Gravimetrija

Jedna od metoda prirodnog potencijala. Temelji se na opažanju, mjerenju i

interpretacijipromjene gravitacijskog polja zemlje na točkama na površini. Te promjene su
uzrokovane stjenama u zemljinoj kori koje su različite gustoće.Najveće izmjereno
gravitacijsko polje Zemlje je u područjima srednjoceanskih brazda. Kada bi Zemlja bila
homogena, mjereno polje bilo bi „ NORMALNO GRAVITACIJSKO POLJE“ što znači da bi bilo
konstanto i jednoliko raspoređeno na svim točkama na Zemljinoj površini. No stjene u
litosferi odlikuju se velikim rasponom gustoća te uzrokuju promjene-ANOMALIJE. Opažanjem
anomalija i njihovom interpretacijom dolazimo do podataka o geološkoj građi i sastavu
istraživanog terena. Kako su vrijednosti gravitacijskih anomalija male u odnosu na normalno
gravitacijsko polje, potrebni su nam vrlo precizni instrumenti za mjerenja. Instrumeni kojima
se služimo zovu se GRAVIMETRI.Razlučivost današnjih gravimetara, veća je od 0,01 mgal
(10-5ms-2) tj. Između 0,001-0,005 mgal.

1.TEORETSKE OSNOVE GRAVIMETRIJE

Temelj gravimetrije zasniva se na Newtonovom zakonu gravitacije:
Pretpostavljajući važenje prva dva keplerova zakona, iz njih slijedi da tjela djeluju jedno na
drugo silom koja je proporcionalna umnošku njihovih masa i obrnuto proporcionalna
kvadratu njihove udaljenosti.
Formula koja objašnjava zakon:
F= G x m1 x m2
r2
-11 3 2
G=6,673 x 10 m /kgs ---- gravitacijaska univerzalna konstanta

Gravimetrijsko djelovanje elementarne mase:

Gravimetrijsko djelovanje elementarne mase opisuje 2. Newtonov zakon:
Opisuje ponašanje tjela ako na njega djeluje određena vanjska sila F. Akceleracija tjela je
razmjerna sili i ima smjer dok konstanta proporcionalnosti između sile i akceleracije je MASA
pa izraz ima oblik:
F= m x a a=F/m (ms-2) a= G x m
r2

Kako je akceleracija sila koja djeluje po jedinici mase ona je mjerilo gravitacijskog polja koje
djeluje u bilo kojoj točki. Ako u zadnjem gornjem izrazu masu m zamjenimo sa masom
Zemlje (6 x 1021 T) a za radijus stavimo radijus zemlje( prosječan radijus zemlje 6378m)
akceleracija je jednaka GRAVITACIJSKOJ AKCELERACIJI NA POVRŠINI sa smjerom prema
središtu Zemlje. Ako masu zamjenimo sa neizmejrno malom masom(elementarnom masom)
dm onda izraz ima ovakav oblik:

F= G x m1 x m2
r2 > a= G x m
r2 > A=G x dm
r2
Elementarna masa kad se nalazi u blizini nekog tjela ona je pod utjecajem gravitacije tog tjela
i dobit će akceleraciju ako je slobodna u prostoru. Ukupna sila i akceleracija na masu mogu
se izračunati iz Newtonovg zakona za elementarnu masu , a integriranjem dobiti za cijeli
volumen tjela.

Gravitacijsko polje >>>> gravitacijska potencijalna energija >>>> Gravitacijski potencijal

Gravitacijske sile kao i električne i magnetske djeluju na daljinu kroz prazni prostor bez
matrijalnog dodira među tjelima.Za takve sile potrebno je definirati polje sila.
Objašnjenje gravitacijskog međudjelovanja sila:
Prvo tjelo oko sebe stvara gravitacijsko polje koje djeluje na drugo tjelo, i drugo tjelo čini
isto.
Potencijal je sada FUNKCIJA PROSTORA(dok potencijalna energija ovo o svojstvima tjela).
Zbog njegove neosporive veze s poljem moramo uvesti funkciju POTENCIJALA POLJA.
Gravitacijski potencijal(V) neke mase m na udaljenosti r iznosi:
V=G x m
r
a akceleracija u smjeru –r iznosi: dV = -Gm
dr r2
Gravitacijski potencijal nepravilnog tjela u točki P koja se nalazi unutar ili izvan tjela iznosi:
V= ∫ Gγdv
r

2.GRAVIMETAR
Instrument koji mjerirelativne promjene gravitacije na mjernim točkama.
Princip rada: Uteg na opruzi postavlja se ovisno o gravitaciji.Opruga se više isteže ako je
gravitacija jača,a manje ako je slabija... Zbog konstrukcije samog gravimetra mi mjerimo
relativne promjene gravitacije a ne apsolutne. Smjer gravitacijskog polja zemlje rezulatanta
je normalnog polja zemlje i gravitacijskog djelovanja lokalnih masa. Zbog velike dominacije
normalnog polja nad djelovanjem lokalnih masa smjer polja gotovo je paralelan s normalnim
poljem. Uzima se u obzir vertikalna komponenta u račununjanju djelovanja lokalnih polja na
gravimetar. Vertikalna komponenta u bilo kojoj točki na površini je određena izrazima:

Gz= ∫ zdm
r2
Inregral je potreban zato što velike i nepravilne mase razlažemo na manja pravilna tjela te
zasebno računamo vertikalne gravitacijske komponente za svako elementarno tjelo i
zbrojem dobijemo ukupno djelovanje.

Mjerne jedinice:
SI sustav: ms-2
CGS sustav: Gal=cms-2= mgal=10-5 ms-2
Zemljino polje cca : 105 miligala
Anomalije: 0,1 x n x 100 mgal

3.GRAVIMETRIJSKA DJELOVANJA PRAVILNIH TIJELA

KUGLA

Iz potencijalne teorije privlačnost u jednoj točki kugle na površini jednaka je masi

koncentriranoj u središtu kugle.
Gz=28,0 γR3 [1+(x/z)-3/2]
z2

HORIZONTALNI VALJAK

VERTIKALNI VALJAK

PLOČA NEOGRANIČENOG PROSTIRANJA

GEOMETRIJSKO DJELOVANJE NEPRAVILNIH 2D TJELA

Uvjet da bi ga mogli račuanti je da imaju konstantan presjek.Moramo odrediti koliki je

konačan broj malih pravilnih tjela kojima računamo djelovanje i onda ih zbrojimo. Nepravilno
tjelo aproksimiramo s poligonom s određenim brojem stranica(točaka). Što se poligon sastoji
od više stranica izračunato gravitacijsko djelovanje.
2D gravitacijsko modeliranje- ako imamo više poligona,za svaki računamo gravitacijsko
djelovanje i zbrojimo ih za ukupno djelovanje.

GRAVIMETRIJSKO DJELOVANJE 3D TJELA

Graviemtrijsko djelovanje 3D tjela računamo tako da ih djelimo na niz elementarnih tjela za

koje znamo izračunati geometrijsko djelovanje. Tjelo možemo aproksimirati sa:
Vertikalnim pravokutnom prizmama,kockama, poligonalnim laminama.
Vertikalne prizme:
Koriste se verikalne pravokutne i trostrane prizme kojima je gornja baza ravna a donja strana
neograničena.

Kocke:
Koriste se za jednostavna tjela.
Poligonalne lamine:
Lamina je definirana poligonom( 2D tjelo ). Izračunamo gravimetrijsko djelovanje za svaku
laminu, integriramo u određenim granicama i to je ukupno djelovanje. Gravimetrijsko
djelovanje solne dome se računa pomoću poligonalnih lamina.

4.ASTATIČKI GRAVIMETAR
Astatički(nestabilni) gravimetar:
koristi mehaničku nestabilnost da bi višestruko povećao male pokrete izazvane promjenom
gravitacije. Elementarna masa(mg) nalazi se na poluzi i u ravnoteži je. Poluga je povezana s
oprugom koja ima vijak za podešavanje.Ako dođe do promjene gustoće,gravitacije,ili mase
dolazi do pomicanja utega. Uteg se pomiče jer se promjenio gravitacijski moment, tj. kut Θ
između opruge i poluge zbog promjene gravitacije. Da bi instrument radio treba osigurati
linearnu proporcionalnost između promjene gravitacije i pomaka mase a to je gotvo
nemoguće pa se mjerenja izvode KOMPENZACIJOM (vraćanje mase u nulti položaj) vijkom za
podešavanje. Okretanjem vijka na poluzi mjenja se uporište i masa se vraća u prvobitni
položaj a na vijku onda dobivamo očitak u djelovima skale kao vrijednost promjene
gravitacije.

Postoje i dodtani uređaji kojima se poboljšava simetričnost promjene očitka s obzirom na

početni položaj. Ogledalcem odnosno zrakom svjetla kontroliramo nutli položaj
elementarne mase. Poteškoće ovih uređaja su osjetljivosti kvarcnih niti (materjal opruge) na
temperaturne promjene, nekad se to rješavalo izolacijom, postavljanjem u termos bocu ali to
je samo kratkročno rješavalo problem jer se i u termos boci nakon određenog vremena
mjenja temperatura, danas se to rješava s termostatom(nekad je to bilo teško izvedivo jer su
akomulatori bili veliki i teški pa je istrument bio nepogodan za transport). Pomoću
termostata se cjeli mjerni sustav drži na zadanoj temperaturi.

Vrste gravimetara:
Brodski i zračni:
Montiran na brod ili u avion, mjeri u pokretu. Probelm je što kretanje broda ili aviona ili
broda stvaraju šumove što se mora dodatanim uređajima korigirati. Mjerenja su manje
precizna u odnosu na kopnena
Podvodni:
Sličan je kopnenom ali mora biti dodtano opemljen uređajima za daljensku navigaciju jer
mjeri na dnu oceana,mora,jezera i vodootpornim kućištem.

Bušotinski:
Mora biti prilagođen uvjetima koji su u bušotini. Osnovna mu je namjena određivanje
srednjih gustoća stjena za definirane intervale naslaga stjena.
Kopneni:
Već opisan-astatički.

5.APSOLUTNA MJERENJA GRAVITACIJE

Koriste se dvije metode:

1) Korištenjem njihala (period njihanja ovisan o gravitaciji)

2) Korištenjem slobodnog pada tjela g=2s
t2

Danas se proizvode i gravimetri koji mogu mjeriti na apsolutnoj razini i temenje se na

slobodnom padu tjela. Potrebno je odrediti visinu i položaj točke (zbog korekcije,GPS)
mjerenja.

Gdje koristimo apsolutne vrijednosti gravitacije?

Kod regionalnih mjerenja vrijednosti gravitacije moramo svesti na apsolutnu razinu kako bi
se mogle uspoređivati. Zato je usvojena početna vrijednost gravitacije u Postdamu a onda
razvučena gravitacijska mreža točka 1.reda pa kasnije 2.reda... Kod lokalnih i
mikrogravimetrijskih mjerenja ostajemo na regionalnoj razini.

TORZIONA VAGA:

Ima veće mogućnosti od gravimetra koji daje samo vertikalnu komponentu i mjeri relativne
promjene a torziona vaga mjeri i vertikalno i horizontalno te daje smjer djelovanja gravitacije
i mjeri apsolutne vrijednosti. Mjerenje je vrlo sporo, oko 2,3 sata po jednoj točki dok sa
gravimetrom se mjerenje izvede za 20ak sekundi.
MOHOROVIČIĆEV DISKONTINUITET

Obradom podataka Andrija Mohorovičić je zaključio da zemlja nije homogena već slojevita.
Zaključio je da na određenoj dubini,7km ispod oceana i 30-50 km ispod kontinetalne kore
postoji skok brzine sa 6,5m/s na 8,2 m/s a to znači i skog gustoće sa 2,8g/cm 3 na 3,2g/cm3.
Diskontinuitet je granica između kore i gornjeg plašta.

6.KOREKCIJE OČITKA GRAVIMETRA

a) Dnevni hod
Postupna promjena gravitacije tokom vremena na jednoj točki. Događa se zbog
nesavršenosti instrumenta,utjecaja temperaturnih promjena na mjerni sustav,lunisolarnih
utjecaja. Ovaj problem se rješava na način da se promjena očitka rasporedi na sva mjerenja
izvedena u određenom razdoblju-SVOĐENJE NA ISTU VREMENSKU RAZINU
U postupku je bitno vraćanje na baznu točku., gustoća vraćanja nam ovisi o traženoj
preciznosti, naravno više vraćanja veća preciznost. Vraćanje na baznu točku može se izbjeći
mjerenjem sa 2 gravimetra. Idealni dnevni hod je linarana promjena očitka.

b) Skok očitka
Nagla promjena očitka u nekom trenutku. Događa se zbog nespretnog rukovanja
gravimetrom, udarca u instrument, potresa, velike napetosti u nitima zbog temperature.
Rješenje problema je ponovno mjerenje za razdoblje skoka očitka zbog nemogućnosti točnog
određivanja iznosa i vremena skoka. Potrebno je ponavljati sva mjerenja koja su sumnjiva.

Kako bi se gravimetrijski podaci mogli obraditi potrebno je napraviti i precizna geodetska

mjerenja. Potrebni su nam:

- Položaj točke mjerenja-koordinate (x,y,z) za širinsku korekciju i unosa u karte

- Visina mjerene točke- potrebna za visinsku korekciju, može se određivati
standardnim geodetskim metodama ili GPS-om
- Moramo se služiti preciznim kartama zbog topografske korekcije,ako neraspolažemo
moramo kartirati teren oko točke.
- Mjerenja se izvode na unaprijed iskolčenim točkama, ovisno o veličini terena
odabiremo broj baznih točaka. Mjerenja izvode u pravilnoj mreži
točaka(mikrogravimetrija) a ako je veći teren onda se točke postavljaju na prohodne
djelove ali se ipak mora održati donekle pravilna mreža.

Računanje:

gmj= oč x kgr

gmj-mjrena gravitacija na točki

oč-očitak

kgr-konstanta kalibracije gravimetra

- Dobiveni očitak množimo s konstantom kalibracije da bo dobili vrijednost u mgal

- Vršimo lunisolarnu korekciju,korekciju dnevnog hoda i eventualno ponavljanje mjerenja

za skok očitka

- Ako imamo česte povratke na baznu točku, lunisolarna korekcija je uključena u dnevni
hod(inače se računa pomoću softwarea).

- Nakon ovih procesa dobivamo rezultat vertikalne komponente gravitacije u mgal.

Da bi iz gravimetrijskih podataka dobili geološke potrebno je još izračunati Bougureove

anomalije
 BOUGUREOVA ANOMALIJA- RAZLIKA IZMEĐU MJERENE I TEORETSKE GRAVITACIJE U
NEKOJ TOČKI. Teoretka gravitacija odnosi se na zemlju kao pravilno homogeno
tjelo.Bougureove anomalije izračunavamo iz :

1. Širinska korekcija
2. Visinska korekcija
3. Topografska korekcija

7.ŠIRINSKA KOREKCIJA
Za širinsku korekciju uzimamo u obzir zemlju kako refernetn elipoid(na polovima je spoljtena
u odnosu na ekvator za 20km gledano po promjeru). Promjer ekvatora je 6378km a na
polovima je 20km manje, zbog takvog oblika gravitacija od ekvatora prema polovima
raste.Kod malih terena širinska korekcija se vrši u odnosu na točku gdje nam je orjetacija
bitna. Kod velikih terena širinska korekcija se dobiva oduzimanjem širinske gravitacije od
dobivne prema međunardnoj gravitacijskoj formuli (1967g.):

Uzimajući u obzir polumjer Zemlje 6368km korekcija gravitacije za svakih 10m u smjeru
sjever-jug iznosi:

8.VISINSKA KOREKCIJA
Gravitacija pada s povećanjem nadmorske visine i zbog toga se točke moraju svesti na
referentnu ravninu. Prvo se izvodi prostozračna( Fajetova) korekcija- linearna je i neovisna o
geografskoj širini i srednja vrijednost joj je 0,3086 mgal/m.

Prostozračna visnska korekcija se računa po formuli : δg = 2g x h

.............................................................. R

Bougureova korekcija: δg= 0,0419γh

Ukupna visinska korekcija: dgv = ( 0,386-0,0419 γ)h

Radi računanja korekcije mora se odrediti i površinska gustoća stjena.Ako se uzme premala
gustoća dobit ćemo povećane gravimetrijske vrijednosti na brdima a smanjene u dolinama i
obrnuto. Površinsku gustoću određujemo Nettletonovom metodom i metodom trotočja.

Nettletonova metoda

Odabire se jedan profil s izrazitim visinskim razlikama stajališta i mjeri se preko izrazitog
reljefa, visinska korekcija uzima se kao visinski faktor f :

F= 0,3086-0,0419γ(mgal/m)

Uzimamo mjerene podatke i korigiramo ih s visinskim faktorom. Naša nepoznanica je

površinska gustoća, a to rješimo na način da iz profila gustoća uzmemo svaku i korigiramo.
Gustoća s kojom smo dobili najmanje korelacije s gravimetrijskim podacima uzimamo kao
ispravnu gustoću paketa naslga

Metoda trotočja

Biraju se tri točke sa što većim visinskim razlikama ( minimalno 5m) i tražimo promjenu
visine(Δh) i promjenu gravitacije (Δg). Dalje uzimamo formulu za neizmerno široku ploču
matrijala: Δg = 0,0419 Δγ
Δh

I dalje određujemo gustoću:

 Δγ = Δg
0,0419 Δh

Podaci se moraju razmatrat statistički,uzimamo što više trotočja na nekom manjem

prostoru,statistički ih obradimo i računamo srednju vrijednost. Izračunate se gustoće koriste
i za visinske i za topografske korekcije

9.TOPOGRAFSKA KOREKCIJA
Površina Zemlje je neravna s brdima, dolinama koje svojim viškom ili manjkom mase utječu
na mjerenu gravitaciju pa se moraju provesti popravci za njihovo djelovanje. Brda se nalaze
iznad razine gravimetrijske točke te njihova masa smanjuje gravitaciju a dolovi koji se nalaze
isopod razine točke također utječu na smanjenje gravitacije. U oba su slučaja korekcije + a
računaju se preko:

a) Hamerovih kružnica
b) Izračunom pomoću vertikalnih prizmi

Hamerove kružnice:

Postavljamo ih na topografsku kartu u središte točk mjerenja i za svaki odjeljak moramo

izračunati srednju visinu h. Uzmemo da je h0 visina u točki mjerenja i tražimo visinsku razliku
između mjerene točke i odjeljka.Pomoću formule za djelovanje vertikalnog valjka u njegovoj
osi može se izračunati djelovanje svakog pojedinog valjka na središnju točku.Zbrojem
djelovanja svih odjeljaka dobije se ukupno djelovanje oklnog reljefa na točku mjerenja.

Bolji način računanja topografskih korekcija je pomoću odgovarajućih software. Za računanje

topografskih korekcija koriste se često usprvne pravokutne prizme s ravnom gornjom
plohom,nagnutom gornjom plohom a najprecizini način je korištenje ALGORITAMA ZA
USPRAVNU TROSTRANU PRIZMU. Topografska karta se po odgovarajućem rosteru digitalizira
pa se i višekratno može koristiti za izračunavanje topografskih korekcija. Digitaliziranje
podataka je kompliciran i dugotrajan posao ali s obzirom da se radi o većem broju točaka, to
je optimalan postupak. Pouzdanost i preciznost računanja je velika.

10.GRAVIMETRIJSKA INTERPRETACIJA
Temeljni parametar u gravimetrijskoj interpretaciji je gustoća.

OPĆA DEFINICIJA GUSTOĆE:

MASA PO JEDINICI VOLUMENA

Gustoća se nemože jednoznačno primjeniti zbog razlika u gustoći uzrokovanih geološkim

strukturama i stjenama.

NAJVEĆA GUSTOĆA UZORKA: Gustoća zdrobljenog uzorka (tako je uništena šupljikavost) i

dobivena gustoća matrice.

NAJMANJA GUSTOĆA UZORKA: Gustoća suhog uzorka (jer iz njega izlaze fluidi)
 Nama je potrebna volumna(prostorna) gustoća a to je gustoća u prirodnom stanju.

Masa neporemećenog uzorka po jedinici volumena s ukljuenim

volumenima pora i s potpunim ili djelomičnim dasićenjem fluida

Određivanje gustoće: ima mnogo načina podjeljeni u 2 grupe.

1) Neposredno mjerenje mase i volumena- Vrši se metodom vaganja uzorka a volumen

je dobiven pomoću arhimedovog zakona (tjelo uronjeno u tekućinu lakše je za težinu
istisnute tekućine). Vaganjem suhog i potpljenog uzorka čime smo odredili masu, i
tako možemo precizno odrediti volumen. Uzima se veći broj uzoraka s ciljem da su
što reprezentativniji. Metoda se koristi za veće gustoće.

2) Posredno određivanje iz geofizičkih parametara i podatka

a) γ-γ karotaža-mjerenjm dobivamo gustoće duž kanala bušotine

b) Zvučna karotaža- dobivamo kontinuirane podatke o seizmičkim brzinama duž kanala
bušotine
c) Mjerenjem seizmičkih brzina u bušotini
d) Seizmičkim brzinama dobivenih iz NMO(Normal-moveout) korekcije —temelj im je
brzina vala koja je povezana s gustoćom a iz toga dobivamo empirijske jednadžbe
koje ih povezuju.NMO korekcije- dinamičke korekcije u okviru refleksijskih podataka
gdje dobivamo intervale brzina za određene pakete naslaga. Treba voditi računa o
vrsti,stanju i starosti stjena( uzimaju se srednje vrijednosti).
e) Gravimetrijskim mjerenjima-Nettletonova metoda i metoda trotočja
f) Bušotinskim gravimetrom-određujemo gustoće za određene intervale(željene pakete
naslaga). I to su najprecizinija mjerenja jer se mjeri na neporemećenim stjenama i
sami određujemo interval gdje mjerimo (jako je skupo i moguća su oštećenja
gravimetra).

Gustoće mogu varirati, ovise o samoj stjeni, petrološkom tipu,geološkim uvjetima u

kojima se nalazi ( starost, tektonika,atmosferski uvjeti). Sam bušotinski gravimetar daje
podatke i o uvjetima u kojima se stjena nalazi.

11.BOUGUREOVE ANOMALIJE
Bugureova anomalija= mjerena gravitacija+visinska korekcija+topografska korekcija-
teoretska gravitacija
Bugureova anomalija= mjerena gravitacija+visinska korekcija+topografska korekcija-teoretska gravitacija
 Upisivanjem vrijednosti na kartu i interpretacijom izolinija dolazimo do karte
bougureovih anomalija. Ona je početni korak u gravimetrijskoj interpretaciji. Na temelju
ovih podataka može se provesti kvalitativna interpretacija ali su istraživane strukture
često maskirane djelovanjem velikih i dubokih masa odnosno REGIONALNIM
DJELOVANJEM. Karte je zato potrebno transformirati kako bi istakli
lokalno( REZIDUALNO) djeovanje. Primjenjujemo EMPIRIJSKE METODE I METODE
DERIVACIJA. Ako se izvodi kvantitavna interpretacija, računanje oblika i dubine
istraživanog tjela primjenjuju se metode modeliranja i inverzije.

12.TRANSFORMIRANJE GRAVIMETRIJSKIH KARATA

Bougureove anomalije rezultat su djelovanja gravitacije različitih masa ispod površine-SVIH
PROMJENA GUSTOĆE U PODZEMLJU. Tako da gravimetrijske karte možemo promatrati kao
zbroj:

1) Relativno oštrih anomalija-čiji su uzrok plitke strukture,jednostavnije za prepoznati,

mala površina prostiranja i velika oštrina( povijanje izolinija).
2) Relativno blaže i površinom veće anomalije- čiji su uzročnici geološki zanimljive
strukture, i već se teže razdvajaju.
3) Vrlo široke i glatke anomalije- rezulatat su djelovanja dubokih i dalekih masa. One
prikrivaju djelovanje struktura koje istražujemo i regionalne su prirode. Nama
zanimljiva anomalija je sastavni dio ove široke glatke anomalije. Na karti je to
povijanje izolinija.

13.REGIOANL-REZIDUAL
Regionalno djelovanje nam prikriva djelovanje bližih geoloških struktura.

1.KORAK INTERPRETACIJE- Odvajanje reginalnog djelovanja od lokalnog.Anomalije čiji su

uzročnici geološke strukture pojavljuju se često kao komponenta nagiba u okviru regionalnih
anomalija, odnosno tek kao povijanje izolinija na karti a ne kao zatvorene + ili – anomalije.
Odvajenjm regionalnog djeovanja nama ostaje gravimetrijski REZIDUAL-isticanje djelovanja
geoloških struktura.

14.METODE ODVAJANJA REGIONALNOG DJELOVANJA

a) Grafička metoda- Regionalno djelovanje se subjektivno procjenjuje na temelju
bougureovih anomalija tj. Na temelju izolinija i na temelju prijašnjih podataka i iskustava.

BOUGUREOVA ANOMALIJA-REGINALNO DJELOVANJE= REZIDUAL

 c) Metode računanja u mreži podatak-analitička metoda – standradne računske
operacije na podacima koji se nalaze u pravilnoj mreži podataka. Ova metoda
objektivnija je od prethodne i u nju spadaju:
1) GRIFINOVA METODA
2) METODA 1. I 2. DERIVACIJE
3) RAZVIJANJE POTENCIJALNOG POLJA PREMA GORE I DOLJE
1) GRIFINOVA METODA:

U grifinovoj metodi temeljni parametar je polumjer kružnice, i jače se ističu pliće

anomalije( anomalije plićih objekata) ako je polumjer manji, ako je polumjer veći ističu se
anomalije dubljih i većih uzročnika. Polumjer se određuje subjektivno i na temelju
empirijskih formula. Kada od mjerene anomalije oduzmemo regionalno djelovanje ostaje
rezidual.

gr= g0- g1+g2+g3+g4+g5+g6

6

2) METODA DRUGE DERIVACIJE

DRUGA DERIVACIJA JE VERTIKALNA PROMJENA GRAVITACIJE S DUBINOM

Njome se posebno ističu oštre anomalije s malom površinom prostiranja, a one su
prekrivene djelovanjem dubljih struktura. Krajem 50ih i 60ih objavljen je niz različitih metoda
druge derivacije i sve se mogu prikazati općom formulom.

C- numerički koeficijent(konstanta)
S- radijus prve kružnice
H0- gravimetrijska vrijednost u središnjoj točki
H1-n – gravimetrijaka vrijednost na sukcesivnim kružnicama
W0-n – težinski faktor (PONDER), može biti + i – jer je njihov ukupni zbroj jednak 0. Iznos im je
dobrim djelom subjektivan.

2. Derivacija predstavlja aproksimaciju strogo definirane matematičke 2. Derivacije (s,izbor

kružnica se definiraju empirijski i subjektivno). S i numeričke koeficijente smatramo filterima
jer neke frekvencije propuštaju a neke prigušuju. Zbog toga su mnogi znanstvenici predložili
da se ova vrsta 2. Derivacije nazove „grid derivacije“ – rade se u pravilnoj mreži. 2. Derivacija
odstranjuje linearni dio anomalije,pošto je regional u svakom slučaju bliži linearnom trendu
nego djelovanju geoloških struktura tako da se ovim načinom pojačava lokalno djelovanje a
prigušuju linearne anomalije.

Paralelno s metodom 2. Derivacije razvijene su i druge metode transformiranja:

a) Metode prve derivacije

b) Razvijanje potencijalnog polja prema dolje
c) Razvijanje potencialnog polja prema gore

Razvijanje potencijalnog polja prema dolje:

Preračunamo polje kao da su mjerenja izvedena na nekoj određenoj visini iznad površine.
Ako proiciramo potencijalno polje prema dolje POJAČAVAMO DJELOVANJE LOKALNIH
STRUKTURA-LOKALNO REZIDUALNO DJELOVANJE

Razvijanje potencijalnog polja prema gore:

Ako idemo prema gore geološke strukture slabije djeluju odnosno pojačava se djelovanje
regionala. Preračuna se polje kao da su mjerenja izvedena na visini ispod površine i proicira
se prema gore.

Izbor metode ovidi o tome što želimo istaknuti, odnosno ovisimo o geološkim modelima koje
očekujemo na terenu te iskustvu i znanju interpretatora.

15.GRAVIMETRIJSKA VIŠEZNAČNOST
Za bilo koji geološki model postoji jednoznačna anomalija. Ali za anomaliju postoji više
geoloških struktura koji ju mogu uzrokovati(inverzija) i to predstavlja gravimetrijsku
višeznačnost. Kod bougureovih anomalija dolazi do stapanja više različith tjela i ti nam
blokovi predstavljaju uzdignuće. Kod rezidualnih anomalija može doći do suprotnog
efekta,pojavljuje se maksimum kod naglijih promjena gustoće izolnija a to je posljedica
rasjeda ili nagiba. Skelles je 1947 dokazao da se na temelju samo gravimetrijskih podataka
nemože doći do oblika i dubine geološke strukture. Da bi ograničili višeznačnost trebaju nam
drugi neovisno podaci iz geodetskih ,magnetometrijskih,elektrometrijskih,seizmičkih
istraživanja.Posebno smanjenje višeznačnosti doprinose podaci iz bušotina.

16.IZOSTAZIJA
Gravimetrijska mjerenja na globalnoj razini pokazala su da bougureove anomalije imaju
najveće vrijednosti iznad oceana(+) a najmanje iznad planinskoh masiva (-) a obalna područja
su oko 0. Ova pojava se objašnjava dvjema teorijama:

Prattova teorija: Dubina plastičnog substratuma je konstanta i mjenja se gustoća u zemljinoj

kori. Gustoća iznad planinskih masiva je manja pa imamo negativne bougureove anomalije a
gustoća iznad oceana je velika i to uzrokuje velike i + bougureove anomalije.

γ ǂγ ǂγ

Airyeva teorija: Gustoće su konstantne u zemljinoj kori ali se mjenja dubljina plastičnog
substratuma(objašnjenje: potonuće sante leda ovisi o odnosu gustoća leda i vode). Iznad
oceana je dubina manja a iznad planinskih masiva je dubina veća

γ= γ =γ