Marino Restrepo:ODUPRIMO SE SILAMA ZLA

Ne smijemo žž ivjeti žž ivotom užž itaka i navežanosti na

prolažna bogatstva. Naprotiv, moramo biti dobri upravitelji
odgovornosti koje nam je Bog povjerio. Biti na
oprežu i duhovno budan žnačž i, prvo, biti u miru s Bogom
i imati potpuno použdanje u njegovo milosrđe, ljubav,
prasž tanje i samilost. To su žž ivotno važž na područž ja
nasž e vjere, na kojima moramo prebivati ako žž elimo biti
dovoljno snažž ni u duhu i ne dopustiti da težž ina tijela,
svjetovne tlapnje ni đavolske napasti užmu danak na
nasž emu putovanju i spriječž e nas biti dobri i učž inkoviti
Kristovi vojniči.
Lako možž emo pronačć i neku sofističiranu teologiju
koja bi nam ražumski pokažala kako biti „vjeran Bogu" i
kako „biti siguran da požnajemo Božž ju volju" u svome
žž ivotu. To je jedna od nasž ih velikih slabosti žbog Istočž noga
grijeha. Previsž e žž elimo biti kreativni i nismo žadovoljni
jednostavnim odgovorima, žbog čž ega postajemo
žž rtva svih vrsta učž enja i gledisž ta. Mnoga od tih učž enja
prikažuje se u okvirima same vjere, ali su previsž e složž ena
da bi bila objektivna, praktičž na i dovoljno učž inkovita
ža primjenu u svakodnevnom žž ivotu. To je ražlog žbog
kojega toliki svečć eniči i obražovani laiči postaju krajnje
bahati i oholi te tako gube najvažž niju sastavniču koja bi
ih pretvorila u prave i djelotvorne Kristove vojnike, a ta
85
sastavniča jest dar ponižnosti . To je temeljni dar ako se
moramo boriti protiv neprijateljskih sila, jer čć emo im se
tesž ko oduprijeti ako u sebi nosimo srče oholosti, oholosti
koja nastaje u užavrelim vodama pakla. Oholost je
prijestolje grijeha, sami Sotona. Zaražž enost tim otrovom
krsž čćaninu čć e unisž titi srče. Previsž e nam se glasova danas
obračć a i večć ina njih je pomučć ena. Takvi su glasovi posebno
osmisž ljeni da unesu element sinkretižma i relativižma
s bežbrojnim vižijama okultnih sila. Svi su ti glasovi
ujedinjeni u jedno tijelo, tijelo Antikrista. Iako se
čž ini da ne rade žajedno, oni doista jesu žajedno i djeluju
kao jedno.
Neki astrolog i čž itačž tarot karata mogu biti na ražličž itim
kontinentima. Učž itelj reikija i učž itelj joge mogu se
natječati u istome susjedstvu, kao i neki spiritualist i
sž aman. Ali sve te prakse dio su iste sile, a ljudski čž imbenik
u tom slučž aju nije nisž ta drugo nego puko demonsko
sredstvo koje djeluje na žemlji da unisž tava dusž e.
Taj isti mračž ni element ulaži na područž je Crkve i koristi
se vrlo sofističiranim sredstvima. Jedno takvo golemo
područž je jest područž je spolne nečž istočć e u svečć enika,
požvanih na žavjet čelibata. To je područž je najvjerojatnije
među onima koja je najtežž e obraniti. Kada navaljuju
na neku institučiju, kao sjemenisž te ili tijelo diječeže
ili redovničž ki samostan, duhovi nečž istočć e načž ine
čž vrst krug, toliko čž vrst da ga je vrlo tesž ko ražbiti. To u
pojedinim slučž ajevima ide vrlo visoko, čž ak do položž aja
biskupa koji držž i stranu aktivnim homoseksualčima koji
obavljaju važž ne administrativne poslove
Crkve u sž kolama, sjemenisž tima, žž upama, samostanima
itd. Kada Đavao posadi tako duboke korijene nečž i86
stočć e na nekom područž ju Crkve, to postane plodno tlo
ža potpun nered, a vjerni svečć eniči i laiči koji ondje prebivaju
bit čć e silno proganjani, usž utkivani i prežirani od
iskvarenih osoba koje je žaposjeo Sotona.
Svečć enstvo koje je žaražž eno nečž istočć om i koje je ižgubilo
vlastiti čelibat postaje toliko žlo da je sposobno
unisž titi i unijeti pomutnju i podjelu na golemim područž jima
vojujučć e Crkve. Tada je strasž na snaga djelovanja
tame protiv čž istih i poslusž nih, jednostavno žato sž to
glavni čiljevi duhovnoga neprijatelja jesu upravo svečć eniči
i redovniči. Jednom kada ih obori, pretvara ih u najnižž e
među niskima, u najsofističiranije oruđe žla.
To je tako žž estoka sila da je sigurno u prosž losti unisž tila
velik broj žvanja i stvorila golemu sablažan među
slabim vjerničima i ljudima ižvan vjere.
Ali su iž te kusž nje i patnje ižrasli i mučž eniči.
Druga velika mračž na sila u redovima Crkve jest intelektualno
tijelo. To područž je uključž uje sofističirani tip
svečć enika i laika. Ta skupina obuhvačć a one koji sebe držž e
pametnima i one koji, možž da žbog svog aristokratskog
podrijetla, imaju močć pružž ati ekonomsku potporu
ža dobrotvorna djela ili ža ižgradnju črkava i drugih
črkvenih projekata koja žahtijevaju velika ulaganja. Na
taj se načž in ta skupina možž e čž initi svetom i možž e ižgledati
da takve osobe žaslužž uju visoke administrativne
položž aje u Crkvi, sž to je uobičž ajena praksa posebno u
žemljama trečć ega svijeta.
Moderne teologe možž emo svrstati u tu drugu skupinu.
Oni su tipičž an plijen masona, koji su se ubačili u
sjemenisž ta kako bi poučž avali i promičali kaotičž ne teorije,
poput liberalne teologije, koja vrlo odgovara intelek87
tualnom umu večć žaražž enom oholosž čću. Ražmotrite učž enja
heretičž nih svečć enika poput isusovača Pierrea Theilard
de Chardina i Anthonyja de Mella. Ili ražmotrite
evolučionističž ne tipove koji spajaju moderne žnanstvene
ideje s krsž čćanstvom i mijesž aju ih žajedno kako bi opravdali
područž ja grijeha na kojima su posebno aktivni.
Josž jedan primjer jesu končeptualisti, koji unose elemente
ražlučž ivanja Svetoga pisma i tvrde da se slažž u s
gnostičž kim otkričć ima poput žamisli da Isus nije hodao
po vodi ni umnožž io kruhove,da je Jona bio legenda, da
su Adam i Eva bajka i da Mojsije nije raždvojio vode Crvenog
mora. To doista možž emo čž uti s propovjedaoniča
u žemljama Latinske Amerike i u nekim drugim dijelovima
katoličž koga svijeta.
Toj bismo skupini mogli pridružž iti i one koji prilagođavaju
katekižam svome načž inu žž ivota. Oni smisž ljaju
nove načž ine obavljanja sakramenata i nove načž ine slavljenja
svete liturgije. Oni se protive svetoj Predaji i pučž kim
pobožž nostima. Takvi su ljudi danas u Crkvi požnati
kao liberali, naživ koji večć podražumijeva demosku silu
na djelu.
U toj čć ete posebnoj skupini pronačć i svečć enika koji
daje opčć a odrijesž enja oslabljenoj žž upi u kojoj jedva itko
ide na ispovijed i mnogi se pričž esž čćuju u stanju smrtnoga
grijeha. Tu običž no vidite parove koji žž ive nevjenčž ano a
ipak se pričž esž čćuju už dopusž tenje svečć enika, koji je, očž ito,
i sam u josž gorem stanju grijeha. Na takvim mjestima
imate mise koje se slavi ža aktivne homoseksualne parove
kojima je dopusž teno da s rukom u ruči idu na pričž est.
88
Toj skupini pripadaju i oni svečć eniči i laiči koji se
bave enagramima, jogom, reikijem, mentalnom kontrolom
i istočž njačž kim tehnikama meditačije. Ti istočž njačž ki
utječaji u Katoličž koj črkvi danas režultat su spajanja
kultura ljudske obitelji. Katoličž ki svečć eniči i redovniči
postaju pomodni i svjetovni i, budučć i da ne žž ive žž ivot
poslusž nosti svojim žavjetima, ne uspijevaju se oduprijeti
utječaju velike količž ine informačija koje upijaju preko
interneta i drugih medija, sž to se možž e pročž istiti samo
snagom Duha Svetoga u poslusž nosti. CČ injeniča da su se
žavjetovali na vjernost čž istočć i, siromasž tvu i poslusž nost
črkvenom autoritetu jest velika odgovornost o kojoj su
ti pojedinči godinama učž ili prije negoli su postali svečć eniči
i redovniči. Imaju dovoljno vremena odlučž iti o tome
jesu li doista spremni ža tu ulogu i hočć e li biti kadri žž ivjeti
u skladu sa žavjetima do kraja žž ivota.
Same te čž injeniče pokažuju da ti pojedinči,kada tvrde
da Crkva ne bi trebala žahtijevati čelibat od svojih
svečć enika i redovnika, to tvrde žato sž to su oni večć otpali
od te milosti ili ožbiljno ražmisž ljaju o svojevoljnom padu.
Nemaju opravdanja. To se možž e dogoditi na bilo kojem
područž ju ljudskoga žž ivota jer je to jednostavno nevjernost.
To je osrednjost. Takvi čć e ljudi vjerojatno biti
jednako nestabilni, nesigurni i nevjerni i u nekom drugom
žvanju ili žanimanju kojim se bave. Oni čć e biti nevjerni
mužž evi i žž ene, neposž teni liječž niči i neposž teni drvodjelči,
bit čć e osrednji kamo god isž li i sž to god radili.