Professional Documents
Culture Documents
31 01 2009 10123 Rijeseni Zadaci Za Vjezbe OTA 2008 09 PDF
31 01 2009 10123 Rijeseni Zadaci Za Vjezbe OTA 2008 09 PDF
Osnova termodinamike A
*** Rješenje:
(Svrha zadatka: Prikazati postupak računanja za različite geometrijske modele.)
b) Ako nema nametnutog strujanja zraka, konvekcija je slobodna (brzina postoji, izazvana je
uzgonom, ali nam iznos nije poznat; obično je manja nego kod prisilne konvekcije)
Slobodna konvekcija, vodoravna cijev - zrak
Topl. tablice, str.41
ϑs = 100 °C
Ts − To g d v3 373,15 − 283,15 9,81 ⋅ 0,06 3
Gr = = ⋅ = 1,234 ⋅ 10 6
ρ = 0,9336 kg/m3
To νs
2
283,15 (
23,36 ⋅ 10 − 6 2
) η = 21,809⋅10-6 N s/m2
Kako je očito (Gr⋅Pr) > 1000, vrijedi izraz: ν = 23,36⋅10-6 m2/s
α v,b d v 100 + 10
Nu = = 0,41 4 Gr Pr = 0,41 4 1,234 ⋅ 10 6 ⋅ 0,7118 = 12,55 ϑm = = 55 °C
λ 2
ili (s 0,41⋅ 4 0,71 ≅ 0,38 samo za dvoatomne plinove!): ρ = 1,0619 kg/m3
α v,b d v cp = 1,0085 kJ/(kg K)
Nu = = 0,38 4 Gr = 0,38 4 1,234 ⋅ 10 6 = 12,67 ; λ = 0,02810 W/(m K)
λ
Nu λ 12,55 ⋅ 0,02810 η = 19,834⋅10-6 N s/m2
α v,b = = = 5,88 W/(m 2 K ) ν = 18,68⋅10-6 m2/s
dv 0,06
Pr = 0,7118
c) Zadana je brzina strujanja zraka okomito na cijev, wv = 1 m/s – prisilna konvekcija
Prisilna konvekcija, strujanje okomito na vodoravnu cijev - zrak
Topl. tablice, str.41
wv d v 1 ⋅ 0,06 100 + 10
Re = = = 3212 ; 40 < Re < 4000 ϑm = = 55 °C
ν 18,68 ⋅ 10 −6 2
K = 0,689; KL = 0,615; m = 0,466 ρ = 1,0619 kg/m3
α v,c d v cp = 1,0085 kJ/(kg K)
Nu = = K Re m Pr 1/ 3 = 0,689 ⋅ 3212 0, 466 0,71181/ 3 = 26,50 λ = 0,02810 W/(m K)
λ
ili (s K⋅ 0,71 ≅ KL opet samo za dvoatomne plinove!):
3 η = 19,834⋅10-6 N s/m2
ν = 18,68⋅10-6 m2/s
α v,c d v Pr = 0,7118
Nu = = K L Re m = 0,615 ⋅ 3212 0, 466 = 26,50 - isto!
λ
Nu λ 26,50 ⋅ 0,02810
α v,c = = = 12,4 W/(m 2 K )
dv 0,06
Iz primjera b) i c) već se vidi da koeficijent prijelaza topline kod plinova ima red
veličine nekoliko W/(m2 K) do nekoliko desetaka, pa i (rjeđe) nekoliko stotina W/(m2 K).
152. Bočno staklo autobusa široko je 1,5 m i visoko 1 m, debljine 8 mm (λ = 0,8 W/(m K)). S
unutarnje strane, odozdo prema gore, puše zrak temperature 40 °C brzinom 2 m/s. S vanjske
strane je zrak temperature 0 °C.
Treba izračunati koeficijent prijelaza topline na unutarnjoj i vanjskoj površini stakla i
toplinski tok kroz taj prozor, kao i temperaturu unutarnje površine stakla, za slučaj:
a) da autobus stoji i nema vjetra;
b) da vjetra nema, ali da autobus vozi brzinom 80 km/h.
*** Rješenje:
(Svrha zadatka: Osim računanja koeficijenta prijelaza topline, pokazati i kako se pretpostavlja
i provjerava temperatura stijenke.)
Unutarnja površina – zrak struji odozdo prema gore (u smjeru visine H = 1 m).
Konvekcija je prisilna, jer je izazvana ventilatorom.
- zrak
Prisilna konvekcija, strujanje duž ravne stijenke “duljine” H
Topl. tablice, str.41
wu H 2 ⋅1 40 + 20
Re = = = 123 000 ; ϑm = = 30 °C
ν 16,26 ⋅ 10 −6 2
Strujanje je laminarno, jer je Re < 500 000, pa vrijedi formula: ρ = 1,1492 kg/m3
α H cp = 1,0066 kJ/(kg K)
Nu = u = 0,664 Re1 2 Pr 1 / 3 = 0,664 ⋅ 123000 0,5⋅ 0,7151 / 3 = λ = 0,0263 W/(m K)
λ
= 208 η = 18,68⋅10−6 N s/m2
Nu λ 208 ⋅ 0,0263 ν = 16,26⋅10−6 m2/s
αu = = = 5,48 W/(m 2 K ) Pr = 0,7150
H 1
a) vanjska površina – kad autobus stoji i nema nametnutoga strujanja zraka, konvekcija je
slobodna, a model je ravna uspravna stijenka
- zrak
Slobodna konvekcija, ravna uspravna stijenka visine H:
Topl. tablice, str.41
Ts − To g H 3 20 − 0 9,81 ⋅ 13
Gr = = = 3,061 ⋅ 10 9 ϑs,v = 20 °C
To ν s2 273,15 15,32 ⋅ 10 −6 2 ( ) ν = 15,32⋅10−6 m2/s
Kako je Pr = 0,7181, (Gr⋅Pr) > 108, vrijedi izraz za zrak:
20 + 0
α v,a H ϑm = = 10 °C
Nu = = 0,1 3 Gr Pr = 0,1 ⋅ 3 3,061 ⋅ 10 9 ⋅ 0,7181 = 130,0 2
λ λ = 0,024817 W/(m K)
Nu λ 130 ⋅ 0,024817 Pr = 0,7181
α v,a = = = 3,23 W/(m 2 K )
H 1
A (ϑu − ϑ v ) 1,5 ⋅ 1 ⋅ ( 40 − 0 )
Φa = = = 119,4 W ;
1 δs 1 1 0,008 1
+ + + +
αu λs α v,a 5,48 0,8 3,23
Φa 119,4
ϑs,u,a = ϑu − = 40 − = 25,47 °C ;
Aαu 1,5 ⋅ 5,48
Φ aδ s 119,4 ⋅ 0,008
ϑs,v,a = ϑs,u,a − = 25,47 − = 24,67 °C . (vidi gornji komentar!)
A λs 1,5 ⋅ 0,8
b) vanjska površina – zrak stoji, a autobus se kreće brzinom w = 80 km/h = 22,2 m/s – prisilna
konvekcija, strujanje duž ravne stijenke duljine 1,5 m.
- zrak
Prisilna konvekcija, strujanje duž ravne stijenke duljine L:
Topl. tablice, str.41
wv L 22,2 ⋅ 1,5 0 + 20
Re = = = 2,314 ⋅ 10 6 ϑm = = 10 °C
ν 14,405 ⋅ 10 −6 2
Strujanje je turbulentno, jer je Re > 500 000, vrijedi formula: ρ = 1,2304 kg/m3
cp = 1,0055 kJ/(kg K)
αv L
Nu = = 0,0325 Re 0,8 Pr 1/ 3 = λ = 0,024817 W/(m K)
λ η = 17,724⋅10−6 N s/m2
(
= 0,0325 ⋅ 2,314 ⋅ 10 6 )0 ,8
⋅ 0,71811 / 3 = 3590 ν = 14,405⋅10−6 m2/s
Pr = 0,7181
Nu λ 3590 ⋅ 0,024817
α v,b = = = 59,44 W/(m 2 K ) .
H 1,5
Sad je αv,c više od deset puta veći od αu , pa gornja pretpostavka da je temperatura stijenke
≈20 °C više ne vrijedi, što se vidi iz izračunatih vrijednosti:
Toplinski tok je:
A (ϑu − ϑ v ) 1,5 ⋅ 1 ⋅ ( 40 − 0 )
Φb = = = 286,5 W ;
1 δs 1 1 0,008 1
+ + + +
αu λs α v,b 5,48 0,8 59,44
Φb 286,5
ϑs,u,b = ϑu − = 40 − = +5,12 °C ;
Aαu 1,5 ⋅ 5,48
Φb δs 286,5 ⋅ 0,008
ϑs, v,b = ϑs,u,b − = 5,12 − = +3,21 °C .
A λs 1,5 ⋅ 0,8
(Osim toga, vidi se da autobus u vožnji treba jače grijati, nego kad stoji!
☺
153. Cijevni se snop sastoji od 6 redova cijevi u smjeru
strujanja zraka, sa po 8 cijevi u svakom redu.
Cijevi su čelične, promjera 32/38 mm. Na cijevi
okomito nastrujava zrak temperature 300 °C
brzinom 5 m/s. Kroz cijevi struji voda temperature
80 °C, poznatoga koeficijenta prijelaza topline
αvode = 1700 W/(m2 K).
Izračunajte toplinski tok koji se izmijeni po metru
duljine cijevnog snopa!
Za očitanje fizikalnih svojstava zraka pretpostaviti
temperaturu vanjske površine cijevi ϑs = 100 °C!
*** Rješenje:
(Svrha zadatka: Pokazati računanje koeficijenta prijelaza topline na površini cijevnog snopa.)
- zrak
Prisilna konvekcija, nastrujavanje na snop cijevi Topl. tablice, str.41
w d v w d v c p ρ 5 ⋅ 0,038 ⋅ 1027 ⋅ 0,7363 ϑm = 200 °C
Pe = = = ≅ 3800
a λ 0,03779
ρ = 0,7363 kg/m3
α d cp = 1,027 kJ/(kg K)
Nu = v v = ζ ⋅ 0,075 Pe 0, 75
λ λ = 0,03779 W/(m K)
αv dv
Nu = = 1,36 ⋅ 0,075 ⋅ 3800 0,75 = 49,4
λ ζ = 1,36 za 6 redova
Nu λ 49,4 ⋅ 0,03779 cijevi;
αv = = = 49,1 W/(m K )
2
dv 0,038
Φ 2 π n (ϑ v − ϑu ) 2 ⋅ π ⋅ 48 ⋅ ( 300 − 80 )
= = = 59 700 W/m .
L 1 1 r2 1 1 1 38 1
+ ln + + ⋅ ln +
r1 α u λč r1 r2 α v 0,016 ⋅ 1700 58 32 0,019 ⋅ 49,1
*** Rješenje:
(Svrha zadatka: Pokazati postupak računanja αm za kondenzaciju pare na stijenci, te da je on
malo ovisan o stanju pare, sve dok je ∆h ≈ r. Upozoriti da se sva fizikalna svojstva odnose na
kapljevinu (kondenzat), a ne na paru! Upozoriti na relativno veliku vrijednost αm , čiji se
tipični red veličine kreće oko 10 000 W/(m2 K).
4 ρ 2 g λ3 ∆h 4 ρ g λ3 ∆h
αm = 4 = 4
3 4η (ϑ '-ϑs ) H 3 4ν (ϑ '-ϑs ) H
u kojoj se sva fizikalna svojstva (ρ, λ, η) uzimaju za nastali kondenzat, a ne za paru! Treba
paziti na mjerne jedinice: sve se uvrštavaju u osnovnim (koherentnim) jedinicama!
- kondenzat (voda)
Filmska kondenzacija na ravnoj uspravnoj stijenci
Topl. tablice, str.43
(hpp iz h,s-dijagrama za vodenu paru ili tablica za vodu i pregrijanu vodenu paru, npr. Kraut,
Ražnjević ili iz Toplinskih tablica FSB, str. 10, hvk iz Toplinskih tablica FSB, str. 6)
ali je važno uočiti da se ona opet računa s razlikom temperatura (ϑ' - ϑs), a ne (ϑpp - ϑs)!
c) Para je mokra, x = 0,9, ∆hc = hmp − hvk = x r = 0,9 ⋅ 2201,56 = 1981,4 kJ/kg = 1981,4 ⋅ 10 3 J/kg
*** Rješenje:
(Svrha zadatka: Upozoriti da kondenzacije nema ako je temperatura stijenke iznad temperature
zasićenja pare za tlak pod kojim se nalazi! U tom se slučaju para može na stijenci i hladiti (ako
je ϑs < ϑpp) kao običan plin, bez kondenzacije. Naravno da je temperatura stijenke određena
intenzitetom njena hlađenja s druge strane - niža se temperatura postiže jačim hlađenjem.)
a) ϑs = 130 °C > ϑ' = 120,21 °C - kondenzacije nema, a kako para “miruje”, konvekcija je
slobodna!
Temperatura rashladne vode koja struji kroz cijev promijeni se (poveća) samo za:
Φa / L 31,63 W/m
∆ϑ w,a = = = 0,00302 °C/m (ili K/m)
qm cw 2,5 ⋅ 4187 W/K
b) ϑs = 118 °C < ϑ' = 120,21 °C - kondenzacija nastupa.
ρ 2 g λ3 ∆h ρ g λ 3 ∆h
αm = 4 =4
4η (ϑ '-ϑs ) d v 4ν (ϑ '-ϑs ) d v
koja se razlikuje od modela ravne uspravne stijenke po tome što ne sadrži broj 4/3 ispred
korijena, a umjesto visine H pojavljuje se vanjski promjer cijevi dv.
Para je pregrijana, ∆h = hpp − hvk = 2789,66 − 504,68 = 2284,98 kJ/kg = 2284,98 ⋅ 10 3 J/kg .
Toplinski tok po metru duljine cijevi sad je (zbog definicije α) određen razlikom
temperatura (ϑ' - ϑs):
Φb
= α m,b d v π (ϑ ′ − ϑs ) = 15 780 ⋅ 0,05 ⋅ π ⋅ (120,21 − 118 ) = 5480 W/m .
L
i bitno je veći, pa se temperatura rashladne vode koja struji kroz cijev promijeni (poveća) za:
Φb / L 5480 W/m
∆ϑ w,b = = = 0,523 °C/m (ili K/m)
qm cw 2,5 ⋅ 4187 W/K
*** Rješenje:
(Svrha zadatka: Prikazati osnovne jednadžbe za izmjenu topline zračenjem, očitavanje
podataka potrebnih za račun iz tablica, te utjecaj tih veličina (emisijskih faktora). Upozoriti da
je za zračenje mjerodavan samo vrlo tanki površinski sloj!)
Cc ⎡ ⎛ T1 ⎞ 4 ⎛ T2 ⎞ 4 ⎤
Φc (q qc = ⎢⎜ ⎟ −⎜ ⎟ ⎥=
c) 1 1 ⎢
⎣ ⎝ 100 ⎠ ⎝ 100 ⎠ ⎦⎥
+ −1
ε′ ε2
=
[
5,67 ⋅ ( 3,7315 ) − ( 2,9315 )
4 4
]
= 29,28 W/m 2 .
1 1
+ −1
0,0432 0,9114
Izmijenjeni je toplinski tok i ovdje znatno manji od onog pod
a), ali je uočljivo da je on dvostruko veći od qb ! Razlog tome
taj, što je smanjenje izmjene topline ovdje izazvano samo jednim od dva gore spomenuta
obilježja sjajnih metalnih površina - slabom emisijom energije stijenke “1”.
Cc ⎡ ⎛ T1 ⎞ 4 ⎛ T2 ⎞ 4 ⎤
Φd qd = ⎢⎜ ⎟ −⎜ ⎟ ⎥ = 29,23 W/m .
2
1 1 100 ⎠ ⎝ 100 ⎠ ⎥⎦
+ − 1 ⎢⎣ ⎝
(q
d)
ε1 ε ′
Izmijenjeni je toplinski tok sličan onom pod “c”, a također je
dvaput veći od onog pod “b”, samo što je smanjenje izmjene
topline ovdje izazvano slabom apsorpcijom (dobrom
refleksijom) stijenke “2”.
*** Rješenje:
(Svrha zadatka: Prikazati model obuhvaćenoga tijela Model obuhvaćenoga tijela primjenljiv je na
te utjecaj pojedinih veličina na izmijenjeni toplinski sustav dvaju tijela, od kojih je manje (obu-
tok.) hvaćeno) tijelo 1 na cijeloj svojoj površini
Formula za izmijenjeni toplinski tok glasi: ispupčeno ili barem ravno, i bar donekle
centrično smješteno unutar većeg tijela,
A1 C c ⎡ ⎛ T1 ⎞ 4 ⎛ T2 ⎞ 4 ⎤ dok veće tijelo 2 (koje je po definiciji udub-
Φ1− 2 = ⎢⎜ ⎟ −⎜ ⎟ ⎥ ljeno) ne smije imati prevelike udubine, tj. s
1 ⎛ 1 ⎞ ⎢⎣ ⎝ 100 ⎠ ⎝ 100 ⎠ ⎥⎦ bilo kojeg mjesta njene površine mora se
+ ω ⎜⎜ − 1 ⎟⎟
ε1 ⎝ ε2 ⎠ vidjeti cijeli obris (kontura) manjeg tijela.
u kojoj je geometrijski faktor ω definiran kao udio onih zraka koje (krenuvši s površine tijela
“2”) dođu do površine tijela “1”, u ukupnom zračenju koje napušta površinu tijela “2”. Dakle,
ostatak zraka, (1-ω), kreće s jednog mjesta površine “2” i pada na drugo mjesto istog tijela “2”.
No, za praktični se račun ω može računati kao omjer površina tijela “1” i “2”: ω = A1/A2. Za
slučaj dviju kugala, može se pisati:
A1 d12π d12
ω= = = .
A2 d 22π d 22
Izmijenjeni će toplinski tok, za zadane vrijednosti A1 , ε1 , T1 i T2 , biti to veći, što je manji
drugi pribrojnik u nazivniku: ω (1/ε2 - 1), dakle, što je površina tijela “2” veća (ω manji) i što
je ona po svojstvima bliža crnom tijelu (ε2 bliže jedinici).
Za podatke zadane u tekstu, račun daje rezultate:
d2 = 101 mm d2 = 200 mm d2 = 1000 mm d2 → ∞
ω = 0,9803 ω = 0,25 ω = 0,01 ω=0
I ε2 = 0 Φ1-2 = 0 Φ1-2 = 0 Φ1-2 = 0 Φ1-2 = 0
II ε2 = 0,1 Φ1-2 = 20,88 Φ1-2 = 50,57 Φ1-2 = 132,10 Φ1-2 = 141,61
III ε2 = 0,8 Φ1-2 = 118,39 Φ1-2 = 134,86 Φ1-2 = 141,32 Φ1-2 = 141,61
IV ε2 = 1 Φ1-2 = 141,61 Φ1-2 = 141,61 Φ1-2 = 141,61 Φ1-2 = 141,61
Vidi se da je u slučaju I, kad je ε2 veći, toplinski tok uvijek veći i manje je izražen utjecaj ω.
Kad je ω = 0, rezultat je neovisan o emisijskom faktoru većega tijela. ☺
181. Među dvjema paralelnim stijenkama - toplijom, temperature 300 °C (ε1 = 0,8), i hladnijom,
temperature 50 °C (ε2 = 0,85) - smješten je zastor od tankog željeznog lima. Emisijski faktor
one strane zastora koja je okrenuta toplijoj stijenci iznosi 0,2, a suprotne strane 0,7. Kroz
obadva međuprostora struji zrak temperature 15 °C. Koeficijent konvektivnog prijelaza topline
na svim je površinama jednak i ima iznos αk = 20 W/(m2 K).
a) Kolika je temperatura zastora? Koliko toplinskog toka (W/m2) odnosi zrak iz sustava?
Kolika je svjetloća toplije stijenke?
b) Kolika bi bila temperatura zastora, kad bi međuprostor bio zrakoprazan?
*** Rješenje:
(Svrha zadatka: Pokazati da kod određivanja nepoznate temperature nekog člana sustava nije
važno koje smjerove izmjene topline pretpostavljamo – i u slučaju da smo pogriješili,
izračunata temperatura će biti ispravna)
Φ
jednostavno treba pretpostaviti jednu od tih
situacija, a rezultat će ili potvrditi ili opovrgnuti tu αk α αk αk
pretpostavku. Izračunata će temperatura biti k
ispravna! (Kao kad se npr. u mehanici pretpostavi T0 T0
smjer reakcije, a ako rezultat ispadne negativan, to
znači da je smjer reakcije suprotan od
pretpostavljenog, ali je njen iznos točan!).
Pretpostavit ćemo, primjerice, da je T' > T2 . Uz tu pretpostavku toplinski tokovi imaju
smjer kao na slici, pa se uvjet stacionarnosti Φdov = Φodv za zastor može pisati:
Φdov = Φ1z
Φodv = Φz2 + Φk' + Φk", gdje je Φk' = Φk" = αk A (T' - To).
Pri izražavanju pojedinih članova u gornjim jednadžbama u funkciji temperature treba
samo paziti da svi članovi imaju tako poredane temperature da svaki od njih na svojoj strani
jednadžbe bude pozitivan, uzimajući u obzir gornju pretpostavku! Tako se nakon dijeljenja
svih članova s površinom A dobije jednadžba:
1 1
σ
[1(T42
1
4 43
') ] =
) − (T4
4 4
1
σ
1
[1(T42
') − (T ) ]+ 2α
4
4 43 4 2
4
k (1
T '−To ) ,
23
+ −1 > 0! + −1 > 0! > 0!
ε1 ε ' ε" ε2
a iz nje, nakon uvrštavanja zadanih brojeva i prebacivanja svih članova na jednu stranu, izraz:
4,613 ⋅ 10 −8 ⋅ (T ') + 40 ⋅ T ' − 13 076,68 = 0
4
čije je rješenje: T ' = 315,49 K (= 42,34 °C), dakle T ' < T2 (to je suprotno od pretpostavke!).
Da smo unaprijed procijenili da će zastor
(zbog male vrijednosti ε ' = 0,2) primati od 1 T' = ? 2
stijenke “1” malo toplinskog toka, a biti dobro T1 T2
hlađen zrakom (αk je velik), mogli smo i ε' ε''
ε1 ε2
očekivati nisku temperaturu zastora!
Dobivena temperatura T ' < T2 znači da Φ1 z
toplinski tok Φz2 nije od zastora odveden stijenci Φ z2
“2”, nego obrnuto! Ispravljen (točan) smjer Φ
k1
toplinskih tokova prikazan je na novoj slici. Φ k2
'
Shodno tome, jednadžba Φdov = Φodv Φk k ''
Φ
mijenja oblik:
αk αk αk αk
Φdov = Φ1z + Φz2
Φodv = Φk' + Φk". T0 T0
11
σ
[1(T44) 2− 4(T4'3) ]+ 1
1
4 4 σ
1
[1(T44) 2−4(T4'3
2
4
) ] = 2α
4
k (1
T '−To ) ,
23
+ −1 > 0! + −1 > 0! > 0!
ε1 ε ' ε" ε 2
koja se očigledno može transformirati u oblik identičan prvoj jednadžbi, što znači i da je njeno
rješenje identično gore dobivenom!
Zrak odnosi iz sustava sav konvekcijom primljeni toplinski tok
Φ o = Φ k1 + Φ k ' + Φ k " + Φ k2 = α k [(T1 − To ) + 2 (T '−To ) + (T2 − To )] =
= 20 ⋅ [(300 − 15) + 2 ⋅ (42,34 − 15) + (50 − 15)] = 7493,6 W/m 2
iz čega se vidi koliko je dobro zastor hlađen u slučaju “a” i da se doista nije moglo sa
sigurnošću pretpostaviti hoće li temperatura zastora biti viša ili niža od 50 °C! ☺
182. Električna grijalica ima oblik vodoravnog valjka (ε = 0,8) promjera 15 mm i duljine 50 cm.
Grijalica se nalazi u velikoj prostoriji čiji zidovi imaju temperaturu 18 °C, a u dodiru je s
mirujućim zrakom temperature 21 °C.
a) Koliko se električne snage smije dovesti toj grijalici, da temperatura njene površine ne
prijeđe 400 °C?
b) Ako bi se uz tako dimenzioniranu grijalicu (s gore izračunatom snagom, tj. toplinskim
tokom) postavio ventilator, tako da puše zrak okomito na grijalicu brzinom 1 m/s, kolika
bi se ustalila temperatura površine grijalice?
Za izračunavanje koeficijenta konvektivnoga prijelaza topline pod b) može se pretpostaviti
temperatura stijenke (površine grijalice) ϑs = 320 °C!
*** Rješenje:
(Svrha zadatka: Pokazati postupak računanja u slučaju kad su sve temperature zadane i u
slučaju kad temperatura jednog člana sustava nije poznata. Upozoriti na rastući udio
toplinskog toka izmijenjenog zračenjem kod viših temperatura.).
⎡⎛ Ts ⎞ 4 ⎛ Tz ⎞ 4 ⎤
Φ zr,a = ε A C c ⎢⎜ ⎟ −⎜ [ 4
]
⎟ ⎥ = 0,8 ⋅ 0,02356 ⋅ 5,67 ⋅ (6,7315) − (2,9115) = 211,77 W
4
Naravno da i u slučaju “b” vrijedi zakon održanja energije: Φuk = Φk,b + Φzr,b = 297 W, samo
što pojedinačne vrijednosti Φk,b i Φzr,b nisu još poznate, zbog nepoznate temperature Ts,b.
⎡⎛ Ts,b ⎞ 4 ⎛ T ⎞ 4 ⎤
Φ uk = α k,b A (Ts,b − To ) + ε A C c ⎢⎜⎜ ⎟⎟ − ⎜ z ⎟ ⎥ = 300 W .
⎢⎣⎝ 100 ⎠ ⎝ 100 ⎠ ⎥⎦
Uvrštavanjem brojčanih vrijednosti u gornju jednadžbu dobije se jednadžba:
1,06877 ⋅ 10 −9 (Ts,b ) + 0,61208 ⋅ Ts,b − 487,9239 = 0
4
koja se može riješiti samo numerički, i to bilo kojim od poznatih postupaka (npr.
Newtonovom metodom, metodom sekante i sl.).
Zamislimo da se ovdje radi o nekoj funkciji Y, čiju nul-točku tražimo:
Y = 1,06877 ⋅ 10 −9 (Ts,b ) + 0,61208 ⋅ Ts,b − 487,9239 = 0
4
Kako iz matematike znamo, funkcija četvrtog stupnja ima četiri korijena: ili četiri realna broja,
ili četiri (dva para) konjugirano kompleksna korijena, ili dva realna i dva konjugirano
kompleksna korijena. Kako su za temperaturu smisleni samo realni brojevi, konjugirano
kompleksni korijeni otpadaju i moraju postojati barem dva realna korijena. No s fizikalnog
stanovišta nemoguće su dvije (ili čak četiri?) temperature kao rješenje. To znači da je samo
jedan broj moguć kao fizikalno rješenje, a drugi mora biti matematički ispravan korijen, ali
fizikalno besmislen broj (dakle, negativna termodinamička temperatura).
Najjednostavniji je postupak rješavanja puko uvrštavanje
brojeva u gornju jednadžbu, počevši od nekog suvislog broja Ts,b Y
(ovdje je logično početi od 320°C!). Pritom predznak Y odmah 593 +7,202
pokazuje da li je uvršteni broj za Ts,b premalen (Y negativan) ili 590 +2,711
prevelik (Y pozitivan). Iterirati treba dok se ne dobije dovoljno 588 –0,2598
točan rezultat (nema jednoznačnog odgovora što to znači, ali 588,1 –0,1116
rijetko ima smisla iterirati dalje od desetinke stupnja, a gotovo 588,2 +0,0365
nikada dalje od stotinke).
Usvojeno je: Ts,b = 588,2 K (= 315,2°C).
S tom temperaturom dobiju se, vraćanjem u polazne izraze za toplinski tok:
Φk,b = 180 W (60 %) i Φzr,b = 120 W (40 %)
što pokazuje da se je povećao udio konvekcije (zbog porasta koeficijenta konvektivnog
prijelaza topline s povećanjem brzine strujanja zraka), a smanjio udio zračenja.
800
400
-400
-800
☺
183. Stakleni termometar za mjerenje temperature zraka u prostoriji pokazuje 23 °C.
Kolika je pogreška pri mjerenju (tj. razlika između stvarne temperature zraka i vrijednosti
koju termometar pokazuje), koja nastaje zbog izmjene topline zračenjem između termometra i
zidova prostorije koji imaju temperaturu 19 °C? Kolika je stvarna temperatura zraka?
(Koeficijent konvektivnog prijelaza topline na površini termometra iznosi 5 W/(m2 K), a
emisijski faktor stakla je ε = 0,94).
*** Rješenje:
(Svrha zadatka: Upozoriti da termometar okružen plinom (prozirnim za zrake), ako je izložen
stijenkama čija je temperatura različita od temperature plina, pokazuje pogrešnu temperaturu!)
Φ
> 23°C
k
Φ zr
zakonu održanja energije znači da on mora odnekuda
i nekako i primati baš onoliko toplinskog toka koliko
ga predaje zračenjem. Kako drugog mogućeg izvora
topline osim zraka ovdje očito nema, jedini je mogući
zaključak da je zrak topliji od termometra i da baš on
daje potreban toplinski tok konvekcijom.
Uvjet stacionarnosti (Φdov = Φodv) primijenjen na ovaj slučaj glasi:
⎡⎛ Ts ⎞ 4 ⎛ Tz ⎞ 4 ⎤
Φ k = α k A (To − Ts ) = Φ zr = ε A C c ⎢⎜ ⎟ −⎜ ⎟ ⎥
⎢⎣⎝ 100 ⎠ ⎝ 100 ⎠ ⎥⎦
iz čega onda slijedi tražena razlika (To - Ts) = ∆ϑz kao pogreška termometra:
⎡⎛ Ts ⎞ 4 ⎛ Tz ⎞ 4 ⎤
ε C c ⎢⎜ ⎟ −⎜ ⎟ ⎥
∆ϑz = =
(
⎢⎣⎝ 100 ⎠ ⎝ 100 ⎠ ⎥⎦ 0,94 ⋅ 5,67 2,96 4 − 2,92 4 )
= 4,33°C ,
αk 5
što znači da je stvarna temperatura zraka 27,33°C. Takva se pogreška ne može smatrati
zanemarivom!
U situacijama poput ove, uvijek će tijelo koje je prepušteno samo sebi poprimiti neku
temperaturu između temperature plina i temperature okolnih stijenki, a ona će biti bliža
temperaturi plina što je αk veći i što je ε manji.
Termometri koji su namijenjeni mjerenju temperature plina redovito zbog toga imaju
“osjetnik” (kuglicu) zaštićenu od izmjene topline zračenjem, ali s tako izvedenom zaštitom
(npr. nekim limom) da ne sprječava strujanje zraka uz kuglicu. Dakle, zaštita treba spriječiti
izmjenu topline zračenjem s okolnim objektima, a da istodobno omogućava izmjenu topline
konvekcijom sa plinom! ☺
184. Vodoravna cijev vanjskog promjera 60 mm izolirana je s dva sloja izolacije, svaki debljine
20 mm. Unutarnji sloj izolacije ima koeficijent toplinske vodljivosti λ1 = 0,1 W/(m K), a
vanjski sloj λ2 = 0,05 W/(m K). Izolacija je izvana obložena tankim aluminijskim limom
(ε = 0,1). Kroz cijev struji voda temperature 120 °C, a toplinski otpori konvekcije s vode na
cijev i provođenja topline kroz stijenku cijevi su zanemarivi. Cijev s izolacijom je okružena
mirujućim zrakom temperature 20 °C i zidovima velike prostorije, temperature 17 °C.
Izračunajte koliko se toplinskog toka izmjenjuje po metru duljine cijevi, temperaturu
aluminijskog lima i temperaturu dodirne plohe dvaju slojeva izolacije!
Naputak: za izračunavanje koeficijenta prijelaza topline na vanjskoj površini lima pretpostaviti
temperaturu lima 30 °C!
*** Rješenje:
(Svrha zadatka: Pokazati postupak izračunavanja nepoznate temperature vanjske površine lima
s pomoću “koeficijenta prijelaza topline zračenjem”.)
ε σ (Ts,4,
4
p − Tz )
4
(
0,1 ⋅ 5,67 ⋅ 10 −8 ⋅ 303,15 4 − 290,15 4 )
α zr = = = 0,770 W/(m 2 K) ;
Ts,4,p − Tv 30 − 20
Φ uk 2 π (ϑs,2 − ϑo ) 2 π (120 − 20 )
= = = 40,25 W/m ,
L 1 r3 1 r4 1 1 50 1 70 1
ln + ln + ln + ln +
λ1 r2 λ2 r3 r4 α v,uk 1 04
,12430
3 1 0,05
42450 3 1 0,4 ⋅ 34
072 ,79
3
=5,108 = 6 , 729 =3, 774
Pazite! U zadnji pribrojnik nazivnika ulazi ukupni koeficijent prijelaza topline αv,uk !
Prvi pribrojnik nazivnika povezan je s (ukupnim!) toplinski tokom koji prolazi kroz prvi sloj
izolacije, drugi je pribrojnik povezan s (ukupnim!) toplinski tokom koji prolazi kroz drugi sloj
izolacije, pa i treći pribrojnik mora iskazivati ukupni toplinski tok (konvekcijom i zračenjem!)
koji s lima odlazi u okoliš! Uvrštavanje samo konvektivnog dijela koeficijenta prijelaza topline u
gornji izraz u suštini znači narušavanje prvoga glavnog stavka!
Φ /L r 40,25 50
ϑs,3 = ϑs,2 − ln 3 = 120 − ln = 87,28 °C ,
2 π λ1 r2 2 ⋅ π ⋅ 0,1 30
Φ /L r 40,25 70
ϑs,4 = ϑs,3 − ln 4 = 87,28 − ln = 44,17 °C ,
2 π λ2 r3 2 ⋅ π ⋅ 0,05 50
ili “izvana”, preko ukupnih otpora (konvekcije i zračenja) na vanjskoj strani:
Φ/L 40,25
ϑs,4 = ϑ v + = 20 + = 44,17 °C .
2 π r4 α v,uk 2 ⋅ π ⋅ 0,07 ⋅ 3,79
Dijagram
Iako je izračunata temperatura lima
ϑu = ϑs,1 =ϑs,2 = 90 °C (~44 °C) dosta različita od pretpos-
tavljene (30 °C), rezultati nisu jako
ϑ daleko od točnih – ponovimo li
cijeli račun s pretpostavljenom
temperaturom aluminijskog lima
44 °C, dobit ćemo:
ϑs,3 = 87,32 °C
λ2 α v,k ≅ 3,68 W/(m 2 K)
i α v,uk ≅ 4,39 W/(m 2 K)
λ1
što je dosta različito od 3,76, ali su
ϑs,4 = 44,27 °C ostale vrijednosti znatno bolje:
Φ /L ≅ 41,64 W/m
ϑv = 20 °C
i ϑs,4 = 41,55 °C .
Stvar je procjene treba li, kada i do
koje točnosti, račun ponavljati
r
r1 r2 r3 r4 (iterirati).
Time je zadatak gotov!
Na sljedećoj stranici prikazan je načelno ispravniji, ali i složeniji način traženja temperature
Ts,4 :
Načelno ispravniji, ali i složeniji način traženja temperature Ts,4 bio bi sljedeći:
- ukupni toplinski tok koji iznutra dolazi do lima možemo izraziti jednadžbom:
( )
= 2,4938 ⋅ 10 −9 ⋅ Ts,44 − 290,15 4 ;
Bilanca energije lima kaže da je iznutra dovedeni toplinski tok jednak prema van odvedenom:
Φ uk Φk Φ zr
= +
L L L
iz čega slijedi:
(
0,53078 ⋅ (393,15 − Ts,4 ) = 1,32637 ⋅ (Ts,4 − 293,15) + 2,4938 ⋅ 10 −9 ⋅ Ts,44 − 290,15 4 . )
Sređivanjem se dobije jednadžba:
2,4938 ⋅ 10 −9 ⋅ Ts,44 + 1,85715 ⋅ Ts,4 − 615,17642 = 0 ,
čije je rješenje
Ts,4 ≅ 317,59 K (44,44 °C) !
Dakle, dobili smo približno isti rezultat kao i u postupku s ukupnim koeficijentom prijelaza
topline! Rezultat bi i ovdje bio bolji da smo koeficijent konvektivnog prijelaza topline
izračunali s boljom početnom pretpostavkom od zadanih 30 °C! Ipak, ovdje smo, načelno,
izbjegli pogrešku računanja αzr s netočnom pretpostavljenom vrijednošću! To što se ovdje
baš i ne vidi da je rezultat točniji, posljedica je toga što je kod niskih temperatura (~40 °C)
zračenje ionako slabo, pa ne utječe bitno na rezultate.
☺
191. U pregrijaču pare parnog kotla pregrijava se 20 000 kg/h suhozasićene vodene pare tlaka
50 bar na temperaturu 480 °C. Potreban toplinski tok daju dimni plinovi svojim hlađenjem od
1050 °C na 600 °C.
Izmjenjivač topline je građen iz čeličnih cijevi promjera 32/38 mm. Poznat je koeficijent
prijelaza topline unutar cijevi (na strani pare) αu = 200 W/(m2 K) i s vanjske strane cijevi (na
strani dimnih plinova) αv = 100 W/(m2 K).
Treba izračunati potrebnu površinu izmjenjivača topline, iskoristivost topline i stupanj
djelovanja izmjenjivača za:
a) istosmjernu,
b) protusmjernu izvedbu.
Kolika je temperatura vanjske površine cijevi na onom kraju izmjenjivača, na kojem ulaze
dimni plinovi?
*** Rješenje:
(Svrha: Pokazati postupak proračuna izmjenjivača, računanja toplinskog kapaciteta struja,
razliku u učinku dvaju tipova izmjenjivača te određivanja površinskih temperatura cijevi.)
Izmijenjeni toplinski tok može se odmah izračunati iz zadanih podataka:
a) protusmjerni izmjenjivač
Iz dijagrama za protusmjerni izmjenjivač, za π3 = C1/C2 = 0,48 i π1 = 0,5725, očitana je
vrijednost π2 = (k A0)/C1 = 1,02. S tim se brojem dobije i potrebna površina protusmjernog
izmjenjivača A0,v :
⎛ k A0 ⎞ C1 7327
A0, v = ⎜⎜ ⎟⎟ ⋅ = 1,02 ⋅ = 119,5 m 2 (ili A0,u = 100,7 m2)
⎝ C1 ⎠ k v 62,52
"Iskoristivost topline" ε opet je jednaka π1:
ε = π1 = 0,5725,
ali je za protusmjerni tip i "stupanj djelovanja izmjenjivača" jednak π1:
η i = π 1 = 0,5725 = 57,25% .
Fizikalni je smisao tih dvaju pokazatelja, ε i η , slijedeći:
• "Iskoristivost topline" ε pokazuje koliko se toplinskog toka iskoristi od ukupno teoretski
raspoloživog (onog koji je određen protočnim masama dviju struja, njihovim ulaznim
temperaturama i drugim glavnim stavkom!). Kako je za oba tipa zadan isti toplinski tok
(3263 kW), a i svi su ostali podaci isti, oba tipa izmjenjivača iskorištavaju 57,3% teoretski
raspoloživog toplinskog toka;
• "Stupanj djelovanja izmjenjivača" pokazuje koliko dotični izmjenjivač topline izmijeni u
odnosu na ono što bi isti tip izmjenjivača mogao izmijeniti kad bi imao beskonačno veliku
površinu. To što istosmjerni tip ima stupanj djelovanja veći (84,7 %) od protusmjernoga
(57,3 %) ne znači da je on bolji (suprotno tome, lošiji je!) od protusmjernoga. To se vidi
već i po tome što za isti učinak traži veću površinu (148,8 m2 prema 119,5 m2). Veći η
ovdje znači samo to, da je istosmjerni tip za postavljeni zadatak (3297 kW) znatno bliže
postizivoj granici koju taj tip izmjenjivača ne može premašiti! Naime, i s beskonačnom
površinom istosmjerni bi izmjenjivač mogao paru pregrijati i dimne plinove ohladiti samo
do zajedničke izlazne temperature ϑ":
C1 '
ϑ1 + ϑ2'
C ϑ + C 2ϑ
'
C '
0,48 ⋅ 1050 + 264
ϑ" = 1 1
= 2 2
= = 518,9°C
C1 + C 2 C1 0,48 + 1
+1
C2
Kod protusmjernog su izmjenjivača te granice znatno više: dimni bi se plinovi kao "slabija"
struja (teoretski) mogli ohladiti sve do 264°C, pregrijavajući pritom paru na 641,3°C.
a) istosmjerni izmjenjivač – struja “2” ulazi tamo gdje ulazi i struja “1”, pa je ϑ2 = ϑ2' :
ϑ ϑ
ϑ'1 = 1050 C
o ϑ' = 1050oC
1
C
C 1
1
ϑ( ϑ
1 A) 1 (A
o
694 C )
0 A A0,v,i 0 A A0,v,p
192. Izmjenjivač topline je napravljen kao snop od 20 čeličnih cijevi promjera 32/38 mm. S vanjske
stane potpuno kondenzira 1300 kg/h pregrijane vodene pare stanja 2 bar i 140 °C, kojom se
zagrijava voda od 25 °C na 95 °C.
a) Odredite potrebnu površinu izmjenjivača topline i duljinu cijevnog snopa, ako je
koeficijent prijelaza topline na strani pare αp = 10 000 W/(m2 K))!
b) Kolika bi bila izlazna temperatura iste količine vode iz tako dimenzioniranog
izmjenjivača, ako bi se tlak pare smanjio prigušenjem na 1,6 bar, a sve ostale veličine
ostanu nepromijenjene! Koliki bi bio potrošak pare?
Raspored temperatura u jednom i drugom slučaju skicirati u istom ϑ,A-dijagramu!
*** Rješenje:
(Svrha zadatka: Pokazati proračun kondenzatora, upozoriti na to da i kod kondenzacije
pregrijane pare na rad izmjenjivača utjecaj ima samo temperatura zasićenja pare, a ne njena
stvarna ulazna temperatura! Pokazati da jedan uređaj može raditi u različitim uvjetima, dajući
različiti učinak. Pokazati da su u ovom slučaju obadva režima rada (koji se stvarno razlikuju),
promatrano bezdimenzijski, zapravo identični!)
Koeficijent prolaza topline može se računati sveden na bilo koju površinu: ona na koju
je sveden, ta se i dobije kao rezultat. Iako se vanjska i unutarnja površina cijevi razlikuju,
duljina cijevi je ista! Odaberemo li ku sveden na unutarnju površinu, dobije se:
1 1
ku = = = 1131 W/(m 2 K ) ,
1 ru rv r 1 0,016 38 0,016
+ ln + u + ln +
αu λč ru rvα v 1329 58 32 0,019 ⋅ 10 000
a na vanjsku površinu: kv = 950 W/(m2 K). Dalje ćemo računati s ku.
U svakom je izmjenjivaču, u kojem para kondenzira, svakako C1/C2 = 0, pa je voda
slabija struja (“1”) s toplinskim kapacitetom
iz bilo kojeg dijagrama može se očitati treća veličina: π2 = (k A0)/C1 = 1,33. Ona se može za
ovaj slučaj jednostavno i izračunati iz izraza:
k A0
π2 = = − ln (1 - π 1 ) = − ln (1 - 0,735) = 1,33 (samo za C1/C2 = 0!).
C1
Iz značajke π2 može se izračunati površina A0,u , ako znamo ku i C1:
⎛ k Ao ⎞ C& 1 11575
Ao,u = ⎜⎜ ⎟⋅
⎟ = 1,33 ⋅ = 13,60 m 2 ,
&
⎝ C1 ⎠ k u 1131
A 13,60
a iz nje i duljina cijevnog snopa L = o,u = = 6,76 m
n d u π 20 ⋅ 0,032 ⋅ π
b) I u ovom slučaju para kondenzira (C1/C2 = 0), a iste su i vrijednosti ku, A0,u i C1, dakle, i
značajka π2 = 1,33 ostaje ista. To znači, da je i temperaturna funkcija π1 ista: π1 = 0,7352!
Kako su u njoj sadržane tri temperature: ϑ1′ , ϑ1′′ i ϑ2′ , njihovi iznosi ne moraju biti isti kao
pod “a”, ali moraju biti takvi da, uvršteni u jednadžbu za π1 daju 0,7352!
ϑ ' − ϑ1"b
Iz jednadžbe π 1 = 1' = 0,7352
ϑ1 − ϑ2' b
slijedi ϑ1′′b = ϑ1′ − π 1 (ϑ1′ − ϑ2′b ) = 25 − 0,7352 ⋅ (25 − 113,30) = 89,92 °C
Izmijenjeni se je toplinski tok smanjio, jer su se, sa sniženjem temperature ϑ2' smanjile
i sve lokalne razlike temperatura:
Φ b = C&1 (ϑ1b′′ − ϑ1′ ) = 11575 ⋅ (89,92 − 25 ) = 751 400 W = 751,4 kW
Potrošak pare je također manji:
Φb 751,4 ⋅ 10 −3
q m,p,b = = = 0,3306 kg/s = 1190 kg/h
(h
pp − hvk,b ) ( 2748,31 − 475,34 )
Entalpija pare ostaje i nakon prigušiva- ϑ
nja ista (osnovno obilježje prigušiva- C& 2a ⇒ ∞ ϑ2a = 120,21°C
*** Rješenje:
(Svrha zadatka: Pokazati osnovne stehiometrijske jednadžbe izgaranja i kako se s pomoću njih
mogu izračunati sve potrebne veličine. Pokazati računanje temperature u ložištu, kako
izoliranom, tako i neizoliranom.)
Gorivo je plinska smjesa metana (CH4), etana (C2H6) i propana (C3H8). Za svaki od ta
tri plina, stehiometrijska jednadžba izgaranja glasi (broj atoma na lijevoj i desnoj strani
jednadžbe mora biti jednak):
- za metan: CH 4 + 2 O 2 → CO 2 + 2 H 2 O
- za etan: C 2 H 6 + 3 12 O 2 → 2 CO 2 + 3 H 2 O
- za propan: C 3 H 8 + 5 O 2 → 3 CO 2 + 4 H 2 O .
Kako je po definiciji 1 kmol = 6,023⋅1026 elementarnih čestica (onakvih, u kakvom se
obliku tvar pojavljuje), gornje se jednadžbe mogu pomnožiti s Loschmidtovim (Avogadrovim)
brojem (6,023⋅1026), tako da se, umjesto na pojedine čestice, odnose na kilomolove dotičnih
sudionika:
- za metan: 1 kmol CH 4 + 2 kmol O 2 → 1 kmol CO 2 + 2 kmol H 2 O
- za etan: 1 kmol C 2 H 6 + 3 12 kmol O 2 → 2 kmol CO 2 + 3 kmol H 2 O
Ako se kisik za izgaranje dovodi u zraku (koji ga sadrži 21% - molni), količinski treba
oko pet puta više zraka (točnije: 1/0,21):
Omin 2,375
Z min = = = 11,31 kmol z /kmol G
0,21 0,21 .
Za svako izgaranje, želimo li da bude potpuno, treba dovesti više zraka od minimalne
količine, i to λ - puta (λ je "faktor pretička zraka"):
Omin 2,375
Z stv = λ ⋅ Z min = λ ⋅ = 1,15 ⋅ = 13,006 kmol z /kmol G .
0,21 0,21
Količine dimnih plinova koje nastaju izgaranjem odabrane jedinice goriva (1 kmol)
također slijede iz stehiometrijskih jednadžbi:
- količina ugljikovog dioksida određena je količinom ugljika u gorivu:
nCO 2 = [CO 2 ] = 0,8 ⋅ 1 + 0,15 ⋅ 2 + 0,05 ⋅ 3 = 1,25 kmol CO 2 / kmol G
gdje je nCO 2 novija, a [CO 2 ] starija oznaka za količinu nastalog ugljikovog dioksida po
odabranoj jedinici goriva.
- količina vodene pare određena je količinom vodika u gorivu (i vlage, kad bi je u gorivu bilo):
nH 2O = [H 2 O] = 0,8 ⋅ 2 + 0,15 ⋅ 3 + 0,05 ⋅ 4 = 2,25 kmol H 2O / kmol G .
- količina slobodnoga kisika je zapravo višak dovedenoga kisika, tj. razlika između dovedenog
kisika (Ostv = λ Omin) i onoga (Omin) koji se uopće može potrošiti, dakle, koji se ima s čime
spojiti:
nO 2 = [O 2 ] = (λ − 1) Omin = (1,15 − 1) ⋅ 2,375 = 0,3563 kmol O 2 / kmol G
- pojavljuje se još i dušik, jer se dovodi sa zrakom (koji ga sadrži 79% - molnih):
n N 2 = [N 2 ] = 0,79 ⋅ Z stv = 0,79 ⋅ 13,006 = 10,2747 kmol N 2 / kmol G .
Svi oni zajedno čine "vlažne dimne plinove", tj. to su stvarni dimni plinovi koji nastaju
izgaranjem:
n vl = nCO 2 + nH 2O + nO 2 + n N 2 = 14,131 kmol vdp / kmol G ,
a bez vodene pare to bi bili tzv. "suhi dimni plinovi", koji nisu stvarni. No, za potrebe
mjerenja sastava dimnih plinova, uzorak bi se ohladio na okolišnu temperaturu, pri čemu bi
vlaga kondenzirala (ili se uklonila apsorpcijom), tako da se mjerenjem obično dobije "sastav
suhih dimnih plinova", primjerice Orsat-aparatom. Osim kad se u račun ulazi s mjerenim
sastavom suhih dimnih plinova, ili se računa njihov sastav, u ostalim se situacijama redovito
računa sa stvarnim, dakle, vlažnim dimnim plinovima!
Temperatura izgaranja (ili temperatura dimnih plinova na izlazu iz ložišta), bez obzira
na to je li izgaranje potpuno ili nije, te je li ložište izolirano ili nije, određena je energijskom
bilancom (Prvim glavnim stavkom) i može se računati s pomoću jednadžbe:
∆hd + hG + Z stv hz − q odv
ϑizg =
∑ n [C ]
ϑ izg
i mp ,i 0
u kojoj je ∆hd (J/jed.G) donja ogrjevna vrijednost goriva po odabranoj jedinici goriva (onoj, s
kojom se računa cijeli zadatak) i odnosi se na potpuno izgaranje. Ovdje se računa s donjom
ogrjevnom vrijednošću, jer je temperatura u ložištu vrlo visoka, pa se dio energije troši za
prevođenje vlage (bilo nastale izgaranjem vodika, bilo isparivanjem - ishlapljivanjem već
postojeće vlage u gorivu), a ne dobije se natrag, jer hlađenja dimnih plinova nema.
Član hG (J/jed.G) je entalpija goriva koju ono unosi u ložište, ako ulazi s temperaturom
većom od 0 °C.
Zrak, ako ulazi s temperaturom većom od 0 °C, unosi u ložište svoju entalpiju
Zstv hz (J/jed.G).
Zadnji član u brojniku ⏐qodv⏐ je toplina (J/jed.G) odvedena iz ložišta. Ona može biti
jednaka nuli ako je ložište izolirano ("adijabatsko"), a ako je ložište neizolirano, uvijek je
odvedena, zbog visoke temperature u ložištu.
Suma u nazivniku je toplinski kapacitet dimnih plinova, a pomnožena s temperaturom
ϑizg postaje entalpija koju iznose dimni plinovi iz ložišta. Suma se sastoji od umnožaka
količina pojedinih dimnih plinova (ni) (kmoli/jed.G) nastalih izgaranjem, s njihovim srednjim
ϑ
molnim toplinskim kapacitetom između temperatura 0°C i temperature izgaranja ϑizg : C p 0izg . [ ]
Gornja je jednadžba općenita, pa se pojedini članovi u gornjoj jednadžbi prilagođavaju
promatranoj situaciji.
PLIN ni [C ] 2000
p,i 0 [ ]
ni C p,i
2000
0
[C ] 1300
p,i 0 [ ]
ni C p,i
1300
0
[C ] 200
p,i 0 [ ]
ni C p,i
200
0
(Pazi! Odvedena je toplina negativna, ali ovdje se računa njena apsolutna vrijednost!)
Isto tako mogla bi se koristiti i gornja formula za stvarnu temperaturu izgaranja:
∆hd + Z stv hz − q odv
ϑstv = = 1300 °C ,
[
∑ ni Cmp,i ]
1300
0
iz koje bi slijedilo:
[
q odv = ∆hd + Z stv C mp ,z ] 250
0
[
⋅ 250 − 1300 ⋅ ∑ ni C mp ,i ]
1300
0
,
q odv = 958 200 + 13,006 ⋅ 29,410 ⋅ 250 − 1300 ⋅ 496,612 = 408 300 kJ/kmol G .
Velika prednost ove potonje formule je ta, da se u njoj ne pojavljuje temperatura adijabatskog
izgaranja. U ovom zadatku ta prednost nije izražena, jer je ta temperatura već poznata, ali bi je
inače trebalo računati iteracijom!
c) "Gubici osjetne topline" je naziv za onu toplinu koja bi se još dobila, kad bi se dimni
plinovi hladili od zadanih 200 °C sve do okolišne temperature
qosj = ∑ ni C mp ,i [ ] ⋅ (ϑ
ϑizl
ϑok izl [
− ϑok ) = ∑ ni C mp ,i ] ⋅ ( 200 − 0 ) =
200
0
*** Rješenje:
(Svrha zadatka: Pokazati kako se računaju potrebne veličine za gorivo zadano masenim
sastavom.)
Za goriva zadana masenim sastavom kao jedinica goriva odabire se 1 kg goriva, pa se i svi
rezultati iskazuju po toj jedinici. Za sve stehiometrijske račune treba zadane masene podatke
preračunati u količinske (molne) podatke.
Primjerice, maseni udio ugljika u gorivu, c (kgC /kgG), iskazuje masu ugljika u jedinici goriva.
Njegovim dijeljenjem s molnom masom ugljika (MC = 12 kgC /kmolC) dobije se količina
ugljika u jedinici (kilogramu) goriva: c/12 kmolC /kgG. S tom količinom ugljika onda je
određena i potrebna količina kisika za izgaranje, i nastala količina ugljikovog dioksida u
dimnim plinovima. Slično se postupa i s ostalim sudionicima goriva.
i govori koliko treba kisika za izgaranje jednoga kilomola ugljika, dakle, ima mjernu jedinicu
"kilomola kisika po kilomolu ugljika", kmol O 2 / kmol C . Dakle, 1 kmol O 2 / kmol C , pomnožen
sa: c/12 kmolC /kgG daje količinu kisika potrebnog za izgaranje ugljika sadržanog u jedinici
goriva.
Slično i "1/2" uz član h /2 slijedi iz stehiometrijske jednadžbe za izgaranje vodika:
1 kmol H 2 + 1
2 kmol O 2 → 1 kmol H 2 O ,
pa je i drugi član (h / 4) kmol O 2 / kg G ona količina kisika koja je potrebna za izgaranje vodika
sadržanog u jednom kilogramu goriva.
Ima li u gorivu sumpora, i za njegovo izgaranje treba dovesti kisik: s/32 kmol O 2 / kg G .
Minimalna se količina kisika kojeg treba izvana dovesti umanjuje za onoliko, koliko ga već
ima u samome gorivu: o/32 kmol O 2 / kg G .
Stvarna se potrebna količina zraka opet računa po istoj formuli:
Omin 0,06417
Z stv = λ = 1,4 ⋅ = 0,42778 kmol z / kg G .
0,21 0,21
Izgaranjem nastaju:
c 0,56
nCO 2 = 1 ⋅ = = 0,04667 kmol CO 2 / kg G ,
12 12
Broj "1" u ovoj jednadžbi također potječe iz stehiometrijske jednadžbe i on kaže da iz jednoga
kilomola ugljika potpunim izgaranjem nastaje jedan kilomol ugljikovog dioksida.
Kao slobodan kisik ostaje ono što je u suvišku i dovedeno i što se uopće nema s čime spojiti:
nO 2 = ( λ − 1 ) Omin = (1,4 − 1 ) ⋅ 0,06417 = 0,02567 kmol O 2 / kg G ,
Dušika ima molnih 79 % u dovedenom zraku (u gorivu ga ovdje nema) i on bez promjena
izlazi kao dušik (u stvarnosti pri visokim temperaturama došlo bi do djelomične disocijacije i
spajanja s kisikom u dušične okside, ali to mi uvijek zanemarujemo):
n N 2 = 0,79 Z stv = 0,79 ⋅ 0,42778 = 0,33794 kmol N 2 / kg G ,
Vodena para nastaje izgaranjem vodika, ali se u dimu nađe i sva ona vlaga koja je kao vlaga u
gorivu i ušla u ložište:
h w 0,07 0,20
nH 2O = + = + = 0,04611 kmol H 2O / kg G .
2 18 2 18
⎛ o⎞
∆hd = 33 900 c + 117 000 ⋅ ⎜ h − ⎟ + 10 500 s − 2500 w
⎝ 8⎠
∆hd = 33 900 ⋅ 0,56 + 117 000 ⋅ 0,07 − 2500 ⋅ 0,20 = 26 674 kJ/kg G
Toplinski tok odveden iz ložišta može se izračunati na više načina (svi se zasnivaju na prvom
glavnom stavku). Primjerice, mogli bismo izračunati teorijsku temperaturu izgaranja (kao da
je ložište izolirano) i onda toplinski tok predan pri hlađenju od te temperature do izlazne
temperature 300 °C. Ovaj način ima manu da se teorijska temperatura izgaranja mora tražiti
iteracijom.
Drugi bi (i bolji) način bio da se poslužimo jednadžbom:
∆hd − q odv
ϑstv = = 300 °C ,
∑ [ ]
300
ni C mp ,i 0
Σ= 14,253
Drugi član na desnoj strani je entalpija izlaznih dimnih plinova, ali se, ako je tempera-tura
okoliša u koji se oni izbacuju 0°C, može protumačiti i kao "gubitak osjetne topline"
[
qosj = ∑ ni C mp ,i ] ⋅ (ϑ
ϑizl
ϑok izl [
− ϑok ) = ∑ ni C mp ,i ] ⋅ (300 − 0 ) =
300
0
,
= 14,253 ⋅ 300 = 4276 kJ/kg G ,
i protumačiti na sljedeći način: u ložište kao energija ulazi samo ogrjevna vrijednost goriva
(kemijska energija sadržana u gorivu), dok su (osjetne) entalpije i goriva i zraka jednake nuli
(zbog ϑG = ϑz = 0 °C). Iz ložišta kao energija izlazi samo odvedena toplina qodv i entalpija
dimnih plinova (gubitak osjetne topline). Da je izgaranje bilo nepotpuno, iz ložišta bi izlazio
još i dio kemijske energije u iznosu q neizg , ali toga ovdje nema.
Omin 0,10833
Z stv = λ = 1,1 ⋅ = 0,56746 kmol z / kg G .
0,21 0,21
Količina nastalih dimnih plinova:
c 0,85
nCO 2 = = = 0,070833 kmol CO 2 / kg G ,
12 12
nO 2 = ( λ − 1 ) Omin = (1,1 − 1 ) ⋅ 0,10833 = 0,010833 kmol O 2 / kg G ,
h w 0,15
nH 2O = + = = 0,075 kmol H 2O / kg G ,
2 18
{ 2
= 0!
PLIN ni [C ] 300
mp ,i 0 [
ni C mp ,i ]
300
0
Σ= 0,60496 19,052
Kako je odvedeni toplinski tok zadan, potrebna se protočna masa goriva dobije iz izraza:
Φ odv 1,120 ⋅ 10 6
q m ,G = = = 27,55 kg/h = 0,007654 kg/s .
q odv 40 649
a s njom je onda određena i protočna količina zraka za izgaranje:
q n ,z = q m ,G ⋅ Z stv = 27,55 ⋅ 0,56746 = 15,635 kmol z / h = 0,004343 kmol z / s ,
a ta protočna količina ima pri stanju 0 °C i 1 bar protočni volumen:
q n ,z Rm Tz 15,635 ⋅ 8314 ⋅ 273,15
qV ,z = = = 355,1 m 3 / h = 0,09863 m 3 / s .
pz 1 ⋅ 10 5
Iz rezultata se vidi da za isti učinak kotla treba manje ulja za loženje nego ugljena. To je i
logično, jer ono ima veću ogrjevnu vrijednost od ugljena (zbog manje balasta - vlage i pepela).
Treba uočiti da se ne iskoristi cijela ogrjevna vrijednost goriva, nego svakako manje. U ovom
slučaju to je smanjenje samo zbog izlazne entalpije dimnih plinova, a kod nepotpunog
izgaranja dodatno bi smanjenje bilo zbog gubitaka nepotpunog izgaranja. ☺
203. U plinsko-turbinsko postrojenje ulazi 200 000 kg/h zraka koji se u kompresoru tlači na viši
tlak i na temperaturu 150 °C. Taj zrak ulazi u komoru za izgaranje, gdje se miješa s gorivom
koje potom potpuno izgara. Maseni je sastav goriva: c = 0,87 i h = 0,13, a njegova je donja
ogrjevna vrijednost ∆hd = 41 850 kJ/kg.
Koliko se (kg/h) goriva temperature 0 °C smije dovesti u komore za izgaranje, ako
dimni plinovi na izlazu iz komora (ulaz u turbinu) ne smiju imati temperaturu višu od
1200 °C? (Pretpostaviti da su komore za izgaranje toplinski izolirane!).
Računati sa srednjim specifičnim (molarnim) toplinskim kapacitetima!
*** Rješenje:
(Svrha zadatka: Pokazati da je temperatura u ložištu ovisna o faktoru pretička zraka λ - što je
on viši, to je temperatura u ložištu niža, jer se ista količina topline raspoređuje na veću
količinu dimnih plinova. Temperatura u ložištu može se regulirati promjenom veličine λ)
U ovom slučaju je količina zraka zadana, a onda će se, s porastom količine goriva, λ
smanjivati i temperatura izgaranja rasti. To, naravno, vrijedi samo tako dugo, dok je izgaranje
potpuno. Traži se kod koje će vrijednosti λ ta temperatura biti baš 1200 °C. Visina
temperature na izlazu iz komore za izgaranje važna je, jer s tom temperaturom dimni plinovi
ulaze u turbinu i zbog izdržljivosti materijala lopatica turbine ona ne smije biti previsoka.
Omin 0,105
Z min = = = 0,5 kmol z / kg G ,
0,21 0,21
Količina ugljikovog dioksida i vodene pare određena je samo sadržajem ugljika i vodika u
gorivu:
c 0,87
nCO 2 = = = 0,0725 kmol CO 2 / kg G ,
12 12
h 0,13
nH 2O = = = 0,065 kmol H 2O / kg G ,
2 2
[
∆hd + c p ,G ]
ϑG
[
⋅ ϑG + Z stv C mp ,z ]
ϑz
⋅ ϑz [ ]
∆hd + 0 + λ Z min C p,z
150
⋅ 150
ϑ teor =
0 0 0
= = 1200 °C ,
∑ n [C ]ϑi mp ,i 0
izg
∑ n [C ]
i
ϑizg
mp ,i 0
u kojoj se zbroj u nazivniku može riješiti tablično, iako neke stavke nisu obični brojevi, nego
funkcije od λ:
PLIN ni [C ] 1200
mp ,i 0 [
ni C mp ,i ]
1200
0
dobije se:
Iz tablice se dobro vidi da su količine CO2 i H2O u dimnim plinovima određene samo
sastavom goriva, dok su količine kisika i dušika ovisne o veličini λ . Osim banalnog i
očiglednog fizikalnog razloga zašto temperatura izgaranja pada s porastom λ (istom toplinom
∆hd treba zagrijati sve veću količinu dimnih plinova), to se vidi i iz gornje jednadžbe
∆hd + λ Z min C mp ,z [ ] 150
⋅ 150 41 850 + λ ⋅ 2191,95
ϑ teor =
0
=
∑ n [C ] i
ϑizg
mp ,i 0
16,1035 ⋅ λ + 2,7358
u kojoj je drugi član u brojniku malen u usporedbi s prvim i s porastom λ brojnik malo raste.
S druge strane, u nazivniku je član uz λ velik i nazivnik naglo raste s porastom λ, pa
vrijednost cijelog razlomka pada! ☺
111. Struja zraka stanja 1 bar, 32 °C i x = 8 g/kg, protočne mase 2 kg/s, ulazi u prostoriju u kojoj se
hladi na 22 °C i prima 20 kg/h vlage. S tim se postignutim stanjem zrak odsisava iz prostorije.
Polovica se protočne mase zraka baca, a druga se polovica miješa sa zrakom (uzetim iz
okoliša) stanja 0 °C i ϕ = 0,8, koji je prije ulaska u mješalište zagrijan na +8 °C. Nastala se
mješavina ovlažuje vodom temperature 15 °C do konačnoga sadržaja vlage (8 g/kg) i zatim
zagrijava prije ulaska u prostoriju.
Kakvo je stanje (h, x, ϕ) zraka u prostoriji? Koliko se zraka baca u okoliš i uzima iz
okoliša? Koliko toplinskog toka treba dovoditi za zagrijavanje svježe struje zraka i za
zagrijavanje nastale mješavine te koliko se vode troši za ovlaživanje mješavine?
Zadatak treba riješiti računski, bez uporabe h,x-dijagrama!
Skica procesa u h,x-dijagramu!
*** Rješenje:
(Svrha zadatka: Pokazati osnovne postupke računanja kako veličina stanja vlažnoga zraka,
tako i procesa s vlažnim zrakom.)
40
Zadani podaci:
p = 1 bar o 1
32 C
ϑ1 = 32 °C
30
x1 = 8 gw/kgsz ? (u prostoriji) 1
ϕ=
qm,sz = 2 kg/s
2
ϑ2 = 22 °C o
22 C
h kJ/kgsz
∆qm,w = 20 kg/h 20
0,5
22
=
o
z2 = z4 = 0,5 5
C
z4
5
0,
ϑ3 = 0 °C z2
= 6
ϕ3 = 0,8
o
10 C
10
4
ϑ4 = +8 °C
10
dh h6 − h5
o
C
= = hw = cw ϑw = 62,81 kJ/kg w
ϑw = 15 °C dx x6 − x5
x6 = x1 = 8 g/kg 0
0oC
3
0.00 0.01 0.02
x kgw/kgsz
0
o
C
0C
o
(v
pr
od
(le
av
a)
d)
a
os
x
Ovo je jedan od tipičnih mogućih procesa pripreme zraka za zimsku klimatizaciju neke
prostorije. Da bi se održalo stalno stanje zraka u prostoriji (iz koje očigledno toplinski tok
izlazi kroz zidove u okoliš niske temperature), zrak koji ulazi u prostoriju mora imati višu
temperaturu nego masa zraka koja se nalazi u prostoriji, tako da on, miješajući se s tom
masom zraka, njoj predaje toplinski tok, a ona opet, u dodiru s hladnijim zidovima, taj
primljeni toplinski tok predaje dalje.
U svim našim zadacima pretpostavlja se da je zadano stanje stacionarno, a inače, za
ozbiljne proračune klimatizacije postoje već računalni programi koji uzimaju u obzir realnije
(promjenljive) uvjete. Zbog gornjih razloga, zrak koji ulazi u prostoriju mora zimi imati višu
temperaturu od one koja se uzima kao stalna u prostoriji. Kako zrak ulazi u prostoriju
upuhivanjem kroz nekakve istrujne otvore (rešetke), domet mlaza je razmjerno malen, ulazeći
zrak se dosta brzo pomiješa s masom zraka u prostoriji, pa smatramo da najveći dio zraka u
prostoriji ima ujednačeno stanje (“stanje u prostoriji”).
Većina klimatiziranih prostorija su one u kojima borave ljudi. Budući da čovjek odaje
određenu količinu vlage disanjem i kroz kožu, tamo gdje je prisutan veći broj ljudi zrak će u
prostoriji imati primjetno veći sadržaj vlage nego što ga je imao na ulazu u prostoriju. Ako
zrak ulazi u prostoriju, po zakonu održanja mase, mora ista količina zraka i izaći (bilo da se
odsisava ili sama izlazi kroz otvore – prozore). Mjesta gdje zrak izlazi udaljena su od ulaznih
otvora, pa izlazi zrak sa “stanjem u prostoriji”, dakle s povećanim sadržajem vlage. Zato
kažemo da “zrak odvodi vlagu iz prostorije”. Jednadžbe koje prikazuju bilanciranje energije i
tvari u prostoriji prikazane su u kasnijim zadacima.
Sâm proces pripreme zraka teče na sljedeći način: zbog uštede energije ne koristi se samo
(hladan) svježi zrak, nego se dio (toploga) zraka iz prostorije vraća i miješa sa svježim
zrakom. Često se taj svježi zrak prije miješanja malo zagrije, prvenstveno da bi se izbjeglo
stvaranje zamagljene mješavine pri miješanju toplog i vlažnog zraka s jako hladnim zrakom.
Ako je omjer miješanja tako odabran (npr. zbog higijenskih razloga) da sadržaj vlage u
nastaloj mješavini nije onakav kakav bi trebao biti za ulaz u prostoriju, može se vlaga dodati u
samom procesu tako da se u struju zraka raspršuje ili kapljevita voda ili vodena para. U ovom
je primjeru odabrano da to bude kapljevita voda. Tako pripremljen zrak još uvijek ima nižu
temperaturu od onog u prostoriji (a treba imati višu), pa ga treba još zagrijati u izmjenjivaču
topline. Tek sada je zrak spreman za ubacivanje u prostoriju.
*** TREBA PAZITI! Iako stalno imamo posla s vlažnim zrakom, sve gornje jednadžbe (i za
veličine stanja i za procese) izražene su po kilogramu suhoga zraka!
Točka “1” - zadano je: ϑ1 = 32 °C; x1 = 0,008 kgw/kgsz, pa se entalpija može izravno računati:
h1 = cp,szϑ1 + x1 (r0 + cp,dϑ1 ) = 1,005 ⋅ 32 + 0,008 ⋅ (2500 + 1,93 ⋅ 32) = 52,654 kJ/kg sz
Točka “2” – stanje u prostoriji - zadano je: ϑ2 = 22 °C; (pg,2 = 0,02642 bara).
Zadano je i to da se u prostoriji, kroz koju prolazi 2 kg/s zraka, “oslobađa” 20 kg/h
vlage, što znači da se sadržaj vlage u zraku poveća na:
∆q m,w 20
x 2 = x1 + = 0,008 + = 0,01078 kg w /kg sz .
q m,sz 3600 ⋅ 2
Napomena: zadana protočna masa od 2 kg/s je protočna masa “suhoga” zraka i ona je ista na
ulazu u prostoriju i na izlazu iz nje! Prava je protočna masa veća za iznos sadržane vlage,
dakle, nije ista na ulazu u prostoriju i na izlazu iz nje! Prava je protočna masa (vlažnog zraka)
na ulazu u prostoriju
2⋅(1+x1) = 2⋅(1+0,008) = 2,016 kg/s = 7257,6 kgvz/h,
a na izlazu iz nje
2⋅(1+x2) = 2⋅(1+0,01078) = 2,0215 kg/s = 7277,6 kgvz/h
i očigledno se razlikuju baš za masu vlage koja se oslobađa u prostoriji (20 kg/h)!
Baš zato što se prava protočna masa zraka mijenja, a protočna masa suhoga zraka ne mijenja,
u svim se računima služimo protočnom masom suhoga zraka!
Sadržaju vlage x2 odgovara parcijalni tlak pare u zraku
x2 p 0,01078 ⋅ 1
p d,2 = = = 0,01703 bar ,
0,622 + x 2 0,622 + 0,01078
pa je relativna vlažnost zraka stanja “2”:
p 0,01703
ϕ 2 = d,2 = = 0,6446 = 64,46 %
p g,2 0,02642
i njegova entalpija:
h2 = c p,szϑ2 + x 2 (r0 + c p,dϑ2 ) = 1,005 ⋅ 22 + 0,01078 ⋅ (2500 + 1,93 ⋅ 22 ) = 49,512 kJ/kg sz ;
Točka “4” – zadano je: ϑ4 = +8 °C; za zagrijavanje vrijedi: x4 = x3 = 0,003054 kgw/kgsz, pa je:
U okoliš se baca (i iz njega uzima): qm,s = qm,svježe = qm,bačeno = 1 kg/s (suhoga!) zraka.
Φ odv
1 2 2 qm,bačeno = qm,s
qm,uk
PROSTORIJA qm,uk
qm,uk = qm,sz
vlaga, ∆ qm,w , hw
qm,o (optočno)
2
1 6 5 4 3
M M qm,s
qm,uk qm,uk qm,uk qm,s
Φ 6-1 Φ 3-4 (svježe)
voda, hw
∆ qm,w ,5-6
☺
114. Za ljetnu klimatizaciju prostorije koristi se sljedeći postupak: iz prostorije se odsisava zrak
stanja 24 °C i ϕ = 50 % i miješa se s jednakom protočnom masom vanjskog zraka stanja 33 °C
i ϕ = 40 %. Nastala se mješavina hladi da bi se izdvojila suvišna vlaga, tako da nakon hlađenja
i odvajanja izlučene vlage preostane potpuno zasićen zrak temperature 10 °C. Nakon toga se
zrak zagrijava na 20 °C i s postignutim stanjem ubacuje (upuhuje) u prostoriju.
Treba odrediti entalpiju i sadržaj vlage u istaknutim točkama procesa! Kolika je
odvedena i dovedena toplina u procesu pripreme zraka, izražena po m3 zraka konačnoga stanja
s kojim on ulazi u prostoriju?
Zadatak riješiti računski, bez uporabe h,x-dijagrama!
Skica procesa pripreme zraka u h,x-dijagramu!
*** Rješenje:
(Svrha zadatka: Pokazati jedan mogući proces pripreme zraka za ljetnu klimatizaciju. Pokazati
kako se izmijenjena toplina izražena po kilogramu suhoga zraka može preračuati na m3
volumena vlažnoga zraka odabranog stanja - pogodno, npr. ako se želi daljnji račun provoditi
s protočnim volumenima.)
40
Zadani podaci:
o
2
ϑ1 = 24 °C
33 C
30 3
ϕ1 = 50 % = 0,5 (u prostoriji) ϕ=
1
o 1
24 C
z1 = z2 = 0,5
h kJ/kgsz
o
20 C 5
ϑ2 = 33 °C 20
20
o
ϕ2 = 40 % = 0,4
C
15,42 C R3
ϑ4 = +10 °C
o
10 C
15
4
10
,4
2
o
10
C
o
ϑ5 = 20 °C
C
0oC
4'
0
0.00 0.01 0.02
x kgw/kgsz
0
o
C
0C
o
(v
pr
od
(le
av
a)
d)
a
os
x
Točka “1”: ϑ1 = 24 °C; ϕ1 = 50 %; pg,1 = 0,02982 bar; pd,1 = ϕ1⋅pg,1 = 0,01491 bar.
0,622 ⋅ p d,1 0,622 ⋅ 0,01491
x1 = = = 0,009414 kg w / kg sz ;
p − p d,1 1 − 0,01491
h1 = c p,szϑ1 + x1 (r0 + c p,dϑ1 ) = 1,005 ⋅ 24 + 0,009414 ⋅ (2500 + 1,93 ⋅ 24) = 48,092 kJ/kg sz ;
Točka “2”: ϑ2 = 33 °C; ϕ2 = 40 %; pg,2 = 0,05029 bar; pd,2 = ϕ2⋅pg,2 = 0,020116 bar.
0,622 ⋅ p d,2 0,622 ⋅ 0,020116
x2 = = = 0,01277 kg w / kg sz ;
p − p d,2 1 − 0,020116
h2 = c p,szϑ2 + x 2 (r0 + c p,dϑ2 ) = 1,005 ⋅ 33 + 0,01277 ⋅ (2500 + 1,93 ⋅ 33) = 65,901 kJ/kg sz ;
Točka "3": dobije se miješanjem struja "1" i "2" u masenom omjeru: z1 : z2 = 1:1, dakle je:
z1 = z2 = 0,5;
x3 = z1 x1 + z 2 x 2 = 0,5 ⋅ 0,009414 + 0,5 ⋅ 0,01277 = 0,01109 kg w / kg sz ;
h3 = z1 h1 + z 2 h2 = 0,5 ⋅ 48,092 + 0,5 ⋅ 65,901 = 56,996 kJ / kg sz ;
h3 − x3 r0 56,996 − 0,01109 ⋅ 2500
ϑ3 = = = 28,51 °C (ne traži se!);
c p,sz + x3 c p,d 1,005 + 0,01109 ⋅ 1,93
gdje je xs,4 = 0,007727 kgw/kgsz sadržaj vlage zasićenoga zraka temperature 10 °C.
No, kako točke "4" i " 4' " leže na istoj vlažnoj izotermi ϑ4 = 10 °C, čiji je nagib:
⎛∂h⎞ h − h4
⎜⎜ ⎟⎟ = 4' = hw = c w ϑ4 = 4,187 ⋅ 10 = 41,87 kJ/kg w ,
⎝ ∂ x ⎠ ϑ4 x 4 ' − x 4
entalpija h4' može se računati i s pomoću formule:
h4' = h4 + hw ( x 4' − x 4 ) = 29,516 + 41,87 ⋅ (0,01109 − 0,007727 ) = 29,657 kJ/kg sz .
No, ako bolje zagledamo tu jednadžbu i usporedimo je s gornjom formulom za
entalpiju zamagljenoga vlažnog zraka, vidjet ćemo da je to zapravo ista formula!
v5 = 461,5
T5
(0,622 + x5 ) = 461,5 ⋅ 293,155 ⋅ (0,622 + 0,007727 ) = 0,8520 m 3 / kg
p 1 ⋅ 10
Toplina odvedena pri hlađenju od "3" do "4" (svedena na 1 kg (suhoga zraka) mješavine):
q3− 4 = h4 − h3 = 29,516 − 56,996 = −27,480 kJ/kg sz
može se preračunati na m3 zraka stanja "5", dijeljenjem s v5 :
q − 27,480
q3*− 4 = 3− 4 = = −32,26 kJ/m 3
v5 0,8520
Toplina dovedena za zagrijavanje od "4" do "5":
q 4−5 = h5 − h4 = 39,715 − 29,516 = 10,199 kJ/kg sz
preračunato na m3 stanja "5":
q 10,199
q 4*−5 = 4−5 = = 11,97 kJ/m 3 .
v5 0,8520
☺