu masti krvlju i kao sastavna komponenta stanične membrane)

3. DERIVATI I PRATIOCI MASTI - masne tvari koje nastaju hidrolizom pravih i složenih masti
a) liposolubilni vitamini
b) boje topive u mastima
c) karotenoidi
d) eterična ulja
e) smole
f) steroli
Najvažniji životinjski sterol je KOLESTEROL, a biljni ERGOSTEROL.
KOLESTEROL – gradi staničnu membranu, stvara vitamin D pod utjecajem sunčevih zraka, nalazi se u žući, lipoproteinima i krvnoj plazmi.

Višestruko nezasićene esencijalne masne kiseline

ESENCIJALNE
- one koje organizam ne može sam sintetizirati već ih se unosi preko masti biljaka
- linolna, linolenska i arahidonska
- u strukturi s bjelančevinama čine sastavni dio membrane stanične stijenke
- reguliraju aktivnost hormona hipotalamusa i hipofize
Biološko značenje masti - MASNI DEPOI
- u njima se sintetiziraju masti tijela iz masti, ugljikohidrata a ponekad i iz viška bjelančevina
- to su potkožno tkivo , trbušna šupljina, okolina bubrega i crijeva
- stalno su u stanju mobilizacije i zamjene što je važno za monogastrične životinje
- dobar su toplinski izolator
- predstavljaju mehaničku zaštitu osjetljivim organima
- služe kao spremište liposolubilnih vitamina

JODNI BROJ je količina joda u gramima apsorbirana na 100g masti tj mjerilo za stupanj nezasićenosti masnih kiselina.
SAPONIFIKACIJSKI BROJ – srednja molekularna masa masnih kiselina u mastima, mjeri se utroškom NaOH potrebnog za hidrolizu 100g masti.
HIDROGENIZACIJA – postupak kojim se dodavanjem vodika umanjuje stupanj nezasićenosti masnih kiselina.
STUPANJ KISELOSTI – količina KOH u mg potrebna za neutralizaciju slobodnih masnih kiselina u 1g masti.
TOČKA TOPLJENJA – najupotrebljenija mjera za ocjenu karaktera masti – niže masne kiseline do 8c atoma kao i sve nezasićene su u tekućem stanju .
Što je više ovih masnih kiselina u masti to će točka topljenja biti niža.Ulja se nazivaju masti koja su pri sobnoj temp tekuća a to znači da ulje nije
kemijska pojava nego izraz konzistencije.
UŽEGLOST MASTI – karakteristika označava kvarenje masti, nastaje hidrolizom ili oksidacijom masti.
OKSIDATIVNA UŽEGLOST – češći oblik užeglosti a nastaju vezanjem kisika na mjesta dvostrukih veza nezasićenih masnih kiselina stvarajući
perokside. Pojavu užeglosti dodatno pospješuju pogodni čimbenici toplina, svjetlost i vlaga
 VODA

Voda je anorganska tvar, ne smatra se hranom ali je važna i nezamjenjiva komponenta obroka bez koje nema života.
Voda se nalazi u svakoj stanici i sudjeluje u svim fiziološkim procesima koji se odvijaju u organizmu životinje.
Organizam može izdržati više bez hrane nego bez vode.

Voda je sastavni dio svake stanice, 99% molekularni sastav tijela životinje.
Izgrađuje sastav tijela životinje kod starijih 50-70% i kod mladih 90%.
Životinja za podmirivanje svojih potreba koristi egzogenu i endogenu vodu.
Egzogenu vodu životinja prima napajanjem i iz hrane.
Endogena voda – oksidacija hranjivih tvari.

Potrebe za vodom ovise o:

- tipu obroka
- razini proizvodnje
- klimatskim uvjetima
- starosti životinje
- kondiciji
Izlučivanje vode iz organizma: izmet, mokraća, disanje, isparivanjem, znojem i preko proizvoda mlijeka, jaja.

Nedostatak vode u organizmu izaziva poremećaje u metabolizmu, usporavaju se procesi probave i resorpcija probavljivih tvari, a otežano
je i izlučivanje proizvoda metabolizma u mokraću. Ubrzava disanje, otežava kretanje, smanjena proizvodnja i rast, poremećaji u
metabolizmu.
Gubitak vode: 10% poremećaj, 20% smrt organizma.

FIZIOLOŠKA FUNKCIJA VODE

- osnovni anorganski sastojak u organizmu
- pojedine hranjive tvari i minerale organizam prima vodom
- voda je osnovni sastojak krvi i limfe važne u prijenosu hranjivih tvari po organizmu
- voda iz organima iznosi štetne tvari
- voda je najvažniji činilac regulacije topline u organizmu i održavanje tjelesne tempereture

VODA ZA ŽIVOTINJE
- kemijska i mikrobiološki čista voda
- površinska i podzemna voda može biti uzročnik mnogih bolesti
- slanitet vode je koncentracija otopljenih čvrstih tvari u vodi, na slanitet najviše su osjetljivi perad, svinje, konji, goveda i ovce
 BJELANČEVINE (PROTEINI)
- osnovne strukturne tvari životinjskog organizma (izgrađuju sastav mišićnog i vezivnog tkiva, kostiju, kože, dlake, vune, perja,
rogova i papaka)
- po količini druga hranjiva tvar u organizmu životinje nakon masti, drugi važni sastojak animalnih proizvoda
- enzimi, protutijela i veći broj hormona su bjelančevinaste prirode
- sadrže C,H,O,N,S,P (iz istih molekula su građene molekule aminokiseline koje čine molekulu bjelančevine)
- na osnovi količine N u krmivu računa se koncentracija bjelančevina (udio N se množi sa 6,25)

Fiziološka uloga
- kontrakcija mišića, aktivnost proteinskih hormona, modulatori rasta, ekspresija gena, zaštitna uloga, skladišna uloga,
transportna uloga…
Razlikujemo:
1. PRAVE (PROSTE)
Hidrolizom daju samo aminokiseline i polipeptide
Dijele se na:
a) globularne
albumini – vrlo raspostranjene bjelančevine u biljnom i živ organizmu, topivi u vodi
globulini – u prirodi česti pratioci albumina, nisu topivi u vodi već u razrijeđenoj slanoj otopini
glutelini – biljni protein, topivi u razblaženim kiselinama i lužinama, prisutni u sjemenju žitarica, pšenice, hordein ječma..
protamini – u životinjskom organizmu, spojeni sa nukleinskim kiselinama sastavni dio jezgre stanice

b) vlaknaste (nisu topivi u vodi, otporni na proteolitičke enzime)

keratini – prisutan u epidermi kože, u dlaci, noktima, rogovima, papcima
elastini – sastojak elastičnih vlakana a nalazi se u elastičnoj hrskavici, tetivama i krvnim žilama
kolageni – nalazi se u kostima, tkivu hrskavice i vezivnim tkivima

2. SLOŽENE (KONJUGIRANE)
Kombinacija bjelančevina s neproteinskim radikalom.
- fosfoproteini, lipoproteini, kromoproteini, glikoproteini, nukleoproteini, metaloproteini

AMINOKISELINA
- osnovna strukturna jedinica bjelančevina
- sadrži kiselu karboksilnu skupinu –COOH i bazičnu amino skupinu –NH2
- amfoterni spojevi s puferskim kapacitetom
-
LIMITIRAJUĆA aminokiselina – ona koja ograničava sintezu tjelesnih bjelančevina
Prve limitirajuće aminokiseline – LIZIN (svinje), METIONIN (perad), TRIPTOFAN

1. ESENCIJALNE – metionin, treonin, triptofan, lizin, valin, leucin, izvoleucin, fenialanin, arginin, histidin
2. POLUESENCIJALNE – glicin, tirozin, cistozin
3. NEESENCIJALNE (organizam može sintetizirati)
- alanin, asparagin, glutamin, glicin, prolin, asparaginska kiselina, glutaminska kiselina, hidroksiprolin
 njihov pravilan omjer je 1:1

Aminokiseline prema kemijskoj strukturi

a) alifatske
- neutralne (glicin, alanin, serin, valin, leucin,izoleucin,treonin)
- kisele (glutaminska kiselina, glutamin, asparaginska kiselina, asparagin)
- lužnate (lizin, arginin)
- aminokiseline sa sumporom (metionin, cistin, cistein)
b) aromatske (fenialanin, tirozin)
c) heterociklične ( prolin, hidroksiprolin, triptofan, histidin)

SEKVENCA – kombinacija aminokiselina koju zahtjeva sinteza pojedinih bjelančevina, a ona je kod životinja genetski određena i uvijek ista.

PEPTIDI
- spojevi u kojima su amino skupine jedne aminokiseline spojene sa karboksilnom skupinom druge aminokiseline, a povezane su
peptidnim vezama
- nastaju kao međuprodukt razgradnje bjelančevina do aminokiselina
- prema broju mogu biti ipeptidi, tripeptidi, oligopeptidi (do 10) i polipeptidi (+10)
- hormoni poput oksitocina, glukagona, inzulina i gastrina su peptidi

NPN spojevi
- organski spojevi koji sadrže N ali nisu bjelančevine
- međuproizvod su u sintezi ili razgradnji biljnih bjelančevina
- amidi (urea), amini ( betain, tiramin, triptamin), alkaloidi (morfin, kokain, nikotin, solanin), mokračna kiselina, amonijske soli,
nitrati, amonijak
- hranjiva uloga kod preživača (ovce, mliječna i tovna goveda)
- najčešće se koristi sintetička urea
BIOLOŠKA VRIJEDNOST PROTEINA (BVP) postotak probavljene bjelančevine hrane koju životinja zadrži u organizmu i koristi ju zarast,
održavanje, proizvodnju i bremenitost.

PER vrijednost – odnos ostvarene mase prirasta životinje u odnosu na količinu konzumiranih bjelančevina hrane

NETO PROTEINSKA VRIJEDNOST (NVP)

- važno je odrediti N izmet i mokraće prema količini primljenog dušika hrane

„idealan protein“ – onaj koji nakon razgradnje i resorpcije stvara kombinaciju aminokiselina čiji međusobni omjer točno odgovara potrebi
tijela životinje
 MINERALNE TVARI
Nalaze se relativno u malim količinama 3-5% i nemaju energetsku vrijednost u životinjskom organizmu ali su vrlo važne građevne tvari i
sudionik svih važnih fizioloških procesa u organizmu.

Prema koncentraciji u tijelu životinje

MAKROELEMENTI iznad 50 mg/kg tjelesne mase životinje (kalcij, magnezij, fosfor, kalij, natrij, sumpoor)
MIKROELEMENTI ispod 50 mg/kg tjelesne mase životinje (željezo, molibden, cink, bakar, brom, silicij)

VIŠEZNAČNA FUNKCIJA MINERALNIH TVARI

- sudjeluju u izgradnji kostura i zuba
- kao sastavni element enzima hormona i vitamina značajni su u probavi hrane
- održavanje normalnog osmotskog tlaka
- održavanje stalne reakcije krvi i tkivnih sokova
- sudjeluje u prenošenju plinova u organizmu
- sudjeluje u održavanju pufernog sustava

MAKROELEMENTI

KALCIJ I FOSFOR
- razmatraju se zajedno jer su u biološim procesima u kojima sudjeluju vezani jedan za drugog
- u kostima se nalaze uglavnom u obliku hidroksiapatita
- zajedno čine 65-75% svih mineralnih tvari u tijelu, odnosno to iznosi 2% od ukupne tjelesne mase životinje
- u kostima predstavljaju osnovne građevne tvari
- mogu biti pohranjeni u kostima kao rezerva koja se po potrebi mobilizira i vraća u krv
- preživači češći nedostatak P, nepreživači Ca

KALCIJ
- u životinjskom organizmu gotovo u cijelosti u anorganskom obliku
- predstavlja 1/3 od ukupne mase obezmašćenih i suhih kostiju
- do 99% se nalazi u kostima i zubima a ostatak 1% raspoređen u drugim stanicama i tkivima organizma
- u krvi je značajan pri regulaciji reakcije krvi i tkivnih sokova, a sudjeluje i u zgrušavanju krvi
- kao sastavni dio stanične membrane važan je za njenu dobru propusnost a time i za transport krvi
- životinja u svoj organizam unosi kalcij hranom živ i biljnog podrijetla, a neznatne količine i vodom
- jedan dio kalcija u obroku osigurava se dodavanjem mineralnih krmiva
IZVOR
a) biljna krmiva – lucerkino brašno i sijeno
b) životinjska – riblje i mesno brašno te mlijeko u prahu
c) mineralna – stočna kreda, krečnjak, mljevene školjke

Nedostatat Ca i P izaziva rahitis. Javlja se najviše kod teladi i prasadi, a manifestira se usporenim rastom, iskrivljenjem kostiju i odebljalim
upaljenim zglobovima.
Kod starijih životinja nedostatak ovih minerala izaziva osteomalaciju – kosti postaju meke i lomljive, a i osteoporoza – kosti se istanjuju,
postaju krhke i porozne.
Kod mlječnih krava neposredn nakon partusa deficit Ca očituje se pojavom mliječne groznice.

FOSFOR
- uz Ca veliki značaj kao građevni element kosti, u većoj mjeri zastupljen i u mekim tkivima i krvi gdje obavlja razne funkcije
- u mišićnom tkivu se nalazi u obliku fosfoproteina preko čega je bitan i u regulaciji propusnosti stanične membrane
- fosfokreatin u jontrakciji mišića, fosfolipidi u živčanom sustavu
- sudjeluje u metabolizmu hranjivih tvari i održava acido-baznu ravnotežu u stanici
- mineral s najraširenijim spektrom funkcije u organizmu
IZVOR - zrnevlje žitarica (pšenica, ječam, kukuruz), nusproizvodi te animalna krmiva te mineralna

Nedostatak P – krhke i lako lomljive kosti. Kod dužeg nedostatka životinje gube apetit, zaostaju u rastu, smanjuje im se plodnost, a u težim
slučajevima dolazi do rahitisa i osteomalacije.
Prekomjeran P – kod nesilica utječe na ljusku jajeta.

MAGNEZIJ
- najmanje zastupljen u tijelu životinje
- deponiran u kostima (do70%) gdje aktivnim sudjelovanjem u izgradnji koštanog matriksa doprinosi boljoj elastičnosti kostiju
- ostatak u stanicama mekih tkiva (krvi) do 40%
- pored važne funkcije u izgradnji kosti i zubi sudjeluje u građi preko 200 enzima
IZVOR
a) biljna krmiva – crvena djetelina, posije žitarica, sačme i pogače uljarica
b) animalna krmiva – mesno koštano brašno,
c) mineralna krmiva – magnezij oksid, magnezij sulfat-gorka sol i suhi magnezij sulfat, magnezij klorid i magnezij fosfat

Nedostatak Mg je u praksi rijedak ali može doći do njega kada se u obroku poveća fosfor, smanjuje se magnezij u krvnom serumu tj broj
leukocita u krvi, teži slučajevi pojava pašnetetanije (manjak Na i višak K).
Odražava se zastojem u rastu, općom slabošću organizma, poremećajima mišićnog i živčanog tkiva.
NATRIJ, KALIJ, KLOR
- najviše zastupljeni u tjelesnim tekućinama i mekim tkivima

FUNKCIJE
- održavanje ravnoteže između kiselina i lužina
- održavanje osmotskog tlaka
- prijenos impulsa u živčanom tkivu i kontrakcija mišićnih vlakana
- omogućava proces probave
- značajna uloga u prometu vode

NATRIJ
- glavni kation morske soli i ekstracelularne tekućine je neophodan za normalan rad metabolizma hranjivih tvari svim živim
organizmima
- osnovni element krvne plazme te važan za regulaciju reakcije krvi
- u malim količinama prisutan u staničnom sadržaju, a u većim u koštanom tkivu, mišićnom i živčanom tkivu te probavnim
sokovima
- neuravnotežena količina soli jače je izražena u hrani biljojeda jer voluminozna krmiva njima oskudijevaju

Nedostatak Na – smanjen rast, proizvodnja i reprodukcija, kod nesilica opada nesivost uz popratnu pojavu kanibalizma.
U težim uvjetima izaziva loše gojno stanje , nastrani apetit i kanibalizam.
Suficit Na – trovanje.
Izlučuje se mokraćom i znojenjem.

KLOR - u većim količinama u tjelesnim tekućinama i krvnoj plazmi

KALIJ – u mišićnom tkivu, te malo manje i u živčanom tkivu

SUMPOR
- sastavni dio bjelačevina tj pojedinih aminokiselina (metionin, cistein, cistin)
- sastavni dio vitamina biotina i tiamina, taurokolne kiseline..
- u anorganskom obliku sastavni dio hrskavice, vezivnog tkiva, kostiju, rožnice oka te hormona i enzima: inzulina
- preko aminokiselina sumpor u organizmu gradi keratinske bjelančevine (vunu, rožinu, dlaku i perje)
Višak sumpora u hrani uzrokuje stvaranje otrovnog sumporovodika.

MIKROELEMENTI

ŽELJEZO – prijelaz između makro i mikro, osnovna funkcija je da kao sastavni dio hemoproteina, hemoglobina aktivno sudjeluje u prijenosu
kisika te predstavlja najvažniji element disanja, životinje potrebe za Fe podmiruju iz hrane u organskom obliku i mineralnih krmiva u
anorganskom obliku. >> zrnevlje žitarica, lisnatim dijelovima mladnih biljaka, sačmi sucokreta, mesnom i ribljem brašnu. U slučaju
nedostatka dolazi do anemije.
BAKAR –mišićno tkivo, jetra i koštana srž sadrže ga u većim količinama, a manje u bubrezima, plućima i srcu
MANGAN – ioaako se nalazi tek u tragovima u živ organizmu obavlja mnoge važne procese za život, jedan od neizostavljenih minerala u
hrani. Nalazi se u kostima i jetri, a u značajnim količinama ima ga i u mišićnom tkivu , bubrezima, pankreasu i koži.
CINK –u organizmu se nalazi vezan za bjelančevine, izgrađuje dlaku, kožu i mrežnicu oka, a jednim dijelom se nalazi i u kostima i jetri te u
spermi i mlijeku.
KOBALT – esencijalna komponenta hrane za životinje, >> voluminozna krmiva, žitarice, te nusproizvodima
JOD – u svim tkivima organizma te u sastavu aminokiseline tirozin
MOLIBDEN – vrlo malo u organizmu, esencijalni mikroelement (kosti, jetra, mišići, koža, slezena, bubrezi), nedostatak rijedak jer ga ima
doovljno u stočnoj hrani a i potrebe živ sumale, a višak dovodi do trovanja (proljev, anemija, anoreksija, zastoj u rastu)
KROM – leguminoze bogate kromom, a žitarice siromašne
ARSEN, OLOVO, FLUOR – vrlo male količine u organizmu, najviše ih sadrže rožnata tkiva. Uloga im nije sasvim poznata, poznato je njihovo
dobro djelovanje u malim količinama u hranu se ipak ne dodaju (zabranjeno je) jer imaju sposobnost akumulacije.
 VITAMINI
- složene organske tvari različite kemijske strukture koje za razliku od bjelančevina, masti i ugljikohidrata nemaju energetsku ni
građevnu ulogu
- esencijalni sastojci u svim važnim procesima izgradnje i razgradnje hranjivih tvari u organizmu te su dobili ime biološki
katalizatori
- svaki vitamin karakterističnu ulogu u organizmu životinje te se međusobno ne mogu zamjenjivati
- važni su za održavanje dobrog zdravlja i proizvodnih sposobnosti životinja
- neophodne organizmu te ih se svaki dan mora primati hranom
- poznato 17 vitamina
a) topivi u mastima – D,E,K,A,F
b) topivi u vodi – vitamin C i vitamini B kompleksa

Hipo/pro- vitaminoza – manjak jednog ili više vitamina istodobno u organizmu životinje.
Nedostatak: smanjena proizvodnja, zastoj u rastu, smetnje u reprodukciji, smanjenje otpornosti organizma prema raznim infekcijama.
Deficit – hranjenje jednoličnom krmom upitne kvalitete.

Avitaminoza – potpuni nedostatak vitamina – vrlo rijedak.

Hipervitaminoza – višak vitamina, oštečenje tkiva, disfunkcije pojedinih organa.

VITAMIN A - retinol
- nezasićeni alkohol
- pojavljuje se u dva oblika A1 (morske ribe i sisavci) i A2 (slatkovodne ribe)
- podložan je utjecaju kiselina, topline, teških metala i sunčeve svjetlosti, a otporan na temp u anaerobnim uvjetima
- drugi oblik vitamina A je njegov probitamin B-karoten koji se nalazi u biljnoj hrani i lako se sintetizira u vitamin A
- prirodni izvori su biljna i životinjska krmiva
- omogućava prilagođavanje oka promjeni intenziteta svjetlosti

Funkcija
- utječe na razmnožavanje i regeneraciju stanica
- kontrolira rast zubi i kostiju
- kontrolira normalnu funkciju vida i spolnih organa
- povećana otpornost organizma od raznih infekcija (sluznica dišnih puteva, probavni organi te mokraćni i genitalni sustav)

Potrebe za vitaminom A nisu jednake kod svih vrsta životinja, zavise o starosti te intenzitetu proizvodnje.
Posebno je važan mladim životinjama u porastu i rasplodnim životinjama u vrijeme bređosti i laktacije.

IZVORI
a) životinjsko krmivo – riblje ulje, mlijeko, maslac, pojedine vrste ribljeg brašna, te ograni životinje: bubrezi i jetra
b) biljna krmiva – lišće lucerke, djeteline, zrnevlje žutog kukuruza, prosa i lanenog sjemena, klice zrna žitarica i trava te žuta i
crvena mrkva

Nedostatak: slabije iskorištavanje aminokisleina kod mladih životinja, usporen rast, noćno ili kokošje sljepilo (hemeralopija), orožavanje –
keratinizacija epitelnog tkiva probavnih, dišnih i genitalnih organa.

Višak vitamina A: enteritisa, bronhitisa, ispadanjem dlake, degenaracijom jetre, povećanim lomljenjem kostiju, hipertrofijom kostiju,
ljuštenjem epitela..

VITAMIN D – kalciferol

- nastaje pod djelovanjem sunčeve svjetlosti, djelovanjem ultraljubičastih zraka na ergosterol i druge sterole
- poznato 25 oblika u kojima se može pojaviti D vitamin, dva oblika imaju praktičnu vitaminsku vrijednost u hranidbi živ.
D2 – kalciferol iz biljaka
D3 – holekalciferol iz životinja
- najvažnija uloga vitamina D u organizmu životinja je u izgradnji organskog matriksa kostiju
- uključen je u sintezu bjelančevina koja je preduvjet aktivnog transporta kalcija i fosfora kroz sluznicu tankom crijeva
- pozitivan estrogeni učinak, u smislu izražnijeg estrusa i bolje plodnosti

IZVORI
a) krmiva životinjskog podrijetla – riblje ulje, jetra životinja, riblje brašno, kvasac zračen na suncu
b) krmiva biljnog podrijetla – sijeno sušno na suncu

Nedostatak: kod mladih rahitis, kod starih osteoporoza, kod peradi se javlja pad nesivosti, tanka ljuska jaja i druge smetnje u reprodukciji
 VITAMIN E – tokoferol
- izoliran je iz ulja pšeničnih klica
- pripada skupini alkohola
- ulje svijetložute boje, stabilan na zraku, a vrlo osjetljiv na UV zrake i oksidacijska sredstva
- 8 različitih molekula tokoferola od kojih je a- tokoferol najaktivniji
Funkcije
- održavanje normalne reprodukcije i funkcioniranje muških i ženskih spolnih organa
- stabilizacija nezasićenih masnih kiselina
- utječe na stabilnost vitamina A i C
- sastavni dio nekih enzima
- štiti jetru od distrofije i nekroze

IZVORI: klice žitarica i većih uljarica, zeleno kromno bilje, dobro sijeno i silaža, salata, špinat, kelj, češnjak, hipofiza, slezena, pankreas i
trbušna mast.

Nedostatak: kod muških prestanak spermatogeneze i sterilitet, a kod ženskih ugibanje ploda u razdoblju bremenitosti, rađa se slaba
mladunčad, česti pobačaji. + distrofija mišića kod svih (ukočenost, hromost)

VITAMIN F

- vitaminom F nazvane su tri nezasićene masne kiseline: linolna, linolenska i arahidonska

- pozitivna osobina je to što ako fali jedne zamijeni se sa druge dvije

VITAMIN K

- naziv dobio po latinskoj rijeci coagulare što znači zgrušati se

- s biološkim djelovanjem vitamina K ima čitav niz spojeva u prirodi, najvažnija 4:
a) vitamin K1 (alfa) – ulje žućkaste boje, prisutan u biljnoj hrani, izoliran iz lucerke
b) vitamin K2 (beta) – žuta kristalna tvar, nalazi se u živ organizmu, izoliran iz ribljeg brašna
c) vitamin K3 – menadion – sinteski vitamin K
d) vitamin K4 – menadiol

Funkcija – regulira normalno zgrušavanje krvi (antihemoragični vitamin)

Nedostatak vitamina K: smanjivanje koncentracije protrombina u krvi, te pri neznatnim povredama dolazi do obilnog istjecanja krvi –
potkožno krvarenje zbog produženja vremena zgrušavanja krvi

IZVOR: zelene biljke, sijeno, zeleno povrće, jetra, jaja, morske alge, riblje i mesno brašno

VITAMINI B KOMPLEKSA
- topivost u vodi
- mogućnost sinteze u buragu preživača

Funkcija: kao sastavni dijelovi enzima odnosno kao koenzimi, neposredno sudjeluju u reakciji na supstrat u endogenom prometu tvari

Nedostatak: poremećaj intermedijarnog metabolizma hranjivih tvari , razne promjene na koži životinja , smetnje živčanog sustava

IZVORI: žitarice, mliječni proizvodi, sva zelena voluminozna krmiva i njihovi konzervirani oblici i kvasci

B1 – tiamin
B2 – riboflavin
B3 – niacin
B5 – pantotenska kiselina
B6 –piridoksin
B12 - cijanokobalamin

VITAMIN C

- askorbinska kiselina, u prirodi se nalazi u dva oblika (alfa i beta askorbinsku kiselinu)
- čisti vitamin C je kristalni prah, kiselog okusa, topiv u vodi, vrlo osjetljiv na lužine i tempereturu

IZVORI: zelena lucerka, kelj, repa, silaža, kupus, paprika, rajčica, krumpir, limun, šipak, narandža + životinjska krmiva: mlijeko

Funkcija:
- sudjeluje u oksido-redukcijskim procesima stanice kao redoks spoj
- potreban je u metabolizmu aminokiselina i ugljikohidrata
- potreban za izlučivanje toksičnih tvari iz organizma

Nedostatak: poremećaj metabolizma ugljikohidrata i bjelančevina

 KRMIVA

- proizvodi biljnog, životinjskog i mineralnog porijekla, dobivene prirodnim ili industrijskim načinom, a u hranidbi domaćih
životinja služe kao izvori energije, bjelančevina, minerala i biološko djelotvornih tvari

Sastav i struktura hranjivih tvari krmiva, te specifična anatomsko-fiziološka svojstva probavnog sustava pojedinih vrsta domaćih životinja
razlog su da ista krmiva nisu jednako vrijedna i upotrebljiva u organizmu različitih životinja (preživača-nepreživača).
Dakle,kaže se da vrijednost nekog krmiva ovisi o količini hranjivih tvari koju životinja može iskoristiti.
-U hranidbi domaćih životinja koristi se preko 1800 različitih komponenti krmiva.

-Moderna hranidba u današnjim praktičnim uvjetima gotovo je nezamisliva bez brojnih dodataka stočnoj hrani, koji iako izravno ne
povećavaju hranjivu vrijednost obroka, pozitivno djeluju na razinu i kvalitetu proizvodnje. Ovdje se misli na probiotike, konzervanse,
zakiseljivače, antioksidanse, aromatične tvari i druge.

-Karakteristika nekih krmiva je da često puta imaju dvojaku ulogu tj. koriste se u hranidbi domaćih životinja, ali istovremeno služe i za
prehranu ljudi: krumpir,ječam,kukuruz i sl.

Podjela krmiva:
Prema koncentraciji hranjivih tvari i uporabne vrijednosti:
Voluminozna krmiva ( suha tvar <60%, gustoća hranjivih tvari je niska, konzumacija: ovisna o vrsti životinje)
Koncentrirana krmiva(suha tvar >60%, gustoća hranjivih tvari je visoka, konzumacija: ovisna o vrsti životinje)

Prema sadržaju vode:

Suha krmiva - Poluvlažna krmiva - Vodenasta krmiva

Prema porijeklu:
Krmiva biljnog porijekla - životinjskog porijekla - mineralnog porijekla

Prema osnovnoj hranjivoj tvari u krmivu:

Ugljikohidratna krmiva - Bjelančevinasta krmiva - Krmne masti - Mineralna krmiva - Vitaminska krmiva

Prema koncentriranoj krmnoj smjesi:

Kompletne(gotove) smjese - Dopunske smjese - Predsmjese

1.1.VOLUMINOZNA KRMIVA
-Voluminozna krmiva karakterizira razmjerno mala koncentracija probavljivih hranjivih tvari, odnosno, relativno velik udio predstavljaju
neiskoristive tvari, balast.
-Probavljivost ovim krmivima obrnuto je proporcionalna povećanju udjela strukturnih ugljikohidrata (sirove vlaknine >18%), a dodatno
ih otežava i prisutnost lignina kao inkrustrirajuće (neprobavljive) tvari.
Prema koncentriranim krmivima, imaju nižu koncentraciju energije, ali zadovoljavajuću mineralnu i vitaminsku vrijednost.
-Značaj voluminoznih krmiva je najveći kod preživača, a potom kod kopitara i kunića.
-Kod istih životinja ova skupina krmiva je najvažniji izvor energetskih potreba, a uz to ima i laksativan učinak na probavne organe i proces
fiziologije probave.
-Voluminozna krmiva potiču fermentaciju u buragu preživača, jačaju kontrakcije buraga i peristaltiku crijeva.
-Tijekom ljetnih mjeseci i aktivne vegetacije biljke, koriste se razna zelena voluminozna krmiva u svježem stanju, a zimi konzervirana,
jednim od poznatih načina konzerviranja.

ZELENA VOLUMINOZNA KRMIVA

-Ovu skupinu krmiva čine nadzemni dijelovi trava s prirodnih livada i pašnjaka, te zeleno krmno bilje s oranica.
-Zelena voluminozna krmiva su heterogenog karaktera čija hranjiva vrijednost značajno ovisi o vrsti biljke (livade i pašnjaci) i stadiju
vegetacije.
-Zajednička svojstva ovih krmiva je da su u svježem stanju, i da u svojem lišću sadrže klorofil te su u mogućnosti vršiti proces fotosinteze.
-ova krmiva u svježem stanju sadrže znatne količine vode (oko 75-80%), a relativno male količine suhe tvari (15-25%).
-zeleno krmno bilje je vrlo pogodan materijal za konzerviranje siliranjem.
Konzervirana zelena masa predstavlja važnu komponentu u obrocima preživača u vrijeme oskudne vegetacije, ili njenog mirovanja.

ZELENA KRMIVA S PRIRODNIH TRAVNJAKA su mješavina samoniklih trava, zeljastog bilja (jestivih i pravih korova,otrovnog bilja) i
travolikih biljaka (šaš,sita,rogoz). Uz prirodne, kultivirani pašnjaci su kvalitetniji izvor svježih voluminoznih krmiva.

DRUGA SKUPINA JE ZELENO KRMNO BILJE S ORANICA gdje dominantnu ulogu ima crvena djetelina i lucerka kao višegodišnje leguminoze,
a potom zeleni kukuruz, stočni kelj, grahorica,zob, stočni grašak, nadzemni dijelovi korjenastih i krtolastih biljaka i slično. Od svih navedenih
krmiva lucerka je na prvom mjestu.

LUCERKA:
-Najvrijednika i najstarija višegodišnja krmna kultura s prosječnim prinosom od 50 t/ha zelene mase, pri 3-5 otkosa godišnje.
-prednost lucerke je i izražena otpornost na sušu, kao i višegodišnje iskorištavanje(4-5 godina).
-Hranjiva vrijednost zelene lucerke proistječe iz dobre bjelančevinaste vrijednosti, te značajnoj količini kalcija, fosfora, provitamina
karotena, te vitamina B1, B2 i E.
-Vrlo je kvalitetno krmivo za preživače, mliječne krave osobito, konje, kao i za starije kategorije svinja.
CRVENA DJETELINA:
-Zajedno sa lucerkom zauzima i do 75% svih krmnih kultura kod nas.
-Crvena djetelina uspijeva u vlažnijim klimatima i slabijim tlima, a vijek eksploatacije je obično tri godine.
-Po hranjivoj vrijednosti nešto je slabija od lucerke, sadrži manje bjelančevina, kalcija i provitamina, a u većoj mjeri sadrži bakar i kobalt.
-30-60 t/ha

DJETELINSKO TRAVNE SMJESE:

-Sadržavaju različit udio bjelančevina, a on se mijenja ovisno o udjelu djeteline, te sadrži oko 20-25 g probavljivih bjelančevina po kg krmiva.
-DTS se cijeni kao vrlo vrijedna komponenta u intenzivnoj govedarskoj proizvodnji, proizvodnji mlijeka.
-ako se daje dnevno oko 30 kg DTS to iznosi oko 750g probavljivih bjelančevina što zadovoljava uzdržne potrebe krava i proizvodnju 8-10 kg
mlijeka/dan.

TRAVNE I TRAVNO DJETELINSKE SMJESE:

-Tal. Ljuj-4-6 otkosa - 80-140 t/ha
- Eng. Ljulj- 60 t/ha
-Klupčasta oštrica 60-110 t/ha

LIŠĆE I GLAVE ŠEĆERNE REPE

-Obzirom da od ukupne mase repe na polju zaostaje 1/3 u listu i glavama šećerne repe, u ograničenom vremenskom razdoblju ovo može
biti značajan izvor hranjivih tvari u obrocima goveda, ovaca, konja, pa čak i svinja.
-Svježi list i glave šećerne repe koriste se u obrocima mliječnih krava oko 30-40 kg, tovne junadi do 20 kg, konja 15 kg, ovaca 3-4 kg i svinja
1-4 kg.
-Današnji mehanizirani postupak vađenja repe dovodi do prekomjernog gaženja i onečišćenja izdvojenog lista s glavama, te je privredni
značaj ovog nusproizvoda kao krmiva u posljednje vrijeme sve manji.

ČINIOCI KOJI UTJEČU NA KVALITET ZELENIH KRMIVA:

Botanički sastav
Stupanj vegetacije
Kvaliteta tla
Gnojidba
Način korištenja

BOTANIČKI SASTAV: -Važan je za zelena krmiva na pašnjacima i livadama, gdje se zahtijeva što veći udio kvalitetnih vrsta „kultiviranih
trava“ i leguminoza, jer je tada značajno povećan prinos, a i povoljniji je odnos i količina hranjivih tvari.
-Najbolje i najviše zastupljene vrste kultiviranih trava su: rana pahovka, klupčasta oštrica, vlasnjača livadna, crvena vlasulja, engleski ljulj,
mačji repak, livadna vlasulja i lisišji repak.
-Pored trava, na pašnjacima i livadama se sreću i samonikle leguminoze: crvena, bijela i žuta djetelina, roškasta smiljkita, jagodasta
djetelina i livadna graholika.

-Na dobrim livadama i pašnjacima botanički sastav je:

60-70% graminea
20-30% leguminoza
Do 10% jestivo korovno bilje

STUPANJ VEGETACIJE:
-Značajan je jer nastaju bitne razlike u kemijskom sastavu i hranjivoj vrijednosti zelenih krmiva u tijeku rasta.
-Kod nekih biljaka u vrijeme pune zriobe i žetve dolazi do ubrzanog odrvenjavanja dijelova biljke, zbog čega se značajno smanjuje
probavljivost organske tvari cijele biljke.
-Preporučuje se korištenje zelene mase u trenutku kada se istodobno postižu najveći prinosi ST i pravilan odnos hranjivih tvari, a pri
najvećoj energetskoj vrijednosti. Kod većine graminea to je pred cvatnju, a kod leguminoza u vrijeme kada je oko 50% biljaka u cvjetanju.

KVALITETA TLA: Ima utjecaj preko pH vrijednosti, količine humusa, količine vlage i količine i omjera anorganskih soli, gnojidba,.

NAČIN KORIŠTENJA: Zelenu masu s travnjaka i pašnjaka moguće je koristiti napasivanjem, košnjom i kombinacijom ta dva načina.

ZELENI KRMNI SLIJED - planski organizirana kontinuirana proizvodnja i uporaba zelene voluminozne hrane tijekom cijelog razdoblja aktivne
vegetacije, a dijelom i nakon nje.
-Pozitivni učinci krmnog slijeda: visoka hranjiva vrijednost, povoljan učinak tijekom fiziologije probave i sinteze proizvoda, niska cijena i
najmanji gubitci hranjivih tvari pri spremanju istih.

HRANJIVA VRIJEDNOST:
-S obzirom na velik broj čimbenika koji utječu na proizvodnju zelene mase, i hranjiva vrijednost zelenih krmiva je dosta promjenjiva.
-Osobito je teško procijeniti hranjivu vrijednost livadne trave zbog heterogenog sastava.
-Energetska vrijednost zelene mase mijenja se u ovisnosti od vremena košnje
-prevladavaju lako probavljivi šećeri
-stadij vegetacije smanjuje količinu šećera,povećava udio celuloze
- udio bjelančevina- 15-20% kg ST leguminoza
8-12% kg ST graminea
-Udio masnih tvari u zelenoj masi je u principu nizak, i lokaliziran uglavnom u kloroplastu lista. Oko 25% masnih tvari otpada na pratioce
masti, kao što su provitamini, vitamini,boje, kao i aromatične tvari.
-Od mineralnih tvari zelena krmiva obiluju sa Ca i K, a oskudijevaju sa P, Na i Mg.
-Zelena krmiva, s manjim odstupanjima , uglavnom obiluju provitaminima i vitaminima. Vitamin A nalazi se čak preko 90% u formi
provitamina, β-karotena.

ANTINUTRITIVNE VRIJEDNOSTI:
-glukozinolati,alkaloidi, cijanogeni glukozidi, izoflavoni, steroli, saponini, kumarin, tanini, oksalna kiselina, fotosenzibilne tvari

PRIMJENA ZELENIH VOLUMINOZNIH KRMIVA:

Preživači i kopitari: -zelena krmiva su njima osnovna komponenta obroka
-fiziološki tolerantna količina zelene mase je od 8-10 kg/100kg TM, odnosno 8-10% od tjelesne mase životinje.
-potrebno postupno uvođenje zelene mase u obroke preživača (5-7 dana) jer su inače gotovo redovite probavne smetnje, zbog nepovoljnog
odnosa vode i suhe tvari.
-kod primjene nekih svježih voluminoznih krmiva treba ograničiti količinu istih jer s jedne strane manjak strukturnih tvari, a visok udio
saponina, citoplazmatskih bjelančevina, i pektina, lako dovodi do pojave pjenušavog nadma, u predželucima preživača.
Svinje: - zelena krma se koristi i kod svinja, ali uglavnom kod rasplodnih kategorija.
-lucerku i druge leguminoze treba davati u provenutom stanju, jer inače svježe u većim količinama može izazvati osip po koži i kolike.
-6-10 kg ili 35-50% ST obroka.

Perad: - kod peradi upotreba zelenih krmiva nema veći značaj.

Danas se ova krmiva koriste jedino kod odraslih kategorija gusaka i pura, ali u ekstenzivnim i poluekstenzivnim sustavima uzgoja.
Kod peradi upotreba zelenih krmiva je putem napasavanja.

KONZERVIRANJE VOLUMINOZNIH KRMIVA

SUŠENJE-------prirodno i umjetno -SIJENO
SILIRANJE---- spontanim urenjem s dodatkom konzervansa-SILAŽA SJENAŽA
TRAPLJENJE--- namijenjeno za sočna krmiva(mrkva,krumpir)- SVJEŽA VODENASTA KRMIVA

ZAŠTO PRIMJENJIVATI ZELENO KRMNO BILJE:

KRMNO BILJE-visoki prinosi,obilje energije,bjelančevina, vitamina i minerala
-krmno bilje je nutritivna cjelovita hrana
-koristi se u različitim oblicima tijekom cijele godine

SIJENO:
-Sušenjem zelenih voluminoznih krmiva, koja pritom gubi znatne količine vode, od 80-15%, nastaju dehidrirana zelena krmiva-SIJENA.
-vrste sijena:
Sijeno livadnih trava
Sijeno višegodišnjih leguminoza
Sijeno DTS-a
Sijeno žitarica

GUBICI HRANJIVIH TVARI NASTALI SUŠENJEM:

Košnjom biljka gubi izravnu vezu s korijenom, ali time ne prestaju procesi disanja u biljci (gubici nastali disanjem mogu biti 5-10%)
Drugi vid gubitaka nastaje pri manipuliranju sušenom krmnom (5-30%)
Zbog loših vremenskih uvjeta tada se javljaju gubici nastali zbog ispiranja hranjivih tvari sa biljke. (10-50%)
Zbog dodatnih procesa fermentacije (5-15%)

MOGUĆI NAČINI SPREMANJA SIJENA:

Prirodni( na tlu ili napravama kao što su razni oblici brklji, trklji, piramide, krovišta i švedski jahač.
Mehanizirani ( podrazumijeva potpunu mehaniziranost svih operacija, uz mogućnost dosušivanja hladnim ili toplim zrakom)
Umjetni ( uz pomoć dehidratora. Nakon sušenja se melje u brašno i peletira. Najveći je nedostatak razmjerno velika potrošnja energije.

KOD SUŠENJA NA NAPRAVAMA - prečka na visini 60-70 cm. sljedeća 30-40 cm

1. KOŠNJA
2. PREVRTANJE
3. SKUPLJANJE
4. BALIRANJE I TRANSPORT SIJENA
5. SKLADIŠTENJA SIJENA
- sjenici - sijeno u rinfuzi
- stogovi - sijeno u rinfuzi u balama
- improvizirani skladišni prostor - sijeno u rinfuzi
- skladištenje na otvorenom - bale uvijene u foliju

SUŠENJE DEHIDRATORA
- generatorima se proizvodi suh i topao zrak i kroz cijevi upuhuje u bale
- vlaga sijena 30-40% sušenje traje 5-7 sati
- dnevno suši tri serije bala sijena
OCJENA SIJENA - količina lista, boja, miris, mekoća i nečistoća, korovi itd.

SILAŽA konzumirano svježe voluminozno krmivo, mliječno - kiselim bakterijama nakon što se prethodno osigurao poželjni uvjet za njihov
razvoj.
Silaža u EU - dobra kvaliteta, više korištena
Silaža u nas - nekvalitetna priprema, srednja kvaliteta, nedovoljno korištenje
PREDNOSTI SILIRANJA I SILAŽE
- manji gubici hranjivih tvari
- mogućnost siliranja nekog broja krmiva
- silaža je ukusno krmivo
- mogućnost duljeg čuvanja - cijeli proces se može mehanizirati
- bolje koristiti skladišni prostor od sijena 2,5 puta

MIKROFLORA PRI FERMENTACIJI

Mliječno kisele bakterije - korisne!
1. homofermentativne; streptococo, streptobodenium, thermoboderium
2. heterofermentativne; betaboderium, betacoccus
- 95% mliječna kis.
- mliječna kis, octena kis, CO2, glicerol
UVJETNO KORISNE - bitne u jednom kratkom vremenskom razdoblju.

Bakterije octenog vreha - octena kis, alkohol i vodik

Bakterije maslačnog vrenja - maslačna kis, octena kis, vodik, CO2, butilni alkohol

POTREBNI ELEMENTI SILIRANJA

1. šećerni minumum
2. anaerobni uvjeti
3. pH silaže
4. temp - u silosu
5. vlažnost (35% vlaga, 65% suha tvar)

1. ŠEČERNI MINIMUM
- količina vodotopivih ugljikohidrata (šećera) potrebnih za razvoj mliječno-kiselih bakterija pri čemu nastaje dostatna količina mliječne
kiseline kojom se zakiseli silirano krmivo ..pH ispod 4.2 - silaža
- silirani materijal treba sadržavati 6-9% šećera u st.
- povećana količina šećera potrebna je kod siliranja vrlo mladih biljaka

POGODNOST BILJAKA ZA SILIRANJE

LAKO SE SILIRAJU - kukuruzna biljka, pšenica, ječam, suncokret, tritikale, sirak
TEŽE SE SILIRAJU - lucerna, trave, DTS
NE MOGU SE SAME SILIRATI- soja, grašak, uljana repica, grahorica, stočni kelj

PROCESI SILIRANJA
1. proces oksidacije biljke
2. octeno vrenje
3. mliječno-kiselo vrenje (intenzivno prva 3 dana)
4. smirivanje procesa vrenja
5. naknadno maslačno vrenje

Kada kositi zelenu masu - ujutro (sijeno), popodne (najveća količina šećera, silaža)

VRSTE SILAŽE - silirani materijal

KUKURUZNA SILAŽA - cijela biljka, kukuruzovina, zrno i klip
SILAŽA LICERNE I CRVENE DJELTELINE
SILAŽA SOČNIH KRMIVA
MIJEŠANA SILAŽA

GUBICI HRANJIVE TVARI U SILAŽI

- gubici u košnji 3-5%
- pri fermentaciji 5%
- zbog cijeđenja soka 8%
- površinskog kvarenja 5-10%
- naknadne fermentacije 5%
može biti i:
1. Silo hrpa 12-20%
2. Horizontalni silosi 6-10%
3. Betonski silo-toranj 3-4%

OCJENA SILAŽE PO FLIEGU

Prema zastupljenosti kiselina
- mliječna 2%
- octena 0,5-1%
- maslačne do 0,02%

ORGANOLEPTIČKI prema; boji, mirisu i konzistenciji

PRIMJENA SILAŽE U OBROCIMA ŽIVOTINJA
- goveda - mliječne krave 5-7%, tovna junad 15-20 kg /dan, rasplodne junice nakon god dana 15 kg
- ovce 1-4 kg /dan
- konji 5-7 kg /dan
- svinje - tovne i rasplodne - koncentrirana silaža, silaža leguminoza, silaža sočnih krmiva 6-8 kg

SJENAŽA - silirano sijeno

Specifična vrsta silaže - zelena krmiva(trave, DTS, leguminoze), vlažnost 50-65%
Voda u krmivu koloidno vezana na 5-6 MP-a - nije dostupna mikroorganizmima
Skladištenje od trenć-silosa, silo-tornjeva.

PRIMJENA - mliječne krave 20-30 kg a tovna junad do 10 15 kg dnevno, ovce 1-2,5 kg/ dan, konji do 15 kg, svinje - odrasle 5-7 kg dnevno

SLAMA I DRUGA VOLUMINOZNA KRMIVA

SLAME ŽITARICA (pšenica, zob)
SLAME I ŽETVENI OSTATCI LEGUMINOZA
KUKUROZOVINA
PLJEVA ŽITARICA

KONCENTRIRANA
1. BJELANČEVINASTA KRMIVA (ŽITARICE)
2. UGLJIKOHIDRATNA KRMIVA
- biljna (leguminoze, nusproizvodi, prerade uljarica)
- životinjska (brašno ribe, mlijeko i nusproizvodi)
+ ULJARICE, KRMNE MASTI, KONCENTRIRAME KRMNE SMJESE
- lako probavljive tvari, visok stupanj probavljivosti, važnost u praktičnoj hranidbi kod svij životinja, proda za transport i na veće udaljenosti

ŽITARICE - STRNE I PROSOLIKE

-za svinje i perad najviše 20-35, kod mladih kategorija 15%,

KUKURUZ - najveća prirodna važnost , minimalna količina antinutritivnih tvari , velike sjetvene površine
- pogodan svih vrstama i kategorijama

JEČAM - dvoredni - pivarski, šesteroredni - stočni, ovce, koze, kunići - u zrnu

- pogodan svim vrstama i kategorijama (tovne svinje)
- prženi ječam - prasad i konji
- kod peradi se manje koristi do 15%

ZOB
- selekcija oljuštena zob- E kao kukuruz
- poslije žetve 3 tjedna skladištenja - kolike i proljevi
primjena: pogodna za rasplodne kategorije svih životinja
- više se koriste kod, konja i kunića, sprječava kanibalizam

SIRAK I PROSO
- sirak i sirak - kultura tropskih i suptropskih područja

STOČNI GRAŠAK -tanini, lektini, tripsin, inhibitor

STOČNI BOB - tanini, lektini, glukozidi
GRAHORICA - glukozidi
LUPINA- alkoloidi

Toplinska obrada graška i boba - kod teladi, svinja i peradi korisna - omogućava veću primjenu.
PUNOMASNO ZRNO SOJE, svinje 15,8 -16,4 HJ ME, perad 13,6-18,8 HJ ME
Visok sadržaj ulja (18-24%) i bjelančevina (36-40%)

Antinutritivne tvari - mnoge i u velikim konc.

Ureoza, Tripsin inhibitor i Lektini - toplinski tretman
primjena: perad i svinje 10-20%, goveda do 1,5 kg

Sporedni proizvodi industrije škroba

- kukuruzni gluten, glutensko brašno

Nusproizvodi industrije alkohola i vrenja

- džibra, ječmele, sladne klice, pivski kvasac, pivski trop

Proizvodi prerade ribe i kitova

- riblje brašno, kitovo brašno
primjena: prema hranjivoj vrijednosti: 4 kategorije (70,63,60,53)
- važan je proces proizvodnje
- udio u hrani od 2-6%
- u hrani popravlja biološku vrijednost bjelančevina

KRMNE MASTI
- biljnog i životinjskog podrijetla
- uloga krmne masti u hrani: povećava energiju hrane, povećana ješnost, u smjesama smanjuje prašnjavost
- kod preživača kao zaštićena mast, 5% obroka

MINERALNA KRMIVA
- Ca i P - CaCO3, stočna kreda, mljevena školjka, koštano brašno, magnezijev fosfor, dinatrij fosfat
- Mg - magnezij oksid, magenezij klorid, magnezij sulfat
- NaCl - stočna sol
- premiks - mikro i makro premiksi

KRMNA SMJESA
KOMPLETNA - žitarice i nusproizvodi, bjelančevinasta krmiva (biljna i animalna), mineralna krmiva, predsmjese(premiksi)
DOPUNSKA - bjelančevinasta krmiva (biljna i animalna), mineralna krmiva(povećana konc) , predsmjese(povećana konc)
PREDSMJESA (premiks) - vitaminske tvari, mineralne tvari, vitaminske i mineralne tvari, ljekovite tvari

Krmna smjesa za GOVEDA

TELAD - mliječni nadomjestak, krmna smjesa starter, grover
JUNAD - krmna smjesa za tov GJ -1, / GJ -2
MLIJEČNE KRAVE - krmna smjesa K-2, /K-3

PODJELA SMJESA PREMA PROIZVODNOM PRAVCU I KATEGORIJI ŽIVOTINJA

- smjese za uzoj prasadi, teladi, tov svinja, tov peradi, rasplodne i mliječne životinje te nesilice