PRP2019 - Udžbenik Za Kolokvij 3

prof. dr. sc.
Zvonimir Slakoper Vesna Buljan, dipl. iur.
TRGOVAČKA DRUŠTVA
prema
Zakonu o trgovačkim društvima
(Nar. nov., br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08 i 137/09)
s domaćom i inozemnom
sudskom praksom
Zagreb, travanj 2010.

TEB – POSLOVNO SAVJETOVANJE D.O.O.,
ZAGREB
TRG ŽRTAVA FAŠIZMA 15/I
Tel: 01/46 11 211, Fax: 01/46 11 411, e-mail: teb@teb.hr
www.teb.hr
Za izdavača:
mr. sc. Mladen Štahan
Urednik:
mr. sc. Josip Šaban
Nakladnički savjet:
mr. sc. Mladen Štahan, mr. sc. Mirjana Paić Ćirić, Nikolina Bičanić,
Dušanka Marinković Drača, Jasminka Rakijašić,
Zdravka Barac, mr. sc. Josip Šaban
Grafička urednica:
Tihana Bakarić
Tisak:
Tiskara Zelina d.d., Sv. Ivan Zelina
CIP zapis dostupan u računalnome katalogu

Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu
pod brojem 733488
ISBN 978-953-6290-64-2
Skraćeni sadržaj
SKRAĆENI SADRŽAJ
PREDGOVOR XXXI
POPIS KRATICA XXXV
ZAJEDNIČKE ODREDBE 3
1. UVOD 3
2. TRGOVAC 5
3. TRGOVAČKO DRUŠTVO 6
4. TRGOVAC POJEDINAC 13
5. PREDDRUŠTVO 15
6. PODRUŽNICA 16
7. TVRTKA 18
8. PREDMET POSLOVANJA I SJEDIŠTE TRGOVAČKOG DRUŠTVA 25
9. ZASTUPANJE 29
10. SUDSKI REGISTAR 35
11. SUDSKA NADLEŽNOST 45
DRUŠTVA OSOBA
JAVNO TRGOVAČKO DRUŠTVO I KOMANDITNO DRUŠTVO 47
I UVOD 47
II OSNIVANJE DRUŠTVA 50
III IMOVINA DRUŠTVA 53
IV PRAVNI POLOŽAJ ČLANOVA J.T.D. I K.D. 55
V ODLUČIVANJE ČLANOVA J.T.D. I K.D. 82
VI PRESTANAK DRUŠTVA 83
TAJNO DRUŠTVO 95
DRUŠTVA KAPITALA
DIONIČKO DRUŠTVO I DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU 105
I UVOD 105
II OSNIVANJE D.O.O. I SIMULTANO OSNIVANJE D.D. 110
III SUKCESIVNO OSNIVANJE D.D. 169
IV TEMELJNI KAPITAL I STJECANJE I OČUVANJE IMOVINE DRUŠTVA 179
V OBVEZE, ODGOVORNOST I PRAVA ČLANA DRUŠTVA 205
VI PRAVA MANJINE 328
VII UPRAVA 344
III
Skraćeni sadržaj
VIII GLAVNA SKUPŠTINA D.D. I ODLUČIVANJE ČLANOVA

(SKUPŠTINA) D.O.O. 402
IX NADZORNI ODBOR 436
X MONISTIČKI USTROJ ORGANA D.D. 453
XI IZMJENA STATUTA I DRUŠTVENOG UGOVORA 465
XII POVEĆANJE I SMANJENJE TEMELJNOG KAPITALA 470
XIII PRESTANAK DRUŠTVA 501
POVEZANA DRUŠTVA 519
1. POJAM I OSNOVNO O POVEZANIM DRUŠTVIMA 519
2. DRUŠTVA POVEZANA KAPITALOM 520
3. DRUŠTVA POVEZANA PODUZETNIČKIM UGOVORIMA 534
STATUSNE PROMJENE I PREOBLIKOVANJE DRUŠTAVA 547
1. OPĆENITO 547
2. PRIPAJANJE I SPAJANJE DRUŠTAVA 549
3. PRIPAJANJE DIONIČKIH DRUŠTAVA 550
4. PRIPAJANJE DIONIČKOG DRUŠTVA S DRUŠTVU
OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU 568
5. SPAJANJE DIONIČKIH DRUŠTAVA 569
6. PRIPAJANJE DRUŠTAVA S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU 571
7. PRIPAJANJE DRUŠTVA S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU
DIONIČKOM DRUŠTVU 577
8. SPAJANJE DRUŠTAVA S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU 579
9. PREKOGRANIČNA PRIPAJANJA I SPAJANJA 582
10. PODJELA DRUŠTAVA KAPITALA 588
11. PREOBLIKOVANJE DRUŠTAVA 601
PRIJENOS IMOVINE 611
GOSPODARSKO INTERESNO UDRUŽENJE 613
1. POJAM, ČLANOVI I PREDMET POSLOVANJA 613
2. OSNIVANJE UDRUŽENJA I UPIS U REGISTAR 614
3. ORGANI UDRUŽENJA 616
4. PRAVA I OBVEZE ČLANOVA UDRUŽENJA 617
5. ČLANSTVO I PROMJENE U ČLANSTVU UDRUŽENJA 618
6. PRESTANAK UDRUŽENJA 620
INOZEMNA TRGOVAČKA DRUŠTVA I INOZEMNA ULAGANJA 621
KAZNENE ODREDBE 625
ABECEDNO KAZALO POJMOVA 629
IV
Sadržaj
SADRŽAJ
PREDGOVOR XXXI
POPIS KRATICA XXXV
ZAJEDNIČKE ODREDBE
1. UVOD 3
2. TRGOVAC 5
3. TRGOVAČKO DRUŠTVO 6
3.1. Pojam 6
3.2. Pravna osobnost 8
3.3. Stjecanje prava i obveza 9
3.4. Odgovornost za obveze 9
3.4.1. Općenito 9
3.4.2. Odgovornost članova trgovačkog društva 10
3.4.2.1. Društva osoba 10
3.4.2.2. Društva kapitala 10
4. TRGOVAC POJEDINAC 13
4.1. Stjecanje svojstva trgovca pojedinca 13
4.2. Prestanak svojstva trgovca pojedinca 14
5. PREDDRUŠTVO 15
6. PODRUŽNICA 16
7. TVRTKA 18
7.1. Pojam tvrtke društva 18
7.2. Sadržaj tvrtke 19
7.3. Razlikovanje tvrtki 20
7.4. 0graničenja vezana za naznaku imena u tvrtki 20
7.5. Promjene u trgovačkom društvu 21
7.6. Tvrtka trgovačkog društva u stečaju ili likvidaciji 21
7.7. Skraćena tvrtka 21
7.8. Jezik tvrtke 22
7.9. Upotreba tvrtke 22
7.10. Prijenos tvrtke 23
7.11. Načela tvrtke 24
7.12. Tvrtka trgovca pojedinca 24
7.13. Tvrtka podružnice 24
7.14. Zaštita prava imatelja ranije prijavljene tvrtke 25
V
Sadržaj
8. PREDMET POSLOVANJA I SJEDIŠTE TRGOVAČKOG DRUŠTVA 25

8.1. Predmet poslovanja trgovačkog društva 25
8.2. Djelatnost podružnice 27
8.3. Sjedište i promjena sjedišta trgovačkog društva i podružnice 27
9. ZASTUPANJE 29
9.1. Općenito o zastupanju 29
9.2. Zastupnici po zakonu 30
9.3. Zastupnici po punomoći 32
9.4. Punomoć po zaposlenju 32
9.5. Prokura - prokurist 32
9.6. Trgovačka punomoć 34
9.7. Trgovački putnik 34
10. SUDSKI REGISTAR 35
10.1. Uvodne napomene 35
10.2. Ustroj i oblik sudskog registra 37
10.3. Subjekti upisa 38
10.4. Upis u sudski registar 39
10.5. Postupak upisa u registar 40
10.6. Javnost registra i učinak upisa 43
10.7. Neke izmjene i dopune upisa u sudski registar po noveli ZTD 2009. 44
11. SUDSKA NADLEŽNOST 45
DRUŠTVA OSOBA
JAVNO TRGOVAČKO DRUŠTVO I KOMANDITNO DRUŠTVO
I UVOD
1. OPĆENITO 47
2. ZAJEDNIČKA OBILJEŽJA J.T.D. I K.D. 47
3. INDIVIDUALNA I RAZLIKOVNA OBILJEŽJA J.T.D. I K.D. 49
II OSNIVANJE DRUŠTVA
1. SADRŽAJ DRUŠTVENOG UGOVORA 50
1.1. Uvod 50
1.2. Obvezatni sastojci 50
1.3. Dopuštena odstupanja od zakonskih rješenja 51
2. OBLIK DRUŠTVENOG UGOVORA 52
3. OSNIVATELJI, ZASTUPNICI I OPUNOMOĆENICI 52
4. OD SKLAPANJA DRUŠTVENOG UGOVORA DO OBJAVE UPISA 52
VI
Sadržaj
4.1. Općenito 52
4.2. Podnošenje prijave za upis osnivanja u sudski registar 53
III IMOVINA DRUŠTVA

1. OPĆENITO 53
2. ZAJAM KOJIM SE NADOMJEŠTA TEMELJNI KAPITAL 54
IV PRAVNI POLOŽAJ ČLANOVA J.T.D. I K.D.

1. UVOD 55
2. PRAVNI POLOŽAJ POJEDINOG ČLANA J.T.D. I KOMPLEMENTARA 56
2.1. Odgovornost za obveze društva 56
2.1.1. Temeljno pravilo 56
2.1.2. Prigovori protiv zahtjeva za ispunjenje 56
2.1.3. Zastara tražbine prema članovima 57
2.1.4. Odgovornost novoga člana 58
2.2. Obveza unosa uloga 58
2.2.1. Općenito 58
2.2.2. Predmet i vrijednost uloga 58
2.2.3. Nastanak, dospijeće i način ispunjenja obveze 59
2.2.4. Posljedice zakašnjenja i neispunjenja 59
2.2.5. Promjena vrijednosti uloga i posljedice 60
2.3. Pravo i obveza vođenja poslova društva 60
2.3.1. Uvod i temeljno pravilo 60
2.3.2. Pravo protivljenja (veta) 61
2.3.3. Pravo i obveza vođenja poslova 61
2.3.4. Opseg ovlasti pri vođenju poslova 62
2.3.5. Otkazivanje ovlasti za vođenje poslova 63
2.3.6. Oduzimanje ovlasti za vođenje poslova 64
2.3.7. Vođenje poslova društva prema društvenom ugovoru 64
2.4. Pravo na zastupanje društva 65
2.4.1. Članovi j.t.d. i komplementari kao zakonski zastupnici 65
2.4.2. Skupno zastupanje 65
2.4.3. Isključenje i oduzimanje ovlasti za zastupanje 66
2.4.4. Ograničenje ovlasti za zastupanje 67
2.5. Pravo na udio u dobitku 67
2.5.1. Godišnji dobitak i njegova uporaba 67
2.5.2. Pretpostavke podjele i isplate dobitka 67
2.5.3. Određivanje udjela u dobitku 68
2.5.4. Udjeli u gubitku 68
2.5.5. Dispozitivnost pravila 68
2.5.6. Podnošenje financijskih izvješća sudu 69
VII
Sadržaj
2.6. Pravo na obaviještenost 69

2.7. Zabrana konkurencije 70
2.7.1. Uvod, sadržaj i oslobođenje od zabrane 70
2.7.2. Posljedice povrede zabrane 70
3. PRAVNI POLOŽAJ POJEDINOG KOMANDITORA 71
3.1. Općenito i obveza davanja uloga 71
3.2. (Ne)odgovornost za obveze društva 72
3.3. Isključenje od upravljanja društvom 73
3.4. Isključenje od zastupanja društva 74
3.5. Isključenje od zabrane konkurencije 74
3.6. Pravo nadzora 74
3.7. Pravo na udio u dobitku društva 75
3.7.1. Sudjelovanje u dobitku i gubitku 75
3.7.2. Način i vrijeme isplate 76
4. PRAVNI POLOŽAJ SVAKOG ČLANA J.T.D. I K.D. 76
4.1. Pozornost člana društva 76
4.2. Pravo na naknadu izdataka i štete 77
4.3. Obveza prijenosa primljenog za društvo 75
4.4. Obveza plaćanja zateznih kamata i naknade štete 78
4.5. Zabrana smanjenja udjela u kapitalu društva 78
4.6. Zabrana raspolaganja udjelom 79
4.7. Istupanje člana iz društva 79
4.7.1. Kad se uzima da je član istupio iz društva 79
4.7.2. Posljedice istupanja 80
4.8. Isključenje člana iz društva 81
V ODLUČIVANJE ČLANOVA J.T.D. I K.D.

1. POLJE PRIMJENE 82
2. TEMELJNO PRAVILO 82
3. UREĐENJE DRUŠTVENIM UGOVOROM 82
4. OBLIK ODLUKA 83
VI PRESTANAK DRUŠTVA
1. RAZLOZI ZA PRESTANAK DRUŠTVA 83
1.1. Uvod 83
1.2. Smrt odnosno prestanak člana društva 84
1.3. Otvaranje stečaja nad članom društva 86
1.4. Otkaz člana društva 86
1.5. Otkaz vjerovnika člana društva 87
1.6. Pravomoćna odluka suda 88
VIII
Sadržaj
2. POLOŽAJ ČLANA U SLUČAJU PRESTANKA DRUŠTVA 89

3. LIKVIDACIJA DRUŠTVA 89
3.1. Uvod 89
3.2. Imenovanje i opoziv likvidatora 90
3.3. Upis likvidatora u sudski registar 91
3.4. Tijek likvidacije 91
3.5. Položaj likvidatora 92
4. UPISI U SUDSKI REGISTAR 93
4.1. Upis razloga prestanka društva 93
4.2. Brisanje društva iz sudskog registra 93
TAJNO DRUŠTVO
1. UVOD, POJAM I PRIMJENA PRAVA 95
2. NASTANAK DRUŠTVA 97
3. PRAVNI POLOŽAJ TAJNOG ČLANA 98
3.1. Pravo nadzora tajnoga člana 98
3.2. Udio u dobitku i gubitku 99
4. PRAVNI POLOŽAJ PODUZETNIKA 100
5. PRESTANAK DRUŠTVA 101
5.1. Razlozi za prestanak 101
5.2. Učinci nastanka razloga za prestanak 103
5.2.1. Temeljni učinak 103
5.2.2. Obračun poslova i isplate tajnom članu 103
5.2.3. Učinci prestanka stečajem poduzetnika 104
DRUŠTVA KAPITALA
DIONIČKO DRUŠTVO I DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU
I UVOD U DRUŠTVA KAPITALA

1. OPĆENITO 105
2. ZAJEDNIČKA OBILJEŽJA D.D. I D.O.O. KAO DRUŠTAVA KAPITALA 105
3. INDIVIDUALNA I RAZLIKOVNA OBILJEŽJA D.D. I D.O.O. 108
II OSNIVANJE D.O.O. I SIMULTANO OSNIVANJE D.D.
1. SADRŽAJ STATUTA I DRUŠTVENOG UGOVORA 110

1.1. Uvod 110
1.2. Obvezatni sastojci statuta i društvenog ugovora 111
1.3. Obvezatni sastojci zajednički za statut i društveni ugovor 111
IX
Sadržaj
1.4. Posebni obvezatni sastojci statuta 113

1.5. Posebni obvezatni sastojci društvenog ugovora 113
1.6. Posljedice kršenja prisilnih propisa o obvezatnom sadržaju 114
1.7. Fakultativni sastojci statuta d.d. i društvenog ugovora d.o.o. 115
1.7.1. Dopuštena odstupanja od zakonskih rješenja u d.d. 116
1.7.2.Dopuštena odstupanja od zakonskih rješenja u d.o.o. 119
1.7.3. Posebna prava i obveze temeljem statuta i društvenog ugovora 119
1.7.3.1. Uvod 119
1.7.3.2. Unos uloga u stvarima 120
1.7.3.2.1. Uvod 120
1.7.3.2.2. Predmet ulaganja stvari/prava 121
1.7.3.2.3. Dio jednoga uloga u novcu a dio u stvarima i/ili pravima? 122
1.7.3.3. Preuzimanje stvari i prava 123
1.7.3.4. Dodatne obveze dioničara 124
1.7.3.4.1. Uvod 124
1.7.3.4.2. Pojam i predmet dodatne obveze 125
1.7.3.4.3. Pretpostavke postojanja 125
1.7.3.4.4. Učinci 126
1.7.3.5. Dodatne činidbe člana d.o.o. 126
1.7.3.5.1. Uvod 126
1.7.3.5.2. Dodatne uplate novca 126
1.7.3.5.3. Dodatne nenovčane činidbe 128
1.7.3.5.4. Učinci ugovaranja 129
1.7.3.5.5. Vrijeme ispunjenja 129
1.7.3.6. Imenovanje članova nadzornog odbora 130
1.7.3.6.1.Uvod 130
1.7.3.6.2. Način ustanovljavanja prava 130
1.7.3.6.3.Ovlaštenik 131
1.7.3.6.4. Uvjet 131
1.7.3.6.5. Sadržaj prava 131
1.7.3.7. Naknada troškova osnivanja 132
1.7.3.7.1. Uvod 123
1.7.3.7.2. Načelna zabrana isplate naknade troškova 132
1.7.3.7.3. Moguća isplata naknade troškova osnivanja 133
1.7.3.8. Posebne pogodnosti 134
1.7.3.8.1. Uvod 134
1.7.3.8.2. Odredba statuta odnosno društvenog ugovora 134
1.7.3.8.3. Sadržaj 135
1.7.3.8.4. Ostalo 136
1.7.3.9. Ugovorna kazna i kamata 136
1.7.3.10. Isključenje člana d.o.o. temeljem društvenog ugovora 137
X
Sadržaj
1.7.3.10.1. Uvod 137

1.7.3.10.2. Odredba u društvenom ugovoru 137
1.7.3.10.3. Naknada isključenom članu 139
1.7.3.10.4. Sudbina poslovnog udjela i druge posljedice isključenja 140
1.7.3.11. Istupanje člana d.o.o. temeljem društvenog ugovora 141
1.7.3.11.1. Uvod 141
1.7.3.11.3. Uvjeti (razlozi) istupanja 142
1.7.3.11.4. Postupak istupanja 143
1.7.3.12. Povlačenje udjela 145
1.7.3.12.1. Uvod 145
1.7.3.12.2. Pretpostavke povlačenja udjela 146
1.7.3.12.3. Dobrovoljno i prisilno povlačenje 147
1.7.3.13. Obveza prijenosa udjela osobi koju odredi društvo 148
1.7.3.13.1. Uvod i izvori 148
1.7.3.14. Prijenos udjela uz suglasnost društva 150
1.7.3.14.1. Uvod 150
1.7.3.14.2. Odredba društvenog ugovora 150
1.7.3.14.3. Sadržaj uvjeta prijenosa 150
1.7.3.14.4. Suglasnost društva 151
1.7.3.14.5. Prijenos udjela odobrenjem suda 152
1.7.3.15. Prijenos dionica uz suglasnost društva 153
1.7.3.15.1. Uvod 153
1.7.3.15.2. Odredba statuta 153
1.7.3.15.3. Razlozi za odbijanje suglasnosti i nadležni organ 154
1.7.3.15.4. Zahtjev za davanje suglasnosti i njegove posljedice 154
2. OBLIK STATUTA I DRUŠTVENOG UGOVORA 155
3. OSNIVATELJI, ZASTUPNICI I OPUNOMOĆENICI 156
3.1. Uvod 156
3.2. Fizičke i pravne osobe 156
3.3. Zakonski zastupnici 157
3.4. Punomoćnici 157
3.5. Broj osnivatelja 158
4. OD USVAJANJA STATUTA ODNOSNO DRUŠTVENOG
UGOVORA DO OBJAVE UPISA 158
4.1. Uvod 158
4.2. Izjava o osnivanju i preuzimanju dionica u d.d. 159
4.3. Imenovanje prvog nadzornog odnosno upravnog odbora u d.d. 159
4.4. Imenovanje uprave 160
4.5. Ugovor o unosu stvari odnosno prijenosu prava 160
XI
Sadržaj
4.6. Unos uloga 160

4.6.1. Način unosa uloga 160
4.6.2. Unos uloga u novcu 162
4.6.3. Unos uloga u stvarima ili/i pravima 162
4.6.3.1. Uvodna napomena 162
4.6.3.2. Vrijeme i način unosa 163
4.5. Izrada i podnošenje izvješća o osnivanju 163
4.6. Revizija osnivanja 164
4.7. Podnošenje prijave za upis osnivanja 166
4.8. Ispitivanje prijave i upis osnivanja 167
4.8.1. Uvodna napomena 167
4.8.2. Urednost osnivanja društva 167
4.8.3. Ispitivanje sadržaja prijave 168
4.8.4. Ispitivanje priloga 168
4.8.5. U svezi s revizijom osnivanja 168
4.8.6. Sadržaj upisa 169
4.9. Objava upisa 169
III SUKCESIVNO OSNIVANJE D.D.

1. UVOD I POJAM 169
2. PROSPEKT (JAVNI POZIV ZA UPIS DIONICA) 170
3. OBJAVA PROSPEKTA 171
4. UPISNICA 171
5. UPLATA 171
6. RASPOREĐIVANJE UPISANIH DIONICA 172
7. NEUSPJELI UPIS 173
8. OSNIVAČKA SKUPŠTINA 173
8.1. Uvod i nadležnost 173
8.2. Sazivanje 174
8.3. Posljedice neodržavanja 175
8.4. Podobnost za odlučivanje 175
8.5. Daljnji tijek 176
8.6. Glasovanje 177
8.7. Ponovno ispitivanje izvješća o osnivanju 177
9. OD OSNIVAČKE SKUPŠTINE DO UPISA U SUDSKI REGISTAR 178
IV TEMELJNI KAPITAL I STJECANJE I OČUVANJE IMOVINE DRUŠTVA

1. OPĆENITO 179
2. ZABRANA OSLOBOĐENJA OD OBVEZE UPLATE ULOGA 181
XII
Sadržaj
3. ZABRANA UPISA VLASTITIH DIONICA I PREUZIMANJA DIONICA 182

4. ZAJAM KOJIM SE NADOMJEŠTA TEMELJNI KAPITAL 183
4.1. Uvod 183
4.2. Pojam zajma kojim se nadomješta kapital 184
4.3. Pretpostavke primjene pravila o zajmu kojim se nadomješta kapital 184
4.4. Primjena pravila rationae personae 185
4.5. Pravne posljedice davanja zajma 185
5. ZABRANA VRAĆANJA ULOGA I PLAĆANJA KAMATA 187
5.1. Uvod 187
5.2. Svrha zabrane 187
5.3. Vraćanje uplaćenog 188
5.4. Članovi d.o.o. ne mogu tražiti vraćanje 189
5.5. Kamate 189
5.6. Naknade za dodatne činidbe 189
5.7. Iznimke od zabrane vraćanja uloženog 190
6. NASTAVAK OSNIVANJA DRUŠTVA (ZAOBILAZNI UGOVORI) 190
7. NEDOPUŠTENE ISPLATE I OBVEZA VRAĆANJA 192
7.1. Uvod 192
7.2. Pojam nedopuštenih isplata odnosno primanja 193
7.3. Vjerovnik, dužnik i zahtjev 194
7.4. Iznimka 195
8. ZABRANA POTRAŽIVANJA DOBITKA U D.O.O. 196
9. STJECANJE I UZIMANJE U ZALOG VLASTITIH DIONICA 197
9.1. Uvod 197
9.2. Odluka o stjecanju i pretpostavke dopuštenog stjecanja 197
9.3. Valjanost pravnih poslova 199
9.4. Daljnja sudbina vlastitih dionica 200
9.5. Primjena pravila o dopuštenom stjecanju vlastitih dionica 201
10. STJECANJE I UZIMANJE U ZALOG VLASTITIH POSLOVNIH UDJELA 201
10.1. Odredba i njena priroda 201
10.2. Svrha stjecanja i uzimanja u zalog 202
10.3. Opći uvjet stjecanja i uzimanja u zalog 202
10.4. Posebni uvjeti stjecanja i uzimanja u zalog 203
10.5. Posljedice stjecanja vlastitog udjela 204
10.6. Uzimanje vlastitih udjela u zalog 204
10.7. Stjecanje vlastitog udjela bez ispunjenja uvjeta 205
V OBVEZE, ODGOVORNOST I PRAVA ČLANA DRUŠTVA

1. ČLAN DRUŠTVA 205
1.1. Uvod 205
XIII
Sadržaj
1.2. Osnivatelji kao članovi društva 206

1.3. Promjena članstva u d.d. prije upisa osnivanja društva u sudski registar 208
1.4. Članstvo u slučaju promjene člana društva 208
1.4.1. Uvod (načini mijenjanja članova) 208
1.4.2. Nasljeđivanje dionica i poslovnih udjela 209
1.4.3. Kupnja udjela kaduciranog člana 210
1.4.3.1. Uvod 210
1.4.3.2. Opće pretpostavke prodaje 211
1.4.3.3. Načini prodaje 212
1.4.3.4. Redoslijed namirenja 213
1.4.4. Stjecanje dionica odnosno poslovnog udjela koji drži društvo 214
1.4.5. Trenutak stjecanja članstva u d.d. 214
1.4.6. Trenutak stjecanja članstva u d.o.o. 216
1.4.6.1. Uvod i pretpostavke stjecanja članstva 216
1.4.6.2. Obavljen prijenos udjela 216
1.4.6.3. U
pis promjene u knjizi poslovnih udjela odnosno prijava
prijenosa društvu 217
1.4.6.3.1. Relevantnost prijave a ne upisa 217
1.4.6.3.2. Prijava koja ispunjava uvjete za upis u knjigu poslovnih
udjela 218
1.4.6.3.3. Prijava zainteresirane osobe ili saznanje organa društva 218
1.4.6.3.4. Oblik prijave 220
1.4.6.3.5. Sadržaj prijave 220
1.4.6.3.6. Nedostaci prijave i njihove posljedice 220
1.4.6.3.7. Dokaz o prijenosu udjela uz prijavu 221
1.4.6.3.8. Položaj društva kojem je prispjela prijava za upis 222
1.4.6.4. Dostava registarskom sudu novog popisa članova društva 223
1.4.7. Pravni položaj starog i novog člana d.o.o. 226
1.4.7.1. Položaj stjecatelja 226
1.4.7.2. Odgovornost prenositelja 226
1.4.8. Pravni položaj prednika u slučaju kaduciranja člana 227
1.5. Članstvo u slučaju povećanja temeljnog kapitala 229
1.6. Više imatelja jedne dionice odnosno jednog poslovnog udjela 229
1.6.1. Pojam, nastanak i odnosi 229
1.6.2. Zajedničko ostvarivanje prava 230
1.6.3. Radnje društva prema suovlaštenicima 232
1.6.4. Odgovornost suovlaštenika prema društvu 232
1.7. Jedan imatelj više udjela odnosno dionica 233
1.8. Prestanak članstva u društvu 233
1.8.1. Općenito 233
1.8.2. Prijenos dionica manjinskih dioničara 234
XIV
Sadržaj
1.8.2.1. Uvod 234

1.8.2.2. Glavni dioničar 234
1.8.2.3. Postupak do odluke glavne skupštine 234
1.8.2.4. Glavna skupština 235
1.8.2.5. Upis u sudski registar i isplata otpremnine 236
1.8.3. Istupanje člana iz d.o.o. 236
1.8.3.1. Uvod 236
1.8.3.2. Opravdani razlozi za istupanje 237
1.8.3.3. Tužba radi istupanja 238
1.8.3.4. Istupanje i naknada vrijednosti udjela 238
1.8.3.5. Ostalo 240
1.8.4. Isključenje člana iz d.o.o. 241
1.8.4.1. Uvod 241
1.8.4.2. Postupak isključenja 242
1.8.4.3. Pretpostavka isključenja 242
1.8.4.4. Raspolaganje zahtjevom 242
2. POSLOVNI UDJELI I DIONICE 243
2.1. Uvod 243
2.2. Pojam dionice 243
2.3. Pojam poslovnog udjela 243
2.4. Nastanak, temelj i prestanak 244
2.5. Pripadanje i vršenje prava 245
2.6. Veličina dionice i poslovnog udjela 246
2.7. Vrijednost dionica i poslovnih udjela 247
2.8. Sadržaj poslovnog udjela 248
2.9. Sadržaj dionice 249
2.10. Djeljivost dionice 250
2.11. Promjena imatelja dionice i poslovnog udjela 251
2.12. Isprave o dionicama 251
2.12.2. Izgubljene, uništene i oštećene isprave o dionicama 252
2.13. Isprave o poslovnim udjelima 252
2.14. Privremenice 253
3. NAČELO VJERNOSTI (LOJALNOSTI) 253
3.1. Uvod i funkcija načela 253
3.2. Sadržaj načela 254
3.3. Temelj načela 254
4. NAČELO JEDNAKOG POLOŽAJA DIONIČARA I ČLANA D.O.O. 255
5. OBVEZA UPLATE DIONICE I POSLOVNOG UDJELA 256
5.1. Uvod 256
XV
Sadržaj
5.2. Vrijeme primjene 257

5.3. Medjusobni odnos članova društva glede uplate 258
5.4. Nastanak obveze dioničara 259
5.5. Nastanak obveze člana d.o.o. 259
5.6. Dospijeće obveze 260
5.7. Svota obveze 261
5.8. Predmet obveze i način ispunjenja 262
5.9. Subjekti ispunjenja 263
5.10. Slobodno raspolaganje uplaćenim ulogom i zabrana zadržanja 264
5.11. Posljedice zakašnjenja i neispunjenja 265
5.11.1. Uvod 265
5.11.2. Plaćanje zateznih kamata 266
5.11.3. Isključenje (kaduciranje) člana društva 267
5.11.4.Tužba radi uplate uloga, kamata ili penala i naknade štete 272
6. OBVEZA NAKNADE ŠTETE ČLANA D.O.O. 273
7. ZABRANA PRIJENOSA UDJELA U D.O.O. BEZ
SUGLASNOSTI DRUŠTVA 274
8. ODGOVORNOST ZA OŠTEĆENJE TEMELJNOG KAPITALA I
DAVANJE POGREŠNIH PODATAKA PRI OSNIVANJU DRUŠTVA 274
8.1. Uvod 275
8.2. Pogrešni podaci 276
8.2.1. Nesposobnost za plaćanje odnosno ulaganje 277
8.2.2. Odgovornost 277
8.2.2.1. Sadržaj 277
8.2.2.2. Vjerovnik i dužnik 278
8.2.2.3. Vrsta i potreban stupanj krivnje 279
8.2.3. Raspolaganje zahtjevom 280
8.2.4. Zastara 280
9. ODGOVORNOST ZA KADUCIRANOG ČLANA D.O.O. 280
9.1. Uvod 280
9.2. Pretpostavke i trenutak nastanka odgovornosti 281
9.3. Preostali članovi društva 281
9.4. Opseg odgovornosti 282
9.5. Vrsta odgovornosti 282
9.5.2. U slučaju stečaja društva 283
9.5.3. Sudbina poslovnog udjela 283
10. ODGOVORNOST ZA ČLANA D.O.O. KOJEM JE
NEDOPUŠTENO ISPLAĆENO 284
10.1. Uvod 284
XVI
Sadržaj
10.2. Pretpostavke i vrsta odgovornosti 284

10.3. Član društva 285
10.4. Opseg odgovornosti 285
11. PRAVO NA UDIO U DOBITKU 285
11.1. Razdoblje tijekom kojeg postoji 285
11.2. Godišnji dobitak i njegova uporaba 286
11.3. Odluka o financijskim izvješćima i isplati dobitka 288
11.4. Tražbina isplate udjela u dobitku d.o.o. 289
11.5. Tražbina isplate udjela u dobitku d.d. 289
11.6. Isključenje isplate odlukom članova d.o.o. 291
11.7. Udjeli dioničara i članova d.o.o. u dobitku 291
11.8. Isplata predujma dobitka 292
12. PRAVO NA POVRAT DIJELA ULOŽENOG PRI
SMANJENJU TEMELJNOG KAPITALA 293
12.1. Pretpostavke 293
12.2. Dio uloga 293
12.3. Vraćanje 294
13. PRAVO NA UDIO U OSTATKU LIKVIDACIJSKE MASE 294
13.1. Uvod 294
13.2. Ostatak likvidacijske mase 295
13.3. Usvajanje prijedloga diobe imovine ili izostanak odluke o tome 295
13.4. Protek rokova 295
13.5. Vjerovnik, dužnik i sadržaj i opseg prava i zahtjeva 296
14. PRAVO NA UDIO U OSTATKU STEČAJNE MASE 297
15. PRAVO SUDJELOVANJA U ODLUČIVANJU 297
15.1. Općenito 297
15.2. Pravo sudjelovanja člana d.o.o. u odlučivanju o načinu
donošenja odluke 298
16. PRAVO GLASA 298
16.1. Imatelj prava glasa 298
16.2. Stjecanje prava glasa 300
16.3. Vršenje prava glasa 300
16.4. Isključenje prava glasa 301
16.4.1. Uvod 301
16.4.2. Polje primjene s obzirom na način donošenja odluka 301
16.4.3. Polje primjene s obzirom na osobe 301
16.4.4. Polje primjene s obzirom na predmet odlučivanja 302
16.5. Broj glasova člana d.o.o. 304
16.6. Broj glasova dioničara 304
XVII
Sadržaj
17. PRAVO NA TUŽBU ZBOG NIŠTETNOSTI I POBOJNOSTI ODLUKA 305

18. DIONIČAREVO PRAVO NA OBAVIJEŠTENOST 307
19. PRAVO NA OBAVIJEŠTENOST ČLANA D.O.O. 309
19.1. Uvod 309
19.2. Uvid u knjigu odluka i primanje izvoda 309
19.3. Pravo na obaviještenost o stvarima društva i na uvid
u poslovne knjige i dokumentaciju društva 311
20. PRAVO SLOBODNOG RASPOLAGANJA DIONICAMA I
POSLOVNIM UDJELIMA 312
20.1. Općenito 312
20.2. Ograničenja slobode raspolaganja 313
20.3. Ugovor o prijenosu dionica odnosno udjela 313
20.3.1. Pravna priroda prijenosa i primjena prava 313
20.3.2. Oblik ugovora 315
20.3.3. Sadržaj ugovora 315
20.3.4. Obveze strana 317
20.3.5. Učinci ugovora o prijenosu 318
20.3.6. Nevaljanost ugovora 320
20.3.7. Raskid ugovora 322
20.4. Opterećivanje dionica i udjela 322
20.4.1. Uvod 322
20.4.2. Stjecanje založnog prava na udjelu 323
20.4.3. Položaj strana 323
21. PRAVO PRVENSTVENOG STJECANJA NOVIH DIONICA
ODNOSNO POSLOVNIH UDJELA 325
21.1. Pojam 325
21.2. Sadržaj 325
21.3. Isključenje 325
VI PRAVA MANJINE
1. POJAM MANJINE 328
2. PRAVO ZAHTIJEVATI SAZIVANJE (GLAVNE) SKUPŠTINE 329
3. PRAVO SAZVATI (GLAVNU) SKUPŠTINU 330
4. PRAVO ZAHTIJEVATI UVRŠTENJE PITANJA NA DNEVNI RED 331
5. PRAVO ZAHTIJEVATI SUDSKO IMENOVANJE REVIZORA 332
5.1. Pretpostavke i postupak 332
5.2. Davanje osiguranja u d.o.o. 333
5.3. Pohrana dionica u d.d. 333
5.4. Položaj revizora i obavljanje revizije 334
XVIII
Sadržaj
5.5. Posljedice obavljene revizije u d.o.o. 334

5.6. Nagrada revizora i troškovi revizije 335
6. PRAVO PREDLAGANJA LIKVIDATORA 336
7. PRAVO NA TUŽBU RADI POBIJANJA ODLUKE O UPORABI DOBITKA 337
8. PRAVO ZAHTIJEVATI OPOZIV ČLANA NADZORNOG ODBORA 338
9. POSEBNA PRAVA MANJINE U D.O.O. 338
9.1. Pravo na tužbu radi naknade štete društvu 338
9.1.1. Uvod 338
9.1.2. Postupovne pretpostavke 338
9.1.3. Stranke i spor 339
9.1.4. Rok za podizanje tužbe 339
9.1.5. Davanje osiguranja 340
9.1.6. Raspolaganje udjelom za vrijeme trajanja spora 340
9.1.7. Odgovornost tužitelja za naknadu štete tuženicima 340
9.2. Pravo na tužbu radi prestanka društva 341
9.2.1. Uvod 341
9.2.2. Stranke i spor 341
9.2.3. Razlozi za prestanak društva 341
10. POSEBNA PRAVA MANJINE U D.D. 342
10.1. Pravo na tužbu radi naknade štete društvu 343
10.2. Druga prava manjinskih dioničara
VII UPRAVA
1. UVOD 344
2. IMENOVANJE UPRAVE 345
2.1. Imenovanje od strane društva 345
2.1.1. Vrijeme imenovanja 354
2.1.2. Broj članova 345
2.1.3. Uvjeti za imenovanje 345
2.1.4. Način imenovanja članova uprave d.d. 346
2.1.5. Načini imenovanja. članova uprave d.o.o. 346
2.1.6. Zajednički elementi mandata člana uprave d.d. i d.o.o. 348
2.1.7. Mandat člana uprave d.d. 348
2.1.8. Mandat člana uprave d.o.o. 349
2.2. Imenovanje od strane suda 349
2.2.1. Uvod 349
2.2.2. Imenovanje člana uprave d.d. od strane suda 350
2.2.2.1. Pretpostavke 350
2.2.2.2. Imenovanje i mandat 350
XIX
Sadržaj
2.2.3. Imenovanje privremenog upravitelja d.o.o. 350

2.2.3.1. Uvod 350
2.2.3.2. Djelomična nemogućnost 351
2.2.3.3. Potpuna nemogućnost 351
2.3. Upis uprave u sudski registar 352
3. NADLEŽNOST UPRAVE 353
3.1. Uvodna napomena 353
3.2. Vodjenje poslova društva 353
3.2.1. Uprava kao poslovodni organ d.d. i d.o.o. 353
3.2.2. Pojam vodjenja poslova (poslovodstva) 353
3.2.3. Pojedine obveze uprave 354
3.2.3.1. Uvod 354
3.2.3.2. Sazivanje skupštine odnosno glavne skupštine 355
3.2.3.3. Podnošenje prijava za upis u sudski registar 355
3.2.3.4. Priprema i provođenje odluka glavne skupštine d.d. 355
3.2.3.5. D
užnosti uprave kod gubitka, prezaduženosti ili
nesposobnosti za plaćanje 356
3.2.3.6. Podnošenje izvješća nadzornom odboru d.d. 357
3.2.3.7. Podnošenje godišnjeg izvješća o stanju društva u d.d. 357
3.2.3.8. Sastavljanje i podnošenje godišnjih financijskih izvješća u d.d. 358
3.2.3.9. Vođenje poslovnih knjiga i izradba financijskih izvješća u d.o.o. 359
3.2.3.10. Dostavljanje financijskih izvješća članovima d.o.o. 360
3.2.3.11. Unutarnji nadzor u d.o.o. 360
3.2.3.12. Vođenje knjige poslovnih udjela u d.o.o. 361
3.2.3.13. Obavještavanje suda o broju zaposlenih u d.o.o. 362
3.2.3.14. V ođenje knjige odluka članova društva i dostavljanje
izvoda iz te knjige članovima d.o.o. 362
3.2.4. Opseg ovlasti u svezi s vodjenjem poslova 362
3.2.5. Način rada i odlučivanje uprave 364
3.2.6. Pozornost pri vodjenju poslova 365
3.3. Zastupanje 367
3.3.1. Uprava kao zakonski zastupnik 367
3.3.2. Pojedinačno i skupno zastupanje 367
3.3.3. Opseg ovlasti u svezi sa zastupanjem 369
3.3.4. Način potpisivanja društva 370
3.3.5. Zabrana sklapanja ugovora sa samim sobom 371
3.3.6. Nemogućnost zastupanja d.o.o. 372
4. ODGOVORNOST ČLANOVA UPRAVE 373
4.1. Uvod 373
4.2. Odgovornost u slučaju propuštanja potrebne pozornosti
pri vođenju poslova 374
XX
Sadržaj
4.2.1. Uvod i izvori prava 374

4.2.2. Štetnik 374
4.2.3. Oštećenik, vjerovnik i aktivno legitimirani 374
4.2.4. Štetna radnja 375
4.2.5. Šteta 375
4.2.6. Uzročna veza 377
4.2.7. Protupravnost, odgovornost i teret dokaza 377
4.2.8. Raspolaganje zahtjevom 379
4.2.9. Položaj vjerovnika društva 379
4.2.10. Opseg naknade štete 380
4.2.11. Zastara 380
4.3. Odgovornost u slučaju iskorištavanja utjecaja u društvu 381
4.3.1. Uvod 381
4.3.2. Iskorištavanje utjecaja 381
4.3.3. Nakana oštećivanja i korist 382
4.3.4. Štetna radnja, šteta i uzročna veza 382
4.3.5. Protupravnost, odgovornost i teret dokaza 382
4.3.6. Vjerovnici zahtjeva za naknadu štete i zastara 383
4.4. Odgovornost u slučaju davanja pogrešnih podataka 384
4.5. Obveza postavljanja zahtjeva za naknadu štete 384
4.6. Odgovornost članova uprave d.o.o. u slučaju nedopuštenih
isplata članovima društva 385
4.7. Odgovornost članova uprave d.o.o. za plaćanja nakon
nastanka stečajnog razloga 385
4.7.1. Uvod 385
4.7.2. Pretpostavke odgovornosti 386
4.7.3. Odgovornost 387
4.8. Odgovornost članova uprave d.o.o. u slučaju smanjenja
temeljnog kapitala 387
4.9. Odgovornost u slučajevima statusnih promjena 387
5. PRESTANAK DUŽNOSTI ČLANA UPRAVE 387
5.1. Istek mandata člana uprave d.d. 387
5.2. Opoziv člana uprave d.d. 388
5.2.1. Nadležnost i odluka 388
5.2.2. Važan razlog za opoziv 388
5.2.3. Učinci odluke o opozivu 391
5.2.4. Odvojenost statusnopravnog i drugih odnosa 391
5.3. Opoziv člana uprave d.o.o. 393
5.3.1. Uvod 393
5.3.2. Opoziv člana uprave koji nije i član društva 393
5.3.3. Opoziv člana uprave koji je i član društva 394
XXI
Sadržaj
5.3.3.1. Opoziv odlukom članova 394

5.3.3.2. Opoziv putem suda 395
5.3.3.3. Opoziv u slučaju imenovanja društvenim ugovorom 395
5.3.4. Važan razlog za opoziv 396
5.4. Ostavka člana uprave 396
5.4.1. Pravo na ostavku 396
5.4.2. Davanje ostavke 396
5.4.3. Učinci i opoziv ostavke 397
5.4.4. Odgovornost za štetu društvu 397
6. ZABRANA KONKURENCIJE 398
6.1. Uvod i pojam 398
6.2. Posljedice kršenja zabrane 398
6.3. Oslobođenje od zabrane 399
7. PRIMANJA ČLANOVA UPRAVE 399
8. KREDITI ČLANOVIMA UPRAVE 400
9. TUŽBE U SVEZI S NEVALJANOŠĆU ODLUKA ČLANOVA DRUŠTVA 401
10. ZAMJENICI ČLANOVA UPRAVE 402
VIII GLAVNA SKUPŠTINA D.D. I ODLUČIVANJE

ČLANOVA (SKUPŠTINA) D.O.O.
1. UVOD 402
2. NADLEŽNOST GLAVNE SKUPŠTINE D.D. I SKUPŠTINE D.O.O. 402
3. POJAM I PRAVNI KARAKTER ODLUKE (GLAVNE) SKUPŠTINE
ODNOSNO ČLANOVA D.O.O. 406
4. SASTAV (GLAVNE) SKUPŠTINE I SUDJELOVANJE NA SKUPŠTINI 406
5. SAZIVANJE SKUPŠTINE D.O.O. I SKUPŠTINE D.D. 408
5.1. Tko može sazvati skupštinu 408
5.1.1. Uprava kao sazivatelj 408
5.1.2. Druge osobe kao sazivatelji 409
5.2. Odluka o sazivanju 409
5.3. Sadržaj poziva 410
5.4. Način sazivanja 411
5.5. Vrijeme sazivanja 412
5.6. Povlačenje poziva 413
6. RAZDOBLJE OD SAZIVANJA DO ODRŽAVANJA 413
7. MJESTO ODRŽAVANJA 415
8. KVORUM 415
9. TIJEK GLAVNE SKUPŠTINE D.D. 416
XXII
Sadržaj
10. DONOŠENJE ODLUKA OPĆENITO 418

10.1. Većina glasova potrebna za donošenje odluka 418
10.2. Način glasovanja 420
10.3. Glasovanje o osobnim pitanjima 421
11. DONOŠENJE ODLUKA O POJEDINIM PITANJIMA 421
11.1. Odlučivanje o uporabi dobitka 421
11.2. Odlučivanje o davanju razrješnice 421
11.3. Odlučivanje o prijedlozima za imenovanja 422
12. ZAPISNIK GLAVNE SKUPŠTINE D.D. 422
13. EVIDENCIJA ODLUKA ČLANOVA D.O.O. 422
14. VALJANOST I NEVALJANOST ODLUKA 423
14.1. Uvod 423
14.2. Ništetnost i pobojnost u važećem pravu 423
14.2.2. Ništetnost prema ZTD-u 424
14.2.3. Pobojnost prema ZTD-u 428
14.2.4. Posljedice i uklanjanje ništetnosti 429
14.2.5. Utvrđivanje ništetnosti i pobijanje 429
15. DRUGI NAČINI NAČINI ODLUČIVANJA ČLANOVA D.O.O. 433
15.1. Mogućnost drukčijeg načina odlučivanja 433
15.2. Pisani sporazum svih članova d.o.o. 434
15.3. Pisano glasovanje 434
16. POSEBNE SKUPŠTINE U D.D. 435
IX NADZORNI ODBOR
1. UVOD 436
2. SASTAV (BROJ ČLANOVA) 437
3. UVJETI ZA ČLANSTVO 438
4. IZBOR I IMENOVANJE ČLANOVA 439
4.1. Uvodna napomena 439
4.2. Izbor od strane članova društva 439
4.3. Imenovanje od strane člana ili članova društva 440
4.4. Imenovanje od strane zaposlenika 440
4.5. Imenovanje od strane suda 441
5. MANDAT ČLANOVA 441
6. OBJAVA I UPIS U SUDSKI REGISTAR 442
7. PRESTANAK ČLANSTVA 442
7.1. Istek mandata 442
XXIII
Sadržaj
7.2. Opoziv 442

7.3. Ostavka 443
8. NADLEŽNOST 443
9. NAČIN RADA 445
10. DUŽNA POZORNOST I ODGOVORNOST ČLANOVA 447
11. ODGOVORNOST U SLUČAJU ISKORIŠTAVANJA
UTJECAJA U DRUŠTVU 448
12. OSTALO 448
13. OBVEZATNOST NADZORNOG ODBORA U D.O.O. 449
13.1. Slučajevi obvezatnosti 449
13.2. Utvrđivanje broja zaposlenih i obavješćivanje suda 450
13.3. Imenovanje članova nadzornog odbora 451
13.4. Pad broja zaposlenih ispod 201 452
14. DOBROVOLJNO POSTOJANJE NADZORNOG ODBORA U D.O.O. 452
X MONISTIČKI USTROJ ORGANA D.D.

1. UVOD 453
2. ODREDBE O MONISTIČKOM USTROJU 453
3. UPRAVNI ODBOR 454
3.1. Uvod 454
3.2. Nadležnost 454
3.3. Druga posebna pravila 458
3.4. Primjena odredbi o nadzornom odboru i upravi 459
4. IZVRŠNI DIREKTOR / DIREKTORI 459
4.1. Uvod 459
4.2. Nadležnost 460
4.3. Uvjeti za imenovanje 462
4.4. Imenovanje, mandat i opoziv 463
4.5. Primjena odredbi o upravi 464
XI IZMJENA STATUTA I DRUŠTVENOG UGOVORA

1. PRIJE UPISA OSNIVANJA DRUŠTVA U SUDSKI REGISTAR 465
2. POSLIJE UPISA OSNIVANJA DRUŠTVA U SUDSKI REGISTAR 465
2.1. Općenito 465
2.2. Način donošenja i oblik odluke 465
2.3. Sadržaj promjene 467
2.4. Potrebna većina glasova 467
2.5. Upis izmjene u sudski registar i objava 469
XXIV
Sadržaj
XII POVEĆANJE I SMANJENJE TEMELJNOG KAPITALA

1. POVEĆANJE TEMELJNOG KAPITALA 470
1.1. Uvod 470
1.2. Načini povećanja 470
1.3. Odluka o povećanju temeljnog kapitala 471
1.4. Efektivno povećanje temeljnog kapitala 473
1.4.1. Uvod 473
1.4.2. Pravo prvenstva 474
1.4.3. Upis novih dionica u d.d. 474
1.4.4. Upis u sudski registar povećanja temeljnog kapitala d.d. 475
1.4.5. Preuzimanje novih poslovnih udjela u d.o.o. i upis u sudski registar 476
1.5. Odobreni temeljni kapital d.d. i d.o.o. 476
1.5.1. Uvod i pojam 476
1.5.2. Odobrenje 476
1.5.3. Izdavanje dionica 477
1.5.4. Odobreni temeljni kapital d.o.o. 478
1.6. Uvjetno povećanje temeljnog kapitala d.d. 479
1.6.1. Uvod 479
1.6.2. Odluka o uvjetnom povećanju temeljnog kapitala 479
1.6.3. Prijava za upis odluke u sudski registar, objava upisa 480
1.6.4. Izjava o ostvarivanju prava upisa 481
1.6.5. Izdavanje dionica i njegovi učinci 481
1.6.6. Prijava izdavanja sudskom registru 482
1.7. Nominalno povećanje temeljnog kapitala 482
1.7.1. Pretpostavke nominalnog povećanja 482
1.7.2. Prijava za upis odluke u sudski registar 483
1.7.3. Učinci upisa povećanja u sudski registar 484
1.7.4. Pripadanje novih dionica i poslovnih udjela 485
2. SMANJENJE TEMELJNOG KAPITALA 488
2.1. Uvod 488
2.2. Odluka o smanjenju 488
2.3. Redovno (efektivno) smanjenje 489
2.3.1. Uvod i načini provođenja 489
2.3.2. Prijava nakane smanjenja u d.o.o. 490
2.3.3. Prijava odluke o smanjenju, prijava smanjenja i učinci upisa u d.d. 490
2.3.4. Obavještavanje i zaštita vjerovnika 490
2.3.5. Oglašavanje isprava o dionicama nevažećima 492
2.3.6. Prijava i upis smanjenja temeljnog kapitala d.o.o. 493
2.4. Smanjenje temeljnog kapitala povlačenjem dionica 494
2.5. Pojednostavnjeno smanjenje 496
XXV
Sadržaj
2.5.1. Uvod i svrha pojednostavnjenog smanjenja 496

2.5.2. Odluka o smanjenju i daljnje radnje 496
2.5.3. Korištenje svota smanjenja u d.d. 497
2.5.4. Korištenje svota smanjenja u d.o.o. 497
2.5.5. Iskaz temeljnog kapitala d.o.o. nakon smanjenja 498
2.5.6. Isplata dobitka 499
2.6. Smanjenje uz istodobno povećanje temeljnog kapitala 499
XIII PRESTANAK DRUŠTVA

1. UVOD 501
2. RAZLOZI ZA PRESTANAK DRUŠTVA 502
2.1. Uvod 502
2.2. Istek vremena 503
2.3. Odluka glavne skupštine d.d. odnosno članova d.o.o. 503
2.4. Odluka o otvaranju i zaključenju stečajnog postupka 503
2.5. Provođenje stečajnog postupka 504
2.6. Odluke registarskog suda 504
2.6.1. Ništetnost upisa u sudski registar 504
2.6.2. Nedostatak imovine 504
2.6.3. Nepotpuna uplata uloga u d.o.o. 505
2.7. Presuda donesena povodom tužbe manjine u d.o.o. 505
3. LIKVIDACIJA DRUŠTVA 505
3.1. Uvod 505
3.2. Dužnost i imenovanje likvidatora 506
3.3. Opoziv likvidatora 507
3.4. Položaj likvidatora 507
3.5. Upis likvidatora u sudski registar 509
3.6. Tijek likvidacije 509
4. PROMJENA POSTUPKA PRESTANKA 512
5. NASTAVLJANJE DRUŠTVA 512
6. UPISI U SUDSKI REGISTAR 513
6.1. Uvod 513
6.2. Upis razloga prestanka društva 514
6.3. Brisanje društva iz sudskog registra 515
7. NIŠTETNOST DRUŠTVA 515
7.1. Uvod 515
7.2. Razlozi ništetnosti 516
7.3. Otklanjanje nedostatka 516
7.4. Tužba radi utvrđenja ništetnosti 516
7.5. Utvrđenje ništetnosti i njegovi učinci 517
XXVI
Sadržaj
POVEZANA DRUŠTVA
1. POJAM I OSNOVNO O POVEZANIM DRUŠTVIMA 519
2. DRUŠTVA POVEZANA KAPITALOM 520
2.1. Obveza obavješćivanja 520
2.2. Društvo s većinskim udjelom ili većinskim pravom odlučivanja 521
2.3. Ovisno i vladajuće društvo 522
2.4. Koncern i društva koncerna 523
2.5. Zaštita ovisnog društva, njegovih članova i vjerovnika 524
2.5.1. Uvod 524
2.5.2. Zabrana korištenja vladajućeg položaja 524
2.5.3. Pravila o utvrđivanju štete i obavješćivanju dioničara 525
2.5.4. Pravila o naknadi štete 526
2.6. Priključena društva 528
2.6.1. Uvod, pojam i pretpostavke 528
2.6.2. Odluke skupština 529
2.6.3. Upis u sudski registar 530
2.6.4. Učinci svakog priključenja 531
2.6.4.1. Davanje uputa 531
2.6.4.2. Zaštita vjerovnika 531
2.6.4.3. Odgovornost glavnog društva 531
2.6.5. Otpremnina članovima priključenog društva 532
2.6.6. Prestanak priključenja 532
2.7. Društva s uzajamnim udjelima 533
3. DRUŠTVA POVEZANA PODUZETNIČKIM UGOVORIMA 534
3.1. Pojam i tipovi poduzetničkih ugovora 534
3.2. Sklapanje poduzetničkih ugovora 536
3.3. Izmjene poduzetničkih ugovora 538
3.4. Prestanak poduzetničkih ugovora 538
3.5. Ugovor o vođenju poslova društva 540
3.5.1. Uvod 540
3.5.2. Osiguranje vanjskih dioničara 540
3.5.3. Pravo vođenja poslova društva 543
3.5.4. Zakonske rezerve 544
3.5.5. Preuzimanje gubitka 544
3.5.6. Odgovornost za štetu 544
3.5.7. Davanje osiguranja vjerovnicima 545
STATUSNE PROMJENE I PREOBLIKOVANJE DRUŠTAVA
1. OPĆENITO 547
2. PRIPAJANJE I SPAJANJE DRUŠTAVA 549
XXVII
Sadržaj
3. PRIPAJANJE DIONIČKIH DRUŠTAVA 550

3.1. Općenito 550
3.2. Pripremanje pripajanja do glavne skupštine 551
3.2.1. Ugovor o pripajanju 551
3.2.2. Izvješće o pripajanju 554
3.2.3. Revizija pripajanja 555
3.2.4. Provjera pripajanja od nadzornog odnosno upravnog odbora 555
3.3. Glavna skupština 556
3.3.1. Pripremanje 556
3.3.2. Održavanje i odlučivanje 557
3.3.3. Nišetnost odluka i učinak upisa pripajanja 558
3.4. Povećanje temeljnog kapitala radi provedbe pripajanja 558
3.5 Upis pripajanja u sudski registar i njegovi učinci 560
3.5.1. Prijava za upis pripajanja 560
3.5.2. Upis pripajanja 561
3.5.3. Učinci upisa pripajanja 563
3.6. Zaštita vjerovnika i imatelja posebnih prava 564
3.7. Odgovornost za štetu i ostvarenje prava na naknadu štete 564
3.8. Sudsko ispitivanje omjera zamjene dionica 566
3.9. Poseban postupak pripajanja 567
4. PRIPAJANJE DIONIČKOG DRUŠTVA DRUŠTVU S OGRANIČENOM
ODGOVORNOŠĆU 568
5. SPAJANJE DIONIČKIH DRUŠTAVA 569
6. PRIPAJANJE DRUŠTAVA S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU 571
6.1. Općenito 571
6.2. Ugovor o pripajanju 572
6.3. Povećanje temeljnog kapitala radi provođenja postupka pripajanja 573
6.4. Odluke članova svakog društva 574
6.5. Prijava za upis i upis pripajanja u sudski registar 574
6.6. Zaštita vjerovnika 576
6.7. Odgovornost za štetu i ostvarenje prava na naknadu štete 576
6.8. Ništetnost odluka pripojenog društva 577
6.9. Sudsko ispitivanje omjera zamjene udjela 577
DIONIČKOM DRUŠTVU 577
8. SPAJANJE DRUŠTAVA S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU 579
9. PREKOGRANIČNA PRIPAJANJA I SPAJANJA 582
9.2. Pojam prekograničnog pripajanja i spajanja 583
9.3. Postupak 583
XXVIII
Sadržaj
9.4. Omjer zamjene dionica, odnosno udjela, doplate u novcu i

posebna prava dioničara odnosno članova 584
9.5. Zaštita vjerovnika pripojenog društva 586
9.6. Općenito o upisu pripajanja i učincima upisa 586
9.7. Upis pripojenog društva sa sjedištem u Republici Hrvatskoj 586
9.8. Upis društva preuzimatelja sa sjedištem u Republici Hrvatskoj 587
10. PODJELA DRUŠTAVA KAPITALA 588
10.2. Pojam podjele 588
10.3 Podjela s osnivanjem 589
10.3.1. Plan podjele 590
10.3.2. Načelo očuvanja kapitala 591
10.3.3. Izvješće o podjeli 592
10.3.4. Revizija podjele 593
10.3.5. Izvješće nadzornog odnosno upravnog odbora 593
10.3.6. Pripreme i provođenje skupštine i odlučivanje o podjeli 594
10.3.7. Pravo na preuzimanje udjela i na otpremninu 596
10.3.8. Prijava za upis i upis podjele u sudski registar 597
10.3.9. Pravne posljedice upisa podjele 598
10.3.10. Zaštita vjerovnika 599
10.3.11. Prava trećih osoba na obaviještenost 600
10.4. Podjela s preuzimanjem 600
11. PREOBLIKOVANJE DRUŠTAVA 601
11.2. Vrijeme preoblikovanja, isključenje likvidacije i pravna osobnost 602
11.3. Preoblikovanje dioničkog društva u društvo s ograničenom
odgovornošću 602
11.3.1. Odluka o preoblikovanju i zamjena dionica 602
11.3.3. Učinak upisa 604
11.3.4. Posebna prava dioničara 604
11.3.5. Zaštita vjerovnika 605
11.4. Preoblikovanje društva s ograničenom odgovornošću u
dioničko društvo 605
11.4.1. Pretpostavke i odluke o preoblikovanju 605
11.4.2. Ispitivanje osnivanja 606
11.4.3. Zamjena udjela 606
11.4.4. Upis u registar i učinci upisa 606
11.4.5. Posebna prava članova društva 607
11.5. Preoblikovanje dioničkog društva u javno trgovačko
društvo i u komanditno društvo 607
XXIX
Sadržaj
11.5.1. Odluka o preoblikovanju u javno trgovačko društvo 607

11.5.3. Učinak upisa 608
11.5.4. Preoblikovanje dioničkog društva u komanditno društvo 608
11.6. Preoblikovanje društva s ograničenom odgovornošću u
javno trgovačko društvo i u komanditno društvo 609
11.7. Preoblikovanje društva osoba u društva kapitala 609
PRIJENOS IMOVINE
1. PRIJENOS IMOVINE NA OSOBE JAVNOG PRAVA 611
2. OBVEZA PRIJENOSA IMOVINE DRUŠTVA 611
GOSPODARSKO INTERESNO UDRUŽENJE

1. POJAM, ČLANOVI I PREDMET POSLOVANJA 613
2. OSNIVANJE UDRUŽENJA I UPIS U REGISTAR 614
3. ORGANI UDRUŽENJA 616
3.1. Članovi koji djeluju zajedno 616
3.2. Uprava 616
4. PRAVA I OBVEZE ČLANOVA UDRUŽENJA 617
5. ČLANSTVO I PROMJENE U ČLANSTVU UDRUŽENJA 618
6. PRESTANAK UDRUŽENJA 620
INOZEMNA TRGOVAČKA DRUŠTVA I INOZEMNA ULAGANJA

1. INOZEMNO TRGOVAČKO DRUŠTVO I TRGOVAC POJEDINAC 621
2. PODRUŽNICE INOZEMNIH TRGOVACA 622
2.1. Osnivanje i poslovanje 622
2.2. Prestanak 624
3. INOZEMNA ULAGANJA 624
KAZNENE ODREDBE
1. UKIDANJE TRGOVAČKOG DRUŠTVA 625
2. KAZNENA DJELA, PREKRŠAJI I KAZNE RAGISTARSKOG SUDA 626
ABECEDNO KAZALO POJMOVA 629
XXX
PREDGOVOR
Ova knjiga sadrži sustavni prikaz trgovačkih društava u Hrvatskoj prema Zakonu
o trgovačkim društvima sa svim izmjenama i dopunama do 2010. godine.
Opseg i podrobnost prikaza pojedinih tipova trgovačkih društava nastojali smo
prilagoditi poslovnoj i pravnoj praksi odnosno statističkim podacima o udjelu poje-
dinih tipova društava u ukupnom broju trgovačkih društava u Hrvatskoj. Prema tim
podacima daleko najveći broj trgovačkih društava ima oblik društva s ograničenom
odgovornošću, a značajni su i broj i važnost dioničkih društava, dok društava osoba
ima vrlo mali broj. Stoga je značajno veća pozornost posvećena društvima kapitala, a
manja društvima osoba.
Makar su pojedini tipovi trgovačkih društava čvrsto individualizirani, između di-
oničkog društva i društva s ograničenom odgovornošću i između javnog trgovačkog
društva i komanditnog društva postoji značajan broj sličnosti. Zbog toga su zajednič-
ki odnosno usporedno prikazani dioničko društvo i društvo s ograničenom odgovor-
nošću, te javno trgovačko društvo i komanditno društvo, ali s time što su odvojeno
prikazani elementi u kojima se oni razlikuju. Time je ujedno izbjegnuto ponavljanje
onih elemenata koji su istovjetni u tim društvima.
Knjiga je, u prvom redu, namijenjena praktičarima koji se u svakodnevnom radu
susreću s trgovačkim društvima. Kako se s trgovačkim društvima u svakodnevnom
radu ne susreću samo pravnici, nego i stručnjaci iz drugih područja, stil i način pisanja
nastojali smo prilagoditi širem krugu zainteresiranih.
S obzirom na takvu namjenu, knjiga sadrži izvode, komentare i upućivanja na
više od 150 odluka sudova, poglavito Vrhovnog i Visokog trgovačkog suda RH. Osim
toga – budući da je ZTD u cijelosti prihvatio značajan broj rješenja odgovarajućih pro-
pisa Njemačke i Austrije – knjiga sadrži i upućivanja na više od 200 odluka njemačkih
i austrijskih sudova. Ove se odluke u najvećoj mjeri odnose na društvo s ograničenom
odgovornošću koje je, od svih tipova društava, najčešće i u hrvatskoj praksi.
Povod pisanju i izdavanju ove knjige je donošenje Zakona o izmjenama i dopu-
nama Zakona o trgovačkim društvima (Nar. nov., br. 137/09 od 13. studenog 2009.
godine - u nastavku: Novela ZTD 2009). Tom novelom uspostavljen je daljnji zakono-
davni okvir za usklađenja trgovačkih društava sa najnovijim rješenjima iz europske
pravne stečevine. Zakon je usklađen s propisima donesenim ili izmijenjenim nakon
Novele ZTD iz 2007., revidirana su i poboljšana rješenja o upisu u sudski registar, po-
sebice ona koja su potrebna radi provedbe odredbi kojima se omogućava provedba
novih zakonskih rješenja u mjeri u kojoj se upis u sudski registar uređuje odredbama
ZTD-a, dok bi temeljite postupovne odredbe kao i način upisa u sudski registar tre-
balo žurno riješiti u Zakonu o sudskom registru (Nar. nov., br. 1/95, 57/96, 1/98, 30/99,
45/99, 54/05 i 40/07 - u nastavku: ZSR) odnosno u Pravilniku o načinu upisa u sudski
registar.
Uz mogućnost da se pri osnivanju društava kapitala ili povećanjem temeljnog
kapitala mogu unositi stvari ili preuzimati prava bez provođenja revizije, da je dioni-
čarima društva omogućeno sudjelovanje u radu skupštine elektroničkim komunicira-
njem, da su zakonodavnim zahvatom temeljito revidirane odredbe o sazivanju glavne
XXXI
skupštine, pretpostavke za sudjelovanje u glavnoj skupštini, postupak glasovanja, da
nema više temeljnog uloga, da je i u društvu s ograničenom odgovornošću omogu-
ćeno povećanje temeljnog kapitala kao odobrenog kapitala, u ZTD-u je propisana i
obaveza upisivanja svih članova društva u sudski registar.
Novelom ZTD 2009 unesene su značajne novine koje valja provoditi već od 1.
svibnja 2010., a usklađenje propisa kojim se uređuje postupanje u registarskim stva-
rima nije ni započelo. Nadalje, kroz cijeli tekst izjednačeni su podaci koji se upisuju
ili objavljuju za fizičke i pravne osobe u skladu sa Zakonom o osobnom identifika-
cijskom broju (Nar. nov., br. 60/08), u skladu sa Zakonom o kreditnim institucijama
(Nar. nov., br. 117/08 i 74/09) izmijenjeno je nazivlje financijske institucije u kreditne
institucije, te su u skladu sa Zakonom o računovodstvu (Nar. nov., br. 109/07) mali po-
duzetnici izuzeti od obaveze podnošenja godišnjih financijskih izvješća o stanju druš-
tva, te ostale izmjene o kojima će biti govora uz izlaganje o zajedničkom odredbama,
pojedinim tipovima društva i njihovim statusnim promjenama.
Novelom ZTD 2009 zahvaćeno je samo nekoliko zajedničkih odredaba ZTD-a
koji zahvati nisu samo tehničke prirode. Tako se podružnica domaćeg osnivača sada
upisuje samo u sudu mjesno nadležnom po mjestu sjedišta osnivača. Time je zako-
nodavac konačno prihvatio činjenicu da je hrvatski registar ustrojen kao jedinstvena
baza podataka za područje cijele RH. Propisano je također kada se smatra da je upis u
sudski registar obavljen. Ranijim izmjenama zajedničkih odredaba ZTD-a izjednačene
su podružnice domaćih i stranih osnivača, uklonjene su nejasnoće u pogledu jezika
tvrtke te je u vezi s upotrebom tvrtke propisano na koji se način ona objavljuje na in-
ternetskim stranicama i na poslovnom papiru. O tome i o drugim pitanjima koja ZTD
propisuje kroz zajedničke odredbe slijede detaljnija pojašnjena.
I na koncu, Novelom ZTD 2009 u hrvatski pravni sustav prenesene su:
• Prva direktiva Vijeća 68/151/EEZ od 9. ožujka 1968. o koordinaciji zaštitnih me-
hanizama koje, u svrhu zaštite interesa članica i ostalih, države članice zahtije-
vaju od društava u smislu čl. 58. st. 2. Ugovora, s ciljem ujednačavanja takvih
zaštitnih mehanizama u cijeloj Zajednici,
• Druga direktiva Vijeća 77/91/EEZ od 13. prosinca 1976. o koordinaciji zaštitnih
mehanizama koje, u svrhu zaštite interesa članica i ostalih, države članice zahti-
jevaju od društava u smislu st. 2. čl. 58. Ugovora, u pogledu osnivanja dioničkih
društava i održavanja i promjene njihovog kapitala, a s ciljem ujednačavanja tih
zaštitnih mehanizama,
• Treća direktiva Vijeća 78/855/EEZ od 09. listopada 1978. koja se temelji na čl. 54.
st. 3. t. g) Ugovora, a odnosi se na pripajanja i spajanja dioničkih društava,
• Šesta direktiva Vijeća 82/891/EEZ od 17. prosinca 1982. koja se temelji na čl. 54.
st. 3. t. g) Ugovora, a odnosi se na podjelu dioničkih društava,
• Jedanaesta direktiva Vijeća 89/666/EEZ od 21. prosinca 1989. koja se odnosi
na zahtjeve za otkrivanje podataka o podružnicama koje su otvorile neke vrste
društava u državama članicama u skladu sa zakonima druge države,
• Dvanaesta direktiva Vijeća o pravu društava 89/667/EEZ od 21. prosinca 1989. o
društvima s ograničenom odgovornošću s jednim članom,
XXXII
• Direktiva 2003/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2003. kojom
se mijenja i dopunjuje Direktiva 68/151/EEZ Vijeća u pogledu zahtjeva za objav-
ljivanjem u odnosu na određenu vrstu trgovačkih društava,
• Direktiva 2005/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2005. o
prekograničnim pripajanjima i spajanjima društva kapitala,
• Direktiva 2006/68/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. kojom se
dopunjuje Direktiva Vijeća 77/91/EEZ u pogledu osnivanja dioničkih društava i
održavanja i promjene njihovog kapitala,
• Direktiva 2007/36/EC Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o ostva-
renju određenih prava dioničara u dioničkim društvima uvrštenim na uređeno
tržište, i
• Direktiva 2007/63/EC Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenog 2007. ko-
jom se mijenjaju i dopunjuju Direktive Vijeća 78/855/EEC i 82/891/EEC u pogle-
du zahtjeva za neovisnim stručnim izvješćem u slučaju spajanja, pripajanja ili
podjele dioničkih društava.
Knjigu predajemo javnosti sa željom da praktičarima bude korisna u svakodnev-
nom radu, a manje upućenima u tematiku da pruži cjeloviti i iscrpni prikaz trgovačkih
društava.
Autori
XXXIII
Trgovačka društva
POPIS KRATICA I SKRAĆENO CITIRANE LITERATURE
AC Adler - Clemens (izdavatelji), Sammlung von Entscheidungen zum

Handelsgesetzbuch (zbirka odluka)
AG Die Aktiengesellschaft (časopis)
AGmbHG Austrijski Zakon o društvima s ograničenom odgovornošæu
AS Sammlung der Entscheidungen des kk Obersten Gerichtshofes in Zi-
vilsachen, utemeljitelj von Nowak (zbirka odluka)
Barbić 1, 2 i 3 Barbić, Jakša: Pravo društava, knjiga prva, druga i treća, Zagreb, 2007.
BayObLGZ Entscheidungen des Bayerischen Obersten Landesgerichts in Zivilsa-
chen (zbirka odluka)
BB Der Betriebs-Berater (časopis)
BGH Bundesgerichtshof (njemački Savezni sud)
BGHZ Entscheidungen des Bundesgerichtshofs in Zivilsachen (zbirka odluka)
DB Der Betrieb (časopis)
DNotZ Deutsche Notarzeitschrift (časopis)
EvBl Evidenzblatt der Rechtsmittelentscheidungen, abgedruct in der OJZ
(prilog časopisa) Oesterreichische Juristen-Zeitung
GesRZ Der Gesellschafter - Zeitschrift fuer Gesellschafts- und Unterneh-
mensrecht (časopis)
GmbHR GmbH-Rundschau (časopis)
GmbHRspr. Die GmbH in der Rechtsprechung der dutschen Gerichte (zbirka od-
luka)
Gorenc/Slakoper/Filipović/Brkanić
Gorenc,Vilim – Slakoper, Zvonimir – Filipović, Vladimir – Brkanić, Vla-
do: Komentar Zakona o trgovačkim društvima, 3. izdanje, 2004.
Gorenc, Komentar
Gorenc, Vilim (urednik): Komentar Zakona o obveznim odnosima,
2005.,
HRR Hoechstrichterliche Rechtsprechung (zbirka odluka)
HS Stanzl - Friedl - Steiner (izdavatelji), Handelsrechtliche Entscheidun-
gen (zbirka odluka)
IO VSRH Izbor odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske
IOVTS Izbor odluka Visokog trgovačkog suda Hrvatske
JBl Juristiche Blaetter (časopis)
JW Juristische Wochenschrift (časopis)
Kačer/Radolović/Slakoper
Kačer, Hrvoje – Radolović, Aldo – Slakoper, Zvonimir: Zakon o obve-
zniim odnosima s komentarom, 2006.
KG Kammergericht
XXXV
Trgovačka društva
Koppensteiner Koppensteiner, Hans Georg: GmbH-Gesetz Kommentar, Wien, 1994.

Kostner/Umfahrer
Kostner-Umfahrer, GmbH Handbuch fuer die Praxis mit Beispielteil,
1993.
LM Nachschlagewerk des Bundesgerichtshofs, izdavatelji von Linden-
maier, Moehring i dr. (zbirka odluka)
Lutter-Hommelhoff
Lutter, Marcus -Hommelhoff, Peter: GmbH-Gestz Kommentar, 13. i�� z-
danje
NGmbHG Njemački Zakon o društvima s ograničenom odgovornošću
NZ Notariatszeitung (časopis)
NJW Neue Juristische Wochenschrift (časopis)
Obvezno pravo – opći dio
Slakoper, Zvonimir – Gorenc, Vilim: Obvezno pravo – opći dio, Novi
Informator, Zagreb, 2009.
OJ Oesterreichische Juristen-Zeitung)
OGH Oberste Gerichtshof (austrijski Vrhovni sud)
OLG Oberlandesgericht (njemački drugostupanjski sud)
OLGE Die Rechtsprechung der Oberlandesgerichte auf dem Gebiet des Zi-
vilrechts (zbirka odluka)
OR švicarski Zakon o obligacijama
OZ Ovršni zakon
PIM Praxis Iuridica Mercatoria, Zbirka rješidbi VTSRH
Reich-Rohrwig Reich-Rohrwig, Johannes, GmbH-Recht, 1993.
RG Njemački Reichsgericht
RGZ Entscheidungen des Reichgerichts in Zivilsachen (zbirka odluka)
Roth Roth, Guenter H.: Gesetz betreffend die Gesellschaften mit beschra-
enkter Haftung (GmbHG), II. Izdanje
Rowedder ��
Rowedder - Bearbeiter, Gesetz betreffend die Gesellschaften mit be-
schraenkter Haftung, Kommentar, 2. izdanje
RZ Oestereichische Richterzeitung (časopis)
Scholz Scholz Franz: Kommentar zumn GmbH-Gesetz, in 2 Bdn., 1993.
Slakoper, Sudska praksa
Slakoper, Zvonimir i suradnici: Sudska praksa 1980. – 2005. i
bibliografija radova uz Zakon o obveznim odnosima, 2005.
Sudhoff Sudhoff, Heinrich: Der Gesellschaftsvertrag der GmbH, 1992.
SZ Entscheidungen des oesterreichischen Obersten Gerichtshofes in Zi-
vil und Justizverwaltungssachen (zbirka odluka)
SZ Stečajni zakon
VTSRH Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
XXXVI
Trgovačka društva
VSRH Vrhovni sud Republike Hrvatske

WM Wertpapier-Mitteilungen (časopis)
ZBl Zentralblatt fuer die juristische praxis (časopis)
ZIP Zeitschrift fuer Wirtschaftsrecht (časopis)
ZJB Zakon o javnom bilježništvu
ZPP Zakon o parničnom postupku
ZRHTS Zbirka rješidbi hrvatskih trgovačkih sudova
Zbornik Zbornik odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske 1994. –
2004.
ZRač Zakon o računovodstvu
ZRev Zakon o reviziji
ZSR Zakon o sudskom registru
ZTD Zakon o trgovačkim društvima
XXXVII
TRGOVAČKA DRUŠTVA
PREMA
ZAKONU O TRGOVAČKIM DRUŠTVIMA

Zajedničke odredbe Buljan
ZAJEDNIČKE ODREDBE
1. UVOD
Pojam trgovac, trgovac pojedinac i trgovačko društvo rabi se u zakonodavstvima
i književnosti i u drugim pravnim sustavima. Utoliko nema značajnijih razlika u po-
gledu propisanih kriterija za prosuđivanje o tome koja fizička ili pravna osoba može
biti trgovac, odnosno ima li sposobnost zaključivati trgovačke ugovore i po njima se
obvezati. Jedan od takvih kriterija za stjecanje svojstva trgovca je samostalno i trajno
obavljanje gospodarske djelatnosti radi ostvarivanja dobiti (profite i sl). Napominje
se da je takvo rješenja bila predviđena i u austrijskom trgovačkom zakonu koji je u
staroj Jugoslaviji vrijedio za područje Slovenije, Dalmacije i Istre, Hrvatsko-ugarskom
trgovačkom zakonu koji je u staroj Jugoslaviji vrijedio za pravno područje Hrvatske,
Slavonije i Vojvodine.
Termini trgovac, trgovačka društva, trgovački poslovi prestali su se pojmovno
upotrebljavati temeljem čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6.
travnja 1941. g. a bivše je jugoslavensko zakonodavstvo u novim političkim i državno
pravnim prilikama suštinski promijenilo status svih pravnih subjekata u tadašnjem
gospodarstvu, od faze administrativnog upravljanja privrednim subjektima do podu-
zeća u društvenom mješovitom i privatnom vlasništvu.
Pojam trgovca i trgovačkih društava vraćen je u naš pravni sustav tek Zakonom
o trgovačkim društvima (u nastavku: ZTD) kao temeljnim propisom za pravno ure-
đenje statusa trgovca i trgovačkih društava. Tome treba još dodati da je suštinski
izmijenjen i pojam poduzeća koje se u odredbama ZTD-a pojavljuje u drugačijem
kontekstu i to kao organizirana proizvodna ili ekonomska cjelina kojoj je nositelj
trgovac, neovisno od toga kako je ustrojen. ZTD definira i propisuje kriterije za pro-
sudbu o tome tko se može ili mora smatrati trgovcem, zatim kome se to svojstvo
potpuno uskraćuje (individualni poljodjelci), odnosno kome se može priznati (oso-
be koje se bave slobodnim zanimanjima) uz uvjet da je svojstvo trgovca određeno
posebnim propisima.
Prema općoj definiciji trgovcima se uvijek smatraju oni entiteti koji zadovoljavaju
kriterije iz čl. 1. stavak 1. ZTD-a (da samostalno trajno obavlja gospodarsku djelat-
nost radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pružanjem usluga na
tržištu), međutim ti se kriteriji ne moraju u cijelosti ispuniti kada se radi o trgovačkim
društvima (uključujući i njihovim preddruštvima ) koja su ipso iure trgovci, neovisno o
tome obavljaju li gospodarsku ili neku drugu djelatnost (športsko trgovačko društvo,
odvjetničko društvo, zdravstveno, znanstveno istraživačko i sl). Trgovcima se smatraju
i osobe koje se bave slobodnim zanimanjima uređenim posebnim propisima, ako su
trgovcima određeni u tim propisima. Trgovcima se smatraju i obrtnici, koji samostalno
i trajno obavlja gospodarsku djelatnost sa svrhom stjecanja dobiti, a što ostvaruju
proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu. Isto svojstvo imaju i kredit-
3
Buljan Zajedničke odredbe
ne unije iako ne obavljaju gospodarsku djelatnost, jer su ustrojene radi unapređenja

i zaštite međusobnih interesa njezinih članova na načelu financijske uzajamnosti i za-
druge, neovisno od toga što zapravo funkcioniraju zbog zadovoljavanja specifičnih
interesa zadrugara.
Prema izričitoj odredbi stavka 3. čl. 1. ZTD-a trgovcima se ne smatraju indivi-
dualni poljodjelci, za razliku od poljoprivrednog gospodarstva (seljačko gospodar-
stvo ili obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo) koje je po Zakonu o poljoprivredi
proizvodno gospodarska jedinica i djeluje kao trgovačko društvo, obrt ili zadruga,
ako je registrirano za obavljanje poljoprivredne djelatnosti u sudski ili obrtni regi-
star, te kao seljačko ili obiteljsko gospodarstvo, čiji su članovi nositelji poduzeća i
obavljaju poljoprivrednu djelatnost radi stjecanja dobiti, tako da se smatraju tr-
govcima u smislu 1. st. čl. 1. ZTD-a. Okolnost da je neka osoba trgovac relevantna
je i za razgraničavanje stvarne nadležnosti između trgovačkih i općinskih sudova,
kako po subjektivnom, tako i po kauzalnom kriteriju. Tome treba još dodati da su
trgovci uvijek adresati trgovačkog ugovornog prava, odnosno da se na njih uvijek
primjenjuju propisi i pravila trgovačkog prava. Kriteriji koji određenom pravnom
poslu daju karakter trgovačkog posla sadržani su u članku 14. stavak 2. Zakona
o obveznim odnosima (u nastavku: ZOO) Taj zakon osim načelnog definiranja tr-
govačkog ugovora propisuje i posebna pravila koja važe za trgovačke ugovore i
trgovce.
Kako je već kazano, ZTD temeljito uređuje trgovačka društva koja se dijele na
društva osoba (javno trgovačko društvo, komanditno društvo i gospodarsko intere-
sno udruženje) i društva kapitala (dioničko društvo i društvo s ograničenom odgo-
vornošću), sva sa svojstvom pravne osobe. Činjenica da su trgovačka društva pravne
osobe znači da ona mogu u pravnom prometu stjecati prava i preuzimati obaveze,
biti vlasnikom imovine, strankom pred sudovima i drugim tijelima. ZTD ne isključuje
strance od članstva u domaćim društvima. Naprotiv, u potpunosti izjednačava njihov
status u pogledu ostvarivanja članstva u svim trgovačkim društvima i slobode pruža-
nja usluga.
Povrh toga, odredbama kojima se uređuje podružnica inozemnog osnivača u naš
pravni sustav implementirano je pravo poslovnog nastana. Što se pak tiče predmeta
poslovanja trgovačkih društava uvaženo je načelo slobode poduzetništva, uz uvjet
da djelatnosti koje čine predmet poslovanja nisu zabranjene posebnim zakonom ni
protivne moralu društva. Zakon smatra trgovačkim društvima samo ona društva koja
su njime uređena te isključuje sve one entitete čije osnivanje i ustroj nije propisano
ZTD-om iako po svome ustroju ili po supsidijarnoj primjeni pravila ZTD-a mogu biti
slične trgovačkim društvima.
Uz trgovačka društva, trgovcem se smatra i trgovac pojedinac koji jednako kao
i obrtnik obavlja gospodarsku djelatnost u skladu sa pravilima o obrtu i u suštini se
razlikuje od obrtnika po opsegu svoga poslovanja, a nakon upisa u sudski registar i
po pravima koja mu pripadaju u pogledu zaštite tvrtke, mogućnosti imenovanja pro-
kuriste i svih zakonom propisanih prava koja se na trgovca pojedinca odgovarajuće
mogu primijeniti.
4
2. TRGOVAC (čl.1. st 1.)

Prema čl. 1. st. 1. ZTD-a pravna ili fizička osoba smatrat će se trgovcem ako
kumulativno ispunjava slijedeće uvjete: 1. da obavlja gospodarsku djelatnost,
2. samostalno i trajno, 3. u cilju ostvarivanja dobiti, i to 4. proizvodnjom, prometom
robe ili pružanjem usluga na tržištu.
Trgovac je, dakle, svaka pravna i fizička osoba koja obavlja gospodarsku djelat-
nost, proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu. Što se smatra gos-
podarskom djelatnošću danas se u pravilu prosuđuje prema kriterijima prihvaćenim u
gospodarskoj praksi, a ponekad su mjerodavna i shvaćanja pripadnika struke i sudova
koji se o tome izjašnjavaju kroz odluke koje donose, dok su statistički kriteriji podjele
na gospodarske i društvene djelatnosti napušteni.
Svojstvo trgovca može imati samo ona osoba koja obavlja gospodarsku djelat-
nost samostalno. To drugim riječima znači da trgovac mora proizvoditi, obavljati pro-
met ili pružati usluge u svoje ime i za svoj račun, a ne za drugoga ili po njegovom
nalogu. Smatra se da trgovac obavlja gospodarsku djelatnost samostalno i kada mu
je predmet poslovanja obavljanje poslova po nalogu nekog drugog (agencijski, komi-
sijski, otpremnički ili zastupnički poslovi) jer trgovac to čini samostalno u okviru svoje
djelatnosti u cilju ostvarenja dobiti.
Da bi se neka osoba mogla smatrati trgovcem, gospodarsku djelatnost mora obav-
ljati trajno i u cilju ostvarivanja dobiti. Stoga se ne može smatrati trgovcem pravna ili
fizička osoba koja gospodarsku djelatnost obavlja samo povremeno ili jednokratno.
Trgovcem se ne smatraju niti ustanove ili druge neprofitne organizacije koje po-
sluju u cilju zadovoljavanja potrebe pružanja zdravstvene zaštite, odgoja i obrazova-
nja i sl., kao ni osobe koje obavljaju djelatnost kroz slobodna zanimanja (odvjetnici
javni bilježnici, revizori i sl.).
Obrt se također ne smatra trgovcem, jer nije pravna a ni fizička osoba, pa ni onda
kada se pojavljuje na tržištu kao obrtnička radnja, ugostiteljska radnja i sl. Prema st. 1.
čl. 1. Zakona o obrtu, obrt je samostalno i trajno obavljanje dopuštenih djelatnosti fi-
zičkih osoba sa svrhom postizanja dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom
ili pružanjem usluga na tržištu. Dakle, samostalno i trajno obavljaju gospodarsku dje-
latnost obrtnici kao fizičke osobe i oni se smatraju trgovcima u smislu čl. 1. st. 1. ZTD-a.
Povrh toga, Zakon o obrtu definira obrtnike kao fizičke osobe koje obavljaju jednu ili
više dopuštenih gospodarskih djelatnosti u svoje ime i za svoj račun, a ne u ime ili za
račun obrta ili obrtničke radnje, a mogu se služiti i radom druge osobe.
Od toga valja razlikovati manja trgovačka društva koja obavljaju djelatnost prema
propisima o obrtu i koja su bez obzira na to što obavljaju djelatnost u skladu s pravilima
o obavljanju djelatnosti kroz obrt neupitno pravne osobe i imaju svojstvo trgovca. Po
ranijim propisima postojala je radnja s posebnim statusom za koju se upisivao određeni
segment gospodarskog djelovanja u sudski registar, ali niti takva radnja nije imala status
pravne osobe. Osim toga, niti stečajni postupak se ne provodi nad obrtom nego nad
imovinom dužnika pojedinca koji odgovara vjerovnicima cijelom svojom imovinom ve-
zano na obaveze koje je poslovanjem preuzeo. Cijelom imovinom odgovara obrtnik i u
ovršnom postupku. Navedeno bjelodano pokazuje da su odredbe Zakona o obrtu neja-
5
sne i pravno posve netočne jer se njima propisuje da obrtnik odgovara za obveze samo
imovinom unesenom u obrt. Utoliko su neutemeljena i stajališta nekih sudova koje po
takvim zakonskim rješenjima postupaju. Konačno, obrtnik i trgovac pojedinac se uopće
ne razlikuju u pogledu načina obavljanja djelatnosti i ciljeva zbog kojih ju obavljaju,
nego samo u pogledu visine prihoda koje ostvaruju, pa se zbog toga mogu ili moraju
upisati u sudski registar kao trgovci pojedinci.
Prema izričitoj odredbi st. 3. čl. 1. ZTD-a trgovcem se ne smatraju individualni po-
ljodjelci, odnosno fizičke osobe koje obavljaju poljoprivrednu djelatnost iz neprofitnih
ciljeva. Međutim trgovcima se u smislu čl. 1. st. 1. ZTD-a smatraju poljoprivredna gos-
podarstva u kojima se poljoprivredna djelatnost obavlja u okviru trgovačkog društva,
zadruge ili kao fizičke osobe kroz obrt, ako su registrirani za obavljanje poljoprivredne
djelatnosti u odgovarajućim upisnicima. Trgovcima se smatraju i poljoprivrednici (fizičke
osobe) koji obavljaju istu djelatnost u okviru obiteljsko-poljoprivrednog gospodarstvo ili
seljačkog gospodarstva, kao nositelji tih proizvodno gospodarskih jedinica putem kojih
plasiraju poljoprivredne proizvode na tržištu i ostvaruju dobit.
Osobe koje se bave slobodnim zanimanjima u pravilu se ne smatraju trgovcima
(odvjetnici, javni bilježnici, liječnici, športski treneri i sl.). Međutim iste osobe jesu tr-
govci ako se po posebnim propisima smatraju trgovcima (čl. 1. st. 2. ZTD). Tako odvjet-
nici, revizori ili porezni savjetnici nisu trgovci, ali trgovačka društva koja se bave odvjet-
ničkim poslovima, poslovima revizije ili poreznog savjetovanja, smatraju se trgovcima.
Trgovačka društva (uključujući i njihova preddruštva) su ipso iure trgovci, neo-
visno o tome obavljaju li gospodarsku ili neku drugu djelatnost (športsko trgovač-
ko društvo, odvjetničko društvo, zdravstveno, znanstveno istraživačko i sl.) pa i onda
kada se ne pojavljuju na tržištu radi stjecanja dobiti (GIU). Predmetom poslovanja tr-
govačkoga društva zapravo može biti obavljanje svake dopuštene djelatnosti, odno-
sno djelatnosti koja nije zakonom zabranjena ili nije suprotna moralu društva.
Na osobe koje se smatraju trgovcima primjenjuju se norme trgovačkog ugovor-
nog prava. Trgovačkim ugovorima smatraju se poslovi koje trgovci sklapaju između sebe
u obavljaju djelatnosti koje čine predmet poslovanja barem jednoga od njih ili su u vezi s
obavljanjem tih djelatnosti (čl. 61.14 ZOO). Trgovačkim ugovorima smatraju se i oni prav-
ni poslovi koje trgovci sklapaju sa javopravnim subjektima, kada ti subjekti nastupaju
kao ugovorna strana pravnog posla na koji se primjenjuju pravila trgovačkog prava (npr.
opremanje objekata, nabavka materijala i sl.). Kako je već uvodno kazano, status trgovca
je važan i sa stajališta procesnog prava, s obzirom da odredbe ZPP-a propisuje poseban
postupak pred trgovačkim sudovima, kao i za razgraničenje nadležnosti sudova.
3. TRGOVAČKO DRUŠTVO
3.1. Pojam (čI. 2.)
Trgovačko društvo je pravna osoba čije su osnivanje i ustroj određeni propi-
sima ZTD-a. To su statusne odredbe kojima su uređeni pojedini tipovi društva ali i
odredbe koje uređuju pitanja tvrtke, sjedišta, zastupnika i ostala pitanja relevantna za
određene tipove društva. Pravne osobe čije osnivanje i ustroj nije određen odredba-
ma ZTD-a ne smatraju se trgovačkim društvima, pa ni onda kada po svojem ustroju ili
6
nekim drugim obilježjima imaju sličnosti sa pojedinim tipovima trgovačkih društava

ili kada je posebnim propisima određeno da se pojedina pitanja rješavaju uz supsi-
dijarnu primjenu propisa ZTD-a. Trgovačkim društvima ne smatraju se ni sve pravne
osobe koje se po općim kriterijima smatraju trgovcem (zadruge).
Dakle, samo one pravne osobe čiji su osnivanje i ustroj određeni propisima ZTD-
a smatraju se trgovačkim društvima, a to su: javno trgovačko društvo, komanditno
društvo, dioničko društvo, društvo s ograničenom odgovornošću i gospodarsko inte-
resno udruženje.
Javno trgovačko društvo, komanditno društvo i gospodarsko interesno udru-
ženje su društva osoba. Izuzevši gospodarsko interesno udruženje, radi se o druš-
tvima koja moraju osnovati najmanje dvije osobe i nemaju organe nego društvima
uglavnom neposredno upravljaju i zastupaju ih njegovi članovi. Pravni odnosi između
članova društva uređuju se ugovorom za koji nije propisan sadržaj ni oblik. S obzirom
na personalni karakter tih društava zakonom nije propisan minimalni iznos osnivač-
kog uloga (novac, stvari, prava, rad i druge usluge ili dobra). U tim društvima za oba-
veze prema trećima uz društva odgovaraju njegovi članovi, u pravilu neograničeno
i solidarno cijelom svojom imovinom (članovi javnog trgovačkog društva, komple-
mentari u komanditnom društvu). Zbog izražene povezanosti članova društva nije
dopušteno članu društva prenijeti svoj dio na druge osobe bez suglasnosti ostalih
članova društva.
Među društva osoba spada i gospodarsko interesno udruženje (GIU) koje uz
određene specifičnosti ima ista obilježja. Osnivaju ga dvije ili više fizičkih ili pravnih
osoba u cilju olakšanog obavljanja i promicanja gospodarskih djelatnosti koje čine
predmete poslovanja njegovih članova, a ne radi stjecanja dobiti. Udruženje se osniva
bez temeljnoga kapitala, a njegovi su članovi u pravilu osobe koje obavljaju gospo-
darsku djelatnost, ali mogu se učlaniti i osobe koje se bave slobodnim zanimanjima
uređenim posebnim propisima. Za obveze udruženja članovi odgovaraju neograni-
čeno cijelom svojom imovinom. Pojedinosti o ustroju i pravnim odnosima u društvu
osoba izložit će se uz izlaganja o tim tipovima društava.
Društva kapitala su dioničko društvo i društvo s ograničenom odgovornošću
koji imaju propisanu visinu minimalnih uloga i temeljnog kapitala, a može ih osnovati
samo jedna pravna ili fizička osoba. Ako ograničenja raspolaganja poslovnim udjelom
ili dionicama nisu predviđena društvenim ugovorom ili statutom društva, član društva
može bez suglasnosti ostalih članova slobodno prenositi svoje udjele. Članovi društva
kapitala u pravilu ne odgovaraju za obaveze društva (iznimka postoji u slučajevima iz
čI. 10. ZTD). U tim društvima poslove vode i zastupaju ih organi određeni zakonom.
Ostale pojedinosti obradit će se u izlaganju o društvima kapitala.
Tajno društvo – makar je uređeno u ZTD-u – nije trgovačko društvo u smislu ZTD-
a, jer nije pravna osoba, a po definiciji ZTD-a trgovačka društva su pravne osobe ure-
đene ZTD-om.
Ono što je zajedničko za sva trgovačka društva je okolnost da su pravno samo-
stalna i da imaju svoju imovinu koja je odvojena od imovine njezinih članova. Imo-
vina članova društva je odvojena od imovine društva i onda kada članovi za obaveze
društva odgovaraju neograničeno i solidarno ali to čine svojom imovinom. Trgovačka
7
društva zadržavaju pravnu samostalnost i onda kada stoje u odnosu ovisnosti prema
vladajućim društvima ili je njihova samostalnost ograničena poduzetničkim ugovorima.
Poduzeće nije pravna osoba iako se taj pojam u poslovnoj praksi i dalje poistovje-
ćuje s pojmom pravne osobe.
3.2. Pravna osobnost (čl. 4.)

Sva trgovačka društva stječu svojstvo pravne osobe upisom u sudski registar
a gube je brisanjem društva iz sudskog registra. U oba slučaja radi se o konstitu-
tivnom upisu koji se ne podudara sa nastankom društva kao zajednice članova na
koju se primjenjuju i neke odredbe ZTD-a. Formalno upis u registar je svako unošenje
jednog ili više podataka o subjektu upisa, a brisanje je onaj upis kojim subjekt upisa
prestaje postojati ili kojim određeni podatak upisan u glavnoj knjizi prestaje važiti.
U ZTD-u je uređeno koji se podaci upisuju za osnivanje pojedinih tipova trgo-
vačkih društava, tko su ovlašteni podnositelji prijave za upis u sudski registar te koje
isprave treba uz prijavu priviti. Registarska pravila upisa (ZSR) polaze od toga da se
upis provodi u skladu sa posebnim zakonima, međutim posebnim zakonima u pravilu
se propisuje sadržaj prijave i priloga, te osobe ovlaštene za podnošenje prijave za upis
u sudski registar. Zato ZSR propisuje koji se podaci smatraju registarskim podacima
za sve subjekte upisa (čl. 24.), odnosno koji se podaci posebno upisuju za pojedine
tipove trgovaca, odnosno ostalih subjekata upisa, jer su ti podaci relevantni za pravni
promet.
Za upis osnivanja trgovačkog društva u sudski registar u pravilu nije potrebno
ishoditi posebne suglasnosti, osim za osnivanje onih društava za koja je zakonom pro-
pisano da prije upisa moraju dostaviti prethodne suglasnosti, odobrenja i sl. (banke,
osiguravajuća društva, burze).
Prijave za upis osnivanja trgovačkog društva rješavaju sudovi nadležni po mjestu
sjedišta trgovačkog društva, dok o upisu promjene sjedišta trgovačkog društva kojim
se ujedno upis prenosi na područje drugog registarskog suda ili o upisu statusnih pro-
mjena odlučuje registarski sud na čijem je području novo sjedište trgovačkog društva
ili sjedište preuzimatelja, odnosno novog subjekta nastalog spajanjem ili podjelom
trgovačkog društva.
Svaki registarski sud odgovara za vjerodostojnost upisa koji je proveo u glavnu
knjigu sudskoga registra. Podaci o upisu u registar javno se objavljuju u „Narodnim
novinama” i smatra se da je upis obavljen istekom dana kad izađu „Narodne novine” u
kojima je upis objavljen. Podaci o trgovačkim društvima brišu se iz glavne knjige sud-
skog registra na temelju prijave osobe koja ima pravni interes, zahtjeva ovlaštenog
tijela ili po službenoj dužnosti. Prema tome, trgovačko društvo postaje pravna osoba
upisom u sudski registar i tek od tada može zakonito poslovati na tržištu, stjecati pra-
va i obaveze, tužiti i biti tuženo pred sudom.
Za razliku od trgovačkog društva poduzeće u smislu današnjih propisa nije prav-
na osoba, nego se smatra organiziranom gospodarskom cjelinom kroz koju trgovac
kao njezin nositelj djeluje na tržištu. Poduzeće kao cjelina ne može biti predmetom
ovrhe, ne može se dati u zalog niti prenijeti na fiducijarnoj osnovi, niti mu se može
8
priznati status stranke u postupku. Ipak poduzeće se kao gospodarska cjelina ili nje-
gov pogon mogu dati u zakup, biti predmetom poduzetničkih ugovora ili ulaganja u
trgovačka društva. U tom se smislu termin poduzeće javlja u odredbama ZTD-a (čl. 23.
st. 1., čl. 30. st. 2., čl. 55. st. 1. ,čl. 56. st. 1., čl. 148. st. 1., čl. 181. st. 2., čl. 441. st. 1. t. 6., čl.
479. st. 1, čl. 611. st. 2.). Poduzeće se može prenijeti na drugu osobu i tijekom stečaj-
nog postupka uz odgovarajuće suglasnosti propisane u SZ.
3.3. Stjecanje prava i obaveza (čl. 5.)

Trgovačko društvo može u pravnom prometu stjecati prava i preuzimati obveze,
može biti vlasnikom pokretnih i nepokretnih stvari, te može tužiti i biti tuženo pred
državnim ili izbranim sudom te sudjelovati u drugim postupcima. (čl. 5. ZTD).
Trgovačko društvo kao pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti,
a osobito pravo na ugled i dobar glas, čast, ime, odnosno tvrtku, poslovnu tajnu, slo-
bodu privređivanja i dr. (čl. 19. ZOO). Njemu je priznata poslovna i stranačka sposob-
nost (čl. 77. st.1. ZPP) sve dok postoji kao pravna osoba, pa i onda kada je u likvidaciji
ili stečaju. Na poslove koje trgovačka društva sklapaju u okviru predmeta poslovanja
ili su u vezi s njime, primjenjuju se norme trgovačkog ugovornog prava te trgovački
običaji čiju su primjenu trgovci međusobno ugovorili i praksa koju su međusobno
razvili.
Trgovačka društva ostvaruju i imovinska prava na stvarima i pravima koja su ste-
kli ulaganjem u društva ili poslovanjem. Za nastale obaveze trgovačka društva od-
govaraju cijelom svojom imovinom, pa i onda kada za obaveze društva odgovaraju i
njezini članovi. Imovina društva je odvojena od imovine njezinih članova iako u po-
slovnoj praksi i dalje prevladava shvaćanje da uložene stvari pripadaju ulagačima ili
da su oni suvlasnici na tim stvarima, pa čak i da su vlasnici društva. Imovinu društva
valja razlikovati i od temeljnog kapitala kojim se u suštini izražava ono što se moralo
unijeti u društvo da bi se stekli udjeli odnosno dionice.
Konačno, prava i obaveze društvo stječe kroz radnje njezinih ovlaštenih osoba
koje radnje manifestiraju njegovu volju za stjecanje prava i preuzimanje obaveza.
3.4. Odgovornost za obaveze

3.4.1. Općenito (čl. 9.)
Trgovačko društvo odgovara za svoje obveze cijelom svojom imovinom. Sva
trgovačka društva imaju imovinu i njome odgovaraju za obveze koje preuzmu u prav-
nom prometu a kada uz njih odgovaraju i članovi društva oni to čine sa svojom imovi-
nom. Imovina društva je odvojena od imovine njegovih članova, a hoće li za obaveze
društva odgovarati i članovi društva svojom imovinom ovisi o tipu društva odnosno o
dodatnim okolnostima propisanim zakonom (čI. 10. ZTD)1.
Postoji mogućnost da član preuzme odgovornost za obaveze društva nekim
pravnim poslom (jamstvom, garancijom, pristupanjem dugu) kad i on odgovara za
1
Podrobnije o imovini v. pod Javno trgovačko društvo i komanditno društvo, Društva kapitala i
Gospodarsko interesno udruženje.
9
obaveze društva, međutim takva odgovornost proizlazi iz preuzete obaveze pravnim

poslom a ne zbog toga što je član društva.
Kad je riječ o društvima osoba članovi tih društava odgovaraju vjerovnicima
društva osobno, solidarno i neograničeno cijelom svojom imovinom2. Članovi dru-
štava kapitala ne odgovaraju za obveze društva, osim ako se ne radi o proboju odgo-
vornosti, odnosno zloupotrebi okolnosti da kao članovi društava kapitala za obaveze
društva ne odgovaraju.
Imovinu društva čini ono što je u njega uplaćeno u novcu ili uloženo u stvarima i
pravima, kao i ono što je stečeno kupnjom, poslovanjem, ulaganjem u druga društva.
U koliko tijekom poslovanja dođe do takvog smanjenja imovine da pravna osoba više
ne može podmirivati svoje dospjele obaveze nastaju razlozi za prestanak društva. Ako
društvo ne može podmirivati svoje dospjele obaveze ili ako je prezaduženo ispunjeni
su razlozi za otvaranje stečaja nad društvom.
U stečaju društvo i dalje odgovara za svoje obaveze no one se ne namiruju onda
kada dospiju za plaćanje, osim troškova stečajnog postupka i ostalih obaveza stečaj-
ne mase, nego se vjerovnici namiruju po posebnim pravilima, skupno i prema redo-
slijedu, ako su im tražbine priznate ili utvrđene u sudskom postupku i ako uopće ima
sredstava u stečajnoj masi za podmirenje njihovih obaveza. Društvo odgovara za ob-
veze i u postupku likvidacije s tom razlikom da se vjerovnici u tom postupku u cijelosti
namiruju. U suprotnom likvidacijski upravitelj mora pokrenuti stečaj nad društvom.
3.4.2. Odgovornost članova trgovačkog društva (čl. 10.)

3.4.2.1. Društva osoba
Članovi javnoga trgovačkoga društva i komplementari u komanditnome druš-

tvu odgovaraju za obveze društva osobno, solidarno i neograničeno cijelom svojom
imovinom. Međutim, komanditor odgovara za obveze društva samo ako nije u cjelini
uplatio ulog na koji se društvenim ugovorom obavezao ili ako ga uopće nije uplatio,
solidarno s ostalim članovima društva do visine ugovorenoga uloga, odnosno uma-
njenoga za uplaćeni dio3.
3.4.2.2. Društva kapitala
Članovi društva s ograničenom odgovornošću i dioničari dioničkoga društva u

pravilu ne odgovaraju za obveze društva, međutim onaj tko zloupotrebljava okol-
nost da kao član društva kapitala ne odgovara za obveze društva ne može se pozva-
ti na to da po zakonu ne odgovara za te obveze. ZTD primjerice nabraja slučajeve
kada je riječ o zloupotrebi, odnosno o proboju odgovornosti za obveze društva.
O proboju odgovornosti kod društva kapitala sudovi su se očitovali kroz niz odlu-
ka u kojima su radnje pojedinaca ili odgovornih osoba u društvu podvedene pod
2
Podrobnije o tome v. Javno trgovačko društvo i komanditno društvo i Gospodarsko interesno
udruženje.
3
Podrobnije o tome v. Javno trgovačko društvo i komanditno društvo i Gospodarsko interesno
udruženje.
10
pojam proboja odgovornosti u smislu čl. 10. ZTD-a (primjerice, društvo isporučuje
robu jednom društvu a plaća drugom, isporuka robe jednog društva a drugo se
bez potrebe javlja kao posrednik uz proviziju i sl.). Proboj odgovornosti za obaveze
društva uglavnom se povezuje s jedinim osnivačem društva ili jedinim dioničarom,
međutim postoji odgovornost člana društva i u društvima u kojima ima više članova
ili dioničara.
U smislu st. 4. čl. 10. ZTD-a smatra se da je ispunjena pretpostavka za odgovor-
nost člana društva :
1. ako koristi društvo za to da bi postigao cilj koji mu je inače zabranjen,
2. ako koristi društvo da bi oštetio vjerovnike,
3. ako protivno zakonu upravlja imovinom društva kao da je to njegova imovina,
4. ako u svoju korist ili u korist neke druge osobe umanji imovinu društva, iako je
znao ili morao znati da ono neće moći podmiriti svoje obveze.
Navedene pretpostavke nisu nabrojene taksativno niti se moraju ispuniti kumu-
lativno, nego predstavljaju primjerice navedene slučajeve u kojima se smatra da ima
mjesta proboju odgovornosti. Tome treba dodati da se pod članom društva smatra
pravna i fizička osoba4.
Za hrvatsku sudsku praksu značajna je odluka VTSRH br. Pž-1008/98 od 7. 04.
19985. Iz objavljenog izvoda odluke može se zaključiti kako je tuženik fizička osoba
koja je vjerojatno istodobno član trgovačkog društva i obrtnik, te kako obrt vodi pod
nazivom koji je identičan tvrtci društva. Dalje se može zaključiti kako je prijeporna
narudžbenica za robu, koja je sadržavala otisak pečata trgovačkog društva i potpis
tužene fizičke osobe bez ikakvih daljnjih naznaka o njenom svojstvu. Zbog toga je sud
prvo rješavao pitanje osobe koja je naručitelj: je li to tužena fizička osoba ili trgovačko
društvo u kojem je ta osoba član.
Sud je prvo ispravno konstatirao kako stavljanje pečata društva uz potpis na
narudžbenici ne može biti uzeto kao dokaz da bi to društvo bilo naručitelj robe, jer
“pečat otisnut na narudžbenicama sam po sebi ne znači ništa”6. Zatim je, pozivom na
odgovarajuće odredbe ZOO-a ukazao na mjerodavnost potpisa, a ne pečata, onda
kad se ugovor sklapa u pisanom obliku7. Dalje je - glede pitanja tko je naručitelj -
uputio na odredbu ZTD-a prema kojoj “članovi uprave potpisuju se u ime društva pri
čemu moraju navesti tvrtku društva i svojstvo članova uprave”8. Povodom te odredbe
i činjenice da je prijeporna narudžbenica sadržavala samo potpis - a ne i druge zahti-
jevane naznake koje se obvezatno navode pri zastupanju društva – sud je s pravom
zaključno konstatirao kako se “ne može bez daljnjega zaključiti da je on (tužena fizička
osoba – op. a.) narudžbenice potpisao u ime trgovačkog društva … a ne u svoje vla-
stito ime”9. Zbog toga “nije moguće donijeti pravilnu odluku o ovom sporu bez pret-
4
Podrobnije o proboju pravne osobnosti v. u Slakoper, Zvonimir: Društvo s ograničenom odgovor-
nošću u sudskoj praksi i pravnoj teoriji, drugo izdanje, Organizator, Zagreb, 2009.
5
Informator br. 4616-4617 od 3. i 6. lipnja 1998., s. 5.
6
Ibid.
7
Čl. 292. st. 1. ZOO, a podrobnije u Gorenc, Komentar, s. 416. i Kačer/Radolović/Slakoper, s. 301.
8
čl. 241. st. 4.
9
Informator br. 4616-4617 od 3. i 6. lipnja 1998., s. 5.
11
hodnog razjašnjenja u kojem je svojstvu ... (tužena fizička osoba - op. a.) potpisivao
narudžbenice”10.
Iako se čini da je VTSRH vratio predmet na ponovni postupak zbog nepotpuno
utvrdjenog činjeničnog stanja, u završnom dijelu objavljenog izvoda iznio je važno
pravno stajalište koje autor podržava. Prema tom stajalištu “ako je tuženik član trgo-
vačkog društva … i vodi obrt pod istim nazivom (kao što je tvrtka društva – op. a.) te
istu robu naručuje od istog prodavatelja koristeći pritom i pečat trgovačkog društva i
pečat obrta, ispunjene su pretpostavke za primjenu odredbe čl. 10. st. 3. ZTD-a”11 jer bi
uporaba narudžbenica na takav način predstavljala zlouporabu okolnosti da tuženik
kao član ne odgovara za obveze društva.
Unatoč suglasnosti s ovim stajalištem suda, autor bi iznio dvije napomene. Prvo,
iz dijela izlaganja u svezi sa sadržajem narudžbenice, čini se da bi proizlazilo kako na-
ručitelj robe uopće nije društvo nego tužena fizička osoba - jer je sud iznio argumente
upravo u tom pravcu – pa se ne bi radilo o odgovornosti člana za obveze društva
nego o obvezi naručitelja kao takvog. Drugo, glede okolnosti koje dovode do osobne
odgovornosti člana, autor bi se založio za još stroži odnos prema članu društva. Prema
njemu, za nastanak osobne obveze člana društva koji je potpisalo narudžbenicu ne bi
bilo nužno da se radi o naručivanju iste robe od istog prodavatelja kao što je bilo u ne-
kim prethodnim slučajevima, nego bilo bi dostatno da je ta fizička osoba istodobno
obrtnik i član društva kapitala - s istom tvrtkom kao što je naziv obrta – ako se iz okol-
nosti slučaja ne može potpuno pouzdano utvrditi je li naručitelj društvo ili obrtnik.
Osim te odluke važna je i odluka VSRH Revt 60/04 od 6. 10. 2004. Tužitelj je tuž-
bom zahtijevao isplatu potraživanja - koje je imao od dužnika u stečaju - od prvotuže-
nog osnivatelja dužnika u stečaju i od drugotuženog člana uprave tog dužnika. Temelj
pozivanja na čl. 10. tužitelj je našao u dalje navedenim činjenicama koje su utvrđene
u postupku: „Prvotuženik ... je osnovao stečajnog dužnika koji je upisan u sudski regi-
star 11. 04. 1997. , a zatim su dana 15.04.1997. zaključili ugovor o poslovnoj suradnji,
dana 16.04.1997. ugovor o zakupu poslovnog prostora, osnovnih sredstava i ugovor
o davanju na korištenje osnovanom društvu motornih vozila. U svibnju 1997. je 286
radnika raskinulo ugovore o radu s prvotuženikom, a zaključili su ugovore o radu s
osnovanim društvom (sad u stečaju – op. a.), a neposredno prije otvaranja stečaja po-
novno su zaključili ugovore o radu s prvotuženikom. Utvrđeno je nadalje da je račun
stečajnoga dužnika u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka bio u blokadi neprekid-
no 1000 dana, a račun prvotuženika je u blokadi od 20.05.1996.“.
Prema odluci „sud prvog stupnja ... zaključuje da su ti ugovori (ugovori o zakupu,
ugovori o radu) prividni ... premda iz spisa nije vidljivo na koji način je utvrđeno da su
prividni (simulirani), a nejasno je i kako bi ta činjenica sama po sebi dovela do proboja
pravne osobnosti u smislu čl. 10. st. 3. ZTD“. Drugim riječima, samo postojanje tih či-
njenica samo po sebi još ne predstavlja zlouporabu neodgovornosti, nego je za njeno
postojanje potrebno utvrditi „na koji način je prvotuženik zloupotrijebio okolnost da
kao član društva po zakonu ne odgovara za obveze društva“. „Član društva se zaista ne
bi mogao pozivati na okolnost da ne odgovara za obveze društva, ako koristi društvo
10
Ibid.
11
Ibid.
12
za to da bi postigao cilj koji mu je zabranjen. U postupku nije međutim utvrđivano je

li prvotuženik koristio stečajnog dužnika za postizanje zabranjenih ciljeva, a niti se
u obrazloženju drugostupanjske presude navodi koji su to zabranjeni ciljevi, odno-
sno koje su to “svrhe” koje je prvotuženik postigao (ili pokušao postići), a koje “inače
ne bi mogao postići”. Miješanje imovine je također jedan od tipičnih slučajeva koji
mogu dovesti do proboja pravne osobnosti, a ono postoji kada se za pojedine ili za
sve predmete koji ulaze u imovinsku masu ne može jasno i sigurno odrediti pripada
li pravo glede tih predmeta u imovinu društva ili u imovinu člana. Prvostupanjski sud
nije utvrdio da je došlo do miješanja imovine, pa se ne može ispitati kako je drugostu-
panjski sud došao do takvog zaključka, posebno imajući u vidu da ne navodi za koje
se konkretno predmete nije moglo jasno i sigurno odrediti ulaze li u imovinu prvotu-
ženika ili u imovinu stečajnog dužnika. Osnivanje novog društva samo po sebi nije za-
branjeno i ne predstavlja zlouporabu okolnosti da se ne odgovara za obveze društva.
U svakom konkretnom slučaju je potrebno utvrditi postoji li takva zlouporaba, primje-
rice da jedno društvo isporučuje robu, a da se cijena plaća drugom društvu, da jedno
društvo isporučuje robu a drugo društvo se bez potrebe pojavljuje kao posrednik i na-
plaćuje proviziju, da se novo društvo osniva radi toga da se oštete vjerovnici i slično“.
Također – prema odluci VSRH Rev 428/05 od 05. 10. 2005. – “Sama činjenica ne-
plaćanja dugovanog iznosa od strane društva s ograničenom odgovornošću, tj. ne-
mogućnost tužitelja kao vjerovnika da od društva s ograničenom odgovornošću kao
dužnika naplati svoje potraživanje ne znači ujedno i postojanje odgovornosti tuženi-
ka kao člana tog društva u smislu čl. 10. st. 3. ZTD-a“.
4. TRGOVAC POJEDINAC (čl. 3.)

4.1. Stjecanje svojstva trgovca pojedinca
Trgovac pojedinac je fizička osoba koja samostalno obavlja gospodarsku dje-
latnost u skladu s propisima o obrtu. Svojstvo trgovca pojedinca stječe se upisom
u sudski registar. Imovina trgovca pojedinca u pravnom smislu nije odvojena od nje-
gove imovine tako da za obaveze nastale poslovanjem, uključujući i ranije nastale
obveze obavljanjem obrta, trgovac pojedinac odgovara osobno i cijelom svojom imo-
vinom (čl. 9. st. 2. ZTD).
Pretpostavke za stjecanje svojstva trgovca pojedinca propisane su u čl. 3. ZTD-a,
a to su :
I. ako je fizička osoba (obrtnik) poslujući u skladu s propisima o obrtu ostvarila
godišnji prihod u svoti koja prelazi 2 milijuna kuna može steći svojstvo trgovca
pojedinca,
2. ako je fizička osoba (obrtnik) poslujući u skladu s propisima o obrtu ostvarila
godišnji prihod u svoti od 15 milijuna kuna, dužna je zatražiti upis u sudski
registar u roku od 60 dana nakon podnošenja Financijskoj agenciji godišnjih
financijskih izvješća u kojima je iskazan takav godišnji prihod.
Zakonom je propisana odgovornost obrtnika koji je ostvario godišnji prihod u svoti
od 15 milijuna kuna, ako u propisanom roku (60 dana) ne zatraži da ga se upiše u sudski
registar kao trgovca pojedinca. Obrtnik koji ne zatraži da ga se upiše u sudski registar
13
kao trgovca pojedinca u propisanom roku čini prekršaj iz čl. 631. st. 1. t. 1. ZTD-a
za koji se može izreći novčana kazna od 7.000 kn, a ako je ujedno počinjena teža
povreda propisa radi stjecanja protupravne imovinske koristi izreći će se kazna do
50.000 kn. Prema poznatim podacima iz glavne knjige sudskog registra upis u registar
je zatražilo svega nekoliko obrtnika tako da se odredba čl. 631. st. 1. ZTD-a očito u praksi
ne primjenjuje, a teško je povjerovati da na području cijele države djeluje samo nekoliko
obrtnika koji zadovoljavaju uvjete za upis u sudski registar.
Prijava za upis u sudski registar mora sadržavati:
1. tvrtku (ime i prezime, naznaku t.p),
2. sjedište (mjesto i poslovna adresa na kojoj djeluje),
3. predmet poslovanja trgovca pojedinca (gospodarska djelatnost u skladu s pro-
pisima o obrtu),
4. podatak o godišnjem prihodu (podnesen Financijskoj agenciji),
5. broj pod kojim je fizička osoba u obrtnom registru bila upisana kao obrtnik.
Prijavi se prilažu:
1. izvod iz obrtnog registra,
2. godišnje financijsko izvješće podneseno Financijskoj agenciji (kao dokaz o
ostvarenom prihodu).
S obzirom da se svakoj pravnoj i fizičkoj osobi dodjeljuje OIB, vjerojatno će se u
praksi sudova tražiti i taj podatak od obrtnika.
Prijavu na obrascu PO ovjerovljenu od javnog bilježnika podnosi trgovac pojedi-
nac osobno ili njegov prokurist, a može je podnijeti i drugi punomoćnik koji se za to
iskaže javno ovjerenom punomoći.
U sudski registar upisuju se:
1. tvrtka,
2. sjedište, poslovna adresa,
3. predmet poslovanja trgovca pojedinca.
Upis će se provesti pod nazivom „podaci o trgovcu pojedincu”. Upisom obrtnika
u sudski registar kao trgovca pojedinca nadležni ured utvrđuje mirovanje obrta (čl.
37.a. Zakona o obrtu) tako da za slučaj brisanja obrtnika kao trgovca pojedinca nije
potrebno ponovno osnovati obrt. Podaci o obrtu upisuju se u obrtni registar koji za
sada nije elektronički povezan sa sudskim registrom.
4.2. Prestanak svojstva trgovca pojedinca

Svojstvo trgovca pojedinca prestaje.
1. upisom brisanja trgovca pojedinca iz sudskog registra po prijedlogu trgovca
pojedinca (ako više ne postoji obveza da u sudskom registru bude upisan kao
trgovac pojedinac, uz dostavu posljednjeg godišnjeg financijskog izvješća
podnesenog Financijskoj agenciji),
2. upisom brisanja po službenoj dužnosti (ako iz dostavljenog godišnjeg finan-
cijskog izvješća proizlazi da više ne ispunjava uvjete za upis u sudski registar).
14
U sudskom registru nije predviđeno mirovanje statusa trgovca pojedinca, pa ako

ponovno stekne uvjete za upis u sudski registar dužan je podnijeti novu prijavu sa
istim prilozima.
5. PREDDRUŠTVO (čl. 6.)

Preddruštvo nije pravna osoba i ne upisuje se u sudski registar, a nastaje sklapa-
njem društvenog ugovora, odnosno usvajanjem statuta i preuzimanjem svih dionica
od strane osnivača trgovačkog društva.
Preddruštva javnog trgovačkog i komanditnog društva nastaju sklapanjem
ugovora o osnivanju društva (čl. 71. i čl. 133. ZTD) za što nije propisan poseban oblik.
Preddruštvo gospodarskog interesnog udruženja nastaje sklapanjem ugovora o
osnivanju udruženja u obliku javnobilježničke isprave (čl. 587. ZTD). Preddruštvo di-
oničkog društva koje se osniva simultano nastaje kada osnivači od javnog bilježnika
preuzmu sve dionice društva, izjave da osnivaju dioničko društvo i potpisivanjem sta-
tuta usvoje statut (čl. 177. st. 1. ZTD). Preddruštvo dioničkog društva koje se osniva
sukcesivno nastaje kada osnivači kod javnog bilježnika preuzmu dio dionica društva,
usvoje statut i potpišu ga, nakon čega upućuju javni poziv za uplatu dionica (čl. 195.
st. 1. ZTD). Preddruštvo društva s ograničenom odgovornošću nastaje sklapanjem
društvenog ugovora u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvr-
đuje javni bilježnik, te davanjem izjave o osnivanju društva kod javnog bilježnika u
obliku javnobilježničkog akta (čl. 387. st. 1. ZTD).
Na odnos između osnivača prije upisa društva u sudski registar primjenjuju se
pravila društvenog ugovora, odnosno statuta. Preddruštvo se smatra trgovcem jer
obavlja brojne poslove vezane za osnivanje, ulazi u pravne odnose sa trećima te stječe
prava i preuzima obaveze. Tako se prije osnivanja društva kao pravne osobe obavljaju
uplate uloga u novcu na poseban račun, preuzimaju se stvari i prava, obavljaju poslovi
vezani za pribavljanje poslovnog prostora te pribavljaju eventualne suglasnosti veza-
ne za upis društva u sudski registar. Povrh toga osnivači društva imenuju prve organe
u društvima, ako se radi o društvima u kojima su organi propisani.
Imovina preddruštva je zajednička imovina svih osnivača a osnivači imaju status
zajedničara. Isto se odnosi i na prava stečena u ime trgovačkog društva prije njegova
upisa u sudski registar koja su zajednička i nepodijeljena imovina osnivača.
Za obveze koje se preuzmu u ime trgovačkog društva prije njegova upisa u sud-
ski registar, odgovara onaj tko ih je preuzeo u ime društva i osnivači. Upisom trgovač-
koga društva u sudski registar te se osobe u pravilu oslobađaju odgovornosti.
Preuzme li ih više osoba, one odgovaraju solidarno i neograničeno cijelom svo-
jom imovinom. Preuzmu li se ugovorom sklopljenim s vjerovnikom za trgovačko druš-
tvo obveze tako da ono nakon upisa u sudski registar stupi na mjesto dužnika, za
takvo preuzimanje obveze nije potrebna suglasnost vjerovnika, ako se obveza preuzi-
ma u roku od tri mjeseca od upisa u sudski registar i ako društvo ili dužnik u tome roku
to priopće vjerovniku. Ako se u ime trgovačkoga društva poduzmu poslovi prije nego
što se ono upiše u sudski registar pa u vrijeme upisa društva u taj registar njegova
imovina bude manja od onoga kako je to određeno u društvenom ugovoru, odnosno
15
statutu ili u izjavi o osnivanju društva, osnivači su dužni u korist društva uplatiti iznos
koji nedostaje.
Upisom trgovačkoga društva u sudski registar preddruštvo prestaje. Prava ste-
čena i obveze preuzete djelovanjem preddruštva u ime trgovačkoga društva prava su
i obveze trgovačkoga društva. Preddruštvo prestaje i odlukom članova o odustaja-
nju od osnivanja pravne osobe i pravomoćnom odlukom registarskog suda kojom
se odbija upis društva u sudski registar.
6. PODRUŽNICA (čl. 7. i čl. 8.)

Trgovac pojedinac i trgovačko društvo mogu izvan svoga sjedišta imati podruž-
nice u kojima obavljaju djelatnosti ili dio djelatnosti koja spada u predmet poslova-
nja društva. Djelatnost podružnice ne može biti izvan predmeta poslovanja njezinog
osnivača niti se to tako može urediti izjavom o osnivanju društva, društvenim ugovo-
rom ili statutom društva.
Podružnica trgovca pojedinca je ustrojbeni dio sa statusom podružnice kroz koji
trgovac obavlja gospodarsku djelatnost u skladu sa propisima o obrtu izvan svoga
sjedišta.
U pravnom prometu podružnica uvijek posluje pod svojom tvrtkom i mora pri
tome navesti svoje sjedište i sjedište osnivača. Podružnice nisu pravne osobe niti po-
slovanjem stječu prava i obveze za svoj račun. Njihovim poslovanjem prava i obveze
stječe društvo. Osobe koje vode poslove podružnice u poslovanju podružnice zastu-
paju osnivača. Podružnica nije stranka u postupku niti joj se taj status može odlukom
suda priznati.
No, sjedište u kojem djeluje podružnica može biti relevantno za pokretanje po-
stupka pred sudom. Naime, u smislu čl. 59. ZPP-a za suđenje u sporovima protiv prav-
ne osobe koja ima podružnicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelat-
nosti te podružnice, pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se
području ta podružnica nalazi. Isto tako se tužba protiv materijalnih suparničara može
podnijeti i sudu na čijem se području nalazi podružnica jednog od njih ako spor proi-
zlazi iz pravnog odnosa te podružnice. Riječ je o pravilima o izberivoj mjesnoj nadlež-
nosti kojima je omogućeno tužitelju da izabere hoće li tužbu podnijeti kod opće mje-
sno nadležnog suda ili suda na čijem se području nalazi podružnica pod uvjetom da
je spor nastao u povodu djelatnosti podružnice. Unatoč mogućnosti izbora između
opće mjesno nadležnog suda i sudu na čijem se području nalazi podružnica pasivno
legitimiran je osnivač podružnice, a ne podružnica.
Podružnica se osniva odlukom koju donosi trgovac pojedinac ili nadležni or-
gan trgovačkog društva u skladu s izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugo-
vorom, odnosno statutom društva. To drugim riječima znači da mogućnost osnivanja
podružnice trgovačkog društva mora biti predviđena statusom ili društvenim ugo-
vorom, u kojima treba isto tako odrediti koja su tijela nadležna za donošenje odluka
o osnivanju podružnice, odnosno za imenovanje osoba koje vode poslove u okviru
djelovanja podružnice.
Odluku o osnivanju podružnice mora ovjeriti javni bilježnik (legalizacija).
16
U odluci o osnivanju podružnice navode se:

1. tvrtka i sjedište osnivača te tvrtka i sjedište podružnice,
2. djelatnosti podružnice,
3. ime i prezime, odnosno imena i prezimena, osobni identifikacijski broj i prebivali-
šte osoba u podružnici ovlaštenih da u poslovanju podružnice zastupaju osnivača.
Novelom iz 2009. (čl. 1. ZID ZTD) izmijenjeni su podaci koje treba sadržavati od-
luka o osnivanju podružnice. Izmjena se sastoji u tome što su iz odluke o osnivanju
podružnice izostavljeni podaci o predmetu poslovanja osnivača jer su ti podaci vidljivi
iz općih akata osnivača i registarskih podataka o predmetu poslovanja osnivača. Osim
toga prema noveliranom čl. 8. ZTD-a podružnica se upisuje samo u registarskom
sudu mjesno nadležnom po sjedištu osnivača. Konačno, radi se o jednom sudskom
izvatku koji pored podataka o osnivaču uključuje i podatke o njegovim podružnica-
ma. Nakon upisa podružnice u sudski registar suda nadležnog po mjestu sjedišta osni-
vača, taj sud dostavlja registarskom sudu nadležnom po mjestu sjedišta podružnice
primjerak prijave za upis s prilozima, izvornik ili ovjereni primjerak rješenja o upisu na
papiru ili elektroničkim putem u skladu s posebnim propisima.
Iz toga slijedi da registarski sud nadležan po mjestu sjedišta podružnice po
novom zakonskom rješenju ne provodi nikakve upise, a što odgovara načinu upisa
podataka u glavnu knjigu sudskog registra vođenu na računalu te koja je od travnja
2008. povezana u jedinstvenu bazu podataka za Republiku Hrvatsku. Dvostruko upisi-
vanje podataka o podružnici provodi se u registrima koji imaju odvojene elektroničke
sustave javne knjige ili u kojima se upis provodi u registarske uloške na papiru, kako se
ranije u nas i provodio. Time nije uskraćena mogućnost razgledavanja isprava veza-
nih za podružnicu u sudu nadležnom po mjestu sjedišta podružnice, jer te se isprave
na papiru ili elektroničkim putem dostavljaju sudu nadležnom po sjedištu podružnice
nakon njezinog upisa u sudski registar.
Tome treba još dodati da je u tijeku ustrojavanje digitalne zbirke isprava koje će
također biti povezana u jedinstvenu bazu podataka i isprave će se moći razgledati u
bilo kojem sudu.
Osobe ovlaštene za vođenje poslova podružnice u poslovanju podružnice za-
stupaju trgovačko društvo a ne podružnicu. One nisu ovlaštene samostalno obavlja-
ti radnje u postupku pred sudom ili drugim tijelima, ne mogu opunomoćiti odvjetni-
ka na zastupanje osnivača, niti podnijeti registarskom sudu prijavu za upis ili izmjenu
upisanih podataka podružnice.
Prijavu za upis podružnice u sudski registar podnose ovlaštene osobe njezinog
osnivača (uprava, izvršni direktori) mjesno nadležan sudu po sjedištu osnivača. Tome
sudu podnosi se i prijava za upis promjene upisa u sudskom registru.
Prijava za upis podružnice u sudski registar sadrži slijedeće podatke:
1. tvrtku i sjedište osnivača te tvrtka, sjedište i djelatnosti podružnice i
2. ime i prezime, odnosno imena i prezimena, osobni identifikacijski broj te prebi-
valište osoba ovlaštenih da u poslovanju podružnice zastupaju osnivača.
Uz prijavu se prilaže odluka o osnivanju podružnice, ovjerena od javnog biljež-
nika. U sudski registar upisuju se podaci označeni u prijavi i promjene tih podataka.
17
Nakon upisa podružnice u sudski registar suda nadležnog po mjestu sjedišta

osnivača, taj sud po službenoj dužnosti dostavlja registarskom sudu sjedišta po-
družnice primjerak prijave za upis s prilozima, izvornik ili ovjereni primjerak rješe-
nja o upisu na papiru ili elektroničkim putem u skladu s posebnim propisom.
Podružnica prestaje:
1. ako osnivač donese odluku o prestanku podružnice,
2. ako osnivač prestane postojati ili ako trgovac pojedinac bude izbrisan iz sud-
skog registra.
Pravna osoba čini prekršaj iz čl. 630. st. 1. t.1. ZTD-a ako ne prijavi sudskom re-
gistru upis brisanja podružnice. Za prekršaj se može izreći novčana kazna najviše do
iznosa od 50.000 kn. Za prekršaj će se kazniti član društva, član uprave, odnosno izvrš-
ni direktor ili član nadzornog ili upravnog odbora ili likvidator koji je to po odredba-
ma zakona ili statuta, odnosno društvenog ugovora. Odgovornoj osobi se može izreći
novčana kazna do iznosa od 7.000 kn. Za isti prekršaj kazniti će se trgovac pojedinac
novčanom kaznom od 50.000 kn.
Nakon odluke o prestanku podružnice, odnosno nakon prestanka postojanja
osnivača ili njegovog brisanja iz sudskog registra kao trgovca pojedinca, podružnica
se briše iz sudskog registra. Na brisanje podružnice iz sudskog registra na odgovara-
jući se način primjenjuju odredbe o brisanju društva iz sudskog registra.
7. TVRTKA
7.1. Pojam tvrtke društva (čl. 11.)
Tvrtka je ime pod kojim trgovačko društvo posluje i pod kojim sudjeluje u prav-
nom prometu. U poslovnoj praksi riječ tvrtka se pogrešno poistovjećuje s pojmom
trgovačkog društva. Tvrtku valja razlikovati od znaka za obilježavanje robe ili usluga,
jer se njime označuju robe ili usluge društva i on se ravna prema pravilima koja vrijede
za prava industrijskog vlasništva. Tvrtka trgovačkoga društva određuje se izjavom o
osnivanju društva društva s ograničenom odgovornošću ili društvenim ugovorom,
odnosno statutom dioničkog društva.
Tvrtka trgovačkoga društva i sve njene promjene upisuju se u sudski registar.
Prijavu za upis promjene tvrtke u sudski registar podnosi uprava trgovačkoga
društva, odnosno članovi koji upravljaju društvom.
Prije donošenja rješenja o upisu, registarski sud po službenoj dužnosti provje-
rava je li pod istom tvrtkom ili nazivom (ustanove) upisan ili uredno prijavljen za
upis neki drugi subjekt upisa. Tvrtka trgovačkoga društva mora se jasno razliko-
vati od tvrtke drugoga trgovca upisane u sudski registar kod istoga registarsko-
ga suda, ali ne i kod registarskih sudova koji nisu nadležni po njegovom mjestu
sjedišta.
Kada registarski sud utvrdi da se tvrtka ili naziv subjekta upisa jasno ne razlikuje
od tvrtke ili naziva već upisanog subjekta kod toga suda ili subjekta koji je uredno
podnio prijavu za upis (osnivanja, promjene sjedišta na područje toga suda), a ne
radi se o slučaju da podnositelj kasnije prijave dokaže kako je u vrijeme podnošenja
18
ranije prijave tu tvrtku, odnosno njene bitne sastojke upotrebljavao na tržištu kao
oznaku svoga poduzeća ili kao robni ili uslužni znak za označavanje svojih proizvo-
da ili usluga te da je to činio prije podnositelja ranije prijave (čl. 30. st. 2. ZTD), regi-
starski sud će pozvati predlagatelja da u određenom roku promijeni tvrtku i pod-
nese izmijenjenu prijavu s odgovarajućim ispravama (izmjena društvenog ugovora,
izjave, statuta) u registar. Ragistarski sud će odbiti zahtjev za upis ako predlagatelj
ne postupi po zaključku suda. Prilikom podnošenja prijave za izmjenu predmeta po-
slovanja-djelatnosti koja je u dosadašnjoj tvrtki ili nazivu, trgovačko društvo treba
istodobno podnijeti i prijavu za upis promjene tvrtke. Tvrtka trgovačkoga društva
mijenja se na način određen izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom,
odnosno statutom društva.
7.2. Sadržaj tvrtke (čl. 13.)

Obavezni sastojci tvrtke propisani su odredbom čl. 13. ZTD-a bez kojih se tvrtka
ne može upisati u sudski registar. To su:
1. naznaka kojom se pobliže obilježava ime društva,
2. naznaka predmeta poslovanja društva,
3. naznaka koja upućuje na tip društva.
Odabir imena društva u pravilu je slobodan i određuje se u temeljnom općem
aktu društva, s time da treba voditi računa o tome da se bez suglasnosti ne mogu u
tvrtki rabiti imena država i međunarodnih organizacija ili osobna imena te da tvrtka
mora biti na hrvatskom jeziku. Nadalje, treba voditi računa i o tome da u pojedinim
propisima postoje ograničenja glede korištenja pojedinih riječi u tvrtki za društva koja
se ne bave djelatnošću propisanom tim propisima (npr. banka, investicijsko društvo,
invest, turistička agencija, športsko društvo, društvo za osiguranje i sl.). Što se pak tiče
predmeta poslovanja društva tvrtka mora sadržavati naznaku jedne ili više djelatnosti
koje čine predmet poslovanja društva.
Uz ime i predmet poslovanja, obavezni sastojak tvrtke je i naznaka ustrojstvenog
oblika društva, odnosno naznaku koja upućuje na tip društva i to :
1. tvrtka javnoga trgovačkog društva mora sadržavati riječi »javno trgovačko
društvo« ili naznaku “j.t.d.”,
2. tvrtka komanditnoga društva mora sadržavati riječi “komanditno društvo” ili
oznaku “k.d.”,
3. tvrtka dioničkoga društva mora sadržavati riječi “dioničko društvo” ili oznaku
“d.d.”,
4. tvrtka društva s ograničenom odgovornošću mora sadržavati riječi “društvo s
ograničenom odgovornošću” ili oznaku “d.o.o.”,
5. tvrtka gospodarskoga interesnog udruženja mora sadržavati na početku ili na
kraju riječi “gospodarsko interesno udruženje” ili oznaku “GIU”.
Ako je član u javnom trgovačkom društvu ili komplementar u komanditnom druš-
tvu neko društvo, u tvrtki se mora navesti tvrtka ili skraćena tvrtka tog društva.
19
7.3. Razlikovanje tvrtki (čl. 14.)

Sastojci tvrtke ne mogu biti takvi da stvaraju zabunu glede predmeta poslovanja
trgovačkoga društva odnosno da stvaraju pogrešan utisak o identitetu društva ili o
njegovoj povezanosti s drugim društvom. Tako društvo koje primjerice obavlja djelat-
nost graditeljstva ne bi moglo u naznaci imena tvrtke staviti riječi „invest“ pa ni onda
kada je riječ o društvu koje je uglavnom investitor graditeljskih poduhvata. Društvo
koje nije povezano sa drugim društvima ne bi moglo u imenu tvrtke naznačiti riječi
„grupa ili holding” iako u praksi sudova su i takve tvrtke upisane u sudski registar.
Tvrtkom se ne smiju vrijeđati ni prava intelektualnog i industrijskog vlasništva kao ni
ostala prava drugih osoba.
Jedino povezana društva (društva s većinskim udjelom, ovisno i vladajuće druš-
tvo, društvo koncerna, društva s uzajamnim udjelima, društva povezana poduzetnič-
kim ugovorima) mogu u svojim tvrtkama upotrebljavati zajedničke sastojke, najčešće
dio tvrtke vladajućeg društva, što i čine u pravilu radi boljeg imagea u poslovnom
komuniciranju. No, uključivanje tvrtke jednog društva u tvrtku drugog društva ili dje-
la tvrtke u tvrtku drugog društvo ne smije se učiniti s namjerom dovođenja u zabludu
trećih osoba glede identiteta tih pravnih osoba. U takvom slučaju moglo bi se raditi o
proboju odgovornosti iz čl. 10. st. 4. ZTD-a.
Ako je u tvrtki sadržano ime člana trgovačkoga društva koje je jednako ranije
upisanoj tvrtki drugoga društva ili imenu druge osobe sadržanome u ranije upisanoj
tvrtki drugoga društva, u tvrtku koja se kasnije upisuje moraju se unijeti dodaci ko-
jima se osigurava da se te tvrtke jasno razlikuju. U svakom slučaju podaci sadržani u
tvrtki moraju biti istiniti (čI. 12. ZTD) i razlikovati se od podataka ranije upisanih tvrtki
drugog društva.
Registarski sud, prije donošenja rješenja o upisu, po službenoj dužnosti provje-
rava je li pod istom tvrtkom ili nazivom upisan ili uredno prijavljen za upis neki drugi
subjekt upisa. Isto pravilo vrijedi i kada trgovačko društvo mijenja sjedište društva na
područje nadležnosti drugog registarskog suda koji čini iste provjere. Tome treba još
dodati da je upis tvrtke u sudski registar konstitutivne prirode, što znači da se tvrtka
društva ne smije koristiti prije njezinog upisa u sudski registar.
Kako ista tvrtka ne može biti upisana samo na području nadležnosti određenog
registarskog suda moguće je da se na hrvatskom tržištu pojave društva koja posluju
pod istom tvrtkom, s time da je upis proveden kod različitih sudova. Bilo je prijedloga
da se onemogući upotreba iste tvrtke na području cijele Republike Hrvatske, no takvi
prijedlozi nisu prihvaćeni uz obrazloženje da se svaka tvrtka može zaštititi kod nad-
ležnih institucija.
7.4. Ograničenja vezana za naznaku imena u tvrtki (čl.15. i čl. 16.)

ZTD propisuje jezik i opseg tvrtke te pravila koja su obvezujuća. Tako riječ “Hrvat-
ska”, te njene izvedenice, kao i zastava i grb Republike Hrvatske, uključivši i njihovo
oponašanje, mogu se unijeti u tvrtku samo uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske
ili državnog organa koga ona ovlasti. Tvrtka ne može sadržavati imena, grbove, za-
stave ni druge državne ambleme drugih država ili međunarodnih (međudržavnih)
20
organizacija, niti službene znakove za kontrolu i garanciju kvalitete, a ne može ih

se ni oponašati u heraldičkome smislu.
Riječ „Hrvatska” može se unijeti u tvrtku uz dozvolu nadležnog organa, a su-
glasnost se izdaje u upravnom postupku.
U tvrtku se može unijeti ime ili dio imena neke osobe samo uz njen pristanak, a
ako je ta osoba umrla, uz pristanak njenih nasljednika. U tvrtku se može unijeti ime
ili dio imena neke povijesne ili druge znamenite osobe samo uz njen pristanak, a ako
je ta osoba umrla samo ako ga se koristi na prikladan način uz pristanak nasljednika.
Vrijeđa li trgovačko društvo svojim poslovanjem ili na koji drugi način čast i ugled
osobe čije je ime uneseno u njegovu tvrtku, ta osoba, a ako je osoba umrla njeni na-
sljednici, imaju pravo tražiti brisanje njenog imena iz tvrtke društva.
7.5. Promjene u trgovačkom društvu (čl. 17.)

Trgovačko društvo nastavlja poslovati bez promjene tvrtke unatoč istupanju ne-
kih članova iz društva ili pristupanju novih članova u društvo. Ono nastavlja poslovati
bez promjene tvrtke i ako član društva čiji su ime ili tvrtka sadržani u tvrtki društva,
promijeni svoje ime ili tvrtku.
U slučaju istupa iz društva ili smrti člana društva čije je ime sadržano u tvrtki,
trgovačko društvo može nastaviti poslovati pod istom tvrtkom, ako za to dade prista-
nak taj član društva, a ako je umro, njegovi nasljednici.
7.6. Tvrtka trgovačkog društva u stečaju ili likvidaciji (čl.18.)

Pored propisanih sastojaka tvrtke društvu koje je u stečaju ili u likvidaciji do-
daju se oznake “u stečaju” ili “u likvidaciji”. Kada sud upisuje u sudski registar nasta-
nak razloga za prestanak društva zbog toga što je nad društvom pokrenut postupak
likvidacije u tvrtku društva će po službenoj dužnosti upisati oznaku ,,u likvidaciji”.
Kada registarski sud upisuje u sudski registar rješenje o otvaranju stečajnog po-
stupka, upisat će po službenoj dužnosti u tvrtku društva dodatnu oznaku ,,u stečaju”.
Nakon upisa pravomoćnog rješenja o obustavi stečajnog postupka nad društvom
zbog prihvaćanja stečajnog plana, registarski sud će po službenoj dužnosti brisati ozna-
ku ,,u stečaju”. Prestankom likvidacije zbog nastavka poslovanja društva, sud će brisati
oznaku ,,u likvidaciji„. Navedene oznake ne mijenjaju dotadašnje sastojke tvrtke.
7.7. Skraćena tvrtka (čl.19.)

Trgovačko društvo može upotrebljavati i skraćenu tvrtku. Skraćena tvrtka mora
sadržavati karakteristični dio tvrtke (naznaku imena) i naznaku oblika trgovačko-
ga društva. Skraćena tvrtka upisuje se u sudski registar.
Prema praksi registarskih sudova nije dopušteno upisati skraćenu tvrtku tako da
se skraćuje naznaka imena tvrtke nego se u skraćenoj tvrtki izostavlja samo predmet
poslovanja, dok oznaka naziva i ustrojstvenog oblika društva ostaje neizmijenjena s
time da se ustrojstveni oblik društva može označiti propisanim kraticama. Ako je tvrt-
ka prevedena na strani jezik mora se prevesti i skraćena tvrtka. Nije dopušten prijevod
21
samo skraćene tvrtke. Takva stajališta registarskih sudova su opravdana jer je bilo slu-
čajeva da su na tržištu djelovala društva sa istim imenom, s time da je jedno od njih
djelovalo sa skraćenom tvrtkom u kojoj je bila skraćena naznaka imena tvrtke (npr.
Biljna proizvodnja, skraćeno B.P., Miro proizvodnja d.o.o., skraćeno Miro d.o.o.).
7.8. Jezik tvrtke (čl. 20.)

Tvrtka trgovačkoga društva u pravilu mora biti na hrvatskom jeziku i latiničnom
pismu. Novelom iz 2007. g. je propisano da se u tvrtki mogu koristiti i arapski brojevi.
Tvrtka trgovačkoga društva može sadržavati pojedine strane riječi ako one čine
• tvrtku člana društva,
• robni ili uslužni žig člana zaštićen u Republici Hrvatskoj,
• tvrtku (robni ili uslužni žig) njegova društva registriranog u Republici Hrvatskoj,
• tvrtku koja sadrži riječi uobičajene u hrvatskom jeziku - ako za njih nema
odgovarajuće riječi u hrvatskom jeziku, te
• ako se radi o riječima na mrtvom jeziku.
Treba kazati da propis iz čl. 20. ZTD-a stvara poprilično problema u praksi regi-
starskih sudova jer stranke često inzistiraju na riječima koje nisu na hrvatskom jezi-
ku ili predlažu kojekakve skraćenice imena osnivača društva, izmišljaju nadimke ili
rješenja traže u latinskom rječniku. Moglo bi se kazati da je nestalo maštovitosti kod
odabira imena tvrtki na hrvatskom jeziku iako se tvrtka može prevesti na strani jezik.
6.9. Upotreba tvrtke (čl. 21.)

Tvrtku i skraćenu tvrtku trgovačko društvo je dužno upotrebljavati u obliku i
sadržaju u kojemu je upisana u sudskom registru. Ako je uz tvrtku ili skraćenu tvrtku
u sudski registar upisana i tvrtka ili skraćena tvrtka u prijevodu na strani jezik i pismo,
tvrtku ili skraćenu tvrtku na stranom jeziku i pismu trgovačko društvo može upotreblja-
vati samo zajedno s tvrtkom na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu. To drugim riječima
znači da se ne može poslovati ili nastupati u pravnom prometu samo sa tvrtkom preve-
denom na strani jezik, koliko god to možda djeluje atraktivnije, niti se tvrtka u poslova-
nju može upotrebljavati u obliku i sadržaju koji nije upisan u sudski registar.
Prekršaj iz čl. 630 st. 1. t. 2. ZTD-a čini pravna osoba ako u poslovanju ne upotre-
bljava tvrtku onako kako je upisana u sudski registar Za taj prekršaj može se izreći
novčana kazna u iznosu od 50.000 kn pravnoj osobi, a članu društva, članu uprave,
odnosno izvršnom direktoru te članu nadzornog ili upravnog odbora ili likvidatoru za
isti prekršaj može se izreći novčana kazna u iznosu od 7.000 kn, a ako je učinjena teža
povreda propisa radi stjecanja protupravne imovinske koristi novčana kazna u iznosu
od 50.000 kn.
Tvrtka ili skraćena tvrtka mora se istaknuti na poslovnim prostorijama trgo-
vačkoga društva. U vezi s uporabom tvrtke, propisano je da se na poslovnom papiru
trgovca (pismima, računima i dr.) moraju otisnuti njegova tvrtka, sjedište, sud kod ko-
jega je upisan u sudski registar i broj pod kojim je to učinjeno, tvrtka i sjedište pravnih
osoba kod kojih se vode njegovi računi i brojevi tih računa.
22
Novelom iz 2007. dodatno je propisano da isto vrijedi i za sadržaj internetske

stranice društva.
Na poslovnom papiru i internetskoj stranici društva kapitala moraju se uz napri-
jed navedene podatke navesti:
1. iznos temeljnoga kapitala društva s naznakom je li u cijelosti uplaćen, a ako
nije, s naznakom koji dio toga kapitala nije uplaćen,
2. ukupan broj izdanih dionica, a izdaje li društvo dionice s nominalnim iznosom
ti iznosi ako se radi o poslovnom papiru dioničkog društva,
3. prezimena i najmanje jedno ime članova uprave društva, a kod dioničkog druš-
tva članova uprave, odnosno izvršnih direktora i predsjednika nadzornog od-
nosno upravnog odbora.
Na poslovnom papiru javnoga trgovačkoga društva i komanditnoga društva mo-
raju se otisnuti i imena svih članova trgovačkoga društva koji osobno odgovaraju za
obveze društva. Na poslovnom papiru gospodarskoga interesnog udruženja mora se
navesti i podatak o skupnoj ovlasti za zastupanje, ako su članovi uprave ovlašteni tako
zastupati udruženje.
Na dopisima koje upućuje osobama s kojima se nalazi u poslovnom odnosu ili s
kojima je već započeo prijepisku, trgovac može upotrebljavati poslovni papir na koje-
mu su otisnuti samo njegova tvrtka ili skraćena tvrtka i sjedište.
Poslovnim pismom ne smatraju se narudžbe. Iz navedenog slijedi da zakon u
vezi s uporabom tvrtke razlikuje situaciju kada društvo započinje poslove od situacije
kada se sa osobama već nalazi u poslovnom odnosu ili sa kojima je već započeo ko-
municirati poslovnim pismima.
Ako društvo na poslovnom papiru ili internetskoj stranici ne navede propisane
podatke čini prekršaj iz čl. 630. st. 1. t. 2. ZTD-a za koji se može izreći novčana kazna
u iznosu od 50.000 kn pravnoj osobi, a članu društva, članu uprave, odnosno izvrš-
nom direktoru te članu nadzornog ili upravnog odbora ili likvidatoru za isti prekršaj
može se izreći novčana kazna u iznosu od 7.000 kn, a ako je učinjena teža povre-
da propisa radi stjecanja protupravne imovinske koristi novčana kazna u iznosu od
50.000 kn.
7.10. Prijenos tvrtke (čl. 23.)

Tvrtka trgovačkoga društva može se prenijeti na drugoga samo zajedno s po-
duzećem ili s bitnim pretežnim dijelom poduzeća. O prijenosu tvrtke odlučuje ima-
telj tvrtke, odnosno članovi društva (društvo osoba) ili organi društva (društva kapi-
tala). U stečajnom postupku na prijedlog dužnika ili većine vjerovnika (na skupštini
vjerovnika) te nakon saslušanja stečajnog upravitelja, stečajni sudac može odlučiti
da se može provesti namjeravano otuđenje poduzeća ili pogona u korist nekog dru-
gog ako bi to bilo povoljno za stečajnu masu. Stečajni zakon ne propisuje može li
se u tom slučaju dopustiti i prijenos tvrtke. No nema zapreke da se na drugu osobu
zajedno sa poduzećem prenese i karakteristični dio tvrtke. Za prijenos tvrtke koja
sadrži ime neke osobe potrebna je izričita suglasnost te osobe, a ako je umrla, su-
glasnost njenih nasljednika.
23
6.11. Načela tvrtke (čl.12., čl. 22., čl. 28., čl. 29. i čl. 30.)
ZTD propisuje i sustavno uređuje načela tvrtke kako slijedi.
1. Načelo istinitosti - Podaci sadržani u tvrtki moraju biti istiniti.
2. N
ačelo jedinstvenosti - Svaki dio trgovačkoga društva mora poslovati pod
istom tvrtkom, s time da joj se može dodati oznaka koja upućuje na to da se
radi o dijelu društva.
3. N
ačelo zakonitosti - Sud će odbiti upis u sudski registar tvrtke koja nije u skla-
du s odredbama ovoga Zakona.
4. N
ačelo isključivosti - U isti sudski registar ne može se upisati tvrtka koja je
jednaka ranije upisanoj tvrtki ili tvrtka koja se jasno ne razlikuje od ranije upi-
sane tvrtke. Sud na to pazi po službenoj dužnosti. Ako je u sudskom registru u
koji treba upisati tvrtku podružnice takva tvrtka već upisana, tvrtka podružnice
mora sadržavati dodatak kojim se osigurava da se ona jasno razlikuje od već
upisane tvrtke.
5. N
ačelo prvenstva - a) Ako se sudu radi upisa u sudski registar prijave iste tvrtke
ili tvrtke koje se međusobno jasno ne razlikuju, sud će upisati onu tvrtku koja je
ranije prijavljena. b) Iznimno od toga, upisat će se kasnije prijavljena tvrtka ako
podnositelj kasnije prijave dokaže da je u vrijeme podnošenja ranije prijave
tu tvrtku, odnosno njene bitne sastojke upotrebljavao na tržištu kao oznaku
svoga poduzeća ili kao robni ili uslužni znak za označavanje svojih proizvoda ili
usluga te da je to činio prije podnositelja ranije prijave.
Navedena načela se izravno primjenjuju pri upisu u sudski registar i važe za svaki
upis koji sadrži zahtjev za upis ili promjenu tvrtke u sudski registar. Zato su djelomično
i implementirana u ZSR.
7.12. Tvrtka trgovca pojedinca (čl. 24. i čl. 25.)

Tvrtka trgovca pojedinca mora sadržavati njegovo ime i prezime i naznaku “t.p.”.
Prema odredbi čl. 16. st. 1. Zakona o obrtu, tvrtka je ime pod kojim obrt posluje.
Tvrtka obrta sadržava: naziv obrta, oznaku obrta, ime i prezime obrtnika, njegovo sje-
dište, a može sadržavati i posebne oznake. Tvrtka se mora istaknuti na ulazu u sjedište
obrta i u izdvojene pogone u kojima se obavlja obrt ili na mjestu gdje se obrt obavlja
(kiosk, štand), ako se radi o obrtima za koje nije potreban prostor. Na tvrtku trgovca
pojedinca na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ZTD-a o tvrtki trgovačkoga
društva. Ako trgovac pojedinac ne upotrebljava tvrtku onako kako je upisana u sudski
registar čini prekršaj iz čl. 630. st. 1. t. 2. ZTD-a i kazniti će se novčanom kaznom do
iznosa od 50.000 kn.
7.13. Tvrtka podružnice (čl. 26. i čl. 27.)

Podružnica posluje pod svojom tvrtkom koja obavezno sadrži:
1. tvrtku ili skraćenu tvrtku trgovačkoga društva,
2. naznaku djelatnosti podružnice,
3. riječi iz kojih je vidljivo da se radi o podružnici.
24
Na tvrtku podružnice na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ZTD-a o

tvrtki trgovačkoga društva.
7.14. Zaštita prava imatelja ranije prijavljene tvrtke (čl. 31.)

Trgovac kome druga osoba upotrebom ili upisom iste ili slične tvrtke, koja je upi-
sana u sudski registar istoga ili drugoga suda, vrijeđa njegova prava ili ugrožava njegov
položaj u tržišnoj utakmici ili postoji opasnost da njegova prava i položaj u tržišnoj uta-
kmici budu povrijeđeni, odnosno ugroženi ili se druga osoba upotrebom tvrtke nepo-
vlasno koristi njegovim poslovnim ugledom ili ga prisvaja, može tužbom zahtijevati da
druga osoba prestane upotrebljavati tu tvrtku, da se tvrtka te druge osobe izbriše iz
sudskog registra, te da ju se obveže nadoknaditi pričinjenu štetu upotrebom tvrtke.
Tužba se podnosi sudu koji vodi sudski registar u koji je upisana tvrtka druge oso-
be, a može se podnijeti u roku od tri godine od upisa druge tvrtke u sudski registar.
Nakon pravomoćno okončanog postupka u korist osobe koja je podnijela tužbu
za brisanje tvrtke iz sudskog registra, ta bi osoba trebala zahtijevati od nadležnog
sudskog registra da pokrene postupak brisanja tvrtke iz sudskog registra po pravilima
iz čl. 63. ZSR. Nakon pokretanja postupka brisanja (rješenjem) registarski sud bi za-
ključkom trebao pozvati osobu koja upotrebljava tvrtku druge osobe, da u roku koji
ne može biti dulji od 30 dana podnese prijavu za izmjenu upisane tvrtke ili da se u
istom roku očituje na zaključak registarskog suda. Rješenje o brisanju tvrtke registar-
ski sud će donijeti, ako ne prihvati očitovanje društva na zaključak registarskog suda
ili ako društvo u roku koji mu je za to određen ne postupi po zaključku. Upis brisanja
tvrtke iz registra će se obaviti po pravomoćnosti toga rješenja. Ako društvo postupi
po zaključku registarskog suda postupak brisanja će se obaviti te će se ujedno prove-
sti upis promjene tvrtke po podnesenoj prijavi.
Trgovac može zaštitu svojih prava glede upotrebe i upisa tvrtke ostvarivati i
na temelju propisa o zaštiti tržišnog natjecanja, te propisa o zaštiti intelektualnog i
industrijskog vlasništva (Zakon o trgovini, Zakon o žigu). Prema Zakonu o trgovini
neopravdana uporaba tvrtke drugog trgovca smatra se radnjom nepoštenog tržiš-
nog natjecanja koje je zabranjeno i takva se radnja kažnjava prekršajem. Pored toga,
zaštita tvrtke pruža se i propisima o industrijskom vlasništvu (Zakon o žigu, Zakon o
oznakama zemljopisnog porijekla), a pod određenim pretpostavkama može se ustati
sa tužbom radi utvrđenja ništetnosti upisa u sudski registar (čI. 77. ZSR).
8. PREDMET POSLOVANJA I SJEDIŠTE TRGOVAČKOG DRUŠTVA

7.1. Predmet poslovanja trgovačkog društva (čl. 32. do čl. 35.)
Predmet poslovanja trgovačkoga društva je skup djelatnosti kojima se društvo
bavi. Odredbom čl. 32. ZTD-a normativno je izražena sloboda obavljanja svake dje-
latnosti koja nije zakonom zabranjena ili nije suprotna moralu društva. Tom je odred-
bom proklamirana poduzetnička sloboda koja je u nas ustavna kategorija (čl. 49. Usta-
va RH) Poduzetnička sloboda je ujedno jedan od temelja tržišnog gospodarstva, pa
su zato s pravom iz ZSR uklonjene odredbe po kojima se djelatnost upisivala prema
klasifikaciji djelatnosti koja je inače izrađena u statističke svrhe.
25
Predmet poslovanja trgovačkoga društva utvrđuje se izjavom o osnivanju

društva ili društvenim ugovorom, odnosno statutom trgovačkoga društva. U sud-
ski registar se upisuje sa naznakom djelatnosti koje ga čine i to.
1. u skladu s posebnim zakonima,
2. u skladu sa zahtjevom za upis i aktom (izjava, društveni ugovor, statut) trgo-
vačkog društva.
Ako djelatnost nije propisana posebnim zakonom registarski sud će djelatnost
upisati u sudski registar uz uvjet da predmet poslovanja ili pojedine djelatnosti koje
ga čine nisu zakonom zabranjene ili protivne moralu društva i ako se ne odnose na
djelatnost državnih tijela, osoba koje obavljaju javne poslove, poslove političkih stra-
naka ili drugih osoba propisanih zakonom.
Ako je za pojedine djelatnosti zakonom propisano da se mogu obavljati samo
na temelju suglasnosti, dozvole ili drugog akta nadležnog tijela, upis te djelatnosti u
sudski registar provest će se samo na temelju prethodne suglasnosti ili dozvole toga
nadležnog tijela.
Pod upisom u skladu s posebnim zakonima podrazumijevaju se upisi djelatnosti
prema sadržaju koji je za određenu djelatnost propisan (ugostiteljstvo, turizam, trgovi-
na i dr.) Ako je za upis određenih djelatnosti propisom određeno da se mogu obavljati
samo kroz određene ustrojstvene oblike (banke, osiguravajuća društva i dr.) registarski
sud će provesti upis u sudski registar ako akti subjekta upisa imaju propisanu djelatnost
te ako su ustrojeni u obliku propisanom posebnim zakonom. Na upis u podataka o dje-
latnosti trgovačkih društava više nema utjecaja nacionalna klasifikacija djelatnosti.
Od upisa djelatnosti koje čine predmet poslovanja trgovačkih društava treba ra-
zlikovati početak poslovanja tih društva nakon upisa u sudski registar. Tako zakonom
može biti propisano da trgovačko društvo može početi obavljati djelatnost ili djelat-
nosti koje čine predmet njegovoga poslovanja nakon što registarskome sudu podnese
odluku nadležnoga tijela kojom se utvrđuje da udovoljava tehničkim, zdravstvenim,
ekološkim i drugim uvjetima propisanima za obavljanje te ili tih djelatnosti, u tom slu-
čaju ono ne smije početi obavljati takvu djelatnost prije nego što registarskom sudu
podnese takvu odluku.
U svakom slučaju djelatnost se prije početka rada mora upisati u sudski registar, s
time da trgovačko društvo osim upisanih djelatnosti može obavljati i druge djelatno-
sti koje služe obavljanju djelatnosti koja je upisana u sudski registar, pod uvjetom da
se one manjeg opsega ili se uobičajeno obavljaju uz upisanu djelatnost.
Prema ranijim propisima subjekti upisa su u svojim aktima trebali odrediti koju će
djelatnost obavljati kao osnovnu a koju kao sporednu i takav upis predložiti sud-
skom registru, koji je onda ocjenjivao može li se uz predloženu glavnu djelatnost upi-
sati i predložena sporedna djelatnost. Bila su propisana i pravila koja se djelatnost
kao sporedna mogla obavljati uz osnovnu djelatnost. ZTD nema takva pravila niti dje-
latnost trgovačkog društva dijeli na glavnu i sporednu djelatnost čak što više, nije
potrebno upisati djelatnosti koje se obavljaju u manjem opsegu i služe obavljanju
djelatnosti upisanoj u sudski registar. Koje djelatnosti obavlja društvo u manjem op-
segu treba procijeniti u svakom konkretnom slučaju.
26
Valjanim se smatraju i pravni poslovi koje trgovačko društvo sklopi s trećim oso-
bama izvan djelatnosti upisane u sudski registar. U čl. 630. st. 1. t. 3. ZTD-a je propisano
da prekršaj čini trgovačko društvo ako obavlja djelatnost prije nego što registarskom
sudu podnese odluku nadležnog upravnog organa kojom se utvrđuje da udovoljava
tehničkim, zdravstvenim, ekološkim i drugim uvjetima propisanim za obavljanje dje-
latnosti i ako obavlja djelatnost a da za to nema suglasnost, dozvolu ili drugi akt dr-
žavnog organa ili institucija kada je to propisano zakonom. Čini prekršaj i ako obavlja
djelatnost koja nije upisana u sudski registar a ne služi obavljanju djelatnosti upisane
u tom registru. U svim navedenim slučajevima pravnoj osobi se može izreći novčana
kazna u iznosu od 50.000 kn, a članu društva, članu uprave, odnosno izvršnom direk-
toru te članu nadzornog ili upravnog odbora ili likvidatoru za isti prekršaj može se
izreći novčana kazna u iznosu od 7.000 kn, a ako je učinjena teža povreda propisa radi
stjecanja protupravne imovinske koristi novčana kazna u iznosu od 50.000 kn.
Trgovačko društvo može promijeniti predmet poslovanja ili neku od djelatnosti
koje ga čine, s time da takve promjene mora odrediti najprije u svojim općim aktima pa
tek nakon toga podnijeti registarskom sudu prijavu za upis promjene djelatnosti. Uz pri-
javu će priviti izmjene općih akata i odluke nadležnih tijela na temelju kojih je učinjena
izmjena akata. Registarski sud je prije donošenja rješenja o upisu promjene djelatnosti
provjeriti je li predložena promjena u suglasnosti s odredbama općih akata (izjave, druš-
tvenog ugovora, statuta) odnosno je su li ti akti valjano izmijenjeni. Isto tako će ispitati
je li djelatnost ili njezin sadržaj propisan posebnim propisima, odnosno je li za njezin
upis u sudski registar potrebno dostaviti prethodnu suglasnost nadležnog tijela (npr.
mjenjački poslovi, poslovi vađenja šljunka i sl.) ili eventualno promijeniti ustrojstveni
oblik društva, pa i promijeniti tvrtku u dijelu u kojem je naznačena djelatnost društva.
Ako utvrdi da se istodobno treba upisati i promjena tvrtke u dijelu u kojem je naznačena
djelatnost, registarski sud će pozvati društvo da podnese prijavu za promjenu tvrtke.
8.2. Djelatnost podružnice (čl. 36.)

Djelatnost podružnice u okviru predmeta poslovanja trgovačkoga društva utvr-
đuje se izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom, odnosno statutom
društva ili odlukom donesenom na temelju njih. Djelatnost podružnice se ne može
razlikovati od djelatnosti njezinog osnivača.
8.3. Sjedište i promjena sjedišta trgovačkog društva i podružnice

(čl. 37., čl. 38. i čl. 39.)
Sjedište trgovačkoga društva je mjesto u Republici Hrvatskoj:
1. u kojemu je uprava društva i odakle se upravlja poslovima društva,
2. u kojemu društvo trajno obavlja svoju djelatnost.
Sjedište društva određuje se izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovo-
rom, odnosno statutom društva. Trgovačko društvo može imati samo jedno sjedište i
ono se upisuje se u sudski registar. U slučaju dvojbe oko toga koje je stvarno sjedište
društva relevantni su podaci upisani u sudski registar. Od sjedišta društva treba razli-
kovati njegovu poslovnu adresu koja se također upisuje u sudski registar.
27
Do Novele ZTD iz 2009. zakonom nije bilo propisano da se uz sjedište društva

određuje i poslovna adresa društva, premda se taj podatak oduvijek upisivao u sudski
registar. Sada je propisano da se u prijavi za upis u sudski registar pored sjedišta na-
vode i podaci o adresi društva (čl. 70., čl. 187., čl. 396. i dr.) s time da registarski sudovi
nisu dužni niti ovlašteni provjeravati jesu li podaci o sjedištu i poslovnoj adresi točni,
a to sudovi ne čine ni u drugim postupcima nego se kao mjerodavna uzima adresa
označena u tužbi ili prijedlogu za ovrhu a u slučaju neuspješne dostave uzima se adre-
sa društva upisana u sudski registar.
Upis u sudski registar se provodi na temelju podnesene prijave za upis, pa i onda
kada je riječ o promjeni naziva ulice ili kućnog broja. Osim toga, za promjenu sjedišta
društva potrebno je mijenjati društveni ugovor, izjavu ili statut društva, dok je za pro-
mjenu adrese društva dovoljna odluka nadležnog organa društva, pa u tom slučaju
nije potrebno mijenjati opće akte društva. Nadalje, kada je riječ o promjeni sjedišta
društva često se radi o upisu koji se mora obaviti na području drugog registarskog
suda, odnosno suda na čijem je području novo sjedište društva, što u pravilu nije slu-
čaj kod upisa promjene adrese društva.
Sudska praksa je oduvijek smatrala da je adresa na kojoj posluje društvo prvora-
zredni podatak koji mora imati status registarskog podatka i koji se može u svako vrije-
me provjeriti u sudskom registru. Naime, taj je podatak relevantan za dostavu sudskih
i drugih pismena, za održavanje skupština društva, za provođenje ovrhe, utvrđivanje
uvjeta za početak obavljanje poslovanja društva i dr., posebice u velikim gradovima.
Tako se u ovršnom postupku dostava pismena pravnoj osobi koja je upisana u sudski
registar ili drugi upisnik najprije obavlja na adresu navedenu u ovršnom prijedlogu, a
ako dostava na adresu označenu u prijedlogu ne uspije, obavlja se na adresi društva
upisanu u sudski registar. Ako dostava ne uspije na toj adresi, obaviti će se isticanjem
pismena na oglasnoj ploči suda. Smatrat će se da je dostava obavljena istekom osmo-
ga dana od dana isticanja pismena na oglasnoj ploči. Na isti način se obavlja dostava
sudskih pismena u parničnom postupku (tužbe, žalbe i sl.) a prema noveliranoj odred-
bi čl. 134.a ZPP-a. Za prijenos sjedišta trgovačkoga društva u inozemstvo potrebna je
prethodna suglasnost Ministarstva financija (odredba će se aktualizirati ulaskom RH u
punopravno članstvo EU).
Sjedište podružnice je mjesto određeno odlukom osnivača podružnice. Uz na-
znaku sjedišta podružnice u sudski registar upisuju se i podaci o adresi poslovanja
podružnice. U pravnom prometu podružnica posluje pod svojom tvrtkom, a uz nju
mora navesti svoje sjedište i sjedište osnivača (čl. 7. st. 3. ZTD).
Sjedište društva odnosno podružnice, uključivo i njegova poslovna adresa mje-
rodavni su i za određivanje opće mjesne nadležnosti za suđenje u sporovima protiv
društva (čl. 48. ZPP), kao i mjesne nadležnosti u sporovima protiv pravne osobe koja
ima podružnicu izvan svoga sjedišta, ako je spor nastao u povodu djelatnosti te po-
družnice.
Ako se radi o sporu između članova trgovačkoga društva međusobno te izme-
đu članova društva i društva, koji se tiču položaja članova u društvu, upravljanja
društvom i vođenja poslova društva, prava i obveza članova društva koje proizlaze
iz njihovog položaja u društvu, za rješavanje sporova između predsjednika i članova
28
uprave, odnosno izvršnih direktora ili nadzornog, odnosno upravnog odbora društva
i društva ili njegovih članova koji nastanu u svezi sa njihovim radom u društvu ili za
društvo, za suđenje je nadležan trgovački sud na čijem se području nalazi sjedište
društva upisano u sudskom registru. Isti sud je nadležan za odlučivanje u izvanparnič-
nim postupcima. Konačno ti su podaci relevantni i u stečajnom postupku jer nakon
otvaranja stečajnog postupka stečajni upravitelj je dužan cjelokupnu imovinu koja
ulazi u stečajnu masu odmah uzeti u posjed i njome upravljati. Iz toga slijedi da je
sjedište i adresa društva mjerodavna za:
• odlučivanje u izvanparničnim stvarima,
• određivanje opće mjesne nadležnosti ( čI. 48. ZPP),
• nadležnost po mjestu u kome se nalazi podružnica (čI. 59. ZPP),
• postupak ovrhe i osiguranja,
• stečajni postupak i dr.
Sjedište društva upisano u sudski registar mjerodavno je za prosudbu uredne
dostave pismena društvu, za utvrđivanje mjerodavnog ugovornog prava, mjesta is-
punjenja obveza primjenu pravila o međunarodnoj nadležnosti hrvatskih sudova, pri
čemu opća međunarodna nadležnost hrvatskog suda postoji ako društvo tuženik ima
sjedište u Republici Hrvatskoj. Konačno, prema sjedištu trgovačkog društva zakon ra-
zlikuje domaće od inozemnog trgovačkog društva i domaće od inozemnih trgovaca
pojedinaca (čl. 611. ZTD).
9. ZASTUPANJE
9.1. Općenito o zastupanju
Zastupanje u materijalno pravnom smislu uređuje ZOO tako što propisuje da
pravna osoba očituju volju kroz svoja tijela u pravnim poslovima i postupcima koje
poduzimaju u tom svojstvu. U književnosti i u sudskoj praksi ne postavlja se više pi-
tanje ima li pravna osoba osim pravne sposobnosti i poslovnu sposobnost, koja se
manifestira kroz očitovanje ovlaštenih osoba. Ovlaštena tijela za vođenje poslova i za-
stupanje društva, kao i njihova ovlaštenja uređena su pored zakona i u općim aktima
društva (društveni ugovor, statut).
Ovlaštene osobe putem kojih društva očituju svoju volju u poslovnom prometu
te u sudskim, arbitražnim i drugim postupcima su članovi društva ili komplementari
(društva osoba), uprave dioničkog društva i društva s ograničenom odgovornošću, koje
u prvom redu moraju djelovati u skladu sa društvenim dogovorom ili statutom društva.
Međutim, za slučaj da prekorače svoje ovlasti time se društvo nije oslobodilo obaveza
koje su preuzeli, odnosno posljedica pogrešnih radnji koje su u postupcima poduze-
li, jer zakonodavac polazi od toga da je društvo kroz svoga zastupnika očitovalo svoju
volju i treća savjesna osoba ne može imati štetne posljedice od toga što je zastupnik
društva nastupao izvan svojih ovlaštenja, odnosno ograničenja propisanih općim akti-
ma društva (čl. 242. i čl. 427. ZTD-a i čl. 274. st. 2. ZOO-a, napuštena je teorija ultra vires ).
Prema st. 6. čl. 18. ZOO-a u sumnji je li osoba koja za pravnu osobu očituje volju
postupila u svojstvu tijela pravne osobe, smatra se da jeste, ako treći nije znao niti je
29
s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ta osoba postupa u tom

svojstvu. Treba kazati da su osim navedenog pravnog izvora, za odnos zastupanja po-
sebno značajne odredbe ZTD-a koji propisuje tri osnove zastupanja trgovačkih društa-
va (osobe određene čl. 41., osobe ovlaštene na temelju punomoći čl. 42. i čl. 44. do čl.
58., osobe koje djeluju kao zastupnici po zaposlenju) s time da se ovlaštenja zastupnika
ne razlikuju samo po osnovi zastupanja nego i prema sadržaju i opsegu ovlasti.
Tako prokurist uz ograničenje propisano u čl. 49. ZTD-a (zabrana sklapanja ugo-
vora sa samim sobom) ne može opteretiti nekretnine, ne može davati izjavu ni po-
duzimati pravne radnje kojima se započinje stečajni postupak ili drugi postupak koji
dovodi do prestanka društva, a ne može davati ni punomoć drugim osobama za skla-
panje poslova društva. Ograničenja koja nisu predviđena zakonom nemaju učinak
prema trećima. Nadalje, trgovačka punomoć ovlašćuje opunomoćenika poduzimati
za trgovačko društvo pravne radnje koje su u poslovnom prometu uobičajene dok za
druge poslove treba ishoditi posebnu punomoć (čl. 56. ZTD). Trgovački punomoćnik
povrh toga ne može bez posebne ovlasti otuđiti i opteretiti nekretnine ovlastoda-
vatelja, mjenično i čekovno ga obvezati, preuzimati obaveze iz jamstva, uzeti zajam,
sklapati nagodbe niti voditi spor i trgovačku punomoć prenijeti na drugog.
ZOO predviđa da se ovlast u zastupanju temelji na zakonu, statutu, društvenom
ugovoru ili pravilima pravne osobe, aktu nadležnog državnog tijela ili na očitovanju
volje zastupanog-punomoć (čl. 308. st. 2. ZOO). Iz navedenog slijedi da su osnove
zastupanja prema ZOO-u i prema ZTD-u u suštini iste. Prema ZOO-u to su osobe
određene zakonom (članovi uprave, članovi društva, komplementari), statutom, druš-
tvenim ugovorom, pravilima pravne osobe, aktom nadležnog tijela (npr. rješenje ste-
čajnog suda o imenovanju stečajnog upravitelja) i očitovanjem volje zastupanog (pu-
nomoć). Prema ZTD-u to su osobe određene zakonom (čl. 41. i odredbe o zastupanju
za pojedini tip društva), osobe ovlaštene na temelju punomoći (čl.42. i čl. 44. do čl. 58.)
i osobe koje djeluju kao punomoćnici po zaposlenju (čl. 43.).
Pravo na zastupanje u parnici zasniva se na punomoći (jednostranoj izjavi volje
odnosno jednostranom pravnom poslu) uz koji se skoro uvijek sklapa i ugovor o na-
logu. Punomoćnici poduzimaju procesne radnje u postupku u ime i za račun stranke
crpeći svoje ovlasti zastupanja iz volje parnično sposobne stranke.
Tako je zakonski zastupnik ovlašten dati drugoj osobi punomoć koju ne mogu
dati osobe ovlaštene za zastupanje osnivača u okviru poslovanja podružnice. Takvu
ovlast nemaju prokuristi ni trgovački punomoćnici. Nakon otvaranja stečaja nad druš-
tvom punomoć je ovlašten dati samo stečajni upravitelj. Punomoć koju je izdao ste-
čajni dužnik prestaje kada nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka
(čl. 101. st. 2. ZPP). Na osobe određene za zastupanje zakonom u prvom redu se pri-
mjenjuju odredbe ZTD-a, a supsidijarno odredbe ZOO-a sukladno čl. 308. - 312.
9.2. Zastupnici po zakonu (čl. 41.)

Ovlast za zastupanje trgovačkoga društva po zakonu imaju osobe koje su za po-
jedini oblik toga društva određene odredbama ZTD-a. To su članovi uprave u društvi-
ma kapitala i GIU, članovi javnoga trgovačkog društva i komplementari u komandit-
nom društvu.
30
Ovlasti osoba i osobe koje su zakonom ovlaštene zastupati trgovačko društvo

upisuju se u sudski registar. u pravilu bez ograničenja. Ograničenja njihovih ovlasti
upisuju se u sudski registar samo ako djeluju prema trećim osobama. Prema ranijim
propisima upisivala su se sva ograničenja u zastupanju zastupnika u sudski registar,
pa i ona predviđena u općim aktima tadašnjih poduzeća. Upis u registar ovlasti u za-
stupanju nije konstitutivne prirode tako da su moguće razlike između upisanih po-
dataka i stvarnog stanja. Zato se svaka osoba koja je u dobroj vjeri može pozvati na
stanje upisa u sudskom registru (čl. 64 st. 1. Zakona o sudskom registru, čl. 66. st. 1.
ZTD), kako se uostalom može pozivati i u vezi s drugim upisanim podacima. Društva
u likvidaciji zastupaju likvidatori, a ako je nad društvom otvoren stečajni postupak,
društva zastupaju stečajni upravitelji.
U javnom trgovačkom društvu (čl. 91. i čl. 92. ZTD) svaki član je ovlašten zastu-
pati društvo, ako društvenim ugovorom nije isključen od zastupanja.
Komanditno društvo zastupaju komplementari (čl. 131., čl.132., čl. 142. ZTD).
Komanditor bi mogao zastupati društvo kada je ujedno i likvidator i na temelju pu-
nomoći.
Gospodarsko interesno udruženje zastupaju članovi uprave (čl. 605. ZTD), a
eventualna ograničenja postavljena u ugovoru o osnivanju ili odlukama članova GIU
ne mogu se isticati prema trećima. U sudski registar upisuju se članovi uprave i njiho-
ve ovlasti u zastupanju.
Dioničko društvo (čl. 241. ZTD) sa dualističkim ustrojem organa zastupa njegova
uprava, a dioničko društvo s monističkim ustrojem organa društvo zastupaju izvrš-
ni direktori.
Društvo s ograničenom odgovornošću (čl. 426. ZTD) zastupa uprava skupno
ako u društvenom ugovoru nije drugačije određeno.
O pravnom položaju zastupnika po zakonu podrobnije v. Javno trgovačko društvo
i komanditno društvo, Društva kapitala i Gospodarsko interesno udruženje
Na sve zastupnike društva odnosi se ograničenje iz čl. 49. ZTD-a tj. da ne mogu
bez posebne ovlasti trgovačkoga društva nastupati kao druga ugovorna strana i s
društvom sklapati ugovore u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime a za račun drugih
osoba, ili u ime i za račun drugih osoba.
U slučajevima određenim zakonom osobe ovlaštene za zastupanje mogu se odre-
diti aktom nadležnog tijela. Tako na prijedlog članova javnog trgovačkog društva ili
njihovih nasljednika likvidatore može zbog važnih razloga imenovati sud na čijem je
području sjedište društva. U dioničkom društvu, ako neki član uprave nije imenovan,
u hitnom će ga slučaju na zahtjev zainteresirane osobe imenovati sud, a isto vrijedi i
za imenovanje izvršnih direktora u dioničkim društvima s monističkim ustrojem (čl.
272. ZTD).) U društvenom ugovoru d.o.o. može se predvidjeti da će upravu imenovati
i neko javnopravno tijelo12. Stečajni sudac rješenjem o otvaranju stečajnog postupka
imenuje stečajnog upravitelja. Stečajni upravitelj ima prava i obaveze tijela dužnika
pravne osobe i zastupa dužnika (čl. 24. SZ)
12
O imenovanju zastupnika aktom nadležnog tijela podrobnije v. pod Društva kapitala i pod Jav-
no trgovačko društvo i komanditno društvo.
31
9.3. Zastupnici po punomoći (čl. 42.)

Zastupnik trgovačkoga društva (članovi, komplementari, uprave) može dati pu-
nomoć drugoj osobi, s time da se punomoć može dati u granicama ovlasti zastupnika
koje su upisane u sudskom registru. Ovlasti općenito uređene su u ZOO-u (punomoć-
nik može poduzimati samo one pravne poslove za čije je poduzimanje ovlašten čl.
315. st. 1. ZOO) Za ovlast prema trećima mjerodavan je sadržaj punomoći (čl. 313. st.
2. ZOO). Zastupanje koje punomoćnici obavljaju u parnici manifestira se kroz djelo-
vanje punomoćnika u ime i za račun stranke. Radnje koje poduzima punomoćnik u
granicama punomoći imaju pravni učinak kao da ih je poduzela stranka. (čl. 92. ZPP).
Punomoć mogu dati i osobe koje su ovlaštene zastupati društvo na temelju odluke
nadležnog tijela. To su likvidatori, članovi uprave imenovani od suda, privremeni upra-
vitelj i stečajni upravitelj. Prokuru, trgovačku punomoć i punomoć trgovačkog putnika
može dati samo trgovac. Prema čl. 313. st. 3. ZOO-a punomoć se može dati i pravnoj
osobi (agenciji i sl.). ZPP u čl. 89.a st. 1. propisuje da se punomoć u pravilu može dati
samo odvjetniku, kao fizičkoj osobi, pa i onda kada je član odvjetničkog društva.
Punomoć koju daje trgovačko društvo može biti posebna i opća (čl. 315. ZOO),
a može biti dodijeljena trgovačkim punomoćnicima određenim ZTD-om (prokura,
trgovačka punomoć, punomoć trgovačkog putnika). Prokurist je ovlašten u parnici
zastupati trgovačko društvo pred sudom i arbitražnim sudom, s time da ne može bez
posebne ovlasti otuđiti i opteretiti nekretnine. Za razliku od prokuriste, osobe koje su
dobile trgovačku punomoć ili punomoć trgovačkog putnika to nisu ovlaštene. U slu-
čaju stečaja punomoć koju je izdao stečajni dužnik (trgovačko društvo) prestaje kada
nastupe pravne posljedice otvaranja stečaja nad trgovačkim društvom - čl. 101. ZPP).
Ograničenje iz čl. 49. ZTD-a odnosi se i na sve trgovačke punomoćnike.
9.4. Punomoć po zaposlenju (čl. 43.)

Osoba čija je dužnost da kao radnik trgovačkoga društva obavlja poslove koji
po redovitom tijeku stvari uključuju i sklapanje određenih ugovora, odnosno podu-
zimanje određenih pravnih radnji, ovlaštena je da kao punomoćnik društva sklapa te
ugovore i poduzima pravne radnje u granicama poslova koje obavlja.
Radi se o osobama koje uz zastupnike društva prema samom zakonu na teme-
lju zakona imaju ovlasti zastupati društvo kao njegovi radnici kada obavljaju poslove
koji po redovitom tijeku stvari uključuje i sklapanje određenih ugovora i poduzimanje
pravnih radnji u granicama poslova koje obavljaju. Pri tome ne mogu bez posebne
ovlasti društva nastupati kao druga ugovorna strana i s društvom sklapati ugovore
u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime a za račun drugih osoba, ili u ime i za račun
drugih osoba (čl. 49. ZTD).
9.5. Prokura - prokurist (čl. 45. - čl. 54.)

Prokura je najširi oblik trgovačke punomoći čiji su sadržaj i opseg ovlasti određe-
ni zakonom. Prokuru može dati samo pravna i fizička osoba koja je trgovac u smi-
slu ovoga Zakona. Prokura se daje u pisanom obliku na način predviđen izjavom o
osnivanju društva ili društvenim ugovorom, odnosno statutom trgovačkoga društva.
32
U prokuri se ne navode ovlasti prokuriste jer su one određene zakonom. Ograničenje

prokure koje nije predviđeno zakonom nema učinka prema trećim osobama, bez ob-
zira na to je li treća osoba za njih znala ili morala znati. Prokura se može dati svakoj
punoljetnoj i potpuno poslovno sposobnoj osobi, bez obzira na dužnost koju obnaša
i poslove koje obavlja, izuzev ako što drugo nije predviđeno izjavom o osnivanju druš-
tva ili društvenim ugovorom, odnosno statutom trgovačkoga društva. Prokura se ne
može dati pravnoj osobi.
Ako je prokura dana dvjema ili više osoba bez naznake da se radi o skupnoj prokuri,
svaka od tih osoba je prokurist koji samostalno zastupa trgovačko društvo u granica-
ma ovlasti utvrđenih ovim zakonom. Prokura dana dvjema ili više osoba smatrat će se
skupnom prokurom samo ako je tako izričito naznačeno u prokuri (upisano u registar).
Izjave volje ili pravne radnje koje učine skupni prokuristi proizvode pravne učinke samo
ako ih učine svi skupni prokuristi zajedno. Bit će valjane izjave volje ili pravne radnje koje
učini jedan od skupnih prokurista uz izričitu prethodnu suglasnost ili izričito naknadno
odobrenje ostalih skupnih prokurista. Izjava volje ili pravna radnja učinjena prema jed-
nome prokuristi ima pravni učinak kao da je učinjena prema svima. Znanje o pravno
odlučnim činjenicama ili krivnja jednog skupnog prokuriste proizvodi pravne učinke za
vlastodavca, bez obzira na znanje ili krivnju ostalih skupnih prokurista.
Prokurist može sklapati sve ugovore i poduzimati sve pravne radnje u ime i za
račun trgovačkoga društva i zastupati ga u postupcima pred upravnim i drugim dr-
žavnim organima, ustanovama s javnopravnim ovlastima, te državnim i izbranim su-
dovima, a za trgovca pojedinca može podnijeti i prijavu u sudski registar. Međutim.
prokurist ne može bez posebne ovlasti otuđiti ni opteretiti nekretnine trgovačkoga
društva. Prokurist nije ovlašten sklapati ni predugovore ugovoru kojim se otuđuje ne-
kretnina ili sklapati sporazume na temelju kojih bi se nekretnina društva prenijela dru-
gome u fiducijarno vlasništvo, pa ni poduzeti bilo kakva raspolaganja kojima bi se ona
opteretila (hipoteka, pravo građenja, stvarni tereti i sl.). Navedeno ograničenje se ne
odnosi na poslove kojima bi se nekretnina stekla u korist društva. Prokurist ne može
davati izjave ni poduzimati pravne radnje kojima se započinje stečajni postupak ili
drugi postupak koji dovodi do prestanka društva. Konačno, prokurist ne može davati
punomoć za sklapanje poslova drugim osobama. Prokura se može ograničiti na jednu
ili više podružnica. Ograničenje prokure na poslovanje jedne ili više podružnica ima
učinka prema trećim osobama samo ako je upisano u sudskom registru. Prokurist ne
može bez posebne ovlasti trgovačkoga društva nastupati kao druga ugovorna strana
i s društvom sklapati ugovore u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime a za račun drugih
osoba, ili u ime i za račun drugih osoba.
Prokurist potpisuje trgovačko društvo svojim imenom i prezimenom, uz naznaku
iz koje je vidljiv njegov položaj prokuriste ili uz oznaku “p.p.”.
Prokura nije prenosiva na drugu osobu, a odredba o prokuri ili izjava trgovačkoga
društva kojom se prokurist ovlašćuje na prijenos prokure, kao ni izjava društva kojom
se prijenos prokure odobrava prethodno ili naknadno, nemaju pravnog učinka (čl. 51.
ZTD).
Prokura se može u svako vrijeme opozvati, bez obzira na sadržaj ugovora ili dru-
goga pravnoga posla na temelju kojega je dana, a odredba ugovora kojom se trgo-
33
vačko društvo odriče prava da opozove prokuru, kao i odredba kojom se pravo na
opoziv prokure vezuje uz rok ili uz uvjet, je ništetna.
Trgovac pojedinac daje prokuru osobno i ovlast davanja prokure ne može se
prenijeti na drugu osobu. Prokura koju je dao trgovac pojedinac ne prestaje u slučaju
smrti vlastodavca niti ako je vlastodavcu oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost.
Prokurist trgovca pojedinca može poduzimati iste radnje kakve poduzima prokurist tr-
govačkog društva a na njega se odnosi i zabrana raspolaganja sa nekretninama trgovca,
sklapanja ugovora sa samim sobom, odnosno na prokuru trgovca pojedinca na odgova-
rajući se način se primjenjuju odredbe zakona o prokuri trgovačkoga društva. Davanje
prokure i njezin opoziv upisuju se u sudski registar. Prijavi za upis u sudski registar prilažu
se odluka o davanju prokure, odnosno odluka kojom se ona opoziva. U sudski registar
upisuju se: ime i prezime prokuriste i njegov osobni identifikacijski broj, kao i ograničenje
na jednu ili više podružnica za trgovačko društvo i za podružnicu. Ako je dodijeljena sku-
pna prokura u sudski registar se upisuju imena prokurista, njihovi osobni identifikacijski
brojevi i naznaka da se radi o skupnoj prokuri. Ovlasti propisane zakonom se ne upisuju
u sudski registar. Prema trećim osobama koje nisu znale niti morale znati da je prokura
opozvana, opoziv prokure djeluje od dana upisa opoziva u sudski registar.
9.6. Trgovačka punomoć (čl. 55. i čl. 56.)

Trgovački punomoćnik je radnik u trgovačkom društvu ili druga osoba koju trgo-
vac ovlasti da vodi cijelo ili dio njegovog poduzeća. Trgovačka punomoć daje se u
pisanom obliku. Trgovački punomoćnik ovlašten je sklapati sve ugovore i poduzimati
sve pravne radnje koje su u prometu uobičajene pri vođenju poduzeća ili dijela podu-
zeća na koje se odnosi njegova punomoć ili koje su za to potrebne. U pravilu se radi
o uobičajenim poslovima u okviru određene struke Trgovački punomoćnik ne može
bez posebne ovlasti:
• otuđiti ni opteretiti nekretnine svoga vlastodavca,
• mjenično niti čekovno ga obvezati,
• preuzeti obveze iz jamstva, uzeti za njega zajam,
• nagoditi se niti voditi spor.
Za navedene poslove bila bi mu potrebna posebna punomoć. Druga ograničenja
ovlasti trgovačkog punomoćnika nemaju učinka prema trećim osobama koje za njih
nisu znale niti su morale znati. Trgovački punomoćnik ne može bez posebne ovlasti
trgovačkoga društva nastupati kao druga ugovorna strana i s društvom sklapati ugo-
vore u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime a za račun drugih osoba, ili u ime i za račun
drugih osoba (čl. 49. ZTD). Bez izričitog ovlaštenja vlastodavca trgovački punomoćnik
ne može ovlasti iz punomoći prenijeti na drugu osobu. Trgovačka punomoć ne upisu-
je se u sudski registar.
9.7. Trgovački putnik (čl. 57. i čl. 58.)

Trgovac može svome radniku ili drugoj osobi dati punomoć kao trgovačkome put-
niku, da u njegovo ime i za njegov račun sklapa ugovore o prodaji vlastodavčeve robe, is-
poručuje robu, naplaćuje cijenu iz tih ugovora, te prima izjave od kupaca glede robe koja
34
je predmet ugovora što ga je trgovački putnik sklopio za vlastodavca. Punomoć trgovač-

kome putniku mora se dati u pisanom obliku. Trgovački putnik ne može bez posebne
ovlasti trgovačkoga društva nastupati kao druga ugovorna strana i s društvom sklapati
ugovore u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime a za račun drugih osoba, ili u ime i za
račun drugih osoba (čl. 49. ZTD). Trgovački putnik ovlašten je u ime i za račun vlastodavca
davati izjave i poduzimati druge pravne radnje radi očuvanja vlastodavčevih prava iz ugo-
vora što ga je sklopio u njegovo ime i za njegov račun. Ograničenje ovlasti trgovačkoga
putnika nema učinka prema trećoj osobi koja za to nije znala niti morala znati. Trgovački
putnik ne može bez posebne ovlasti prodavati robu uz plaćanje na poček ili u obrocima,
niti može sam sa sobom sklapati pravne poslove. Dakle, ograničenje iz čl. 49. ZTD-a odno-
si se i na trgovačkoga putnika. Ovlasti trgovačkog putnika ne upisuju se u sudski registar.
10. SUDSKI REGISTAR

10.1. Uvodne napomene
Sudski registar je javna knjiga koja sadrži podatke i isprave o subjektima upisa za
koje je upis određen zakonom. Izvorni tekst ZTD-a predviđao je trgovački registar po
uzoru na njemačko pravo u koji bi se upisivali samo trgovci, a registar bi se vodio u
obliku kartona usporedo na papiru i elektroničkom obliku. Ubrzo se pokazalo da za-
konodavac nije stvorio uvjete za preoblikovanje sudskog registra u trgovački registar,
dok je struka tražila da se hrvatski registar ustroji po uzoru na austrijski registar tj. da
nastavi djelovati kao jedinstveni registar za sve subjekte upisa, ali kao glavna knjiga
u elektroničkom i pisanom obliku. Istodobno se predlagalo da se registarskim pro-
pisima, osim ustroja i postupka u registarskim stvarima, uredi sadržaj prijave, osobe
ovlaštene za podnošenje prijave i upis u registar za sve subjekte upisa, uključivo i za
trgovce, no zakonodavac se u odnosu na takve prijedloge do danas nije izjasnio.
Sudski registar je nastavio djelovati kao jedinstveni registar za sve subjekte koji
po zakonu nastaju kao pravne osobe nakon upisa u sudski registar u obliku glavne
knjige koja se vodi na računalu i na papiru, a kroz odredbe čl. 59. do čl. 67. ZTD-a
ostala su uređena temeljna pitanja predmeta upisa, nadležnosti suda, načina upisa i
načela sudskog registra ZTD, kao i sadržaj prijave za pojedini upis, osobe ovlaštene za
podnošenje prijave, a dijelom i za upis, svih tipova društva i trgovca pojedinca.
Ustroj, oblik i postupak u registarskim stvarima uređuje se posebnim zakonom,
a to je Zakon o sudskom registru. Zakon o sudskom registru (Nar. nov., br. 1/95,) kao
jedinstvenom registru za upis svih pravnih osoba i trgovca pojedinca, stupio je na
snagu 1. 01. 1995., istodobno kada je započela primjena ZTD-a. Tim se zakonom ure-
đuje ustroj i vođenje sudskog registra, (koji naziv je kasnijim izmjenama propisan i
odredbama ZTD-a) dok je operativna provedba upisa i pojedinosti u postupanju ure-
đena Pravilnikom o načinu upisa u sudski registar.
Od svoga donošenja pa do 1999. Zakon je pet puta mijenjan i dopunjavan i to;
Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudskom registru (Nar. nov., br. 57/96),
Uredbom o izmjenama i dopunama Zakona o sudskom registru (Nar. nov., br. 1/98),
Uredbom o izmjenama i dopunama Zakona o sudskom registru (Nar. nov., br. 30/99),
Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudskom registru (Nar. nov., br. 45/99)
te Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudskom registru (Nar. nov., br. 54/05)
35
pri čemu su u zakon unesena rješenja koja su nepotrebno opterećivala taj postupak
a što se odrazilo i na nedjelotvornost i opterećenost registarskih sudova. Novelom iz
2005. (Nar. nov., br. 54/05), kada su u zakonu učinjeni veći zakonodavni zahvati, iz za-
kona je uklonjena obaveza prilaganja izjava i isprava osnivača o možebitnim udjelima
u drugim društvima, nepodmirenim obavezama i sl., djelatnost se nije više trebala
upisivati u skladu s propisima o klasifikaciji djelatnosti, a dorađeni su i pojedine ne-
dorečene odredbe vezane za likvidaciju poduzeća po službenoj dužnosti, zabilježbu
i upise u sudski registar, te je stvorena zakonska podloga za komunikaciju elektronič-
kim putem registarskih sudova sa javnim bilježnicima i drugim ovlaštenim osobama.
Time je omogućena provedba projekta HITRO.HR koji je Vlada Republike Hrvat-
ske usvojila na svojoj sjednici održanoj 15. 12. 2004. u cilju unapređenja poslovnih
procesa i jednostavnijeg započinjanja obavljanja gospodarske djelatnosti. U cilju
usklađenja zakona sa europskom pravnom stečevinom, posebice s prvom smjerni-
com (Smjernice 2003/58/EC) Europskog parlamenta i Vijeća od 15. 07. 2003., koja se
odnosi na prihvat dokumenata u elektronskom obliku te na vođenje i objavu poda-
taka u istom obliku, kao i da sve isprave i podaci budu vođeni i dostupni na jednom
mjestu, uvedena je obveza dostave financijskih isprava u sudski registar, pri čemu je
bilo potrebno definirati pojam financijske isprave, urediti način njihove predaje, po-
datke koji se upisuju u sudski registar, kao i posljedice nepoštivanja obaveze predaje
tih isprava.
U naš pravni sustav, a u skladu sa Uredbom Vijeća (EZ-a) br.2157/2001 od 8. 10.
2001. o statutu Europskog društva (SE) i Uredbom vijeća (EZ-a) broj 2137/85 od 25. 07.
1985. o Europskom gospodarskom interesnom udruženju (EGIU) uvedena je moguć-
nost upisa novih pravnih osoba nakon što Republika Hrvatska ostvari punopravno
članstvo u EU.
Podaci koji se upisuju u sudski registar za sve subjekte upisa ostali su standardi-
zirani (tvrtka/naziv, sjedište/poslovna adresa, predmet poslovanja, članovi/likvidato-
ri, predmet poslovanja, osobe ovlaštene za zastupanje, pravni odnosi) a posebno je
određeno koji se podaci dodatno upisuju za komanditno društvo, dioničko društvo,
društvo s ograničenom odgovornošću, europsko društvo, europsko gospodarsko in-
teresno udruženje, ustanove i zajednice ustanova, banke i druge financijske organi-
zacije, društva osiguranja, zadruge i podružnice. Za upis podataka u sudski registar uz
pravila ZSR mjerodavni su i brojni drugi propisi (Zakon o ustanovama, Zakon o zadru-
gama, Zakon o kreditnim unijama, Zakon o bankama) koji sadrže podatke o sadržaju
prijave, priloge uz prijave, a neki od njih i dodatne podatke za upis.
Ipak, osnovni materijalno pravni propis za upis trgovaca u sudski registar je ZTD i
upravo zbog toga što nova zakonska rješenja nalažu upis novih podataka, pa i reprogra-
miranje postojećih registarskih podataka, potrebno je žurno izmijeniti i dopuniti ZSR.
Postupak za upis u sudski registar pokreće se podnošenjem prijave za upis ovje-
rovljene od javnog bilježnika nadležnom registarskom sudu, a za društva s ograniče-
nom odgovornošću s temeljnim kapitalom u novcu, dostavu sudu je moguće obaviti
elektronički putem javnog bilježnika. On-line osnivanje društva s ograničenom odgo-
vornošću ostvaruje se u skladu s pravilima propisanim u Naputku o uvjetima i načinu
ostvarivanja elektroničke komunikacije s registarskim sudom radi upisa društva s
36
ograničenom odgovornošću u sudski registar. (Nar. nov., br. 109/07, 62/08 i 20/09- u
nastavku: Naputak). Tim Naputkom uređuju se uvjeti i način elektroničke povezanosti
ureda HITRO.HR, javnih bilježnika i sudskog registra u postupku osnivanja društva s
ograničenom odgovornošću s temeljnim kapitalom u novcu (u daljnjem tekstu: druš-
tvo). Prva osnivanja provedena su u okviru pilot-projekta u sudskom registru Trgovač-
kog suda u Varaždinu koje osnivanje se danas provodi u svim registarskim sudovima.
Najnovijim zakonskim rješenjima stvorena je zakonska podloga za ustrojavanje di-
gitalne zbirke isprava, odnosno za pretvaranje isprava i podataka pohranjenih na papiru
u elektroničkom obliku. S time u vezi u pripremi je ustrojavanje digitalne zbirke ispra-
va DZI. Nakon ustroja DZI, prijave i prilozi koji će se dostavljati u elektroničkom obliku
putem HITRO.HR sustava sudskom registru, unosit će se u zbirku isprava nakon upisa
u bazu podataka i provjere kvalitete elektronski pohranjenih isprava glede čitljivosti i
potpunosti dokumenata. Pretvaranje isprava upisanih subjekata pohranjenih u zbirci
isprava na papiru u elektronički oblik provodit će se skeniranjem poluautomatskom i
barkod metodom, s time da se sve isprave mogu označiti barkodom čime će se postići
automatsko razvrstavanje dokumenata. Elektroničko pohranjivanje isprava novo osno-
vanih subjekata provodit će se po pravomoćnosti rješenja o upisu u sudski registar i
objave podataka o upisu u „Narodnim novinama” u skladu s zakonom. Digitalna zbirka
isprava bit će istovjetna zbirci isprava vođenoj na papiru i povezat će se u jedinstvenu
bazu podataka za Republiku Hrvatsku. Time će se omogućiti svakome da bez dokazi-
vanja pravnog interesa obavi uvid u zbirku isprava u svim registarskim sudovima i da
zatraži ispis pohranjenih podataka u zbirci u elektroničkom ili papirnatom obliku.
10.2. Ustroj i oblik sudskog registra (čl. 60.)

Sudski registar je javna knjiga koja sadrži podatke i isprave o subjektima upisa
za koje je upis u registar propisan zakonom. Registar vode trgovački sudovi (u dalj-
njem tekstu: registarski sudovi). Registar se sastoji od Glavne knjige i Zbirke isprava.
Glavna knjiga registra sadrži podatke o subjektima upisa propisane zakonom.
U nju se upisuju podaci propisani zakonom i promjene tih podataka, zabilježbe o te-
retima, privremenim mjerama, pokretanju stečajnog postupka, zatim podaci o danu
predaje potpunih financijskih isprava sudskom registru uz navođenje obračunskog
razdoblja poslovne godine za koju se predaju, kao i svi drugi podaci koji se odnose
na subjekt upisa odnosno na postupak pred sudom ili drugim tijelima. Glavna knjiga
registra vodi se usporedo na papiru i u elektroničkom obliku, a sastoji se od registar-
skih uložaka koji sadrže podatke o jednom subjektu upisa, a ako subjekt upisa ima
podružnicu i podatke o podružnici (poduložak). Svaki registarski uložak obilježava se
matičnim brojem subjekta upisa (u daljnjem tekstu MBS) koji se subjektu upisa odre-
đuje elektroničkim putem kod upisa osnivanja, kao njegov identifikacijski broj, koji je
jedinstven i nepromjenjiv.
Zbirka isprava je dio registra koji sadrži dokaze bitne za upis podataka o subjek-
tima upisa u glavnu knjigu registra, druge dokaze dostavljene ili sastavljene u po-
stupku upisa, te rješenja donesena u registarskim stvarima. Zbirka isprava vodi se na
papiru a u pripremi je vođenje zbirke isprava u elektroničkom obliku. Zbirka se obi-
lježava MBS subjekta upisa. Isprave i podaci koji se pohranjuju u zbirci isprava mogu
37
biti na jednom od službenih jezika Europske unije, s time da moraju biti prevedene od
ovlaštenog sudskog tumača na hrvatski jezik. Za slučaj nesuglasja u pogledu sadržaja
isprava i podataka na hrvatskom jeziku i onih na stranom jeziku, mjerodavnom će se
smatrati isprava sastavljena na hrvatskom jeziku
Glavna knjiga i zbirka isprava u elektroničkom obliku vode se kao jedinstvena
baza podataka za Republiku Hrvatsku. Podaci upisani u glavnoj knjizi dnevno se
unose u jedinstvenu bazu podataka i čuvaju se uporabom kodova propisanih za zna-
kove prema međunarodnim normama.
Registar se čuva trajno i svaki registarski sud odgovara za vjerodostojnost upisa
koji je proveo. Ministar pravosuđa pravilnikom propisuje oblik registra, način vođenja i
upisa u sudski registar, sadržaj oblik i način popunjavanja prijava za upis te osiguranje,
uporabu i čuvanje registarskih podataka, a za podrobniju razradu pojedinih pitanja do-
nosi naputke.
Svatko može bez dokazivanja pravnog interesa razgledati podatke upisane u
glavnoj knjizi sudskog registra i isprave iz zbirke isprava te zahtijevati da mu se izda
izvadak ili ovjerena preslika isprava iz zbirke isprava. Ostvarivanje prava na razgleda-
vanje podataka i izdavanje izvadaka iz glavne knjige koja se vodi i u elektroničkom
obliku te razgledavanje i izdavanje isprava i podataka pohranjenih na papiru ili u elek-
troničkom obliku u zbirci isprava, dužan je omogućiti svaki registarski sud bez obzira
u kojem je registru subjekt upisan, a u zbirku isprava ako s njom raspolaže
Izvadak iz registra (u daljnjem tekstu: izvadak) je ovjerovljena isprava koja se
izdaje iz registra a sadrži upisane podatke o jednom subjektu upisa koji važe na dan
izdavanja. Na poseban zahtjev može se dati izvadak s podacima za određeno vremen-
sko razdoblje ili povijesni izvadak koji sadrži sve upisane podatke o jednom subjektu
upisa od dana upisa osnivanja do dana izdavanja izvatka Dostupnost akata i isprava iz
zbirke isprava elektroničkim putem mora se osigurati i svim državnim tijelima. Ovlasti
sudskog službenika za izdavanje izvadaka i preslike imaju javni bilježnici.
10.3. Subjekti upisa (čl. 59.)

U smislu čl. 59. ZTD-a u sudski registar upisuju se trgovci i svi podaci određeni
zakonom te promjene tih podataka i to za:
1. javno trgovačko društvo,
2. komanditno društvo,
3. gospodarsko interesno udruženje,
4. dioničko društvo,
5. društvo s ograničenom odgovornošću,
6. trgovca pojedinca.
U sudski registar upisuju se i drugi subjekti za koje je upis u registar propisan
posebnim zakonom (Zakon o ustanovama, Zakon o zadrugama, Zakon o kreditnim
unijama i dr.). To su:
1. europsko društvo (SE), europsko gospodarsko interesno udruženje (EGIU),
2. ustanove,
38
3. zajednice ustanova,
4. zadruge,
5.savez zadruga,
6.kreditna unije (prije ŠKZ),
7. druge osobe za koje je upis propisan zakonom.
U sudski registar upisuju se i podružnice kada je to propisano zakonom (tr-
govci, ustanove).
Zakonom su propisani podaci koji se upisuju za sve subjekte upisa (čl. 24. ZSR).
Osim podataka iz čl. 24. ZSR-a zakonom su propisani podaci koji se dodatno upisuju
za pojedine subjekta upisa (trgovca pojedinca, javna trgovačka društva, komanditna
društva, dionička društva, društva s ograničenom odgovornošću, GIU, banke i druge
financijske institucije, zadruge, ustanove) i za podružnice kada se one upisuju u sudski
registar. Za upis podatka i izmjenu upisanih podataka svih subjekata mjerodavni su
i drugi propisi od kojih samo manji dio dopunjuje sadržaj upisa, nego se uglavnom
propisuje sadržaj prijave i priloga uz prijavu.
ZTD osim temeljnih pitanja vezanih za predmet i način upisa, općih pravila veza-
nih za prijavu, objavu upisa i načela registra, u odredbama u kojima uređuje trgovca
i tip društva propisuje sadržaj prijave za pojedini upis, priloge uz prijavu te osobe
ovlaštene za podnošenje prijave. Navedeni subjekti upisa nastaju kao pravne osobe,
odnosno kao trgovac pojedinac upisom u sudski registar. U sudski registar upisuju se
samo osobe određene zakonom i propisani podaci o njima.
10.4. Upis u sudski registar (čl. 59.)

Upis u registar je svako unošenje jednog ili više podataka o subjektu upisa u
glavnu knjigu registra, a brisanje je onaj upis kojim subjekt prestaje postojati ili kojim
određeni podatak upisan u glavnoj knjizi prestaje važiti. Upis u registar obavlja se na
temelju odluka registarskog suca. Zakonom je određeno koji se podaci upisuju u sud-
ski registar za sve subjekte upisa i podatci koji se dodatno upisuju za pojedine tipove
društva.
Pored osnovnih registarskih podataka o subjektima upisa u glavnu knjigu regi-
stra upisuju se i podaci o njihovim pravnim odnosima kao što je: pravni oblik subjekta
upisa kod osnivanja i možebitnog preoblikovanja u novi pravni oblik, datum usvaja-
nja općih akata i njihove izmjene, uz oznaku odredaba koje su izmijenjene i uz kratki
opis izmjena, promjene temeljnog kapitala, odnosi povezanosti, priključenje, statu-
sne promjene, odluke stečajnog suda i drugi podaci relevantni za pravni promet. U
glavnu knjigu upisuju se i zabilježbe spora i ostale zabilježbe koje se tiču subjekta
upisa.
Zbog obaveze društava da javno objavljuju svoja financijska izvješća koja ujedno
moraju biti dostupna javnosti na jednom mjestu, u čl. 1 st. 13. ZSR-a je propisano na
koje se to isprave odnosi, a ujedno je definiran pojam financijskih isprava. Zakonom
je uređen i način njihove predaje registarskom sudu (čl. 39. ZSR), kao i posljedice ne-
poštivanja obaveze predaje tih isprava (čl. 79. ZSR). Upisom dana predaje potpune
financijske isprave, uz navođenje obračunskog razdoblja poslovne godine za koju se
39
financijske isprave predaju, ujedno je postignuta dostupnost tih podataka putem re-
gistra.
U smislu čl. 2. st. 13. ZSR-a financijske isprave su :
1. pojedinačna i konsolidirana financijska izvješća prema propisima o računovod-
stvu, ako je propisana obaveza objavljivanja tih izvješća,
2. pripadajuća revizijska mišljenja ako financijska izvješća podliježu reviziji, a pro-
pisana je obaveza objavljivanja revizijskih mišljenja,
3. pojedinačno godišnje financijsko izvješće o stanju društava i konsolidirano go-
dišnje izvješće o stanju društava, ako je posebnim zakonom propisana obave-
za objavljivanja tih izvješća.
Novelom ZTD iz 2009. izmijenjene su odredbe o obaveznoj predaji godišnjih iz-
vješća o stanju društva za sve trgovce. Sada je propisano da su od te obaveze izuzeti
trgovci koji se u smislu čl. 3. st. 2. Zakona o računovodstvu smatraju malim poduzet-
nicima, tako da će trebati raspraviti treba li pitanje dostave i upisa financijskih isprava
dopuniti novim ili izmijenjenim odredbama ZSR-a.
Financijske isprave predaju se sudskom registru putem FINE i to:
• u roku od šest mjeseci od isteka poslovne godine za pojedinačna financijska
izvješća i godišnje izvješće o stanju društva s pripadajućim revizorskim mi-
šljenjem,
• u roku od devet mjeseci od isteka poslovne godine za konsolidirana financij-
ska izvješća i konsolidirano godišnje izvješće o stanju društva s pripadajućim
revizorskim mišljenjem.
FINA je dužna bez odgode obavijestiti registarski sud da su potpune financijske
isprave predane u rokovima, zatim u elektroničkom obliku te isprave ili njihov prijepis
dostaviti sudskom registru, koji onda po službenoj dužnosti upisuje dan predaje tih
isprava i navodi obračunsko razdoblje poslovne godine na koju se isprave odnose.
Ako obveznik financijsku ispravu ne preda ili je ne preda u zakonom propisanom roku,
registarski sud će rješenjem, uz opomenu iz čl. 81. st. 1. ZSR-a naložiti plaćanje nov-
čane kazne u iznosu od 5.000 kn., a ako po opomeni ne postupi, novčana kazna će se
povećavati za dodatnih 5.000,00 kn, sve do ispunjenja te zakonske obaveze (čl. 81.a
ZSR). FINA je dužna po isteku zakonskih rokova za predaju financijskih isprava, dosta-
viti registarskom sudu popis onih obveznika koji nisu ili nisu predali u roku potpune
financijske isprave (čl. 39. st. 9. ZSR), što je registarskom sudu prvorazredni podatak za
provođenje postupka brisanja subjekata iz sudskog registra u smislu čl. 70. ZSR. FINA
je dužna dostaviti popis obveznika koji se nisu pridržavali propisanih rokova Ministar-
stvu financija radi podnošenja prijave za prekršaj.
10.5. Postupak upisa u registar (čl. 61., čl. 62., čl. 63., čl. 64. i čl. 67.)
Postupak u registarskim stvarima vode trgovački sudovi nadležni po mjestu sje-
dišta trgovca (čl. 67. ZTD, čl. 12. ZSR). O upisu promjene sjedišta subjekta upisa kojim
se upis prenosi na područje drugog registarskog suda ili o statusnim promjenama,
odlučuje registarski sud na čijem je području novo sjedište subjekta upisa i o tome po
službenoj dužnosti obavještava registarski sud kod kojeg je subjekt upisa upisan. U
40
registarskim stvarima odlučuje sudac pojedinac, a u drugom stupnju vijeće sastavlje-

no od trojice sudaca. Postupak upisa je hitan, a registarski sud je dužan predmete rje-
šavati redoslijedom kojim su prispjeli u sud, osim u slučajevima propisanim zakonom.
Sudionici postupka su osobe koje su pokrenule postupak (predlagatelji) i osobe o či-
jim se pravima ili pravnim interesima odlučuje u postupku. Registarski sud rješenjem
odlučuje o biti zahtjeva (dopušta ili odbija zahtjev za upis podataka, promjenu upisa-
nih podataka, izmjenu upisanih podataka, brisanje upisanih podataka) a zaključkom
o pitanjima upravljanja postupka (nalog sudioniku da u određenom roku otkloni ne-
dostatke u prijavi ili dokazu, ili da pribavi odgovarajući dokaz, te drugi nalozi glede
upravljanja postupkom).
Registarski sudac donosi rješenje o upisu u pravilu bez održavanja ročišta nakon
što ispita je li udovoljeno pretpostavkama za osnovanost prijave i zahtjeva za upis, s
time da istodobno odlučuje o zahtjevu za upis svih podataka koji su sadržaj upisa. Na-
kon što registarski sudac donese rješenje o upisu, upis će postati pravovaljan kada ga
sudac elektronički potpiše u glavnoj knjizi registra vođenoj na računalu. Registarski
sudac je dužan istodobno potpisati ispis za glavnu knjigu vođenu u pisanom obliku.
Postupak upisa u registar je izvanparnični a ako pojedina pitanja nisu uređena pra-
vilima izvanparničnog postupka, odnosno pravilima ZSR, na odgovarajući način primje-
njuju se odredbe ZPP-a. U postupku upisa sudionik u pravilu snosi svoje troškove.
Postupak za upis u registar pokreće se podnošenjem javno ovjerene prijave ili
prijave zaprimljene elektroničkim putem od javnog bilježnika ili osoba ovlaštenih
posebnim propisima, sudu, ako zakonom nije drukčije propisano. Upis po službe-
noj dužnosti obavlja se samo ako je to predviđeno zakonom.
Prijava sadrži zahtjev za upis podataka ili zahtjev za upis promjene podataka upi-
sanih u registar. Prijava se ne mora javno ovjeriti ako se odnosi na promjenu poslovne
adrese u sjedištu društva, ako se njome dostavljaju samo osobni podaci o predsjedni-
ku i članovima nadzornog odbora, te podaci o naknadno uplaćenim temeljnim ulozi-
ma i uplatama. Takvu prijavu potpisuju osobe koje su po zakonu ovlaštene podnijeti
prijavu za upis u sudski registar. Prijava na obrascu PO i prilozi na papiru podnose se u
dovoljnom broju primjeraka za sud i sudionike. Ako se prijava podnosi elektroničkim
putem, na isti se način podnose i prilozi.
U smislu odredbe čl. 62. ZTD-a kojom se općenito propisuje prijava za upis u sud-
ski registar trgovaca proizlazi da prijava mora biti u obliku javno ovjerene isprave,
osim ako se njome dostavljaju samo imena predsjednika i članova nadzornog, odno-
sno upravnog odbora, imena, odnosno tvrtke članova društva s ograničenom odgo-
vornošću i podaci o njihovim temeljnim ulozima i uplatama. Takvu prijavu potpisuju
osobe koje su po zakonu ovlaštene podnijeti prijavu za upis u sudski registar. Isprave
na koje se prijava poziva podnose se uz prijavu u izvorniku, ovjerenoj preslici, odno-
sno prijepisu, ili u drugom zakonom propisanom obliku.
Za upis trgovca pojedinca u sudski registar prijavu podnosi trgovac pojedinac
osobno ili njegov prokurist, a može je podnijeti i drugi punomoćnik koji se za to iskaže
javno ovjerenom punomoći.
Za trgovačka društva ZTD u čl. 62. propisuje opće pravilo koje osobe podnose
prijavu u pojedinim tipovima društva, a posebnim odredbama kojima uređuje tip
41
društva propisuje iznimke od tog općeg pravila (upis odluke o prijenosu dionica ma-
njinskih dioničara, upis osnivanja dioničkog društva, upis priključenja, upis pripajanja
i dr.).
Za trgovačka društva po pravilu iz čl. 62. ZTD-a prijavu za upis podnose:
1. za javno trgovačko društvo svi njegovi članovi,
2. za komanditno društvo svi komplementari,
3. za dioničko društvo svi članovi uprave i predsjednik nadzornog, odnosno uprav-
nog odbora,
4. za društvo s ograničenom odgovornošću svi članovi uprave, a ako ono ima
nadzorni odbor i predsjednik toga odbora.
Ako ZTD-om nije drugačije određeno, prijava se podnosi u roku od 15 dana od
dana kada se ispune pretpostavke za upis koje su propisane zakonom.
Ako se prijava dostavlja u elektroničkom obliku, javni bilježnici ili osobe ovlašte-
ne posebnim propisima moraju za takvu dostavu prijave prethodno osigurati tehnič-
ke preduvjete. Uvjeti i način ostvarivanja elektroničke komunikacije sudskog registra
i drugih informacijskih sustava propisana je Naputkom o uvjetima i načinu ostvari-
vanja elektroničke komunikacije s registarskim sudom radi upisa društva s ograni-
čenom odgovornošću u sudski registar. Prema tom naputku javni bilježnik izrađuje
elektroničku prijavu za upis osnivanja društva u sudski registar te joj dodaje potrebne
priloge u elektroničkom obliku. Prijavu i sve potrebne priloge javni bilježnik potpisuje
naprednim elektroničkim potpisom i putem HITRO.HR sustava šalje u sudski registar.
HITRO.HR ured može prikupiti sljedeće priloge: dokaz o uplati osnivačkog pologa, do-
kaz o uplati sudske pristojbe i dokaz o uplati troška objave oglasa o upisu u sudski
registar. Javni bilježnik prijavu i priloge koje je prikupio potpisuje naprednim elektro-
ničkim potpisom i putem HITRO.HR sustava odmah šalje u HITRO.HR ured. HITRO.HR
ured priloge koje je prikupio pretvara u elektronički oblik, pridružuje ih elektroničkoj
prijavi javnog bilježnika, potpisuje naprednim elektroničkim potpisom i odmah ih pu-
tem HITRO.HR sustava šalje u sudski registar.
Po primitku prijave s prilozima sudski registar prepoznaje pošiljatelja prijave i
dostavlja sustavu HITRO.HR poslovni broj pod kojim je prijava zaprimljena na nadlež-
nom sudu. U roku od jednog radnog dana od dana zaprimanja potpune i osnovane
prijave, sudski registar će sustavu HITRO.HR, elektronički dostaviti rješenje o upisu
osnivanja društva. U slučaju nepotpune ili neosnovane prijave sudski registar će u
istom roku sustavu HITRO.HR elektronički dostaviti obavijest da je prijava nepotpuna
odnosno neosnovana, a postupak će se nastaviti pred nadležnim registarskim sudom
(zaključak za ispravke, nalog za dostavu isprava i sl).
Osoba koja je sudskom registru dostavila elektroničku prijavu s prilozima dužna
je u roku od tri dana od dana dodjele poslovnog broja pod kojim je ta prijava eviden-
tirana u sudskom registru dostaviti izvornik te prijave i priloga za upis osnivanja druš-
tva, u papirnom obliku. Izgled elektroničke prijave za upis društva propisan je Pravil-
nikom o načinu upisa u sudski registar (Nar. nov., br. 10/95., 101/96., 62/98., 123/02. i
94/05). Napredni elektronički potpis javnog bilježnika zamjenjuje njegov vlastoručni
potpis i otisak pečata i smatra se javno ovjerovljenom prijavom.
42
Ako javni bilježnik ne može poslati prijavu elektroničkim putem zbog tehničkog
kvara na sustavu ili komunikacijama, dužan je o tome odmah obavijestiti HITRO.HR
ured koji će javnom bilježniku dati tehničke upute. Ako je registarskom sudu one-
mogućen postupak provedbe ovakvog osnivanja društva dužan je o tome odmah
obavijestiti Visoki trgovački sud HR. Prijavu za upis u sudski registar mogu podnijeti i
ovlašteni opunomoćenici (odvjetnici, osobe iz čl. 89.a. ZPP i prokurist kada se radi o
trgovcu pojedincu). Službenici FINE (ureda HITRO.HR) prema posebnom zakonu ovla-
šteni su samo podnijeti prijavu za upis u sudski registar i preuzimati rješenja o upisu,
ali ne i zastupati sudionika u postupku (preuzimati zaključke, ulagati žalbe i sl.). Javni
bilježnik je po odredbi čl. 4. st. 1. ZJB-a ovlašten zastupati stranku u postupku za upis
u sudski registar samo u nespornim stvarima u neposrednoj vezi s kojom njegovom
ispravom, pa u tim stvarima ima prava i dužnosti odvjetnika.
U sudski registar pohranjuju se potpisi trgovca pojedinca, osoba ovlaštenih za
zastupanje trgovačkoga društva koje su za pojedini oblik društva određene odredba-
ma ZTD-a ili na temelju odluke kojom se određuju osobe s tim ovlastima u podružnici,
potpisi svih prokurista i likvidatora. Nepodnošenje prijave za upis podataka o trgovač-
kim društvima i o trgovcu pojedincu u roku od 15 dana, a koji podaci se prema zakonu
moraju upisati u sudski registar ima za posljedicu prekršajnu odgovornost za pravnu
osobu i za osobe ovlaštene za podnošenje prijave.
Radi osiguranja publikacijskog učinka i pravne sigurnosti, prema odredbi čl. 64.
ZTD-a svi upisi u sudski registar objavljuju se u »Narodnim novinama«. Naime, samo
onaj podatak koji je upisan u sudski registar i valjano objavljen u »Narodnim novina-
ma« smatra se poznatim svakome. Novelom ZTD iz 2009. je propisano kada se smatra
da je upis obavljen. Naime, prema st. 2. čl. 64. ZTD-a smatra se da je upis obavljen
istekom dana kad izađu »Narodne novine« u kojima je objavljen.
U prijavama za upis u sudski registar pojedinih tipova društva uz sjedište društva
navodi se i adresa društva, kako je to predviđeno u članku 24. ZSR.
ZSR uređuje slučajeve brisanja ili promjene podataka u sudskom registru koje se
provodi:
1. po službenoj dužnosti,
2. na zahtjev osobe koja ima pravni interes,
3. na zahtjev ovlaštenih tijela ili osobe.
Upis brisanja provodi se u pravilu nakon pravomoćnosti rješenja o brisanju. U
vezi s pojedinostima toga postupka upućuje se na odredbe ZSR-a.
10.6. Javnost registra i učinak upisa (čl. 65. i čl. 66.)

Sudski registar je javna knjiga i svaka osoba može u radno vrijeme suda i u prisut-
nosti ovlaštenog djelatnika suda obaviti uvid u podatke upisane u registru, u isprave
na temelju kojih je obavljen upis te u isprave pohranjene u registru, osim isprava gle-
de kojih je zakonom isključena primjena načela javnosti registra.
Svaka osoba može dobiti ovjereni prijepis ili presliku podataka iz registra i isprava
na temelju kojih je obavljen upis, kao i potvrde o stanju upisa za određenoga trgovca.
43
Sud ne smije od osobe koja traži uvid u registar i isprave, odnosno ovjereni pri-
jepis ili presliku podataka iz registra i isprava zahtijevati da navede razlog ili svrhu
radi koje to traži. Ostvarivanjem prava na razgledanje podataka i izdavanje izvadaka iz
glavne knjige i zbirke isprava u elektroničkom obliku proširen je instrumentarij kojim
se oživotvoruje načelo javnosti registra. Tome treba još dodati da su registarski podaci
o subjektima upisa već sada vidljivi i na internetskim stranicama a uvodi se i moguć-
nost objave isprava u elektroničkom obliku.
Upis u sudski registar ima pravni učinak prema subjektu upisa i prema trećima
slijedećeg dana od dana upisa u registar, ako zakonom nije drugačije određeno (čl.
11. ZSR). Prema ZTD-u učinak upisa u sudski registar nastupa istekom dana kad izađu
»Narodne novine« u kojima je objavljen. Po čl. 66. st. 3. ZTD-a propisana je iznimka u
odnosu na treće osobe. Naime, svaka osoba može se pozvati na stanje upisa u registru
glede pravno odlučnih podataka i činjenica koji se sukladno ZTD-u i drugim zakonima
upisuju u sudski registar, osim one osobe kojoj se dokaže da joj je bilo poznato da
se stvarno stanje glede tih podataka razlikuje od stanja upisa u registru. U pogledu
radnji poduzetih prije šesnaestog dana nakon dana objave upisa trećoj se osobi ne
mogu suprotstaviti upisani podaci ni isprave iz objave ako dokaže da za njih nije mo-
gla znati.
No, nitko se ne može pozivati na to da mu nisu poznati podaci upisani u sudskom
registru koji su objavljeni na način propisan zakonom ili aktima trgovačkoga društva.
Treći se mogu pozivati na isprave i podatke koji nisu objavljeni, osim ako se za njihov
učinak zahtijeva da ih se objavi. Osim toga osoba koja je u dobroj vjeri ne može trpjeti
štetu zbog toga što se glede pravno odlučnih podataka i činjenica pouzdala u stanje
upisa u sudskom registru. ZTD također propisuje da ako su podatak ili činjenica koji se
upisuju u sudski registar netočno objavljeni, treći se može pozvati na ono što je objav-
ljeno, osim ako je znao da objavljeni podatak ili činjenica ne odgovaraju onome što
je upisano u sudskom registru. Za pravni promet koji se ostvaruje preko podružnice
mjerodavni su podaci o njoj upisani u sudskom registru u kojem je ona upisana i koje
objavi registarski sud. U vezi sa učinkom upisa u sudski registar valja razlikovati kon-
stitutivne upise od deklaratornih. Konstitutivan učinak imaju oni upisi kojima nasta-
je ili prestaje neko pravo (osnivanje društva, izmjene i dopune općih akata, prijenos
dionica, promjene temeljnog kapitala i sl.). Deklaratorni upis ima samo publikacijski
učinak prema trećima (upis uprave, nadzornog odbora, člana društva, opoziv i dodje-
la prokure i sl.).
10.7. Neke izmjene i dopune upisa u sudski

registar po noveli ZTD 2009.
Zakonom o izmjenama i dopunama ZTD-a od 2009. (novela) propisano je kada
se smatra da je upis u sudski registar obavljen, koja će pravila trebati ugraditi i u pred-
stojeće izmjene Zakona o sudskom registru. Uvažene su i primjedbe praktičara da se
uz sjedište društva upisuje i poslovna adresa. Djelomično je propisan sadržaj prija-
ve za upis osnivanja društva kapitala ulaganjem ili preuzimanjem stvari bez revizije
osnivanja, tako da i to pitanje treba podrobnije urediti u Zakonu o sudskom registru.
U slučaju prijenosa dionica manjinskih dioničara propisano je da se pored upisa od-
44
luke glavne skupštine o prijenosu upisuje i jedini dioničar. Jedini dioničar upisuje se
i u slučaju priključenja odlukom većine (čl. 504.a ZTD). U vezi s nastavkom osnivanja
(čl. 194.a ZTD) propisano je na koji se način i sa kojim podacima ugovor o nastavku
osnivanja upisuje u sudski registar, kao i razlozi zbog kojih registarski sud može odbiti
upis. S obzirom da se prema novim pravilima u društva mogu ulagati prava i stvari bez
provođenja revizije osnivanja izmijenjene su ili dopunjene odredbe o povećanju te-
meljnog kapitala i odredbe vezane za javnu objavu podataka tim promjenama. Prema
novim rješenjima dopunjena je odredba čl. 366.a ZTD-a kojim je propisana moguć-
nost upisa odluka dioničkog društva za koje se traži utvrđivanje ništetnosti tih odluka
tako da zakon sada nabraja o kojim je odlukama riječ, kao i u kojim slučajevima sud
koji vodi parnični postupak može odlučiti da se takve odluke upišu u sudski registar.
Izjednačen je sadržaj priloga uz prijavu kada se registarskom sudu dostavljaju na upis
izmjene statuta i društvenog ugovora tako što se u oba slučaja uz prijavu dostavlja
potpun tekst statuta odnosno društvenog ugovora. To drugim riječima znači da se
više ne moraju priložiti izmjene društvenog ugovora uz potvrdu javnog bilježnika da
su izmjene valjano učinjene.
Ono što je novina u društvima s ograničenom odgovornošću svakako je mo-
gućnost povećanja temeljnog kapitala kao odobreni temeljni kapital te je zbog toga
propisan i način upisa takve promjene temeljnog kapitala. Po ranijim rješenjima nisu
bile jasne odredbe o tome na koji način se i u kojem obliku izjašnjava povjerenik za
primanje dionica svakog pripojenog društva prije upisa pripajanja u sudski registar.
Noveliranom odredbom čl. 522. st. 2. ZTD-a je propisano da on to čini izjavom koju
daje u obliku javnobilježničke isprave. Prema dosadašnjem rješenju moglo se zaklju-
čiti da je redoslijed upisivanja pripajanja uređen samo za subjekte koji su upisani kod
različitih sudova. Noveliranim odredbama čl. 522. ZTD-a je jasno propisano da se isti
redoslijed upisivanja primjenjuje za subjekte koji se pripajaju koji su upisani kod istog
suda. Izmijenjene su i odredbe o upisu inozemnog trgovca u sudski registar.
11. SUDSKA NADLEŽNOST (čl. 40.)

Stvarna nadležnost trgovačkih sudova propisana je u čl. 34.b Zakona o parničnom
postupku u sporovima u koji su izrekom stavljeni u nadležnost tih specijaliziranih su-
dova. Prema toj odredbi (st.1. t.3. i t.4.) u nadležnost trgovačkih sudova spadaju i spo-
rovi iz čl. 40. st. 1. ZTD-a (sporovi između članova trgovačkoga društva međusobno te
između članova društva i društva, koji se tiču položaja članova u društvu, upravljanja
društvom i vođenja poslova društva, prava i obveza članova društva koje proizlaze iz
njihovog položaja u društvu, sporovi između predsjednika i članova uprave, odno-
sno izvršnih direktora ili nadzornog, odnosno upravnog odbora društva i društva ili
njegovih članova koji nastanu u svezi sa njihovim radom u društvu ili za društvo) te
sporovi o odgovornosti člana trgovačkog društva, člana uprave ili nadzornog odbora
za obveze društva.
Za navedene sporove nadležan je trgovački sud na čijem se području nalazi sje-
dište društva upisano u sudskom registru.
ZTD propisuje u kojim slučajevima trgovački sudovi sude u izvanparničnim po-
stupcima, s time da pravila postupka (osim namirenja troškova, spajanja predmeta)
45
ne propisuje, tako da se u izvanparničnim stvarima primjenjuju pravna pravila Zakona

o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934. na temelju Zakona o načinu primjene
pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine.
Izvanparnični postupak se provodi u stvarima iz čl. 114. st. 2., čl. 115., čl. 137. st. 2.,
čl. 150. st. 2., čl. 182. st. 3., čl. 203. st. 3., čl. 204. st. 3., čl. 230. st. 3., čl. 245., čl. 247. st. 2.,
čl. 257. i 260., čl. 272.d, čl. 273.a st. 2. i 3., čl. 278. st. 3., čl. 288., čl. 298. st. 2. i 5., čl. 300.
st. 2., čl. 300.h st. 2., čl. 300.k st. 1., čl. 330. st. 2., čl. 367. st. 2., čl. 368. st. 2., čl. 371. st. 3. i
4. čl. 375. st. 3., čl. 376. st. 3., čl. 381. st. 1., čl. 382. st. 5. i 6., čl. 413. st. 1., čl. 423. st. 6., čl.
424. st. 2., čl. 426. st. 6., čl. 450., čl. 451. st. 2., čl. 452. st. 4., čl. 470. st. 2., čl. 471, čl. 481.a
st. 1., čl. 491., čl. 492. st. 4., čl. 500., čl. 504.a st. 3., čl. 515., čl. 527. st. 1. i 4., čl. 532. st. 1,
čl. 545. st. 1. i 4., čl. 547. st. 1, čl. 550.k st. 2., čl. 550.p st. 2., čl. 562. st. 2., čl. 575. st. 3. i
čl. 607. st. 3. ZTD-a. Postupak u izvanparničnim stvarima je hitan u prvostupanjskom i
drugostupanjskom postupku.
Trgovački sudovi su nadležni za sporove u kojima je stranka osoba (društvo. tr-
govac pojedinac) nad kojom je otvoren stečaj, bez obzira na svojstvo druge strane i
vrijeme pokretanja spora te svih sporova u vezi sa stečajem, osim sporova za koje je
zakonom izrekom određeno da su nadležni sudovi druge vrste (čl. 34.b. ZPP).
Za suđenje u sporovima koji nastaju u tijeku i u povodu stečajnog postupka nad
društvom mjesno je isključivo nadležan sud na čijem se području provodi stečajni
postupak (čl. 63. ZPP). U sporovima u kojima je nad obje stranke otvoren stečajni po-
stupak, mjesno je nadležan sud pred kojim je protiv jedne od stranaka prije otvoren
stečajni postupak, osim ako se ne radi o sporovima o izlučnim i razlučnim pravima, o
postojanju ili nepostojanju tražbine prema stečajnom dužniku, o obavezama stečajne
mase te o pobijanju pravnih radnji stečajnog dužnika, u kojim je slučajevima mjesno
nadležan sud na čijem se području nalazi sjedište stečajnog dužnika (čl. 63.a ZPP).
46
j.t.d. i k.d. Slakoper
DRUŠTVA OSOBA
JAVNO TRGOVAČKO DRUŠTVO
I KOMANDITNO DRUŠTVO
I UVOD
(čl. 68. i čl. 131.)
1. OPĆENITO
Društva osoba su javno trgovačko društvo i komanditno društvo13. Ona su trgo-
vačka društva, te za njih vrijedi sve što općenito vrijedi za trgovačka društva. Ona
napose imaju vlastitu pravnu osobnost, te je njihova osobnost zasebna i odvojena od
osobnosti članova društva, što podrazumijeva da imaju vlastitu tvrtku, vlastita prava i
vlastite obveze, te da kao takva mogu tužiti i biti tužena pred sudom i nastupati pred
drugim organima i osobama, te da mogu imati vlastitu imovinu. Pravnu osobnost
stječu upisom osnivanja u sudski registar, te u tom trenutku stječu vlastitu pravnu,
poslovnu i deliktnu sposobnost14. Pravnu osobnost imaju sve do brisanja iz sudskog
registara kad prestaju postojati kao osobe tj. pravni subjekti.
Posebno je važno istaći nužnost razlikovanja dvije skupine pravnih odnosa u ko-
jima se društva nalaze. Jednu skupinu čine vanjski pravni odnosi tj. pravni odnosi u
koje društvo kao pravna osoba stupa s trećim osobama u svezi s predmetom svoga
poslovanja, a drugu unutrašnji pravni odnosi koji postoje između članova društva me-
đusobno, te između pojedinih članova društva i društva15. Posebno treba spomenuti
pravni položaj članova društva kao zajednice.
2. ZAJEDNIČKA OBILJEŽJA J.T.D. I K.D.

J.t.d. i k.d. kao društva osoba imaju više istovjetnih obilježja, koja su ujedno razli-
kovna obilježja društava osoba u odnosu na društva kapitala.
Prvo zajedničko obilježje j.t.d. i k.d. kao društava osoba je nepostojanje temelj-
nog kapitala u oba društva u smislu u kojem je postojanje temeljnog kapitala u druš-
tvima kapitala nužno za njihovo postojanje. Dok društva kapitala ne mogu ni nastati
bez da su se osnivatelji obvezali uložiti u društvo – odnosno uplatiti, predati ili prenije-
ti društvu – i barem djelomično uložili imovinsku vrijednost koja odgovara najmanjim
svotama koje su propisane prisilnim odredbama ZTD-a, društva osoba mogu nastati
i bez vlastite imovine, jer ZTD prisilnim odredbama ne određuje neku najmanju imo-
vinsku vrijednost koju bi osnivatelji morali uložiti u društvo kako bi ono moglo biti
osnovano tj. kao pretpostavku upisa osnivanja društva u sudski registar.
13
Radi ekonomičnosti dalje će se rabiti kratice «j.t.d.» i «k.d..».
14
pravnoj, poslovnoj i deliktnoj sposobnosti pravnih osoba v. Obvezno pravo – opći dio, s. 87. i dalje.
O
15
O tome v. Pravni položaj članova j.t.d. i k.d.
47
Slakoper j.t.d. i k.d.
Nepostojanje nužnosti postojanja temeljnog kapitala, odnosno nužnosti da druš-

tvo ima vlastitu imovinu, može se dovesti u vezu s drugim zajedničkim obilježjem dru-
štava osoba. To je da za obveze društva – prema prisilnim odredbama ZTD-a – uvijek
odgovara najmanje jedan član društva, i to solidarno, neograničeno i čitavom svojom
imovinom. Točnije govoreći, u j.t.d. tako uvijek odgovaraju najmanje dvije osobe – jer
je za postojanje j.t.d. nužno postojanje barem dva člana društva – a u k.d. tako uvijek
odgovara najmanje jedna osoba – jer je za postojanje k.d. nužno postojanje barem
jednog komplementara tj. člana društva koji za obveze društva odgovara solidarno,
neograničeno i čitavom svojom imovinom. Ova veza postoji zato što - neograničena,
solidarna i čitavom imovinom – odgovornost najmanje dvije (u j.t.d.) odnosno naj-
manje jedne (k.d.) osobe za obveze društva znači da postoje osobe odnosno osoba
koja ima imovinu podobnu za naplatu tražbina vjerovnika društva tj. imovinu koja
vjerovnicima daje sigurnost glede naplate njihovih tražbina.
Članovi j.t.d. odnosno komplementari u k.d. stječu članska prava u društvu
unatoč tome što – prema prisilnim odredbama ZTD-a – nemaju obvezu ulaganja tj.
uplate ili predaje odnosno prijenosa društvu neke imovinske vrijednosti. Oni, naime
u društvo mogu uložiti ne samo imovinu, nego i rad i druge usluge i dobra, pa će
članska prava ipak steći. Stoga se i mogućnost stjecanja članskih prava u društvu
bez ulaganja imovine u društvo, treba uzeti kao zajedničko obilježje j.t.d. i k.d. kao
društava osoba. Istovremeno su – ako društvenim ugovorom nije drukčije određe-
no – svi članovi j.t.d. odnosno svi komplementari u k.d. dužni unijeti jednake uloge,
ali ne zbog javnog ili općeg interesa, nego zbog jednakog položaja svakoga od njih
u njihovom međusobnom odnosu. Dosljedno tome, u j.t.d. svi članovi, a u k.d. svi
komplementari, po samom ZTD-u imaju jednaka prava i po sadržaju i po opsegu,
te se ta prava ne mogu podijeliti na prava čiji opseg ovisi o vrijednosti uloga i (po-
moćna) prava koja pripadaju svakom članu društva, kao što se dijele članska prava
u društvima kapitala.
Relevantnost osobnosti člana odnosno osobnih svojstava člana za ostale članove
društva i društvo u cjelini može se uzeti kao četvrto zajedničko obilježje j.t.d. i k.d., što
će se prikazati na tri primjera i u usporedbi s društvima kapitala. Ako je za druge člano-
ve i društvo u cjelini od bitne važnosti osoba člana odnosno osobnost odnosno tko je
član društva, onda nije prihvatljivo da bi se bez suglasnosti svih ostalih članova mogao
promijeniti član društva, bilo da se radi o promjeni pravnim poslom među živima ili o
promjeni nasljeđivanjem članstva u slučaju smrti, a nije prihvatljivo ni to da bi se odluke
donosile bez sudjelovanja i suglasnosti svakoga pojedinog člana društva. U protivnom,
sve je to prihvatljivo. Kako i u j.t.d. i k.d. član društva svoja članska prava i svojstvo člana
društva – čime se mijenja članstvo u društvu – može prenijeti trećoj osobi samo uz su-
glasnost svih ostalih članova društva, kako je smrt člana j.t.d. odnosno komplementara
razlog za prestanak društva, te kako je u oba društva za donošenje onih odluka koje su
u društvima kapitala u nadležnosti skupštine, u načelu nužna suglasnost svih članova
društva, očito je da je u oba društva osobnost člana odnosno tko je član društva od od-
lučne važnosti za druge članove i za društvo u cjelini. To pokazuje i mogućnost ulaganja
vlastitog rada u društvo.
Povezanost članstva u društvu s vođenjem poslova i zastupanjem društva i ne-
postojanje podjele dužnosti i ovlasti u društvu na organe društva mogu se uzeti
48
kao peto zajedničko obilježje j.t.d. i k.d. Sama činjenica što je jedna osoba bila je-
dan od osnivatelja j.t.d. odnosno jedan od komplementara u k.d. toj osobi ne daje
pravo da vodi poslove društva i zastupa društvo. Drugim riječima, svi članovi j.t.d.
i svi komplementari u k.d. po samom su zakonu ovlašteni i voditi poslove društva i
zastupati društvo i to svaki od njih pojedinačno. Iz toga proizlazi da je j.t.d. u cijelo-
sti, a k.d. djelomično, koncipiran tako da osnivatelji odnosno članovi j.t.d., a u k.d.
komplementari, svakodnevno rade u društvu na način na koji u društvima kapitala
radi uprava.
No, kako su istovremeno i članovi društva, oni također odlučuju i o temeljnim
pitanjima u svezi s društvom i njegovim postojanjem, što u društvima kapitala pristoji
skupštini, ali uz podsjećanje da pri tome – po samom ZTD-u - odlučuju suglasnošću
svih članova j.t.d. odnosno komplementara u k.d., a ne većinom glasova čiji broj je
razmjeran vrijednosti uloženog u društvo, kao što je u skupštini društava kapitala.
Znači da nema podjele dužnosti i ovlasti u društvu na organe društva.
3. INDIVIDUALNA I RAZLIKOVNA OBILJEŽJA J.T.D. I K.D.
Obilježja po kojima se j.t.d. i k.d. međusobno razlikuju proizlaze iz zakonskog

koncepta tih društava, a napose iz činjenice što se – prema tom konceptu – svi čla-
novi j.t.d. nalaze u istovjetnom položaju, dok se svi članovi k.d. nužno moraju podi-
jeliti na komplementare i komanditore, koji su u bitno različitom položaju. Dapače,
razlika između pravnog položaja komplementara i komanditora je tako velika da se
o k.d. nerijetko ne govori kao o društvu osoba, nego kao o mješovitom društvu u
kojem su značajno prisutna i obilježja društava kapitala, a ne samo obilježja društa-
va osoba.
U j.t.d. po samom ZTD-u svi su članovi društva u jednakom pravnom položaju.
Posve sažeto govoreći svi članovi društva odgovaraju za obveze društva neograniče-
no, solidarno i čitavom svojom imovinom, svaki od njih ima pravo i dužnost voditi po-
slove društva i ovlašten je zastupati društvo. Članstvo u društvu automatski je, dakle,
povezano s vođenjem poslova i zastupanjem društva. U k.d. sve to vrijedi i odnosi se
na komplementare.
Nasuprot tome, komanditori - koji su u cijelosti uplatili svoj ulog - ne odgovaraju
za obveze društva, te nisu ovlašteni upravljati poslovima društva ni zastupati druš-
tvo. Njihovo članstvo u društvu je, dakle, odvojeno od vođenja poslova i zastupanja
društva. Oni su članovi društva koji u društvu sudjeluju ulogom na koji su se obvezali
društvenim ugovorom, ne zbog javnog ili općeg interesa nego u okviru ugovornog
odnosa, te imaju pravo suprotstaviti se odlukama i postupcima komplementara koji
se odnose ili poduzimaju izvan granica redovnog poslovanja društva, pravo nadzora i
pravo na udio u dobitku društva.
Iz toga je vidljivo da pravni položaj komanditora u većoj mjeri odgovara pravnom
položaju člana društva kapitala, nego pravnom položaju člana j.t.d. odnosno komple-
mentara u k.d., te upravo takav položaj komanditora opravdava kvalificiranje k.d. kao
mješovitog društva, a ne kao društva osoba.
49
II OSNIVANJE DRUŠTVA
1. SADRŽAJ DRUŠTVENOG UGOVORA

(čl. 71., čl. 78. st. 2., čl. 79. st. 2., čl. 80. st. 1. i st. 2., čl. 133. i čl. 135.)
1.1.Uvod
O društvenom ugovoru j.t.d. i k.d. može se govoriti zajednički zbog velike uspo-
redivosti sadržaja tih akata, koja proizlazi iz okolnosti što su i j.t.d. i k.d. društva osoba.
No, kako je svaki od tih tipova društava ujedno i individualizirani tip društva, između
njih postoje različitosti koje se odražavaju i u sadržaju društvenog ugovora. Stoga će
se posebno prikazati različiti elementi sadržaja društvenog ugovora ovih tipova dru-
štava.
Kao i u d.o.o. i u j.t.d. i u k.d. društveni je ugovor temeljni pravni akt tih društava
nužan za njihov nastanak, a po svojoj prirodi predstavlja pravni posao, pa v. i usp. Sa-
držaj statuta i društvenog ugovora. Kako ni j.t.d. niti k.d. ne može osnovati samo jedna
osoba, nego najmanje dvije, temeljni pravni akt ovih društava uvijek je ugovor, a ne
može biti jednostrani pravni posao, kao u slučaju osnivanja d.o.o.
1.2. Obvezatni sastojci

Odredbe ZTD-a o društvenom ugovoru j.t.d. uopće ne sadrže naznake obvezat-
nih sastojaka, dok odredbe o društvenom ugovoru k.d. naznačuju samo kako se tim
ugovorom moraju odrediti član ili članovi društva koji imaju položaj komplementara
i član ili članovi društva koji imaju položaj komanditora, što proizlazi iz nužnosti po-
stojanja bar jednog komplementara i bar jednog komanditora kao članova društva
koji su u bitno različitom pravnom položaju u društvu. Dakle, iz ZTD-a proizlazi jedino
nužnost da se društvenim ugovorom k.d. odredi najmanje jedan osnivatelj koji će
imati pravni položaj komplementara i najmanje jedan osnivatelj koji će imati pravni
položaj komanditora.
Postoje, međutim, obvezatni sastojci koje mora sadržavati društveni ugovor oba
društva. Njihova obvezatnost proizlazi iz elemenata bez kojih ne može postojati ni
jedno trgovačko društvo kao pravna osoba, te iz pravila o upisu u sudski registar. Iz
toga proizlazi da društveni ugovor oba društva mora sadržavati tvrtku, sjedište i pred-
met poslovanja društva, a podrazumijeva se da mora sadržavati i osobne identifika-
cijske podatke osnivatelja koji sklapaju društveni ugovor. O tvrtci, sjedištu i predmetu
poslovanja v. Opći dio.
Osim tih sastojaka društveni ugovor oba društva ne mora sadržavati drugih sa-
stojaka odnosno odredbi. Posebno ne o temeljnom kapitalu, zato što ZTD ne propisu-
je nikakvu najnižu vrijednost imovine koja se mora predati društvu, kao pretpostavku
nastanka društva kao pravne osobe. Dosljedno tome ni odredbe o ulozima koje se
osnivatelji obvezuju unijeti u društvo odnosno predati društvu. Također ne mora sa-
državati podatke o članovima organa društva, jer ova društva nemaju ZTD-om propi-
sanih organa.
50
Dosljedno tome ovdje se može govoriti samo o posljedicama eventualnog krše-

nja pravila o upravo navedenim obvezatnim sastojcima i u smislu njihova nepostoja-
nja u društvenom ugovoru i u smislu odstupanja sadržaja odredbi o tim sastojcima od
prisilnih pravila ZTD-a.
1.3. Dopuštena odstupanja od zakonskih rješenja

(čl. 71. st. 2. i čl. 135. st. 2.)
Pravila ZTD-a o unošenju u statut d.d. odredbi kojima se određena pitanja ure-
đuju drukčije no što su uređena ZTD-om, dopuštaju odstupanja od odredbi ZTD-a
samo kad je odredbama ZTD-a to dopušteno. Posve suprotno tome, pravila o sadržaju
društvenog ugovora društava osoba izričito dopuštaju osnivateljima da pravni odnos
između članova društva i između člana društva i društva urede drukčije no što te od-
nose uređuju odredbe ZTD-a. Osnivatelji, dakle, mogu slobodno urediti ove odnose,
a njihova je sloboda odnosno autonomija pri tome ograničena samo općim ograni-
čenjem stranačke autonomije tj. javnim poretkom (Ustavom, prisilnim propisima i
moralom društva) a ne i posebnim ograničenjima pravilima ZTD-a, kao što je kod d.d.
Makar bi iz odredbi čl. 71. st. 2. odnosno čl. 135. st. 2. ZTD-a, u svezi s naslovom
Odjeljka 2. odnosno Odjeljka 3. (Pravni odnosi između članova), proizlazilo da se slo-
boda uređenja od strane osnivatelja odnosi samo na pravne odnose između člano-
va društva, ona se odnosi i na pravne odnose između članova društva i društva, jer
odredbe Odjeljka 2. (čl. 71. do čl. 88.) odnosno Odjeljka 3. (čl. 135. do čl. 141.) uređuju
i odnose između članova društva i društva, a ne samo međusobne odnose članova
društva. Iz toga proizlazi da osnivatelji društvenim ugovorom i u j.t.d. i u k.d. mogu
valjano – drukčije no što je uređeno ZTD-om – urediti:
• uloge u društvo,
• naknadu izdataka i štete,
• posljedice zakašnjenja s uplatom uloga ili primljenog za društvo,
• pozornost s kojom je dužan postupati član društva,
• zabranu konkurencije i njene posljedice,
• vođenje poslova društva,
• obvezu izvješćivanja društva,
• davanje prokure,
• pravo člana na obaviještenost,
• donošenje odluka članova društva,
• udjele u dobitku i gubitku društva.
Posebno u k.d. osnivatelji mogu društvenim ugovorom drukčije urediti:
• upravljanje društvom,
• komanditorovo pravo nadzora,
• rok za isplatu dobitka komanditoru.
S druge strane, ni društvenim ugovorom niti drugim pravnim poslom članovi
društva ne mogu isključiti primjenu (prisilnih) pravila o odgovornosti članova društva
51
za obveze društva, jer ta pravila postoje u općem odnosno javnom interesu odnosno
interesu stvarnih i mogućih vjerovnika društva.
2. OBLIK DRUŠTVENOG UGOVORA

Odredbama ZTD-a ni za društveni ugovor j.t.d. niti za društveni ugovor k.d izriči-
to nije propisan neki određeni oblik, pa bi se moglo zaključiti kako vrijedi načelo ne-
formalnosti pravnih poslova tj. kako društveni ugovor ne mora biti sklopljen u nekom
određenom obliku. Ipak, iz pravila koje nalaže da se društveni ugovor priloži prijavi za
upis osnivanja društva u sudski registar16, proizlazi kako društveni ugovor treba biti
sklopljen u pisanom obliku. Kako nužnost sklapanja društvenog ugovora u pisanom
obliku ne proizlazi iz izričite odredbe ZTD-a koja bi to nalagala, nego tek posredno iz
navedenih pravila, moglo bi se zauzeti stajalište kako taj oblik nije propisan kao pret-
postavka njegove valjanosti u građanskopravnom smislu. To bi dovelo do zaključka
kako se u tom smislu na društveni ugovor primjenjuju pravila koja vrijede za pravne
poslove poduzete u određenom obliku u svrhu dokazivanja, a ne u svrhu valjanosti17.
3. OSNIVATELJI, ZASTUPNICI I OPUNOMOĆENICI

I za osnivanje j.t.d. i za osnivanje k.d. nužne su najmanje dvije osobe, a podra-
zumijeva se da to mogu biti i fizičke i pravne osobe. Ako bi osnivatelji bili osobe bez
poslovne sposobnosti ili pravne osobe, pri sklapanju društvenog ugovora nužno bi ih
zastupali njihovi zastupnici. Osim toga, osnivatelje pri sklapanju društvenog ugovora
mogu zastupati i njihovi opunomoćenici.
Kako su pitanja u svezi s osobama osnivatelja, njihovim zakonskim zastupnicima
i opunomoćenicima iscrpno obrađena kod društava kapitala, za ta pitanja v. Osnivanje
d.o.o. i simultano osnivanje d.d., Osnivatelji, zastupnici i opunomoćenici.
4. OD SKLAPANJA DRUŠTVENOG UGOVORA DO OBJAVE UPISA

4.1. Općenito
Kad je riječ o društvima kapitala u razdoblju od sklapanja društvenog ugovora
odnosno usvajanja statuta, do objave upisa osnivanja društva u sudski registar, nužno
se poduzima značajan broj radnji, a među najvažnijima su imenovanje uprave i unos
uloga u društvo. Kako društva osoba nemaju zakonom predviđene organe, te kako
po ZTD-u ne postoji obveza unosa određenih najmanjih uloga odnosno određenog
najmanjeg temeljnog kapitala u društvo, u vremenu od sklapanja društvenog ugovo-
ra društva osoba do objave upisa osnivanja društva osoba u sudski registar, otpadaju
unos uloga, imenovanje uprave i radnje koje proizlaze iz toga odnosno koje postoje
u svezi s tim.
Ako je društvenim ugovorom bio predviđen unos uloga ili poduzimanje nekih
drugih radnji prije upisa osnivanja društva u sudski registar, osnivatelji koji su na to
16
Čl. 70. st. 2. i čl. 132. ZTD-a i čl. 41. ZSR.
17
O tome v. Obvezno pravo – opći dio, s. 268.
52
obvezani bit će dužni poduzeti te radnje, ali će obveza poduzimanja tih radnji imati
temelj u društvenom ugovoru, a ne u ZTD-u. Po samom ZTD-u, u vremenu od skla-
panja društvenog ugovora do podnošenja prijave za upis osnivanja društva u sudski
registar, nema radnji koje bi se nužno poduzimale kako bi osnivanje društva moglo
biti upisano u sudski registar, jer ZTD ne sadrži prisilna pravila koja bi nalagalo podu-
zimanje nekih radnji.
4.2. Podnošenje prijave za upis osnivanja u sudski registar

(čl. 70. i čl. 134.)
I prijava za upis osnivanja j.t.d. i prijava za upis osnivanja k.d. u sudski registar
mora sadržavati temeljne podatke kojima se individualizira svako trgovačko druš-
tvo kao pravna osoba, tj. tvrtku, sjedište i predmet poslovanja društva. Kako je riječ
o društvima osoba, moraju se navesti i osobni podaci svakog člana društva, a kako
je moguće da su društvenim ugovorom samo neki članovi j.t.d. odnosno samo neki
komplementari ovlašteni za zastupanje društva, moraju se navesti i osobni podaci
osoba ovlaštenih za zastupanje društva i njihove ovlasti. Pri osnivanju k.d. posebno
se moraju navesti podaci o komanditorima i visini uloga svakoga od njih. Prijavi za
upis – i j.t.d. i k.d. – mora se priložiti društveni ugovor.
U sudski registar upisuju se podaci koji su upravo navedeni, a objava upisa osni-
vanja k.d. sadrži samo navod o broju komanditora, a ne i njihove osobne podatke i
uloge u društvo.
Nakon što je u sudski registar upisano osnivanje društva, tu se obvezatno upi-
suju promjene društvenog ugovora, tvrtke i sjedišta, predmeta poslovanja društva,
stupanje novoga člana u društvo, prestanak članstva u društvu te promjene ovlasti za
zastupanje društva, ako se neka od tih promjena zbije.
III IMOVINA DRUŠTVA

1. OPĆENITO
Društva kapitala ne mogu nastati tj. biti osnovana kao pravne osobe bez da u tre-
nutku nastanka imaju imovinu čija je najmanja vrijednost određena prisilnim odred-
bama ZTD-a. Također prisilnim odredbama ZTD-a štiti se vrijednost imovine koja od-
govara svoti temeljnog kapitala tih društava i nakon što su društva kapitala osnovana.
Drugim riječima, načelo stvaranja i održavanja temeljnog kapitala odnosno imovine
čija mu vrijednost odgovara, jedno je od temeljnih načela društava kapitala koje po-
stoji u javnom odnosno općem interesu. Ono se može dovesti u vezu s okolnošću što
članovi tih društava ne odgovaraju za obveze tih društava, nego za te obveze odgova-
raju samo društva svojom imovinom. Drugim riječima, imovina društva kapitala daje
sigurnost vjerovnicima tih društva, odnosno ona je u funkciji osiguranja vjerovnika
tih društava.
Prema prisilnim odredbama ZTD-a najmanje dvije osobe odgovaraju za obveze
j.t.d., a najmanje jedna osoba odgovara za obveze k.d., jer svi članovi j.t.d. odgova-
53
raju za obveze društva, a za osnivanje su nužne najmanje dvije osobe, odnosno jer
najmanje jedna osoba u k.d. mora biti komplementar i time odgovarati za obveze k.d.
Kao što i općenito osobe odgovaraju za svoje obveze čitavom imovinom, tako odgo-
varaju i članovi j.t.d. i članovi k.d. Za obveze j.t.d. odnosno k.d. oni, dakle, odgovaraju
svojom imovinom. Drugim se riječima može reći kako njihova imovina daje sigurnost
vjerovnicima j.t.d. odnosno k.d. odnosno kako je ona u funkciji osiguranja vjerovnika
tih društava.
Stoga ZTD ne nalaže da društva osoba moraju imati vlastitu imovinu, i to ni u
trenutku kad su osnovana, niti u bilo kojem kasnijem trenutku. Jednostavnije govore-
ći, društva osoba mogu biti osnovana i postojati a da nemaju svoju vlastitu imovinu.
Dosljedno tome u ovim društvima ne postoje instituti upravljeni na stvaranje i održa-
vanje imovine društva, kao što postoje u društvima kapitala.
2. ZAJAM KOJIM SE NADOMJEŠTA TEMELJNI KAPITAL

(čl. 89. i čl. 146.)
No, nije svejedno jesu li članovi j.t.d. odnosno komplementar u k.d. fizičke ili prav-
ne osobe. Fizičke osobe u pravilu pozornije postupaju sa svojom imovinom no što to
čine pravne osobe. Posebno, imovina fizičkih osoba u pravilu je izložena manjim rizici-
ma smanjenja odnosno gubitka, no što je to imovina pravnih osoba. I veća pozornost
u postupanju s imovinom i manji rizici njenog smanjenja odnosno gubitka proizlaze iz
toga što je očuvanje imovine u životnom interesu fizičke osobe kojoj ona pripada i ko-
jom ona upravlja. To nije slučaj s pravnim osobama. Očuvanje njihove imovine u pravilu
nije u životnom interesu fizičkih osoba koje upravljaju imovinom pravnih osoba u mjeri
u kojoj je u životnom interesu fizičkih osoba očuvanje njihove imovine.
Stoga su različite pravne posljedice davanja zajma j.t.d.-u i k.d.-u koje je u krizi,
kad je barem jedan osobno odgovorni član društva fizička osoba i kad ni jedan osob-
no odgovorni član društva nije fizička osoba. U drugom slučaju radi se o situaciji kad
ni jedan član j.t.d. odnosno ni jedan komplementar u k.d. nije fizička osoba. U prvom
slučaju – kad postoji član j.t.d. odnosno komplementar u k.d. koji je fizička osoba –
davanje zajma društvu osoba koje je u krizi ne izaziva nikakvih posebnih posljedica,
što znači da nastaju prava i obveze koji nastaju sklapanjem ugovora o zajmu bez po-
sebnih obilježja.
No, u drugom slučaju nastaju posljedice koje odgovaraju posljedicama davanja za-
jma kojim se nadomješta temeljni kapital u društvima kapitala18. Posve kratko govoreći,
tada se član društva osoba – koji društvu dade zajam ili koji dade osiguranje trećem
zajmodavcu društva – nalazi u položaju koji je istovjetan položaju člana društva kapitala
koji je dao zajam društvu ili koji je dao osiguranje trećem zajmodavcu društva.
S okolnostima koje postoje kad je bar jedan član j.t.d. odnosno bar jedan kom-
plementar u k.d. fizička osoba, mogu se izjednačiti okolnosti kad je barem jedan član
j.t.d. odnosno barem jedan komplementar u k.d. j.t.d. ili k.d. s barem jednim članom
odnosno komplementarom koji je fizička osoba. Stoga se pravila o zajmu kojim se na-
domješta kapital ne primjenjuju ni u slučaju kad je član j.t.d. odnosno komplementar
18
O tome v. Društva kapitala, Temeljni kapital i stvaranje i očuvanje imovine društva.
54
u k.d., j.t.d. s barem jednim članom koji je fizička osoba ili k.d. s barem jednim kom-
plementarom koji je fizička osoba,
IV PRAVNI POLOŽAJ ČLANOVA J.T.D. I K.D.
1. UVOD
(čl. 69., čl. 71. st. 2. i čl. 132.)
Svaki pojedini član j.t.d. i k.d. nalazi se u pravnom odnosu s drugim članovima
društva i s društvom kao pravnom osobom, a može se nalaziti i u pravnom odnosu
s vjerovnicima društva. Točnije govoreći, u pravnom odnosu s vjerovnicima društva
uvijek se nalaze svi članovi j.t.d. i svi komplementari – jer uvijek odgovaraju za obveze
društva prema njegovim vjerovnicima - dok komanditori ne moraju nužno biti u tom
odnosu, jer za obveze društva prema vjerovnicima odgovaraju samo ako nisu u cijelo-
sti uplatili svoj ulog u društvo.
Pravila ZTD-a o j.t.d. i – naročito – o k.d. značajno su manje podrobna no što su
pravila o društvima kapitala, a naročito o d.d. No, kako je j.t.d. vrlo slično ortaštvu, izri-
jekom je propisano da se na j.t.d. primjenjuju pravila ZOO o ortaštvu i to čim ZTD-om
nije drukčije propisano. Kako k.d. od j.t.d. u vrlo značajnom dijelu razlikuje postojanje
komanditora i njihov pravni položaj, pravila ZTD-a o k.d. izrijekom određuju da se na
k.d. primjenjuju odredbe ZTD-a kojima je uređeno j.t.d. i to čim pravilima o k.d. nije
drukčije određeno. Ta pak pravila (o k.d.) pretežno uređuju pravni položaj komandito-
ra (u 10 članaka), dok pravni položaj komplementara uređuju u minimalnom opsegu.
Stoga će se pravni položaj članova j.t.d. i komplementara prikazati zajednički, a pravni
položaj komanditora posebno.
Pravni odnosi između članova društva odnosno pravni položaj članova u društvu
i u j.t.d. i u k.d. uređen je dispozitivnim pravilima, pa te odnose članovi društva mogu
urediti drukčije no što su oni uređeni ZTD-om, pri čemu su ograničeni pravilima jav-
nog poretka odnosno općim granicama slobode ugovaranja koje čine Ustav, prisilni
propisi i moral društva. Drugim riječima, međusobni odnos odnosno pravni položaj
u društvu svih članova j.t.d. i svih članova k.d., kakav proizlazi iz ZTD-a ostat će takav
samo ako društvenim ugovorom nije drukčije uređeno. Posebno treba reći kako to
vrijedi i za međusobni odnos komplementara i komanditora u k.d. odnosno za pravni
položaj komanditora.
Iz svega navedenog proizlazi – između ostalog – i hijerarhija pravnih izvora koji-
ma je uređen pravni odnos između članova društva odnosno pravni položaj članova u
društvu. U j.t.d. na prvom je mjestu društveni ugovor, na drugom su mjestu odredbe
čl. 71. do čl. 88. ZTD-a, a na trećem pravila ZOO o ortaštvu. U k.d. društveni je ugovor
također na prvom mjestu, na drugom su odredbe ZTD-a o k.d., na trećem odredbe
ZTD-a o j.t.d., a na četvrtom pravila ZOO o ortaštvu.
Pravni odnos članova društva prema trećima ni u j.t.d. (čl. 89. do čl. 96.) niti u k.d.
(čl. 142. do čl. 147.) nije uređen dispozitivnim, nego prisilnim pravilima, iako i neke od
tih odredbi dopuštaju ugovaranje određenih odstupanja društvenim ugovorom.
55
2. PRAVNI POLOŽAJ POJEDINOG ČLANA J.T.D.

I KOMPLEMENTARA
2.1. Odgovornost za obveze društva
2.1.1. Temeljno pravilo (čl. 68., čl. 94. i čl. 131.)
Svi članovi j.t.d. i svi komplementari odgovaraju vjerovnicima društva za obveze
društva, i ta je odgovornost jedno od temeljnih razlikovnih obilježja društava oso-
ba u odnosu prema društvima kapitala. Ona se može dovesti u vezu s okolnošću što
društva osoba mogu biti osnovana tako da ni u trenutku nastanka nemaju vlastitu
imovinu. Upravo zbog toga pravilo o odgovornosti članova društva prisilne je prirode,
pa bi pravni poslovi poduzeti međusobno između članova društva – odnosno bez pri-
stanka vjerovnika društva - upravljeni na isključenje ili ograničenje ove odgovornosti
bili ništavi. No to ne isključuje mogućnost da članovi društva ugovorom urede među-
sobnu regresnu odgovornost tako da u njihovom međusobnom odnosu na pojedine
od njih ne otpadaju jednaki dijelovi, nego različiti.
Članovi j.t.d. i komplementari odgovaraju vjerovnicima društva neograničeno,
solidarno i čitavom svojom imovinom. Neograničena odgovornost znači da oni od-
govaraju za sve obveze društva bez obzira na njihovu vrstu i vrijednost. Oni ne odgo-
varaju do određene svote novčane obveze, ni za obveze određene vrste, nego za sve
obveze u čitavom njihovom opsegu. Odgovornost čitavom imovinom znači da ni je-
dan dio imovine nije izuzet od mogućnosti vjerovnikova zahvata u pravcu namirenja
njegove tražbine, ali točno utvrđenje imovine podobne za provođenje ovrhe proizlazi
iz Ovršnog zakona. Kad je riječ o solidarnoj odgovornosti, potrebno je postaviti pita-
nje s kim član j.t.d. odnosno komplementar solidarno odgovara. Naime iz čl. 68. i čl.
131. to ne proizlazi očito, dok čl. 94. st. 1. izrijekom određuje da član društva odgovara
solidarno s ostalim članovima društva. No, smisao solidarne odgovornosti nije u tome
da bi član odgovarao solidarno s ostalim članovima društva, nego solidarno s druš-
tvom, jer se time postiže svrha odgovornosti članova društva, koja se sastoji u zaštiti
vjerovnika. Stoga treba zaključiti kako član j.t.d. i komplementar vjerovnicima društva
odgovara solidarno s društvom19.
2.1.2. Prigovori protiv zahtjeva za ispunjenje (čl. 95.)

Zahtjevu vjerovnika društva za ispunjenje obveze član j.t.d. i komplementar
mogu se suprotstaviti pomoću više prigovora. Podrazumijeva se da se član j.t.d. odno-
sno komplementar može suprotstaviti svojim osobnim prigovorima, tj. prigovorima
koji proizlaze iz njihova odnosa, a ne iz odnosa između vjerovnika i društva. Npr. ako
iz nekoga drugog njihovog odnosa član j.t.d. ima prema vjerovniku društva tražbinu
podobnu za prijeboj, može je prebiti s tražbinom vjerovnika i istaći prigovor prijeboja.
Osim suprotstavljanja osobnim prigovorima, član j.t.d. odnosno komplementar
može se suprotstaviti i prigovorima koje vjerovniku može istaći društvo, tj. koji proi-
zlaze iz odnosa između vjerovnika i društva. Npr., ako tražbina vjerovnika prema druš-
tvu nije dospjela ili je zastarjela, član se može suprotstaviti prigovorima nedospjelosti
19
O pravnom položaju solidarnog dužnika v. Obvezno pravo – opći dio, s. 194.
56
odnosno zastarjelosti te tražbine, a to uključuje i mogućnost prijeboja vjerovnikove

tražbine prema društvu s tražbinom društva prema vjerovniku i mogućnost prigovora
da je prijeboj već obavljen tj. da je vjerovnikova tražbina već prestala zbog prijeboja s
protutražbinom društva od vjerovnika.
Ako je pravni posao između vjerovnika i društva ništetan, vjerovnikova tražbina
nije ni nastala, a ako je pobojan ona je nastala, ali može prestati presudom. Za to je
potrebno podići tužbu u subjektivnom roku od godinu dana odnosno objektivnom
roku od tri godine od poduzimanja pravnog posla. Tako dugo dok društvo može
tužbom pobijati valjanost pravnog posla, iz kojeg proizlazi vjerovnikova tražbina,
član j.t.d. odnosno komplementar, nije dužan ispuniti obvezu društva prema vje-
rovniku. Kad to vrijeme istekne, član j.t.d. odnosno komplementar mora ispuniti
obvezu društva.
2.1.3. Zastara tražbine prema članovima (čl. 129. i čl. 130.)

U svezi sa zastarom tražbine prema članu j.t.d. odnosno komplementaru potreb-
no je razlikovati više situacija. Na prvo mjesto može se staviti situacija kad je tražbina
od društva dospjela i zastarjela u vrijeme kad društvo postoji a osoba kojoj je postav-
ljen zahtjev još uvijek je član društva. Tada se taj član društva zahtjevu može suprot-
staviti prigovorom zastare.
No, moguće je da društvo prestane ili da član izađe odnosno istupi iz društva. U
tim slučajevima prema članu j.t.d. odnosno komplementaru, zastarni rok za tražbine
dospjele prije prestanka društva odnosno prije izlaska člana iz društva, počinje teći
prvog dana poslije dana kad je prestanak društva odnosno prestanak članstva bio
upisan u sudski registar. Ako vjerovnikova tražbina prema društvu na dan upisa pre-
stanka društva odnosno prestanka članstva u društvu, još nije dospjela, zastarni rok
počinje teći od kasnijeg dana dospjelosti tražbine odnosno prvog dana poslije tog
dana. Zastarni rok prema članu j.t.d. odnosno komplementaru identičan je zastarnom
roku koji teče prema društvu, ako tražbina vjerovnika prema društvu zastarijeva za
vrijeme kraće od pet godina. Ako tražbina vjerovnika prema društvu ne zastarijeva za
vrijeme kraće od pet godina, tražbina vjerovnika prema članu j.t.d. odnosno komple-
mentaru zastarijeva kad istekne pet godina od već navedenog dana kad počinje teći.
Tijek zastarnog roka može biti prekinut vjerovnikovim podizanjem tužbe protiv
društva i priznanjem duga od strane društva. Ako, u tim slučajevima, prekid zastare ne
bi djelovao prema članu j.t.d. odnosno komplementaru, vjerovnik bi prema njima bio
u nepovoljnijem položaju no što je prema društvu, a pozivanje člana na istek zastar-
nog roka prema njemu bilo bi (prema autoru) protivno načelu savjesnosti i poštenja,
jer član društva upravo zbog tog svojstva odnosno položaja osobe koja vodi poslove
društva, zna ili mora znati za prekid zastare. Stoga prekid zastare prema društvu koje
je prestalo djeluje i prema članovima j.t.d. odnosno komplementarima koji su imali to
svojstvo u trenutku prestanka društva.
Iz toga – tumačenjem a contrario – proizlazi kako prema ranijim članovima j.t.d.
odnosno komplementarima, tj. onim koji u trenutku prestanka društva to više nisu
bili, prekid zastare ne djeluje. Umjesto toga prema tim osobama zastara teče i dalje.
57
2.1.4. Odgovornost novoga člana (čl. 96.)

Za obveze društva prema vjerovnicima ne odgovaraju samo osobe koje su bile
članovi j.t.d. odnosno komplementari u trenutku kad je nastala obveza društva pre-
ma vjerovniku, nego i osobe koje su to postale nakon što je obveza nastala. Drugim
riječima, osoba koja postane član j.t.d. odnosno komplementar, odgovara vjerovni-
cima društva i za one obveze društva koje su nastale prije trenutka kad je ta osoba
postala član j.t.d. odnosno komplementar. Ta osoba odgovara kao i osobe koje su bile
članovi j.t.d. odnosno komplementari u vrijeme kad je nastala obveza društva prema
vjerovniku, tj. kao i ostali članovi j.t.d. odnosno komplementari.
Iako međusobne udjele u odgovornosti prema vjerovnicima članovi j.t.d. odno-
sno komplementari pravnim poslom poduzetim između njih, mogu urediti i tako da
na svakoga ne otpada jednaki dio, nego različiti dijelovi, takvim pravnim poslom oni
ne mogu ni ograničiti niti isključiti primjenu izloženih pravila ZTD-a o odgovornosti
novog člana j.t.d. odnosno novog komplementara.
2.2. Obveza unosa uloga

(čl. 72. i čl. 131.)
2.2.1. Općenito
Obveza unosa odnosno uplate uloga u društvima osoba ima značajno drukči-
ji karakter od te obveze u društvima kapitala. U potonjima prisilna pravila određuju
i najmanju vrijednost uloga (dionice odnosno poslovnog udjela u d.o.o.) i ukupnu
najmanju vrijednost svih uloga zajedno (temeljnog kapitala) i najmanje vrijednosti
pojedinih uloga i svih uloga zajedno, koje se mora uplatiti odnosno predati društvu
prije osnivanja, kako bi ono uopće moglo nastati. To je u svezi s činjenicom što članovi
ne odgovaraju za obveze društva, nego odgovara samo društvo svojom imovinom.
Članovi j.t.d. i komplementari odgovaraju za obveze društva neograničeno, so-
lidarno i čitavom svojom imovinom, te ZTD ni za j.t.d. niti za k.d. uopće – a kamo li
prisilnim odredbama - ne određuje ni najmanje vrijednosti pojedinih uloga, ni svih
uloga zajedno, niti vrijeme unosa odnosno predaje uloga društvu. Dapače, izričito je
određeno kako se pravila ZTD-a o ulozima u društvu primjenjuju ako članovi društva
društvenim ugovorom svoje odnose ne urede drukčije. Stoga se može zaključiti kako
su pravila ZTD-a o ulozima dispozitivna i upravljena na uređenje odnosa između čla-
nova društva i zaštitu njihovih interesa, a ne na zaštitu javnog odnosno općeg intere-
sa. Na zaštitu javnog interesa upravljene su prisilne odredbe od odgovornosti članova
j.t.d. odnosno komplementara za obveze društva.
2.2.2. Predmet i vrijednost uloga (čl. 72. st. 1. i st. 2.)

Član društva osoba u društvo može uložiti sve što za društvo ima neku vrijednost,
a ne samo ona dobra na kojima će se moći provesti ovrha u slučaju da društvo ne ispu-
ni obveze prema svojim vjerovnicima, što je slučaj kod društava kapitala. Stoga popis
mogućih predmeta ulaganja nije taksativan nego primjeričan, te se u društvo – primje-
58
rice – mogu uložiti novac, stvari, prava, rad i druge usluge ili dobra. Osnivatelj se, dakle,
može obvezati da će uložiti ne samo dobra na kojima se može provesti ovrha, nego
i dobra koja za to nisu podobna, kao što je njegov vlastiti rad. Drugim riječima, on se
može obvezati i samo na to da će raditi za društvo, npr. voditi poslovne knjige, izrađivati
građevinske projekte, davati pravne savjete i mišljenja. No, podrazumijeva se da se nje-
gov ulog može sastojati i od imovinskih dobara podobnih za to da se na njima provede
ovrha, o kojima v. Društva kapitala, Osnivanje d.o.o. i simultano osnivanje d.d..
Ako se svi osnivatelji obvežu uložiti u društvo određenu novčanu svotu, vrijed-
nost njihovih uloga i međusobni odnos tih vrijednosti neprijeporni su. No, čim se ulozi
ne sastoje u novcu – a naročito ako se sastoje u obvezi rada za društvo – postavlja se
pitanje njihove vrijednosti izražene u novcu. Stoga članovi društva, u interesu svako-
ga od njih, trebaju odrediti novčanu vrijednost odnosno svotu kojoj odgovaraju ulozi
koji nisu u novcu. Novčanu vrijednost odnosno svotu određuju sporazumno članovi
društva. Ona ne podliježe provjeri (reviziji) od strane trećih neovisnih osoba – što je
obvezatno kad se radi o nenovčanim ulozima u društva kapitala – jer ovdje nema jav-
nog interesa, kao što je naprijed već naznačeno. Novčane vrijednosti uloga potrebno
je odrediti zato što pravo na udio u dobitku ovisi i o novčanoj vrijednosti uloga, o
čemu v. Pravo na udio u dobitku.
Samo ako nije drukčije ugovoreno, članovi društva moraju unijeti uloge jednake
vrijednosti.
2.2.3. Nastanak, dospijeće i način ispunjenja obveze

Obveza unosa odnosno predaje uloga društvu nastaje sklapanjem društvenog
ugovora. Kao što je već rečeno, vrijeme unosa tj. predaje uloga društvu nije određeno
ZTD-om, pa je dospijeće obveze unosa tj. predaje uloga društvu prvo pitanje u svezi
sa zakašnjenjem s ispunjenjem te obveze. Vrijeme unosa tj. predaje uloga društvu
članovi mogu odrediti društvenim ugovorom i tada će obveza unosa tj. predaje uloga
dospjeti u tako određeno vrijeme, a član će pasti u zakašnjenje ako je ne ispuni u to
vrijeme. Ako vrijeme predaje tj. unosa uloga u društvo ne bi bilo određeno društve-
nim ugovorom, trebalo bi primijeniti pravila obveznog prava prema kojima obveza iz
pravnog posla dospijeva odmah – ovdje sklapanjem društvenog ugovora - osim ako
iz okolnosti proizlazi da dužniku pripada neki rok za ispunjenje20.
Način ispunjenja obveze unosa tj. predaje uloga društvu ovisi o predmetu obve-
ze. Novčana obveza ispunjava se uplatom na račun društva, obveza predaje stvari na
način na koji društvo postaje vlasnik te stvari, obveza prijenosa prava na način na koji
će društvo postati imatelj prava, a obveza rada za društvo obavljanjem tog rada.
2.2.4. Posljedice zakašnjenja i neispunjenja (čl. 74.)

ZTD određuje samo dvije posljedice zakašnjenja. U tom slučaju nastaju obveza
plaćanja zateznih kamata po zakonskoj stopi i obveza naknade veće štete. Makar je to
odstupanje od općih pravila obveznog prava po kojima se obveza plaćanja zateznih
kamata može odnositi samo na zakašnjenje s ispunjenjem novčanih obveza, ovdje ta
20
59
obveza nastaje i u slučaju zakašnjenja s ispunjenjem obveze unosa tj. predaje uloga
koji nije u novcu. U tom slučaju glavnicu – na koju se obračunavaju zatezne kamate
– predstavlja novčana vrijednost nenovčanog uloga naznačena u društvenom ugovo-
ru, koju je potrebno odrediti i zbog eventualnog zakašnjenja s unosom tj. predajom
uloga društvu. Društvenim ugovorom može se odrediti viša stopa zatezne kamate no
što je zakonska stopa.
Odredba o naknadi štete govori o pravu društva da zahtijeva naknadu «veće»
štete, iako obveza plaćanja zateznih kamata postoji i kad nikakva šteta nije pretrplje-
na. Tu odredbu može se shvatiti na dva načina: tako da društvo ima pravo na zateznu
kamatu i naknadu štete ili da ima pravo na zateznu kamatu i razliku do potpune na-
knade štete, što je opće pravilo u obveznom pravu21.
2.2.5. Promjena vrijednosti uloga i posljedice (čl. 72. st. 3.)

Unosom u društvo ulog prestaje biti dio imovine člana i postaje dio imovine druš-
tva koja služi njegovom poslovanju. Kad poslovanje društva nije uspješno, smanjuje
se njegova imovina, a time i vrijednost svakoga pojedinog uloga. Po samom ZTD-u
u tom slučaju član nije dužan dopuniti ulog tj. uplatiti ili unijeti u društvo razliku do
njegove prvobitne vrijednosti. Također ne postoji njegova obveza da povisi prvobitno
ugovoreni ulog. I jedna i druga obveza mogu nastati samo uz njegovu suglasnost.
2.3. Pravo i obveza vođenja poslova društva
2.3.1. Uvod i temeljno pravilo (čl. 78 st. 1., čl. 80. st. 3. i čl. 136.)
Za pojam vođenja poslova društva i radnje kojima se vode poslovi društva v.
Društva kapitala, Uprava.
Članstvo u društvima osoba nije odvojeno od vođenja poslova društva – kao što
je u društvima kapitala – nego je s vođenjem poslova društva čvrsto povezano i to
tako što u j.t.d. svaki član društva – samim članstvom u društvu – automatski stječe
pravo i obvezu da vodi poslove društva, a u k.d. to pravo i obvezu automatski stječe
svaki komplementar. Makar ZTD govori o tome da komplementari «upravljaju» druš-
tvom, a svaki član j.t.d. «vodi poslove društva», u literaturi se ovi izrazi shvaćaju kao
istoznačnice, pa pod pojmom upravljanja treba shvatiti vođenje poslova društva22.
Kako se na k.d. primjenjuju odredbe ZTD-a o j.t.d., ako odredbama o k.d. nije drukčije
određeno, daljnje izlaganje odnosi se i na članove j.t.d. i na komplementare.
Pravo i obvezu da vodi poslove društva, po samom ZTD-u, ima svaki član j.t.d.
i svaki komplementar pojedinačno, kao što je pojedinačno ovlašten i za zastupanje
društva. To znači da je svaki od članova ovlaštenih za vođenje poslova, ovlašten po-
slove voditi sam. O članovima ovlaštenim za vođenje poslova govorimo zato što druš-
tvenim ugovorom neki članovi j.t.d. odnosno komplementari mogu biti isključeni
od vođenja poslova. No, bilo da poslove društva vode svi članovi j.t.d. odnosno svi
21
22
Gorenc/Filipović/Slakoper/Brkanić, s. 144.
60
komplementari, ili samo neki, čim se radi o pojedinačnom vođenju poslova, svaki od
ovlaštenih članova ovlašten je sam voditi poslove društva.
Pri tome se podrazumijeva da ih je ovlašten voditi u opsegu koji se prikazuje niže.
Uz to, član j.t.d. odnosno komplementar koji je ovlašten voditi poslove društva dužan
je društvu dati potrebne obavijesti i bez posebnog traženja, na zahtjev izvijestiti o
stanju poslova i položiti račun o svom radu.
2.3.2. Pravo protivljenja (veta) (čl. 79. st. 1.)

Međutim, ostali članovi koji su ovlašteni voditi poslove društva imaju pravo pro-
tivljenja odnosno pravo veta. Drugim riječima, ostali članovi j.t.d. odnosno komple-
mentari – ali samo oni koji su ovlašteni za vođenje poslova društva – imaju pravo
usprotiviti se poduzimanju određene radnje kojom se vode poslovi društva, i tada
– prema izričaju odredbe ZTD-a – «ta se radnja ne može poduzeti». Prema literaturi
protivljenje se mora odnositi na određenu radnju, a ne biti općenito, ono ne smije
predstavljati zlouporabu prava tj. šikanu, ono se ne može odnositi na radnju kojom
društvo ostvaruje neko pravo prema članu koji se protivi ni na radnju koja je nužna za
opstanak društva ili njegove imovine23
Pravne posljedice izvršenog prava protivljenja (veta) ovise o njegovoj dopustivo-
sti. Ako protivljenje nije bilo dopustivo, član smije poduzeti namjeravanu radnju i za
njega ne nastaju nikakve pravne posljedice, dok glede člana koji je izvršio (nedopusti-
vo) pravo protivljenja nastaje mogućnost isključenja iz društva i odgovornost za štetu,
ako bi je društvo pretrpjelo. Ako je protivljenje bilo dopustivo, član ne smije poduzeti
namjeravanu radnju, a ako je poduzme nastaje njegova obveza da društvu naknadi
štetu - ako bi zbog poduzimanja te radnje za društvo nastala šteta – i mogućnost nje-
gova isključenja iz društva. U odnosu prema trećima radnja ostaje valjana.
2.3.3. Pravo i obveza vođenja poslova (čl. 75., čl. 78. st. 1. i čl. 136.)
Svaki član j.t.d. i svaki komplementar ima i pravo, ali i obvezu, da vodi poslove
društva. Kako je to njegova obveza kao člana društva, i pri vođenju poslova društva
član je dužan postupati s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, kao i
članovi uprave u društvima kapitala, pa za pojam pozornosti urednog i savjesnog gos-
podarstvenika v. Društva kapitala, Uprava.
No, dok je za članove uprave društava kapitala izričito i podrobno propisana i ure-
đena odgovornost za štetu koju bi društvo pretrpjelo zbog njihova propusta da vode
poslove društva s tom pozornošću, pravila ZTD-a o položaju članova j.t.d. odnosno
komplementara samo izriču njihovu obvezu da vode poslove društva i to s istom po-
zornošću. To ne znači da ne postoji odgovornost članova j.t.d. odnosno komplemen-
tara za štetu koju bi društvo pretrpjelo zbog neispunjenja njihove obveze da vode
poslove društva i to s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika24. Oni za tu
štetu odgovaraju, ali treba postaviti pitanje je li se na tu odgovornost u prvom redu -
na način koji odgovara društvima osoba - primjenjuju pravila ZTD-a o odgovornosti
23
24
Usp. Gorenc/Filipović/Slakoper/Brkanić, s. 85.
61
za štetu članova uprave društva kapitala ili opća pravila o odgovornosti za štetu koja
je posljedica povrede ugovora (jer svojstvo člana društva proizlazi iz društvenog ugo-
vora).
Prema autoru, budući da glede vođenja poslova društva položaj člana j.t.d. od-
nosno komplementara u bitnom odgovara položaju člana uprave društva kapitala
koji pojedinačno vodi poslove društva, na odgovornost člana j.t.d. odnosno komple-
mentara za štetu koju bi društvo pretrpjelo zbog toga što on ne ispunjava obvezu vo-
đenja poslova ili pri vođenju poslova nije postupao s pozornošću urednog i savjesnog
gospodarstvenika, u prvom redu mogu se primijeniti pravila o odgovornosti člana
uprave društva kapitala. Ona se mogu primijeniti na način koji odgovara društvima
osoba i položaju člana j.t.d. odnosno komplementara. Podredno tim pravilima mogu
se primijeniti opća pravila o odgovornosti za štetu zbog povrede ugovora25.
2.3.4. Opseg ovlasti pri vođenju poslova (čl. 81.)

Vođenje poslova društva odnosno radnje kojima se vode poslovi društva mogu-
će je i nužno podijeliti u dvije skupine. U jednu skupinu treba uvrstiti radnje koje se
redovno poduzimaju u poslovanju društva (redovito poslovodstvo), a u drugu radnje
koje prelaze okvir redovitog poslovodstva (izvanredno poslovodstvo).
ZTD ne sadrži odredbe koje bi na općeniti način podrobnije određivale koje rad-
nje se ubrajaju u redovito poslovodstvo, a koje u izvanredno. No, posrednim ukazi-
vanjem na razgraničenje redovnog od izvanrednog poslovodstva mogla bi se uzeti
odredba o opsegu ovlasti trgovačke punomoći, prema kojoj ona ovlašćuje na poduzi-
manje svih pravnih radnji i poslova koji su u prometu uobičajeni pri vođenju poduze-
ća ili dijela poduzeća, ali ne samim time i na otuđenje ili opterećenje nekretnina, preu-
zimanje mjenične i čekovne obveze, preuzimanje obveze iz jamstva, uzimanje zajma,
sklapanje ugovora o nagodbi i vođenje spora26. Potonje bi, prema tome, pripadalo u
izvanredno poslovodstvo. S druge strane, literatura u redovito poslovodstvo uvršćuje
npr. kupnju i prodaju robe, primanje i otpuštanje zaposlenika i sklapanje ugovora o
osiguranju27.
Svaki član j.t.d. i svaki komplementar ovlašten je samostalno odlučivati o podu-
zimanju radnji i poduzimati samo radnje koje se redovno poduzimaju u poslovanju
društva tj. koje su u okviru redovnog poslovodstva, a za poduzimanje radnji koje pre-
laze taj okvir tj. koje su u okviru izvanrednog poslovodstva potrebna je suglasnost
svih ostalih članova j.t.d. odnosno svih ostalih komplementara, ako ima više komple-
mentara. Usporedba odredbi st. 2. i st. 3. upućuje na to da je potrebna suglasnost svih
ostalih članova, a ne samo članova ovlaštenih za vođenje poslova društva28.
Različito od toga, za davanje prokure potrebna je suglasnost svih ostalih članova
j.t.d. odnosno svih ostalih komplementara, ali samo onih koji su ovlašteni za vođenje
25
O tome v. Obvezno pravo - opći dio, s. 382.
26
Čl. 56. st. 1. i 2. ZTD-a.
27
28
Ovlast za vođenje poslova društva može društvenim ugovorom biti prenesena na jednog ili
samo neke članove j.t.d. odnosno komplementare i tada su ostali članovi isključeni od vođenja
poslova.
62
poslova društva. Osim toga, dok glede poduzimanja radnji koje spadaju u izvanredno
poslovodstvo ZTD ne propisuje iznimke od pravila o nužnoj suglasnosti svih ostalih
članova društva, glede davanja prokure postoji iznimka. Suglasnost svih ostalih čla-
nova ovlaštenih za vođenje poslova društva nije potrebna ako bi za društvo postojala
opasnost od odgađanja. Tada je član j.t.d. odnosno komplementar ovlašten sam dati
prokuru.
Prokuru može opozvati svaki član j.t.d. odnosno svaki komplementar koji je ovla-
šten za vođenje poslova društva i to neovisno o tome je li ovlašten voditi poslove
pojedinačno ili zajednički s drugim članom ili članovima. Drugim riječima, i u slučaju
skupnog odnosno zajedničkog poslovodstva, za opoziv prokure dovoljno je pojedi-
načno očitovanje svakog člana j.t.d. odnosno svakog komplementara ovlaštenog za
vođenje poslova društva.
2.3.5. Otkazivanje ovlasti za vođenje poslova (čl. 83.)

Vođenje poslova društva po samom ZTD-u ne predstavlja samo člansko pravo čla-
na j.t.d. odnosno komplementara, nego i njegovu obvezu. Zbog toga pravo i obveza
voditi poslove društva ne može prestati voljom člana j.t.d. odnosno komplementara
bez ikakvog objektivnog razloga. Umjesto toga, voljom člana ta ovlast i obveza može
prestati samo ako za to postoji važan razlog. Kao i u drugim slučajevima i ovdje je pita-
nje koji je to razlog važan, činjenično pitanje o kojem se može prosuđivati u pojedinim
slučajevima. Ipak, kao primjer važnog razloga za otkazivanje ovlasti za vođenje poslova
može se navesti trajnija bolest člana koja je takve prirode da on faktički ne može voditi
poslove društva.
Kako se nastanak takvog razloga ne može unaprijed sa sigurnošću predvidjeti, te
kako bi se spriječile eventualne zlouporabe mogućnosti otkazivanja ovlasti za vođenje
poslova društva, član j.t.d. odnosno komplementar se ne može unaprijed odreći prava i
isključiti obvezu da vodi poslove društva, nego ovlast za vođenje poslova može otkazati
tek nakon što važan razlog nastane.
Ovlast za vođenje poslova društva otkazuje se očitovanje volje, ali ono ne proi-
zvodi učinke u trenutka kad je primljeno, nego (u pravilu) tek kad istekne otkazni rok.
Točna dužina otkaznog roka nije propisana, nego on ne može biti kraći od vremena
koje ostalim članovima omogućava da poduzmu sve ono što je potrebno za daljnje
vođenje poslova, jer je to vrijeme questio facti u svakom pojedinom slučaju. Izjava o
otkazivanju ovlasti za vođenje poslova društva ipak proizvodi učinke čim je primljena,
tj. bez otkaznog roka, ako postoji opravdani razlog za to da ovlast za vođenje poslova
društva prestane bez otkaznog roka.
Kad postoji važan razlog za otkazivanje ovlasti i kad istekne otkazni rok – odno-
sno kad je očitovanje otkaza primljeno, ako postoji opravdani razlog za to da ovlast za
vođenje poslova društva prestane bez otkaznog roka – prestaju pravo i obveza člana
da vodi poslove. No, ako on prestane voditi poslove društva bez ispunjenja tih pret-
postavki odnosno prije isteka otkaznog roka, odgovara društvu za štetu koja bi time
bila prouzročena. Prema autoru, trebalo bi primijeniti pravila koja vrijede u slučaju
povrede obveze člana j.t.d. odnosno komplementara, da vodi poslove društva i to s
pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika.
63
2.3.6. Oduzimanje ovlasti za vođenje poslova (čl. 82.)

Ovlast za vođenje poslova članu j.t.d. odnosno komplementaru može biti oduzeta
presudom suda povodom tužbe ostalih članova društva, kao što mu na taj način može
biti oduzeta i ovlast za zastupanje društva. Budući da je odredba ZTD-a koja to ure-
đuje u preostalom dijelu bitno istovjetna odredbi koja uređuje oduzimanje ovlasti za
zastupanje, na odgovarajući se način može primijeniti ono što je rečeno u svezi s odu-
zimanjem ovlasti za zastupanje, o čemu v. Isključenje i oduzimanje ovlasti za zastupanje
2.3.7. Vođenje poslova društva prema društvenom ugovoru

(čl. 78. st. 2., čl. 79. st. 2. i čl. 80.)
Po samom ZTD-u svaki član j.t.d. i svaki komplementar imaju pravo i obvezu vo-
diti poslove društva, i to pojedinačno, ali ta pravila nisu prisilna, nego dispozitivna, te
se mogu izmijeniti društvenim ugovorom. Znači da se društvenim ugovorom vođenje
poslova društva može prenijeti sa svih članova j.t.d. odnosno svih komplementara, na
jednoga ili neke od njih. Čim društveni ugovor sadrži odredbu o određenom članu ili
članovima na koje je prenijeto vođenje poslova društva, ostali članovi društva isklju-
čeni su od toga, tj. njihovog prava i obveze da vode poslove društva više nema.
Bilo da je poslovodstvo društvenim ugovorom preneseno na jednog ili više odre-
đenih članova j.t.d. odnosno komplementara, ili nije, pa za to ostanu ovlašteni svih
članovi j.t.d. odnosno komplementari, u društveni ugovor može se valjano unijeti
odredba o obvezatnom skupnom vođenju poslova društva, odnosno njime se može
odrediti da članovi koji vode poslove društva, to čine skupno a ne pojedinačno. U
tom slučaju za poduzimanje svake pojedine radnje koja je u okviru pojma «vođenje
poslova društva» u pravilu je nužna suglasnost svih ostalih članova j.t.d. odnosno svih
ostalih komplementara. Dosljedno tome, suglasnost se ne može dati unaprijed i op-
ćenito, nego samo za pojedine radnje. Za odbijanje davanja suglasnosti nije potreban
neki objektivno postojeći razlog, a u slučaju odbijanja davanja suglasnosti namjera-
vani posao se ne smije ni poduzeti niti ispuniti. Iznimno, ako bi za društvo postojala
opasnost zbog odgađanja poduzimanja posla, suglasnost ostalih članova ovlaštenih
za vođenje poslova ne bi bila potrebna.
Osim toga – ako je poslovodstvo društvenim ugovorom preneseno na jednog ili
više određenih članova j.t.d. odnosno komplementara - društvenim ugovorom može
se predvidjeti pravo ostalih članova j.t.d. odnosno komplementara da pojedinačno
daju upute članovima ovlaštenim za vođenje poslova, i obveza potonjih da se pridr-
žavaju tih uputa. To proizlazi iz okolnosti što po zakonu pravo vođenja poslova druš-
tva pripada svim članovima j.t.d. odnosno svim komplementarima i njihova pravnog
položaja općenito, pa isključenjem od vođenja poslova društva oni ne gube pravo
sudjelovati u tome, nego ga kroz pravo davanja uputa na određeni način zadržavaju.
Obveza pridržavanja uputa ipak nije čvrsta, jer između članova j.t.d. odnosno
komplementara ne postoji odnos nadređenosti odnosno podređenosti, do čega bi
dovela bezuvjetna dužnost jednog člana da postupi prema uputi drugog člana. Stoga
član j.t.d. odnosno komplementar smije odstupiti od dobivenih uputa, ali ne neute-
meljeno, nego ako smatra da one nisu opravdane s obzirom na okolnosti predmeta
64
odnosno slučaja na koji se odnose. No, to ne znači ni da je ovlašten postupiti suprotno

primljenim uputama, nego je dužan sve ostale članove društva obavijestiti o upu-
tama, svom stavu i razlozima, te odgoditi postupanje sve do odluke ostalih članova
društva, koju oni trebaju donijeti u razumnom roku.
Čekanje odluke ostalih članova j.t.d. odnosno komplementara, odnosno odga-
đanje poduzimanja određenog posla do njihove odluke, može biti štetno za društvo,
npr. zbog brzog padanja cijena robe koju društvo prodaje ili brzog rasta cijena robe
koja je potrebna društvu. Kad je to slučaj, te kad – kumulativno s tim – član odnosno
komplementar koji vodi poslove društva, smatra da bi ostali članovi odobrili njegov
postupak, kad bi znali odlučne činjenice, on smije poduzeti ili ne poduzeti određeni
posao bez obzira na primljene suprotne upute. Ovdje se ne radi samo o poduzimanju
ili ne poduzimanju pravnih poslova, nego o poduzimanju ili ne poduzimanju bilo koje
radnje kojom se vode poslovi društva.
2.4. Pravo na zastupanje društva

2.4.1. Č
lanovi j.t.d. i komplementari kao zakonski zastupnici
(čl. 91. st. 1., čl. 92. st. 1. i čl. 142.)
U j.t.d. svaki je član društva, a u k.d. svaki je komplementar, po samom ZTD-u ovla-
šten za zastupanje društva, te je svaki član j.t.d. odnosno svaki komplementar u k.d. za-
stupnik društva na temelju zakona odnosno zakonski zastupnik29. Po samom je ZTD-u
također svaki član j.t.d. odnosno svaki komplementar u k.d. ovlašten društvo zastupati
pojedinačno, a glede opsega ovlasti, neograničeno, što znači u svim poslovima društva
neovisno o njihovoj vrsti i opsegu i neovisno o tome poduzimaju li se izvan suda odno-
sno drugoga državnog organa ili pred sudom odnosno drugim državnim organom. Po-
sebno treba naglasiti kako je svaki član j.t.d. odnosno svaki komplementar u k.d. poje-
dinačno ovlašten otuđivati i opterećivati nekretnine društva, te dati i opozvati prokuru.
Komanditori u k.d. po samom ZTD-u nisu ovlašteni za zastupanje k.d. Odredba koja
to propisuje prisilne je pravne prirode, pa bi bila ništetna odredba društvenog ugovora
ili drugi pravni posao upravljen na davanje komanditoru ovlasti za zastupanje kakvu
imaju komplementari. No i komanditoru, kao i drugim osobama, može se dati prokura i
trgovačka punomoć. S obzirom na opseg ovlasti iz tih punomoći – koji je širi od opsega
ovlasti drugih tipova punomoći – može se zaključiti da nema prepreka valjanom dava-
nju i punomoći drugog tipa. Budući da svi komplementari neograničeno, solidarno i
čitavom imovinom društva odgovaraju za obveze društva, pravnim poslovima podu-
zetim u ime društva može biti ugrožena i njihova imovina. Stoga je za valjano davanje
prokure i trgovačke punomoći komanditoru nužna odluka odnosno suglasnost svih
komplementara
2.4.2. Skupno zastupanje (čl. 91. st. 2. i st. 3.)

Društvenim ugovorom može se izmijeniti i pravilo o pojedinačnom zastupanju
društva od strane svakog člana j.t.d. odnosno svakog komplementara u k.d. Njime se
može odrediti da društvo zastupaju svi ili samo neki članovi j.t.d. odnosno svi ili samo
29
Za pojam zakonskog zastupnika v. Obvezno pravo – opći dio, s. 282.
65
neki komplementari u k.d. skupno, a to dovodi i do mogućnosti da neki članovi j.t.d.

odnosno neki komplementari u k.d. društvo zastupaju pojedinačno, a neki skupno,
kao što je nerijetko slučaj s članovima uprave d.d. Osim toga, društvenim ugovorom
se pravilo o pojedinačnom zastupanju društva od strane svakog člana j.t.d. odnosno
svakog komplementara u k.d. može izmijeniti i tako da se odredi da članovi j.t.d. od-
nosno komplementari u k.d. - ovlašteni za pojedinačno zastupanje - mogu zastupati
društvo samo zajedno s prokuristom. Posljednje je moguće odrediti kad su barem dva
člana j.t.d. odnosno barem dva komplementara ovlaštena za pojedinačno zastupanje.
U slučaju skupnog zastupanja – bilo od strane više ili svih članova ili od stra-
ne člana i prokurista i to u svim navedenim inačicama – članovi ovlašteni za skupno
zastupanje odnosno član i prokurist ovlašteni za skupno zastupanje, mogu ovlastiti
pojedine između sebe za poduzimanje određenih poslova ili određenih vrsta poslova,
ali ne i za poduzimanje svih poslova, jer bi to dovelo do izigravanja pravila o skupnom
zastupanju. Razumije se kako će u slučaju skupnog zastupanja – i to u svim navede-
nim inačicama – za valjano poduzimanje pravnih poslova biti nužno da ih poduzmu
sve osobe obuhvaćene skupnom ovlašću za zastupanje. S druge strane za valjano oči-
tovanje prema društvu, bit će dovoljno očitovanje i samo jednoj od tih osoba.
2.4.3. Isključenje i oduzimanje ovlasti za zastupanje (čl. 91. st. 1. i čl. 93.)
Ova zakonska pravila o zastupanju društva društvenim se ugovorom mogu izmi-
jeniti u značajnoj mjeri. U prvom redu, svaki član j.t.d. odnosno svaki komplementar u
k.d. uopće ne mora biti ovlašten za zastupanje društva. On tu ovlast ne mora ni steći,
jer već pri sklapanju društvenog ugovora može biti isključen od zastupanja, a može
je izgubiti pri eventualnoj izmjeni društvenog ugovora unošenjem odredbe o njegovu
isključenju od zastupanja. Razumije se da ni u jednom niti u drugom slučaju to neće
biti bez njegove suglasnosti, nego uz nju, jer je i za sklapanje i za izmjenu društvenog
ugovora nužna suglasnost svih članova društva.
No, ovlast za zastupanje član j.t.d. odnosno komplementar u k.d. može izgubiti i
protiv svoje volje, a to će biti kad mu ovlast za zastupanje presudom oduzme sud. Na-
ime, članovi društva – kad drže da postoji važan razlog za oduzimanje ovlasti za zastu-
panje jednom članu društva – imaju pravo tužbom zahtijevati da sud određenom članu
društva oduzme ovlast za zastupanje. Aktivna legitimacija pripada svim ostalim člano-
vima društva zajedno, što znači da bi tužbu morali podnijeti svi ostali članovi društva.
Za oduzimanje ovlasti za zastupanje nužno je postojanje važnog razloga, a takvim se
razlogom naročito uzima teška povreda obveza ili nesposobnost člana da uredno za-
stupa društvo, iz čega proizlazi da važan razlog može biti i neka druga činjenica, a ne
samo teška povreda obveza ili nesposobnost za uredno zastupanje30. Presuda kojom
se članu društva oduzima ovlast za zastupanje ima pravostvarajući (konstitutivan) ka-
rakter, te njenom pravomoćnošću prestaje ovlast člana društva za zastupanje društva.
To ne podrazumijeva i prestanak ovlasti za vođenje poslova društva, nego znači
samo prestanak ovlasti za zastupanje, jer te dvije ovlasti nisu nužno povezane jedna s
30
Ovdje bi se mogli primijeniti važni razlozi za opoziv člana uprave društva kapitala koji su u svezi
sa zastupanjem društva, o čemu v. Društva kapitala, Uprava.
66
drugom. No, kako se i ovlast za vođenje poslova društva članu društva može oduzeti
presudom, držimo da se u odgovarajućim okolnostima jednom tužbom može zahti-
jevati i jednom presudom oduzeti i ovlast za zastupanje i ovlast za vođenje poslova
društva.
2.4.4. Ograničenje ovlasti za zastupanje (čl. 92. st. 2.)

Osim što društvenim ugovorom član j.t.d. odnosno komplementar u k.d. može
biti isključen od zastupanja, njegova ovlast za zastupanje može biti ograničena, pri-
mjerice na određene poslove, na određene vrste poslova, za određeno vrijeme ili
na određenom mjestu. Za primjere ograničenja ovlasti kod zastupanja podrobnije
v. Društva kapitala, Uprava. I ovdje, kao i kod društava kapitala, odvojeno treba pro-
matrati učinke ograničenja ovlasti za zastupanje u unutrašnjem i vanjskom odnosu.
U unutrašnjem odnosu ograničenje ovlasti za zastupanje predstavlja obvezu člana
društva da se suzdrži od prekoračenja ovlasti, te bi prekoračenje ograničenja moglo
biti važan razlog za oduzimanje ovlasti za zastupanje putem tužbe sudu. U vanjskom
odnosu, tj. u odnosu prema trećim osobama koje nisu znale niti morale znati za ogra-
ničenje ovlasti za zastupanje, ograničenje ne djeluje, pa će pravni poslovi koje član
društva poduzme prekoračujući ovlasti, biti valjani ako treći nije znao niti morao znati
za ograničenje31.
2.5. Pravo na udio u dobitku

2.5.1. Godišnji dobitak i njegova uporaba (čl. 86. st. 1.)
Svaki član društva ima pravo na udio u godišnjem dobitku društva, koji proizlazi
iz računa dobitka i gubitka, o kojem v. Društva kapitala, Obveze, odgovornost i prava
članova društva, Pravo na udio u dobitku. Ovdje se radi o dobitku iskazanom u računu
dobitka i gubitka, koji je nužno umanjen samo za porez na dobitak društva, a ne i
za zakonske pričuve – što je slučaj kod d.d. – jer ZTD za društva osoba ne propisuje
obvezu izdvajanja dijela dobitka u pričuve društva. Razumije se da to ne isključuje
mogućnost određivanja izdvajanja dijela dobitka u pričuve društvenim ugovorom ili
odlukom članova društva.
2.5.2. Pretpostavke podjele i isplate dobitka

Pravo na udio u dobitku pripada svakom članu društva od nastanka društva pa
do nastanka razloga za prestanak društva. To pravo pretvara se u određenu novčanu
tražbinu prema društvu ako je ispunjeno nekoliko pretpostavki: da je izrađen račun
dobitka i gubitka, da iz tog računa proizlazi dobitak, te da je donesena odluka o ispla-
ti dobitka. Kako vođenje poslovnih knjiga i izrada financijskih izvješća – uključujući
račun dobitka i gubitka – predstavljaju radnje kojima se vode poslovi društva, račun
dobitka i gubitka izradit će članovi j.t.d. odnosno komplementari. Ako poslove druš-
31
Suprotno ovom stajalištu autora Gorenc drži da «u našem, njemačkom i austrijskom pravu
ograničenja ovlasti … ne djeluju prema trećima bez obzira jesu li oni za njih znali ili ne» (Gorenc/
Filipović/Slakoper/Brkanić, s. 105.).
67
tva ne vode svi članovi j.t.d. odnosno svi komplementari, onda će nakon sastavljanja
računa dobitka i gubitka biti nužno odlučivanje svih članova o tom računu, odnosno
njegovo prihvaćanje od strane svih članova.
Prihvaćanjem računa dobitka i gubitka još ne nastaje određena novčana tražbi-
na člana društva, nego je za to potrebno odrediti udjele u dobitku društva i donijeti
odluku o isplati.
2.5.3. Određivanje udjela u dobitku (čl. 87 st. 1. do st. 3.)

Udjeli članova društava osoba u dobitku društva ne određuju se samo prema
vrijednostima onoga što su uložili u društvo, kao što je slučaj s društvima kapitala, i
to je također jedno od glavnih razlikovnih obilježja društava osoba od društava kapi-
tala, koje proizlazi iz važnosti osoba odnosno osobnosti ili osobnih svojstava članova
društva za samo društvo.
Udjeli pojedinih članova u dobitku proizlaze iz primjene dva načela: kapital-
nog i personalnog. To znači da se prvo određuju udjeli članova u kapitalu društva.
Ishodište su udjeli članova u kapitalu društva u vrijeme nastanka društva, ali se pri
određivanju udjela uzimaju u obzir i promjene u visini uloga pojedinih članova u
društvo tijekom godine, ako ih je bilo. Promjene se uzimaju u obzir razmjerno vre-
menu koje je proteklo od promjene. Kad se tako odrede udjeli članova u kapitalu
društva, razmjerno tim udjelima dijeli se 1/3 dobitka. To podrazumijeva da se ovaj
dio dobitka dijeli samo među članovima koji – kroz svoje uloge - imaju udjele u
kapitalu društva. Nakon toga dijeli se dio dobitka koji prelazi udjele u dobitku izra-
čunate na upravo opisani način. Taj dio dijeli se prema personalnom načelu, tj. na
jednake dijelove i to na sve članove društva, neovisno o tome imaju li oni udjele u
kapitalu ili nemaju.
2.5.4. Udjeli u gubitku (čl. 72. st. 3., čl. 86. st. 1. i čl. 87. st. 4.)
Posebnost pravila ZTD-a o dobitku i gubitku društva je u tome što izričito odre-
đuju kako se na temelju računa dobitka i gubitka društva ne određuju samo udjeli čla-
nova u dobitku društva, nego i udjeli članova u gubitku društva. Ako je društvo imalo
gubitak, on se dijeli na članove društva na jednake dijelove, što znači da se jednako
smanjuje vrijednost uloga članova u društvu. Istovremeno to ne znači da je član druš-
tva dužan društvu nadoknaditi razliku između veće vrijednosti njegovog uloga prije
gubitka društva i manje vrijednosti uloga nakon gubitka društva, jer član nije dužan
dopuniti svoj ulog ako se on smanji zbog gubitka društva.
2.5.5. Dispozitivnost pravila (čl. 87. st. 4.)

Izložena pravila o određivanju udjela članova u dobitku i gubitku društva dispo-
zitivna su prema izričitoj odredbi ZTD-a, pa se društvenim ugovorom može valjano
odrediti i drukčije. Ako bi društvenim ugovorom bili drukčije određeni samo udjeli u
dobitku, a ne i u gubitku, ili vice versa, smatralo bi se da odredba društvenog ugovora
vrijedi i za dobitak i za gubitak.
68
2.5.6. Podnošenje financijskih izvješća sudu (čl. 86. st. 2. i st. 3.)
Godišnja financijska izvješća i izvješće o stanju društva sudu moraju predati – radi
upisa predaje i objave tog upisa – društva osoba u kojima niti jedan član nije fizička
osoba. Ona to moraju učiniti bez odgađanja u odnosu na trenutak kad su financijska
izvješća prihvatili članovi društva. Kad je zakonom ili društvenim ugovorom propi-
sana revizija godišnjih financijskih izvješća, sudu se mora predati i izvješće revizora i
to zajedno s godišnjim financijskim izvješćima i izvješćem o stanju društva. Iznimno
od toga, društva koja su prema računovodstvenim propisima mali poduzetnici, nisu
dužna izraditi izvješće o stanju društva.
2.6. Pravo na obaviještenost (čl. 84.)

Svakog člana j.t.d. i svakog komplementara s društvo čvrsto povezuje osobna
odgovornost za obveze društva, solidarno s društvom i čitavom njegovom imovinom,
te se može reći kako je on zbog te odgovornosti i prava svih članova j.t.d. i svih kom-
plementara da za društvo stvaraju obveze tj. da ga zastupaju, osobno ovisan o druš-
tvu i o svim ostalim članovima j.t.d. odnosno komplementarima koji nisu isključeni od
zastupanja društva.
Iz takvog položaja svakog člana j.t.d. odnosno svakog komplementara – makar
on bio isključen od zastupanja društva i makar se odrekao ili mu bila oduzeta ovlast za
vođenje poslova – proizlazi pravo na obaviještenost odnosno pravo nadzora. Naime,
makar ZTD govori o obaviještenosti, ustvari se radi o pravu nadzora nad vođenjem
poslova društva. Svaki član j.t.d. odnosno svaki komplementar ima pravo zahtijevati
obavijesti o poslovima društva, pregledavati dokumentaciju društva i njegove po-
slovne knjige, te sam za sebe sastaviti godišnja financijska izvješća. Ovdje se, dakle,
ne radi samo o pravu na općenitu obaviještenost i o pravu koje može biti uskraćeno –
kao što je dioničarevo pravo na obaviještenost – nego o pravu na potpunu, konkretnu
i podrobnu obaviještenost o svim potankostima u svezi s poslovanjem društva. Tako
literatura upućuje na poredbenu sudsku praksu prema kojoj članu pripada pravo «ući
u prostorije društva, pregledati uređaje i opremu u poduzeću, ispitati ugovore, dopi-
sivanje, odluke, zabilješke … i zahtijevati pojašnjenja»32.
Član društva ima pravo o svemu tome obavijestiti se osobno. To znači kako nije
dužan čekati izvješća od društva, nego kako ima pravo sam inicirati odnosno zahtije-
vati – i to u svako doba – obavijesti i uvid u dokumentaciju i druge stvari društva. Isto-
vremeno to ne znači da on ta svoja prava mora vršiti sam, nego ih može vršiti i putem
opunomoćenika koji ima ili imaju odgovarajuću stručnost u područjima u kojima želi
obaviti nadzor.
Pravo na obaviještenost odnosno pravo nadzora društvenim ugovorom u načelu
se može ograničiti tako da se – npr. - isključe pojedini njegovi elementi, ali i potpuno
isključiti. No, kako tada postoji mogućnost da se poslovi društva vode s manjom po-
zornošću ili čak mogućnost zlouporaba, ugovoreno ograničenje ili isključenje neće
proizvoditi pravne učinke, ako postoji razlog za pretpostavku da se poslovi društva ne
vode pošteno ni uredno. Drugim riječima, ako postoje činjenice na temelju kojih se
32
69
može pretpostaviti da se poslovi društva ne vode pošteno ili uredno, svaki član j.t.d.
odnosno svaki komplementar ima pravo na obaviještenost u punom opsegu, makar
ono bilo isključeno ili ograničeno društvenim ugovorom.
U pravo člana na obaviještenost moglo bi se ubrojiti i njegovo pravo na uvid u
poslovne knjige i dokumentaciju društva, i njihovo korištenje, nakon što je društvo
brisano iz sudskog registra, o čemu v. Prestanak društva.
2.7. Zabrana konkurencije

2.7.1. Uvod, sadržaj i oslobođenje od zabrane (čl. 76.)
Vođenjem poslova koji su u okviru predmeta poslovanja - odnosno jedna od dje-
latnosti – društva za vlastiti ili tuđi račun, ali izvan društva, član j.t.d. odnosno kom-
plementar svakako bi konkurirao društvu ili radio za osobu koja mu konkurira. Time
bi mogao ugroziti društvo, ali i njegove članove zato što oni odgovaraju za obveze
društva. Zbog toga član j.t.d. odnosno komplementar ni za svoj niti za tuđi račun ne
smije voditi poslove koji ulaze u predmet poslovanja društva, niti biti član drugog
j.t.d. ili komplementar u drugom k.d. On, primjerice ne smije biti član uprave d.d. ili
d.o.o., obrtnik, trgovac pojedinac, prokurist, član ortaštva.
Zabrana konkurencije nije apsolutna, nego član j.t.d. odnosno komplementar te
zabrane može biti oslobođen. Zabrane konkurencije pojedinog člana oslobađa izričiti
pristanak svih ostalih članova j.t.d. odnosno komplementara, uključujući i one koji ne
vode poslove društva. Osim toga, s pristankom je izjednačeno – jer se on tada predmni-
jeva – znanje članova j.t.d. odnosno komplementara da je član koji pristupa u društvo
u tom trenutku član drugog društva u kojemu osobno odgovara za obveze društva, a
članstvo u društvu mu nije bilo izričito uvjetovano napuštanjem sudjelovanja u dru-
gom društvu u svojstvu člana koji osobno odgovara za obveze društva. Jednostavnije,
kad postoje ove okolnosti, predmnijeva se da su ostali članovi dali pristanak.
2.7.2. Posljedice povrede zabrane (čl. 77.)

Ako član j.t.d. odnosno komplementar povrijedi zabranu konkurencije, društvo
prema njemu stječe dva prava koja mu pripadaju alternativno: pravo zahtijevati na-
knadu štete i pravo zahtijevati da poslove koje je vodio u vlastito ime prizna kao po-
slove sklopljene za račun društva. O tome koji od ova dva zahtjeva će biti postavljen
članu, odlučuju ostali članovi društva. Osim toga, ostali članovi mogu tražiti prestanak
društva, a povreda zabrane konkurencije može biti i razlog za oduzimanje ovlasti za
vođenje poslova i zastupanje društva.
Pravo društva odnosno obveza člana na naknadu štete postoji pod pretpostav-
kom da je društvo zbog povrede zabrane konkurencije pretrpjelo štetu, a ostvarenje
tog prava ovisi o mogućnosti dokazivanja pretrpljene štete. Naime, ovdje bi imovinska
šteta imala oblik izgubljene dobiti za društvo, te bi društvo moralo dokazati i povredu
zabrane konkurencije i visinu dobiti izgubljene zbog te povrede, što – po mišljenju
autora – ne bi bilo jednostavno. Stoga držimo da bi društvo bilo u povoljnijem položa-
ju postavljanjem zahtjeva članu da sklopljene poslove prizna kao poslove sklopljene
70
za račun društva. No to se može odnositi samo na poslove koje je član vodio u svoje
ime, a ne i na poslove koje je vodio u ime (i za račun) druge osobe, npr. kao član upra-
ve d.d. ili d.o.o. ili kao prokurist, jer tada ne bi mogle nastupiti posljedice priznanja da
su poslovi sklopljeni za račun društva. Tada, naime, ono što su treći ispunili pripada
osobama u čije ime je član radio, pa to član ne bi mogao prenijeti društvu.
Učinci priznanja da su poslovi koje je vodio u vlastito ime sklopljeni za račun druš-
tva ovise o tome jesu li treće osobe ispunile svoje obveze prema tom članu ili nisu. Ako
su treći ispunili svoje obveze, nastaje obveza člana da društvu preda sve što je primio, a
ako nisu – obveza ustupanja društvu prava i tražbina koje ima prema trećima.
I jedan i drugi zahtjev zastarijevaju u subjektivnom roku od tri mjeseca – koji teče
od kada je i posljednji od ostalih članova saznao za povredu - odnosno u objektivnom
roku od pet godina od dana učinjene povrede.
3. PRAVNI POLOŽAJ POJEDINOG KOMANDITORA

3.1. Općenito i obveza davanja uloga (čl. 132. i čl. 147.)
Kad dvije ili više osoba namjeravaju osnovati trgovačko društvo, a neke od njih
voljne su voditi poslove i zastupati društvo, spremne osobno odgovarati za obveze
društva, a ne raspolažu imovinom koju bi uložile u društvo ili je nisu voljne uložiti, dok
druge nisu voljne ni prvo niti drugo od toga, ali su voljne u društvo uložiti imovinu,
postoji značajan dio faktičnih pretpostavki osnivanja k.d. Naime, kod prvih osoba ocr-
tali smo temeljne elemente pravnog položaja komplementara, a kod drugih temeljne
elemente pravnog položaja komanditora.
Na k.d. primjenjuju se odredbe ZTD-a o j.t.d., ako odredbama o k.d. nije drukčije
određeno. Kad se promotre odredbe ZTD-a o k.d. vidljivo je kako one jedva da ure-
đuju pravni položaj komplementara, dok podrobnije uređuju pravni položaj koman-
ditora. Stoga pravni položaj komplementara gotovo u cijelosti odgovara pravnom
položaju člana j.t.d., dok je pravni položaj komanditora bitno drukčiji, što je ocrtano
već u prvom odlomku.
Na komanditora se ne primjenjuju pravila o članovima j.t.d. koja podrazumi-
jevaju vođenje poslova i zastupanje društva, pravila koja proizlaze iz tih pravila, ni
druga pravila suprotna drukčijem pravnom položaju komanditora kakav proizlazi iz
posebnih odredbi o njegovom pravnom položaju. Sažeto i općenito može se reći da
se na komanditora ne primjenjuju ona pravila koja proizlaze iz toga što članovi j.t.d. i
komplementari u društvu sudjeluju u prvom redu svojom osobnošću i što za obveze
društva odgovaraju svojom vlastitom imovinom, a to je daleko pretežna većina pra-
vila o položaju člana j.t.d. i komplementara. Posebno se ne primjenjuju pravila prema
kojima smrt odnosno prestanak pravne osobe kao člana j.t.d. odnosno komplemen-
tara predstavlja jedan od razloga za prestanak društva. U slučaju smrti komanditora
odnosno prestanka pravne osobe koja je komanditor, razlog za prestanak društva nije
nastao, nego na mjesto preminule fizičke osobe stupaju njeni nasljednici. U vrlo širo-
kom smislu, pravni položaj komanditora u nekoj je mjeri usporediv s pravnim polo-
žajem dioničara i sličniji pravnom položaju dioničara u d.d., no u pravnom položaju
komplementara u k.d.
71
Istovremeno, pravni položaj komanditora drukčiji je od pravnog položaja kom-

plementara utoliko ukoliko je posebnim pravilima o k.d. uređen drukčije, dok u osta-
lome odgovara pravnom položaju člana j.t.d. To znači, primjerice, da se i na njega
odnose pravila o ulozima i zakašnjenju s uplatom odnosno unosom uloga u društvo.
Dapače, upravo obvezivanje komanditora na davanje imovinskog uloga u druš-
tvo može motivirati komplementare na prihvaćanje sudjelovanja komanditora u druš-
tvu, jer komanditori nisu ovlašteni ni dužni voditi poslove društva i zastupati društvo,
pa se njegovo sudjelovanje u društvu u prvom redu sastoji u davanju imovinskog
uloga. Ne zbog javnog ili općeg interesa za postojanjem imovine društva – jer kom-
plementari odgovaraju za obveze k.d. svojom imovinom kao i članovi j.t.d. – nego
zbog interesa članova društva. Dakle, društvenim ugovorom komanditor će redovito
preuzeti obvezu davanja imovinskog uloga u društvo i na tu njegovu obvezu primje-
njuju se pravila o ulozima i posljedicama zakašnjenja s unosom uloga u j.t.d. Ujedno
će steći prava i obveze – tj. stupiti u pravni položaj – komanditora.
3.2. (Ne)odgovornost za obveze društva (čl. 131., čl. 143. i čl. 144.)
Temeljna odredba koja opisuje pojam k.d. naznačuje kako u tom društvu najmanje
jedan član tj. komanditor «odgovara za obveze društva do iznosa određenog imovin-
skog uloga u društvo». Time je određena ograničena odgovornost komanditora za ob-
veze k.d. prema njegovim vjerovnicima i to najviše do svote koja odgovara vrijednosti
onoga što se društvenim ugovorom komanditor obvezao uložiti u društvo. No, to što
on odgovara najviše do te svote ne znači ujedno i da on uvijek za te obveze odgovora
do te svote. Umjesto toga, on do te svote odgovara samo do trenutka dok svoj uloge
ne unese u društvo, a čim ga unese ta se svota smanjuje za svotu koju je dao društvu.
Naime, komanditor koji je u društvo unio čitav ulog na koji se obvezao društve-
nim ugovorom, ne odgovara za obveze društva prema njegovim vjerovnicima, a u
vremenu do potpune uplate odnosno unosa odgovara samo do one svote koju još
nije unio odnosno uplatio društvu. Do te svote komanditor odgovara solidarno s osta-
lim članovima društva.
Pri osnivanju k.d. podaci o komanditorima i o visini uloga svakoga pojedinog
od njih, upisuju se u sudski registar. S obzirom na načelo povjerenja i načelo istinito-
sti (stvarnosti) koja postoje u svezi s podacima upisanim u sudski registar, unaprijed
neodređeni krug osoba tj. javnost – a naročito vjerovnici društva – iz upisa podataka
o visini uloga komanditora zaključuju kako društvo ima imovinu barem u toj visini. Iz
toga proizlazi više posljedica.
Prvo, pri ocjeni o ukupnoj svoti do koje komanditor odgovara za obveze društva
nije mjerodavan društveni ugovor, nego svota koja je upisana u sudski registar, osim
ako se na uobičajeni način ne objavi ili društvo vjerovnicima drukčije ne priopći da je
ulog veći. Tada komanditor odgovara do te više svote. Dapače, ukupna svota do koje
komanditor može odgovarati smanjuje se samo upisom smanjenja uloga komandito-
ra u sudski registar, te prije tog upisa smanjenje uloga komanditora ne stvara učinke
prema vjerovnicima društva. Smanjenje koje je upisano u sudski registar djeluje samo
prema vjerovnicima društva koji su to postali nakon upisa smanjenja, a nema učinaka
prema vjerovnicima čije su tražbine nastale prije upisa.
72
Drugo, obveza komanditora da unese odnosno uplati ulog u društvo ne može

prestati ni temeljem pravnog posla koji bi poduzelo društvo, ni temeljem pravnog
posla koji bi poduzeo komanditor, niti temeljem ugovora između društva i koman-
ditora. Tim pravnim poslovima obveza komanditora ne može biti ni umanjena niti
odgođena, nego je ona u tom pogledu u širokom smislu usporediva s obvezom uno-
sa odnosno uplate uloga u društvima kapitala. Dosljedno tome, vraćanje uloga ko-
manditoru prema vjerovnicima društva djeluje kao da ulog nije uplaćen – što dovodi
do njegove odgovornosti prema vjerovnicima – a isti učinak ima i isplata dobitka
komanditoru u mjeri koja prelazi svotu potrebnu za vraćanje vrijednosti njegovog
udjela u kapitalu društva na svotu prije smanjenja zbog gubitaka. Ipak ovdje, izni-
mno, komanditor nije dužan vratiti ono što je primio kao udio u dobitku društva na
temelju usvojenih godišnjih financijskih izvješća, ali samo ako je bio u dobroj vjeri tj.
ako nije ni znao niti morao znati da mu primljeno ne pripada. Ako nije bio u dobroj
vjeri, dužan je vratiti.
Učinak ne uplate uloga od strane komanditora – što dovodi do njegove odgo-
vornosti vjerovnicima društva – po samom ZTD-u stvara i jedna posebna situacija u
kojoj se neoborivo predmnijeva da komanditor nije uplatio odnosno unio ulog na
koji se obvezao. To će se neoborivo predmnijevati kad ni jedan od komplementara
nije fizička osoba i kad – kumulativno s tim – društvo u komplementarima drži udjele,
osim ako je komplementar j.t.d. ili k.d. u kojima je najmanje jedan član odnosno kom-
plementar fizička osoba.
Izložena pravila primjenjuju se i na osobe koje su postali komanditori nakon osni-
vanja društva. Ti komanditori također odgovaraju – odnosno ne odgovaraju – za ob-
veze društva prema izloženim pravilima, i to ne samo za obveze društva nastale prije
njihova pristupanja društvu, nego i za obveze koje su nastale prije toga.
3.3. Isključenje od upravljanja društvom (čl. 136.)

Komanditor nije ovlašten za upravljanje – odnosno sudjelovanje u upravljanju
– društvom, jer društvom upravljaju komplementari. To, međutim, ne znači potpuno
isključenje komanditora pri donošenju svih odluka u svezi s društvom, nego samo
potpuno isključenje iz odluka i radnji koje čine dio redovnog poslovanja društva33. O
tome odlučuju i u tome postupaju isključivo komplementari.
Kad se radi o odlukama i radnjama koji prelaze okvire redovnog poslovanja druš-
tva, komanditori se mogu usprotiviti odlukama odnosno postupcima komplementa-
ra, što znači da od njih mogu zahtijevati preispitivanje donesenih odluka34. Ova pra-
vila nisu prisilna, te se društvenim ugovorom komanditoru može povjeriti vođenje
poslova društva, bilo pojedinačno ili skupno s komplementarom ili komplementari-
ma ili drugim komanditorima. Kako su ovlast za vođenje poslova društva i za zastu-
panje društva dvije različite ovlasti, samim time komanditor ne bi postao ovlašten za
zastupanje društva.
33
Za razlikovanje redovnog i izvanrednog poslovodstva v. naprijed Pravo i obveza vođenja poslova
društva.
34
73
3.4. Isključenje od zastupanja društva (čl. 142.)

K.d. po samom ZTD-u zastupaju komplementari i komanditor nije ovlašten za-
stupati društvo prema prisilnom pravilu ZTD-a. To znači ne samo da komanditor nije
zastupnik k.d. po samom ZTD-u, nego i da se komanditoru ovlast za zastupanje - ka-
kvu imaju komplementari - ne može valjano dati ni društvenim ugovorom niti na neki
drugi način. Komanditor ipak može zastupati k.d., ali samo u okvirima ovlasti koje
dobije od svih komplementara. Naime, jednoglasnom odlukom svih komplementa-
ra – uključujući i one koji ne vode poslove i ne zastupaju društvo – komanditoru se
može dati prokura i trgovačka punomoć35. Tada će komanditor zastupati društvo, ali
samo u okviru onoga na što ovlašćuje prokura odnosno trgovačka punomoći, te će
ostati podvrgnut komplementarima, jer danu prokuru odnosno trgovačku punomoć
oni mogu opozvati.
3.5. Isključenje od zabrane konkurencije (čl. 138.)

Kako je po samom ZTD-u komanditor isključen od vođenja poslova društva, te
kako njega s društvom u pravilu vežu samo ulog, pravo nadzora i pravo na udio u do-
bitku, vođenjem poslova iz predmeta poslovanja društva za svoj ili tuđi račun koman-
ditor ne konkurira društvu i na njega se ne primjenjuju pravila o zabrani konkurencije
i posljedicama povrede te zabrane.
I ovo je pravilo dispozitivno, te se društvenim ugovorom pravila o zabrani konku-
rencije i posljedicama povrede te zabrane, mogu valjano protegnuti i na komandito-
ra, razumije se, uz njegovu suglasnost, jer je za sklapanje i izmjene društvenog ugovo-
ra potrebna i njegova suglasnost. To se može očekivati kad je društvenim ugovorom
komanditoru povjereno vođenje poslova društva. Istovremeno, povjeravanje vođenja
poslova društva komanditoru društvenim ugovorom, dovodi do toga da se pravila o
zabrani konkurencije primjenjuju i na njega.
3.6. Pravo nadzora (čl. 137.)

Komanditori nemaju pravo na obaviještenost kakvo imaju članovi j.t.d. i kom-
plementari. Njihovo je pravno nadzora odnosno pravo na obaviještenost bitno šire i
sadržajno drukčije od komanditorova prava nadzora, što proizlazi iz bitno različitog
pravnog položaja članova j.t.d. i komplementara s jedne odnosno komanditora s dru-
ge strane, a napose iz toga što članovi j.t.d. i komplementari osobno odgovaraju za
obveze društva. Može se reći da je komanditorovo pravo nadzora u funkciji prava na
udio u dobitku društva i ograničeno tom funkcijom, te u funkciji zaštite komanditora
od eventualnih zlouporaba komplementara, koje bi oni mogli počiniti u svezi s dobit-
kom društva.
Pravo nadzora komanditora sastoji se od prava zahtijevati predaju prijepisa od-
nosno preslike godišnjih financijskih izvješća društva i uvid u poslovne knjige društva,
radi provjere ispravnosti financijskih izvješća. Radi se o poslovnim knjigama koje sadr-
že podatke iz kojih proizlaze godišnja financijska izvješća odnosno temeljem kojih se
godišnja financijska izvješća sastavljaju. Makar bi se iz pravila ZTD-a moglo zaključiti
35
O prokuri i trgovačkoj punomoći v. Opći dio, Zastupanje.
74
kako ovo pravo komanditori imaju prigodno, tj. po sastavljanju godišnjih financijskih
izvješća, komanditori trebaju imati pravo zahtijevati uvid u poslovne knjige i/ili prije-
pis godišnjih financijskih izvješća u svako doba. U slučaju odbijanja zahtjeva, koman-
ditori ova prava mogu ostvariti putem suda.
Osim toga, komanditorima pripada i pravo u svako doba zahtijevati priopćavanje
financijskog stanja društva u pisanom obliku, davanje uvida u poslovne knjige i druge
isprave i davanje drugih razjašnjenja. Makar to nije izrijekom navedeno u ZTD-u, to
ipak neprijeporno proizlazi iz prava komanditora da ovo pravo ostvari putem suda.
No, dok pravo zahtijevati prijepis godišnjih financijskih izvješća i/ili uvid u poslovne
knjige nije uvjetovano nikakvim posebnim pretpostavkama, ovo pravo uvjetovano je
postojanjem opravdanog razloga. Drugim riječima, ovo pravo komanditora postoji
samo kad postoji opravdani razlog. Postojanje opravdanog razloga ujedno opravdava
veću širinu ovog prava komanditora, jer ovdje on ima pravo zahtijevati i uvid u druge
isprave i davanje drugih razjašnjenja, a ne samo uvid u poslovne knjige, kao što je u
svezi s godišnjim financijskim izvješćima.
Društvenim ugovorom komanditorovo pravo nadzora može se proširiti, ali i su-
ziti, no suženje ne bi imalo učinka u slučaju nepoštenog vođenja poslova od strane
komplementara.
3.7. Pravo na udio u dobitku društva

3.7.1. S
udjelovanje u dobitku i gubitku
(čl. 139. st. 1. i st. 3., čl. 140. i čl. 141. st. 3.)
Komanditor sudjeluje u dobitku i gubitku društva kao i komplementar, ali samo
do visine svog udjela u kapitalu društva i s neuplaćenim dijelom svote koju se obve-
zao dati društvu kao ulog, dakako, samo ako čitavu svotu još nije uplatio. Sudjelova-
njem komanditora u gubitku društva ograničeno je njegovo pravo na udio u dobitku
društva. Naime, on nema pravo na isplatu udjela u dobitku, ako je zbog gubitka druš-
tva udio komanditora u kapitalu društva smanjen ispod svote koja odgovora vrijed-
nosti onog što se obvezao uplatiti kao ulog. No, podrazumijeva se da to pravo ima u
mjeri u kojoj bi njegov udio u dobitku prelazio svotu koja je potrebna za pokrivanje
gubitka odnosno za to da njegov udio u kapitalu društva bude povećan na svotu koju
se obvezao uložiti u društvo.
Kad društvo nije u gubitku, nego kad postoji dobitak ili kad je dobitak veći od gu-
bitka, on će se podijeliti između članova prema pravilima koja su izložena pod Pravni
položaj pojedinog člana j.t.d. i komplementara, Pravo na udio u dobitku, o čemu v. tamo.
Pravni položaj komanditora glede udjela u dobitku istovjetan je pravnom položaju
komplementara i članova j.t.d. u dijelu koji se odnosi na primjenu kapitalnog načela
pri određivanju udjela u dobitku. Drugim riječima, njegov udio u 1/3 dobitka odgova-
ra njegovom udjelu u kapitalu društva. No, ostali dio dobitka u k.d. ne dijeli se prema
personalnom načelu tj. na jednake dijelove, kao u jt.d., nego onako kako «odgovara
konkretnim okolnostima» tj. prema načelu primjerenosti.
Konkretne okolnosti mogu se sastojati u osobnom angažmanu odnosno dopri-
nosu društvu, vođenju poslova društva i sličnom, ali također i o ocjeni značenja udje-
75
la u kapitalu društva s jedne strane i osobnog angažmana i rada s druge strane, za

ukupni poslovni uspjeh društva. O tome u pravilu odlučuju komplementari. Izložena
pravila dispozitivne su prirode, te se sudjelovanje članova u dobitku i gubitku društva
može društvenim ugovorom urediti drukčije.
3.7.2. Način i vrijeme isplate (čl. 139. st. 2. i čl. 141. st. 1. i st. 2.)
Način isplate udjela komanditora u dobitku društva ovisi o tome je li on unio u
društvo čitav ulog koji se obvezao unijeti odnosno uplatiti društvenim ugovorom, ili
nije. Ako još nije unio odnosno uplatio čitav ulog, njegov udio u godišnjem dobitku
društva umanjit će se za neuplaćenu svotu i pripisati ulogu u kapital društva. Prema
tome, ako je neuplaćena svota veća od njegovog udjela u godišnjem dobitku, koman-
ditoru se udio u dobitku neće isplaćivati sve dok njegov udio u kapitalu društva ne
dosegne svotu koju se komanditor obvezao uplatiti kao ulog. Tek kad njegov udio u
kapitalu društva dosegne svotu koju se obvezao dati društvu kao ulog, društvo će biti
dužno isplatiti mu udio u dobitku u novcu. Drugim riječima, tada će komanditor imati
tražbinu isplate u novcu, a do tada ima pravo zahtijevati pripis svote udjela u dobitku
njegovu ulogu u kapital društva.
I glede roka za isplatu prvenstvo ima stranačka autonomija, odnosno društveni
ugovor, pa isplata udjela komanditora u dobitku društva dospijeva u prvom redu u
roku koji je određen društvenim ugovorom. Ako taj rok nije određen društvenim ugo-
vorom, o njemu odlučuju komplementari. Kako bi oni moglo zlorabiti to svoje pravo,
pri odlučivanju o dužini roka nisu slobodni, nego mogu odrediti samo rok koji je kraći
od 61 dana od dana usvajanja financijskih izvješća. Drugim riječima, oni ne mogu odre-
diti rok duži od 60 dana od tog dana, jer je pravilo u tom dijelu prisilne pravne prirode.
4. PRAVNI POLOŽAJ SVAKOG ČLANA J.T.D. I K.D.

4.1. Pozornost člana društva (čl. 75.)
Pravilo o pozornosti s kojom je u ispunjenju svojih obveza dužan postupati član
j.t.d. opće je pravilo koje se primjenjuje na sve članove j.t.d. i k.d. – bilo da oni vode
poslove društva i zastupaju društvo ili ne – i pri ispunjavanju svih njihovih članskih
obveza, a ne samo nekih. Razumije se da se ono primjenjuje, osim ako bi posebnim
pravilima bila određena drukčija pozornost, jer bi tada trebalo primijeniti posebno, a
ne opće pravilo.
U ispunjenju svih članskih obveza – bile one utemeljene na ZTD-u ili društvenom
ugovoru – član društva dužan je postupati s pozornošću urednog i savjesnog gospo-
darstvenika. Ova vrsta ili stupanj pozornosti u hrvatskom se pravnom poretku pojavio
donošenjem ZTD-a 1993. godine i predstavlja posebni stupanj pozornosti u odnosu
na opće (pozornost dobrog domaćina, dobrog gospodarstvenika, dobrog stručnja-
ka). S tom pozornošću dužni su postupati ne samo članovi j.t.d. i k.d., nego i članovi
uprava društava kapitala, te je pojam pozornosti urednog i savjesnog gospodarstve-
nika podrobnije prikazan pod Društva kapitala, Uprava.
Tamo izloženi sadržaj tog pojma i konkretnih obveza koje on obuhvaća može se
primijeniti i ovdje. Pri tome treba imati u vidu da je tamo ovaj pojam ograničen na
76
radnje u svezi s vođenjem poslova društva i prilagođen društvima kapitala, dok se

ovdje on odnosi na sve članske obveze, a ne samo na vođenje poslova društva. Stoga
se tamo izloženo, ovdje može primijeniti samo na odgovarajući način.
4.2. Pravo na naknadu izdataka i štete (čl. 73. st. 1. do st. 3.)
Dosljedno koncepciji društava osoba kao društava u kojima sami članovi druš-
tva – izuzevši komanditore – vode poslove društva i svakodnevno općenito rade za
društvu, oni u korist društva mogu koristiti odnosno trošiti i svoju vlastitu imovinu
koju nisu uložili u društvo. Također obavljajući poslove za društvo, član može pretr-
pjeti štetu. Makar su komanditori po samom ZTD-u isključeni od upravljanja odnosno
vođenja poslova društva, društvenim ugovorom to im se može povjeriti, a dakako da
mogu i pretrpjeti štetu, pa se izlaganje o pravu na naknadu izdataka i štete odnosi na
sve članove j.t.d. i k.d.
Imajući to u vidu, član društva ima pravo na naknadu troškova odnosno izdata-
ka koje je imao na teret svoje vlastite imovine obavljajući poslove za društvo. Kako,
pouzdanjem u ovo pravilo, član ne bi društvu stvarao prekomjerne odnosno neraci-
onalne troškove, on ima pravo na naknadu samo onih troškova koji su u konkretnim
okolnostima bili potrebni, odnosno za koje se može uzeti da su u tim okolnostima
bili potrebni. Istovremeno član društva, pri obavljanju poslova za društvo, nije dužan
koristiti vlastitu imovinu, nego mu pripada pravo od društva zahtijevati predujam za
troškove koji su u konkretnim okolnostima potrebni za obavljanje poslova društva.
Štetu koju član društva može pretrpjeti pri obavljanju poslova za društvo ZTD dijeli
na štetu koja je izravna odnosno neposredna posljedica obavljanja poslova za društvo
i na štetu koju je pretrpio zbog opasnosti koja je povezana s obavljanjem poslova za
društvo. Time ZTD želi otkloniti mogućnost dvojbe glede pitanja štete na čiju naknadu
član ima pravo, koje bi se mogle pojaviti u nekim slučajevima, te bi se moglo reći kako
član društva ima pravo na naknadu štete koju je pretrpio dok je radio za društvo i u
svezi s njegovim radom za društvo, odnosno koju ne bi pretrpio da nije radio za društvo.
Iz štete na čiju naknadu član ima pravo isključena je izmakla dobit koju bi ostvario da
nije radio za društvo, jer radom za društvo u određenom dijelu stječe pravo na udio u
dobitku društva, pa bi pravom na naknadu dobiti izmakle zbog rada za društvo njegova
imovina mogla biti povećana više no što je to izvjesno, a to proturječi pojmu štete.
Obveza društva da članu naknadi troškove i štetu dospijeva na dan kad je član sno-
sio troškove odnosno pretrpio štetu. Dosljedno tome, od toga dana ima pravo i na za-
tezne kamate koje teku sve dok društvo ne ispuni te obveze. Makar odredba ZTD-a ne
govori o zateznim kamatama, nego samo o kamatama, radi se o zateznim kamatama,
jer to proizlazi iz okolnosti što se radi o zakašnjenju s ispunjenjem novčanih obveza.
4.3. Obveza prijenosa primljenog za društvo (čl. 73. st. 4. i čl. 74.)
Izlaganje o obvezi prijenosa primljenog za društvo u prvom se redu odnosi na
članove j.t.d. i komplementare, ali se može odnositi i na komanditore. Na članove j.t.d.
i komplementare ono se odnosi u prvom redu zato što po samom ZTD-u oni vode
poslove j.t.d. odnosno k.d. Ali ono se može odnositi i na komanditore, jer vođenje
poslova društva može biti društvenim ugovorom povjereno i komanditorima.
77
Poduzimanjem pravnih poslova s trećim osobama nastaju prava i obveze između

strana pravnog odnosa, te nastaje mogućnost da član koji vodi poslove društva od
trećih osoba stekne neke koristi. Sve takve koristi – koje primi od trećih za vođenje
poslova društva i koje ima od vođenja poslova za društvo – on je dužan bez odgađa-
nja prenijeti društvu. Prenijeti je dužan ne samo koristi koje su bile za društvo, nego i
koristi koje su bile za njega.
Ako se korist koju je primio od trećeg sastoji u novcu, tj. ako za društvo primi
novac, pa ga bez odgađanja ne preda društvu, nastaje njegova obveza plaćanja za-
teznih kamata po zakonskoj stopi i obveza naknade štete koja prelazi kamatu, ako bi
za društvo zbog toga nastala šteta. Ako je društvenim ugovorom određena viša stopa
zatezne kamate od zakonske stope, taj član bit će dužan platiti kamatu po stopi odre-
đenoj društvenim ugovorom.
4.4. Obveza plaćanja zateznih kamata i naknade štete (čl. 74.)

Ove obveze člana društva nastaju u već navedenim slučajevima zakašnjenja s
unosom uloga i zakašnjenja s predajom društvu novca primljenog za društvo, ali i kad
za sebe neopravdano uzme novac društva. Kako su ove obveze jednako uređene i u
slučaju neopravdanog uzimanja odnosno korištenja za sebe novca društva, a ne samo
u slučajevima zakašnjenja s unosom uloga i zakašnjenja s predajom društvu novca
primljenog za društvo, na to se može primijeniti ono što je već izloženo pod Pravni
položaj pojedinog člana j.t.d. i komplementara, Obveza unosa uloga.
4.5. Zabrana smanjenja udjela u kapitalu društva (čl. 88.)

Kapital društva sastoji se od uloga članova koji se određuju društvenim ugovo-
rom pri osnivanju društva, te društvo za početak poslovanja u prvom redu koristi taj
kapital, a kasnije i od dobitka ostvarenog poslovanjem. Također vlastitom imovinom
društvo ispunjava obveze prema vjerovnicima. Istovremeno članovi j.t.d. odnosno
komplementari vode poslove i zastupaju društvo, što znači da bi pojedini član j.t.d.
odnosno komplementar i bez suglasnosti ostalih članova odnosno komplementara
mogao iz imovine društva isplatiti sebi svotu koja odgovara vrijednosti njegovog ulo-
ga odnosno vratiti sebi čitav ulog ili njegov dio i time isključiti ili smanjiti svoj udio u
kapitalu društva. To bi moglo ugroziti poslovanje društva i ostale članove odnosno
komplementare zbog njihove odgovornosti za obveze društva. Makar komanditor
nije u takvom položaju po samom ZTD-u, njemu se mogu dati prokura i trgovačka pu-
nomoć, pa i on može biti u faktičnom položaju da smanji svoj udio u kapitalu društva,
čime bi također ugrozio ostale članove društva.
Zbog toga član j.t.d. odnosno k.d. može smanjiti svoj udio u kapitalu društva
samo uz suglasnost svih ostalih članova j.t.d. odnosno k.d., a ne smije bez te sugla-
snosti. Pravilo o zabrani smanjenja udjela u kapitalu društva bez suglasnosti svih osta-
lih članova j.t.d. odnosno svih ostalih članova k.d. dispozitivne je prirode, pa se druš-
tvenim ugovorom može isključiti od primjene ili urediti drukčije no što je uređeno
ZTD-om.
78
4.6. Zabrana raspolaganja udjelom (čl. 90.)

U društvima kapitala iz preuzimanja i uplate uloga odnosno dionice proizlazi više
članskih prava odnosno ovlasti. Oni čine jedinstvenu cjelinu koja se naziva dionica
odnosno poslovni udjel, koja se može kvalificirati kao subjektivno pravo i koja pripada
određenoj osobi tj. dioničaru odnosno članu d.o.o. Jedna od bitnih značajki tih skupo-
va ovlasti odnosno prava i obveza (dionica odnosno poslovnih udjela) je njihova pre-
nosivost – u načelu – bez suglasnosti društva. Načelno slobodna prenosivost dionica
odnosno poslovnih udjela ne može osobno ugroziti ostale članove društava kapitala,
jer oni za obveze društva ne odgovaraju i jer oni eo ipso nisu ovlašteni za vođenje
poslova i zastupanje društva.
U j.t.d. i k.d. pitanje tko će biti član društva bilo je relevantno pri osnivanju
društva i ostaje relevantno i nakon što je društvo osnovano, te se može reći kako je
svaki član i jednog i drugog društva sklopio društveni ugovor odnosno pristao biti
članom društva s obzirom na osobna svojstva odnosno osobnost (intuitu personae)
svih ostalih članova društva. Načelno slobodna prenosivost članskih prava tome je
protivna i ona bi mogla osobno ugroziti – u prvom redu - ostale članove j.t.d. odno-
sno komplementare. To zato što je svaki član j.t.d. odnosno komplementar eo ipso
ovlašten voditi poslove i zastupati društvo, pa bi to bio i novi član odnosno komple-
mentar kojem bi dotadašnji član odnosno komplementar prenio članska prava. On
može ugroziti osobno ostale članove odnosno komplementare, jer oni za obveze
društva odgovaraju čitavom vlastitom imovinom. No, komanditoru se društvenim
ugovorom može povjeriti vođenje poslova društva, a odlukom članova društva i
dati prokura ili trgovačka punomoć, pa bi i njegov prijenos udjela trećem mogao
ugroziti ostale članove društva. Istodobno, prijenos udjela komplementara bez su-
glasnosti komanditora mogao bi ugroziti komanditora, jer je on dio svoje imovine
uložio u društvo.
Stoga ni član j.t.d. niti član k.d. – bilo komplementar ili komanditor – ne može va-
ljano raspolagati svojim udjelom u društvu bez suglasnosti svih ostalih članova j.t.d.
odnosno komplementara i komanditora u k.d.
4.7. Istupanje člana iz društva

4.7.1. Kad se uzima da je član istupio iz društva (čl. 104. i čl. 109.)
Smrt odnosno prestanak člana društva, njegov stečaj i njegov otkaz društvenog
ugovora po samom ZTD-u razlozi su za prestanak društva, a to je i otkaz vjerovnika
člana društva. Međutim, društvenim ugovorom može se valjano odrediti da smrt od-
nosno prestanak člana, ni njegov stečaj, niti njegov otkaz društvenog ugovora nisu ra-
zlozi za prestanak društva, nego da u jednom, nekima ili svim tim slučajevima društvo
nastavlja s ostalim članovima, a da se smrt odnosno prestanak, stečaj i/ili otkaz druš-
tvenog ugovora izjednačavaju odnosno uzimaju kao istupanje iz društva člana koji je
preminuo, nad kojim je otvoren stečaj i/ili koji je otkazao društveni ugovor. Tada se
uzima da je član istupio iz društva u trenutku kad bi inače nastao razlog za prestanak
društva, tj. u trenutku smrti odnosno prestanka, priopćenja otkaza svim članovima
društva odnosno otvaranja stečajnog postupka.
79
Također, i kad to nije predviđeno društvenim ugovorom, u slučaju otkaza vje-

rovnika člana društva i u slučaju stečaja člana društva, ostali članovi društva mogu
donijeti odluku da između njih društvo ne prestaje, i to na način na koji se općenito
donose odluke članova društva. Kad to ostali članovi društva priopće vjerovniku čla-
na društva, sa završetkom poslovne godine član društva istupa iz društva. U slučaju
stečaja člana društva, odluku o tome da društvo između njih ne prestaje ostali članovi
priopćavaju stečajnom upravitelju člana društva, a taj član istupa iz društva s danom
otvaranja stečajnog postupka. Prema izričaju ZTD-a priopćenje stečajnom upravitelju
imalo bi retroaktivni učinak.
4.7.2. Posljedice istupanja (čl. 105., čl. 106. i čl. 111. st. 2.)
Istupanjem člana iz društva on ne stječe pravo na udio u imovini društva, nego
njegov udio po samom ZTD-u prirasta ostalim članovima društva, što znači kako ovaj
učinak istupanja nastaje eo ipso u trenutku istupanja člana iz društva. Ostalim člano-
vima društva njegov udio prirasta razmjerno veličini njihovih udjela, a ne u jednakim
dijelovima.
Ali istovremeno istupjeli član ima pravo na isplatu u novcu one vrijednosti koja
bi mu pripala da je u vrijeme njegova istupanja društvo prestalo postojati. Drugim
riječima i slobodnijim rječnikom govoreći, istupjeli član stječe pravo zahtijevati isplatu
likvidacijske vrijednosti njegova udjela u društvu, što se može usporediti s takvom
vrijednošću poslovnog udjela u d.o.o., o čemu v. Društva kapitala, Obveze, odgovor-
nost i prava članova društva, Dionica i poslovni udjel. Vrijednost imovine društva, koja
je temelj za određivanje svote dužne istupjelom članu, mogu odrediti članovi društva
sami, a ako je to potrebno, ona se može utvrditi i službenom procjenom.
Umjesto prava člana na isplatu može nastati njegova obveza plaćanja društvu. Ta
obveza nastat će onda kad utvrđena vrijednost imovine društva nije dostatna za po-
kriće obveza društva i udjela članova u kapitalu društva i ona je posljedica okolnosti
što članovi društva ne sudjeluju samo u dobitku, nego i u gubitku društva. Istupjeli
član dužan je društvu platiti onaj dio razlike između vrijednosti imovine društva s jed-
ne strane i obveza društva i udjela članova u kapitalu društva, koji odgovara njego-
vom sudjelovanju u gubitku društva36.
Osim toga, istupjeli član sudjeluje i u dobitku ili gubitku društva – ovisno o sluča-
ju – iz poslova koji su bili započeti prije njegova istupanja, a u trenutku istupanja još
nisu bili završeni. U svrhu ostvarenja tog njegovog prava – ako postoji, a postoji samo
ako bi postojao dobitak – istupjeli član, po završetku svake poslovne godine nakon
njegova istupanja, ima pravo od društva zahtijevati izradu obračuna poslova koji su
započeti prije njegova istupanja i završeni u toj godini i obavješćivanje o stanju po-
slova koji u toj godini još nisu završeni. Ako su završeni poslovi s dobitkom, on stječe
zahtjev za isplatu udjela u dobitku prema pravilima o udjelima u dobitku društva, o
čemu v. Pravni položaj pojedinog člana j.t.d. i komplementara, Pravo na udio u dobitku.
S druge strane, istupanjem člana iz društva ne prestaje njegova odgovornost za
obveze društva prema njegovim vjerovnicima, koje su nastale do upisa njegova istu-
36
O tome v. Pravni položaj pojedinog člana j.t.d. i komplementara, Pravo na udio u dobitku.
80
panja u sudski registar. Za obveze društva nastale do tog dana istupjeli član odgovara
kao što je odgovarao i do istupanja, ali za obveze društva nastale od tog dana istupjeli
član više ne odgovara.
Tijekom njegova članstva odnosno sudjelovanja u društvu istupjeli član mogao
je društvu dati neke svoje stvari na uporabu, npr. ugovorom o posudbi. Budući da te
stvari nisu njegov ulog u društvo, one ne čine sastavni dio imovine društva, te istu-
pjeli član ima pravo zahtijevati njihovo vraćanje. Ako bi te stvari bile slučajno uništene
ili oštećene, ili bi slučajno bila smanjena vrijednost tih stvari, istupjelom članu ne bi
pripadalo pravo na naknadu štete odnosno razliku u vrijednosti, jer su i te stvari do-
prinosile dobitku društva u kojem sudjeluje i istupjeli član.
Istupanje člana iz društva mora se prijaviti registarskom sudu radi upisa u sudski
registar, pri čemu prijavu podnose preostali članovi društva.
4.8. Isključenje člana iz društva (čl. 108., čl. 110. i čl. 111. st. 2.)
Mogućnost isključenja člana iz društva postoji samo u jednom slučaju i to kao alter-
nativa prestanku društva. Naime, kad postoji važan razlog sud će povodom tužbe bilo
kojeg člana društva presudom o prestanku društva stvoriti razlog za prestanak društva,
jer je takva pravomoćna presuda razlog za prestanak društva, o čemu v. Prestanak druš-
tva. Važan razlog za prestanak društva tada može postojati i na strani odnosno u osobi
samo jednog člana društva, npr. u slučaju kad se važan razlog za prestanak sastoji u
povredi bitne obveze od strane člana društva i to s nakanom ili grubom nepažnjom.
Budući da bi prestanak društva bio na štetu – ne samo u pravnom, nego i u naj-
širem smislu – svih ostalih članova društva, ZTD daje alternativu prestanku društva u
slučajevima kad neka od okolnosti koje predstavljaju važan razlog za prestanak društva,
postoji u osobi odnosno kod osobe jednoga ili više određenih članova društva37. Iako
i tada svaki član društva može tužbom radi prestanka inicirati prestanak društva, tada
ostali članovi društva imaju pravo tužbom zahtijevati isključenje iz društva onog člana
odnosno onih članova u čijim postupcima leži važan razlog za prestanak društva.
Pravo na tužbu pripada svim ostalim članovima društva, ali ne pojedinačno nego
zajednički, a tužbom se može zahtijevati isključenje jednog ili više članova društva. Ra-
zumije se da se tužba podnosi protiv tog člana ili protiv tih članova, a za odlučivanje o
sporu mjesno je nadležan sud čija mjesna nadležnost obuhvaća mjesto u kojem je sje-
dište društva. Ako u postupku tuženika postoji važan razlog sud mora usvojiti tužbeni
zahtjev i konstitutivnom presudom isključiti člana iz društva.
U trenutku pravomoćnosti prestaje članstvo u društvu, što podrazumijeva pre-
stanak članskih prava i obveza, ali isključenom članu ostaje pravo na isplatu udjela u
imovini društva. Njegov udio u imovini društva izračunava se na temelju stanja imovi-
ne u vrijeme podizanja tužbe radi isključenja, a ne u vrijeme donošenja ili pravomoć-
nosti presude, jer je sve do tog trenutka po samom ZTD-u i taj član bio ovlašten voditi
poslove i zastupati društvo i jer nije nužno da mu je prije tog trenutka bila oduzeta
ovlast za zastupanje, pa je mogao raspolagati imovinom društva u svoju korist. Ishodi-
šte određivanju njegovog udjela u imovini predstavlja njegov ulog, a pri određivanju
37
O važnim razlozima v. Prestanak društva, Razlozi za prestanak, Pravomoćna presuda suda.
81
udjela treba uzeti u obzir naknadna povećanja uloga i smanjenja udjela u imovini
društva nastala zbog gubitaka društva, ako ih je bilo.
Posebna situacija nastaje kad društvo ima samo dva člana, a u osobi jednog člana
postoji važan razlog za prestanak društva. Tada drugi član društva može tužbom za-
htijevati preuzimanje poslova društva s čitavom aktivom i pasivom društva, bez pro-
vođenja likvidacije društva. Kako će tada sud odlučivati i o postojanju važnog razloga
za isključenje prvog člana iz društva i o zahtjevu za preuzimanje poslova društva s
čitavom aktivom i pasivom društva, postojanje važnog razloga za isključenje dovest
će do presude kojom se prvi član isključuje iz društva – s posljedicama koje su već na-
vedene – i kojom se drugom članu odobrava preuzimanje poslova društva s čitavom
aktivom i pasivom društva i to bez provođenja likvidacije društva.
Na obračun udjela člana društva koji je isključen i na diobu imovine društva na
odgovarajući se način primjenjuju pravila kojima se uređuje istupanje člana iz druš-
tva, o čemu v. naprijed.
Isključenje člana iz društva mora se prijaviti registarskom sudu radi upisa u sudski
registar, pri čemu prijavu podnose preostali članovi društva.
V ODLUČIVANJE ČLANOVA J.T.D. I K.D. (čl. 85.)
1. POLJE PRIMJENE
Izlaganje o odlučivanju članova j.t.d. i k.d. odnosi se na donošenje onih odluka za
koje nisu predviđena posebna pravila. Ono se odnosi, primjerice, na odlučivanje o fi-
nancijskim izvješćima, uporabi dobitka, podjeli dobitka, smanjenju udjela pojedinog
člana u kapitalu društva, postavljanju zahtjeva prema članu koji je povrijedio zabranu
konkurencije. Makar pitanja o kojima odlučuju članovi društva nisu posebno navede-
na u ZTD-u, može se reći da se radi o svim pitanjima osim o pitanjima vođenja poslova
društva i zastupanja društva, jer je temeljno pravilo ZTD-a da je svaki član j.t.d. i svaki
komplementar ovlašten pojedinačno voditi poslove i zastupati društvo.
2. TEMELJNO PRAVILO
Temeljno pravilo ZTD-a o odlučivanju članova društva je da je za donošenje od-
luka potrebna suglasnost svih članova «ovlaštenih da sudjeluju u odlučivanju». U pra-
vilu svi su članovi j.t.d. odnosno k.d. ovlašteni sudjelovati u odlučivanju, neovisno o
tome vode li poslove društva ili ne i zastupaju li društvo ili ne. Međutim, postoje sluča-
jevi kad neki član neće biti ovlašten sudjelovati u odlučivanju, kao što je npr. u slučaju
povrede zabrane konkurencije, kad o zahtjevu protiv člana koji je povrijedio tu zabra-
nu odlučuju svi ostali članovi j.t.d. odnosno k.d., dok je povreditelj od toga isključen.
3. UREĐENJE DRUŠTVENIM UGOVOROM

Dakle, jednoglasnost svih članova temeljno je pravilo, te protivljenje bilo kojeg
člana ovlaštenog da sudjeluje u odlučivanju dovodi do toga da odluka nije donesena.
82
To je posljedica čvrste povezanosti svakog člana i društva, koja se očituje naročito u

njegovoj osobnoj odgovornosti za obveze društva. Kako je jednoglasnost, kao temelj-
no pravilo, posljedica pravnog položaja i interesa svakog pojedinog člana, a ne javnog
odnosno općeg interesa, to pravilo nije prisilno, nego dispozitivno. Društvenim ugo-
vorom može biti određeno da se odluke donose većinom glasova, pri čemu je mo-
guće i podrobnije urediti pravila o potrebnoj većini. Npr. moguće je odrediti običnu
većinu ili neku veću većinu, a također i da se većina računa od ukupnog broja članova
ili od broja nazočnih članova, podrazumijevajući da su svi članovi bili obaviješteni o
vremenu, mjestu i predmetu odlučivanja.
Ako je društvenim ugovorom utvrđeno da se odluke donose većinom glasova,
a nije siguran kriterij po kojem se računa ta većina, većina glasova računa se prema
broju članova, a ne prema nekom drugom kriteriju, kao što bi npr. bila veličina uloga
u društvu. I to proizlazi iz okolnosti da u društvima osoba veličina odnosno vrijednost
uloženog ne određuje opseg članskih prava.
4. OBLIK ODLUKA
Za donošenje odluka članova j.t.d. odnosno komplementara ZTD ne propisuje
nikakav određeni oblik. Stoga – polazeći od činjenice da su odluke članova društva
po svojoj prirodi pravni poslovi – treba prihvatiti opće pravilo o neformalnosti pravnih
poslova. To znači da bi za valjano donošenje odluka članova bilo dovoljno da svi čla-
novi – odnosno većina, ako je tako određeno društvenim ugovorom – očituju volju u
prilog odluke na bilo koji način na koji se valjano može očitovati volja prema pravilima
obveznog prava. U tom pravcu i njemačka sudska praksa koja je proglasila valjanom
odluku donesenu prešutno, jer se tako odlučivalo kroz duže vrijeme38
VI PRESTANAK DRUŠTVA
1. RAZLOZI ZA PRESTANAK DRUŠTVA

1.1. Uvod (čl. 97., čl. 100. i čl. 112.)
Važne općenite napomene u svezi s prestankom svih oblika društava izložene su
u uvodu izlaganja o prestanku društava kapitala, pa prvo v. Društva kapitala, Prestanak
društva, Uvod.
Neke činjenice su razlozi za prestanak svih oblika društava, pa tako i j.t.d. i k.d. To
su istek vremena na koje je društvo osnovano, odluka članova društva, pravomoćna
odluka suda kojom se utvrđuje da je upis društva u sudski registar bio nezakonit i stečaj
društva. Stoga se i na prestanak j.t.d. i k.d. može primijeniti ono što je izloženo pod
Društva kapitala, Prestanak društva, 2.2. do 2.6.1.
Glede prestanka društva zbog isteka vremena na koje je osnovano dodatno treba
reći kako pravila ZTD-a o j.t.d. i k.d. izrijekom uređuju prešutno nastavljanje društva na-
kon isteka tog vremena. Ona, ne samo što podrazumijevaju postojanje mogućnosti da
38
Prema Gorenc/Filipović/Slakoper/Brkanić, s. 97.
83
društvo osnovano na određeno vrijeme prešutno nastavi s radom, nego i izričito odre-
đuju da se pravila o otkazu društvenog ugovora od strane člana društva i o prestanku
društva na temelju odluke suda primjenjuju i u tom slučaju.
Glede stečaja društva dodatno treba reći kako otvaranje stečajnog postupka nad
društvom ne znači nužno uvijek i prestanak društva. Naime, ako se stečajni postupak
rješenjem zaključi nakon pravomoćnosti rješenja o potvrdi stečajnog plana ili se obu-
stavi na zahtjev društva u stečaju, članovi društva mogu donijeti odluku o nastavljanju
društva. Donošenje te odluke podrazumijeva uspostavu kontinuiteta društva i obveza i
prava članova tog društva, napose odgovornosti članova za obveze društva. Donošenje
te odluke odnosno nastavljanje društva mora se prijaviti registarskom sudu radi upisa
nastavljanja društva u sudski registar.
Izloženo pod Društva kapitala, Prestanak društva, 2.2. do 2.6.1. na j.t.d. i k.d. ipak se
može primijeniti samo na način koji odgovara društvima osoba. To znači, primjerice, da
se ovdje neće raditi o odluci skupštine o prestanku društva, nego o odluci članova j.t.d.
o prestanku društva donesenoj na način predviđen društvenim ugovorom, odnosno
ZTD-om, ako društvenim ugovorom nije drukčije uređeno.
Ovdje će se dalje prikazati samo razlozi za prestanak društva koji su karakteristični
za j.t.d. i k.d. To su:
• smrt člana društva koji je fizička osoba, odnosno prestanak člana društva
koji je pravna osoba,
• otvaranje stečaja nad nekim od članova društva,
• otkaz člana društva,
• otkaz vjerovnika člana društva,
• pravomoćna odluka suda.
1.2. Smrt odnosno prestanak člana društva (čl. 103. i čl. 107.)
Smrt člana društva koji je fizička osoba, odnosno prestanak člana društva koji je
pravna osoba, razlog je za prestanak društva koji proizlazi iz osobne povezanosti člano-
va društva i ujedno pokazatelj važnosti osobe člana društva za društvo u cjelini. Oni su
razlog za prestanak društva zato što su ostali članovi društva pristali na svojstvo članova
imajući u vidu upravo osobu preminulog člana, odnosno člana koji je prestao postojati,
njena svojstva odnosno njene osobine kao osobe, i imovinu.
U slučaju smrti člana njegov nasljednik mora bez odgađanja obavijestiti ostale čla-
nove društva o smrti člana i nastaviti obavljati poslove preminulog člana sve dok ostali
članovi zajedno s njim ne odrede nešto drugo. Iako to ne proizlazi iz ZTD-a, treba uzeti
da je prva obveza nasljednika bezuvjetna, dok druga postoji samo ako za društvo po-
stoji opasnost od odgađanja. Tada je nasljednik dužan obavljati poslove preminulog
člana u opsegu i na način na koji ih je on obavljao. Znači, npr. ako je preminuli član bio
ovlašten voditi poslove društva pojedinačno, tako je ovlašten i njegov nasljednik, a ako
je bio ovlašten voditi poslove društva, skupno s još jednim članom, tada je i njegov na-
sljednik ovlašten voditi poslove društva skupno s tim članom. To vrijedi i primjenjuje se
i u slučaju prestanka pravne osobe koja ima slijednika39, dok se po prirodi stvari ne može
primijeniti kad pravna osoba prestane bez slijednika.
39
Npr. pripajanjem i spajanjem društava.
84
S druge su strane i ostali članovi društva dužni su na isti način nastaviti s obav-
ljanjem poslova koje su obavljali do saznanja za smrt odnosno prestanak člana. I
nasljednik odnosno slijednik i ostali članovi društva dužni su nastaviti s obavlja-
njem poslova kao do smrti odnosno prestanka člana, samo ograničeno vrijeme i to
do početka likvidacijskog postupka i u tom se smislu smatra da društvo još uvijek
postoji.
No, smrt odnosno prestanak člana društva razlog je za prestanak društva po dis-
pozitivnom pravilu ZTD-a, što znači da se društvenim ugovorom smrt odnosno pre-
stanak člana mogu isključiti kao razlog za prestanak društva i odrediti da će društvo u
slučaju smrti nastaviti s njegovim nasljednicima.
Sa stajališta nasljednika to može biti neprihvatljivo zato što bi nasljednik kao član
društva za njegove obveze odgovarao čitavom svojom imovinom. Kako je ovdje riječ
o privatnopravnim odnosima, takva obveza nasljednika ne može nastati bez njego-
ve suglasnosti, što dovodi do toga da nasljednik ima pravo sudjelovanje u društvu
uvjetovati time da mu se u društvu prizna položaj komanditora, a ulog ostavitelja tj.
preminulog člana kao njegov komanditni ulog u društvu. Ako bi bilo više nasljednika,
to bi pravo pripadalo svakome, razumije se u odnosu na odgovarajući dio uloga pre-
minulog člana društva.
Ako ostali članovi društva ne bi prihvatili nasljednika kao komanditora, nasljed-
nik bi imao dvije mogućnosti: istupiti iz društva bez otkaznog roka ili se odreći na-
sljedstva. Makar ZTD govori o tome da nasljednik može «zahtijevati da istupi iz druš-
tva», radi se o njegovom pravu da jednostranim očitovanjem dokine svoje članstvo u
društvu i u tom slučaju nastaju redovite posljedice istupanja člana iz društva, o kojima
v. naprijed. U slučaju odricanja od nasljedstva nastupaju one posljedice koje smrt čla-
na izaziva po samom ZTD-u i koje su već navedene. Pravo nasljednika da zahtjeva
priznanje položaja komanditora i da istupi iz društva prestaje kad isteknu tri mjeseca
od dana pravomoćnosti odluke o nasljeđivanju, što znači da tada nasljednik ostaje
član društva, što podrazumijeva i njegovu osobnu odgovornost za obveze društva i
druga prava i obveze koje je u društvu imao preminuli član. Ako nasljednik ne bi bio
poslovno sposoban i ne bi imao zastupnika, rok od tri mjeseca počeo bi teći od dana
kad mu je postavljen zastupnik ili od dana kad stekne poslovnu sposobnost, ovisno o
tome koji od tih dana je prvi.
S druge strane, tj. ako u roku od tri mjeseca nasljednik istupi iz društva, društvo
prestane, ili nasljednik stekne položaj komanditora, on za obveze društva – nastale do
njegova istupanja, prestanka društva ili stjecanja položaja komanditora neće odgova-
rati čitavom svojom imovinom, nego po pravilima građanskog prava o odgovornosti
nasljednika za obveze ostavitelja.
Izložena pravila o pravima nasljednika preminulog člana, odnosno člana koji je
prestao postojati, prisilne su prirode i društvenim ugovorom ih se ne može isključiti,
jer bi to značilo da je preminuli član za svog nasljednika ustvari mogao stvoriti privat-
nopravnu obvezu protivno njegovoj volji i pravilima o odgovornosti nasljednika za
obveze ostavitelja, što je nedopustivo. Iznimno od toga, društvenim ugovorom može
se drukčije odrediti udio nasljednika u dobitku za slučaj da nasljednik sudjelovanje u
društvu uvjetuje priznanjem položaja komanditora.
85
1.3. Otvaranje stečaja nad članom društva (čl. 103. i čl. 110. st. 2.)
Svi članovi j.t.d. odgovaraju za obveze društva neograničeno, solidarno i čitavom
svojom imovinom. Svi članovi j.t.d. pri njegovom su osnivanju, ili pri pristupanju novog
člana, dakle, imali u vidu da će svaki od članova društva odgovarati za obveze društva
prema njegovim vjerovnicima odnosno da će se vjerovnik moći naplatiti od svakog od
članova društva. Budući da u slučaju otvaranja stečajnog postupka nad članom društva
postoji visoka vjerojatnost da vjerovnici te osobe neće moći namiriti svoje tražbine, bit-
no su se promijenile okolnosti koje su ostali članovi društva imali u vidu pri preuzimanju
odgovornosti za obveze društva vlastitom imovinom i oni više ne mogu očekivati da bi
se vjerovnici društva mogli namiriti od člana u stečaju, nego mogu očekivati da bi se
vjerovnici društva namirili samo od njih tj. od ostalih članova j.t.d.
Stoga je otvaranje stečaja nad članom društva razlog za prestanak društva. U tom
slučaju ostali članovi društva dužni su nastaviti s obavljanjem poslova kao i do tada,
ali samo do početka likvidacije društva i u tom se smislu smatra da društvo još uvijek
postoji.
Posebna situacija nastaje kad se stečaj otvori nad jednim od članova društva koje
ima samo dva člana. Tada drugi član ima pravo jednostranim očitovanjem volje preu-
zeti društvo odnosno njegove poslove s čitavom aktivom i pasivom društva, i to bez
provođenja likvidacije društva. Na obračun udjela člana društva nad kojim je otvoren
stečaj i na diobu imovine društva na odgovarajući se način primjenjuju pravila kojima
se uređuje istupanje člana iz društva, o čemu v. naprijed.
1.4. Otkaz člana društva (čl. 98. i čl. 100.)

Sklapanjem društvenog ugovora i upisom osnivanja j.t.d. u sudski registar nije
nastala samo pravna osoba, nego i zajednica članova društva koja ima i obilježja
obveznopravne zajednice, jer svi članovi društva – između ostalog – odgovaraju za
obveze društva prema njegovim vjerovnicima i jer se na j.t.d. podredno primjenjuju
pravila o ugovoru o ortaštvu, koji je ugovor obveznog prava. Kad je društvo osnovano
na određeno vrijeme, osnivatelji su pristali biti članovi te i takve zajednice to određe-
no vrijeme.
Kad je društvo osnovano na neodređeno vrijeme, bez postojanja prava otkaza,
po samom ZTD-u mogla bi nastati situacija u kojoj svi članovi društva moraju osta-
ti članovi sve do smrti, prestanka ili stečaja prvoga od njih, jer bez suglasnosti svih
članova nema ni prestanka društva niti promjene članova društva. Stoga - kao i u
slučajevima sklapanja obveznopravnih ugovora s trajnom činidbom na neodređeno
vrijeme40 - svaki član društva ima pravo izazvati odnosno stvoriti razlog za prestanak
društva jednostranim očitovanjem volje tj. otkazom društvenog ugovora, koji je isto-
vremeno razlog za prestanak društva. Iznimno, na isti takav način prestanak društva
može izazvati svaki član društva i kad je društvo osnovano tako da traje za vrijeme
trajanja života nekog od članova društva, makar je tada društvo ustvari osnovano na
određeno vrijeme.
40
86
Izjava o otkazu – da bi bila valjana - mora se dati svim članovima društva, a može
se dati na svaki način na koji se može valjano očitovati volja, jer oblik izjave nije pred-
viđen, pa vrijedi načelno neformalnosti pravnih poslova.
Kao ni kod obveznopravnih ugovora s trajnom činidbom, niti ovdje za postojanje
prava na otkaz nije potrebna povreda ugovora od strane drugih suugovaratelja od-
nosno neko postupanje ostalih članova društva ili društva koje bi predstavljalo oprav-
dani razlog za otkaz. Umjesto toga, za postojanje prava otkazati društveni ugovor nije
potreban nikakav određeni razlog. Također kao pri otkazivanju obveznopravnih ugo-
vora s trajnom činidbom, i ovdje očitovanje volje tj. otkaz ne stvara učinak nastanka
razloga za prestanak društva, čim je primljen od strane ostalih članova društva, nego
tek istekom otkaznog roka, koji ne može biti kraći od šest mjeseci i koji mora isteći
posljednjeg dana poslovne godine, ako društvenim ugovorom nije određen kraći ot-
kazni rok ili drukčiji istek tog roka.
Drugim riječima, ako društvenim ugovorom nije određen kraći otkazni rok ili
drukčiji istek otkaznog roka, otkaz dan prije zadnjeg dana lipnja stvara otkazni učinak
zadnjeg dana prosinca tekuće godine, a otkaz dan poslije toga zadnjeg dana prosinca
iduće godine.
Pravila o pravu na otkaz društvenog ugovora djelomično su dispozitivna, a djelo-
mično prisilna. Prisilna su u tom smislu što se pravo člana na otkaz društvenog ugovo-
ra ni društvenim ugovorom niti odvojenim sporazumom članova odnosno njihovim
ugovorom, ne može ni isključiti niti otežati u odnosno na pravila ZTD-a, a dispozitivna
u tom smislu što bi se to pravo društvenim ugovorom moglo olakšati, npr. skraćiva-
njem otkaznog roka. Iz izričaja pravila ZTD-a proizlazi da odredba društvenog ugovo-
ra kojim bi ovo pravo bilo isključeno ili otežano, ne bi dovela do ništetnosti društve-
nog ugovora u cjelini.
1.5. Otkaz vjerovnika člana društva (čl. 101. i čl. 110. st. 2.)
Članska prava člana j.t.d. nisu prenosiva kao što su prenosiva članska prava u
društvima kapitala tj. dionice i poslovni udjeli41. Stoga se ovrha radi namirenja treće
osobe – koja je vjerovnik člana j.t.d. - ne može provesti prodajom i prijenosom član-
skih prava tog člana j.t.d. zainteresiranom kupcu, kao što se može provesti prodajom i
prijenosom dionica ili poslovnih udjela. Istovremeno bi članu j.t.d. u slučaju prestanka
društva i provođenja likvidacije društva pripao odgovarajući dio imovine.
Stoga – u svrhu omogućavanja vjerovnicima članova j.t.d. da namire svoje traž-
bine od njih – postoji pravo vjerovnika člana j.t.d. da otkažu društveni ugovor i time
stvore razlog za prestanak društva. Kako je ovo pravo vjerovnika člana j.t.d. ograni-
čeno navedenom svrhom, postoje određene pretpostavke postojanja tog prava. Za
valjanost vjerovnikove izjave o otkazu društvenog ugovora nužno je da je vjerovnik
ima ovršnu ispravu, da je tijekom prethodnih šest mjeseci bezuspješno pokušavao
provesti ovrhu na pokretninama člana j.t.d., da je na temelju ovršne isprave zaplijenio
udio člana j.t.d. u društvu i da je podnio zahtjev za isplatu onoga što bi članu pripalo
iz društva nakon što ono prestane.
41
O tome v. Pravni položaj svakog člana j.t.d. i k.d., Zabrana raspolaganja udjelom.
87
Kad su ispunjene ove pretpostavke i kad po njihovu ispunjenju vjerovnik svim

članovima j.t.d. izjavi da otkazuje društveni ugovor, izjava će stvoriti učinak otkaza
tog ugovora, tj. nastat će razlog za prestanak društva. No, kao i pri otkazu člana druš-
tva, učinak koji se sastoji u razlogu za prestanak društva, nastat će tek istekom ot-
kaznog roka, na što se primjenjuju pravila ZTD-a koja vrijede pri otkazu društvenog
ugovora od strane člana društva. S obzirom na svrhu ovog instituta, vjerovnik člana
j.t.d. može otkazati društveni ugovor i kad je društvo osnovano na određeno vrijeme
i kad je osnovano na neodređeno vrijeme, i podrazumijeva se da od društva može
zahtijevati samo ono što članu društva pripada kao udio u ostatku likvidacijske mase,
a ne i više od toga. Istovremeno, ako bi udio člana u ostatku likvidacijske mase bio veći
od vjerovnikove tražbine, višak bi pripao članu društva.
Posebna situacija nastaje kad je društveni ugovor ovlašten otkazati vjerovnik
jednoga od samo dva člana društva, pa vjerovnik to i učini. U tom slučaju drugi član
društva jednostranim očitovanjem volje ima pravo preuzeti društvo odnosno njegove
poslove s čitavom aktivom i pasivom društva, i to bez provođenja likvidacije društva.
U daljnjem tijeku stvari taj će član društva u odnosu na vjerovnika člana društva biti
dužan postupiti kao što je u redovitoj situaciji dužno postupiti društvo, odnosno nala-
zit će se u položaju u kojem se inače nalazi društvo. Na obračun udjela člana društva
nad kojim je otvoren stečaj i na diobu imovine društva na odgovarajući se način pri-
mjenjuju pravila kojima se uređuje istupanje člana iz društva, o čemu v. Pravni položaj
svakog člana j.t.d. i k.d., Istupanje člana iz društva.
1.6. Pravomoćna odluka suda (čl. 99. i čl. 100.)

Svaki član j.t.d. ima pravo na tužbu radi prestanka društva iz važnog razloga i
to je pravo kojeg se ni on sam ne može odreći, jer je ništav svaki sporazum odnosno
ugovor – bio on odvojen ili inkorporiran u društveni ugovor – kojim bi ovo pravo člana
j.t.d. bilo ograničeno ili isključeno.
Važnost postojanja ovog prava člana društva vidljiva je iz toga što ono postoji i
kad je društveni ugovor sklopljen na određeno vrijeme tj. kad je društvo osnovano
na određeno vrijeme – uključujući i kad je društvo osnovano tako da traje za vrijeme
trajanja života nekog od članova - a kad je osnovano na neodređeno vrijeme, što to
pravo nije uvjetovano otkaznim rokom. Drugim riječima, kad ovo pravo ne bi posto-
jalo, član bi imao svojstvo člana do isteka vremena na koje je društvo osnovano, a ako
je osnovano na neodređeno vrijeme, sve do isteka otkaznog roka.
No, presudu kojom se određuje prestanak društva sud će donijeti samo ako za to
postoji važan razlog, koji je i ovdje questio facti. Naime, ZTD samo primjerice navo-
di kako su važni razlozi za prestanak društva postizanje svrhe društva, nemogućnost
postizanja svrhe društva, nemogućnost člana da ispuni neku svoju bitnu obvezu i po-
vreda bitne obveze drugog člana društva s nakanom ili grubom nepažnjom. Kako su
to ujedno slučajevi kad važan razlog «naročito» postoji, u svakom od tih slučajeva
sud će konstitutivnom presudom stvoriti razlog za prestanak društva tj. pravomoćna
presuda o prestanku društva bit će razlog za njegov prestanak.
Tako će biti i u slučajevima u kojima postoje činjenice koje predstavljaju važni
razlog za prestanak društva prema društvenom ugovoru, jer se njime mogu odrediti
88
okolnosti odnosno činjenice čije postojanje će biti važan razlog za prestanak društva.
Istovremeno mogu postojati i drugi važni razlozi, jer popis važnih razloga u ZTD-u nije
taksativan, nego primjeričan, ali će u svakom drugom slučaju biti potrebno ocijeniti je
li činjenice koje stvarno postoje predstavljaju važan razlog za prestanak društva. Ako
on postoji, sud je dužan presudom odrediti prestanak društva. Razlog za prestanak
nastaje u trenutku pravomoćnosti presude.
Tužba se mora podići protiv svih ostalih članova društva i to kod stvarno nadlež-
nog suda čija mjesna nadležnost obuhvaća mjesto u kojem je sjedište društva.
2. POLOŽAJ ČLANA U SLUČAJU PRESTANKA DRUŠTVA

(čl. 102. i čl. 126.)
Kad društvo prestaje zbog otkaza člana društva ili zbog otkaza vjerovnika člana
društva svaki član društva nužno mora saznati za nastanak razloga za prestanak druš-
tva prije no što taj razlog nastane, jer su priopćavanje otkaza svim članovima društva
i istek otkaznog roka pretpostavke valjanosti otkaza u oba ta slučaja. Zbog toga je u
oba ta slučaja član društva – koji je ovlašten za vođenje poslova društva – ovlašten
voditi poslove sve do trenutka nastanka razloga za prestanak društva, a to je trenutak
isteka otkaznog roka.
U svim ostalim slučajevima nastanka razloga za prestanak društva, član društva
ovlašten za vođenje poslova društva, smije voditi poslove društva ne do trenutka na-
stanka razloga za prestanak društva, nego do trenutka dok sazna ili dok je morao – da
je primijenio pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika42 - saznati za nastanak
tog razloga.
Osim toga, i nakon nastanka razloga za prestanak društva – osim stečaja društva
– odnosno i tijekom likvidacije društva na pravne odnose između članova društva me-
đusobno i između članova društva i trećih osoba primjenjuju se pravila koja se primje-
njuju na te odnose u vremenu od nastanka društva do nastanka razloga za prestanak
društva, osim pravila protivnih pravilima o likvidaciji društva i svrsi likvidacije društva.
3. LIKVIDACIJA DRUŠTVA
3.1. Uvod (čl. 113. i čl. 128.)
Položaj i stanje društva u vrijeme nastanka razloga za prestanak društva i općeni-
te naznake o likvidaciji društva, izloženi su u izlaganju o društvima kapitala, pa prvo v.
Društva kapitala, Prestanak društva, Likvidacija, Uvod.
Sadržaj tog izlaganja u bitnom se može primijeniti i na likvidaciju j.t.d. i k.d. No,
pravila o likvidaciji j.t.d. i k.d. razlikuju se od pravila o likvidaciji društava kapitala s ob-
zirom na jednu od najznačajnijih razlika između društava osoba i društava kapitala, a
to je odgovornost članova za obveze društva, koja se vremenski proteže i do pet godi-
na od prestanka j.t.d. odnosno k.d43. Budući da članovi j.t.d. odnosno komplementari
odgovaraju za obveze društva prema njegovim vjerovnicima, pravila o likvidaciji j.t.d.
42
O tom pojmu v. Pravni položaj svakog člana j.t.d. i k.d., Pozornost člana društva.
43
O tome v. Pravni položaj pojedinog člana j.t.d. i komplementara, Odgovornost za obveze društva.
89
i k.d. značajno su fleksibilnija i sadrže manje prisilnih odredbi no što sadrže pravila o li-
kvidaciji društava kapitala. To se posebno odnosi na odredbe o zaštiti vjerovnika pri li-
kvidaciji društava kapitala, kakvih među pravilima o likvidaciji j.t.d. i k.d. uopće nema.
Prvo što u svezi s likvidacijom j.t.d. i k.d. treba naglasiti je da likvidaciju – u smislu
kako je ona uređena u društvima kapitala – uopće nije obvezatno provesti, jer se ona
u pravilu provodi samo ako članovi ne dogovore drukčiji način obračuna i podjele
imovine društva. To znači da, nakon nastanka razloga za prestanak društva – osim
otvaranja stečaja – u prvom redu članovi odlučuju o načinu obračuna i podjele imo-
vine društva odnosno o načinu razrješenja imovinskih i drugih odnosa u kojima se
društvo nalazi u vrijeme nastanka razloga za prestanak. O tome članovi odlučuju uz
primjenu općih pravila o donošenju odluka članova društva, ali treba reći da – makar
via facti – ni drukčiji način razrješenja odnosa društva neće isključiti neke elemente
likvidacije. Naime, uvijek će biti potrebno završiti započete poslove, naplatiti tražbine,
ispuniti obveze i odrediti udjele članova u preostaloj imovini.
Pri donošenju odluke o drukčijem načinu obračuna i podjele članovi društva slo-
bodni su osim u dva slučaja, kad je potrebna suglasnost drugih osoba. Kad razlog
za prestanak društva predstavlja otkaz vjerovnika člana društva, s drukčijim načinom
obračuna i podjele mora se suglasiti vjerovnik, a kad razlog za prestanak društva
predstavlja stečaj člana društva, s tim se mora suglasiti stečajni upravitelj. Izostanak
tih suglasnosti dovodi do obvezatnog provođenja likvidacije društva.
I kad članovi društva odrede drukčiji način obračuna i podjele imovine društva
pravila ZTD-a o likvidaciji j.t.d. odnosno k.d. na odgovarajući se način primjenjuju u
odnosu prema trećima, i to sve dok se ne podijeli imovina društva.
3.2. Imenovanje i opoziv likvidatora (čl. 114 . i čl. 115.)

Likvidaciju u svojstvu likvidatora mogu provoditi svi ili neki članovi j.t.d. ili druge
osobe koje mogu odrediti članovi j.t.d. ili sud. Temeljno je pravilo ZTD-a da likvidaciju
provode svi članovi j.t.d. – uključujući i one koji ne vode poslove društva - ali je to pravilo
dispozitivno i primjenjuje se samo ako članovi j.t.d. ne odrede drukčije. Oni, naime,
mogu društvenim ugovorom ili posebnom odlukom odrediti da likvidaciju provodi
jedan ili više članova j.t.d. ili jedna ili više drugih osoba. Podrazumijeva se da se na mjestu
člana društva nad kojim je otvoren stečaj, nalazi stečajni upravitelj, jer on zastupa osobu
u stečaju, te da više nasljednika preminulog člana društva mora imenovati zajedničkog
zastupnika, jer oni raspolažu samo jednim glasom i mogu nastupati samo jedinstveno.
Osim toga, svakom članu društva, zajedničkom zastupniku više nasljednika člana
društva i osobi koju su kao likvidatora odredili članovi društva, pripada pravo predložiti
sudu da sud imenuje likvidatora ili likvidatore. Prema autoru, prijedlog sudu može
staviti i vjerovnik člana društva koji je otkazao društveni ugovor. Sud će o prijedlogu
odlučivati u izvanparničnom postupku, a likvidatora ili likvidatore imenovati samo ako
za to postoji važan razlog. Imenovati može člana ili članove društva ili osobe koje nisu
članovi društva.
Likvidatore je moguće opozvati i to se odnosi na sve likvidatore, neovisno o
tome radi li se o osobama koje taj položaj imaju po samom ZTD-u, temeljem odluke
članova društva ili temeljem odluke suda. Kad likvidatore opozivaju članovi društva
90
– što uključuje sve osobe koje imaju pravo sudjelovati u odlučivanju o imenovanju
likvidatora – za opoziv je nužna jednoglasna odluka tih osoba. Svaka od tih osoba – a,
prema autoru, i vjerovnik člana društva koji je otkazao društveni ugovor - ima i pravo
predložiti opoziv likvidatora sudu. Kao i pri imenovanju, o prijedlogu za opoziv sud će
odlučivati u izvanparničnom postupku, a likvidatora opozvati samo ako za to postoji
važan razlog.
3.3. Upis likvidatora u sudski registar (čl. 116.)

Zajedno s prijavom za upis nastanka razloga za prestanak društva registarskom
sudu podnosi se i prijava za upis likvidatora i njihovih ovlasti za zastupanje, uključuju-
ći i to zastupaju li oni društvo pojedinačno ili skupno. U slučaju promjene – tj. opoziva
i/ili imenovanja novog - likvidatora ili promjene njihovih ovlasti za zastupanje, tako-
đer se mora podnijeti prijava za upis u sudski registar. Ako razlog za prestanak društva
predstavlja smrt člana, upis se u pravilu ne može obaviti ako nasljednici preminulog
člana nisu sudjelovali u podnošenju prijave, nego samo ako su u tome bili spriječeni
posebnim zaprekama. U slučaju sudskog imenovanja odnosno opoziva likvidatora,
prijavu za upis nije nužno podnositi, jer se upis obavlja po službenoj dužnosti.
3.4. Tijek likvidacije (čl. 117., čl. 121., čl. 122., čl. 123., čl. 124., čl. 125. i čl. 127.
st. 2. i st. 3.)
Glavna dužnost likvidatora sažeto bi se mogla izreći navodom kako su oni dužni
razriješiti sve pravne odnose u kojima se društvo nalazi. To obuhvaća – u pravilu i tim
redoslijedom – završavanje započetih poslova, naplatu novčanih i nenovčanih tražbina
društva, unovčenje imovine društva, ispunjenje obveza društva prema njegovim
vjerovnicima, utvrđivanje opsega imovine koja je preostala nakon toga i podjelu te
imovine članovima društva. Nove poslove likvidatori smiju poduzimati samo u svrhu
dovršenja onih poslova koji su poduzeti prije početka likvidacije. Pri poduzimanju tih
poslova, a i svih drugih radnji, društvo potpisuju likvidatori tako da uz svoj potpis i
tvrtku društva navedu naznaku «u likvidaciji».
No, čim su imenovani – odnosno čim je likvidacija započeta – likvidatori su dužni
sastaviti početna financijska izvješća, a već navedene radnje kojima se razrješavaju svi
odnosi društva poduzimaju se usporedno s tim i nakon toga.
Među te radnje treba ubrojiti i vraćanje članovima društva onih stvari koje su članovi
društva dali društvu na korištenje, a ne uložili u društvo. Članovi društva, naime, mogli
su besplatnim ili naplatnim pravnim poslovima štogod prenijeti društvu, ali ne tako
da prenesu vlasništvo bez obveze vraćanja, nego tako da prenesu pravo posjedovati,
rabiti i/ili pribirati plodove uz obvezu vraćanja. Takva dobra ne čine dio imovine društva
i društvo ih je dužno vratiti članovima, a članovima pripada zahtjev za vraćanje. Ako
bi one bile slučajno oštećene ili im slučajno smanjena vrijednost, a također i ako bi
slučajno propale, članu društva ne pripada zahtjev za naknadu štete, jer su i ta dobra
služila postizanju dobitka društva, a član je u tome sudjelovao.
Makar, zbog osobne odgovornosti članova za obveze društva, ispunjenje obveza
društva prema njegovim vjerovnicima i zaštita imovine nužne za to, nemaju onu
91
važnost koju imaju u likvidaciji društava kapitala, i ovdje podjela preostale imovine
članovima društva slijedi tek nakon što se ispune obveze društva prema njegovim
vjerovnicima. No, nakon izrade početnih financijskih izvješća, završetka započetih
poslova, naplate tražbina društva i unovčenja imovine društva, može biti utvrđeno
da preostala imovina nije dovoljna za ispunjenje obveza društva prema njegovim
vjerovnicima. Kako članovi društva sudjeluju i u gubitku društva, tada nastaje njihova
obveza da nadoknade razliku koja je potrebna za ispunjenje tih obveza, i to u razmjeru
u kojem su dužni pokriti gubitak društva. Ako se od pojedinog člana ne bi mogla
naplatiti svota koju je taj član dužan, nastala bi obveza svih ostalih članova da plate tu
svotu i to u razmjeru u kojem su oni dužni pokriti gubitak društva
Ovu obvezu članova ZTD utvrđuje ne samo za slučaj kad preostala imovina nije
dovoljna za ispunjenje obveza prema vjerovnicima društva, nego i za slučaj ako ona
nije dovoljna za isplatu udjela u kapitalu društva. No, kako članovi u kapitalu društva
sudjeluju ulozima i kako sudjeluju ne samo u dobitku, nego i u gubitku društva,
razmjerno svojim ulozima, prema autoru će uplata zbog nemogućnosti isplate udjela
u kapitalu društva, biti potrebna samo kad je društvenim ugovorom sudjelovanje u
dobitku i gubitku društva uređeno drukčije, a ne prema ulozima.
Nakon potpunog ispunjenja obveza prema vjerovnicima društva likvidatori sastav-
ljaju konačna financijska izvješća – kojima se utvrđuju i udjeli članova u preostaloj
imovini društva - i nastaje njihova obveza da preostalu imovinu društva podijele
članovima društva, a pravo svakoga pojedinog člana da zahtijeva isplatu. Udjeli članova
u preostaloj imovini odgovaraju njihovim udjelima u kapitalu društva, a oni se određuju
prema ulozima članova, uzimajući u obzir i sva povećanja i eventualna smanjenja u
vremenu od nastanka društva pa do sastavljanja konačnih financijskih izvješća. Prema
tome, u podjeli te imovine članovi sudjeluju samo prema kapitalnom načelu.
Obveza isplate udjela u preostaloj imovini ne nastaje u odnosu na one članove
između koji postoji spor u svezi s podjelom te imovine. Naime, unatoč određenosti
kriterija za raspodjelu preostale imovine, između dva ili više članova društva može
nastati spor, a tada likvidatori trebaju odgoditi diobu i isplatu tim članovima sve do
okončanja spora. Ako udjeli ostalih članova nisu sporni, tim članovima likvidatori
ostaju dužni isplatiti njihove udjele u preostaloj imovini.
Poslovne knjige i dokumentaciju društva likvidatori su dužni predati na čuvanje
stvarno nadležnom sudu čija mjesna nadležnost obuhvaća sjedište društva i to pri
podnošenju prijave za upis brisanja društva iz sudskog registra. I nakon toga članovi
društva imaju pravo uvida u te poslovne knjige i dokumentaciju, te iste mogu koristiti,
što treba promatrati u svezi s njihovom odgovornošću za obveze društva, koja postoji
i nakon prestanka društva44.
3.5. Položaj likvidatora (čl. 117. do čl. 120.)

Likvidatori zastupaju društvo i radnje kojima provode likvidaciju društva po sa-
mom ZTD-u poduzimaju skupno, ali se društvenim ugovorom i odlukom o imenova-
nju likvidatora može odrediti i drukčiji način zastupanja društva u likvidaciji. Može se
odrediti da društvo zastupa svaki likvidator pojedinačno ili da neki likvidatori zastu-
44
O tome v. Pravni položaj pojedinog člana j.t.d. i komplementara, Odgovornost za obveze društva.
92
paju društvo pojedinačno, a neki skupno odnosno samo zajedno s jednim ili više dru-
gih likvidatora, kao i općenito glede zastupanja društva45. Neovisno o tome zastupaju
li likvidatori društvo pojedinačno ili skupno, za obavljanje određenih vrsta poslova ili
određenih poslova oni mogu ovlastiti pojedine od njih. Također neovisno o skupnom
ili pojedinačnom zastupanju, očitovanje volje prema društvu valjano je čim je dano
jednom od likvidatora.
Ovlasti likvidatora pri poduzimanju pravnih poslova prema trećim osobama
nisu ograničene i ne mogu biti ograničene tako da bi ta ograničenja stvarala pravne
učinke prema trećim savjesnim osobama. Kako su pitanja u svezi s time podrobnije
obrađena u prikazu zastupanja društva te kako se tamo izloženo može primijeniti i na
likvidatore, v. Pravni položaj pojedinog člana j.t.d. i komplementara, Pravo na zastupa-
nje društva. Istovremeno, međutim, likvidatori su pri vođenju poslova društva dužni
postupati prema odlukama koje glede vođenja poslova jednoglasno donesu članovi
društva, zajednički zastupnik više nasljednika preminulog člana i stečajni upravitelj
člana društva nad kojim je otvoren stečajni postupak. Prema odlukama koje oni done-
su jednoglasno, dužni su postupati svi likvidatori, bez obzira na to tko ih je imenovao,
te osobe ili sud.
4. UPISI U SUDSKI REGISTAR

4.1. Upis razloga prestanka društva (čl. 111.)
Nastanak razloga za prestanak društva obvezatno se upisuje u sudski registar,
pa se nastanak tog razloga u određenim slučajevima mora prijaviti sudu radi upisa.
Točnije govoreći, prijava za upis nastanka razloga za prestanak društva mora se pod-
nijeti registarskom sudu uvijek osim kad društvo prestaje zbog otvaranja stečajnog
postupka nad njim, jer stečajni sud po službenoj dužnosti o tome obavješćuje sudski
registar radi upisa otvaranja stečajnog postupka.
Iznimno od pravila o podnošenju prijava od strane svih članova j.t.d. odnosno
svih komplementara, u slučaju smrti člana društva – čiji učinak je prestanak društva
ili istupanje iz društva – u podnošenju prijave ne moraju sudjelovati nasljednici pre-
minulog člana, ali samo ako su u tome bili spriječeni posebnim zaprekama. Također
iznimno od navedenog pravila, u slučaju prestanka društva temeljem pravomoćne
odluke suda, prijavu za upis nastanka razloga za prestanak društva može podnijeti
svaki pojedini član j.t.d. odnosno svaki pojedini komplementar.
4.2. Brisanje društva iz sudskog registra (čl. 127.)

Kad je obavljena i posljednja radnja u tijeku likvidacije – a to je podjela odgo-
varajućih udjela u preostaloj imovini članovima društva – likvidatori zaključuju po-
slovne knjige i dužni su podnijeti prijavu za upis brisanja društva iz sudskog registra
sukladno pravilima ZTD-a i propisa o upisima u sudski registar. Pri tome su dužni sudu
predati na čuvanje poslovne knjige i dokumentaciju društva.
45
O pojedinačnom i skupnom vođenju poslova i zastupanju podrobnije v. Pravni položaj pojedinog
člana j.t.d. i komplementara, Pravo na zastupanje društva.
93
Brisanjem društva iz sudskog registra po okončanju likvidacije društvo prestaje

postojati bez pravnog slijednika. No, i nakon toga članovi dotad postojećeg društva
odgovaraju vjerovnicima za obveze društva, te imaju pravo uvida u poslovne knjige i
dokumentaciju predanu sudu i pravo koristiti se istima46.
46
O tome v. Pravni položaj pojedinog člana j.t.d. i komplementara.
94
Tajno društvo Slakoper
TAJNO DRUŠTVO
1. UVOD, POJAM I PRIMJENA PRAVA (čl. 148. i čl. 149.)
Tajno društvo bitno se razlikuje od ostalih društava koja su uređena ZTD-om.
Glavna razlika između ovog i drugih tipova društva je u tome što tajno društvo nije
pravna osoba, čime izlazi iz pojma trgovačkog društva po ZTD-u, koji izričito podra-
zumijeva da je ono pravna osoba. Iz okolnosti što tajno društvo nije pravna osoba tj.
pravni subjekt proizlaze daljnje razlike između njega i trgovačkih društava: ono nema
tvrtku, predmet poslovanja, sjedište, vlastitu imovinu i ne upisuje se u sudski registar.
Općenito govoreći, može se reći da se na tajno društvo ne primjenjuju pravila općeg
dijela ZTD-a47 i druga pravila koja podrazumijevaju postojanje pravne osobnosti trgo-
vačkog društva, a posebno treba istaći kako se ni ime niti tvrtka tajnog člana ne mogu
unijeti u tvrtku poduzetnika.
Tajno društvo može se, dakle, promatrati samo kao zajednica njegovih članova,
i to jednako kad ima dva člana ili više članova. No, pitanja stupanja u pravne odnose
s trećima i stjecanja prava i obveza u tim odnosima, prisutno je i kod tajnog društva.
Ono nastaje sklapanjem ugovora kojim se tajni član obvezuje uložiti određenu
imovinsku vrijednost u poduzeće druge osobe tj. poduzetnika, i koji podrazumije-
va obvezu poduzetnika da tajnom članu isplaćuje određeni udio u dobitku tog po-
duzeća, te postoji sve do nastanka nekog od razloga za prestanak. To podrazumije-
va trajanje društva odnosno zajednice neko vrijeme i postojanje uzajamnih obveza
članova te zajednice odnosno društva tijekom tog vremena. K tome, prema izričitoj
odredbi ZTD-a, podredno pravilima ZTD-a, na odnose između poduzetnika i tajnoga
člana društva primjenjuju se propisi kojima se uređuju obvezni odnosi o ortaštvu, što
dovodi i do primjene općih pravila obveznog prava o ugovorima, ako nisu protivna
posebnim pravilima ZTD-a.
Stoga se može reći da je tajno društvo privatnopravna zajednica njegovih člano-
va koja je nastala ugovorom i uređena pravilima ZTD-a, pravilima o ortaštvu i općim
pravilima obveznog prava o ugovorima.
Kako pojam tajnog društva podrazumijeva pojmove tajni član, poduzetnik, po-
duzeće i imovinski ulog, potrebno je te pojmove pobliže prikazati. Tajni član je ugo-
vorna strana ugovora o tajnom društvu i ujedno član tajnog društva, koji se ugovorom
obvezuje uložiti određenu imovinsku vrijednost u poduzeće poduzetnika, te stječe
pravo na udio u dobitku i druga prava. On može biti svaka fizička i pravna osoba, te za
svojstvo tajnog člana osoba ne mora imati nikakvih posebnih svojstava.
Različito od toga poduzetnik ne može biti bilo koja fizička ili pravna osoba, nego
svojstvo poduzetnika može imati samo osoba koja je nositelj odnosno imatelj odre-
đenog poduzeća48. Kako je nositelj poduzeća osoba koja ima svojstvo trgovca, podu-
47
Čl. 1. – čl. 67.
48
Za pojam poduzeća v. Gorenc/Filipović/Slakoper/Brkanić, s. 3.
95
Slakoper Tajno društvo
zetnik je osoba koja je trgovac u smislu ZTD-a., a kako je u smislu ZTD-a trgovac svaka
fizička ili pravna osoba koja samostalno i trajno obavlja neku gospodarsku djelatnost
radi stjecanja dobitka, to poduzetnik može biti svaka takva osoba. Npr. trgovačko
društvo, trgovac pojedinac, obrtnik, osoba koja se bavi slobodnim zanimanjem, a pre-
ma posebnim propisima se smatra trgovcem49.
Tajni član ugovorom se obvezuje uložiti određenu imovinsku vrijednost, koju
ZTD pobliže opisuje tako što određuje da se ulog tajnog člana može sastojati u novcu,
stvarima i pravima čija se vrijednost može izraziti u novcu. Kad se to usporedi s mogu-
ćim ulozima u društva kapitala i s mogućim ulozima u j.t.d. i u k.d., razvidno je kako se
i ovdje radi samo o dobrima čija vrijednost je neovisna o osobnim svojstvima ulaga-
telja tj. ovdje tajnog člana. Isključena je, dakle, mogućnost da bi se ulog tajnog člana
mogao sastojati u radu ili sličnom osobnom doprinosu50. Razumije se da imovinsko
dobro, koje tajni član ulaže, ugovorom mora biti određeno ili odredivo, objektivno
moguće i pravno dopušteno prema pravilima obveznog prava o valjanosti činidbe51.
Imovinsko dobro tajni član ulaže u poduzetnikovo poduzeće, te je za razumije-
vanje toga potrebno reći kako poduzeće predstavlja imovinsku i radnu cjelinu od-
nosno gospodarsku djelatnost ili pothvat sa svim elementima potrebnim za njeno
obavljanje52. Dakle, tajni član ulaže određeno imovinsko dobro u gospodarsku djelat-
nost koju obavlja poduzetnik tj. u gospodarski pothvat koji on poduzima, odnosno
u cjelinu koju obavljanje te djelatnosti podrazumijeva. On, međutim, to imovinsko
dobro ne ulaže tako da bi njegovo sudjelovanje bilo vidljivo trećim osobama, tj. ne
ulaže je izravno.
Umjesto toga ulog tajnoga člana ulazi u imovinu poduzetnika, što znači da se
ugovorom tajni član ustvari obvezuje određeno imovinsko dobro (koje ulaže) predati
odnosno prenijeti poduzetniku, jer će tako ulog ući u njegovu imovinu. Dapače, tajni
član ni ne može prenijeti imovinsko dobro poduzeću, jer poduzeće nije pravni subjekt
i ne može biti nositelj prava ni obveza, pa preostaje samo poduzetnik kao pravni su-
bjekt kojem tajni član prenosi odnosno predaje dobro koje ulaže.
Na temelju predaje tajni član stječe pravo sudjelovanja u dobiti i u gubitku po-
duzetnika. Točnije govoreći on stječe pravo na udio u dobitku poduzetnikova po-
duzeća i sudjeluje u njegovom gubitku, o čemu podrobnije v. Pravni položaj tajnog
člana.
Ulog tajnog člana poduzetnik treba staviti u funkciju određenog poduzeća, što
treba naglasiti zbog mogućih situacija u kojima bi poduzetnik bio nositelj više od
jednog poduzeća. Kako tajni član ulaže imovinsku vrijednost u određeno poduzetni-
kovo poduzeće, a ulog predaje poduzetniku, poduzetnikova je obveza da primljeni
ulog stavi na raspolaganje onom svojem poduzeću koje je određeno ugovorom s
tajnim članom, dok je tajni član svoju temeljnu obvezu ispunio predajom uloga po-
duzetniku.
49
V. podrobnije čl. 1.
50
Primjere imovinskih vrijednosti v. pod Društva kapitala, Osnivanje d.o.o. i simultano osnivanje
d.d.
51
O tome v. Obvezno pravo – opći dio, s.. 107.
52
Podrobnije o pojmu poduzeća v. Gorenc/Filipović/Slakoper/Brkanić, s. 3.
96
2. NASTANAK DRUŠTVA (čl. 148. st. 1. i čl. 149.)

Tajno društvo nastaje sklapanjem ugovora između tajnog člana i poduzetnika,
na što se primjenjuju opća pravila obveznog prava o sklapanju ugovora53. U svezi s
ugovornim stranama treba ponoviti kako tajni član može biti bilo koja fizička ili prav-
na osoba. Glede poduzetnika – unatoč već navedenoj nužnosti da poduzetnik bude
osoba koja je nositelj poduzeća – treba reći kako nije nužno da on to bude već u tre-
nutku sklapanja ugovora, jer ugovor može biti sklopljen i s odgodnim uvjetom da ta
ugovorna strana postane nositelj poduzeća odnosno poduzetnik, ili s odgodnim ro-
kom u kojem on to treba postati. Ugovor ne moraju nužno sklopiti samo dvije osobe,
nego ih može biti i više, ali samo u svojstvu tajnog člana, a ne i u svojstvu poduzetnika.
Za valjani nastanak ugovora nužna je i suglasnost strana o objektivno bitnim sa-
stojcima ugovora i određenost odnosno odredivost, pravna dopuštenost i objektivna
mogućnost tih sastojaka. Objektivno bitni sastojak ugovora svakako je ulog tajnog
člana. On mora biti određen ili barem odrediv prema općim pravilima obveznog pra-
va o određenosti obveze. Ako je u novcu, znači da mora biti određena ili odrediva
svota koju se tajni član obvezuje uložiti, a ako je u drugim imovinskim dobrima, znači
da to dobro ili dobra moraju biti dostatno određena prema navedenim pravilima54.
Prema literaturi55 određenje poduzetnikova poduzeća u koje tajni član ulaže svoj
ulog, također je bitni sastojak ugovora, što proizlazi iz zakonskog pojma tajnog druš-
tva, prema kojem ono nastaje ugovorom kojim tajni član ulaže imovinsku vrijednost u
poduzeće poduzetnika. To znači da suglasna volja ugovornih strana treba biti uprav-
ljena na određenu sadašnju ili buduću poduzetnikovu djelatnost u koju tajni član ula-
že svoj ulog. No, dok je teško zamisliti određivanje uloga konkludentnim radnjama,
nego je za to potrebno očitovanje riječima, značajno je lakše zamisliti određivanje po-
duzetnikova poduzeća na taj način, pogotovo ako je poduzetnik nositelj samo jednog
poduzeća. Ipak, ako bi poduzetnik bio nositelj više poduzeća, teško je zamisliti da bi
konkludentnim radnjama moglo biti određeno poduzeće u koje tajni član ulaže. Tada
bi i ono moralo biti određeno riječima.
Makar je u pojmu tajnog društva spomenuto i sudjelovanje tajnog člana u do-
bitku i gubitku poduzetnikova poduzeća, njegov udio u tome nije objektivno bitni
sastojak ugovora u tom smislu da bi se njime ti udjeli morali odrediti, jer ZTD sadrži
pravila koja nadomještaju ugovorne odredbe za slučaj da ih nema. Istovremeno su-
glasna volja strana mora biti upravljena i na to sudjelovanje, jer bi bez sudjelovanja
tajnog člana u dobitku i gubitku poduzeća u koje je uložio ugovor izgubio karakter
društvenog ugovora tajnog društva, i utoliko je sudjelovanje tajnog člana u dobitku i
gubitkku poduzetnikova poduzeća objektivno bitni sastojak ugovora.
Kako su i druga pitanja iz okvira odnosa tajnog člana i poduzetnika uređena pra-
vilima ZTD-a, a podredno i pravilima o ortaštvu, te općim pravilima obveznog prava o
ugovorima, proizlazi da nema drugih objektivno bitnih sastojaka ugovora o kojima bi
se tajni član i poduzetnik morali suglasiti kako bi tajno društvo nastalo. S druge strane,
53
54
O određenosti obveze v. Obvezno pravo – opći dio, s. 107.
55
Barbić 3, s. 532.
97
naglasiti treba kako su odredbe ZTD-a o odnosu između tajnog člana i poduzetnika
u pravilu dispozitivne prirode, što znači da se u pravilu primjenjuju samo ako pitanja
koja su tim odredbama uređena, ugovorom tajnog člana i poduzenika nisu uređena
drukčije.
Za ugovor nije propisan određeni oblik, pa on može biti sklopljen i neformalno,
odnosno riječima, znacima i konkludentnim radnjama.
3. PRAVNI POLOŽAJ TAJNOG ČLANA

3.1. Pravo nadzora tajnoga člana (čl. 150.)
Glavni motiv tajnog člana za sklapanje ugovora s poduzetnikom neprijeporno
je stjecanje udjela u dobitku koji je ostvaren poslovanjem poduzetnikova poduzeća i
koji se utvrđuje – kao i eventualni gubitak – godišnjim financijskim izvješćima. Stoga
tajni član ima pravo zahtijevati od poduzetnika predaju prijepisa godišnjih financij-
skih izvješća, dopuštenje uvida u poslovne knjige i davanje potrebnih razjašnjenja.
Kako je pravo nadzora tajnog člana uređeno odredbom koja je skoro i tekstual-
no potpuno identična, a sadržajno bitno identična, odredbi čl. 137. o komanditorovu
pravu nadzora, na pravo nadzora tajnog člana na odgovarajući način treba primijeniti
ono što je izloženo pod Javno trgovačko društvo i komanditno društvo, Pravni položaj
članova j.t.d. i k.d., Pravni položaj komanditora, Pravo nadzora.
Razlika, međutim, može – ali i ne mora – postojati u svezi s pojmom godišnjih
financijskih izvješća. Komanditor ulaže u društvo, pa ima pravo na prijepis godišnjih
financijskih izvješća društva i uvid u poslovne knjige društva. No, tajni član ne ulaže
u društvo, nego u određeno poduzetnikovo poduzeće. Kad poduzetnik vodi jedno
poduzeće, godišnja financijska izvješća odnosit će se na poslovanje tog poduzeća. Ali,
ako poduzenik vodi više poduzeća, ona će se odnositi na sva poduzeća, odnosno sva
će poduzeća biti obuhvaćena jednim financijskim izvješćem, a u koncernu konsolidi-
ranim izvješćima. Budući da je tajni član uložio imovinu u određeno poduzetnikovo
poduzeće, tada on ne bi imao pravo na prijepis godišnjih financijskih izvješća za sva
poduzeća koja poduzetnik vodi, nego samo na prijepis godišnjih financijskih izvješća
za poduzeće u koje je uložio određenu imovinu.
Dapače, uvid u financijska izvješća poduzetnika – osim ako se radi o povezanim
društvima gdje svako vodi jedno poduzeće – uopće ne bi postigao svrhu postojanja
prava nadzora tajnog člana, jer se ona odnose na sva poduzeća koja poduzetnik vodi.
Umjesto toga, za postizanje svrhe ovog prava tajnog člana – kad je poduzetnik nositelj
više poduzeća, osim ako se radi o povezanim društvima gdje svako vodi jedno podu-
zeće – bilo bi potrebno posebno voditi poslovne knjige i sastavljati financijska izvješća
za ono poduzeće u koje je tajni član uložio imovinu. Tada bi se prava od kojih se sastoji
pravo nadzora tajnog člana odnosilo samo na financijska izvješća, poslovne knjige i
druge isprave koji se odnose na poduzeće u koje je on uložio određenu imovinu.
Pravo nadzora tajnog člana, odnosno prava od kojih se ono sastoji, ugovorom se
ne mogu valjano ograničiti odnosno umanjiti, a pogotovo ne posve isključiti, nego
tajni član uvijek ima pravo nadzora sa sadržajem i u opsegu koji je utvrđen u ZTD-u.
Izričaj ovog pravila ZTD-a upućuje na to da bi se ta prava ugovorom mogla proširiti.
98
3.2. Udio u dobitku i gubitku (čl. 151. i čl. 152.)

U izlaganju o nastanku tajnog drušva već je spomenuto kako je sudjelovanje
tajnog člana u dobitku i gubitku poduzenikovog poduzeća objektivno bitni sastojak
ugovora utoliko što suglasna volja strana mora biti upravljena na to sudjelovanje, ali
ne i u tom smislu da ne bi bio valjan ugovor kojim udio tajnog člana u dobitku i gu-
bitku nije određen.
Istovremeno, ali zbog pravne sigurnosti odnosno izvjesnosti, a ne zbog valjano-
sti ugovora, društvenim ugovorom tajnog člana i poduzetnika treba odrediti udio taj-
nog člana u dobitku i gubitku poduzetnikovog poduzeća. Dapače, udio tajnog člana
u dobitku mora ovisiti o uspješnosti poslovanja poduzetnikova poduzeća, odnosno o
postojanju dobitka tog poduzeća. U protivnom slučaju – kad bi tajni član imao pravo,
a poduzetnik obvezu isplate, neovisnu o postojanju dobitka poduzeća - ugovor bi izgu-
bio karakter ugovora o tajnom društvu i postao bi ugovor o zajmu ili neki drugi ugovor.
Pri ugovornom određivanju sudjelovanja tajnog člana u dobitku i gubitku podu-
zeća u koje ulaže, tajni član i poduzetnik imaju određenu slobodu, ali ne neograniče-
nu. Glede sudjelovanja u gubitku poduzetnikova poduzeća strane mogu slobodno
odrediti mjeru u kojoj tajni član sudjeluje u gubitku, ali i da tajni član u gubitku uopće
ne sudjeluje. Isto su tako strane slobodne u određivanju mjere u kojoj će tajni član su-
djelovati u dobitku, ali neko sudjelovanje u dobitku mora postojati. Naime, ugovorom
se ne može valjano isključiti pravo tajnog člana na udio u dobitku56. Glede odnosa
ugovorenog sudjelovanja tajnog člana u dobitku i u gubitku treba reći kako on ne
mora biti istovjetan, nego se može valjano ugovoriti različiti udio u dobitku društva
od sudjelovanja u snošenju gubitka.
Ako ugovorom nije određen udio tajnog člana u dobitku, smatrat će se da je
ugovoren udio koji je primjeren konkretnim okolnostima. Razumije se da u slučaju
nepostojanja ugovorne odredbe o udjelu tajnog člana u dobitku, taj udio može biti
određen naknadnim sporazumom tajnog člana i poduzetnika, koji može biti općenit
ili za određenu poslovnu godinu ili poslovne godine, i tada se neće postavljati pitanje
koliki je udio primjeren konkretnim okolnostima. Ono će se postaviti tek u slučaju
spora između tajnog člana i poduzetnika, a tada će se primjerenost konkretnim okol-
nostima određivati prema pravilima ekonomske struke, koja trebaju reći koliko je bilo
objektivno sudjelovanje uloga tajnog člana u dobitku u konkretnim okolnostima po-
slovanja koje su postojale u odgovarajućem razdoblju.
Ako je ugovorom određen samo udio tajnog člana u dobitku ili samo u gubitku,
ili nije određeno ni jedno niti drugo, i u dobitku i u gubitku tajni član sudjeluje istim
udjelom.
Udio tajnog člana u dobitku i gubitku proizlazi iz dobitka odnosno gubitka koji je
utvrđen računom dobitka i gubitka. ZTD ne rabi izraz „račun dobitka i gubitka“ jer se
ovdje nužno ne radi o računu dobitka i gubitka kakav je propisan računovodstvenim
propisima. To zato što se računovodstveni propisi primjenjuju i nalažu izradbu finan-
cijskih izvješća – uključujući i račun dobitka i gubitka – pravnim subjektima57, a taj-
56
Tako i Barbić 3, s. 557. i Gorenc/Filipović/Slakoper/Brkanić, s. 163.
57
Čl. 2. Zakona o računovodstvu
99
no društvno nije pravni subjekt. Okolnost što poduzetnik to jest ne isključuje upravo
navedeno. On je podvrgnut primjeni računovodstvenih propisa kao takav u odnosu
prema pravnom poretku, ali u unutrašnjem (ugovornom) odnosu s tajnim članom,
način utvrđivanja dobitka odnosno gubitka u svrhu određivanja udjela tajnog člana,
mogao bi se ugovoriti. Ipak, ako to ne bi bilo ugovoreno, udio tajnog člana u dobitku
odnosno gubitku utvrđivao bi se temeljem godišnjih financijskih izvješća poduzetni-
ka, izrađenih prema računovodstvenim propisima.
Polazeći od svote dobitka iskazane u računu dobitka i gubitka odredio bi se ugo-
voreni udio tajnog člana u dobitku, a ako taj udio nije ugovoren, odredio bi se primje-
reni udio. Time tajni član stječe pravo na isplatu udjela u dobitku koji mu pripada. Ako
iz bilo kojeg razloga udio u dobitku ne bi bio isplaćen ili isplaćivan tajnom članu, svota
odnosno svote koje mu pripadaju ne bi povećale njegov ulog preko svote uloga na
koji se obvezao. To znači da bi se neisplaćena svota ili svote pripisivale svoti uloga na
koji se obvezao samo do ugovorene svote uloga, dok bi veća svota ili svote udjela u
dobitku ostale kao obveza poduzetnika odnosno tražbina tajnog člana.
Sudjelovanje tajnog člana u gubitku ugovorom je moglo biti isključeno, kao što
je već navedeno. No, ako ono ugovorom nije bilo isključeno, tajni član sudjeluje u
gubitku samo do svote uloga koju je uplatio, odnosno do svote uloga koji se obvezao
uplatiti. Znači da on nema obvezu naknađivanja odnosno pokrivanja gubitka koji bi
bio veći od svote koju se obvezao uplatiti. Istovremeno, udio odnosno sudjelovanje
tajnog člana u gubitku određuje se na isti način na koji se određuje i njegov udio u
dobitku, ako ugovorom nije određeno drukčije. Znači da se u slučaju gubitka – osim
ako je ugovoreno drukčije – njegov ulog smanjuje jednako kao što bi on sudjelovao u
dobitku, te da je svota uloga koji se obvezao uplatiti gornja granica njegovog sudje-
lovanja u gubitku. Njegov ulog, u slučaju gubitka, ne smanjuje se doslovno za svotu
gubitka iskazanog poslovanjem poduzetnikovog poduzeća, nego u onoj mjeri koja
odgovara sudjelovanju tajnog člana u gubitku.
Kad je prvo nastao gubitak – pa je zbog sudjelovanja tajnog člana u gubitku sma-
njen njegov ulog – a potom ostvaren dobitak, udio tajnog člana u dobitku neće se
isplatiti sve do vraćanja svote njegovog uloga na visinu koju se obvezao uplatiti kao
svoj ulog. Drugim riječima, tada se udio tajnog člana u dobitku pripisuje njegovom
ulogu, a tek kad svota uloga dosegne onu koju se obvezao uplatiti, a udio u dobitku
premašuje tu svotu, nastaje pravo tajnog člana na isplatu udjela u dobitku. S druge
strane, ako je prije nastanka gubitka tajnom članu bio isplaćivan udio u dobitku, on
primljene svote nije dužan vratiti.
4. PRAVNI POLOŽAJ PODUZETNIKA

Poduzetnik je strana ugovora o tajnom društvu, koji vodi poduzeće, u koje se
tajni član ugovorom o tajnom društvu obvezao uložiti određeno imovinsko dobro.
Iz okolnosti što tajni član ulog predaje poduzetniku, što taj ulog postaje dio imo-
vine poduzetnika, i napose što tajno društvo nije pravna osoba, nego je poduzetnik
nositelj poduzeća, proizlazi da prema trećim osobama nastupa samo poduzetnik, te
da je u odnosima s trećim osobama – odnosno prema trećim osobama - isključivo po-
duzetnik nositelj prava i obveza. Znači da prema trećim osobama nastupa u svoje ime.
100
Osim toga, a kako je ulog tajnog člana postao sastavni dio njegove imovine, te
kako on nema obvezu prenijeti tajnom članu ono što je stečeno pojedinim poslovima
s trećim osobama – nego isplatiti udio u dobitku ostvarenom poslovanjem poduzeća
tijekom godine - poduzetnik prema trećim osobama nastupa za svoj račun, a ne za
račun tajnog člana.
Istovremeno u unutrašnjem odnosu s tajnim članom u okviru tajnog društva, po-
duzetnik ima obveze koje su uređene ugovorom o tajnom društvu, pravilima ZTD-a i
pravilima o obveznopravnim odnosima u ortaštvu. Glede pravila ZTD-a koja uređuju
pravni položaj poduzetnika prema tajnom članu, reći treba kako su to ista pravila koja
uređuju i pravni položaj tajnog člana. Kako ta pravila uređuju prava tajnog člana, te kako
su obveze druge strane u pravnom odnosu naličje prava prve strane, izlaganje o pravi-
ma tajnog člana ujedno je i izlaganje o obvezama poduzetnika prema tajnom članu.
5. PRESTANAK DRUŠTVA
5.1. Razlozi za prestanak (čl. 153., čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 156.)
Razlozi za prestanak tajnog društva proizlaze iz okolnosti što ono nije pravna oso-
ba, nego samo trajnija obvezno pravna i statusno pravna zajednica njegovih članova
i društvo samo u tom smislu. Okolnost što tajno društvo nije pravna osoba dovodi do
isključenja stečaja i pravomoćne odluke kojom se utvrđuje da upis u sudski registar
nije bio zakonit, kao razloga za prestanak društva, a posebnosti tajnog društva dovo-
de do postojanja razloga za prestanak društva koji su karakteristični upravo za ovo
društvo.
Razlozi za prestanak tajnog društva su:
• protek vremena na koji je sklopljen ugovor o tajnome društvu,
• ostvarivanje cilja zbog kojega je sklopljen ugovor o tajnome društvu,
• nastanak nemogućnosti ostvarivanja cilja zbog kojeg je sklopljen ugovor o
tajnom društvu
• smrt ili prestanak poduzetnika koji je pravna osoba,
• poduzetnikov prestanak obavljanja gospodarske djelatnosti,
• otvaranje stečajnog postupka nad poduzetnikom ili nad tajnim članom, i
• otkaz ugovora.
Ugovor o tajnom društvu može biti sklopljen na neodređeno ili na određeno
vrijeme. U prvom slučaju on prestaje otkazom, a u drugom slučaju samim istekom
ugovorenog vremena, pa je samim time nastao i razlog za prestanak tajnog društva.
No, unatoč posljednjem, moguće je da i nakon isteka ugovorenog vremena i tajni
član i poduzetnik nastave vršiti prava i ispunjavati obveze koje proizlaze iz ugovora
o tajnom društvu. Tada će se raditi o prešutnom nastavljanju društva, a kako time
tajni član i poduzetnik nisu očitovali volju o određenom dužem trajanju društva, na
prestanak društva dalje će se primjenjivati pravila o prestanku društva osnovanog na
neodređeno vrijeme.
Pri sklapanju ugovora o tajnom društvu tajni član i poduzetnik mogli su imati u
vidu neku točno određenu svrhu odnosno cilj zbog kojeg sklapaju taj ugovor i osni-
101
vaju tajno društvu, te suglasno očitovati volju za sklapanjem ugovora i osnivanjem

tajnog društva zbog postizanja određenog cilja. Iako bi se tada moglo očekivati da
ugovor bude sklopljen s raskidnim uvjetom, koji se sastoji u ostvarivanju cilja zbog
kojeg se sklapa ugovor, moguće je da ugovor ne bude sklopljen s takvim uvjetom,
nego da bude sklopljen na neodređeno ili određeno vrijeme. Kako je i tada ugovor
sklopljen poglavito zbog ostvarivanja određenog cilja, ostvarivanje cilja zbog kojeg je
sklopljen ugovor o tajnome društvu, razlog je za prestanak društva, bez obzira na to je
li ugovor sklopljen na određeno ili na neodređeno vrijeme. Isti učinak na takav ugovor
– također neovisno o tome je li sklopljen na određeno ili neodređeno vrijeme – stvara
nastanak nemogućnosti da cilj sklapanja ugovora bude postignut.
Smrt poduzetnika koji je fizička osoba odnosno prestanak poduzetnika koji je
pravna osoba, također su razlozi za prestanak tajnog društva. Oni proizlaze iz okolno-
sti što je tajni član dao ulog u poduzeće koje vodi poduzetnik, pa smrću poduzetnika
prestaje i njegovo vođenje poduzeća, a isto se zbiva i u trenutku prestanka podu-
zetnika koji je pravna osoba. S druge strane, ZTD ne polazi od toga da bi poduzetnik
sklopio ugovor s tajnim članom zbog njegovih osobnih svojstava (intuitu personae),
pa smrt tajnog člana nije razlog za prestanak društva. Umjesto toga, na mjesto tajnog
člana stupaju njegovi nasljednici.
Poduzetnikov prestanak obavljanja gospodarske djelatnosti, kao razlog za pre-
stanak tajnog društva, logički dosljedno proizlazi iz okolnosti što je tajni član dao imo-
vinski ulog u poduzeće poduzetnika, radi stjecanja udjela u dobitku ostvarenom nje-
govim poslovanjem odnosno poduzetnikovim obavljanjem gospodarske djelatnosti.
Ako on tu djelatnost obavlja, nestaje ratio ulaganja odnosno postojanja ugovora o
tajnom društvu.
Otvaranje stečajnog postupka, bilo nad poduzetnikom ili nad tajnim članom, ta-
kođer je razlog za prestanak tajnog društva. Za slučaj stečaja tajnog člana, ZTD ne
propisuje posebna pravila koja bi uređivala pravni položaj strana, no propisuje ih za
slučaj stečaja poduzetnika, o čemu v. niže.
Otkaz ugovora, kao razlog za prestanak tajnog društva, proizlazi iz okolnosti što je
ono privatno pravna zajednica odnosno trajni obvezno pravni i statusno pravni odnos
posebne vrste. Trajni obvezno pravni odnosi, koji su nastali na neodređeno vrijeme,
prestaju otkazom jedne od strana u tim odnosima, za koji nije potreban neki određeni
razlog, i to istekom otkaznog roka58. Kako je tajno društvo obvezno pravna zajednica
odnosno trajni obvezno pravni odnos posebne vrste, kad ugovor o tajnom društvu
nije sklopljen na određeno vrijeme postoji situacija koja odgovara drugim situacijama
u kojima postoji trajni obvezno pravni odnos čije trajanje nije određeno. No, kako je
tajno društvo istovremeno i društvo, ne mogu se primjenjivati opća pravila obveznog
prava o svakodobnoj mogućnosti davanja otkaza i o trajanju otkaznog roka. Umjesto
toga, na otkaz ugovora o tajnom društvu primjenjuju se pravila o otkazu društvenog
ugovora člana javnog trgovačkog društva, o otkazu tog ugovora u slučaju prešutnog
nastavljanja društva i o otkazu društvenog ugovora vjerovnika člana javnog trgovač-
kog društva59.
58
59
O tome v. Javno trgovačko društvo i komanditno društvo, Prestanak društva.
102
Od toga treba razlikovati otkaz ugovora o tajnom društvu sklopljenog na odre-

đeno vrijeme i to iz važnog razloga. Dok se u prvom slučaju radi o redovitom načinu
prestanka društva nastalog na neodređeno vrijeme, za što nije potreban neki odre-
đeni razlog, ovdje se radi o prestanku društva prije isteka vremena na koje je nastalo,
za što je nužno postojanje važnog razloga. Takav razlog može postojati, primjerice,
u slučaju neispunjavanja bitnih obveza jednog člana društva, te kad on postoji svaki
član tajnog društva može otkazati ugovor o tajnom društvu sklopljen na određeno
vrijeme jednostranim očitovanjem volje. Kad za otkaz postoji važan razlog, očitovanje
otkaza ima za učinak prestanak ugovora i tajnog društva čim ga druga strana primi,
tj. bez otkaznog roka, a ne tek istekom otkaznog roka kao u slučaju redovnog otkaza.
Prava na svakodobni otkaz ugovora o tajnom društvu iz važnog razloga ugovorom o
tajnom društvu članovi se ne mogu odreći, jer bi ugovorna odredba kojom se isklju-
čuje to pravo bila ništetna.
5.2. Učinci nastanka razloga za prestanak

5.2.1. Temeljni učinak (čl. 154. st. 2.)
Budući da tajno društvo nije pravna osoba, pa ne postoji njena imovina, nego
postoji samo ugovorna zajednica tajnog člana i poduzetnika, te budući da u pravnim
odnosima s trećim sudjeluje samo poduzetnik, nastanak razloga za prestanak druš-
tva ujedno automatski izaziva prestanak društva, a ne izaziva provođenje likvidacije
ili stečaja, te prestanak društva po okončanju jednog od tih postupaka, kao što je
onda kad nastane razlog za prestanak društva koje je pravna osoba s vlastitom imovi-
nom. Temeljni učinak nastanka razloga za prestanak tajnog društva sastoji se, dakle,
u njegovom prestanku istodobno s nastankom razloga za prestanak i bez potrebe
poduzimanja nekih radnji kako bi ono prestalo. Ugovorom o tajnom društvu može se,
međutim, odrediti i drukčije.
5.2.2. Obračun poslova i isplate tajnom članu (čl. 156.)

Prestanak tajnog društva kao ugovorne zajednice ne znači prestanak poduzetni-
ka, njegove imovine i njegovih prava i obveza prema trećim osobama, koji i dalje kon-
tinuirano postoje. Ali istovremeno on znači da je potrebno razriješiti odnose između
tajnog člana i poduzetnika, koji postoje u trenutku prestanka tajnog društva.
U svrhu razrješenja tih odnosa nužno je sastaviti obračun završenih poslova u
kojima je svojim ulogom sudjelovao tajni član. Ovaj obračun sastavljaju zajednički
poduzetnik i tajni član i to prema stanju u trenutku prestanka društva tj. nastanka ra-
zloga za prestanak. Tajni član prema poduzetniku ima pravo, odnosno obvezno pravni
zahtjev, na isplatu uloga i udjela u dobitku koji mu pripada, a još mu nije isplaćen. No,
ako ulog tajnog člana nije bio uplaćen u cijelosti tj. u svoti na koju se ugovorom obve-
zao, ili/i ako je ulog tajnog člana bio smanjen zbog gubitka, tajnom članu pripada pra-
vo na udio u dobitku samo u mjeri u kojoj on prelazi svotu uloga na koji se obvezao
ugovorom o tajnom društvu. I tražbina isplate uloga i tražbina isplate udjela u dobitku
po samom su ZTD-u novčane tražbine, ali i ovo je pravilo dispozitivno i primjenjuje se
ako ugovorom o tajnom društvu nije drukčije određeno.
103
Izloženo se, po prirodi stvari, ne odnosi na poslove u kojima je svojim ulogom

tajni član sudjelovao, a koji nisu još dovršeni u trenutku prestanka društva. Makar je
tajno društvo prestalo, ti poslovi završit će se u skladu s ugovorom o tajnom društvu.
Znači da će tajni član sudjelovati u dobitku odnosno gubitku iz tih poslova kao da
tajno društvo još postoji i na to će se primijeniti pravila o sudjelovanju tajnog člana u
dobitku odnosno gubitku koja se primjenjuju tijekom postojanja tajnog društva.
5.2.3. Učinci prestanka stečajem poduzetnika (čl. 157.)

Ugovorom o tajnom društvu tajni se član obvezao na određeni ulog u poduzet-
nikovo poduzeće i na sudjelovanje u gubitku tog poduzeća, što znači da je do svote
koju se obvezao uložiti preuzeo na sebe rizik eventualnog neuspješnog poslovanja
tog poduzeća. Iz toga, te iz činjenice što je tajno društvo statusno pravna i obvezno
pravna zajednica u kojoj postoje uzajamne tražbine odnosno obveze tajnog člana i
poduzetnika, proizlaze pravila o pravnom položaju tajnog člana u slučaju stečaja po-
duzetnika.
Iz prvo navedenog proizlazi obveza tajnog člana da u stečajnu masu uplati onaj
dio uloga na koji se obvezao i čija uplata je dospjela, a koji još nije uplatio, odnosno
onaj dio kojim sudjeluje u snošenju gubitka iskazanog poslovanjem poduzetnikovog
poduzeća. Istovremeno iz drugo navedenog proizlazi njegovo pravo zahtijevati po-
vrat uloga i glede tog prava tajni se član nalazi u pravnom položaju stečajnog vje-
rovnika. On, međutim, to pravo ima i nalazi se u položaju stečajnog vjerovnika, samo
u odnosu na onaj dio uloga koji premašuje svotu njegovog udjela u gubitku. I tim
pravom tajnog člana manifestira se karakter tajnog društva kao unutarnjeg društva
tajnog člana i poduzetnika, odnosno kao obvezno pravne zajednice. Zbog toga tajni
član nije izgubio pravo na povrat uloga, dok članovi društava koja su pravne osobe, u
slučaju stečaja te pravne osobe nemaju pravo na povrat uloga kao stečajni vjerovnici.
104
d.d. i d.o.o. Slakoper
DRUŠTVA KAPITALA
DIONIČKO DRUŠTVO I
DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU
I UVOD U DRUŠTVA KAPITALA (čl. 159. i čl. 385.)
1. OPĆENITO
Društva kapitala su dioničko društvo i društvo s ograničenom odgovornošću60.
Ona su trgovačka društva, te za njih vrijedi sve što općenito vrijedi za trgovačka druš-
tva. Ona napose imaju vlastitu pravnu osobnost, te je njihova osobnost zasebna i
odvojena od osobnosti članova društva, što podrazumijeva da imaju vlastitu tvrtku,
vlastitu imovinu, vlastita prava i vlastite obveze, te da kao takva mogu tužiti i biti tuže-
na pred sudom i nastupati pred drugim organima i osobama. To vrijedi i kad društvo
ima samo jednog člana. Pravnu osobnost stječu upisom osnivanja u sudski registar,
te u tom trenutku stječu vlastitu pravnu, poslovnu i deliktnu sposobnost61. Pravnu
osobnost imaju sve do brisanja iz sudskog registara kad prestaju postojati kao osobe
tj. pravni subjekti.
Posebno je važno istaći nužnost razlikovanja dvije skupine pravnih odnosa u ko-
jima se društva nalaze. Jednu skupinu čine vanjski pravni odnosi tj. pravni odnosi u
koje društvo kao pravna osoba stupa s trećim osobama u svezi s predmetom svoga
poslovanja, za koje su posebno važna pitanja u svezi s imovinom društva62. Drugu
skupinu čine unutrašnji pravni odnosi koji postoje između članova društva među-
sobno, između pojedinih članova društva i društva63 i između manjinskih članova i
društva64. U te odnose treba ubrojiti i odnose između društva i članova uprave, a ako
društvo ima nadzorni odbor, onda i odnose između društva i članova nadzornog od-
bora65. Posebno treba spomenuti pravni položaj članova društva kao zajednice odno-
sno skupštine d.o.o., a u d.d. kao glavne skupštine d.d.66
2. Z
AJEDNIČKA OBILJEŽJA D.D. I D.O.O. KAO
DRUŠTAVA KAPITALA
D.d. i d.o.o. kao društva kapitala imaju više istovjetnih obilježja, koja su ujedno
razlikovna obilježja društava kapitala u odnosu na društva osoba.
60
Radi ekonomičnosti dalje će se rabiti kratice «d.d.» i «d.o.o.».
61
O pravnoj, poslovnoj i deliktnoj sposobnosti pravnih osoba v. Slakoper, Zvonimir – Gorenc, Vilim:
Obvezno pravo – opći dio, 2009. (dalje: Obvezno pravo – opći dio) , s. 87. i dalje
62
O tome v. Temeljni kapital i stjecanje i očuvanje imovine društva
63
O tome v. Obveze, odgovornost i prava članova društva
64
O tome v. Prava manjine
65
O tome v. Uprava i Nadzorni odbor
66
O tome v. Glavna skupština d.d. i odlučivanje članova (skupština) d.o.o.
105
Slakoper d.d. i d.o.o.
Prvo zajedničko obilježje d.d. i d.o.o. kao društava kapitala je postojanje temelj-
nog kapitala u oba društva. Može se reći da je temeljni kapital zajednička vrijednost
svih uloga odnosno cjelokupna vrijednost svega što se osnivatelji i članovi društva
obvezuju uložiti u društvo odnosno uplatiti ili predati društvu, s time što zakonodava-
telj određuje najnižu svotu temeljnog kapitala tj. najmanju vrijednost koju je potreb-
no uložiti da bi se društvo moglo osnovati. Pri tome se razumije da ta vrijednost mora
biti izražena u domaćem novcu.
Ulaganjem odnosno uplatom ili predajom društvu uloženo prestaje biti dio imo-
vine osnivatelja odnosno člana društva i postaje dio imovine društva, pa sve što je
zajednički uloženo u trenutku nastanka društva kao pravne osobe postaje imovina
tog društva kao pravne osobe. Drugim riječima, u trenutku nastanka društva kao
pravne osobe, temeljni kapital i imovina društva imaju istu vrijednost67, dok se vrijed-
nost imovine društva nakon toga mijenja ovisno o uspješnosti poslovanja društva, a
temeljni kapital ostaje isti, osim ako se ne promijeni u postupcima povećanja ili sma-
njenja temeljnog kapitala.
Nužnost postojanja temeljnog kapitala, odnosno nužnost da društvo ima imo-
vinu čija vrijednost odgovara barem ili najmanje svoti temeljnog kapitala u trenutku
kad je ono osnovano, može se dovesti u vezu s drugim zajedničkim obilježjem dru-
štava kapitala. To je da za obveze društva odgovara samo društvo kao pravna osoba
svojom imovinom, odnosno da članovi društva ne odgovaraju za obveze društva. Dok
se u društvima osoba okolnost da ona po ZTD-u u trenutku nastanka ne moraju nuž-
no imati nikakvu vlastitu imovinu, može dovesti u vezu s time što barem jedan član
tih društva uvijek odgovara za obveze društva (naravno svojom imovinom) društvo
kapitala ne može nastati bez da ima vlastitu imovinu barem u najmanjoj vrijednosti
propisanoj ZTD-om (kojom odgovara za obveze), ali njegovi članovi ne odgovaraju za
obveze društva68.
Okolnost što je temeljni kapital zbroj onih vrijednosti koje se u društvo obvezuju
uložiti pojedinačno svi osnivatelji, podrazumijeva da je temeljni kapital podijeljen na
određene dijelove, te da svaki dio ima određenu vrijednost69. Pri osnivanju društva
svaki od osnivatelja obvezuje se da će u društvo uložiti odnosno društvu uplatiti ili
predati vrijednost koja odgovara vrijednosti najmanje jednoga od dijelova temeljnog
kapitala na koje je on podijeljen. Preuzimanjem te obveze i uplatom ili predajom druš-
tvu barem dijela svote koju se obvezao uplatiti osnivatelj odnosno član društva stječe
određena prava.
Prava koja stječe mogu se podijeliti na ona koja ne ovise o veličini odnosno svoti
njegove obveze i ona koja ovise o tome. Drugim riječima, član društva ima prava koja
su neovisna o veličini njegovog uloga i prava čija veličina odnosno opseg odgovara
veličini njegovog uloga. Kako se prva nazivaju pomoćnim pravima, druga bi se mogla
nazvati glavnim. Kako opseg odnosno veličina količina glavnih prava ovisi o veličini
uloga osnivatelja, može se reći da je treće zajedničko obilježje društava kapitala to
67
O temeljnom kapitalu i imovini društva podrobnije v. Temeljni kapital i stjecanje i očuvanje
imovine društva
68
Iznimno članovi odgovaraju u slučaju tzv. proboja pravne osobnosti o čemu v. čl. 10. st. 3. i 4.
69
Kako se on u d.d. i d.o.o. ne dijeli na istovjetan način, podjela temeljnog kapitala na dijelove
prikazana je niže u prikazu individualnih i razlikovnih obilježja d.d. i d.o.o.
106
što vrijednost uloženog predstavlja mjeru opsega glavnih članskih prava odnosno što
se opseg glavnih članskih prava određuje prema vrijednosti uloženog. Time se mjeri
ili određuje veličina udjela u dobitku društva i broj glasova pri odlučivanju članova
društva70.
Dapače, već i samu okolnost što samo ulaganje imovine dovodi do stjecanja član-
skih prava, odnosno što je stjecanje članskih prava nemoguće bez ulaganja određene
imovinske vrijednosti u društvo, treba uzeti kao zajedničko obilježje d.d. i d.o.o. kao
društava kapitala. Uloge koje su se obvezali unijeti u društvo, osnivatelji mogu unijeti
u društvo odnosno predati društvu samo tako da uplate odgovarajuću svotu novca ili
društvu predaju stvari ili prenesu prava koja imaju odgovarajuću vrijednost izrazivu u
novcu, kojima društvo može slobodno raspolagati i koje se može unovčiti. Nasuprot
tome, oni članska prava ne mogu steći preuzimanjem obveze rada za društvo, a to
znači da ulaganje osobnih sposobnosti i kvaliteta svojstava ne može dovesti do stje-
canja članskih prava.
Irelevantnost osobnosti člana odnosno osobnih svojstava člana za ostale članove
društva i društvo u cjelini može se uzeti kao četvrto zajedničko obilježje d.d. i d.o.o.,
što će se prikazati na tri primjera i u usporedbi s društvima osoba. Ako je za druge
članove i društvo u cjelini od bitne važnosti osoba člana odnosno osobnost odnosno
tko je član društva, onda nije prihvatljivo da bi se bez suglasnosti svih ostalih članova
mogao promijeniti član društva, bilo da se radi o promjeni pravnim poslom među
živima ili o promjeni nasljeđivanjem članstva u slučaju smrti, a nije prihvatljivo ni to
da bi se odluke donosile bez sudjelovanja i suglasnosti svakoga pojedinog člana druš-
tva. U protivnom, sve je to prihvatljivo. Kako i u d.d. i u d.o.o. član društva u pravilu
slobodno trećima prenosi svoja članska prava i svojstvo člana društva, čime se mijenja
članstvo u društvu, kako u oba društva nasljednici nasljeđuju članska prava u slučaju
smrti člana društva, čime se također mijenja članstvo u društvu, te kako u oba društva
za donošenje odluka članova društva nije potrebna suglasnost svih članova, nego je
u pravilu dovoljna obična većina glasova, očito je da u oba društva osobnost člana
odnosno tko je član društva nije od odlučne važnosti za druge članove i za društvo u
cjelini. S tim u vezi treba istaći kako se promjenom članova ne mijenja pravni identitet
društva.
Odvojenost članstva u društvu od vođenja poslova i zastupanja društva i podjela
dužnosti i ovlasti u društvu na organe društva mogu se uzeti kao peto zajedničko
obilježje d.d. i d.o.o. Sama činjenica što je jedna osoba bila jedini ili jedan od više
osnivatelja odnosno što je jedini ili jedan od više članova društva, toj osobi ne daje
pravo da (sama ili s drugima) vodi poslove društva i zastupa društvo. Bitan dio kon-
cepta društava kapitala nije u tome da bi osnivatelji odnosno članovi društva osobno
svakodnevno radili u društvu, nego upravo suprotno. Ulaganjem imovinskih vrijed-
nosti u društvo osnivatelji u stvari upravi društva stavljaju na raspolaganje imovinu
nužnu za započinjanje obavljanja onih gospodarskih djelatnosti za čije obavljanje je
društvo osnovano. Oni pridržavaju pravo da – kao glavna skupština odnosno skupšti-
na - odlučuju o temeljnim pitanjima u svezi s postojanjem društva, dok upravi druš-
tva povjeravaju obavljanje svih radnji odnosno poduzimanje svih poslova u svezi s
70
O članskim pravima v. podrobnije Obveze, odgovornost i prava člana društva.
107
djelatnostima za koje je društvo osnovano. To znači da u društvima postoji podjela

dužnosti i ovlasti na organe društva, te u oba društva kapitala postoji organ kojeg čine
svi članovi društva (skupština odnosno glavna skupština) i koji odlučuje o općenitim
pitanjima postojanja društva i temeljnim elementima i pitanjima u svezi s društvom i
poslovima koje ono obavlja, i organ kojeg čine fizičke osobe zadužene i ovlaštene za
poduzimanje svih radnji u svezi s gospodarskim djelatnostima odnosno predmetom
poslovanja društva (uprava).
3. INDIVIDUALNA I RAZLIKOVNA OBILJEŽJA D.D. I D.O.O.

Obilježja po kojima se d.d. i d.o.o. međusobno razlikuju u određenoj mjeri pro-
izlaze iz zakonskog koncepta tih društava, ali u značajnoj mjeri i iz načina na koji
ta društva funkcioniraju u svakidašnjem životu, što se može ilustrirati primjerima.
Makar ni za d.o.o niti za d.d. ne postoje zakonska ograničenja glede broja članova
društva, većina d.d. ima veliki broj članova (dioničara) koji se kreće sve do nekoliko
stotina tisuća, dok većina d.o.o. ima svega nekoliko članova. Dalje, iako u oba druš-
tva postoji odvojenost članstva u društvu od vođenja poslova i zastupanja društva,
u značajnom broju d.o.o. članovi društva ujedno su i članovi uprave društva, što nije
slučaj kod d.d.
S povijesnog stajališta promatrano d.d. je značajno stariji oblik društva kapitala,
a pri stvaranju d.o.o. jedna od misli vodilja bila je stvaranje društva koje će imati te-
meljna obilježja društava kapitala, ali će istovremeno biti prikladnije manjem broju
članova društva koji često žele sami raditi u društvu odnosno biti bliži svakodnevnom
životu društva no što su to dioničari. Kratko rečeno, jedna od misli vodilja bila je stva-
ranje pojednostavljenog i smanjenog d.d.
Kako u oba društva postoji odvojenost članstva u društvu od vođenja poslova i
zastupanja društva, u oba društva postoje organi koje čine svi članovi društva i organi
koji vode poslove društva. Organ koji čine svi članovi društva u d.d. zove se glavna
skupština, a u d.o.o. skupština, a organ koji vodi poslove društva i zastupa društvo u
oba društva zove se uprava. Oba ta organa obvezatno postoje u d.d. odnosno d.o.o.
Međutim d.d. obvezatno ima još jedan organ, nadzorni odbor, koji se može uzeti kao
spona između dioničara i uprave i čija je glavna zadaća nadziranje vođenja poslova
društva odnosno uprave. D.o.o. po ZTD-u mora imati nadzorni odbor samo u točno
određenim slučajevima kad se prema broju članova društva, broju zaposlenika ili te-
meljnom kapitalu njegova veličina približava ili odgovara tim elementima u d.d., dok
u pravilu nadzorni odbor ne mora imati.
Temeljni kapital oba društva podijeljen je na više dijelova. No, temeljni kapital
d.o.o. može biti podijeljen na dijelove koji su međusobno jednaki, ali i različiti, dok
temeljni kapital d.d. može biti podijeljen samo na dijelove koji su međusobno jednaki.
Svaki pojedini dio na koji je podijeljen temeljni kapital d.o.o. naziva se poslovni udjel,
a svaki pojedini dio na koji je podijeljen temeljni kapital d.d. naziva se dionica. Prema
ranijoj terminologiji ZTD-a pojedini dijelovi temeljnog kapitala u d.o.o. nazivali su se
temeljnim ulozima i osnivatelji su u temeljni kapital unosili uloge, a svaki je osnivatelj
pri osnivanju mogao preuzeti samo jedan temeljni ulog i steći samo jedan skup prava
108
odnosno ovlasti i obveza u društvu tj. poslovni udjel71. Kad bi, prema tom konceptu,
ulozi morali biti jednaki, svaki bi osnivatelj morao u društvo uložiti jednaku vrijednost,
a to bi bilo neprikladno zahtjevima koji postoje u stvarnosti. Stoga ulozi mogu biti
različite veličine odnosno svote ili vrijednosti. Ovom zahtjevu stvarnosti d.d. je prila-
gođen na drugi način. Dijelovi na koje je podijeljen temeljni kapital moraju biti među-
sobno jednaki odnosno jednake svote ili vrijednosti, ali svaki osnivatelj može preuzeti
odnosno upisati tj. preuzeti obvezu uplate jednoga ili više tih dijelova (dionica), čime
se postiže to da svaki osnivatelj može uložiti onoliko koliko želi. Samo što ne dobiva
jedan skup prava (poslovni udjel, kao što je bilo u d.o.o.) nego više skupova prava
(dionica) i to onoliko koliko je dijelova temeljnog kapitala preuzeo.
Novelom ZTD-a 2009. izraz temeljni ulog (u d.o.o.) zamijenjen je izrazom poslovni
udjel, pa se izrazom poslovni udjel obilježava i dio temeljnog kapitala i skup prava i
obveza u društvu, kao što se u d.d. izrazom dionica obilježavaju i dio temeljnog kapi-
tala i skup prava i obveza u društvu.
Jedan skup članskih prava u d.o.o. zove se poslovni udjel, a jedan skup članskih
prava u d.d. zove se dionica, jednako kao i dio temeljnog kapitala iz kojeg taj skup
proizlazi. No članska prava koja sadrži skup članskih prava tj. poslovni udjel u d.o.o.
ne može se izraziti kao vrijednosni papir odnosno prava koja on sadrži ne mogu se
inkorporirati u vrijednosni papir, dok se članska prava koja sadrži skup članskih pra-
va u d.d. tj. dionica, može izraziti u obliku vrijednosnog papira odnosno ta se prava
mogu inkorporirati u vrijednosni papir, te često i jesu izražena kao vrijednosni papiri.
Dosljedno tome poslovni udjeli ne mogu biti uvršteni u kotaciju na burzama vrijed-
nosnih papira, dok dionice mogu, a vrlo često i jesu uvrštene. To je jedan od razloga
što se dionice mogu i moraju promatrati i kao roba značajne vrijednosti kojom se
svakodnevno trguje, a ne samo kao skup članskih prava u d.d. i kao vrijednosni papir.
Dapače, kad je d.d. koncipirano tako da ima veći broj međusobno nepoznatih
članova i veći temeljni kapital – a to najčešće podrazumijeva i veći broj zaposlenih –
dionice se uvršćuju u kotaciju na burzi i njima se posebno naglašeno svakodnevno
trguje. S obzirom na to i s obzirom na značajne vrijednosti dionica kojima se trguje,
ovdje je prisutan javni odnosno opći interes, pa se primjenjuju i prisilni propisi javnog
prava, a takva dionička društva označuju se kao javna dionička društva. S obzirom
na izloženo, bilo bi neprimjereno postojanje ograničenja u prijenosu dionica, koje bi
predstavljalo značajan element «zatvaranja» društva. Stoga se takva d.d. posebno iz-
dvajaju iz općeg pojma d.d. Ostala d.d. mogu biti značajno sličnija d.o.o., te bi se druš-
tva kapitala mogla podijeliti i prema tome je li se članskim pravima trguje na burzama
ili ne trguje.
Makar se i poslovni udjeli prenose, učestalost i ukupni opseg trgovine poslovnim
udjelima neusporedivo su manji no što su učestalost i ukupni opseg trgovine dionica-
71
Novelom ZTD-a 2009. izmjenjeni su neki temeljni pojmovi d.o.o. Osnivatelji više ne preuzimaju
temeljne uloge, nego poslovne udjele. Izraz «temeljni ulog» zamijenjen je izrazom «ulog», te se
temeljni kapital – riječima ZTD-a – sad sastoji od uloga, a ne više od temeljnih uloga. Time nije
promijenjen smisao izraza «temeljni ulog», jer nisu promijenjene odredbe koje uređuju obvezu
uplate uloga i pravni položaj uloženog. Dapače, taj smisao i ne može biti promijenjen, jer ulog
člana ne može biti drukčiji no temeljni ili stalan u smislu čvrstoće obveze unosa, zabrane povrata
i drugih elemenata koji postoje neovisno o tome naziva li se ulog temeljnim ili ne naziva.
109
ma. Dapače, neusporedivo češće no što je statutom d.d. ograničen slobodan prijenos
dionica, društvenim ugovorima d.o.o. slobodan prijenos poslovnih udjela ograničen
je odredbama o nužnosti suglasnosti društva za prijenos ili prvenstvenim pravom
ostalih članova d.o.o. na stjecanje udjela u slučaju prijenosa.
To, mali broj članova jednog d.o.o., a i okolnost da su članovi d.o.o. često istodob-
no i članovi uprave tog društva, pokazuje kako između članova d.o.o. često u stvar-
nosti postoji osobna povezanost, odnosno važnost osobe člana društva tj. važnost
pitanja tko je član društva, za druge članove društva, kakve nema između dioničara,
naročito u javnim dioničkim društvima. Toj osobnoj povezanosti, kakva često postoji
u stvarnosti, doprinosi i pravna povezanost, kakve također nema između dioničara.
Naime, može se reći da svi članovi d.o.o. čine zajednicu kad se radi o odgovornosti
za obvezu uplate uloga svakog pojedinog člana i za obvezu vraćanja nedopušteno
isplaćenog pojedinom članu društva, jer u oba slučaja za obvezu pojedinog člana od-
govaraju svi ostali članovi društva72.
Stoga bi se d.o.o. moglo nazvati «zatvorenim» ili «privatnim», kao što se ono na-
ziva u common lawu. Neki elementi te zatvorenosti ili privatnosti mogu postojati i
u d.d., kad je prijenos dionica uvjetovan suglasnošću društva, ali ne i u javnim dio-
ničkim društvima, u kojima atribut «javna» odgovara dijelu naziva dioničkih društava
(public limited company) u nekim zemljama common lawa.
II OSNIVANJE D.O.O. I SIMULTANO OSNIVANJE D.D.
1. SADRŽAJ STATUTA I DRUŠTVENOG UGOVORA

(čl. 173., čl. 387. i čl. 388.)
1.1. Uvod
O statutu d.d. i društvenom ugovoru – odnosno izjavi o osnivanju d.o.o. – može
se govoriti zajednički zbog velike usporedivosti sadržaja tih akata, koja proizlazi iz
okolnosti što su i d.d. i d.o.o. društva kapitala. Također je zbog sličnosti postupaka
moguće usporedno prikazati osnivanje d.o.o. i simultano osnivanje d.d. Pri tome tre-
ba naglasiti kako d.o.o. može biti osnovano samo simultano, a ne i sukcesivno, kao
što može d.d.
Statut d.d. odnosno društveni ugovor d.o.o. je temeljni pravni akt tih društava
nužan za njihov nastanak. No, kad d.o.o. osniva jedna osoba temeljni pravni akt d.o.o.
naziva se izjava o osnivanju. Razlika između ova dva akta d.o.o., međutim, samo je
u nazivu a ne u sadržaju ili obliku, jer se akt koji usvaja jedna osoba odnosno pravni
posao koji poduzima jedna osoba ne može zvati ugovor. Glede značenja, forme i sa-
držaja tih akata, između društvenog ugovora i izjave o osnivanju može se staviti znak
jednakosti: oni imaju isto značenje, moraju biti sklopljeni odnosno doneseni u iden-
tičnom obliku, moraju imati isti obvezatni sadržaj i mogu imati isti fakultativni sadržaj.
Dakle, sve što se dalje navodi glede društvenog ugovora vrijedi i za izjavu o osnivanju.
U d.d. temeljni pravni akt naziva se statut bilo da društvo osniva jedna ili više osoba.
72
O tome v. podrobnije Obveze, odgovornost i prava člana društva.
110
I statut d.d. i društveni ugovor d.o.o. moraju sadržavati minimalne obvezatne sa-
stojke odnosno odredbe propisane ZTD-om. Osim njih, u te akte mogu biti uneseni
i fakultativni sastojci o čijem unošenju odlučuju osnivatelji društva. Osim toga treba
konstatirati kako su i statut i društveni ugovor pravni poslovi, pa se na iste primjenjuju
i opća pravila o valjanosti pravnih poslova, ali podredno pravilima ZTD-a. To proizlazi
i iz odluke VSRH Rev 195/00 od 16. rujna 2003.73 u kojoj se navodi da osnivatelj d.o.o.
kao strana društvenog ugovora može tražiti njegovo poništenje, ako «je potpisala
ugovor uz mane volje u kojem slučaju bi se radilo o pobojnom ugovoru»
1.2. Obvezatni sastojci statuta i društvenog ugovora

Obvezatne a ujedno i minimalne sastojke statuta i društvenog ugovora čine one
odredbe bez kojih društvo uopće nije moguće osnovati jer predstavljaju temeljne ele-
mente potrebne za stvaranje i indvidualiziranje određenog društva kao pravne oso-
be. U slučaju da nedostaje makar jedan od tih (bitnih) sastojaka, temeljni akt bio bi u
cijelosti ništetan, a temeljna statusnopravna posljedica te ništavosti sastojala bi se u
nemogućnosti upisa osnivanja društva u sudski registar tj. u nemogućnosti nastanka
društva74. Također zbog istog razloga usvajanjem statuta odnosno sklapanjem takvog
društvenog ugovora ne bi nastalo preddruštvo. Ako bi temeljem takvog statuta ili
društvenog ugovora štogod bilo plaćeno, predano ili preneseno, ispunitelj bi imao
pravo zahtijevati vraćanje, a nastale bi i druge opće posljedice poduzimanja ništetnog
pravnog posla75. Ako bi unatoč tome osnivanje društva bilo upisano u sudski registar,
radilo bi se o ništetnosti društva.
1.3. Obvezatni sastojci zajednički za statut i društveni ugovor

(čl.162., čl. 164. st. 1., čl. 388., čl. 389.)
Tvrtka društva uvijek je obvezatni sastojak temeljnog pravnog akta društva i to
bez obzira radi li se o društvima kapitala ili društvima osoba76.
Isto vrijedi i za idući obvezatni sastojak, a to je mjesto u kojem će se nalaziti upra-
va društva odnosno u kojem će se obavljati djelatnost društva, tj. sjedište društva77.
Predmet poslovanja daljnji je, po ZTD-u, obvezatni sastojak statuta i društvenog
ugovora78. S njime u vezi, međutim, treba reći kako će predmet poslovanja biti nazna-
čen kao dio tvrtke društva, te opisan navođenjem djelatnosti koje ga čine, tj. djelatno-
sti koje on obuhvaća. S obzirom na to da propisi o upisu u sudski registar nalažu upis
u skladu s propisima o klasifikaciji djelatnosti, te s obzirom na to da između sadržaja
društvenog ugovora i sadržaja prijave za upis u sudski registar treba postojati istovjet-
nost, statut odnosno društveni ugovor treba sadržavati naznake djelatnosti u skladu
s njihovim opisom u nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti, i to svih djelatnosti koje čine
ili od kojih se sastoji predmet poslovanja društva.
73
http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra/
74
Koppensteiner, s. 49.
75
76
O tvrtci v. podrobnije u Općem dijelu
77
O sjedištu v. podrobnije u Općem dijelu
78
O predmetu poslovanja v. podrobnije u Općem dijelu
111
Naznaka svote temeljnog kapitala društva bitni je sastojak društvenog ugovora

d.o.o. i statuta d.d., ali ne i temeljnih akata društava osoba, jer za ta društva nije
ZTD-om predviđena neka najmanja svota temeljnog kapitala nužna za osnivanje
društva79.
Najniža vrijednost odnosno svota temeljnog kapitala u oba društva utvrđena je
prisilnim propisom i mora biti izražena u kunama. U d.o.o. ona je 20.000 kn, a u d.d.
ona je 200.000 kn. To znači da u statutu odnosno društvenom ugovoru ne može biti
naznačena niža svota temeljnog kapitala, ali može biti naznačena viša. Osim toga,
svota temeljnog kapitala d.o.o. mora biti zaokružena na 100 kn, tako da može biti
– primjerice – 50.300 kn ili 81.500 kn, ali ne i 20.543,00 kn ili 55.912,54 kn, a svota te-
meljnog kapitala d.d. na 10 kn. To proizlazi iz pravila o najnižim nominalnim svotama
poslovnih udjela odnosno dionica i pravila prema kojem poslovni udjel u d.o.o. mora
biti izražen cijelim brojem koji je višekratnik broja sto, a nominalni iznos dionica većih
od 10 kn višekratnik broja 10. Istovremeno ukupna svota za koju se izdaju dionice ne
može biti manja od 200.000 kn ni kad se radi o povećanju temeljnog kapitala, jer se
dionice ni u kom slučaju ne mogu izdati za iznos koji je manji od najnižeg dopustivog
iznosa temeljnoga kapitala.
Svota temeljnog kapitala istovremeno je zbroj poslovnih udjela uloga svih osni-
vatelja d.o.o. zajedno, odnosno umnožak nominalne svote dionica i njihovog uku-
pnog broja i ne može biti ni manja niti veća od tog zbroja odnosno umnoška. Tako-
đer treba naglasiti kako se u statut odnosno društveni ugovor unosi svota upisanog
temeljnog kapitala tj. svota koju se svi osnivatelji zajedno obvezuju unijeti odnosno
uplatiti, a ne svota temeljnog kapitala koja se mora uplatiti temeljem ZTD-a ili statuta
odnosno društvenog ugovora prije upisa osnivanja društva u sudski registar ili nakon
toga (uplaćeni temeljni kapital).
Naznaka o tome osniva li se društvo na neodređeno ili određeno vrijeme po-
sljednji je bitni sastojak društvenog ugovora, odnosno naznaka o vremenu trajanja
i prestanku društva posljednji je bitni sastojak statuta d.d. Makar je izričaj odredbi
ZTD-a različit, radi se o tome da statut odnosno društveni ugovor mora sadržavati
odredbu o tome osniva li se društvo na neodređeno ili određeno vrijeme. Društvo
koje se osniva na određeno vrijeme može se osnovati tako da traje određeno vrijeme
ili do nastupanja određenog razloga za prestanak društva. U prvom slučaju društvo
će biti osnovano na određeni rok koji se treba odrediti, a može se odrediti u danima,
mjesecima, godinama, ili točno određenim danom do kojeg će društvo postojati. U
drugom slučaju statut odnosno društveni ugovor će sadržavati raskidni uvjet. Kad se
ispuni uvjet prestanka društva tj. kad nastupi događaj koji predstavlja taj uvjet, nastat
će razlog za prestanak društva80.
79
O temeljnom kapitalu v. Uvod u društva kapitala i Temeljni kapital i stjecanje i održavanje
imovine.
80
I istek roka na koji je društvo osnovano i nastup uvjeta uslijed kojeg će društvo prestati,
predstavljat će razloge za prestanak društva. Ti razlozi se ne smiju poistovjetiti s prestankom
društva. O tome podrobnije v. Prestanak društva
112
1.4. Posebni obvezatni sastojci statuta (čl. 163. st. 2. i st. 3. i čl. 174.)
Osim dosad navedenog statut d.d. mora sadržavati još nekoliko obvezatnih sa-
stojaka odnosno odredbi.
Odredbu o podjeli temeljnog kapitala na dionice koja podrazumijeva određiva-
nje broja dionica na koje je podijeljen temeljni kapital d.d. i određivanje radi li se o
dionicama s nominalnim svotama ili o dionicama bez nominalnih svota. Ako se radi o
dionicama s nominalnim svotama, statut mora sadržavati i njihove nominalne svote,
a ako se radi o dionicama bez nominalnih svota, podrazumijeva se da statut mora
sadržavati samo njihov broj. Pri tome se moraju poštivati prisilne odredbe ZTD-a o
najmanjem nominalnom iznosu dionice (koja ima nominalni iznos), koji ne može biti
manji od 10 kn, a ako je veći da mora biti višekratnik iznosa od 10 kn. Dapače, bila bi
ništetna dionica čija bi nominalna svota bila manja od 10 kn. Ako bi takve dionice ipak
bile izdane, pa bi zbog njihove ništetnosti imatelj pretrpio štetu, izdavatelji tih dionica
imateljima bi solidarno odgovarali za pretrpljenu štetu.
Odredbu o tome da se izdaju dionice koje glase na ime; prema prvobitnom ZTD-u
dionice su mogle glasiti na ime ili na donositelja. Kako više ne mogu glasiti na donosi-
telja, statut treba sadržavati odredbu o tome da dionice glase na ime81.
Sredstva kojima osnivatelj unosi ulog u društvo tj. kojima uplaćuje dionice – no-
vac, stvari, prava – ne moraju biti navedena u statutu, a ako nisu navedena, osnivatelj
će ulog moći unijeti samo uplatom novčane svote, ali ne i prijenosom stvari ili prava
društvu, jer u potonjem se slučaju stvari odnosno prava kojima se unosi ulog moraju
u statutu točno opisati.
Odredbu o tome ima li društvo upravu i nadzorni
��
odbor ili upravni odbor, odno-
sno dualistički ili monistički ustroj organa82
Odredbu o broju članova uprave i nadzornog odbora, odnosno upravnog odbora
i izvršnih direktora, ovisno o tome ima li društvo upravu i nadzorni odbor ili upravni
odbor i izvršne direktore83.
Odredbu o načinu i obliku objave priopćenja društva; pod time treba razumje-
ti odredbu koja sadrži naznaku javnog glasila u kojem će se objavljivati priopćenja
društva, kao što je – npr. – objava sazivanja glavne skupštine. Javno glasilo može biti i
elektronički informacijski medij. Kad je zakonom ili statutom određeno da se objavlju-
ju podaci i priopćenja društva, oni se obvezatno objavljuju i u ”Narodnim novinama”.
1.5. Posebni obvezatni sastojci društvenog ugovora

(čl. 388. i čl. 390. st. 1.)
Osim gore navedenog, društveni ugovor odnosno izjava o osnivanju d.o.o. mora
sadržavati još nekoliko obvezatnih sastojaka odnosno odredbi.
Osobne identifikacijske podatke osnivatelja, i to ime i prezime, prebivalište i osobni
identifikacijski broj ako je osnivatelj domaća fizička osoba, odnosno ime i prezime, pre-
bivalište u Hrvatskoj i broj i državu putovnice ako je osnivatelj strana fizička osoba. Ako
je osnivatelj pravna osoba onda će to biti njena tvrtka, sjedište i matični broj.
81
O dionicama v. podrobnije Obveze, odgovornost i prava člana društva, Poslovni udjeli i dionice.
82
O tome v. Monistički ustroj organa d.d.
83
Podrobnije o tome v. Uprava i Nadzorni odbor.
113
Nominalne svote svakoga pojedinog poslovnog udjela koje preuzimaju osniva-

telji i obvezuju se uplatiti ih. Kao što je u d.d. temeljni kapital podijeljen na dionice,
tako je u d.o.o. temeljni kapital podijeljen na uloge odnosno poslovne udjele. Dok
dionice s nominalnim iznosom imaju isti nominalni iznos – tj. dok je temeljni kapital
d.d. podijeljen na dijelove koji su međusobno jednaki, poslovni udjeli pojedinih osni-
vatelja d.o.o. ne moraju biti jednaki jer temeljni kapital d.o.o. može biti podijeljen i na
dijelove koji su različite veličine – pa je društvenim ugovorom nužno odrediti svotu
svakoga pojedinog uloga. Uz to potrebno je naznačiti i osnivatelja koji preuzima po-
jedini poslovni udjel. Drugim riječima, uz naznaku svote svakog uloga u društvenom
ugovoru moraju biti naznačeni osobni podaci osnivatelja društva koji sklapanjem
društvenog ugovora preuzima taj poslovni udjel, što znači da preuzima obvezu uno-
sa odnosno uplate društvu svote tog uloga. Svaki osnivatelj može preuzeti ne samo
jedan poslovni udjel, nego i više, pa se njegovi osobni podaci mogu nalaziti uz više
uloga. Najmanja vrijednost jednoga preuzetog poslovnog udjela od strane pojedinog
osnivača ne može biti manja od 200 kn- tj. ulog ne može biti manji od 200 kn – a ako
je veći, mora biti izražen cijelim brojem koji je višekratnik broja sto. I ova odredba je
prisilne naravi, te bi određivanje manje vrijednosti jednoga poslovnog udjela imalo za
posljedicu ništetnost društvenog ugovora.
Sredstva kojima osnivatelj unosi ulog u društvo – novac, stvari, prava – ne mora
biti navedeno u društvenom ugovoru, a ako nije navedeno, osnivatelj će ulog moći
unijeti samo uplatom novčane svote, ali ne i prijenosom stvari ili prava društvu, jer u
potonjem se slučaju stvari odnosno prava kojima se unosi ulog moraju u društvenom
ugovoru točno opisati.
Iz t. 6. st. 1. čl. 388. proizlazilo bi kako je i naznaka o pravima i obvezama članova
društva prema društvu i vice versa, koji se ugovaraju uz obvezu unosa uloga, bitni
sastojak ugovora. Već sama dikcija ove odredbe upućuje na zaključak kako ona spada
u minimalni sadržaj društvenog ugovora samo uvjetno i to pod uvjetom da osnivate-
lji ugovaraju kakva prava i/ili obveze prema društvu i vice versa “pored uplate svojih
uloga”. Dakle, ako osnivatelji ne ugovaraju nikakva posebna prava ili obveze, onda se
ova odredba uopće neće promatrati pri određivanju sadrži li društveni ugovor zako-
nom propisan minimalni sadržaj tj. ona neće predstavljati bitni sastojak društvenog
ugovora.
1.6. Posljedice kršenja prisilnih propisa o obvezatnom sadržaju

(čl. 173. st. 4. i čl. 388.)
Statutom odnosno društvenim ugovorom prisilne odredbe ZTD-a mogu biti po-
vrijeđene na više načina. I statut i društveni ugovor mogu sadržavati odredbe koje
su protivne prisilnim odredbama ZTD-a o tome koje odredbe mora sadržavati statut
odnosno društveni ugovor, tako da neka od tih odredbi ne bude unesena. Oba akta
prisilne odredbe ZTD-a mogu povrijediti i tako da oni sadrže odredbe o pitanjima koja
se njima obvezatno moraju urediti, ali da su te odredbe protivne prisilnim propisima
(npr. da se nominalna svota dionice odredi 8 kn). Nadalje, i statut i društveni ugo-
vor mogu sadržavati fakultativne sastojke tj. odredbe kojima se neko pitanje uređuje
drukčije no što je to učinjeno prisilnom odredbom ZTD-a.
114
Odredbe ZTD-a o d.d. načelno su prisilne, što neprijeporno proizlazi iz pravila

koje određuje da statut može sadržavati odredbe koje odstupaju od odredbi ZTD-a
samo kad je to u ZTD-u izričito određeno. Stoga bi se i u slučaju izostanka nekoga
od bitnih sastojaka statuta i u slučaju da se pojedino pitanje uredi drukčije no što je
uređeno odredbom ZTD-a (koja ne dopušta drukčije uređivanje) radilo o ništetnosti.
Istovremeno, statutom se mogu urediti i druga pitanja, a ne samo ona koja se obve-
zatno moraju urediti, što znači da statut može sadržavati i druge sastojke, a ne samo
one koje nužno mora sadržavati kao bitne sastojke. Ali i pri tome treba voditi računa
o tome da oni ne budu protivni prisilnim odredbama ZTD-a, jer bi i oni u tom slučaju
bili ništetni.
Glede d.o.o., prvobitni tekst st. 2. čl. 388. ZTD-a izričito je naznačivao da su ni-
štetne odredbe društvenog ugovora, odnosno izjave o osnivanju, koje su protivne
odredbama ZTD-a, ali je taj stavak brisan novelom ZTD 2003. Prvobitni je tekst ZTD-a,
dakle, određivao načelnu prisilnost odredbi ZTD o d.o.o. Brisanjem te odredbe, po mi-
šljenju autora, to se je stanje promijenilo utoliko što više ne postoji načelna prisilnost
odredbi ZTD o d.o.o., pa se ne može predmnijevati kako su odredbe prisilne – osim
ako je njima izričito drukčije određeno – nego u svakom pojedinom slučaju iz izričaja
i svrhe odredbe treba ustanovljavati njen karakter: prisilnost ili dispozitivnost. Glede
najvažnijih pojedinih prisilnih odredbi treba reći kako njihovu prisilnost određuje sam
njihov izričaj, a to se odnosi prvenstveno na odredbe upravljene na zaštitu temeljnog
kapitala – odnosno imovine čija vrijednost odgovara svoti temeljnog kapitala - i pra-
va i interesa trećih, donesene u javnom interesu, ali i odredbe upravljene na zaštitu
temeljnih prava članova društva. Glede protivnosti društvenog ugovora odredbi čl.
388. o obvezatnom sadržaju društvenog ugovora potrebno je reći i kako je društveni
ugovor ništetan u cijelosti i u slučaju izostanka bitnog sastojka i u slučaju njegove
protivnosti prisilnim odredbama ZTD-a, jer njegove odredbe čine cjelinu.
U ostalom i ukoliko to nije protivno specijalnim odredbama ZTD-a, na pitanja
valjanosti odnosno nevaljanosti statuta odnosno društvenog ugovora odnosno izjave
o osnivanju treba primijeniti opća pravila o valjanosti pravih poslova84.
1.7. Fakultativni sastojci statuta d.d. i društvenog ugovora d.o.o.

(čl. 173. st. 4.)
Osim sastojaka odnosno odredbi koje mora sadržavati svaki statut odnosno
društveni ugovor prema prisilnim odredbama ZTD-a, i statut i društveni ugovor na-
čelno mogu sadržavati druge sastojke odnosno odredbe o čijem unošenju odlučuju
sami osnivatelji. Te druge sastojke oni mogu sadržavati samo načelno, ali ne i uvijek,
jer se druga pitanja mogu urediti statutom odnosno društvenim ugovorom, ako to
nije izričito isključeno ZTD-om. Dakle, uvijek osim kad je to izričito isključeno ZTD-om,
osnivatelji mogu statutom odnosno društvenim ugovorom urediti i druga pitanja, a
ne samo ona koja moraju urediti obvezatno.
Fakultativne sastojke može se podijeliti u dvije skupine. Jednu skupinu čine one
odredbe kojima osnivatelji društva – na temelju ovlaštenja iz samog ZTD-a – određe-
no pitanje uređuju drukčije no što je to učinio ZTD. Na primjer, u d.o.o., prema odredbi
84
115
čl. 445. svakih 200 kn poslovnog udjela daje jedan glas u skupštini društva, ali članovi
društva broj glasova koji pripada pojedinom članu mogu društvenim ugovorom ure-
diti i drukčije.
Drugu skupinu čine odredbe kojima se u društvo unosi određeni pravni insti-
tut predviđen ZTD-om, ali koji u nekom konkretnom društvu neće postojati ako nije
predviđena društvenim ugovorom. Primjer takve odredbe i instituta je imenovanje
članova nadzornog odbora. Njih bira glavna skupština d.d. odnosno članovi d.o.o.,
ali se statutom d.d. odnosno društvenim ugovorom d.o.o. može odrediti da određeni
dioničar odnosno određeni član d.o.o. ili dioničari koji imaju određene dionice odno-
sno članovi d.o.o. koji imaju određene poslovne udjele sami imenuju određeni broj
članova nadzornog odbora.
1.7.1. Dopuštena odstupanja od zakonskih rješenja u d.d.

Na čitavom nizu mjesta ZTD izričito dopušta da se pojedino pitanje statutom ure-
di drukčije no što je ono uređeno ZTD-om, no to ne znači potpunu slobodu osniva-
telja odnosno glavne skupštine da ta pitanja urede drukčije, nego su odredbe često
dispozitive samo u mjeri odnosno na način naveden u odgovarajućoj odredbi. Statu-
tom se može odrediti primjerice
• da društvo izdaje isprave o dionicama ili dionice u nematerijaliziranom obliku, ali
pod uvjetima propisanim posebnim zakonom (čl. 172 st. 3.),
• da se odluka glavne skupštine kojom se odobrava tzv. zaobilazni ugovor donosi
većom većinom glasova od zakonske i da je za to potrebno ispunjavanje poseb-
nih uvjeta (čl. 194.a st. 4.),
• veću stopu kamate od stope zakonske zatezne kamate za zakašnjenje s uplatom
dionice (čl. 213. st. 2.),
• plaćanje ugovorne kazne za nepravodobnu uplatu dionice prenošenjem druš-
tvu stvari i prava (čl. 213. st. 3.),
• obveza dioničara da su pored uplate u temeljni kapital društva dužni uz naplatu
ili bez naplate ispuniti činidbe koje nisu u novcu, ako je za prijenos dionice po-
trebna suglasnost društva (čl. 218. st. 1.),
• obveza dioničara da plate ugovornu kaznu za slučaj da se dodatne obveze ne
ispune ili da se ne ispune onako kako je to određeno čl. 218 st. 2,
• da uprava i nadzorni odnosno upravni odbor mogu u ostale rezerve iz dobiti
rasporediti više ili manje od polovice neto dobitka umanjenog za namjene iz st.
1. čl. 220. (čl. 220. st. 3.),
• da uprava može po proteku poslovne godine iz predvidivoga dijela neto dobiti
isplatiti dioničarima predujam na ime dividende (čl. 221. st. 1.),
• da je društvo u zakonske rezerve i rezerve kapitala dužno unositi dio dobitka sve
dok one ne dosegnu određenu visinu veću od 5% temeljnog kapitala (čl. 222. st.
1.),
• drukčiji način podjele dobitka no što je predviđen ZTD-om (čl. 222. st. 3.),
• postojanje (statutarnih) rezervi. U tom slučaju ��
statutom se mora odrediti: 1. vi-
sina tih rezervi u apsolutnom iznosu ili dijelom temeljnog kapitala ili ukupnoga
116
vlastitog kapitala društva, 2. dio iznosa neto dobiti, umanjen za iznos korišten
za pokriće prenesenog gubitka, iznos unesen u zakonske rezerve i iznos unesen
u rezerve za vlastite dionice ako ih društvo ima, koji se u pojedinoj poslovnoj
godini namjenjuje za stvaranje statutarnih rezervi, 3. namjene za koje se mogu
koristiti te rezerve (čl. 222.a.),
• da je za prijenos dionica koje nisu nematerijalizirane potrebna suglasnost druš-
tva, razlozi zbog kojih se može odbiti davanje suglasnosti za prijenos dionice, te
da suglasnost za prijenos daje glavna skupština ili nadzorni odbor (čl. 227.),
• drukčiji način vođenja poslova društva no što je predviđen ZTD-om tj. zajednički
(čl. 240. st. 1.),
• da je donošenje poslovnika o radu uprave u nadležnosti nadzornog odbora (čl.
240.),
• drukčiji način zastupanja društva no što je predviđen ZTD-om tj. skupno (čl. 241.
st. 2.),
• da su za zastupanje društva ovlašteni pojedini članovi uprave sami ili zajedno s
prokuristom (čl. 241. st. 3.),
• veći broj članova nadzornog odbora od tri člana (čl. 254. st. 1.),
• uvjete koje mora ispuniti osoba da bi bila imenovana u nadzorni odbor. (čl. 255.
st. 1.),
• da određeni dioničari imenuju određeni broj članova nadzornog odbora. (čl.
256. st. 2.),
• da je za opoziv člana nadzornog odbora potrebna veća većina od ¾ većine gla-
sova i ispunjenje dodatnih pretpostavki (čl. 259. st. 1.),
• vrste poslova koji se mogu obavljati samo uz prethodnu suglasnost nadzornog
odbora (čl. 263. st. 5.),
• da u radu sjednice nadzornog odbora umjesto spriječenoga člana toga odbora
prisustvuje njegov opunomoćenik (čl. 266. st. 3.),
• da se odluke nadzornog odbora donose drukčijom većinom glasova, a ne veći-
nom danih glasova (čl. 267.),
• naknada za rad članova nadzornog odbora (čl. 269. st. 1.),
• da društvo umjesto uprave i nadzornog odbora ima upravni odbor (čl. 272.a),
• da upravni odbor ima više od tri člana (čl. 272.b),
• trajanje mandata članova upravnog odbora (čl. 272.c),
• trajanje mandata članova uprave,
• da godišnja financijska izvješća utvrđuje glavna skupština (čl. 272.h),
• način izbora predsjednika i zamjenika predsjednika upravnog odbora (čl. 272.i),
• svojstva osoba koje se imenuje izvršnim direktorima i pobliže urediti način ime-
novanja od strane upravnog odbora (čl. 272.l st. 1),
• drukčiji način vođenja poslova no što je određen ZTD-om tj. skupni (čl. 272.l st. 2.),
• da poslovnik o radu izvršnih direktora donosi upravni odbor (čl. 272.i st. 5.),
• uvjete opoziva izvršnih direktora (čl. 272.i st. 6.),
• drukčije izvješćivanje upravnog odbora od strane izvršnih direktora no što je
predviđeno ZTD-om (čl. 272.i st. 7.)
117
• da uprava odnosno upravni odbor dopusti prijenos rada glavne skupštine zvu-
kom i slikom (čl. 274. st. 4.),
• slučajeve obvezatnog sazivanja skupštine (čl. 277. st. 1.),
• mjesto održavanja glavne skupštine (čl. 277. st. 5.),
• manji od ZTD-om propisanog postotka udjela potrebnih za stjecanje prava
zahtjevati sazivanje glavne skupštine (čl. 278. st. 1.),
• da je prijava sudjelovanja na glavnoj skupštini uvjet sudjelovanja ili korištenja
pravom glasa (čl. 279. st. 2.),
• ovlast ��
predsjednika��
��
glavne��
��
skup��
š��
tine��
��
da��
��
vremenski��
��
primjereno��
��
ograni��
č��
i��
��
ostva-
rivanje prava dioničara na postavljanje pitanja i za raspravljanje i to podrobnije
urediti (čl. 287. st. 5.),
• da je za donošenje odluka glavne skupštine potrebna određena zastupljenost
dioničara na glavnoj skupštini (čl. 289. st. 1.),
• kvorum nužan za pričuvnu skupštinu (čl. 289. st. 2.),
• veća većina glasova od obične većine i ispunjenje dodatnih pretpostavki za
donošenje odluka glavne skupštine (čl. 290.),
• ograničenje prava glasa dioničara tako da pojedini dioničar ne može imati više
od određenoga najvećega broja glasova ili postotka od svih glasova, te da se
dionicama koje pripadaju nekome dioničaru smatraju i dionice koje netko drugi
drži za njegov račun (čl. 291. st. 1.),
• da se pravo glasa stječe prije potpune uplate uloga i to već kada se za dionicu
uplati zakonom ili statutom određeni najniži iznos uloga (čl. 291. st. 2.),
• način glasovanja u glavnoj skupštini (čl. 291. st. 7.),
• da je za izmjenu statuta potrebna veća većina glasova od predviđene u ZTD-u i
ispunjenje dodatnih pretpostavki (čl. 301. st. 2.),
• da je za odluku o povećanju temeljnog kapitala potrebna drukčija većina od
predviđene u ZTD-u, ali ona ��
ne��
��
mo��
ž��
e��
��
biti��
��
manja��
��
od��
��
ve��
ć��
ine��
��
glasova��
��
koji��
��
pred-
stavljaju dvije trećine temeljnog kapitala zastupljenog na glavnoj skupštini pri
donošenju odluke, ali se za izdavanje povlaštenih dionica bez prava glasa može
odrediti samo veća većina glasova zastupljenoga kapitala na glavnoj skupštini
pri donošenju odluke; njime se može tražiti i ispunjenje dodatnih pretpostavki
(čl. 304. st. 1.),
• da je za odluku o isključenju prava prvenstva pri upisu dionica potrebna veća
većina glasova od predviđene u ZTD-u i ispunjenje dodatnih pretpostavki (čl.
308. st. 4.),
• da je za odluku o uvjetnom povećanju temeljnog kapitala potrebna većina gla-
sova od predviđene u ZTD-u i ispunjenje dodatnih pretpostavki (čl. 314. st. 1.),
• da je uprava ovlaštena povećati temeljni kapital izdavanjem novih dionica (čl.
323. st. 1.),
• da je za odluku o odobrenom kapitalu potrebna veća većina glasova od predvi-
đene u ZTD-u i ispunjenje dodatnih pretpostavki (čl. 323. st. 2.),
• da je pri pretvaranju u temeljni kapital potrebno da preostanu rezerve veće od
određenih u ZTD-u (čl. 329. st. 1.),
118
• da je za odluku o izdavanju zamjenjivih obveznica i obveznica s promjenjivom

kamatom potrebna drukčija većina od predviđene ZTD-om i ispunjenje dodat-
nih pretpostavki (čl. 341. st. 1.),
• da je za odluku o smanjenju temeljnog kapitala potrebna veća većina glasova od
predviđene u ZTD-u i ispunjenje dodatnih pretpostavki (čl. 342. st. 1.),
• da je za odluku o smanjenju temeljnog kapitala povlačenjem dionica potrebna
veća većina glasova od predviđene u ZTD-u i ispunjenje dodatnih pretpostavki
(čl. 352. st. 4.),
• da je za odluku o prestanku društva potrebna veća većina glasova od predviđe-
ne u ZTD-u i ispunjenje dodatnih pretpostavki (čl. 367. st. 1. t. 2.),
• razloge prestanka društva (čl. 367. st. 4.),
• da je za valjanost poduzetničkog ugovora u glavnoj skupštini potrebna veća većina
glasova od ¾ većine i/ili da je za to potrebno ispunjenje određenih pretpostavki.
1.7.2. Dopuštena odstupanja od zakonskih rješenja u d.o.o.

Među odredbe ZTD-a koje je moguće izmijeniti društvenim ugovorom valja uvr-
stiti odredbe o:
• isplati dobitka i udjelima u dobitku (čl. 406. st. 1.),
• načinu određivanja poslovnog udjela (čl. 409. st. 1.),
• nedjeljivosti poslovnog udjela (čl. 416. st. 1.),
• načinu rada uprave (čl. 422. st. 3.),
• mogućnosti opoziva člana uprave koji je imenovan društvenim ugovorom (čl.
424. st. 3.),
• opsegu nadležnosti skupštine društva (čl. 441. st. 2.).
• % udjela koji čini manjinu ovlaštenu za sazivanje skupštine (čl. 442. st. 3.),
• mjestu održavanja skupštine društva (čl. 442. st. 1.),
• načinu sazivanja skupštine (čl. 443.),
• kvorumu potrebnom za valjano održavanje skupštine (čl. 444. st. 1.),
• broju glasova koji pripadaju članovima društva (čl. 445. st. 2. i st. 3.),
• potrebnoj većini glasova za donošenje odluka skupštine (čl. 445. st. 1.),
• potrebnoj većini glasova za izmjenu društvenog ugovora (čl. 455. st. 1.),
• pravu prvenstva članova društva pri preuzimanju novih poslovnih udjela u slu-
čaju povećanja temeljnog kapitala društva (čl. 457. st. 4.).
1.7.3. Posebna prava i obveze temeljem statuta i društvenog ugovora

1.7.3.1. Uvod
ZTD sadrži i više odredbi u kojima su opisane prava i obveze o čijem postojanju
u društvu se osnivatelji mogu sporazumjeti pri usvajanju statuta odnosno sklapanju
društvenog ugovora, ili njihovoj izmjeni. Razlika između tih prava i obveza i upravo
pobrojanih dispozitivnih odredbi sastoji se u tome što ova prava i obveze u nekom
konkretnom društvu neće postojati osim ako su naznačene u statutu odnosno druš-
119
tvenom ugovoru, dok će se dispozitivne odredbe primijeniti ako statutom odnosno

društvenim ugovorom nisu izmijenjene.
Prije svega, osnivatelji mogu statutom odnosno društvenim ugovorom urediti pi-
tanje kojim sredstvima će se unositi ulozi u društvo. Iz odredbi čl. 173. u svezi čl. 176. i čl.
388. st. 1. t. 4. u svezi čl. 390. st. 5. proizlazi zaključak kako je za valjanost statuta odnosno
društvenog ugovora dovoljno određivanje broja dionica bez nominalnog iznosa odno-
sno broja i nominalnog iznosa dionica s nominalnim iznosom odnosno svota nominal-
nih svota poslovnih udjela. Izjavom o preuzimanju dionica ili o upisu dionica odnosno
potpisivanjem društvenog ugovora tada nastaje obveza uplate dionica odnosno uloga
u novcu na račun društva. No, iz tih odredbi također proizlazi kako je dopušteno odredi-
ti unos uloga u stvarima ili pravima, ali i kako izostanak valjane naznake o takvom unosu
uloga dovodi do obveze uplate dionice odnosno uloga u novcu.
I u statut d.d. i u društveni ugovor d.o.o. mogu se unijeti odredbe o:
• uplati dionica odnosno unosu uloga u stvarima i pravima,
• preuzimanju stvari,
• dodatnim činidbama odnosno obvezama,
• imenovanju članova nadzornog odbora,
• naknadi troškova osnivanja,
• posebnim pogodnostima,
• ugovornoj kazni i kamati za slučaj zakašnjenja s unosom uloga.
Osim toga, u društveni ugovor mogu se unijeti npr. odredbe o:
• isključenju člana iz društva,
• istupanju člana iz društva,
• povlačenju (amortizaciji) udjela,
• obvezi prijenosa udjela osobi koju odredi društvo,
• prijenosu udjela uz suglasnost društva iz čl. 413.,
• tome tko je još osim uprave ovlašten sazvati skupštinu iz čl. 442. st. 1.
U statut d.d. posebno se mogu unijeti – primjerice – odredbe o prijenosu dionica
samo uz suglasnost društva i o prisilnom povlačenju dionica.
U vezi s ovim odredbama treba reći kako neobvezatnost njihove primjene u kon-
kretnom društvu ne podrazumijeva potpunu slobodu uređenja: i onda kad primje-
na neke od ustanova bude naznačena u društvenom ugovoru ipak postoje prisilne
odredbe koje će se obvezatno primijeniti. Npr. pojedinom članu društva društvenim
ugovorom može se dodijeliti pravo imenovanja određenog broja članova nadzornog
odbora društva, ali prisilna odredba ZTD određuje da se tako može imenovati najviše
1/3 od ukupnog broja članova nadzornog odbora.
1.7.3.2. Unos uloga u stvarima (čl. 176., čl. 179. st. 1. i čl. 390. st. 3. i st. 4.)
1.7.3.2.1. Uvod
Obveza uplate dionica odnosno uloga u novcu neposredno proizlazi iz ZTD zato
što za postojanje obveze takvog unosa uloga ZTD ne nalaže nikakvu posebnu odredbu
statuta odnosno društvenog ugovora, a istodobno statut i izjava o preuzimanju dionica
120
odnosno društveni ugovor sadrže podatke potrebne za određivanje svote koju se poje-
dini osnivatelj obvezao uplatiti. S druge strane čl. 176. st. 1. određuje da se stvar ili imo-
vinsko pravo koje se ulaže, osoba od koje društvo to stječe i ukupan nominalni iznos di-
onica te njihove pojedinačne nominalne iznose, odnosno broj dionica bez nominalnog
iznosa koje treba dati za ulaganje, moraju utvrditi statutom ako dioničari iznos za koji se
dionice izdaju ne uplaćuju u novcu. Glede d.o.o. sadržajno gotovo identična odredba čl.
388. st. 1. propisuje obvezu da se društvenim ugovorom naznače ulozi koji se unose u
stvarima i/ili pravima, te da se te stvari odnosno prava detaljno opišu85. Dakle, ako statut
odnosno društveni ugovor ne sadrži upravo navedeno, neće postojati mogućnost upla-
te dionica odnosno uloga u stvarima i/ili pravima, a postojat će samo ako oni to sadrže.
1.7.3.2.2. Predmet ulaganja stvari/prava

O tome što može biti predmet ulaganja stvari odnosno prava ZTD ne govori po-
drobnije, nego u odredbi o d.d. samo naznačuje da se radi o imovinskim pravima koji-
ma se može utvrditi gospodarska vrijednost. Stoga je potrebno nešto određenije reći
o tome kakve stvari odnosno prava su podobni biti sredstvom kojim se unosi ulog.
Općenito govoreći, podobnim biti ulogom uzimaju se svi imovinski objekti odnosno
prava koji su prenosivi i podobni za iskazivanje u bilanci86. Dakle, sve ono što kumulativno
(1) ima vrijednost izrazivu u novcu, (2) podobno je za iskazivanje u poslovnim knjigama
i (3) prenosivo je, može biti stvar odnosno pravo koje je moguće uložiti. Mišljenje autora
je kako bi valjalo naglasiti još jedan poseban zahtjev kojem bi objekti ulaganja morali
udovoljavati, a taj je da predmet bude podoban za unovčenje u izvršnom odnosno ste-
čajnom postupku. U poredbenoj literaturi i sudskoj praksi spominju se pojedinačno vrste
stvari odnosno prava, objekata koji su podobni biti ulogom u društvo87. To su primjerice:
• fizičke stvari, pokretne (npr. strojevi) i nepokretne (npr. zemljišta)88,
• tražbine, pri čemu je potrebno točno naznačiti svotu, dužnika, pravni temelj i
dospijeće (ali ovdje treba naglasiti dvojbenost mogućnosti ulaganja tražbina
prema samom društvu),
• vrijednosni papiri,
• udjeli u društvima osoba i društvima kapitala,
• poduzeća odnosno pogoni,
• zaštićeni i nezaštićeni izumi, žigovi, modeli i uzorci89.
85
Prema odredbi čl. 388. st. 1. t. 4. društveni ugovor mora sadržavati svotu svakoga pojedinačnog
uloga “a sastoji li se ulog od stvari i prava, mora ih se detaljno opisati i naznačiti njihovu
vrijednost”.
86
Koppensteiner, s. 64., Rittner u Rowedder, s. 145., Winter u Scholz, s. 254.
87
Koppensteiner, s. 65., Reich-Rohrwig, s. 38., Rittner u Rowedder, s. 146., Winter u Scholz, s. 254.
88
Prema odluci VTSRH Pž-840/95 od 14. ožujka 1995. član koji ulaže nekretninu kao temeljni ulog
mora priložiti dokaz o vlasništvu nekretnine (izvadak iz zemljišnih knjiga).
89
I prema odluci VTSRH Pž-7504/06 od 17. siječnja 2007., ZOHTS br. 13 odluka 51, «za unos know
how u trgovačko društvo patentiranje prava nije nužno” nego je “ Za valjanost unosa prava u
društvo odlučno .. da se radi o pravu koje ima imovinsku vrijednost i da društvo može njime
slobodno raspolagati … Pri tom svakako treba biti oprezan kod procjene vrijednosti unesenog
prava, ali to nije pitanje dopustivosti unosa prava u društvo nego vrednovanja tog prava,
odnosno utvrđivanja njegove imovinske vrijednosti».
121
S druge strane, nepodobnim za ulaganje uzimaju se na primjer: strogo osobna,

neprenosiva prava, čiste šanse za dobitak i poslovne veze ako nisu uključene u vred-
novanje poduzeća odnosno pogona koji se unosi, usluge odnosno rad za društvo, što
izričito određuje i ZTD.
Pri razmatranju problematike ulaganja stvari odnosno prava važno je istaći nuž-
nost razlikovanja načelne pravne podobnosti pojedinog objekta da bude ulogom, od
pitanja njegova vrednovanja tj. od pitanja kolika je vrijednost te stvari odnosno prava.
Primjerice, novčana tražbina podobna je biti ulogom, no vrijedi li ono 100% svoje no-
minalne vrijednosti ili manje od toga pitanje je na koje valja odgovoriti iz ekonomske
a ne pravne perspektive.
Posebno je važno naglasiti kako stvari odnosno prava za koje će se dati dionice
odnosno kojima će se unijeti ulozi, u statutu odnosno društvenom ugovoru moraju
biti dovoljno definirani odnosno određeni na isti način na koji u obveznopravnom
ugovoru pravu mora biti definiran predmet obveze. Najjednostavnije govoreći,
stvari odnosno prava moraju biti individualizirani u onoj mjeri u kojoj je to potrebno
kako ne bi bila moguća zabluda glede pitanja o kojoj se stvari – odnosno vrsti stvari
– i količini radi. Iako to ne bi trebalo posebno naglašavati, stvari izvan prometa ne
mogu se ulagati. No, postojala je potreba da to potvrdi i sudska praksa, pa je VTSRH
u odluci Pž-7566/06 od 23. siječnja 2007. naveo kako se ««…objektima koji imaju
status javnog dobra ne može slobodno raspolagati, niti se konzekventno tome, ta-
kvi objekti mogu valjano unositi u temeljni kapital trgovačkog društva, zbog same
činjenice što su ovakve stvari nepodobne za svaku vrstu prometa, što je i ulaganje
u temeljni kapital»90.
1.7.3.2.3. Dio jednoga uloga u novcu a dio u stvarima i/ili pravima?

(čl. 179. st. 4. i čl. 390. st. 2. i st. 3.)
U d.d. izrijekom je dopušteno da se dionica uplati dijelom u novcu, a dijelom u

stvarima i/ili pravima, dok za d.o.o. takve izričite odredbe nema. Ipak, budući da ta-
kva situacija odredbama ZTD nije otklonjena, te budući da odgovarajuća odredba to
izričito dopušta kod dioničkog društva, proizlazi da bi unos uloga dijelom u novcu a
dijelom u stvarima i u d.o.o. bio dopušten.
U takvim slučajevima u d.d. prije upisa osnivanja društva u sudski registar mora
se u cijelosti uplatiti i onaj dio koji se ne uplaćuje ulaganjem stvari i/ili prava, što
znači da se ne primjenjuje pravilo o nužnosti uplate ¼ od svake dionice. Za d.d.
to je izrijekom određeno, a za d.o.o. nije, pa je otvorena i mogućnost zauzimanja
drukčijeg stajališta. Drukčije stajalište proizlazilo bi iz odredbe prema kojoj svaki
osnivač mora uplatiti najmanje četvrtinu temeljnoga uloga kojega uplaćuje u nov-
cu i odredbe da se ulog unošenjem u društvo stvari i prava mora u cjelini unijeti
prije upisa društva u sudski registar. Iz tih odredbi moglo bi se zaključiti kako je
osnivatelj koji ulaže i novac i stvari ili prava, prije upisa osnivanja društva u sudski
registar dužan prenijeti društvu stvari i/ili prava u cijelosti, a od novčanog dijela
uloga uplatiti samo ¼.
90
ZOHTS br. 13 odluka 52.
122
1.7.3.3. Preuzimanje stvari i prava (čl. 176., čl. 179. st. 4. i čl. 392.)
Pod pojmom preuzimanja stvari može se razumjeti takva predaja stvari društvu
pri kojoj član društva ne dobiva protučinidbu u obliku isplate protuvrijednosti ili slič-
nom, već tako što se novčana protuvrijednost predanih stvari priračunava njegovim
uplatama u ulog91. Time se, dakle, ne povećava poslovni udjel, nego se novčana svota
vrijednosti stvari koje je društvo preuzelo priračunava uplaćenoj svoti uloga92. Primje-
na ovog instituta podrazumijeva postojanje zasebnog obveznopravnog odnosa iz-
među člana i društva - temeljem kojeg on naplatno predaje kakve stvari društvu, npr.
ugovora o prodaji - i odredbe u društvenom ugovoru, kojom odredbom je predviđena
mogućnost priračunavanja svote vrijednosti dužne protučinidbe društva, ulogu tog
člana društva93. Dapače, smisao ovog instituta u biti je upravo u otvaranju mogućno-
sti valjane posredne zamjene ispunjenja novčane obveze uplate uloga s vrijednošću
stvari (koje je član predao društvu) putem uračunavanja vrijednosti tih stvari u uplate
uloga94.
Institut preuzimanja stvari u d.d. uređen je odredbom čl. 176. – zajedno s ula-
ganjem stvari – a u d.o.o. čl. 392. ZTD. Iz teksta obje odredbe vidljivo je kako one
podrazumijevaju da dioničar odnosno član društva naplatno prenosi društvu stvari i
prava. Odredba koja to uređuje za d.o.o., međutim, dalje podrazumijeva da se nakna-
da za prenesene stvari ili prava ne isplaćuje tom članu nego se priračunava njegovom
ulogu, dok odredba koja to uređuje za d.d. naglašava kako se slučaj kad se naknada
ne isplaćuje dioničaru, nego se priračunava ulogu, smatra ulaganjem stvari odnosno
prava. Kako ne postoji potreba da se ZTD-om uređuje slučaj kad se naknada isplaćuje
– jer se onda radi o potpuno odvojenom obveznopravnom odnosu – smisao odredbe
o preuzimanju stvari u d.d. istovjetan je smislu te odredbe u d.o.o.: priračunavanje
naknade ulogu dioničara.
Za valjano preuzimanje stvari potrebno je da se društvenim ugovorom d.o.o.
potpuno i točno naznači član društva o kojem se radi, predmet njegove činidbe druš-
tvu i novčana vrijednost te činidbe, a statutom d.d. da se – osim toga – i osoba od koje
društvo stječe stvar ili pravo.
U d.o.o. ovakvo preuzimanje stvari, prema jednoj odluci austrijskog suda95, do-
pustivo je samo pri osnivanju društva ili povećanju njegova temeljnog kapitala, što
bi značilo da izmjena društvenog ugovora u pravcu unošenja odredbe o preuzimanju
stvari ne bi bila valjana, nego da je istu potrebno unijeti u društveni ugovor već prili-
kom njegova sklapanja ili prilikom donošenja odluke o povećanju temeljnog kapitala.
Razlog ovom stajalištu moglo bi biti sprečavanje zaobilaženja propisa o unosu uloga
u stvarima, npr. odredbe o obvezatnoj reviziji osnivanja u takvom slučaju, što bi se
moglo zbiti kad bi jednostavnom izmjenom društvenog ugovora bilo moguće dopu-
stiti pripis svote vrijednosti unaprijed neodređenih stvari koje je društvo možda već
primilo, uplatama na ulog koji je potrebno uplatiti u novcu.
91
Usp. Koppensteiner , s. 69.; Rittner u Rowedder, s. 148.; Winter u Scholz, s. 271.
92
Kostner-Umfahrer, s. 47.
93
Usp. Reich-Rohrwig, s. 588., Koppensteiner, ibid.
94
Usp. Winter u Scholz, ibid.
95
Odluka OLG Beč 5 R 26/80 od 19. ožujka 1980. prema ibid.
123
Odredba statuta odnosno društvenog ugovora mora sadržavati sve što je napri-
jed navedeno, a u slučaju izostanka takve odredbe priračunavanje protuvrijednosti
stvari (temeljnom) ulogu člana društva neće biti valjano tj. njegova obveza uplate di-
onice odnosno uloga i dalje će postojati. Za d.d. je to izrijekom određeno odredbom
prema kojoj su ugovori o ulaganju i o preuzimanju stvari, odnosno prava i pravne
radnje kojima se oni ostvaruju bez učinka prema društvu, ako statut ne sadrži napri-
jed navedene naznake. Dapače, nakon upisa društva u sudski registar, nevaljanost tih
ugovora odnosno pravnih radnji ne može se otkloniti izmjenom statuta. Također u
d.d. prisilnom odredbom ZTD-a ograničeno je vrijeme do kojeg se najkasnije društvu
moraju predati stvari. Dužnik mora dužnu činidbu ispuniti u roku od pet godina od
upisa društva u sudski registar.
Prema njemačkoj sudskoj praksi i pravnoj znanosti ne bi bilo nužno da društvu
stvari prenosi upravo njegov član, nego bi to mogla biti i treća osoba, a predmetom
mogu biti samo one stvari koje su podobne da budu unesene kao ulog u društvo96.
Zanimljivo je kako - prema stajalištu njemačkog Saveznog suda - društveni ugovor ne
smije sadržavati odredbu o preuzimanju stvari svota čije vrijednosti se neće priraču-
navati uplatama u temeljni kapital97.
1.7.3.4. Dodatne obveze dioničara (čl. 218. i čl. 225.)
1.7.3.4.1. Uvod
Koncept dioničkog društva kao izvornog društva kapitala podrazumijeva da nje-

govi članovi (dioničari) daju doprinos tom društvu u kapitalu, u prvom redu u nov-
cu, odnosno neovisno o njihovim osobnim svojstvima, i da njihov pravni položaj u
društvu ne ovisi o osobnim svojstvima. Taj koncept ujedno podrazumijeva i jednaki
položaj dioničara, iako ne doslovno, nego pod jednakim uvjetima. Od svega toga ipak
postoje određene iznimke kojima se pojedini dioničari upravo zbog osobnih svoj-
stava ponekad mogu nalaziti u izdvojenom ili posebnom pravnom položaju. Takvih
iznimki u d.d. ima manje nego u d.o.o., jer je d.o.o. koncipiran tako da osobna svojstva
članova u većoj mjeri mogu doći do izražaja. Pravila o dodatnim obvezama dioničara
predstavljaju jednu od iznimki gdje se pravni položaj pojedinog dioničara individua-
lizira, odnosno gdje se ističu i njegova osobna svojstva, a ne samo prvobitni kapitalni
doprinos očitovan u uplati dionice.
Kako se obveza davanja dodatnih nenovčanih činidbi može odrediti i društvenim
ugovorom d.o.o., kako su pravila ZTD o dodatnim činidbama člana d.o.o. iscrpnija
no što su pravila o dodatnim obvezama dioničara, te kako je i d.o.o. društvo kapitala,
na pojedina pitanja u svezi s dodatnim obvezama dioničara na odgovarajući način
mogla bi se primijeniti pravila o dodatnim činidbama člana d.o.o., pa v. niže Dodatne
činidbe člana d.o.o.
96
Odluka Reichsgerichta u RGZ 41, 120, 125 prema Winter u Scholz, s. 272., Lutter-Hommelhoff, s.
52. i dalje, Rittner u Rowedder, ibid.
97
Odluka u BGHZ 28, 314 prema Kostner-Umfahrer, ibid.
124
1.7.3.4.2. Pojam i predmet dodatne obveze
Pod dodatnim obvezama dioničara ovdje se podrazumijevaju njihove nenovča-

ne obveze koje u pravilu i po samom zakonu ne postoje, ali mogu postojati. Takve
obveze ne smiju se povezivati s temeljnom dioničarevom obvezom unosa uloga od-
nosno uplate dionice, jer su od te obveze odvojene. Makar se u literaturi o tim ob-
vezama u prvom redu govori kao o periodičnim, uzastopnim odnosno sukcesivnim
obvezama, izričaj odredbe ZTD ne daje uporište za ograničavanje obveza na obveze
takve vrste, pa bi se moglo raditi i o jednokratnim obvezama. Iz izričaja odredbe ta-
kođer ne proizlazi da bi dodatne obveze bile ograničenje na davanje – jer ona govori
o nenovčanim činidbama – pa bi se moglo raditi i o obvezama na činjenje. Jedino,
dakle, ograničenje glede vrste činidbi, koje proizlazi iz izričaja ZTD-a, je ograničenje
na nenovčane činidbe. S druge strane, u literaturi se navodi kako se obveza osobnog
rada odnosno službe dioničaru ne može nametnuti. Dodatne obveze dioničara mogu
biti naplatne ili besplatne.
Za predmet dodatnih obveza v. podrobnije niže Predmet dodatne činidbe u Dodat-
ne činidbe člana d.o.o.
1.7.3.4.3. Pretpostavke postojanja
Postoje dvije pretpostavke nužne za postojanje valjane obveze dioničara na ispu-

njenje dodatne obveze. To su postojanje odredbe o dodatnoj obvezi u statutu druš-
tva i držanje dionica koje se mogu prenijeti samo uz suglasnost društva. Odredba
statuta o dodatnim obvezama mora biti dovoljno određena prema općim pravilima
o određenosti obveza u obveznom pravu, a to znači da moraju biti određeni sadržaj i
opseg obveze, dok za vrijeme ispunjenja to nije sigurno, jer postoje pravila o vremenu
ispunjenja kad ono nije određeno98. O tome v. podrobnije niže Ugovaranje u Dodatne
činidbe člana d.o.o. Odredba statuta može se odnositi i stvarati obvezu samo na od-
nosno za imatelja dionica za čiji je prijenos potrebna suglasnost društva. Znači da je
u statut društva prethodno morala biti unesena odredba o prijenosu svih ili nekih
dionica samo uz suglasnost društva, ili da se ta odredba unosi u statut istovremeno s
određivanjem dodanih obveza, te da je ta odredba valjana. To, nadalje, znači i da je za
postojanje dioničareve dodatne obveze nužno da upravo on bude imatelj dionica za
čiji je prijenos potrebna suglasnost društva.
Osim toga, u statut se može unijeti i odredba o ugovornoj kazni – prema izričaju
ZTD-a - za slučaj da se dodatne obveze «ne ispune ili da se ne ispune onako kako je to
određeno». Kako je ugovorna kazna ustanova obveznog prava, na nju treba primijeti
pravila obveznog prava, a kad se citirani dio odredbe ZTD usporedi s tim pravilima,
proizlazi da se ugovorna kazna može odrediti za slučaj neispunjenja, zakašnjenja ili
neurednog ispunjenja dodatne obveze. Međutim, postojanje odredbe o ugovornoj
kazni nije pretpostavka valjanog postojanja obveze davanja dodatne činidbe.
Kad je statutom predviđena dodatna obveza, njen sadržaj i opseg moraju se na-
značiti u dionicama i privremenicama, ako su izdane. Držimo, međutim, da izostanak
ovih naznaka ne čini dodatnu obvezu nevaljanom, nego samo da može utjecati na
98
O tome v. Obvezno pravo – opći dio, s. 218
125
pravni položaj eventualnog stjecatelja takvih dionica, i to u prvom redu kad njegov
prednik još nije ispunio dodatnu obvezu.
1.7.3.4.4. Učinci
Temeljni učinak postojanja valjane dodatne obveze je dužnost dioničara da je

ispuni i na to se u prvom redu primjenjuju pravila obveznog prava o ispunjenju obve-
za i posljedicama neispunjenja99. Istovremeno treba naglasiti kako član ne može biti
isključen (kaduciran) iz društva u slučaju neispunjenja, jer se pravila o isključenju pri-
mjenjuju samo kad se radi o neispunjenju obveze uplate uloga, što ovdje nije slučaj,
jer je dodatna obveza odvojena od obveze uplate uloga.
Naprijed smo konstatirali kako dodatne obveze mogu biti naplate ili nenaplatne.
S tim u vezi potrebno je reći kako društvo po samom zakonu dioničaru smije platiti
naknadu za ispunjene dodatne obveze, što ujedno znači da za dopuštenost isplate
nije nužno postojanje odredbe statuta koja to dopušta. Istovremeno držimo da po
samom zakonu ne postoji obveza društva da plati tu naknadu, jer na to upućuje izri-
čaj odredbe ZTD-a, pa držimo da je za postojanje obveze nužno unošenje odredbe u
statut. No, bilo da je plaćanje naknade samo ovlast društva ili i njegova obveza, visina
naknade ne smije prijeći tržišnu vrijednost ispunjene dodatne obveze. U protivnom bi
mogli biti zaobiđeni propisi o održavanju temeljnog kapitala i zabrani vraćanja uloga
dioničaru, pa bi naknada veća od tržišne vrijednosti ispunjene dodatne obveze pred-
stavljala nedopuštenu isplatu u onoj mjeri u kojoj naknada prelazi tržišnu vrijednost
ispunjene dodatne obveze.
Kako su dodatne obveze odvojene od prava koja proizlaze iz preuzimanja i uplate
dionica, ovlast – ili i obveza - isplate naknade postoji neovisno o postojanju dobitka
društva.
Za učinke v. i niže Učinci ugovaranja u Dodatne činidbe člana d.o.o.
1.7.3.5. Dodatne činidbe člana d.o.o. (čl. 391.)
1.7.3.5.1. Uvod
Članovi društva društvenim ugovorom mogu biti obvezani na dodatne (naknad-

ne) uplate novca – što je uređeno st. 2. do st. 5. čl. 391. – i/ili na dodatne nenovčane
činidbe – što je uređeno st. 6. čl. 391. Zajedničko objema vrstama dodatnih obveza
jest to da je za njihov nastanak nužna odredba društvenog ugovora i to što se njima
ne povećava temeljni kapital društva – što je uređeno st. 1. čl. 391.
1.7.3.5.2. Dodatne uplate novca
Pojam: dodatne novčane uplate su doprinos članova društva na koji oni mogu
biti društvenim ugovorom obvezani pored obveze uplate uloga. One neće činiti dio
temeljnog kapitala i na njih se ne primjenjuju odredbe o stvaranju i zaštiti temeljnog
kapitala. Knjigovodstveno će se uzeti kao kapitalne pričuve tj. rezerve kapitala100. Smi-
99
100
Roth, s. 260.
126
sao dodatnih novčanih uplata je u povećanju imovine društva potrebne za njegovo

poslovanje, koja se – različito od uloga – pod određenim pretpostavkama može vratiti
članovima društva. Njima se može otkloniti potreba uzimanja zajmova odnosno kre-
dita ili zaduživanja na neki drugi način.
Utemeljenje obveze: obveza dodatnih novčanih uplata može se ustanoviti samo
društvenim ugovorom tako da on sadrži naznaku o postojanju te obveze ili tako da
članovima društva dopusti donošenje odluke o dodatnim uplatama. U drugom sluča-
ju odluka članova donosi se jednoglasno, osim ako je u odredbi društvenog ugovora o
mogućnosti određivanja dodatnih uplata određeno da se donosi ¾ većinom glasova.
Ova obveza može se ustanoviti pri sklapanju društvenog ugovora ili pri njegovoj
izmjeni. Za unošenje odredbe u društveni ugovor – budući da se radi o nastanku nove
obveze za svakog pojedinog člana društva – bit će potrebna suglasnost svih članova
društva koji sklapaju društveni ugovor odnosno koji sudjeluju u glasovanju o izmjeni
društvenog ugovora101.
Obveza: glede svote odnosno visine obveze treba razlikovati ograničenu i neo-
graničenu obvezu dodatne uplate, jer se ta obveza može ograničiti određenim izno-
som, ali i ne mora. Imajući u vidu svrhu unošenja ove obveze u društveni ugovor,
određivanje njenog dospijeća prepušta se odluci članova društva za koju nije predvi-
đena posebna većina glasova, nego se ona donosi običnom većinom glasova. Obvezu
će biti dužna ispuniti osoba koja je član društva tj. imatelj poslovnog udjela u trenutku
kad ona dospijeva.
U tom istom trenutku pravni položaj člana društva ovisit će o tome radi li se o
ograničenoj ili neograničenoj obvezi dodatne uplate. Kad se radi o ograničenoj ob-
vezi, pa član ne ispuni svoju obvezu naknadnog plaćanja o dospijeću, na njega će se
primijeniti odredbe o zakašnjenju s uplatom uloga, ako društvenim ugovorom nije
drukčije predviđeno. To znači da će nastati njegova obveza plaćanja zateznih kamata,
mogućnost njegova kaduciranja, odgovornost za prednike i drugo što je predviđeno
za slučaj propuštanja uplate uloga102.
Kad obveza nije unaprijed ograničena visina te obveze može biti veća od očeki-
vanja člana društva. Zbog toga se tada član društva – koji je u cijelosti uplatio ulog
– svoje obveze može osloboditi tako da u roku od mjesec dana od zahtjeva za plaća-
njem svoj poslovni udjel stavi na raspolaganje društvu. Ako to ne učini, niti obavi do-
datnu uplatu, istekom ovog roka društvo može tog člana obavijestiti o tome da sma-
tra kako je njegov udjel ipak stavljen društvu na raspolaganje. Bilo da član obavijesti
društvo o stavljanju udjela na raspolaganje društvu ili da društvo obavijesti člana o
tome, u daljnjem roku od mjesec dana društvo će biti dužno izložiti poslovni udjel tog
člana prodaji javnim nadmetanjem ili – samo ako se član s time suglasi – na drugi na-
čin. Smisao prodaje je pribavljanje sredstava potrebnih za dodatnu uplatu. Zbog toga
će – nakon pokrića troškova prodaje – postignutom svotom biti najprije podmirena
obveza dodatnog plaćanja, a ako štogod preostane, to će biti isplaćeno članu društva.
U slučaju da postignuta cijena bude manja od dužne dodatne uplate, poslovni udjel
ex lege prelazi društvu.
101
Čl. 455. st. 4., Reich-Rohrwig, s. 606.
102
Čl. 399. i dalje.
127
Vraćanje dodatnih uplata: vraćanje dodatnih uplata članovima društva moguće

je pod strogo određenim pretpostavkama. Najprije je potrebno da društvo u bilanci
nema iskazan gubitak, što proizlazi iz svrhe dodatnih uplata s jedne strane i nužnosti
zaštite imovine potrebne za održanje temeljnog kapitala društva. Također je potrebno
da poslovni udjel člana o kojem se radi u cijelosti bude uplaćen, jer bi se u protivnom
članovima otvarao prostor za izigravanje prisilnih odredbi o uplatama uloga čime se
i stvara temeljni (jamstveni) kapital društva. Iako to u st. 5. čl. 391. nije izrijekom reče-
no, uz spomenuto potrebna je također i odluka članova društva o vraćanju dodatnih
uplata članovima, koju je potrebno objaviti jer je vraćanje dopušteno – posljednja
pretpostavka valjanog vraćanja – tek nakon isteka tri mjeseca od kad društvo objavi
odluku o vraćanju dodatnih uplata. Ako neka od ovih pretpostavki valjanog vraćanja
ne bi bila ispunjena, a vraćanje obavljeno, vraćanje bi imalo karakter nedopuštene
isplate i tu bi se primijenio čl. 407. Ujedno, ako bi društvo zbog toga pretrpjelo štetu,
postojala bi odgovornost članova uprave prema čl. 430.
1.7.3.5.3. Dodatne nenovčane činidbe

Odredba st. 6. čl. 391. uspostavlja vezu između načelno nezavisnih obveznoprav-
nih odnosa između društva i člana i njihovog statusnopravnog odnosa. I ovdje treba
naglasiti da dodatne (ovdje nenovčane) činidbe ne stoje u svezi s temeljnim kapita-
lom ili ulozima članova društva i obvezu davanja dodatne činidbe treba oštro razliko-
vati od obveze unosa uloga103, pa se ni protučinidba koju društvo daje članu ne može
priračunati njegovu ulogu, kao što je slučaj pri preuzimanju stvari.
Predmet dodatne činidbe: društvenim ugovorom jedan ili više članova mogu se
obvezati da će društvu štogod predati ili učiniti ili činiti ili u njegovu korist štogod pro-
pustiti ili trpjeti. Radi se o unaprijed neodređenom broju i vrstama mogućih činidbi koje
imaju imovinsku vrijednost - osim o novčanim činidbama - pri čemu valja naglasiti da
se ovdje prvenstveno radi o osobnom, a ne kapitalnom, odnosu člana društva prema
društvu jer se time “olabavljuje kapitalna struktura društva”104 odnosno “d.o.o. se oštro
približava društvima osoba”105. Kao primjeri mogućih dodatnih činidbi navode se ra-
zličite vrste osobnih i imovinskih obveza članova društva upravljenih na davanje ili na
propuštanje. Medju imovinske valja uvrstiti obvezu isporučivanja roba društvu i obvezu
prijenosa društvu naknadnih usavršavanja nekog određenog izuma, a medju osobne
obvezu na vodjenje poslova društva i obvezu suzdržavanja od gospodarske utakmice s
društvom koje obje inače, ex lege, ne postoje. Zanimljivo je kako se medju moguće vr-
ste dodatnih činidbi uvršćuje i prvenstveno pravo društva na stjecanje udjela u slučaju
raspolaganja njime106, a Rittner sažeto kaže kako kao predmet dodatne činidbe dolazi u
obzir sve što se može ugovoriti kao predmet obveznopravnog odnosa107.
Ugovaranje: za pitanje potrebne većine glasova vidi naprijed, osim utoliko što
ovdje nije nužna suglasnost svih članova društva, nego samo onog/onih koji se obve-
zuje/obvezuju na dodatnu nenovčanu činidbu.
103
Rittner u Rowedder, s. 126.
104
Reich-Rohrwig, s. 48.
105
106
Lutter-Hommelhoff, s. 32.
107
128
Za valjano ugovaranje dodatne činidbe društvenim ugovorom potrebno je točno

odrediti više elemenata. Na prvom mjestu je, dakako, sama dodatna činidba ili činidbe
koja se ugovara odnosno koje se ugovaraju. Ta činidba odnosno činidbe moraju biti
određene u smislu u kojem mora biti određen predmet obveze u obveznom pravu, a
kao primjer nedovoljno određene činidbe navodi se obveza člana da podržava društvo
davanjem jamstva odnosno sigurnosti trećim osobama za ispunjenje obveza društva108.
Dalje moraju biti određeni opseg i pretpostavke za ispunjenje tih činidbi pod čime va-
lja shvatiti kvantitativni aspekt činidbe tj. količinu u onom slučaju u kojem je činidba
kvantitativno mjerljiva. Novčana vrijednost ugovorene dodatne činidbe je daljnji po-
treban element: iako prema tekstu čl. 391. trebaju biti određena mjerila za određivanje
naknade koju će društvo biti dužno platiti članu društva za ispunjenje tih činidbi, autor
je mišljenja kako nema prepreke da se jednostavno odredi cijena, novčana vrijednost,
činidbe odnosno naknade umjesto da se određuju “mjerila za njeno određivanje”. Visi-
na ove naknade mora biti razmjerna dodatnoj činidbi, odnosno ne smije biti veća od
nje prema izričitoj odredbi čl. 406. st. 3., ali to se ne odnosi na ugovorenu svotu već na
isplaćenu svotu. Svota koju društvo isplaćuje ne smije premašivati vrijednost činidbe
nezavisno od toga je li u računu dobitka i gubitka društvo iskazuje dobitak i gubitak. Po-
sljednji element koji zahtijeva spomenuta odredba je naznaka ugovorne kazne za slučaj
neispunjenja ili neurednog ispunjenja dužne činidbe od strane člana društva.
Iz teksta odredbe mogao bi proizaći zaključak o tome da bi izostanak bilo kojeg
od upravo navedenih elemenata mogao biti razlog nevaljanosti odredbe o dodatnim
činidbama.
1.7.3.5.4. Učinci ugovaranja
Posljedica ugovaranja dodatne činidbe ima više. Na prvo mjesto može se staviti
konstatacija kako će između društva i člana nastati specifičan, ne samo statusnopravni
već i obveznopravni odnos. U okviru statusnopravnih posljedica potrebno je spomenuti
izričitu zabranu prijenosa bez suglasnosti društva, onog poslovnog udjela koji je opte-
rećen obvezom davanja dodatne činidbe, koja vrijedi ex lege odnosno nastaje eo ipso
samim ugovaranjem dodatne činidbe109, a u slučaju prijenosa takvog udjela, stjecatelj
će steći i obvezu na dodatne činidbe, osim ako se radi o strogo osobnim obvezama. U
slučaju neispunjenja obveze Emmerich smatra kako bi neispunjenje dodane činidbe
predstavljalo važan razlog kao temelj za isključenje člana iz društva110. Osim statusno-
pravnih, nastat će i obveznopravne posljedice jer se na dodatne činidbe primijenjuju i
opća pravila obveznog prava111. Nastat će, dakle, obveza ispunjenja dodatne činidbe na
koju će se primijeniti ta pravila kao i na slučaj eventualnog njenog neispunjenja.
1.7.3.5.5. Vrijeme ispunjenja
Vrijeme ispunjenja dodatnih činidbi do novele ZTD 2003 bilo je st. 6. čl. 394. ogra-
ničeno na razdoblje do podnošenja prijave za upis osnivanja društva u sudski registar.
108 Odluke BGH u NJW-RR 1989, 228, 229 i Reichsgerichta u RGZ 87, 261, 265.
109 Čl. 412. st. 4.
110 Emmerich u Scholz, s. 202.
111 Odluka Reichsgerichta u RGZ 87, 261, 265.
129
Kako je ova prisilna odredba brisana, određivanje vremena ispunjenja dodatnih činid-
bi ostaje na članovima društva, koji ga mogu odrediti na isti način na koji se uređuju
dodatne činidbe općenito.
1.7.3.6. Imenovanje članova nadzornog odbora

(čl. 256. st. 2. i st. 3. i čl. 437. st. 2.)
1.7.3.6.1. Uvod.
Makar je imenovanje članova nadzornog odbora u d.d. i d.o.o. uređeno različitim

odredbama, one su sadržajno podudarne, pa se imenovanje članova nadzornog od-
bor u d.d. i u d.o.o. može prikazati zajedno.
Članove nadzornog odbora bira glavna skupština d.d. odnosno članovi d.o.o. od-
lukom koja se donosi običnom većinom danih glasova112 pri čemu pojedinom članu
društva pripada pravo glasa kakvo on ima i pri donošenju drugih odluka. Ali, postoji
i slučaj kad je pravo odlučivanja o tome tko će biti član nadzornog odbora prenese-
no s glavne skupštine odnosno članova društva kao zajednice na jednog ili nekoliko
određenih dioničara odnosno članova društva. To će biti kad je iskorištena moguć-
nost da se statutom odnosno društvenim ugovorom predvidi kako određeni dioničari
odnosno članovi društva ili dioničari koji imaju određene dionice odnosno članovi
koji imaju određene poslovne udjele, imaju pravo imenovati određeni broj članova
nadzornog odbora.
1.7.3.6.2. Način ustanovljavanja prava
Pravo imenovanja člana odnosno članova nadzornog odbora može se ustanoviti

statutom odnosno društvenim ugovorom, što isključuje mogućnost njegova usta-
novljavanja na drugi način odnosno odlukom glavne skupštine d.d. ili članova d.o.o.
To pravo moguće je zasnovati pri usvajanju statuta odnosno pri sklapanju društve-
nog ugovora jednoglasno ili njegovom kasnijom izmjenom za koju će biti potrebna
3/4 većina glasova113 ali istodobno i suglasnost svih onih članova koji to pravo neće
steći114.
Posljednje stajalište podržao bi i autor ovog rada stoga što se prava pojedinih
članova ne mogu smanjiti bez njihove suglasnosti115, a dodjelom prava imenova-
nja pojedinom dioničaru odnosno članu ili određenim dioničarima odnosno člano-
vima, ograničava se doseg prava glasa svih preostalih dioničara odnosno članova
tako da on više ne obuhvaća sve članove nadzornog odbora nego samo one na koje
se ne odnosi ustanovljeno pravo imenovanja. S druge strane, izmjenom statuta od-
nosno društvenog ugovora ovo pravo ne bi se moglo ukinuti bez suglasnosti onog
dioničara odnosno člana društva kojem ono pripada, iz istog razloga zbog kojeg
se bez suglasnosti ostalih članova ne bi to pravo moglo ustanoviti u korist jednog
člana društva.
112
Čl. 437. st. 1., čl. 441. st. 1. i čl. 445. st. 1.
113
Čl. 455. st. 1.
114
Reich-Rohrwig, s. 249., Koppensteiner, s. 256.
115
Čl. 455. st. 4.
130
1.7.3.6.3. Ovlaštenik
Tekst odredbe upućuje na zaključak kako se pravo imenovanja može dodijeliti ad

personam tj. određenom dioničaru odnosno članu društva ili svakodobnom imatelju
određenih dionica odnosno određenog poslovnog udjela. U prvom slučaju to će biti
strogo osobno pravo koje se prijenosom dionica odnosno poslovnog udjela neće moći
prenijeti stjecatelju dionica odnosno udjela, nego će prestati isto kao i u slučaju smrti
dioničara odnosno člana društva116. U drugom slučaju to neće biti strogo osobno pra-
vo nego će biti vezano uz dionicu – iako takve dionice ne čine posebni rod - odnosno
poslovni udjel i prenosit će se zajedno s njima jer se od dionice odnosno od poslovnog
udjela neće moći odvojiti117. Pravo imenovanja može se dati ne samo jednom dioničaru
odnosno članu ili imatelju određenih dionica odnosno određenog udjela, nego i bilo po-
jedinačno ili zajednički dioničarima odnosno članovima društva koji drže određeni naj-
manji postotak temeljnog kapitala, a ne može se dati trećoj osobi koja nije član društva.
1.7.3.6.4. Uvjet
Iz teksta odredbi o d.o.o. proizlazilo bi kako se pravo imenovanja može dodijeliti

samo “onim članovima koji mogu raspolagati sa svojim poslovnim udjelom samo uz
suglasnost društva” nezavisno od toga dodjeljuje li se to pravo ad personam ili svako-
dobnom imatelju određenog udjela. Različito od toga, iz odredbi o d.d. proizlazilo bi
da je prijenos dionica uz suglasnost društva uvjet davanja prava imenovanja članova
nadzornog odbora samo kad se to pravo daje imateljima određenih dionica, a ne i kad
se ono daje ad personam.
S obzirom na okolnost što će ad personam dodijeljeno pravo utrnuti s prestan-
kom članstva, i u slučaju prijenosa udjela i u slučaju smrti člana, ne postoji moguć-
nost da to pravo pripadne drugoj osobi i - po mišljenju autora - otpadaju razlozi
zbog kojih se zahtijeva da udjel koji drži odgovarajući član društva bude prenosiv
samo uz suglasnost društva. Dapače, i Reich-Rohrwig118 i Kostner-Umfahrer119 posve
neprijeporno stoje na stajalištu kako se prijenos udjela mora vezati uz suglasnost
društva samo u slučaju kad se pravo imenovanja dodjeljuje svakodobnom imatelju
određenog poslovnog udjela, a ne i u slučaju kad se ono dodjeljuje ad personam. De
lege lata, ipak, ovakvog ograničenja nema, pa bi se to pravo moglo dodijeliti samo
imatelju udjela koji je prenosiv samo uz suglasnost društva. U protivnom slučaju bi
dodjela tog prava bila protivna prisilnom propisu i stoga ništava, odnosno to pravo
ne bi ni nastalo.
1.7.3.6.5. Sadržaj prava
Ustanovljavanjem prava imenovanja određenog broja članova nadzornog od-

bora istodobno se ograničava doseg prava glasa ostalih dioničara odnosno članova
116
Kostner-Umfahrer, GmbH Handbuch fuer die Praxis mit Beispielteil, 1993. (dalje: Kostner/
Umfahrer), s. 172.
117
118
s. 249.
119
s. 171.
131
društva a pravo glasa onog dioničara odnosno člana u čiju korist je pravo imenovanja
ustanovljeno, pretvara u pravo odlučivanja o odgovarajućem članu ili članovima nad-
zornog odbora. Tim pravom odgovarajući dioničar odnosno član društva stječe ovlast
da samostalnim očitovanjem volje odredi osobu koja će postati član nadzornog odbo-
ra. To pravo vrši se očitovanjem volje odgovarajućeg dioničara odnosno člana društva
prema društvu, a u slučaju njegova nevršenja u roku određenom statutom odnosno
društvenim ugovorom - ili u primjerenom roku ako rok stautom odnosno društvenim
ugovorom nije određen - prema Koppensteineru120 članovi društva ponovno bi stekli
ovlast izbora odgovarajućeg člana nadzornog odbora.
Ne samo pravo imenovanja koje pripada jednom dioničaru odnosno članu društva,
nego i pravo imenovanja članova nadzornog odbora jednog društva u cjelini ex lege
je ograničeno na 1/3 od ukupnog broja članova nadzornog odbora. To znači kako će
najviše 1/3 od ukupnog broja članova nadzornog odbora moći biti imenovana teme-
ljem ovog prava, dok će preostale 2/3 birati glavna skupština odnosno članovi društva
sukladno njihovom pravu glasa i odredbama o izboru članova nadzornog odbora.
U d.o.o. osim ovog zakonskog ograničenja, pravo imenovanja može biti ogra-
ničeno i društvenim ugovorom koji to pravo može ograničiti putem jednog ili više
uvjeta i/ili putem određivanja vremena poslije kojeg ili do kojeg to pravo postoji121.
1.7.3.7. Naknada troškova osnivanja (čl. 175. st. 2., st. 3. i st. 4. i čl. 393.)
1.7.3.7.1. Uvod
Troškovi osnivanja društva nisu beznačajan izdatak, poglavito onda kad neki od
osnivatelja ulaže stvar ili pravo, pa je potrebno platiti ne samo javnobilježničku i druge
pristojbe i naknade koje je potrebno platiti u svakome slučaju, nego i troškove izradbe
izvješća o reviziji osnivanja122. Budući da u trenutku nastanka tih troškova društvo još
ne postoji, troškove osnivanja će predujmiti osnivatelj odnosno osnivatelji u d.o.o.
prema izričitoj odredbi st. 2. čl. 393. i prema pravilima o snošenju obveza preddruštva
iz čl. 6., a u d.d. stoga što su pravne radnje kojima se isplaćuju troškovi i naknade u
svezi s osnivanjem društva, bez učinka prema društvu, ako nisu navedeni u statutu.
1.7.3.7.2. Načelna zabrana isplate naknade troškova

No, je li dopušteno tim troškovima opteretiti društvo odnosno isplatiti ih iz imo-
vine društva kad društvo bude osnovano? U d.o.o., prema izričitoj odredbi čl. 393. st.
1. osnivačima se ne može iz temeljnoga kapitala isplatiti naknadu troškova za pripre-
mne radnje ili za osnivanje društva, a posebno nije dopušteno da se iznos tih troško-
va priračuna tome kapitalu kao ulog. Prema ovoj odredbi, dakle, plaćanjem troškova
pripremnih radnji i osnivanja društva od strane članova društva ne nastaje tražbina
povrata plaćenih svota od strane članova društva prema društvu, a društvu je zabra-
njena isplata tih svota članovima. Također, budući da ne nastaje tražbina člana, uopće
120
s. 256.
121
Usp. Koppensteiner, ibid.
122
Prema odredbi čl. 394. st. 5. t. 5. onda kad se ulog unosi u stvarima ili pravima prijavi za upis
osnivanja društva potrebno je priložiti i izvješće o reviziji osnivanja društva.
132
se ne može govoriti ni o eventualnom prijeboju onog što su s naslova troškova osni-

vanja članovi platili trećima, s onim što su oni dužni platiti društvu s naslova uplate
uloga. Zbog toga odredba kaže kako društvo plaćene troškove osnivanja ne može
valjano priračunati članovima kao uloge ili dio uloga, što je sukladno zabrani prijeboja
tražbine uplate uloga s bilo kojom tražbinom člana od društva123. Među odredbama
o naknadi troškova osnivanja u d.d. ovakve odredbe nema, nego samo naprijed već
navedena odredba.
1.7.3.7.3. Moguća isplata naknade troškova osnivanja

Isplata naknade troškova osnivanja članovima bit će moguća samo ako je pred-
viđena u statutu d.d. odnosno društvenom ugovoru d.o.o. i to najviše do one svote
koja je tim aktima određena. Pri tome treba naglasiti kako ZTD izričito ne određuje
kako dopustivost isplate naknade troškova osnivanja mora biti utvrđena u društve-
nom ugovoru, nego oba kažu kako se naknada troškova za osnivanje društva može
odobriti samo do visine najviše naknade utvrđene u društvenom ugovoru, ali odred-
ba društvenog ugovora kojom je određena najviša svota naknade troškova osnivanja
podrazumijevat će kako je ugovorena i sama dopustivost isplate te naknade.
Citirana formulacija odredbi čl. 393. st. 2. prva rečenica, upućuje na zaključak kako
određivanje dopustivosti isplate naknade osnivanja ne mora nužno podrazumijevati i
obvezu društva da tu naknadu isplati. Ne samo što to proizlazi iz okolnosti što će za
isplatu biti potreban dobitak društva, nego to proizlazi iz naznake kako se naknada troš-
kova “može odobriti”. Iz toga bismo zaključili kako društveni ugovor može sadržavati
ne samo čvrstu obvezu da društvo (iz dobitka) određenim članovima isplati određene
svote naknade osnivanja, nego i samo ukupnu najvišu svotu svih naknada koje se mogu
isplatiti članovima, uz ostavljanje skupštini odnosno članovima društva da naknadno
odrede točne svote naknade troškova osnivanja i članove kojima će se one isplatiti124.
Jezično tumačenje odredbe o naknadi troškova u d.d. može uputiti na upravo
izložene zaključke, jer ona naznačuje kako se troškovi i naknade moraju posebno na-
vesti u statutu, ako ih društvo nadoknađuje dioničarima ili trećim osobama. Kako ni
ovdje nije rečeno da će ih društvo nadoknaditi, držimo da njegova obveza ne postoji
automatski čim je statutom dopuštena isplata tih troškova, nego da je za to potrebna
odgovarajuća formulacija odredbe statuta.
U troškove osnivanja koji se mogu naknaditi članovima d.o.o. u poredbenom
pravu uvršćuju se ne samo stvarni troškovi plaćeni trećim osobama, nego i nagrada za
rad članovima društva125, a društvenim ugovorom - za dopustivost isplate - potrebno
je utvrditi ne samo najvišu svotu ukupne naknade koja će se isplatiti svim članovima
koji na to imaju pravo, nego i vrste troškova koji će se naknaditi, na što upućuju već
citirani izvori.
Troškovi osnivanja nadoknađivat će se članovima d.o.o. samo iz dobitka društva,
a nikako na teret temeljnog kapitala. U trenutku osnivanja vrijednost imovine društva
jednaka je svoti temeljnog kapitala, a ako bi tijekom poslovanja društva ona postala
123
Čl. 398. st. 3.
124
Tako i Lutter-Hommelhoff, s. 30.
125
Odluka OLG Hamm, Lutter-Hommelhoff, s. 30.
133
manja od te svote, društvo bi moralo provesti postupak smanjenja temeljnog kapitala.

Istodobno, ako bi svota temeljnog kapitala odgovarala zakonskom minimumu, onda bi
padom vrijednosti imovine društva ispod te svote, prestala postojati jedna od temeljnih
pretpostavki koje se moraju ispuniti da bi društvo uopće i nastalo. Zbog toga društvo
nužno mora ostvariti dobitak u smislu povećanja vrijednosti imovine društva iznad svo-
te temeljnog kapitala kako bi bez smanjenja temeljnog kapitala moglo isplatiti naknadu
troškova osnivanja126. Ipak, postojala bi i razlika između hrvatske i naprijed spomenu-
te slovenske odredbe: budući da potonja izrijekom dopušta isplatu naknade troškova
samo iz dobitka, moglo bi se zaključiti kako je provođenje smanjenja temeljnog kapitala
u svrhu takve isplate zabranjeno, dok u hrvatskom ZTD takve izričite zabrane nema.
1.7.3.8. Posebne pogodnosti (čl. 175. st. 1., st. 3. i st. 4. i čl. 392.)
1.7.3.8.1. Uvod
Položaj dioničara odnosno članova u društvu – kakav proizlazi iz ZTD - ne zavisi
od njihovih osobnih svojstava već od njihova kapitalnog doprinosa, te je taj kapitalni
doprinos - bilo u vidu preuzetog ili unesenog poslovnog udjela odnosno dionica -
načelno mjera njihovih prava i obveza u društvu. Može se reći kako isti kapitalni do-
prinos daje isti položaj u društvu, pa kvantiteta prava pojedinog dioničara odnosno
člana d.o.o. zavisi od veličine njegova kapitalnog doprinosa. No, istovremeno svaki
dioničar odnosno član društva u načelu ima kvalitativno - sadržajno - jednaka prava i
jednake obveze odnosno kvalitativno jednak pravni položaj127. Je li ipak moguće za-
snovati kvalitativno različit pravni položaj pojedinog dioničara odnosno člana d.o.o.
To je moguće i u d.d. i u d.o.o., a posebne pogodnosti jedan su od primjera za to.
1.7.3.8.2. Odredba statuta odnosno društvenog ugovora
Za postojanje posebnih pogodnosti nužna je odgovarajuća odredba u statutu

odnosno društvenom ugovoru128, koja treba sadržavati točan opis pogodnosti i osobe
kojoj se daje. Ova odredba u statut d.d. može se unijeti samo do upisa osnivanja druš-
tva u sudski registar, a ako bi bila unesena nakon toga ugovori i pravne radnje kojima
se daju pogodnosti bili bi bez učinka prema društvu. U društveni ugovor d.o.o. ta se
odredba – prema poredbenoj literaturi, jer izričite odredbe za d.o.o. u ZTD-u nema –
može unijeti bilo pri sklapanju društvenog ugovora ili kasnijom izmjenom129. Ako se
u nj unosi izmjenom onda bi za takvu izmjenu bila potrebna suglasnost svih onih čla-
126
Suprotno, Lutter-Hommelhoff, s. 30. predviđaju i mogućnost isplate naknade troškova osnivanja
na teret uloga odnosno imovine potrebne za održavanje temeljnog kapitala, a to bi proizlazilo
i iz niže naznačenog stajališta austrijske sudske prakse o nevaljanosti unošenja odredbe o
naknadi troškova nakon upisa osnivanja društva u sudski registar i Koppensteinerovog (s. 87.)
obrazloženja kako bi takvom izmjenom bili ugroženi vjerovnici.
127
Iznimku od jednakosti predstavljaju prava manjine gdje kvaliteta odnosno vrsta prava zavisi od
veličine kapitalnog doprinosa: ta prava imaju oni članovi čiji ulozi premašuju 10% temeljnog
kapitala.
128
Tako i Odluke Reichsgerichta u RGZ 79,336, 113, 245 i BGH u NJW 1969, 131 prema Winter u
Scholz, s. 589.
129
Tako odluke Reichgerichta u RGZ 165, 132 i DR 1943, 1230. prema ibid.
134
nova društva koji ne stječu posebnu pogodnost stoga što ustanovljavanje posebne
pogodnosti za jednog ili više određenih članova društva podrazumijeva istodobno
smanjenje prava ostalih članova, a to nije moguće valjano učiniti bez njihove sugla-
snosti130. Suprotno tome, ali temeljem iste odredbe, za ukidanje posebnih pogodnosti
odnosno prava bila bi potrebna - uz redovno potrebnu većinu - i suglasnost člana
društva kojem se ta pogodnost odnosno pravo oduzima131.
Za valjano određivanje posebnih pogodnosti bit će potrebna određenost njihova
sadržaja i ovlaštenika, čime se želi reći kako će u d.d. biti potrebno odrediti dioničara
ili dioničare, a u d.o.o člana ili članove društva ili poslovni udjel ili udjele uz koje su po-
sebne pogodnosti vezane, kao i točan sadržaj posebnog prava odnosno pogodnosti,
a eventualna sama naznaka “posebne pogodnosti” ne bi bila valjana jer se ne bi znalo
u čemu se posebne pogodnosti odnosno prava sastoje. Prema odredbi koja uređuje
posebne pogodnosti u d.d., one bi se mogle dati i trećoj osobi, a podrazumijeva se
da tada statutom mora biti određena ta treća osoba. Kad posebne pogodnosti nisu
unesene u statut odnosno društveni ugovor, ugovori i pravne radnje kojima se one
daju bez učinka su prema društvu.
1.7.3.8.3. Sadržaj
Posebne pogodnosti odnosno posebna prava mogu biti imovinska ili osobna.
Primjeri imovinskih pogodnosti su npr. pravo na isporuku robe, pravno na otkup stva-
ri unesenih u društvo, ali nisu moguće posebne pogodnosti koje bi bile protivne pri-
silnim odredbama ZTD-a. Prema stajalištu Vrhovnog suda Austrije jedno od posebnih
imovinskih prava u d.o.o. može biti pravo na posebni udio u dobitku društva, a druga
posebna imovinska prava mogu se dodijeliti u zavisnosti od bilančnog dobitka druš-
tva, jer se ni u kom slučaju uspostavom takvih prava ne može ugroziti temeljni kapital
društva odnosno imovina potrebna za njegovo održavanje132. Kao primjeri posebnih
osobnih prava (pogodnosti) u sudskoj praksi navode se pravo na vođenje poslova
odnosno na položaj člana uprave društva133 (što treba oštro razlučiti od jednostav-
nog imenovanja člana društva za člana uprave u društvenom ugovoru koje samo po
sebi ne znači ustanovljavanje posebne pogodnosti134), pravo na davanje suglasnosti
s odlukama skupštine odnosno članova (pravo veta)135, pravo na imenovanje člana
nadzornog odbora136 ili člana uprave društva ili njegova pravnog sljednika u tom svoj-
stvu137, pravo vođenja poslovnih knjiga društva138. S druge strane kao posebna po-
godnost ne bi se moglo ustanoviti pravo člana društva na imenovanje likvidatora139.
130
Tako i Winter u Scholz, ibid.
131
Tako i Reich-Rohrwig, s. 428. i dalje, Koppensteiner, s. 71.
132
Odluka u SZ 29/52 prema Reich-Rohrwig, s. 50.
133
Odluka OGH 6 Ob 8/74 od 30. svibnja 1974. prema Kostner-Umfahrer, s. 73.
134
Odluka OGH 3 Ob 555/85 od 2. listopada 1985. prema ibid.
135
Odluka Reichsgerichta u RGZ 169, 81 prema Winter u Scholz, s. 590.
136
Odluka BGH u WM 1983, 1295. prema Winter u Scholz, s. 590.
137
Odluke Reichgerichta u RGZ 44, 99; 170, 386 i BGH u GmbHR 1962, 212. prema Winter u Scholz,
s. 590. i OGH u SZ 3/58 prema Reich-Rohrwig, s. 51.
138
Odluka OGH u GesRZ 1980, 94 prema Reich-Rohrwig, s. 428.
139
Odluka OGH u NZ 1917, 82.
135
1.7.3.8.4. Ostalo
Glede pitanja dodjeljuje li se to pravo ad personam ili je ono vezano uz dioni-

ce odnosno poslovni udjel, odvojeno treba promatrati d.d. i d.o.o. Odredba ZTD-a o
posebnim pogodnostima u d.d. upućuje na to da bi se radilo o pravu koje postoji ad
personam, jer spominje samo dioničare i treće osobe, a ne i dionice. K tome, neke od
posebnih pogodnosti mogle bi predstavljati prava koja daju povlaštene dionice, što
bi također upućivalo na to da se ovdje posebne pogodnosti daju ad personam. Glede
d.o.o. literatura ne daje potpuno pouzdan odgovor, pa nije potpuno sigurno je li se
ta prava prenose u slučaju prijenosa poslovnog udjela. Stoga je u društvenom ugo-
voru posebno preporučljivo naznačiti odgovor na pitanje jesu li posebne pogodnosti
dodijeljene točno određenoj osobi ili svakodobnom imatelju određenog poslovnog
udjela140.
Također nije posve pouzdan odgovor na pitanje je li kakva protučinidba od
strane člana društva uvjet postojanja posebnih pogodnosti ili nije. Dok Koppen-
steiner izrijekom tvrdi kako je za posebne pogodnosti upravo značajno njihovo
dodjeljivanje bez ikakve protučinidbe člana društva kojem se one dodjeljuju141,
druga korištena literatura o tome uopće ne govori142. Autor bi se priklonio staja-
lištu Koppensteinera zato što čl. 392. ne uvjetuje valjanost odredbe o posebnim
pogodnostima (pravima) određivanjem protučinidbe u društvenom ugovoru, a ne
radi se o pitanju glede kojeg bi društvu kao zajednici članova trebalo odreći pravo
slobodnog raspolaganja njegovim pravima tj. u ovom slučaju pravo odricanja od
protučinidbe pogodovanog člana, jer nije ugrožen javni interes odnosno interes
trećih osoba.
1.7.3.9. Ugovorna kazna i kamata

(čl. 213. st. 2. i st. 3., čl. 399. i čl. 402. st. 4.)
I statutom d.d. i društvenim ugovorom d.o.o. moguće je za slučaj zakašnjenja s

unosom stvari i prava – kojim se uplaćuje ulog – odrediti ugovornu kaznu. Kako ZTD
ne sadrži podrobnijih pravila o ugovornoj kazni, u cijelosti se primjenjuju pravila ZOO
o ugovornoj kazni143. ZTD također dopušta da se tim aktima za slučaj zakašnjenja s
uplatom uloga u novcu odredi viša stopa zatezne kamate no što je zakonska stopa.
Prema ZOO stopa zatezne kamate može se ugovoriti trgovačkim ugovorom i ugovo-
rom između trgovca i osobe javnog prava. Kako je ZOO lex specialis za pitanja zatezne
kamate, te kako je donesen poslije odredbi ZTD-a o tome, po mišljenju autora stopa
zatezne kamate mogla bi se valjano ugovoriti samo pod pretpostavkama koje odre-
đuje ZOO144.
140
Reich-Rohrwig , s. 51.
141
142
Rowedder, s. 273.; Winter u Scholz, s. 613.; Roth, s. 195.
143
144
136
1.7.3.10. Isključenje člana iz d.o.o. temeljem društvenog ugovora

(čl. 420. st. 1. i čl. 421.)
1.7.3.10.1. Uvod
Neposredno na temelju odredbi ZTD – bez potrebe da se one dopunjavaju druš-

tvenim ugovorom - član društva može biti isključen iz društva (kaduciran) zbog ne-
ispunjenja obveze unosa uloga, te isključen odlukom suda ako za to postoji važan
razlog145. U slučaju njegova neispunjenja neke druge obveze prema društvu, ZTD ne
spominje mogućnost isključenja člana iz društva kao zakonom propisanu posljedicu
takvog neispunjenja. Ipak, mogućnost isključenja člana iz društva iz drugih razloga
će postojati, ali samo u onom slučaju kad je predviđena društvenim ugovorom146. To
stajalište zauzeo je i VTSRH u odluci br. Pž-1225/99 od 20. travnja 1999. – imajući u
vidu prvobitni tekst ZTD koji nije predviđao mogućnost isključenja člana iz važnog
razloga - navodeći kako nije prihvatljiva “tvrdnja predlagatelja … da bi sudska praksa
trebala dopustiti mogućnost isključenja člana putem tužbe društva sudu” a bez po-
stojanja odgovarajuće odredbe društvenog ugovora: “Ako društvenim ugovorom nije
određena mogućnost da društvo može isključiti člana, onda se to ne može naknadno
mijenjati sudskom odlukom… Sudska odluka o isključenju zanemarila bi propis koji
određuje da to može učiniti društvo … i to samo pod uvjetom da je to društvenim
ugovorom određeno”.
1.7.3.10.2. Odredba u društvenom ugovoru
Većina glasova: društvenim ugovorom dopušteno je utvrditi mogućnost da druš-

tvo isključi člana društva iz društva. Podrazumijeva se kako će to biti učinjeno sugla-
snošću svih članova društva kad se takva mogućnost utvrđuje pri sklapanju društve-
nog ugovora, a ako bi se to činilo u obliku njegove izmjene onda bi za to bila potrebna
3/4 većina glasova ili ona većina koja je za izmjenu društvenog ugovora potrebna pre-
ma društvenom ugovoru147. Pri tome se u pravilu ne može očekivati primjena odredbe
o potrebnoj suglasnosti “pogođenog” člana društva148 jer se odredba o mogućnosti is-
ključenja člana neće odnositi na jednog točno određenog člana, niti će se time pove-
ćavati njegove obveze ili smanjivati njegova prava, nego na sve članove društva. Ipak,
ako bi u trenutku donošenja odluke o unošenju određenog uvjeta odnosno razloga
isključenja u društveni ugovor na strani određenog člana društva postojao taj uvjet
odnosno razlog, valjalo bi razmisliti i o primjeni te odredbe na donošenje odluke. To
bi moglo dovesti do potrebe njegove suglasnosti s izmjenom društvenog ugovora.
Sadržaj odredbe društvenog ugovora: kad se društvenim ugovorom određuje
mogućnost isključenja “tada se moraju odrediti i uvjeti, postupak i posljedice ... is-
ključenja člana iz društva”149. Riječ “moraju” upućivala bi na zaključak o tome da samo
145
Čl. 400. i čl. 420. st. 3.
146
Odluka VTSRH br. Pž-1225/99 od 20. travnja 1999.prema Zbirka rješidbi hrvatskih trgovačkih
sudova (dalje: ZRHTS) br. 5., odluka br. 97.
147
Čl. 455. st. 1.
148
Čl. 455. st. 4.
149
Čl. 420. st. 1.
137
naznačivanje postojanja mogućnosti isključenja ne bi bilo dovoljno za valjanost te

ugovorne odredbe, već da bi za njenu valjanost bilo potrebno društvenim ugovorom
odrediti i uvjete i postupak i posljedice istupanja odnosno isključenja. Autor bi pristao
uz ovaj zaključak samo u odnosu uvjete odnosno razloge isključenja, ali ne i u odnosu
na posljedice istoga, jer su posljedice isključenja propisane odredbom čl. 421. ZTD.
Jednostavnije rečeno, mišljenja smo kako posljedice isključenja – izuzevši one koje
se tiču sudbine poslovnog udjela isključenog člana - nije nužno odrediti društvenim
ugovorom, dok uvjete tj. razloge jest.
Pristajanje uz ovaj zaključak posljedica je prihvaćanja teze kako je d.o.o. - između
ostalog - i trajni obvezni odnos svih njegovih članova, iz kojeg proizlazi mogućnost
primjene pravila obveznog prava na taj odnos. U ovom slučaju to znači kako prava i
obveze mogu postojati samo ako su određeni odnosno samo ako je određen njihov
predmet, a bez određivanja razloga odnosno uvjeta isključenja nije određeno ni samo
pravo društva na isključenje člana odnosno ni implicitna obveza člana da postupa na
takav način kojim neće ispuniti uvjete odnosno razloge isključenja. S druge strane,
posljedice isključenja ne bi bilo potrebno određivati društvenim ugovorom stoga što
iste predviđa odredba st. 3. čl. 420. ZTD.
Glede potrebe određivanja postupka isključenja teško je zauzeti odlučno staja-
lište. S jedne strane bilo bi prihvatljivo stajalište kako je svaki član društva stupanjem
u društvo u načelu svoju sudbinu kao člana društva podvrgnuo zajednici koju čine
svi članovi, odnosno njezinu odlučivanju sukladno odredbama ZTD. Time želimo reći
kako bi u slučaju propuštanja da se odredi postupak isključenja, za isključenje bila
potrebna i dovoljna odluka članova društva kojom bi se utvrdilo nastupanje razlo-
ga odnosno ispunjenje uvjeta isključenja i člana isključilo iz društva. Članovi društva
odnosno skupština bili bi nadležni za donošenje ove odluke pod pretpostavkom da
se prihvati teza kako je moguće implicitno proširenje njene nadležnosti150 i kako je
određivanjem mogućnosti i uvjeta isključenja implicite proširena njena nadležnost i
na pitanje isključenja. S druge strane, nadležnost skupštine može se proširiti ili suziti
društvenim ugovorom, a za valjanost odredbe društvenog ugovora potrebno je - kao
i za valjanost čitavog tog ugovora - sklapanje u zakonom imperativno određenom
obliku, obliku javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave, a u slučaju nje-
gove izmjene i ispunjenje drugih uvjeta151. Tome dosljedan bio bi zaključak o nemo-
gućnosti valjanog implicitnog proširenja nadležnosti skupštine na pitanje isključenja
člana iz društva, što bi imalo za posljedicu nužnost uređivanja postupka isključenja u
društvenom ugovoru.
Budući da je neizvjesno kojem stajalištu će se prikloniti hrvatska sudska praksa i
pravna znanost, bilo bi preporučljivo u društveni ugovor unijeti makar odredbu o nad-
ležnosti skupštine društva za donošenje odluke o isključenju člana, jer bi unošenjem
takve odredbe postupak isključenja bio dostatno određen tj. predviđen. U svezi s time,
iz odluke VTSRH Pž-871/03 od 17. studenoga 2005. proizlazi da su uvjeti, postupak i po-
sljedice isključenja člana dovoljno određeni kad je u društvenom ugovoru «propisano
da član društva može biti isključen iz društva ako društvu prouzroči štetu, a odluku o
150
Proširenje nadležnosti skupštine društvenim ugovorom načelno je moguće prema uvodnoj
rečenici čl. 441. st. 1. i prema st. 2. istog članka.
151
Čl. 454. i čl. 455.
138
isključenju donosi skupština društva» te da su posljedice isključenja «prestanak članstva

u društvu i pravo na nadoknadu tržišne vrijednosti poslovnog udjela»152
1.7.3.10.3. Naknada isključenom članu
Prisilnost odredbi ZTD-a: prema odredbi čl. 421. st. 2. ZTD-a i član koji je iz društva
isključen ima pravo da mu se nadoknadi tržišna vrijednost poslovnog udjela, a prema
st. 3. tog članka članstvo će prestati tek onda kad mu se ta naknada isplati. Iz citirane
odredbe posve je neprijeporno kako će pravo na naknadu pripadati članu i onda kad
je i onda kad nije predviđeno društvenim ugovorom. No, zanimljivo je pitanje je li
ova odredba prisilna ili dispozitivna, odnosno bi li bila valjana odredba društvenog
ugovora koja isključenom članu odriče pravo na ovu naknadu i - primjerice - određuje
kako sva članska prava isključenog člana prestaju u trenutku donošenja odluke skup-
štine o isključenju.
Prema Winteru153 i Hachenburg/Ulmer154 ne bi bila dopuštena odredba društvenog
ugovora o tome da se udjel smatra povučenim u trenutku kad društvo primi izjavu
člana o istupanju, što bi podrazumijevalo prestanak članstva u tom trenutku i to bez
isplate naknade uloženog. Dalje, prema Winteru određivanje naknade u društvenom
ugovoru (visine, obračuna i načina plaćanja) bilo bi dopušteno samo u onoj mjeri
u kojoj se time znatno i neopravdano ne ograničava sloboda istupanja. Slično i
njemački Savezni sud zauzima stajalište kako je dopušteno društvenim ugovorom
odrediti članu koji istupa naknadu u visini knjigovodstvene vrijednosti udjela ili slično
ograničenje naknade, osim ako u pojedinom slučaju ne bi postojala velika i značajna
razlika između te i pune gospodarske vrijednosti poslovnog udjela155.
Primjena stajališta poredbene pravne znanosti u hrvatskom pravu značila bi kako
su odredbe o isplati naknade i prestanku članstva te isplatom naknade, prisilne i kako
zato ni odredba društvenog ugovora ne može valjano isključiti njihovu primjenu.
S druge strane, imovinskim pravima njihov imatelj načelno može raspolagati. I
u pravu d.o.o., član može raspolagati imovinskim pravima: isplatu godišnjeg dobitka
društva moguće je isključiti ne samo društvenim ugovorom (tj. uz 3/4 većinu glasova),
nego i odlukom članova (tj. uz natpolovičnu većinu danih glasova)156. Imajući na umu
ovu mogućnost odricanja od imovinskih prava, autor ne vidi razloga zbog kojih ne bi
bila valjana odredba društvenog ugovora o oduzimanju prava isključenog člana na
naknadu vrijednosti njegova udjela, ali samo onda ako bi takva odredba bila unesena
u društveni ugovor prigodom njegova sklapanja ili kasnije jednoglasnom odlukom, jer
donošenje takve odluke podrazumijeva smanjenje prava člana koje je moguće samo
uz njegovu suglasnost157. Stajalište o dopustivosti isključenja naknade u društvenom
ugovoru, za slučaju isključenja i istupanja člana, podržava i Vrhovni sud Austrije158.
152
153
Winter u Scholz, s. 704.
154
GmbHG, Grosskommentar, 8. izdanje (dalje: Hachenburg/Ulmer), par. 34. Anh. Rdnr. 63.
155
Odluka u ZIP 1992, 237, 240.
156
Čl. 406. st. 1.
157
Čl. 455. st. 4.
158
Odluka u HS 9681/2.
139
Prema već citiranoj odredbi čl. 421. st. 2. ZTD-a član koji istupi iz društva i član koji
je iz društva isključen imaju pravo da im se nadoknadi tržišna vrijednost poslovnog
udjela a ako je ulog bio u stvarima ili pravima on ima pravo da mu se uloženo vrati.
Znači li to kako istupajući odnosno isključeni član ima alternativno pravo ili na nakna-
du tržišne vrijednosti udjela ili na povrat uloženog?
Temeljno pravilo koje postoji u svezi s naknadom je pravilo o isplati članu tržiš-
ne vrijednosti njegova poslovnog udjela. To je ona vrijednost koja uključuje stvarnu
vrijednost udjela i vrijednost koja proizlazi iz očekivanja budućeg udjela u dobitku
društva. Kod toga, pod stvarnom vrijednošću treba razumjeti onu vrijednost koja bi
pripala članu društva ako bi društvo bilo likvidirano u trenutku isplate te naknade.
Stvarna vrijednost društva je razlika između zbroja aktive i pričuva i obveza društva, a
stvarna vrijednost udjela je odgovarajući dio te razlike izračunat prema omjeru uloga
istupajućeg odnosno isključenog člana i temeljnog kapitala društva.
Ako je ulog člana bio u stvarima i pravima, onda član ima pravo na povrat tih stva-
ri odnosno prava, ali ne kao zasebno pravo koje bi se pribrajalo pravu na naknadu tr-
žišne vrijednosti udjela, nego kao pravo u okviru tog prava. Drugim riječima bi se mo-
glo reći kako član ima pravo na povrat uloženog i na razliku od vrijednosti uloženog
do tržišne vrijednosti njegova udjela. Kod toga se neće računati vrijednost uloženih
stvari i prava u trenutku povrata nego u trenutku ulaganja. Ako bi društvo istodobno
tražilo od člana naknadu štete koju mu je počinio, a također i ako bi postojale neispu-
njene obveze člana prema društvu, vrijednost uloga ne bi se nadoknadila sve dok član
ne podmiri štetu odnosno ne ispuni obveze.
Prema odluci VTSRH Pž-1912/99 od 8. lipnja 1999. istupajućem članu pripada na-
knada upravo tržišne vrijednosti njegovog udjela, a nikako knjigovodstvene vrijedno-
sti, a prvostupanjski sud koji bi odredio isplatu svote koja odgovara knjigovodstvenoj
vrijednosti udjela, time bi pogrešno odnosno nepotpuno utvrdio činjenično stanje.
Prema odluci VTSRH Pž-672/03 od 8. ožujka 2003. istupjelom članu «…naknada se
može isplatiti samo iz sredstava koja prelaze vrijednost temeljnog kapitala, jer je za-
branjen povrat uloga kojim bi bio smanjen temeljni kapital…»159
1.7.3.10.4. Sudbina poslovnog udjela i druge posljedice isključenja

Je li isplatom istupajućem odnosno isključenom članu poslovni udjel prestaje
postojati ili ga stječe društvo ili se njegova vrijednost raspoređuje ostalim članovima
društva?
O ovom pitanju nema izričitih naznaka u propisima, a i literatura je suzdržana
od zauzimanja odlučnijih stajališta. Stajalište autora jest kako bi na ovo pitanje treba-
lo odgovoriti imajući u vidu načela i prisilne odredbe prava d.o.o., imovinsko stanje
društva i društveni ugovor. Ovo stajalište ilustrirat će se primjerima.
Ako je imovinsko stanje društva takvo da se tržišna vrijednost udjela može ispla-
titi iz imovine čija vrijednost prelazi svotu temeljnog kapitala društva, onda bi se mo-
glo zauzeti stajalište kako poslovni udjel ne prestaje nego isplatom prelazi društvu.
To stoga što poslovni udjel u d.o.o. kao kapitalnom društvu nije čvrsto vezan uz oso-
bu njegova imatelja, već je prenosiv i nasljediv, što bi isključilo automatski prestanak
159
140
udjela istupanjem člana. K tome, budući da je isplata obavljena bez potrebe smanje-
nja temeljnog kapitala, odnosno iz imovine koja prelazi svotu temeljnog kapitala, on
je ostao nepromijenjen i nema potrebe poništenja udjela istupajućeg člana. Ujedno,
okolnost što je naknadu članu isplatilo društvo i to iz spomenute imovine, upućivala
bi na to da upravo društvo stječe poslovni udjel istupjelog člana jer ga je ono “platilo”.
S druge strane, u literaturi160 se govori o povlačenju (amortizaciji) poslovnog udjela
kao o redovnoj posljedici istupanja člana iz društva, ali za valjanost toga ne bi bile do-
statne odredbe ZTD nego bi bila potrebna i odgovarajuća odluka preostalih članova
društva.
Drugi primjer polazi od valjanosti određivanja sudbine udjela istupajućeg odno-
sno isključenog člana društvenim ugovorom. Dapače, njemački Savezni sud161 upu-
ćuje na to da određivanje sudbine poslovnog udjela istupjelog člana – u društvenom
ugovoru - nije samo dopušteno, već i potrebno, pri čemu se pod time uzima unošenje
u društveni ugovor odgovora na pitanje hoće li taj udjel biti povučen (amortiziran)
ili prenesen, a ako će biti prenesen hoće li biti prenesen društvu ili svim članovima
ili pojedinim članovima ili trećem. Ako je, dakle, društvenim ugovorom predviđeno
nešto od spomenutog, onda će poslovni udjel imati tako predviđenu sudbinu: bit će
amortiziran (povučen) ili prenesen društvu ili svim članovima ili pojedinim članovima
ili trećoj osobi.
Zbog opisane neizvjesnosti glede sudbine poslovnog udjela isključenog člana,
kad ona nije uređena društvenim ugovorom, potrebno je preporučiti uređivanje
sudbine poslovnog udjela isključenog člana društvenim ugovorom. Time će se
otkloniti i neizvjesnost glede valjanosti odredbi društvenog ugovora o isključenju
člana i neizvjesnost glede sudbine poslovnog udjela isključenog člana.
1.7.3.11. Istupanje člana d.o.o. temeljem društvenog ugovora

(čl. 420. st. 1. i čl. 421.)
1.7.3.11.1. Uvod
Među prava koja članu društva ex lege pripadaju uvršćuje se i pravo zahtijevati
istupanje iz društva putem tužbe sudu. Takvo pravo pripada članu onda kad za nje-
govo istupanje postoji opravdan odnosno važan razlog162. Osim toga, istupanje bi
bilo moguće i temeljem sporazuma člana i društva postignutog tijekom spora, na što
upućuje odluka VSRH Revt 124/06 od 12. listopada 2006. tako što potvrđuje «da je
na ročištu održanom 10. siječnja 2003. punomoćnik tuženika izjavio da se ne protivi
istupanju tužitelja iz društva, pa je u tijeku daljnjeg postupka ostalo sporno duguje
li tuženik tužitelju dobit, odnosno tržišnu vrijednost poslovnog udjela»163. Postoji li,
međutim, mogućnost istupanja člana iz društva onda kad na strani društva odnosno
drugih članova nema takvog razloga, nego i oni i istupajući član jedni prema drugima
postupaju zakonito i moralno, sukladno propisima i društvenom ugovoru? Ex lege
160
Rowedder, s. 566.
161
Odluka u BB 1969, 1242.
162
Podrobnije v. Obveze, odgovornost i prava člana društva.
163
141
članu društva pravo na istupanje iz njega u takvim okolnostima ne pripada, ali prema
odredbi čl. 421. st. 1. društvenim ugovorom dopustivo je ustanoviti pravo članova na
istupanje iz društva.
Glede unošenja odredbe u društveni ugovor, općenito vrijedi ono što je rečeno o
unošenju odredbe o isključenju, izuzevši slučaj kad bi u trenutku donošenja odluke na
strani člana već postojao razlog za isključenje. Ovdje to izlaganje treba dopuniti. Pra-
vo na istupanje iz društva može se ustanoviti društvenim ugovorom, što - a contrario
- znači kako se to pravo ne može zasnovati drugim aktom društva, npr. odlukom nje-
gove skupštine. Odredbom društvenog ugovora pravo na istupanje može se dodije-
liti svim ili određenim članovima društva164, većinom glasova redovito potrebnom za
izmjenu društvenog ugovora ako se ono dodjeljuje svim članovima, a uz suglasnost
ostalih članova, a uz suglasnost ostalih članova ako se ono dodjeljuje samo nekim
članovima. I glasova većina potrebna za njeno brisanje - mišljenje je autora - zavisila
bi od toga je li pravo istupanja njome bilo dodijeljeno svim ili samo nekim članovima
društva. Ako je bilo ustanovljeno u korist svih članova onda bi za brisanje bila dostat-
na 3/4 većina, a ako je bilo ustanovljeno u korist nekih ili samo jednog člana društva,
onda bi uz tu većinu bila potrebna i suglasnost članova kojima je pravo istupanja pri-
padalo. To zato jer brisanje ove odredbe predstavlja smanjenje prava, a za donošenje
odluka kojima se smanjuju prava pojedinih članova potrebna je njihova suglasnost165.
1.7.3.11.3. Uvjeti (razlozi) istupanja
U pogledu nužnosti određivanja “uvjeta” odnosno razloga istupanja iz društva,

autor bi se - različito od stajališta kako za isključenje razlozi moraju biti određeni -
založio za shvaćanje kako za valjanost odredbe o pravu istupanja iz društva nije po-
trebno određivanje “uvjeta” odnosno razloga istupanja. Bilo bi dostatno jednostavno
odrediti kako pravo na istupanje iz društva postoji.
Ovo zalaganje proizlazi iz okolnosti što svaki član društva ex lege ima pravo istu-
piti iz društva iz opravdanih razloga, pa već i samo naznačivanje mogućnosti ugova-
ranja istupanja navodi na pomisao kako - a contrario prethodnom - za ovo istupanje
nikakvi posebni razlozi ne bi bili potrebni. Ovo stajalište autora podržavaju i korišteni
izvori. Njemačka sudska praksa priznaje valjanost ugovaranja prava na redovno istu-
panje, što treba shvatiti upravo u smislu nepotrebnosti postojanja opravdanog ra-
zloga ili opravdanih razloga za istupanje166. Dapače, druga spomenuta odluka izričito
kaže kako u slučaju kad je pravo na istupanje ustanovljeno društvenim ugovorom,
temelj za istupanje nije potreban. S druge strane, razloge istupanja dopušteno je na-
značiti u društvenom ugovoru167 a formulacija tih razloga odgovorila bi na pitanje
postoji li u nekom konkretnom slučaju numerus clausus razloga za istupanje, ili pravo
člana na istupanje bez posebnog razloga.
164
Usp. Sudhoff, Heinrich: Der Gesellschaftsvertrag der GmbH, 1992. (dalje: Sudhoff), s. 509.
165
Čl. 455. st. 4.
166
Odluke BGH u NJW 1969, 2049 i BayObLG u BB 1975, 249.
167
142
Prema odluci VSRH Rev 195/00 od 16. rujna 2003.168 društvenim ugovorom su
određeni uvjeti, postupak i posljedice istupanja člana iz društva «stoga što čl. 40. ugo-
vora predviđa pravo otkupa ostalih članova društva udjela onoga člana koji želi istu-
piti» odnosno «da član u slučaju istupanja iz društva treba ponuditi na otkup svoj udio
ostalim članovima društva, te u st. 2. situaciju kada taj udio ostali članovi ne otkupe».
Postoje li drugi uvjeti valjanosti ili pretpostavke mogućnosti istupanja člana
iz društva? Prema dijelu austrijske literature169 potpuna uplata uloga člana koji želi
istupiti je pretpostavka istupanja koja postoji nezavisno od ugovorene mogućnosti
istupanja. Autor je mišljenja da u hrvatskom pravu stajalište o tome treba zavisiti od
daljnje sudbine poslovnog udjela. U slučaju kad poslovni udjel člana koji istupa prela-
zi društvu, za valjano istupanje moraju istodobno biti ispunjeni uvjeti stjecanja udjela
od strane društva, u koje se ubraja i potpuna uplata uloga170. Ali, ako bi društveni ugo-
vor sadržavao odredbu o povlačenju (amortizaciji) poslovnog udjela člana koji istupa
uz istodobno smanjenje temeljnog kapitala za nominalnu svotu poslovnog udjela, ili
ako bi društveni ugovor utvrđivao obvezu jednog, više ili svih ostalih članova društva
da istupanjem jednog člana automatski preuzmu njegov poslovni udjel171, potpuna
uplata uloga ne bi bila pretpostavka valjanog istupanja. U prvom bi slučaju smanje-
njem temeljnog kapitala zakonito prestala obveza uplate neuplaćenog dijela uloga,
a u drugom bi slučaju i dalje postojao dužnik ili dužnici uplate neuplaćenog dijela
temeljnog kapitala, pa u oba slučaja temeljni kapital ne bi bio oštećen. I u literaturi se
zaštita interesa vjerovnika kroz zaštitu vrijednosti imovine koja odgovara svoti temelj-
nog kapitala, spominje kao granica mogućnosti istupanja iz društva u tom smislu što
bi mogućnost takvog istupanja iz društva pri kojem će istupajućem članu biti isplaće-
na naknada vrijednosti njegovog udjela iz sredstava društva, zavisila od mogućnosti
društva da tu naknadu isplati bez oštećenja one imovine društva koja odgovara ba-
rem svoti temeljnog kapitala172.
1.7.3.11.4. Postupak istupanja

Izjava o istupanju: prvu radnju u postupku istupanja poduzet će član društva koji
želi istupiti, a neprijeporno je kako će ta radnja biti očitovanje volje tog člana za istupa-
njem iz društva. Budući da za valjanost očitovanja volje u načelu nije potreban pose-
ban oblik ni prema pravilima obveznog prava niti prema pravilima prava d.o.o., svoju
volju za istupanje iz društva član će moći očitovati bilo usmeno ili pismeno riječima ili
konkludentim radnjama ili znacima, te u pogledu iniciranja postupka istupanja, osobe
koja je ovlaštena taj postupak inicirati i oblika pravne radnje kojom se taj postupak ini-
cira, nije potrebno ništa posebno određivati društvenim ugovorom. I bez toga moguće
je pouzdano utvrditi spomenute elemente. S druge strane društvenim ugovorom bilo
bi dopušteno odrediti pisani oblik kao uvjet valjanosti izjave o istupanju173.
168
169
Koppensteiner, s. 515, Reich-Rohrwig, s. 685.
170
O stjecanju vlastitih udjela podrobnije v. Temeljni kapital i stjecanje i očuvanje imovine društva.
171
Prema Reich-Rohrwig, s. 685. bilo bi dopušteno određivanje obveze ostalih članova da preuzmu
udjel člana koji istupa.
172
173
143
Također i bez odredbe društvenog ugovora moguće je pouzdano utvrditi adre-

sata izjave o istupanju: to je društvo iz kojeg član želi istupiti, a očitovanja se uzimaju
učinjena društvu onda ako su učinjena osobi odnosno osobama ovlaštenim za za-
stupanje društva. Budući da je ex lege za zastupanje društva ovlaštena uprava, volja
člana za istupanje bit će očitovana društvu ako je izjava o istupanju priopćena upra-
vi društva174. No, s druge strane, nema prepreka da se društvenim ugovorom odredi
onaj kome se istupanje priopćava175.
Učinci davanja izjave o istupanju su složeni i obuhvaćaju više pojedinačnih pitanja,
od kojih ni jedno nije potpuno i izravno uređeno, nego je u odredbi st. 3. čl. 421. samo
naznačeno kako članstvo u društvu člana koji je istupio iz društva prestaje kada mu se
isplati naknada, a st. 2. čl. 421. kako član koji istupi iz društva ima.pravo da mu se na-
doknadi tržišna vrijednost njegova poslovnog udjela kakva je bila u vrijeme istupanja.
Prvo, jednostavna jezična analiza ukazuje na gramatičku proturječnost citiranog
teksta: ne može se govoriti o prestanku članstva onog člana “koji je istupio” iz društva,
jer izraz istupanje u prošlom svršenom vremenu ukazuje na to da je prestanak član-
stva već nastupio. Jednostavnije, onaj “koji je istupio” ne može biti član društva jer je
već istupio. Zbog toga izraz “koji je istupio” u citiranim odredbama treba shvatiti kao
izraz “koji je očitovao volju za istupanjem”. Dakle, član koji je očitovao volju za istupa-
njem (1) ima pravo na naknadu tržišne vrijednosti njegovog poslovnog udjela kakva
je ona bila u vrijeme očitovanja volje za istupanjem, a (2) njegovo članstvo u društvu
prestaje tek onda kad mu se ta naknada isplati.
Kakav je pravni položaj člana koji je očitovao volju za istupanjem iz društva? Uživa
li on i dalje sva članska prava u društvu ili su ona ograničena, a ako jesu onda kako? U
načelu, bez drukčije odredbe društvenog ugovora, članu bi članska prava pripadala i na-
kon davanja izjave o istupanju, i to sve dok mu društvo ne isplati naknadu. Društvenim
ugovorom bilo bi dopušteno odrediti mirovanje članskih prava takvog člana društva176,
a također prema njemačkom Saveznom sudu izjava o istupanju stvara mirovanje prava
glasa do trenutka prestanka članstva samo ako je to predviđeno društvenim ugovo-
rom177. Znači, u slučaju šutnje društvenog ugovora o tom pitanju član bi uživao članska
prava i poslije davanja izjave o istupanju. Posljednjem se priklanja i autor: budući da st.
3. čl. 421. određuje postojanje članstva u društvu sve do isplate naknade vrijednosti po-
slovnog udjela, a ni ta ni ijedna druga odredba ne upućuje na ograničenje članskih pra-
va u spomenutom razdoblju, onda valja uzeti kako članska prava člana koji je očitovao
volju za istupanje ostaju u cijelosti sačuvana do isplate naknade vrijednosti poslovnog
udjela, osim ako društvenim ugovorom nije drukčije određeno.
Na pitanja u svezi s naknadom istupjelom članu i sudbinom njegova poslovnog
udjela, valja na odgovarajući način primijeniti ono što je rečeno u svezi s isključenjem
člana iz društva. Posebno treba reći kako pravne posljedice istupanja nastupaju kad
se članu isplati tržišna vrijednost poslovnog udjela, a ne «kad svojstvo člana društva
bude brisano u trgovačkom registru»178
174
O tome podrobnije v. Uprava.
175
176
Odluka BGH u BGHZ 88, 320, 323.
177
Odluka od 26. listopada 1983. u NJW 1984, 489.
178
Odluka VSRH Revt 161/03 od 20. srpnja 2005. prema http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra/
144
1.7.3.12. Povlačenje udjela (čl. 419.)
1.7.3.12.1. Uvod
Poslovni udjel – kao skup prava i obveza člana d.o.o. - nastaje u trenutku upisa
osnivanja društva u sudski registar. Taj skup prava i obveza podoban je za prenošenje
pravnim poslovima inter vivos i mortis causa, a postojat će čak i onda kad pripadne sa-
mome društvu jer tada prava i obveze koje on obuhvaća samo miruju, dok udjel ipak
postoji. Poslovni udjel prestaje postojati onda kad prestaje postojati i samo društvo
jer po prirodi stvari u društvu koje ne postoji ne mogu postojati ni prava niti obveze.
Postoje li i drugi slučajevi prestanka poslovnog udjela osim njegova prestanka zbog
prestanka društva? Postoje, a jedan takav slučaj je povlačenje (amortizacija) poslov-
nog udjela predviđeno odredbom čl. 419. ZTD.
Odredba čl. 419. teže je razumljiva bez poznavanja doktrinarne pozadine odno-
sno doktrinarnih stajališta glede instituta povlačenja poslovnih udjela. Razlog tome
predstavlja okolnost što tekst ove odredbe ne ukazuje na pojam i smisao ovog insti-
tuta, nego samo uređuje njegove elemente. Zbog toga glede odgovora na pitanje
“što je to povlačenje (amortizacija) poslovnog udjela” treba poći od stajališta pravne
znanosti a ne od teksta propisa.
Sam pojam povlačenja (amortizacije) udjela u literaturi je uglavnom nesporan179.
Radi se o “jednostranom pravnom poslu društva prema članu”180 odnosno postup-
ku koji svršava poništenjem poslovnog udjela i time prestankom svih prava i obveza
koje on obuhvaća, što nužno podrazumijeva i prestanak članstva u društvu, jer bi po-
jam članstva bez prava i obveza bio svojevrsna contradictio in se. Pri tome ne nastaju
promjene temeljnog kapitala - a posebno njegovo smanjenje - već se po povlačenju
jednoga poslovnog udjela nominalno povećavaju udjeli ostalih članova društva. Po-
vlačenjem poslovnog udjela, prestaje dakle i članstvo u društvu i to na takav način da
nema pravnog sljednika člana čije članstvo je prestalo jer povlačenjem udjela nestaje
pravna spona koja je vezala društvo i člana odnosno nestaje objekt pravnog odnosa
između društva i člana, pa stoga nije moguće postojanje sljednika člana. Povlačenje
može biti jedan oblik isključenja člana iz društva181, a prvenstvena svrha ovog insti-
tuta je davanje većini članova mogućnosti odvajanja pojedinog (neželjenog) člana
od društva182. Povlačenje može biti dobrovoljno i prisilno, a u literaturi se obrađuje i
pitanje naknade za povučeni poslovni udjel.
Odredba o povlačenju poslovnog udjela zasigurno će - posebno u praksi -
izazvati niz pitanja i različitih tumačenja. Zato i ovaj komentar valja promatrati kritički
i oprezno, a odredbu o povlačenju ne samo izolirano, već i u svezi s odredbama čl. 420.
i 421. stoga što povlačenje udjela može biti ne samo zaseban postupak nego i rezultat
odnosno posljedica istupanja ili isključenja člana iz društva.
179
H. P. Westermann u Scholz, s. 1211., Rowedder, s. 566., Sudhoff, s. 479., Lutter-Hommelhoff, op.
cit, s. 335. Roth, s. 352.
180
Roth, s. 352.
181
Odluka BGH u NJW 77, 2316 prema Lutter-Hommelhoff, s. 335.
182
145
1.7.3.12.2. Pretpostavke povlačenja udjela
Pretpostavke svakog povlačenja udjela su

• da se radi o udjelu za koji je ulog uplaćen u cijelosti,
• da je povlačenje predviđeno društvenim ugovorom,
• donošenje odluke o povlačenju, te
• da se isplatom protuvrijednosti ne oštećuje temeljni kapital društva.
Prva pretpostavka nije izrijekom navedena u ovoj odredbi, već se zaključak o
njenom postojanju izvodi iz odredbi o zabrani otpuštanja članu društva njegovog
duga uplate uloga. Kad bi bilo dopustivo povlačenje poslovnog udjela za koji ulog
nije u cijelosti uplaćen, onda bi dotadašnjem članu društva bio otpušten spomenuti
dug. Također bi nestao dužnik uplate te svote, a time bi bio oštećen temeljni kapital
društva. Zbog toga je prva pretpostavka povlačenja udjela, da se radi o udjelu za koji
je ulog u cijelosti uplaćen183. S druge strane u literaturi se također naznačuje kako
potpuna uplata uloga ne bi bila pretpostavka povlačenja udjela onda kad bi istodob-
no bilo provedeno i smanjenje temeljnog kapitala, te bi povlačenje uslijedilo nakon
upisa smanjenja temeljnog kapitala u sudski registar184. Autor je mišljenja kako se u
drugom slučaju ne radi o prvenstvenoj i samostalnoj primjeni instituta povlačenja
poslovnog udjela, nego bi povlačenje tada bilo obavljeno uz prvenstvenu primjenu
instituta smanjenja temeljnog kapitala i izvedeno kao posljedica primjene tog institu-
ta. Zbog toga se autor pridružuje prvom stajalištu o tome da je potpuna uplata uloga
opća pretpostavka povlačenja poslovnog udjela.
Svako povlačenje poslovnog udjela mora imati temelj u društvenom ugovo-
ru, pri čemu nema prepreka da se odredba o mogućnosti povlačenja udjela unese
u društveni ugovor u obliku njegove izmjene odnosno dopune. Ako bi se radilo o
izmjeni kojom bi se omogućavalo samo tzv. dobrovoljno povlačenje udjela185, onda
bi se odluka o izmjeni društvenog ugovora donosila 3/4 većinom glasova, bez potre-
be da bilo koji pojedini član društva dade svoju suglasnost, jer se ovom odredbom
ne povećavaju obveze niti smanjuju prava pojedinih članova, što su situacije kad je
potrebna i suglasnost takvih članova. Različito, njemačka sudska praksa za valjanost
izmjene društvenog ugovora (kojom se u njega unosi odredba o povlačenju udje-
la) zahtijeva jednoglasnost186, ali njemačka pravna znanost većinom ovo stajalište ne
podržava nego navodi kako je pitanje potrebne većine još uvijek otvoreno odnosno
prijeporno187.
Glede sadržaja ove odredbe društvenog ugovora - ako se cilja samo na dobro-
voljno povlačenje - ne stavljaju se posebni zahtjevi, već bi bila dovoljna jednostavna
naznaka o tome da mogućnost povlačenja udjela postoji. No, u onoj mjeri u kojoj
ta odredba cilja na primjenu u slučajevima prisilnog povlačenja, njome moraju biti
točno i potpuno naznačeni razlozi odnosno uvjeti povlačenja poslovnog udjela, tako
da je u konkretnom slučaju moguće neprijeporno podvođenje (supsumiranje) neke
183
Tako i Lutter-Hommelhoff, s. 337. i H.P. Westermann u Scholz, s. 1243.
184
Rowedder, s. 572.
185
Dobrovoljno je povlačenje uz suglasnost člana o čijem udjelu se radi.
186
Odluke BGH u NJW 77, 2316 i BayObLG u DB 78, 2164 prema Lutter-Hommelhoff, s. 336.
187
H.P. Westermann u Scholz, s. 1217., Sudhoff, s. 488.
146
životne situacije pod odredbu i sudska provjera ispravnosti tog supsumiranja188. Iako
je to stajalište njemačke sudske prakse, u istoj se također javlja i mišljenje kako je za
valjanost ove odredbe društvenog ugovora dostatna naznaka kako će se povlačenje
provesti iz važnog razloga189.
Odgovarajuća odredba u društvenom ugovoru - makar koliko detaljna i makar
određivala automatizam povlačenja udjela u nekom konkretnom slučaju - sama po
sebi neće biti dovoljna za konkretno povlačenje poslovnog udjela već samo pretpo-
stavka valjanog donošenja odluke o povlačenju. Dapače, odredba društvenog ugovo-
ra upravljena na “automatsko” - odnosno bez odluke članova - povlačenje udjela ne bi
bila dopuštena nego bi bila bez učinka190. Dakle, u konkretnom slučaju, za provođenje
povlačenja udjela potrebno je donošenje odluke o tome191.
Donošenje odluke je u djelokrugu skupštine odnosno članova društva, a odlu-
ka se donosi običnom većinom glasova. Pri donošenju te odluke pravo glasa člana
društva o čijem se udjelu radi u načelu - tj. osim ako je drukčije uređeno društvenim
ugovorom - neće biti isključeno192. Ali ako će se raditi o povlačenju udjela iz važnog ra-
zloga koji postoji u osobi tog člana, onda prema stajalištu njemačkog Saveznog suda
o toj odluci on neće moći glasovati193. Posljednje stajalište, prema mišljenju autora,
moglo bi se primijeniti u hrvatskom pravu stoga što odredba čl. 445. st. 5. oduzima
pravo glasa onom članu i glede one odluke kojom se tom članu pribavlja neka korist
ili se oslobađa obveze ili se odlučuje o pravnome poslu između člana i društva te o
pokretanju ili rješenju spora među njima a ovdje se radi upravo o pravnom poslu iz-
među društva i člana.
Prema st. 3. čl. 419. ZTD-a pri povlačenju udjela na odgovarajući se način primje-
njuje odredba koja glasi: “članovi društva ne mogu tražiti da im društvo vrati ono što
su uplatili kao uloge”194. Kad se radi o povlačenju udjela uz naknadu njegove vrijed-
nosti imatelju udjela koji se povlači, onda se upućivanjem na odgovarajuću primjenu
citirane norme željelo reći kako se isplata te protuvrijednosti smije izvršiti samo iz
one imovine društva koja premašuje svotu temeljnog kapitala, i to nakon što je njena
vrijednost umanjena za svotu obveza društva195.
1.7.3.12.3. Dobrovoljno i prisilno povlačenje

Dobrovoljnim i prisilnim povlačenjem nazivaju se povlačenje poslovnog udjela
uz suglasnost imatelja i bez suglasnosti imatelja tog udjela. Za dobrovoljno povlače-
nje udjela, uz upravo opisane pretpostavke svakog povlačenja, potrebno je ispuniti
svega još jednu, a to je suglasnost imatelja udjela koji se povlači (amortizira). Ova
188
Odluke OLG Duesseldorf u GmbHR 1960, 126 i OLG Hamburg, GmbHR 1958, 43 prema H.P.
Westermann u Scholz, s. 1219.
189
Odluka BGH u NJW 1977, 2316. prema Sudhoff, s. 489.
190
Odluke OLG Hamm u GmbHR 1988, 308 i LG Frankfurt/Main u GmbH-Rdsch 1962, 118 prema
Rowedder, s. 570.
191
Tako i Sudhoff, s. 492., Roth, s. 352., Rowedder, s. 570.
192
Odluka BGH u Deutsche Notarzeitschrift (dalje:DNotZ) 1978, 166. prema Sudhoff, s. 492.
193
Odluka u BGHZ 9, 176 prema Lutter-Hommelhoff, s. 336.
194
Čl. 406. st. 1.
195
Usp. Roth, s. 349.; Rowedder, s. 571.
147
suglasnost ne mora biti dana u nekom posebnom obliku, a razlozi povlačenja u ovom
slučaju nisu važni. Za valjano prisilno povlačenje potrebno je osim općih, ispuniti još
dvije posebne pretpostavke koje su naznačene u st. 2. čl. 419.
Dok je za dobrovoljno povlačenje dovoljna jednostavna naznaka te mogućno-
sti u društvenom ugovoru, za prisilno povlačenje potrebno je podrobnije uređenje
pretpostavki odnosno uvjeta povlačenja u društvenom ugovoru. To znači da uvjeti
prisilnog povlačenja udjela (pretpostavke, postupak, naplativost ili nenaplativost i sl.)
moraju biti u društvenom ugovoru točno i potpuno navedeni196.
Nadalje je potrebno da te pretpostavke budu unesene u društveni ugovor prije
no što je član o čijem se udjelu radi, stekao taj udjel. Ovo pravilo ne treba uzeti bezi-
znimno, već bi valjalo zauzeti stajalište kako je donošenje izmjene društvenog ugo-
vora u ovom pravcu dopušteno i kasnije, ali je za njenu valjanost potrebna suglasnost
svih članova društva.
1.7.3.13. Obveza prijenosa udjela osobi koju odredi društvo (čl. 414.)
1.7.3.13.1. Uvod i izvori
Poslovni udjel - kao skup prava i obveza koji nisu strogo osobne naravi - po-
doban je za nasljeđivanje i u slučaju smrti člana društva taj skup prava i obveza
naslijedit će njegovi nasljednici prema pravilima o nasljeđivanju, jer je on dio ostavi-
ne preminulog člana društva197. Ovo temeljno pravilo odraz je zakonskog koncepta
d.o.o. kao kapitalnog društva u kojem društvo ne nastaje i ne postoji zbog osobnih
svojstava njegovih članova pa je članstvo u društvu prenosivo. ZTD ipak omoguću-
je “personalizaciju” ovog zakonski kapitalnog društva, odnosno uspostavu odnosa
sličnih odnosima unutar personalnih društava ili njegovo “zatvaranje” za one koji
nisu njegovi osnivatelji ili njegovim osnivateljima nisu prihvatljivi kao članovi te za-
jednice odnosno društva, uključujući i nasljednike preminulog člana društva. Nje-
ga je društvenim ugovorom moguće obvezati na prijenos naslijeđenog poslovnog
udjela osobi koju odredi društvo.
Mogućnost obvezivanja nasljednika da prenese poslovni udjel ipak ne znači da

je moguće isključiti nasljeđivanje poslovnog udjela nego ta mogućnost određuje
daljnju sudbinu naslijeđenog poslovnog udjela. Bilo da društveni ugovor predviđa
povlačenje poslovnog udjela preminulog člana ili njegov prijenos, taj udjel će uvi-
jek prvo biti naslijeđen i nasljednik će stupiti na mjesto preminulog člana te uživati
članska prava i imati članske obveze do povlačenja odnosno prijenosa udjela. Ovaj
zaključak proizlazi iz stajališta Vrhovnog suda Austrije kako će bez učinka odnosno
nedopuštene biti odredbe društvenog ugovora o automatskom prijenosu poslovnog
udjela preminulog člana društva preostalom članu društva198 i o tome da će nasljedni-
196
Usp. H.P. Westermann u Scholz, s. 1219.; Rowedder, s. 574.
197
Tako i Koppensteiner, s. 543.
198
Odluka OGH 2 Ob 593, 594/90, od 5. rujna 1990. prema Kostner-Umfahrer, s. 288.
148
ci preminulog člana biti “isplaćeni”199 i iz izričitih navoda korištene literature200. Iz istih

proizlazi i nemogućnost ograničenja samog nasljeđivanja.
Skoro istim riječima kao čl. 414., Reich-Rohrwig201 kaže kako društveni ugovor
“može predvidjeti obvezu naplatnog prijenosa udjela nasljednika preostalim članovi-
ma društva ili osobi koju odredi društvo”, a u prilog toj tvrdnji poziva se na više odluka
austrijskih sudova202. Suglasno s time i njemačka sudska praksa203. Prema istom auto-
ru, također bi bilo dopušteno pobliže odrediti način izračunavanja naknade koja se
plaća nasljedniku, ali s druge strane ne bi bilo dopušteno ugovarati obvezu prijenosa
bez isplate naknade. No, ne samo što društveni ugovor može obvezati nasljednika
preminulog člana da prenese naslijeđeni udjel, on može obvezati i preostale članove
društva da preuzmu naslijeđeni udjel204. Osim toga, društvenim ugovorom dopušte-
no je predvidjeti kako će poslovni udjel u slučaju smrti člana društva biti povučen205, i
to bilo obvezatno ili će smrt člana takvu mogućnost samo otvoriti206, a također i kako
će smrt člana biti razlog za prestanak društva207.
Obvezati nasljednika na prijenos udjela određenom članu društva ili osobi koju
odredi društvo izrijekom je dopustivo prema citiranoj odredbi ZTD-a. No, je li dopusti-
vo predvidjeti i povlačenje poslovnog udjela u slučaju smrti člana? Budući da člano-
vi društva društvenim ugovorom mogu valjano “zatvoriti” društvo u smislu pridržaja
zajednici članova prava odlučivanja o tome tko će biti članom društva u slučajevima
prijenosa udjela pravnim poslom inter vivos208, te budući da je i prema drugim odred-
bama društvo moguće u visokom stupnju “personalizirati”, autor ne vidi razloge koji bi
opravdano smetali preostalim članovima društva bilo da preuzmu udjel preminulog
člana ili prihvate članstvo neke druge osobe u društvu. Stoga bi se založio za prihva-
ćanje stajališta identičnog stajalištu austrijske i njemačke pravne znanosti i sudske
prakse.
Glede pitanja visine naknade koja pripada nasljedniku obvezanom prenijeti po-
slovni udjel, autor je mišljenja kako u odredbi čl. 414. naznačena vrijednost udjela koja
je iskazana u posljednjim financijskim izvješćima - odnosno likvidacijska vrijednost po-
slovnog udjela - predstavlja donju granicu vrijednosti koju je moguće valjano ugovori-
ti. Jednostavnije rečeno, mišljenja smo kako je odredba ZTD-a u ovom pravcu prisilna,
a to znači da određivanje manje naknade ne bi bilo valjano, dok bi određivanje više
199
Odluka OGH u NZ 1917, 196. prema Reich-Rohrwig, s. 622.
200
Winter u Scholz, s. 636., Roth, s. 198., Rowedder, s. 306.
201
s. 622.
202
Odluke OGH u NZ 1917, 197, u HS 377/7 i OLG Beč u NZ 1959, 122; 1973, 150.
203
Odluka BayObLG u WM 1989, 138, 142 prema Rowedder, s. 307.
204
Odluka OGH u NZ 1917, 212 prema Reich-Rohrwig, s. 622.
205
Odluke BGH u GmbHR 77, 81 prema Lutter-Hommelhoff, s. 182. i OLG Muenchen u ZIP 1984,
1349 prema Winter u Scholz, s. 638.,Sudhoff, s. 527.
206
207
Sudhoff, s. 526
208
Na ovaj zaključak upućuju odredbe čl. 412. st. 4. o ograničenju slobode prijenosa udjela
suglasnošću društva, čl. 413. st. 2. o pravu društva da odredi stjecatelja udjela i onda kad je sud
dopustio prijenos udjela i čl. 413. st. 3. o pravu društva da odredi kupca založenog poslovnog
udjela koji se prodaje.
149
naknade bilo valjano. Ovo mišljenje proizlazi iz navedenog stajališta poredbene dok-
trine kako ne bi bilo dopustivo unaprijed isključiti naknadu nasljednika obvezanog na
prijenos, a također i iz dijela odredbe koji naznačuje mogućnost da se nasljednik i stje-
catelj sporazumiju o drukčijoj visini naknade što također upućuje na zaključak kako je
spomenuta likvidacijska vrijednost istaknuta u svrhu zaštite nasljednikovih prava kojih
se on sam može odreći, ali ih mu se ne može unaprijed oduzeti.
1.7.3.14. Prijenos udjela uz suglasnost društva (čl. 412. st. 4. i čl. 413.)
1.7.3.14.1. Uvod
Svojim poslovnim udjelom član društva ex lege u načelu slobodno raspolaže, što
znači da za takvo raspolaganje nije potrebna suglasnost društva, drugih članova druš-
tva ili nekog od organa društva. Jedini zakonski uvjet valjanosti prijenosa udjela tiče
se oblika ugovora: on mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili privatne
isprave koju je potvrdio javni bilježnik209. No, prema odredbi čl. 412. st. 4. prva rečenica
ZTD društvenim ugovorom mogu se za prijenos poslovnog udjela postaviti i drugi
uvjeti, napose da je za to potrebna suglasnost društva.
1.7.3.14.2. Odredba društvenog ugovora
Prijenos udjela može se, dakle, uvjetovati suglasnošću društva ili na drugi način.
Za valjanost uvjetovanja odnosno ograničenja slobode prijenosa, prema stajalištu
njemačkog Saveznog suda, potrebno je da to bude učinjeno upravo društvenim ugo-
vorom, a ne npr. odlukom skupštine odnosno članova društva210. Nije nužno unošenje
ograničenja prijenosa pri sklapanju društvenog ugovora, već je to moguće i njego-
vom izmjenom. U posljednjem slučaju – prema pretežnom stajalištu korištene litera-
ture211 – bit će potrebna suglasnost svih članova društva, što Reich-Rohrwig obrazlaže
navodom kako se ograničavanjem slobode prijenosa smanjuju prava svakog pojedi-
nog člana društva212, pri čemu se poziva na stajalište Vrhovnog suda Austrije213. Glede,
pak, naknadnog olakšanja ili isključenja uvjeta iz društvenog ugovora potrebna je re-
dovno potrebna 3/4 većina214.
1.7.3.14.3. Sadržaj uvjeta prijenosa
I tekst odredbe - “...i drugi uvjeti, napose...” - i korištena literatura215 sukladno stoje
na stajalištu kako krug mogućih uvjeta prijenosa načelno nije ograničen, te kako je
suglasnost društva kao uvjet prijenosa naznačena je samo primjerice. Također je mo-
209
Čl. 412. st. 3.
210
Odluka u BGHZ 48, 144 prema Lutter-Hommelhoff, s. 189.
211
Roth, s. 209., Rowedder, s. 322. Winter u Scholz, str 671., Odluka OLG Celle u GmbHRdsch 1959,
113 prema Roth, ibid.
212
s. 618.
213
Odluka OGH u SZ 38/87 prema Reich-Rohrwig, s. 618.
214
Odluka OLG Stuttgart u NJW 1974, 1566 prema Roth, s. 209.
215
Rowedder, s. 322, Winter u Scholz, s. 673.
150
guća i kombinacija više uvjeta prijenosa216. Ipak, ova sloboda - kao i sloboda svakog
drugog ugovaranja - treba biti ograničena ustavnim načelima, moralom i prisilnim
propisima, a odredba o uvjetu čiji sadržaj bi izašao izvan spomenutih granica treba biti
ništetna. U sudskoj praksi pojavljivalo se više društvenim ugovorom određenih uvjeta
odnosno ograničenja prijenosa. To su: pravo prvokupa217, pravo prvokupa s unaprijed
određenom cijenom udjela218, suglasnost pojedinog člana društva i suglasnost svih
članova društva219, obveza predaje potvrde o udjelu220. Također u vezi s ustanovljenim
pravom prvokupa može predvidjeti da je prijenos moguć samo putem prodaje221, a
ograničenja je moguće staviti pod određeni rok222. Osim toga pravna znanost nazna-
čuje i mogućnost ograničenja prijenosa glede osoba stjecatelja udjela i to u pravcu
mogućnosti prijenosa samo članovima društva, članovima obitelji osnivatelja društva
ili supružnicima, muškarcima, osobama određene nacionalnosti ili religije ili struke ili
starosti odnosno dobi određene kao najmanje ili najviše223.
Što se tiče potpunog isključenja mogućnosti prijenosa udjela društvenim ugo-
vorom, prema Reich-Rohrwigu224 općenita zabrana prijenosa udjela bila bi dopuštena
samo ako bi društveni ugovor ujedno predviđao pravo otkaza društvenog ugovora
od strane člana društva, dok bi prema Vrhovnom sudu Bavarske takva zabrana bila
dopuštena i bez istodobne odredbe o pravu otkaza, ali bi imala za posljedicu pravo
istupanja iz društva225.
1.7.3.14.4. Suglasnost društva
Kad se govori o suglasnosti društva, onda dio literature naznačuje kako se sugla-
snost društva obično dijeli na suglasnost društva (tj. uprave), suglasnost članova druš-
tva (tj. svih članova društva) i suglasnost skupštine društva, a moguće bi bilo odrediti
i suglasnost nadzornog odbora, što ipak nije često stoga što ni samo postojanje nad-
zornog odbora u d.o.o. nije često226. Kad društveni ugovor nije izrijekom odredio nad-
ležnost drugog organa, za davanje suglasnosti u ime društva bila bi nadležna uprava u
okviru svoje ovlasti zastupanja društva227, no to što će uprava za društvo očitovati su-
glasnost i u ovom i u svakome drugom slučaju (stoga što ona ex lege zastupa društvo)
nije prijeporno. Odvojeno od toga trebalo bi promatrati pitanje njenih ovlasti davanja
suglasnosti u internom odnosu: društveni ugovor odgovara na pitanje je li za odluči-
vanje o davanju suglasnosti nadležna ona ili neki drugi organ društva, a ne na pitanje
216
217
Odluka OGH u EvBl 1951/313 prema Reich-Rohrwig, s. 619.
218
219
Odluke OGH u NZ 1917, 188; 1918, 34 i OLG Beč u NZ 1908, 14. prema Reich-Rohrwig, s. 619.
220
Odluka Reichsgerichta u RGZ 98, 277 prema Winter u Scholz, s. 674.
221
Odluke Reichsgerichta u RGZ 49, 141 i u JW 1934, 1412 prema Winter u Scholz, s. 674.
222
Odluka OGH u AC 3033; 2755. prema Reich-Rohrwig, s. 619.
223
Rowedder, s. 321., Winter u Scholz, s. 674.
224
s. 619.
225
Odluka u WM 89, 142 prema Lutter-Hommelhoff, s. 193.
226
227
Odluke Reichsgerichta u RGZ 160, 225, 231 i dalje i BGH u BGHZ 14, 25, 31 prema Kostner-
Umfahrer, s. 291; Winter u Scholz, s. 677.
151
tko će za društvo očitovati volju. Autor je mišljenja kako pojam vođenja poslova - za što
je nadležna uprava - ne može obuhvatiti pitanja koja se tiču članstva u društvu, nego
kako se ta pitanja tiču i o njima trebaju odlučivati članovi društva kao što odlučuju i o
uplatama uloga i povlačenju i podjeli udjela prema izričitoj odredbi čl. 441. Stoga je au-
tor mišljenja kako u slučaju da je društvenim ugovorom sloboda prijenosa ograničena
suglasnošću društva - pri čemu nije određen organ društva koji će o tome odlučiti - o
davanju suglasnosti trebaju odlučiti članovi odnosno skupština društva.
Suglasnost društva je očitovanje njegove volje koje se može dati bilo prenosite-
lju ili stjecatelju udjela. Za to očitovanje nije propisan oblik pa će biti valjano i ako je
učinjeno usmeno, znacima ili konkludentnim radnjama, ali društveni ugovor i za to
očitovanje može odrediti oblik kao uvjet njegove valjanosti228. Ona se može dati prije
prijenosa, istodobno s prijenosom ili poslije njega229.
1.7.3.14.5. Prijenos udjela odobrenjem suda.
Povodom traženja suglasnosti za prijenos, društvo može taj prijedlog usvojiti i

dati suglasnost, prijedlog odbiti ili se na traženje člana oglušiti. Je li u potonja dva
slučaja isključena mogućnost prijenosa odnosno je li davanje suglasnosti od strane
društva jedini način na koji član društva može ispuniti ovaj uvjet valjanosti prije-
nosa udjela drugoj osobi? Nije. Budući da se unaprijed načelno ne može otkloniti
mogućnost da društvo odbije dati suglasnost odnosno da se ogluši o zahtjev člana
bez opravdanog razloga, a imajući na umu okolnost da d.o.o. nije koncipiran kao
društvo u kojem su osobnosti članova od prvenstvenog značenja, ZTD je u odredbi
čl. 413. predvidio nadležnost suda za odlučivanje o davanju suglasnosti za prijenos
udjela za slučaj da se članu društva ne da suglasnost za poslovni udio za koji je u
cjelini uplaćen ulog.
Član društva koji želi prenijeti udjel za čiji prijenos je - prema društvenom ugo-
voru - potrebna suglasnost društva prvo će od društva zatražiti suglasnost s prije-
nosom. Tu suglasnost on i mora zatražiti, jer bez tog traženja nije moguće utvrditi
postojanje jedne od pretpostavki podnošenja prijedloga sudu, a to je uskrata traže-
ne suglasnosti.
Društvu svakako pripada primjeren rok za donošenje odluke o primljenom za-
htjevu, a ako društvo odbije zahtjev člana, ali također i ako se ogluši na isti do isteka
primjerenog roka, član društva ovlašten je sudu predložiti donošenje rješenja kojim
se dopušta prijenos udjela. To pravo član društva stječe u trenutku primitka obavijesti
o odbijanju zahtjeva. No, postavlja se pitanje u kojem trenutku član stječe to pravo
ako od društva ne primi nikakvu obavijest. Budući da u odredbi čl. 413. nije naznačen
rok čijim istekom bi se predmnijevalo da je suglasnost uskraćena, valjalo bi stati na
stajalište da je to onaj rok u kojem je urednom i savjesnom gospodarstveniku prema
redovitom tijeku stvari, i bez nepotrebnog odlaganja, moguće razmotriti zahtjev i od-
lučiti o njemu. Tom roku svakako valja dodati i vrijeme potrebno da zahtjev prispije
društvu i da suglasnost društva prispije članu.
228
Usp. Sudhoff, s. 445.
229
Odluka BGH u BGHZ 13, 179 prema Sudhoff, s. 445.
152
Pretpostavke podnošenja sudu prijedloga radi izdavanja dozvole za prijenos

udjela, koje se moraju ispuniti kumulativno, prema st. 1. čl. 413. su sljedeće:
• da je društvenim ugovorom predviđena mogućnost prijenosa poslovnog udjela
samo uz suglasnost društva,
• da se radi o prijenosu udjela za koji je u cjelini uplaćen ulog, te
• da društvo nije dalo suglasnost s prijenosom tog poslovnog udjela.
Ove pretpostavke imaju značaj postupovnih pretpostavki podnošenja prijedloga
sudu. To znači da se prijedlog može podnijeti i onda kada nekoj od tih pretpostavki
nije udovoljeno, ali tada će sud odbaciti podneseni prijedlog bez da se upušta u ra-
spravljanje o biti prijedloga. O podnesenom prijedlogu sud će odlučiti u izvanparnič-
nom postupku230 koji je hitan231, a iz naznake kako sud prije donošenja odluke mora
saslušati upravu i člana društva koji traži dozvolu za prijenos, proizlazi zaključak da će
povodom primljenog prijedloga sud biti dužan zakazati raspravu i donijeti odluku tek
nakon provedene rasprave o prijedlogu koji mu je podnesen.
Uvjeti pod kojima će sud dozvoliti prijenos udjela su sljedeći: da nema valjanih
razloga za uskratu davanja dozvole za prijenos, te da se prijenos može obaviti bez
štete za društvo, njegove članove i vjerovnike.
Ova dva uvjeta moraju biti ispunjena kumulativno, što znači da će sud odbiti pri-
jedlog za dopuštenje prijenosa udjela čim makar jedan od tih uvjeta nije ispunjen.
Ako sud dozvoli prijenos, član društva može prenijeti poslovni udjel, osim u slučaju
da ga društvo u roku od mjesec dana od pravomoćnosti odluke suda preporučenim
pismom obavijesti o svom dopuštenju da se poslovni udjel prenese određenoj osobi.
Tek kad istekne mjesec dana od pravomoćnosti odluke suda kojom se dozvoljava pri-
jenos udjela, prestaje pravo društva da utječe na prijenos.
1.7.3.15. Prijenos dionica uz suglasnost društva (čl. 227. st. 2., st. 3. i st. 4.)
1.7.3.15.1. Uvod
Po samom zakonu dioničar slobodno raspolaže svojim dionicama u tom smislu

što za raspolaganje njima nije potrebna suglasnost društva ili nekoga od njegovih
organa i kad se radi o društvu koje je izdalo dionice u nematerijaliziranom obliku to
je čvrsto pravilo od kojeg nema iznimki. Nepostojanje iznimke od pravila o dioničare-
vom slobodnom raspolaganju dionicama predstavlja jedan od poticaja razvitku trži-
šta kapitala, jer isključenje mogućnosti da je za prijenos dionica potrebna suglasnost
društva doprinosi povećanju prometa dionicama.
1.7.3.15.2. Odredba statuta
Ipak, u društvima koja nisu izdala dionice u nematerijaliziranom obliku, tj. u druš-
tvima koja uopće nisu izdala dionice kao vrijednosne papire ili su izdala dionice u obli-
ku materijalnih isprava odnosno vrijednosnih papira, dioničareva sloboda raspolaga-
nja dionicama može se ograničiti uvjetovanjem prijenosa suglasnošću društva. Za to
230
Čl. 40. st. 2.
231
Čl. 40. st. 3.
153
je nužna odredba u statutu društva i ona se može unijeti u statut bilo pri osnivanju
društva ili kasnijom izmjenom statuta. Istovremeno se zabrana prijenosa dionica bez
suglasnosti društva može ustanoviti samo odredbom statuta, a ne i odlukom glavne
skupštine ili drugog organa društva. Dakle, ako statut ne sadrži odredbu prema kojoj je
za prijenos dionica potrebna suglasnost društva, ona neće biti potrebna i dioničar će i
bez suglasnosti društva moći raspolagati dionicama tako da to raspolaganje proizvede
učinak ne samo između njega i druge ugovorne strane, nego i učinak prema društvu.
1.7.3.15.3. Razlozi za odbijanje suglasnosti i nadležni organ

Osim odredbe o potrebi postojanja suglasnosti društva za valjani prijenos dio-
nice s učinkom prema društvu, statut može sadržavati i odredbe kojima se određuju
razlozi zbog kojih se može odbiti davanje suglasnosti za prijenos dionice i kojima se
određuje organ koji odlučuje o davanju suglasnosti za prijenos. Glede razloga zbog
koji se može odbiti davanje suglasnosti u prvom redu treba reći kako se odredbom
statuta ne bi moglo valjano potpuno isključiti mogućnost prijenosa dionica, odrediti
da je uskrata suglasnosti obvezatna ili predvidjeti obvezu otuđenja dionice. Istovre-
meno, moglo bi se odrediti da suglasnost nije potrebna – npr. – za prijenos dionica
određenim osobama. Statutom određeni mogući razlozi za odbijanje suglasnosti bili
bi – npr. – insolventnost stjecatelja dionica koje još u cijelosti nisu uplaćene, vjerojat-
nost promjene međusobnih odnosa dioničara u tom smislu da bi neki od njih postao
većinski, onemogućavanje ulaska u članstvo u nadzornom odboru nepoželjnih osoba
kad je riječ o dionicama koje daju pravo imenovanja člana nadzornog odbora.
Ako razlozi zbog kojih se može odbiti davanje suglasnosti s prijenosom nisu
određeni statutom, davanje suglasnosti za prijenos može se odbiti samo kad je to
u interesu društva. Općeniti odgovor kad je odbijanje suglasnosti u interesu društva
teško je dati jer je to questio facti u svakom pojedinom konkretnom slučaju. ZTD ipak,
daje smjernicu prema odgovoru na pitanje interesa društva i to pravilom kako je od-
bijanje suglasnosti u interesu društva naročito onda kada bi se s obzirom na strukturu
dioničara njenim prijenosom moglo ugroziti ostvarenje cilja društva ili njegovu gos-
podarsku opstojnost.
Mogućnost da se statutom odredi organ društva koji je nadležan za davanje su-
glasnosti za prijenos dionica znači kako se statutom može odrediti da je za to nadle-
žan nadzorni odbor, upravni odbor (ako društvo ima monistički ustroj organa) ili glav-
na skupština društva. Određivati statutom kako je za davanje suglasnosti nadležna
uprava, bilo bi nepotrebno, jer uprava – odnosno izvršni direktori - daju suglasnost po
samom zakonu, dakle statutom društva davanje suglasnosti nije preneseno u nadlež-
nost jednoga od upravo navedenih organa društva.
1.7.3.15.4. Zahtjev za davanje suglasnosti i njegove posljedice
Kad statut sadrži odredbu prema kojoj je za prijenos dionice potrebna suglasnost
društva, dioničar koji želi prenijeti dionicu drugoj osobi od organa nadležnog za da-
vanje suglasnosti zatražit će tu suglasnost. Povodom ovog traženja nadležni organ
društva može dati suglasnost, odbiti njeno davanje ili uopće ne odlučiti o tome. U
prvom slučaju pravni posao između dioničara i trećeg, kojim prenosi dionicu trećem,
154
ako je valjan prema pravilima obveznog prava, proizvest će i učinak prijenosa prema
društvu, što znači da će stjecatelj moći ostvarivati članska prava u društvu. U drugom
slučaju posljedice ovise o tome je li odbijanje suglasnosti bilo utemeljeno ili nije. Ako
je za odbijanje suglasnosti postojao razlog određen statutom odnosno – ako u statu-
tu nisu navedeni razlozi – ako je odbijanje bilo u interesu društva, dionice nisu pre-
nesene njihovom očekivanom stjecatelju i on ne može u društvu ostvarivati članska
prava, a ako ovog zakonom određenog razloga ili statutom određenog razloga nije
bilo, smatra se da je suglasnost dana i nastupa već navedeni učinak. U trećem slučaju,
da nadležni organ društva ne odluči o davanju suglasnosti u roku od mjesec dana od
primitka zahtjeva, također se smatra da je suglasnost dana što stvara učinak koji je
već naznačen.
Posebni slučaj ovlaštenog odbijanja suglasnosti postoji kad društvo od osobe
koja treba steći dionicu zatraži izjašnjenje o tome stječe li ta osoba za svoj račun ili
za račun treće osobe. Ako očekivani stjecatelj odbije izjasniti se o tome ili izjavi da
dionice stječe za račun trećeg, davanje suglasnosti za prijenos može se valjano odbiti.
Posebne slučajeve također predstavljaju situacije u kojima se radi o prijenosu di-
onica nasljeđivanjem, sveopćim sljedništvom pravne osobe ili prodajom u ovršnom
ili stečajnom postupku. Tada društvo može odbiti davanje suglasnosti samo ako stje-
catelju da ponudu za kupnju dionica po tržišnoj vrijednosti. Ovu ponudu stjecatelj di-
onica može odbiti u roku od mjesec dana od primitka ponude. Propuštanje odbijanja
ponude u tom roku dovodi do primjene neoborive predmnijeve prema kojoj se uzima
da je tada stjecatelj prihvatio ponudu. Znači da je istekom tog roka sklopljen kupo-
prodajni ugovor kojim društvo po tržišnoj cijeni kupuje dionice. U međuvremenu – tj.
od stjecanja nasljeđivanjem, sljedništvom pravne osobe, kupnjom u ovršnom postup-
ku i kupnjom u stečajnom postupku - stjecatelj ne može ostvarivati upravljačka prava
u društvu, jer ih ne može ostvarivati dok ne dobije suglasnost.
2. OBLIK STATUTA I DRUŠTVENOG UGOVORA

(čl. 173. st. 1. i čl. 387. st. 1. i st. 2.)
U d.o.o. za valjano sklapanje društvenog ugovora zakonodavatelj je predvidio
poseban pisani oblik. To je oblik javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju po-
tvrdi javni bilježnik. Budući da je taj oblik određen zakonom, njegov izostanak dovodi
do ništetnosti društvenog ugovora. Rečeno za formu društvenog ugovora vrijedi i za
formu izjave o osnivanju društva koja je temelj njegova osnivanja u slučajevima kad
društvo osniva jedan osnivatelj. Iako bi se iz teksta odredbe – «izjava osnivača o osni-
vanju društva s ograničenom odgovornošću dana kod javnog bilježnika» - mogao
izvesti i zaključak kako je u ovom slučaju javnobilježnički akt nužan, po mišljenju au-
tora nema razloga zbog kojih i u ovom slučaju to ne bi mogao biti oblik solemnizirane
privatne isprave, kao što je moguće glede društvenog ugovora.
Slično i kod osnivanja d.d. No, tu treba precizirati kako nema izričite odredbe pre-
ma kojoj bi sam statut d.d. morao imati oblik javnobilježničkog akta ili privatne ispra-
ve koju je javni bilježnik potvrdio. Umjesto toga ovdje oblik isprave koja se sastavlja
kod javnog bilježnika moraju imati izjave osnivača o usvajanju statuta.
155
3. OSNIVATELJI, ZASTUPNICI I OPUNOMOĆENICI

(čl. 159. st. 2., čl. 160., čl. 173. st. 1., čl. 386. i čl. 387. st. 3.)
3.1. Uvod
Prema odredbi čl. 159. st. 2. d.d. «može imati i samo jednog dioničara», prema
odredbi čl. 160. st. 2. «statut društva mora usvojiti najmanje jedna osoba», prema
odredbi čl. 385. d.o.o. “ je trgovačko društvo u koje jedna ili više pravnih ili fizičkih
osoba ulažu ...”, a prema odredbi čl. 386. ZTD d.o.o. “mogu osnovati jedna ili više oso-
ba”. Iz ovih odredbi proizlazi kako i d.d. i d.o.o. može osnovati jedna ili više fizičkih ili
pravnih osoba.
U d.d. osnivatelji su osobe koje su usvojile statut odnosno samo dioničari koji ga
usvojili pri osnivanju, a u d.o.o. osnivatelji su osobe koje sklope društveni ugovor, pa
se može reći kako je temeljno pravilo da su osnivatelji osobe koje su usvojile temeljni
akt društva. U d.o.o. od ovog pravila nema iznimki, dok u d.d. postoji iznimka koja
proizlazi iz mogućnosti sukcesivnog osnivanja društva, koje nema u d.o.o. Iznimno,
dakle, kod sukcesivnog osnivanja d.d. osnivatelji nisu samo osobe koje su usvojile
statut, nego i osobe koje su povodom objave prospekta prihvatile statut i upisale di-
onice, ali samo ako njihovi ulozi nisu u novcu, nego ako uloge uplaćuju u stvarima i/
ili pravima.
Pojam osnivatelja treba razlikovati od pojma dioničara odnosno člana društva.
Dok su osnivatelji ujedno i dioničari odnosno članovi d.o.o., dioničar odnosno član
d.o.o. nije samim time automatski i osnivatelj, jer je osnivatelj samo neka od osoba
koje su navedene. Dioničar odnosno član d.o.o. mogao je to postati i ne sudjelujući u
osnivanju, npr. pravnim poslom s osnivateljem i nasljeđivanjem osnivatelja.
3.2. Fizičke i pravne osobe

Jedini ili jedan od osnivatelja društva može biti svaka fizička i pravna osoba,
odnosno svaki pravni subjekt čim ima odnosno stekne svojstvo pravnog subjekta.
Glede fizičkih osoba to znači od trenutka dovršenog poroda, a glede pravnih osoba
od trenutka njihova nastanka prema odgovarajućim propisima, a najčešće od upisa
osnivanja pravne osobe u odgovarajući registar. U važećem hrvatskom pravu pravne
osobe su npr. država, trgovačka društva232, političke stranke233, udruge234, ustanove235,
vjerske zajednice236, zadruge237, zaklade i fundacije238, ali i osobe za koje je ex lege
predviđeno postojanje pravne osobnosti kao što su Hrvatska gospodarska komora,
Hrvatski fond za privatizaciju i sl.
S druge strane, zajednice fizičkih osoba – kao što su ortaštvo, bračna zajednica i
nasljednopravna zajednica – nemaju pravnu osobnost, pa ni jedna od tih zajednica fi-
232
Čl. 4. ZTD.
233
Čl. 7. Zakona o političkim strankama Nar. nov. br. 76/93
234
Čl. 2. st. 2. Zakona o udrugama Nar. nov. br. 88/2001
235
Čl. 1. st. 1. i čl. 2. st. 1. Zakona o ustanovama Nar. nov. br. 76/93
236
Čl. 5. Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica Nar. nov. br. 83/2002
237
Čl. 3. st. 1. Zakona o zadrugama Nar. nov. br. 36/95
238
Čl. 3. st. 6. Zakona o zakladama i fundacijama Nar. nov. br. 36/95.
156
zičkih osoba kao takva ne bi mogla biti osnivatelj ili član društva. Osnivatelj odnosno
član društva može biti samo jedan, više ili svi članovi tih zajednica. Osnivatelji odnosno
članovi društva također ne mogu biti entiteti bez pravne osobnosti, kao što su obrt i
podružnica. Obrt je djelatnost koju obavlja obrtnik, pa osnivatelj može biti on, a ne obrt.
Podružnica je dio trgovačkog društva, pa osnivatelj može biti društvo, a ne podružnica.
Za strane osobe kao osnivatelje odnosno članove društva v. komentar uz čl. 619.
i čl. 620.
Činjenica što sve osobe mogu biti osnivatelji odnosno članovi društva ne znači
da će oni uvijek to postati vlastitim očitovanjem volje, nego će u odgovarajućim slu-
čajevima to postati očitovanjem volje njihova zastupnika.
3.3. Zakonski zastupnici

Zakonski zastupnici su osobe koje svoje ovlaštenje za zastupanje ne crpu iz prav-
nog posla kojeg poduzima zastupani tj. iz punomoći, već neposredno iz zakona. To
su, primjerice, roditelji maloljetne djece, svaki od članova javnog trgovačkog društva,
komplementari u komanditnom društvu i uprave dioničkog društva i društva s ogra-
ničenom odgovornošću. Te osobe, kad u ime i za račun zastupanih usvajaju statut
odnosno sklapaju društveni ugovor ili daju izjavu o osnivanju d.o.o., nisu dužne niti
mogu svoje ovlaštenje za zastupanje iskazati punomoćju zbog toga što to ovlaštenje
ne crpu iz volje zastupanog već iz samog zakona. Ipak, u tom slučaju bit će potrebno
odgovarajućom ispravom dokazati onu vezu između zastupnika i zastupanog iz koje
proizlazi pravni položaj zakonskog zastupnika, odnosno svojstvo zakonskog zastu-
pnika. Npr. roditelj maloljetnog djeteta iskazat će se dokumentom iz kojeg se može
zaključiti da je upravo on roditelj tog djeteta, a član uprave dioničkog društva izvat-
kom iz trgovačkog registra iz kojeg je vidljivo to njegovo svojstvo239.
Razumije se kako osnivatelj društva neće biti zakonski zastupnik nego osoba koju
zastupa tj. u čije ime i za čiji račun sklapa društveni ugovor.
3.4. Punomoćnici
Usvajanje statuta odnosno sklapanje društvenog ugovora putem punomoćnika
je dopušteno. Drugim riječima dopušteno je da jedna osoba usvoji statut odnosno
sklopi društveni ugovor u ime i za račun druge osobe (tj. s učinkom na tu osobu) i to
na temelju punomoći240. Oblik punomoći je strogo određen. I punomoć za usvajanje
statuta i punomoć za sklapanje društvenog ugovora moraju biti ovjerene kod javnog
bilježnika. U slučaju izostanka takve ovjere, punomoćnik neće moći valjano sklopiti
društveni ugovor u ime i za račun svojeg opunomoćitelja.
Sadržaj punomoći nije naznačen u odredbama ZTD. Zbog toga će valjati primije-
niti opća pravila o zastupanju temeljem punomoći. Prema tim pravilima punomoćnik
može valjano poduzimati samo one poslove odnosno radnje za koje je ovlašten241. U
239
O zastupnicima općenito v. Obvezno pravo – opći dio, s. 276
240
O punomoći općenito v. Obvezno pravo – opći dio, s. 283
241
Čl. 315. st. 1. ZOO, a podrobnije u Gorenc, Komentar, s. 460. i Kačer/Radolović/Slakoper, s. 318.
Na primjenu tih pravila upućuje i odluka VTSRH Pž-981/04 od 2. ožujka 2004., ZOHTS br. 10
odluka 73.
157
praksi će to značiti da je u punomoći potrebno izričito navesti ovlaštenje punomoć-

nika da za opunomoćitelja usvoji određeni statut odnosno sklopi određeni društveni
ugovor. Kad kažemo “određeni”, onda pri tome mislimo na takav statut odnosno druš-
tveni ugovor koji sadrži barem minimalni zakonom propisani sadržaj. S druge strane,
ako punomoć ne bi upućivala na točno određeni statut odnosno društveni ugovor
onda bi u njoj valjalo navesti barem obvezatne sastojke statuta odnosno društvenog
ugovora koji je punomoćnik ovlašten usvojiti odnosno sklopiti za zastupanog. Različi-
to od ovoga našeg mišljenja - na II savjetovanju sudaca trgovačkih sudova Republike
Hrvatske, održanom na Brijunima 15. – 17. listopada 1997. – zauzeto je stajalište “da je
opunomoćenik ovlašten potpisati ugovor o osnivanju točno određenog d.o.o. … , a
nije potrebno navoditi sadržaj društvenog ugovora.”242.
3.5. Broj osnivatelja

U hrvatskom pravu samo jedna osoba može biti osnivatelj i d.d. i d.o.o. Posebno
nije ograničen najveći dopušteni broj osnivatelja ni članova društva odnosno dioničara.
4. OD USVAJANJA STATUTA ODNOSNO DRUŠTVENOG

UGOVORA DO PRIJAVE ZA UPIS
4.1. Uvod (čl. 177., čl. 178. i čl. 180.)
Poslije usvajanja statuta odnosno sklapanja društvenog ugovora, a prije podno-
šenja prijave za upis osnivanja društva u sudski registar, bit će potrebno obaviti još
neke radnje koje su nužne kako bi prijava za upis u sudski registar imala sve sastojke i
priloge koji su potrebni da bi sud donio Rješenje o upisu osnivanja u sudski registar i
upisao osnivanje društva u taj registar.
Osim usvajanja statuta odnosno sklapanja društvenog ugovora, prije
podnošenja prijave za upis osnivanja društva u sudski registar i u d.d. i u d.o.o. uvijek
je potrebno
• imenovati najmanje jednog člana uprave, odnosno izvršnog direktora u d.d. s
monističkim ustrojem organa, i
• unijeti uloge u društvo,
a u d.d., osim toga i
• dati izjavu o osnivanju društva i preuzimanju dionica
• imenovati nadzorni odbor, odnosno upravni odbor ako društvo ima monistički
ustroj, i
• imenovati revizora za prvu ili preostali dio poslovne godine,
• podnijeti izvješće o osnivanju, i
• provesti reviziju osnivanja.
U d.o.o., ako je društvenim ugovorom predviđeno postojanje nadzornog odbora
onda se prije podnošenja prijave za upis osnivanja društva u registar treba donijeti i
odluka o izboru njegovih članova.
242
Praxis Iuridica Mercatoria (dalje: PIM) br. 4., s. 216.
158
Osim toga, i u d.d. i u d.o.o., ako se ulozi unose u stvarima i/ili pravima, prije
unosa stvari odnosno prijenosa prava društvu, potrebno je sklopiti ugovore o unosu
stvari u društvo odnosno o prijenosu prava društvu. U d.d. to je potrebno i u slučaju
preuzimanja stvari odnosno prava.
4.2. Izjava o osnivanju i preuzimanju dionica u d.d.

(čl. 173. st. 1. i st. 2., čl. 177. i čl. 178.)
Kako se ovdje govori o simultanom osnivanju dioničkog društva, podrazumije-
va se da upravo sami osnivatelji preuzimaju sve dionice koje se izdaju pri osnivanju
društva, a ne da preuzimaju samo dio tih dionica i da upućuju javni poziv za upis
preostalih dionica. Međutim, ni ovdje samo sastavljanje i potpisivanje statuta još nije
dovoljno za osnivanje društva, nego je potrebno dati izjavu o osnivanju društva od-
nosno usvajanju statuta i o preuzimanju dionica, jer statut ne sadrži odredbe o tome
koliko dionica preuzima koji od osnivatelja i jer tako određuje ZTD.
Izjava o usvajanju statuta odnosno o osnivanju društva i izjava o preuzimanju
dionica sva su pravna posla, ali su oba sadržana u istoj ispravi, koja mora imati oblik
javnobilježničkog akta. Izjave o usvajanju statuta osnivatelji ne moraju dati istodob-
no, ali o tome javni bilježnik sastavlja jedinstveni zapisnik koji treba sadržavati podat-
ke o osnivateljima, nominalne svote dionica odnosno samo broj dionica ako nemaju
nominalne svote, iznos za koji se one izdaju, uplaćeni iznos temeljnog kapitala, te
izjave osnivatelja o prihvaćanju statuta. Ako se izdaju dionice više rodova, onda i rod
dionica koje preuzima svaki dioničar. Izjava o preuzimanju dionica mora sadržavati
nominalnu svotu dionica koje preuzima pojedini osnivatelj – a ako se izdaju dionice
bez nominalne svote, samo broj dionica koje preuzima – te kako i kada će se dionice
uplatiti. Ako se izdaju dionice više rodova, ova izjava treba sadržavati i naznaku roda
dionica koje osnivatelj preuzima.
4.3. Imenovanje prvog nadzornog odnosno upravnog

odbora u d.d. (čl. 180.)
Budući da je nadzorni odbor obvezatni organ d.d. s dualističkim ustrojem orga-
na, a upravni odbor obvezatni organ d.d. s monističkim ustrojem organa, te budući
da oni imenuju članove uprave odnosno izvršne direktore, prije podnošenja prijave
za upis osnivanja d.d. u sudski registar potrebno je imenovati prvi nadzorni odnosno
upravni odbor.
Članove prvog nadzornog odnosno upravnog odbora imenuju osnivatelji druš-
tva, na što se primjenjuju odredbe usvojenog statuta i pri čemu oni djeluju kao glavna
skupština d.d., makar se ona ne mora formalno održati, nego svi osnivatelji moraju
biti pozvani na sudjelovanje u odlučivanju. Ako statutom nije propisana neka dru-
ga potrebna većina glasova, odluka o imenovanju donosi se većinom danih glasova
osnivatelja društva, a ista pravila vrijede i za imenovanje upravnog odbora i za imeno-
vanje revizora. Kako u tom trenutku društvo još nema zaposlenika, na sastav i imeno-
vanje nadzornog odnosno upravnog odbora ne primjenjuju se propisi o imenovanju
članova toga odbora od strane zaposlenih.
159
Isprava o imenovanju mora biti ovjerena od strane javnog bilježnika. Iako to nije
nužno, članove nadzornog odnosno upravnog odbora može se imenovati pri davanju
izjave o usvajanju statuta odnosno o osnivanju društva i preuzimanju dionica, pa od-
luka o imenovanju može biti sastavni dio javnobilježničkog akta kojim se ujedno daju
izjave o usvajanju statuta odnosno osnivanju društva i preuzimanju dionica.
Prvi nadzorni odnosno upravni odbor ima redovite obveze i ovlasti nadzornog
odnosno upravnog odbora, ali tim ovlastima ovdje treba pridodati i obveze vezane
upravo uz osnivanje društva, kao što su provjera osnivanja i podnošenje prijave za
upis osnivanja društva u sudski registar. Druga posebnost u odnosu na kasnije čla-
nove nadzornog odnosno upravnog odbora sastoji se u trajanju mandata članova.
Dok mandat članova nadzornog odbora redovito traje četiri godine, mandat članova
prvog nadzornog odbora može trajati najduže do održavanja prve glavne skupštine
društva koja odlučuje o njihovu radu u prvoj poslovnoj godini, odnosno u dijelu prve
poslovne godine koji traje od osnivanja društva pa do isteka te poslovne godine.
Razumije se da prvi nadzorni odbor imenuje članove prve uprave, a u društvima
s monističkim ustrojem organa, da prvi upravni odbor imenuje prve izvršne direktore,
jer društvo ne može nastati bez osobe ili osoba koje vode poslove društva.
4.4. Imenovanje uprave

Budući da uprava vodi poslove društva i zastupa društvo, društvo ne može biti
osnovano sve dok nije imenovan barem jedan član uprave. Kako je imenovanje člano-
va uprave iscrpno prikazano u dijelu o upravi, ovdje se neće ponavljati.
4.5. Ugovor o unosu stvari odnosno prijenosu prava

Smisao ugovora o unosu stvari i/ili prava je u prijenosu stvari i/ili prava društvu
bez ikakvih uvjeta, tereta ili pridržaja, tako da društvo stekne prenesene stvari i/ili
prava i može njima slobodno raspolagati u trenutku kad njegovo osnivanje bude
upisano u sudski registar. Ugovorne strane su osnivatelj koji unosi stvari i/ili prava i
osobe koje zastupaju preddruštvo – a zastupat će i društvo čim bude osnovano – s
time što one taj ugovor sklapaju za račun budućeg društva.
4.6. Unos uloga (čl. 390. st. 2. do st. 6. i čl. 179.)
4.6.1. Način unosa uloga

Ulozi u društvo – i u novcu i u stvarima ili/i pravima – moraju biti uneseni u društvo
tako da društvo može s njima slobodno raspolagati, makar izričita odredba ZTD to pro-
pisuje samo za d.o.o. To je potrebno protumačiti. Prije svega, trebalo bi reći da se uloge
- bilo u novcu, stvarima ili pravima - mora unijeti a ne uplatiti u društvo na takav način da
društvo može s njima slobodno raspolagati. Izraz uplata – koji rabi čl. 390. st. 5. - naime,
može se odnositi samo na novčane činidbe, a ne i na predaju stvari ili prijenos prava.
Mogućnost slobodnog raspolaganja stvari ima osoba koja na toj stvari ima pravo
vlasništva, uz nepostojanje prava druge osobe na toj stvari, a mogućnost slobodnog
160
raspolaganja pravom osoba kojoj to pravo pripada u cijelosti i bez ograničenja u ko-
rist drugih osoba. Sigurno je dakle, da će društvo slobodno raspolagati stvarju koja je
unesena na takav način koji je prema propisima stvarnog prava valjani način za stje-
canje vlasništva na toj stvari, ali samo ako na toj stvari ne postoji nikakvo pravo treće
osobe. Prema stajalištu VTSRH izraženom u odluci br. Pž-840/95 od 14. ožujka 1995.,
član društva koji unosi u d.o.o. nekretninu kao temeljni ulog, mora priložiti dokaz o
vlasništvu nekretnine (izvod iz zemljišnih knjiga) jer “je u konkretnom slučaju bitan
podatak i dokaz o zemljišno-knjižnom vlasništvu”.
S druge strane, ako je vlasnik - primjerice - svoju stvar dao kome u zakup, on je za
vrijeme trajanja zakupnog odnosa neće moći koristiti, a to znači niti unijeti u društvo
tako da je ono koristi jer nitko ne može prenijeti više prava nego što sam ima. Bit će,
dakle, potrebno ispitati postoje li kakva ugovorna – a ne samo stvarnopravna - ogra-
ničenja prava vlasništva na stvari koju neki od osnivača želi unijeti kao svoj ulog, koja
bi onemogućila korištenje nekih vlasničkih ovlasti. Iako ovdje ne bi bilo zapreke u pri-
jenosu vlasništva na stvari (npr. nekretnine) na društvo, ipak bi postojalo ograničenje
u korištenju te stvari.
Nositelj prava industrijskog vlasništva ima isključivo pravo korištenja tog prava.
Zbog toga će i unošenje u društvo - primjerice - prava iz žiga biti potrebno učiniti na
takav način da društvo stekne odgovarajuće pravo. Kao što i pravo vlasništva na stvari
može biti ugovorom ograničeno u korist treće osobe, tako ugovorom stečena prava
trećih osoba mogu ograničavati i nositelja prava industrijskog vlasništva. Analogno
slučaju zakupa stvari, moguće je da je nositelj nekog prava industrijskog vlasništva
ugovorom o isključivoj licenci ustupio nekome pravo iskorištavanja svog žiga. Budući
da će imatelj isključivog prava iskorištavanja moći zahtijevati da drugi korisnik žiga pre-
stane s njegovim iskorištavanjem, u takvom slučaju nositelj žiga neće moći uložiti svoje
pravo na žig u društvo. Dakle, i pri ulaganju prava industrijskog vlasništva u društvo
valja voditi računa o eventualnim ugovornim ograničenjima nositelja tog prava.
Iz toga proizlazi, te treba podrazumijevati, kako stvari treba predati a prava pre-
nijeti društvu ne samo tako da društvo preuzetim slobodno raspolaže, nego i da to
slobodno rabi i koristi.
Glede načina unosa stvari i prava, VTSRH na sjednici održanoj 26. lipnja 1995. za-
uzeo je slijedeće pravno shvaćanje: “U slučaju kada se ulozi uplaćuju ulaganjem stvari
ili prava uz prijavu za upis u sudski registar kao dokaz o predaji stvari ili prava prilaže
se ugovor sklopljen između člana (osobe koja ulaže stvar ili prava) i preddruštva o
prijenosu stvari ili prava. To znači da se uz prijavu prilaže ugovor o ustupu (cesiji) prava
ako se ulaže pravo. Ako se radi o ulaganju pokretne stvari, uz prijavu se prilaže ugovor
o prijenosu stvari i dokaz o predaji stvari s tim da kao dokaz da je stvar predana može
poslužiti i potvrda javnog bilježnika ili banke o tome da je kod njih kao povjerenika
položena stvar s naznakom da je jedini ovlaštenik društvo. Ako se ulažu nekretnine uz
ugovor koji sadrži klauzulu intabulandi prilaže se i izvadak iz zemljišnih knjiga čime se
dokazuje da je ulagač vlasnik nekretnine koju ugovorom prenosi društvu.”
Dio svrhe postojanja temeljnog kapitala – odnosno imovine koja odgovara nje-
govoj svoti - jest osiguranje mogućnosti da vjerovnici društva naplate svoje tražbine
iz te imovine. Konzekventno tome, može se zahtijevati da se ulozi unesu u temeljnu
161
glavnicu na takav način da - nakon trenutka unosa - postanu imovina društva koja je
podobna za unovčenje u slučaju stečaja društva. Za unovčenje u takvom slučaju neće
biti podobna imovina na kojoj treća osoba ima razlučno ili izlučno pravo (npr. zakupo-
davac može zahtijevati da se stvar - koju je dao u zakup poduzeću nad kojim je kasnije
otvoren stečajni postupak - izluči iz stečajne mase i preda njemu).
4.6.2. Unos uloga u novcu

Temeljne prisilne odredbe koje uređuju unos (uplatu) uloga u novcu su odredbe
čl. 179. st. 2. i čl. 390. st. 2. Prema prvoj, prije upisa d.d. u sudski registar mora se «upla-
titi najmanje četvrtinu najnižeg iznosa te dionice za koji se ona može izdati, … a ako
se dionica izdaje za viši iznos od tog iznosa dionice i cijeli iznos koji prelazi taj iznos»,
a prema drugoj, prije upisa d.o.o. u sudski registar «svaki osnivač mora uplatiti najma-
nje četvrtinu temeljnoga uloga kojega uplaćuje u novcu, s time da ukupni iznos svih
uplata ne može biti manji od 10.000,00 kuna”. Najjednostavnije govoreći, svaki osni-
vatelj d.o.o. prije podnošenja prijedloga za upis osnivanja društva u sudski registar
mora uplatiti jednu četvrtinu svote poslovnog udjela koji je preuzeo sudjelovanjem u
sklapanju društvenog ugovora. Više od toga po zakonu ne mora, nego bi morao samo
ako bi tako bilo određeno društvenim ugovorom. Svaki dioničar, pak, mora uplatiti
najmanje ¼ nominalne svote dionice, a ako se dionica izdaje iznad pari – tj za svotu
višu od nominalne svote – onda i čitavu razliku između nominalne svote i više svote za
koju se izdaje. Razumije se da to vrijedi bez obzira na oblik u kojem se izdaju dionice,
bile nematerijalizirane ili ne.
No, kako u d.o.o. istodobno zbroj svih uplata mora biti najmanje 10.000 kn, u
situaciji kad se društvo osniva s minimalnim dopustivim upisanim temeljnim kapi-
talom od 20.000 kn, uplatama po jedne četvrtine svakog poslovnog udjela de facto
će biti nemoguće postići najmanju propisanu svotu temeljnog kapitala koja mora
biti uplaćena prije upisa osnivanja. U takvom slučaju osnivatelji će biti dužni uplatiti
razmjerno jednake dijelove preuzetih poslovnih udjela. To ne znači da će svaki biti
dužan uplatiti istu svotu, nego isti dio (npr. ½) svote poslovnog udjela koji je pre-
uzeo243.
I dionice i ulozi u d.o.o. uplaćuju se zakonskim sredstvom plaćanja na račun druš-
tva kod kreditne institucije u RH
4.6.3. Unos uloga u stvarima ili/i pravima (čl. 179. st. 5. i čl. 390. st. 3.)
4.6.3.1. Uvodna napomena
Ulog koji je preuzeo, osnivatelj društva moći će unijeti u društvo predajom odno-
sno prijenosom društvu odgovarajućih stvari ili/i prava samo ako je tako predviđeno
statutom u d.d. odnosno društvenim ugovorom u d.o.o244.
243
Podrobnije o tome v. Obveze, odgovornost i prava člana društva, Obveza uplate dionice i
poslovnog udjela.
244
O tome podrobnije v. naprijed pod Sadržaj statuta i društvenog ugovora. .
162
4.6.3.2. Vrijeme i način unosa.
Osnivatelji koji ulog unose u stvarima i/ili pravima, dužni su stvar i/ili pravo koje/
koja ulažu u cjelini unijeti u društvo prije njegova upisa u sudski registar, što znači da
nema analogne primjene odredbi o uplati svega ¼ nominalne svote dionice odnosno
temeljenog uloga, koje se odnose samo na uplate dionica odnosno uloga u novcu.
Pri tome nije važno radi li se o djeljivoj ili nedjeljivoj stvari ili pravu, što znači da i
djeljive stvari - koje bi s obzirom na ovo njihovo svojstvo faktički bilo moguće unijeti
djelomično prije a djelomično poslije upisa osnivanja društva - moraju biti unesene u
društvo prije upisa. Ispunjenje ove obveze, sa stajališta javnog poretka, osigurano je
obvezom suda da odbije upis osnivanja društva u registar ako stvari i/ili prava kojima
se unosi ulog ne bi bili u cijelosti predani odnosno preneseni društvu prije osnivanja,
što proizlazi iz odredbi o opsegu ispitivanja prijave za upis u sudski registar.
Glede načina unosa treba primijeniti ono što je već navedeno, ali uz napomenu
kako je ZTD izričito odredio trenutak od kojeg d.o.o. mora moći slobodno raspo-
lagati unesenim stvarima i/ili pravima. Iako predaja stvari odnosno prijenos prava
društvu moraju uslijediti prije podnošenja prijave za upis osnivanja u sudski regi-
star, oni se ipak moraju “unijeti tako da s njima društvo može raspolagati nakon što
bude upisano”245. To znači da se naprijed izloženo o nužnosti da društvo slobodno
rabi, koristi i raspolaže predmetom uloga ne odnosi na vrijeme do upisa osnivanja
d.o.o. u sudski registar, nego da društvo na takav način – slobodno – mora moći ra-
biti, koristiti i raspolagati predmetom uloga tek od upisa osnivanja društva u sudski
registar.
Budući da odredbe čl. 179. st. 5. i čl. 394. st. 3. zahtijevaju unošenje uloga na takav
način da društvo njime može (slobodno) raspolagati nakon što bude upisano u sudski
registar, može se zamisliti i takva uplata odnosno predaja stvari ili prijenos prava koji
bi bili učinjeni pod uvjetom da društvo bude upisano u sudski registar, ili tako da
proizvode učinke od upisa osnivanja društva u registar, a mišljenja smo da bi i predaja
s pridržajem prava vlasništva u korist člana društva do upisa društva u sudski registar
bila valjana. S druge strane, u literaturi se zastupa gledište kako d.d. mora slobodno
raspolagati stvarima odnosno pravima prije upisa osnivanja u sudski registar246.
4.5. Izrada i podnošenje izvješća o osnivanju (čl. 181. i čl. 390. st. 4.)
Izvješće o provedenom osnivanju nužno je izraditi i podnijeti sudu pri osnivanju

d.d. uvijek, a pri osnivanju d.o.o. samo kad je društvenim ugovorom predviđen unos
uloga u stvarima i/ili pravima, i to u svrhu olakšavanja sudu da ispita jesu li ispunjene
sve pretpostavke koje se moraju ispuniti da bi društvo bilo osnovano. Ovo izvješće
sastavljaju u pisanom obliku svi osnivatelji društva i to nakon imenovanja članova
uprave, ali ujedno i prije revizije osnivanja, ako se ona provodi, jer ono sadrži i
podatke o članovima uprave društva i jer nakon njegove izradbe i članovi nadzornog
odbora – i revizori, kad i oni provjeravaju osnivanje – moraju provjeriti provedeno
osnivanje.
245
Čl. 394. st. 3.
246
Barbić 2, s. 161.
163
U izvješću o osnivanju treba navesti bitne okolnosti o kojima ovisi primjerenost

činidbi za ulaganje stvari i/ili prava, odnosno za preuzimanje stvari, ako bi se radilo o
preuzimanju stvari. Posebice se treba navesti:
• pravne poslove kojima društvo namjerava steći ulog u stvarima, odnosno u pra-
vima,
• troškove nabave ili izrade u posljednje dvije godine za dobra koja se ulažu,
• ako je u društvo uloženo poduzeće, njegov prihod u posljednje dvije godine s
pozivom na godišnja financijska izvješća toga poduzeća,
• da li su i u kojem opsegu pri osnivanju bili preuzeti ulozi za račun članova uprave
ili nadzornog odbora, odnosno izvršnih direktora ili upravnog odbora,
• da li je i na koji način neki član uprave ili nadzornog odbora, odnosno izvršni
direktor ili član upravnog odbora, dobio posebnu pogodnost ili je za pripremu
osnivanja dobio obeštećenje ili naknadu.
4.6. Revizija osnivanja (čl. 182. do čl. 185.a i čl. 390. st. 4.)
Revizija osnivanja je provjera provedenog osnivanja i stoga je ona posljednja rad-
nja koja se provodi u postupku osnivanja, a prije podnošenja prijave za upis osnivanja
društva u sudski registar. Reviziju odnosno provjeru osnivanja mogu obaviti samo čla-
novi uprave i nadzornog odbora - odnosno izvršni direktori i članovi upravnog od-
bora -(redovita revizija) ili uz njih i revizori. U d.d. članovi uprave i nadzornog odbora
(odnosno izvršni direktori i članovi upravnog odbora) uvijek moraju provesti reviziju
osnivanja, a revizori samo u određenim slučajevima, a u d.o.o. revizija osnivanja – i od
strane članova uprave i nadzornog odbora i revizora - provodi se samo kad se ulozi
unose u stvarima i/ili pravima.
Jedan od najvažnijih razloga za postojanje obveze revizije osnivanja proizlazi iz
razlikovanja slobodnog raspolaganja sa stvari i njene vrijednosti, koje će se prikazati
na jednom primjeru. Ulog u društvo može biti i nekretnina koja nije opterećena pra-
vom trećeg i nekretnina na kojoj postoji hipoteka u korist hipotekarnog vjerovnika. U
oba slučaja vlasnik može raspolagati nekretninom, te pravo vlasništva prenijeti npr.
društvu u koje ulaže tu nekretninu. Uloženom nekretninom društvo će moći slobodno
raspolagati i onda kad je ona opterećena hipotekom: ono će je moći upotrebljavati,
njome raspolagati i ubirati plodove koje ta nekretnina daje. Međutim, vrijednost takve
nekretnine odgovarat će njenoj tržišnoj vrijednosti umanjenoj za vrijednost tražbina
koje je osigurano hipotekom, a imatelj takve nekretnine imat će obvezu ispunjenja
obveze čije ispunjenje je osigurano hipotekom, ako želi zadržati upravo tu nekretninu.
Revizijom odnosno provjerom osnivanja – neovisno o tome provode li je samo
članovi uprave i nadzornog odbora ili uz njih i revizori – provjeravaju se isti podatci.
Time se provjerava:
• jesu li točni i potpuni podaci osnivača o preuzimanju dionica, o ulaganju u te-
meljni kapital i o utvrđenjima u svezi s posebnim pogodnostima, troškovima
osnivanja i ulaganjem stvari i/ili prava,
• odgovara li vrijednost ulaganja i preuzimanja stvari i prava nominalnom iznosu
uloga koje za to treba dati ili vrijednosti činidbi koje za to treba ispuniti.
164
U d.o.o. uvijek kad je revizija osnivanja obavezna, a u d.d. samo u određenim

slučajevima, osim članova uprave i članova nadzornog odbora, provedeno osnivanje
moraju provjeriti i revizori osnivanja koje imenuje sud. Drugim riječima, sudski imeno-
vani revizori osnivanja moraju obaviti reviziju osnivanja d.o.o. kad se neki ili više uloga
unose u društvo u stvarima i/ili pravima, a reviziju osnivanja d.d. ako:
• je neki od osnivatelja ujedno i član uprave ili nadzornog odbora, odnosno izvršni
direktor ili član upravnog odbora,
• su pri osnivanju dionice preuzete za račun nekoga člana uprave ili nadzornog
odbora, odnosno izvršnog direktora ili člana upravnog odbora,
• je neki član uprave ili nadzornog odbora, odnosno��
��
��
izvr��
š��
ni��
��
direktor��
��
ili��
č��
lan��
��
uprav-
nog odbora u osnivanju dobio posebnu pogodnost ili je za osnivanje, odnosno
za pripremu osnivanja dobio obeštećenje ili naknadu,
• je ulog uplaćen u stvarima i/ili pravima ili preuzimanjem stvari i/ili prava.
Ipak postoje i slučajevi kad revizija osnivanja nije potrebna unatoč tome što se
u društvo ulažu – odnosno što društvo preuzima stvari odnosno prava. Ona nije po-
trebna kad se u društvo unose vrijednosni papiri ili instrumenti tržišta novca, ako se
njihova vrijednost odredi kao ponderirana prosječna cijena uz koju se njima trguje na
jednom ili više uređenih tržišta u posljednja tri mjeseca prije dana njihova stvarnog
unošenja u društvo, osim ako su na ponderiranu prosječnu cijenu vrijednosnih papira
ili instrumenata tržišta novca znatno utjecale izvanredne okolnosti.
Drugi slučaj kad revizija osnivanja nije potrebna odnosi se na sve druge stvari
i prava koji bi se unosili u društvo. Tada ona nije potrebna ako vrijednost stvari od-
nosno prava procijeni neovisan stalni sudski procjenitelj odgovarajuće struke prema
općepriznatim načelima vrednovanja, i to najranije šest mjeseci prije dana stvarnog
unosa stvari odnosno prava u društvo, te to konstatira u elaboratu o procjeni, osim
ako se mora uzeti da je vrijednost stvari odnosno prava na dan unošenja u društvo
znatno niža od vrijednosti koju je elaboratom utvrdio procjenitelj, i to zbog novih
okolnosti koje nisu bile poznate u vrijeme procjene odnosno izrade elaborata.
Kako bi mogli obaviti svoju zadaću, revizori osnivanja imaju pravo od osnivatelja
zahtijevati objašnjenja i dokaze koji su potrebni za obavljanje revizije, a o obavljenoj
reviziji moraju sastaviti pisano izvješće i članovi uprave i nadzornog odbora i sudski
imenovani revizori. Tijekom obavljanja revizije može se pojaviti nesuglasje između
osnivatelja i revizora o opsegu objašnjenja i dokaza koje trebaju dati osnivatelji, a
ako se ono pojavi, o tome odlučuje registarski sud odlukom koja se ne može pobijati.
Osnivatelji su dužni postupiti prema odluci suda, a ako ne postupe po njoj, revizori
osnivanja neće podnijeti izvješće. Kad nesuglasja nema, odnosno kad osnivatelji po-
stupe po odluci suda, revizori osnivanja moraju sastaviti pisano izvješće, a osim njih,
pisano izvješće moraju sastaviti i članovi uprave i članovi nadzornog odbora. U sva-
kom slučaju to izvješće uvijek treba sadržavati utvrđenja o okolnostima koje se revizi-
jom provjeravaju, a koje su već navedene. Posebno u slučaju ulaganja ili preuzimanja
stvari i/ili prava, izvješće mora sadržavati opis predmeta svakog uloga u stvari ili pravu
i naznaku metoda procjene koje su primijenjene pri utvrđivanju njihove vrijednosti.
Izvješće se dostavlja sudu, a ono koje nije izradila uprava i upravi društva. U izvješće
koje je podneseno sudu, pravo uvida ima svaka zainteresirana osoba.
165
Revizori osnivanja imaju pravo na nadoknadu troškova i nagradu za rad, što se

plaća na teret društva.
Glede d.o.o., uvažavajući postojanje mogućnosti da stvar i/ili pravo tijekom raz-
doblja od preuzimanja uloga do unosa uloga iz bilo kojeg razloga izgube na svojoj
vrijednosti, zakonodavatelj je za takav slučaj propisao obvezu unosa odnosno uplate
izgubljenog dijela vrijednosti u novcu i to također prije podnošenja prijave za upis u
sudski registar.
4.7. Podnošenje prijave za upis osnivanja

(čl. 186., čl. 187., čl. 187.a i čl. 394.)
Nakon što su obavljene sve potrebne radnje može se pristupiti ispunjavanju pri-
jave za upis osnivanja društva u sudski registar i pripremi nužnih priloga. O ispunjava-
nju prijave govorimo stoga što ona postoji u obliku obvezatnog obrasca propisanog
uz Pravilnik o načinu upisa u sudski registar. U prijavi za upis d.d. i d.o.o. u sudski
registar prema ZTD-u uvijek se moraju navesti:
• tvrtka, sjedište i adresa,
• predmet poslovanja odnosno djelatnost(i) prema Nacionalnoj klasifikaciji dje-
latnosti,
• osobni podaci članova uprave s naznakom – za svakog posebno – zastupaju li
oni društvo pojedinačno ili zajednički, i
• izjava članova uprave da su upoznati s obvezom izvještavanja suda i da nema
okolnosti koje bi bile protivne odredbi čl. 239. st. 2. ZTD.
U prijavi za upis d.d. uz to moraju se navesti:
• iznos za koji su izdane dionice,
• ukupni iznos uplate za izdane dionice i u čemu su one uplaćene, i
• osobni podaci članova nadzornog odbora.
Zavisno od okolnosti moraju se navesti:
• ako društvo ima samo jednog dioničara odnosno člana – njegovi osobni podatci,
• ako društvo ima prokurista – njegovi osobni podaci,
• ako je društvo osnovano na određeno vrijeme – vrijeme trajanja društva,
• ako društvo odmah utemeljuje podružnicu – podatke o podružnici,
• ako d.o.o. ima nadzorni odbor, osobni podaci članova nadzornog odbora,
• podaci i izjave o ulozima u stvarima i/ili pravima glede kojih nije potrebna revi-
zija osnivanja.
Ako se d.d. osniva ulaganjem ili preuzimanjem stvari i/ili prava bez revizije osni-
vanja, to se mora navesti u prijavi. U tom slučaju u prijavi se moraju opisati predmeti
ulaganja odnosno preuzimanja i naznačiti njihova vrijednost, a podnositelji prijave
moraju izjvati da im nisu bile poznate niti da su im poznate izvanredne okolnosti koje
su mogle utjecati na cijenu vrijednosnih papira odnosno instrumenata tržišta novca.
U d.o.o. među elemente koje treba sadržavati prijava st. 6. čl. 394. uvršćuje i “do-
kaz da su ispunjene činidbe iz članka 391. (dodatne činidbe – op. a.) i da s njihovim
166
predmetom društvo slobodno raspolaže”, ali samo «ako ih se po društvenom ugovoru

mora ispuniti prije upisa društva u sudski registar».
Osim ZTD-a, podatke koji se moraju navesti u prijavi za upis osnivanja društva u
sudski registar određuje i Zakon o sudskom registru, ali bi potpun prikaz svih podata-
ka premašivao okvire ovog rada.
I u d.d. i u d.o.o. prijavu potpisuju svi članovi uprave društva ako ono ima više
članova odnosno jedini član uprave ako ono ima samo jednog člana. Uz njega ili njih u
d.o.o. prijavu će potpisati i predsjednik nadzornog odbora, ako društvo ima nadzorni
odbor247, a u d.d. obvezatno svi članovi nadzornog odbora. Ako društvo ima monistič-
ki ustroj organa, onda svi članovi upravnog odbora i svi izvršni direktori. Uz to prijavu
obvezatno ovjerava javni bilježnik. Prijava s prilozima podnosi se sudskom registru
trgovačkog suda čija mjesna nadležnost obuhvaća mjesto u kojem se nalazi sjedište
društva koje se osniva.
4.8. Ispitivanje prijave i upis osnivanja

(čl. 188., čl. 189., čl. 189.a, čl. 395. i čl. 396.)
4.8.1. Uvodna napomena
Ispitivanje prijave uređeno je skoro identično glede prijave za upis d.d. i d.o.o.
Nakon što primi prijavu sud će ispitati je li društvo uredno osnovano, sadržava li prija-
va zakonom propisani sadržaj, i jesu li prijavi priložene propisane isprave.
4.8.2. Urednost osnivanja društva

Naznaka kako će sud ispitati je li društvo uredno osnovano predstavlja redakcij-
sku nespretnost. Budući je upis osnivanja društva u sudski registar konstitutivan a ne
deklaratoran, tj. društvo je osnovano tek onda kada je njegovo osnivanje upisano u
registar, ne bi se moglo reći da će sud ispitati urednost osnivanja društva, već ured-
nost dotada obavljenih radnji.
Ispitivanje da li su dotadašnje radnje uredno provedene ne može se sastojati ni u
ispitivanju sadržaja prijave niti u ispitivanju prijavi priloženih isprava jer je ispitivanje
tih elemenata izričito i posebno naznačeno. Umjesto toga sud će ispitati cjelovitost i
zakonitost prijave i njenih priloga. Ispitivanje “urednosti” dotadašnjih radnji sigurno će
obuhvatiti provjeru – npr. - da li je društveni ugovor odnosno izjava o osnivanju sači-
njena u obliku javnobilježničke isprave te imaju li i drugi akti zakonom propisani oblik.
Sud treba ispitati i sadržaj statuta odnosno društvenog ugovora. Glede toga
odredbe ZTD o d.d. sadrže izričita pravila o slučajevima odbijanja upisa zbog nedo-
stataka statuta, dok odredbe ZTD o d.o.o. takva pravila ne sadrže. Sud će odbiti upis
osnivanja društva u sudski registar ako statut ne sadrži zakonom propisane obvezat-
ne sastojke, a tako treba postupiti i ako obvezatne sastojke ne bi sadržavao društveni
ugovor d.o.o. Osim toga, prema izričitoj odredbi ZTD-a, sud će odbiti upis osnivanja
d.d. i kad statut sadrži odredbe protivne propisima koji su doneseni u javnom inte-
resu, a napose protivne propisima koji služe zaštiti vjerovnika isključivo ili pretežno.
247
Čl. 62. st. 4.
167
Pod time treba podrazumijevati prisilne norme, a nikako dispozitivne, bilo da se radi o
normama ZTD-a ili drugih propisa. S druge strane, sud se ne bi smio upuštati u ocjenji-
vanje onih odredbi koje ni u čemu ne tangiraju javni interes, nego isključivo privatni
tj. interes i prava članova i društva, kao što su u d.o.o. npr. odredbe o broju glasova, o
načinu podjele dobitka i slične.
Ako bi odredbu o ispitivanju uzeli restriktivno i doslovce, onda bi ispitivanje ured-
nosti dotadašnjih radnji moglo obuhvatiti i ispitivanje nekih elemenata sadržaja ispra-
va koje su priložene prijavi. Medju te elemente valjalo bi ubrojiti sadržaj izvješća o
osnivanju i izvješća o reviziji osnivanja.
4.8.3. Ispitivanje sadržaja prijave.

Ispitivanje sadržava li prijava zakonom propisani sadržaj sastojat će se u ispitiva-
nju teksta formulara, tj. obrasca prijave za upis osnivanja društva u sudski registar u
pravcu utvrđivanja da li taj formular sadrži one elemente koji su kao obvezatni odre-
đeni u važećim propisima, te da li su ti elementi sukladni sadržaju društvenog ugovo-
ra i prisilnim propisima (npr. o najmanjoj vrijednosti temeljnog kapitala).
4.8.4. Ispitivanje priloga.

Neprijeporna je potreba da se ispita ne samo jesu li prijavi priložene propisane
isprave, već i neki elementi sadržaja priloženih isprava. Tako će, na primjer, biti potreb-
no utvrditi da li potvrda kreditne institucije o ulozima uplaćenim u novcu pokazuje da
uplaćena svota udovoljava odredbi o najmanjoj dopustivoj uplati poslovnog udjela.
4.8.5. U svezi s revizijom osnivanja

U svezi s revizijom osnivanja upis u sudski registar bit će odbijen onda kada je
izvjesno da izvješće o osnivanju ili izvješće o reviziji osnivanja nisu točni, potpuni ili
zakoniti kao i onda kada je izvjesno da je vrijednost uložene stvari ili prava bitno ma-
nja od svote uloga koji se unosi ulaganjem te stvari. Izvjesnost o jednome i drugome
slučaju postojat će onda kada to revizori osnivanja izjave, i kada je to očigledno. Iako
to nije izričito navedeno, sud će otkloniti upis osnivanja društva u registar takodjer i u
onim slučajevima kada ispitivanje primljene prijave i njenih priloga prema st. 1. ukaže
na kakav nedostatak prijave, priloženih dokumenata ili dotadašnjeg postupka.
Iz dijela st. st. 2. čl. 188. i st. 2. čl. 395. može se zaključiti da će sud odbiti upis u sudski
registar i onda kad je mišljenja da je vrijednost unesene stvari ili prava bitno manja
od svote uloga koji se time uplaćuje, iako to njegovo mišljenje nije potkrijepljeno ni
očiglednošću razlike u vrijednosti niti izvješćem o reviziji. Takvo tumačenje st. 2. bilo
bi pogrešno stoga što sud nije mjerodavan za procjenu vrijednosti stvari i/ili prava, pa
bi izlazak izvan okvira “očiglednosti” nerazmjera vrijednosti odnosno izvan izvješća
o reviziji mogao otvoriti vrata primjeni arbitrarnosti (umjesto zakonitosti), što je za
poredak pravne države neprihvatljivo.
Istovremeno, ako se društvo osniva ulaganjem ili preuzimanjem stvari i /ili prava
bez revizije osnivanja, sud će glede vrijednosti stvari i/ili prava ispitati jedino jesu li
ispunjene pretpostavke takvog osnivanja.
168
Ako je društvo uredno osnovano, ako prijava sadržava zakonom propisani sadr-
žaj, i ako su prijavi priložene propisane isprave, sud će donijeti Rješenje o upisu osni-
vanja društva u sudski registar i provesti taj upis.
4.8.6. Sadržaj upisa

U sudski registar će se upisati:
• tvrtka, sjedište, adresa i predmet poslovanja društva,
• iznos temeljnoga kapitala,
• dan usvajanja statuta odnosno sklapanja društvenog ugovora,
• osobne podatke članova uprave, predsjednika i članova nadzornog odbora (u
d.o.o. ako ga društvo ima), njihovo prebivalište i osobni identifikacijski broj, od-
nosno (u d.d. s monističkim ustrojem organa) osobne podatke članova uprav-
nog odbora i izvršnih direktora,
• ovlasti za zastupanje društva,
• vrijeme trajanja društva,
• ime i prezime i osobni identifikacijski broj, odnosno tvrtku jedinog osnivatelja
odnosno dioničara, ako je društvo osnovala jedna osoba,
• ime osobe ovlaštene za primanje očitovanja i pismena za društvo, ako takva oso-
ba postoji u d.o.o.
4.9. Objava upisa čl. 190. i čl. 396.

Upis osnivanja društva će se objaviti u ”Narodnim novinama“. Objavit će se svi
podaci koji su upravo navedeni kao podaci koji se upisuju u sudski registar. Za d.d.
objavit će se i obvezatni sastojci statuta i iznos za koji su izdane dionice, a odredbe
o ulaganju stvari, preuzimanju stvari, posebnim pogodnostima i troškovima osniva-
nja na teret društva, ako su određeni statutom. Ako je društvo osnovala jedna osoba,
onda i njeni osobni podaci. Za d.o.o. objavit će se i odredbe društvenoga ugovora
ili izjave o osnivanju društva o načinu kako društvo objavljuje svoja priopćenja, ako
ugovor, odnosno izjava sadržavaju te odredbe.
III SUKCESIVNO OSNIVANJE D.D.
1. UVOD I POJAM (čl. 195.)

Pravila ZTD-a o dioničkom društvu – pogotovo s dualističkim ustrojem organa
- oblikovana su za društva s velikim brojem članova (dioničara), koji nemaju vezu sa
svakodnevnim vođenjem poslova, i s velikim temeljnim kapitalom. Pri osnivanju d.d.
moguće je da osnivatelj odnosno osnivatelji društva ne raspolažu sredstvima koja su
dovoljna za početak poslovanja društva odnosno za uplatiti u temeljni kapital koji je
potreban za početak poslovanja, ili da raspolažu potrebnim sredstvima, ali da ih ne
žele uložiti. Kad bi se radilo o osnivanju d.o.o., društvo ne bi moglo biti osnovano. No,
kad se radi o osnivanju d.d. društvo ipak može biti osnovano.
169
Ono može biti osnovano zato što pri osnivanju d.d. nije nužno da osnivatelji sami
preuzmu sve dionice koje se izdaju pri osnivanju, nego oni mogu usvojiti statut i pre-
uzeti samo dio tih dionica, a ostale ponuditi mogućim interesentima putem javnog
poziva za upis dionica (prospekta). Ako budu preuzete – odnosno upisane - sve di-
onice koje su tako ponuđene, postupak osnivanja se može nastaviti i društvo može
biti osnovano. Kako ovdje sve radnje osnivanja nisu poduzete istodobno odnosno
u kratkom vremenskom razdoblju – ili simulatno – nego se obavljaju tijekom dužeg
vremenskog razdoblja odnosno određenim slijedom – ili sukcesivno – radit će se o
sukcesivnom osnivanju društva.
Temeljna razlika u odnosu prema simultanom osnivanju upravo je u objavi jav-
nog poziva za upis dionica (prospekta) kojim se javnosti nudi dio dionica koje se izda-
ju pri osnivanju, i u radnjama koje je zbog toga nužno obaviti i koje nužno proizlaze iz
toga. Jedna od najvažnijh razlika je u tome što se u ovom slučaju na osnivanje društva
primjenjuju i prisilni propisi javnog prava čija je jedna od glavnih svrha zaštita osoba
koje bi upisale dionice povodom prospekta (tzv. ulagača ili investitora) od eventu-
alnih prijevarnih postupaka osnivatelja koji su usvojili statut, preuzeli dio dionica i
objavili prospekt. Glavni propis koji postoji u tu svrhu je Zakon o tržištu kapitala248 koji
– između ostalog – uređuje i uvjete za ponudu vrijednosnih papira javnosti. Stoga pri
sukcesivnom osnivanju d.d. treba uzeti u obzir i njegove odredbe, a ne samo odredbe
ZTD-a koje se dalje prikazuju.
2. PROSPEKT (JAVNI POZIV ZA UPIS DIONICA)

(čl. 196. i čl. 197. st. 2.)
Pri sukcesivnom osnivanju d.d. izrada prospekta je prva radnja koju poduzima-
ju oni osnivatelji koji su usvojili statut, nakon što izrade i usvoje statut, preuzmu dio
dionica koje se izdaju pri osnivanju društva, izrade izvješće o provedenom osnivanju
društva i nakon što bude izrađeno izvješće o reviziji osnivanja, na koja izvješća se pri-
mjenjuju pravila što vrijede pri simultanom osnivanju d.d.. On mora sadržavati čitav
niz podataka koji su izričito predviđeni ZTD-om i svi ti podatci čine bitne sastojke
prospekta. Svaki od tih podataka toliko je važan da bi prospekt kojem nedostaje ma-
kar jedan od njih u cijelosti bio ništetan.
Posebno je za buduće društvo važna obveza upisnika dionica na uplatu dionica.
Stoga valjani prospekt ne može sadržavati ograničenje obveze upisnika dionica, osim
vremenskog ograničenja koje se sastoji u naznaci dana kada prestaje obveza upisni-
ka, ako se do tada ne podnese prijava za upis osnivanja društva u sudski registar. Bilo
koje drugo ograničenje njegove obveze posebno čini prospekt u cijelosti ništetnim.
Međutim, moglo bi se reći kako bi postupao protivno načelu savjesnosti i po-
štenja obveznog prava, onaj dioničar koji bi upisao dionice, sudjelovao i glasovao na
osnivačkoj skupštini ili kasnije kao dioničar ostvarivao svoja prava u društvu ili ispu-
njavao svoje obveze prema društvu čije osnivanje je već upisano u sudski registar, a
potom se pozivao na ništetnost prospekta ili na to da ga upis ne obvezuje. Stoga se na
ništetnost prospekta takav dioničar ne može pozivati.
248
Nar. nov., br. 88/2008.
170
Posebno su, za pravni položaj dioničara, važna eventualna ograničenja njihovih

prava. Stoga i eventualna takva ograničenja moraju biti navedena u prospektu, jer
zainteresirane osobe odnosno mogući budući dioničari pri odlučivanju o upisu dioni-
ca ravnaju sadržajem prospekta. Stoga eventualna ograničenja glede prava dioničara
prema društvu nemaju učinka u odnosu između dioničara koji je upisao dionice po-
vodom javnog poziva i dioničkog društva, ako nisu bila navedena u javnom pozivu
povodom kojeg je taj dioničar upisao dionice.
3. OBJAVA PROSPEKTA (čl. 197. st. 3. i čl. 199. st. 1.)

Objava prospekta podrobnije je uređena Zakonom o tržištu kapitala, dok ZTD
sadrži samo izričita pravila o sadržaju prospekta i upisu dionica povodom objavljenog
prospekta. Ipak, i sam izraz «javni» poziv za upis dionica, podrazumijeva kako se radi
o javnoj objavi prospekta. Nakon što je on objavljen slijedi upis dionica. Upis dionica
obavlja se kod kreditne institucije određene u prospektu, što proizlazi iz odredbe koja
nalaže da prospekt sadrži mjesto gdje se upisuju dionice i odredbe o obvezama kre-
ditne institucije kod koje se obavlja upis dionica. Ta institucija dužna je interesentima
za upis dionica omogućiti da razgledaju statut, izvješće o osnivanju i izvješće o reviziji,
kako bi raspolagali svim podacima koji su nužni za odluku o upisu dionica, i to je jedna
od glavnih obveza te institucije. Njena je obveza svakako i omogućiti interesentima
upis dionica unutar roka za upis, koji treba biti određen statutom, a ne može biti duži
od tri mjeseca računajući od dana određenoga za početak roka za upis.
4. UPISNICA (čl. 198.)

Na mjestu gdje – odnosno kod kreditne institucije kod koje - se upisuju dionice
moraju se nalaziti upisnice. To su isprave čijim potpisivanjem zainteresirane osobe (tj.
upisnici) upisuju dionice odnosno preuzimaju obvezu uplate odgovarajućih uloga. Te
isprave tj. upisnice moraju sadržavati više zakonom određenih podataka, od kojih sva-
ki ima jednaku važnost za valjanost isprave, tako da izostanak makar jednoga od pro-
pisanih podataka dovodi do ništavosti upisnice, a to znači do ništetnosti upisa dioni-
ca. Posebno važan element sadržaja upisnice je i izjava upisnika kojom se on obvezuje
da će uplatiti dionice pod uvjetima određenim u javnom pozivu za upis dionica, zbog
čega se upisnica može nazvati i pisanom izjavom upisnika o upisu dionica. Kao i kod
prospekta, i ovdje ta obveza ima posebno istaknutu važnost, jer bi upisnica posebno
bila ništetna ako bi sadržavala ograničenje upisnikove obveze protivno zakonu.
Upis dionica i upisnikova obveza uplate nastaju u trenutku kad on potpiše upi-
snicu osobno ili putem zakonskog zastupnika ili punomoćnika koji je to svojstvo do-
kazao punomoćju koja mora biti u pisanom obliku. Jedan primjerak upisnice predaje
se toj osobi, a dva su namijenjena potrebama društva i prilaže im se punomoć, ako je
upisnicu potpisao punomoćnik.
5. UPLATA (čl. 197. st. 1., čl. 200. i čl. 202.)

Dio obvezatnog sadržaja upisnice je i navod o svoti novca koji upisnik uplaćuje
pri upisu dionica, te u svezi s uplatom dionica najprije treba reći kako se one uplaćuju
171
zakonskim sredstvom plaćanja na račun dioničkog društva kod kreditne institucije

RH, osim ako bi statutom bilo predviđeno ulaganje u stvarima i/ili pravima, pri čemu
se primjenjuju pravila o uplati dionica pri simultanom osnivanju.
Posebno su, međutim, uređene posljedice zakašnjenja s plaćanjem, ako se radi
o zakašnjenju s plaćanjem prije upisa osnivanja društva u sudski registar249. Ako upi-
snik ne uplati svotu određenu u prospektu na vrijeme odnosno u roku koji je također
određen u prospektu, on će u prvom redu snositi posljedice koje su određene također
u prospektu. No, prema samom zakonu u tom slučaju osnivatelji mogu preuzimanje
ili upis dionica od strane tog upisnika proglasiti nevaljanim. To ipak neće dovesti do
obveze vraćanja eventualnih ranijih uplata, nego do toga da eventualne ranije upla-
ćene svote pripadnu društvu, ali samo ako je društvo upisano u sudski registar. Kako
upis podrazumijeva da je potrebna uplata obavljena, prije podnošenja prijave za upis
osnivanja društva dionice mogu preuzeti odnosno upisati – i uplatiti - sami osnivatelji
ili treća osoba ili osobe, jer su proglašenjem preuzimanja odnosno upisa nevaljanim
upisane dionice ponovno postale podobne za upis. S druge strane, ako te dionice
nitko ne bi upisao i uplatio, osnivanje društva nije uspjelo, o čemu v. niže.
Ukupno uplaćenom svotom za dionice – koja se sastoji od pojedinačnih uplata
dioničara – treba moći raspolagati uprava društva – odnosno izvršni direktori, ako
društvo ima monistički ustroj organa – ali ne u trenutku kad su uplate obavljene, nego
u trenutku kad je osnivanje društva upisano u sudski registar, te od tog trenutka ona
raspolaže ukupno uplaćenom svotom kao i pri simultanom osnivanju. Istovremeno
tom svotom može raspolagati samo uprava, jer ona vodi poslove društva i zastupa
društvo, a ne npr. osnivatelji. No, ni uprava ne može obavljati isplate posebnih nakna-
da, nagrada i povrata plaćanja na teret temeljnog kapitala odnosno iz imovine čija
vrijednost odgovara svoti temeljnog kapitala, nego samo iz imovine koja prelazi tu
svotu.
6. RASPOREĐIVANJE UPISANIH DIONICA (čl. 201.)

Kad istekne rok za upis dionica povodom objave prospekta, mogu biti upisane i
uplaćene sve dionice koje su time ponuđene javnosti, ili samo jedan dio. Ako je upisan
i uplaćen samo jedan dio, osnivatelji mogu u roku od 15 dana od isteka tog roka sami
upisati ili preuzeti dionice koje nisu upisane. Ako to ne učine, osnivanje nije uspjelo. U
protivnom slučaju, bilo da su sve dionice upisane i uplaćene do isteka roka za upis ili
do isteka naknadnog roka, osnivanje je uspjelo i u tom slučaju bit će potrebno raspo-
rediti upisane dionice što znači utvrditi prava i obveze iz tih dionica.
Dionice osnivatelji moraju rasporediti u roku od petnaest dana od isteka roka za
upis dionica koji je određen prospektom, a ako sve dionice nisu bile upisane i uplaće-
ne u tom roku nego u naknadnom roku, onda u roku od mjesec dana od isteka roka
za upis određenog prospektom. Iznimno, dionice se ne smiju rasporediti upisnicima
za koje neki od osnivatelja zna da nisu sposobni za plaćanje, što je izričaj koji upućuje
na nužnost objektivnog postojanja nesposobnosti za plaćanje, a ne na to da bi bila
dovoljna vjerojatnost nesposobnosti za plaćanje. Prema autoru, ako bi dionice bile
249
Za posljedice zakašnjenja s plaćanjem nakon upisa osnivanja društva u sudski registar v.
Obveze, odgovornost i prava člana društva, Obveza uplate dionice i poslovnog udjela.
172
raspoređene upisnicima koji su nesposobni za plaćanje, pa bi zbog toga za društvo ili

dioničare nastala šteta, osnivatelji bi odgovarali za tu štetu. Sa znanjem osnivatelja za
nesposobnost za plaćanje trebalo bi izjednačiti i njihovo neznanje koje je posljedica
propuštanja pozornosti s kojom moraju postupati.
Rezultat raspoređivanja dionica je popis o raspoređivanju dionica. Taj popis mora
sadržavati podatke iz kojih je vidljivo koliko je dionica i kojeg roda bilo upisano i ko-
liko ih je raspoređeno pojedinom upisniku i mora se svim upisnicima dionica učiniti
dostupnim kod kreditne institucije koja je provodila upis, te svaki upisnik ima pravo
uvida u nj.
Kako je moguće da je interes za upis dionica bio veći od ukupnog broja dionica
koje su ponuđene prospektom, via facti je moguće i da bude upisano i uplaćeno više
dionica no što je ponuđeno. U takvom slučaju mogu postojati upisnici kojima nije
raspoređena ni jedna dionica i upisnici kojima nisu raspoređene sve dionice koje su
upisali. Ako bi to bio slučaj, popis o raspoređivanju dionica mora sadržavati i uputu o
podizanju odnosno isplati previše uplaćenih iznosa, odnosno iznosa koji su uplaćeni
a upisnicima nisu zauzvrat raspoređene dionice.
7. NEUSPJELI UPIS (čl. 199. st. 2., st. 3. i st. 4.)

Već je u prikazu raspoređivanja dionica naznačeno kako rok za upis dionica može
isteći a da nisu upisane i uplaćene sve dionice koje su tim prospektom ponuđene, te
kako može isteći i naknadni rok od petnaest dana a da osnivatelji sami ne upišu i upla-
te dionice koje nisu upisane i uplaćene do isteka roka za upis prema prospektu. Tada
osnivanje društva nije uspjelo.
Posljedica neuspjelog osnivanja sastoji se u obvezi osnivatelja da, u roku od pet-
naest dana od isteka naknadnog roka za upis, objave oglas kojim pozivaju upisnike
da podignu uplaćene svote. Istovremeno mogu postojati osobe koje su preuzele i
uplatile dionice, ali ne povodom prospekta, i osobe koje su za preuzete dionice dale
ulog u stvarima i/ili pravima. Iako su osnivateljima iz upisnica poznati i osobni podatci
drugih upisnika dionica, ove osobe osnivatelji su dužni «posebno upozoriti» odnosno
ponaosob pozvati da preuzmu ono što su te osobe uplatile odnosno predale društvu.
U odnosno na njih, dakle, nije dovoljan oglas. Inače, ovaj oglas objavljuje se prema
istim pravilima prema kojima se objavljuje i prospekt.
Neuspjelo osnivanje društva i posljedična obveza vraćanja uplaćenog odnosno
uloženog, posebni su pokazatelji razloga zbog kojih su osobni podaci osnivatelja je-
dan od nužnih elemenata valjanog prospekta i važnosti da prospekt sadrži te podatke.
8. OSNIVAČKA SKUPŠTINA (čl. 203. do čl. 208.)

8.1. Uvod i nadležnost (čl. 207.)
Kad je osnivanje društva uspjelo nastala je situacija u kojoj je statut usvojio i dru-
ge prethodne radnje poduzeo, odnosno u tome sudjelovao, samo dio dioničara, dok
dio nije. Dapače, moguće je da u tome nisu sudjelovali dioničari čiji ulozi u temeljni
kapital značajno pretežu. Osim toga, prethodne radnje nisu obuhvaćale izbor nad-
173
zornog odnosno upravnog odbora. Zbog toga je nakon upisa svih dionica potrebno
održati osnivateljsku skupštinu.
Nadležnost osnivateljske skupštine proizlazi iz sličnih razloga iz kojih proizlazi
potreba njenog održavanja. Dok su pri simultanom osnivanju svi osnivatelji sastavili
izvješće o osnivanju društva i to nakon što su bile preuzete i uplaćene sve dionice koje
se izdaju pri tom osnivanju, te izabrali prvi nadzorni odbor, ovdje su prije održavanja
osnivateljske skupštine to mogli učiniti samo osnivatelji koji su usvojili statut i objavili
prospekt i to samo u odnosu na dionice koje su preuzete i uplaćene prije objave pros-
pekta. Stoga osnivateljska skupština:
• utvrđuje jesu li upisane, odnosno preuzete i raspoređene sve dionice,
• utvrđuje jesu li uneseni svi ulozi koji su se po ZTD-u i statutu morali unijeti do
održavanja osnivačke skupštine,
• utvrđuje hoće li onim što je uneseno društvo moći slobodno raspolagati nakon
što ga se upiše u sudski registar,
• utvrđuje iznos troškova osnivanja koji idu na teret društva, ako je naknada troš-
kova osnivanja predviđena statutom,
• bira članove prvoga nadzornog odbora, a ako je statutom predviđen monistički
ustroj organa onda upravnog odbora.
Iako je nadležnost osnivateljske skupštine ograničena na odlučivanje o upravo
navedenim pitanjima, to ne isključuje mogućnost da se na osnivateljskoj skupštini
izmijeni statut.
Na sazivanje, održavanje i sva druga pitanja u svezi s osnivateljskom skupštinom
primjenjuju se pravila o glavnoj skupštini, osim ako je posebnim pravilima predviđe-
nim za osnivateljsku skupštinu određeno drukčije.
8.2. Sazivanje (čl. 203.)

Osnivateljsku (konstituirajuću) skupštinu sazivaju osnivatelji koji su usvojili statut
i objavili prospekt, i to oglasom koji se objavljuje na isti način kao što je bio objavljen
i prospekt, tako da između zadnje objave sazivanja i održavanja osnivateljske skupšti-
ne protekne najmanje petnaest dana, a istovremeno da se ona održi najkasnije dva
mjeseca od isteka roka za upis dionica određenog prospektom.
Razlog tome leži u činjenici što se osnivateljska skupština – prema prisilnoj odredbi
ZTD-a – mora održati u tom roku, a ako se ne bi održala, osnivanje društva smatralo bi
se neuspješnim. No, kako u životnim okolnostima pojedinih slučajeva mogu postojati
opravdani razlozi zbog kojih se osnivateljska skupština ne može održati u propisanom
roku, osnivatelji koji sazivaju osnivateljsku skupštinu, mogu od suda zahtijevati produ-
ženje tog roka. Ako, prema okolnostima slučaja, postoji opravdani razlog za to, sud će
usvojiti zahtjev i produžiti rok za održavanje osnivateljske skupštine, ali za najviše mje-
sec dana. Više od toga ne može, jer je odredba ZTD koja dopušta produženje roka za
mjesec dana, prisilne pravne prirode u tom smislu da on može biti kraći, ali ne i duži.
Prije održavanja osnivateljske skupštine upisnici kojima su raspoređene dionice
imaju pravo uvida u statut, izvješća osnivača i revizora, upisnice, izvješće osnivača o
troškovima osnivanja, popis o rasporedu dionica i popis osoba koje su preuzele dio-
174
nice bez upisa na temelju prospekta te koliko je svaka od tih osoba preuzela dionica
pojedinog��
roda. Uvid u ove isprave upisnicima se mora omogućiti kod kreditne in-
stitucije gdje su upisali dionice, ali i na još jednom mjestu. On se upisnicima mora
omogućiti u razdoblju od objave sazivanja osnivateljske skupštine, pa do njenog odr-
žavanja. Makar bi izričaj odredbe donekle mogao ostaviti otvoreno pitanje radi li se o
tom razdoblju ili o razdoblju od proteka roka za upis dionica pa do održavanja osni-
vateljske skupštine, primjena općih pravila o glavnoj skupštini upućuje na izloženu
tvrdnju, jer se i pri održavanju glavne skupštine dioničarima odgovarajuća dokumen-
tacija mora učiniti dostupnom u razdoblju od objave sazivanja do održavanja glavne
skupštine.
8.3. Posljedice neodržavanja (čl. 204.)

U prikazu sazivanja osnivateljske skupštine već je spomenuto kako propušta-
nje da se osnivateljska skupština održi u roku od dva mjeseca od isteka roka za upis
dionica prema prospektu, odnosno u dužem roku koji je odobrio sud, ali ne za više
od mjesec dana dužem, dovodi do primjene neoborive zakonske predmnijeve prema
kojoj se smatra da osnivanje društva nije uspjelo. Jednostavnije govoreći, ako se osni-
vateljska skupština ne održi pravodobno, smatra se da osnivanje nije uspjelo.
Tada nastaje situacija bitno istovjetna situaciji u kojoj se osnivanje uzima neu-
spjelim zbog toga što u roku nisu upisane sve dionice koje su ponuđene prospektom,
pa dosljedno nastaju i bitno istovjetne posljedice. To znači kako su – u slučaju neu-
spjelog osnivanja zbog nepravodobno održane osnivateljske skupštine – osnivatelji
koji su usvojili statut i objavili prospekt, dužni objaviti oglas kojim pozivaju upisnike
dionica da podignu svoje uplate. Ovaj oglas oni su dužni objaviti na isti način kao i
prospekt i to u roku od petnaest dana od isteka roka za održavanje osnivateljske skup-
štine, dakle od isteka dva mjeseca od isteka roka za upis dionica prema prospektu, a u
slučaju da je sud rok za sazivanje produžio, od isteka tako produženog roka.
Ako osnivatelji ne objave ovaj oglas u navedenom roku, svaki upisnik stječe pra-
vo predložiti sudu da taj oglas objavi sud, a sud će objaviti oglas o trošku osnivatelja.
Prema izričaju odredbe ZTD-a ne postoje posebne ili druge pretpostavke za to da bi
sud objavio oglas, osim isteka roka u kojem su osnivatelji dužni objaviti oglas.
8.4. Podobnost za odlučivanje (čl. 205.)

U redovitom tijeku stvari nije za očekivati da osnivateljska skupština ne bude
sazvana i da time osnivanje bude neuspjelo, nego upravo obrnuto, da ona bude
sazvana. U odnosu na opća pravila o pretpostavkama valjanog odlučivanja glavne
skupštine, ovdje postoji više važnih razlika.
Prvo, osnivateljska skupština mora se održati u sjedištu društva, a samo prospek-
tom se može odrediti drugo mjesto u kojem će se ona održati. Drugo, dok za glav-
nu skupštinu općenito ne postoji izričito pravilo o tome tko rukovodi njenim radom,
osnivateljsku skupštinu otvara javni bilježnik. No, nije otvaranje osnivateljske skupšti-
ne glavna zadaća javnog bilježnika, nego je njegova glavna zadaća utvrđivanje posto-
janja kvoruma, kao pretpostavke valjanog održavanja osnivateljske skupštine, koja je
175
posljedica okolnosti što je javni bilježnik osoba javnog povjerenja i što se ovdje radi o
osnivanju društva. U svrhu utvrđivanja postoji li kvorum javni bilježnik mora sastaviti
popis nazočnih – bilo osobno ili putem zastupnika - upisnika i preuzimatelja dionica
i utvrditi je li zastupljena većina dionica, a ako postoji više rodova dionica, onda i je
li zastupljena većina dionica svakog roda. Utvrđivanje je li zastupljena većina dioni-
ca proizlazi iz treće važne razlike između općih pravila o glavnoj skupštini i pravila o
osnivateljskoj skupštini. Dok opća pravila o glavnoj skupštini ne predviđaju kvorum
– tj. neku minimalnu zastupljenost dionica – kao pretpostavku valjanog odlučivanja
glavne skupštine, osnivateljska skupština može valjano odlučivati samo ako je na njoj
zastupljena većina svih dionica. Ako su izdane dionice više rodova, onda na njoj –
kumulativno sa zastupljenošću većine svih dionica - mora biti zastupljena i većina
dionica svakog roda.
Osnivateljska skupština mora se održati i donijeti valjane odluke iz njene nad-
ležnosti najkasnije do isteka tri mjeseca od isteka roka za upis dionica, a ako se to ne
zbije, osnivanje društva nije uspjelo. To najprije proizlazi iz naprijed izloženih rokova
za sazivanje i posljedica propuštanja da se osnivateljska skupština sazove u tim roko-
vima, a dalje to proizlazi iz pravila o posljedicama nepostojanja kvoruma na osniva-
teljskoj skupštini.
Ako se ona održava unutar dva mjeseca od isteka roka za upis dionica prema
prospektu, a kvoruma nema, osnivatelji mogu – ali ne moraju - ponovno sazvati osni-
vateljsku skupštinu, ali ako je sazivaju moraju je sazvati u roku od petnaest dana i to
na isti način na koji su već sazvali osnivateljsku skupštinu na kojoj nije bilo kvoruma.
Ako je ne sazovu, smatra se da osnivanje društva nije uspjelo. Ako je sazivaju, između
sazivanja i održavanja ne može proteći manje od osam ni više od petnaest dana, što
dovodi do zaključka da se ponovljena osnivateljska skupština ne može održati kad
protekne više od tri mjeseca od isteka roka za upis (prva najkasnije dva mjeseca od
toga, rok za sazivanje najviše petnaest dana i rok za održavanje najviše petnaest dana
od sazivanja). U slučaju da ni na ponovljenoj osnivateljskoj skupštini nema kvoruma,
osnivanje društva nije uspjelo.
Ako se osnivateljska skupština održava poslije isteka roka od dva mjeseca od iste-
ka roka za upis dionica zato što je sud produžio taj rok za mjesec dana, osnivateljska
skupština više se ne može sazvati i treba uzeti da osnivanje nije uspjelo.
Makar ZTD ovdje izričito ne određuje posljedice neuspješnog osnivanja i ovdje
treba primijeniti pravila o tim posljedicama u slučajevima kad je osnivanje neuspješ-
no zato što u roku nisu upisane sve dionice odnosno zato što osnivateljska skupština
nije sazvana u roku. Znači da i ovdje u slučaju neuspješnog osnivanja osnivatelji mo-
raju u roku od petnaest dana objaviti oglas kojim pozivaju upisnike da podignu svoje
uplate, i to na isti način na koji je objavljen i prospekt, a ako to ne učine, da će oglas na
prijedlog bilo kojeg upisnika objaviti sud.
8.5. Daljnji tijek (čl. 206.)

Nakon što je javni bilježnik otvorio osnivateljsku skupštinu, sastavio popis nazoč-
nih – bilo osobno ili putem zastupnika - upisnika i preuzimatelja dionica i utvrdio da je
zastupljena većina dionica, osnivateljska skupština izabire predsjednika i dva brojača
176
glasova, a nakon toga se čitaju izvješće o osnivanju i izvješće o reviziji osnivanja. Prilo-
zi tim izvješćima ne čitaju se, osim na zahtjev manjinskog ili manjinskih dioničara koji
imaju barem 10% glasova nazočnih osnivateljskoj skupštini.
Razumije se kako nakon čitanja izvješća dioničari imaju pravo raspravljati o tim
izvješćima, a kad su sva pitanja raspravljena u potrebnoj mjeri, pristupa se glasovanju.
O tome, a i o tijeku i odlukama osnivateljske skupštine u cjelini, javni bilježnik vodi i
potpisuje zapisnik. Ali, različito od općih pravila o glavnoj skupštini, ovdje zapisnik
potpisuju i predsjednik skupštine, brojači glasova i osnivatelji društva.
8.6. Glasovanje (čl. 208.)

I u svezi s glasovanjem postoje važne razlike između općih pravila o glavnoj skup-
štini i pravila o osnivateljskoj skupštini. Te razlike postoje glede prava glasa, načina
glasovanja i broja glasova potrebnog za donošenje odluka. Prvo, na osnivateljskoj
skupštini svaka dionica daje pravo na jedan glas. Drugo, dok se na glavnoj skupštini
odluke u pravilu donose običnom većinom glasova, na osnivateljskoj skupštini od-
luke se u pravilu donose većinom glasova dionica zastupljenih na toj skupštini, pri
čemu se u zastupljene dionice ne uračunavaju one koje su izuzete od glasovanja, što
znači da se ovdje odluke ne donose običnom, nego natpolovičnom većinom glasova
zastupljenih dionica koje nisu izuzete od glasovanja.
Posebna pravila vrijede za pojedine odluke iz nadležnosti osnivateljske skupšti-
ne. Kad se odlučuje o utvrđenjima glede upisa odnosno preuzimanja i raspoređivanja
dionica, unosa uloga i slobodnog raspolaganja uloženim, ako se to odnosi na uloge
u stvarima i pravima, mora se glasovati odvojeno za svaki ulog u stvari i/ili pravu. Pri
tome su od glasovanja izuzete dionice koje drže dioničari koji su na taj način unije-
li svoje uloge. Kad se utvrđuje svota troškova osnivanja koje snosi društvo, od gla-
sovanja su izuzeti osnivatelji. Ako se mijenjaju odredbe statuta koje po ZTD-u čine
minimalni i obvezatni sadržaj statuta, za valjanost izmjene nužna je suglasnost svih
upisnika i preuzimatelja dionica, a ako se mijenjaju druge odredbe statuta prvo je za
valjanost odluke o izmjeni nužan kvorum od 2/3 temeljnog kapitala društva, a zatim
davanje svih glasova u prilog odluke o izmjeni tj. jednoglasnost.
8.7. Ponovno ispitivanje izvješća o osnivanju (čl. 209.)

Među glavnim elementima izvješća o osnivanju ističu se bitne okolnosti o koji-
ma ovisi primjerenost činidbi za ulaganje stvari i/ili prava odnosno – jednostavnije
govoreći – značajan dio težišta izvješća o osnivanju je u vrijednostima stvari i/ili prava
koja se ulažu. Kako upisnici nisu sudjelovali u izradi tog izvješća, te kako je moguće da
iskazane vrijednosti stvari i/ili prava ne odgovaraju stvarnim vrijednostima bilo zbog
njihove promjene tijekom vremena ili nesvjesnog ili svjesnog propusta osnivatelja,
upisnici trebaju imati pravo zahtijevati preispitivanje izvješća o osnivanju, te im to
pravo i pripada. Dakle, na osnivateljskoj skupštini može biti stavljen prijedlog za po-
novno ispitivanje odnosno preispitivanje izvješća o osnivanju. U slučaju prihvaćanja
ono će biti ponovno ispitano, no i u slučaju odbijanja tog prijedloga, moguće je da će
ono ipak biti ponovno ispitano.
177
Naime, prije no što se izaberu organi društva, upisnici i preuzimatelji dionica koji
predstavljaju barem 20% svih dionica uplaćenih u novcu imaju pravo zahtijevati po-
novno ispitivanje izvješća o osnivanju i taj je zahtjev dovoljan da se izvješće o osniva-
nju mora ponovno ispitati, ako je zahtjev stavljen najkasnije do navedenog trenutka.
Kad je potrebna manjina pravovremeno stavila taj zahtjev, upisnici i preuzimatelji
dionica koje su uplaćene samo u novcu izabiru tri povjerenika koji će ponovno ispitati
izvješće o osnivanju. Zašto u tome ne sudjeluju upisnici i preuzimatelji dionica za koje
su ulozi dani u stvarima i/ili pravima, razvidno je iz naprijed navedenog. Pri izboru
povjerenika poseban položaj imaju oni upisnici i preuzimatelji dionica koji su zahtije-
vali da se ponovno ispita izvješće o osnivanju. Ti upisnici i preuzimatelji imaju pravo
posebnim glasovanjem izabrati jednog povjerenika, ali i sudjelovati u glasovanju za
izbor preostale dvojice povjerenika zajedno s ostalim upisnicima i preuzimateljima
dionica koje su uplaćene samo u novcu.
Nakon što su povjerenici izabrani, određuje se vrijeme ponovne skupštine i osni-
vačka skupština prekida s radom za sedam dana, kako bi povjerenici mogli ponovno
ispitati izvješće o osnivanju. O tome povjerenici podnose skupštini pisano izvješće,
koje ne mora biti jednoglasno. Naime, daljnji tijek stvari ovisi o tome je li većina povje-
renika ocijenila da vrijednost uloga u stvarima i/ili pravima nije manja od 2/3 prvotno
iskazane vrijednost ili je ocijenila je vrijednost uloga u stvarima i/ili pravima manja od
2/3 te vrijednosti. U prvom slučaju osnivateljska skupština nastavlja s raspravljanjem i
odlučivanjem o pitanjima iz svoje nadležnosti, a troškove ponovnog ispitivanja izvje-
šća osnivača solidarno snose oni koji su zahtijevali ponovno ispitivanje. No, u drugom
slučaju osnivateljska skupština mora odlučiti o tome hoće li se društvo osnovati.
Pri ovom odlučivanju ne mogu sudjelovati – ni u svoje ime niti u ime drugoga – ni
osnivatelji niti upisnici i preuzimatelji dionica koji ulažu stvari i/ili prava, ali samo oni
za čije je uloge u stvarima i/ili pravima ocijenjeno da je vrijednost manja od 2/3 prvot-
no iskazane vrijednosti. Ako za osnivanje nije dana natpolovična većina glasova za-
stupljenih na skupštini, ne uračunavajući glasove koji ne mogu sudjelovati, osnivanje
društva nije uspjelo i nastaju naprijed već spominjane posljedice neuspjelog osniva-
nja društva. To, međutim, može spriječiti pojedinačno svaka osoba nazočna skupštini
ili zajednički više tih osoba. On, odnosno oni, mogu na samoj skupštini preuzeti sve
dionice onih koji su glasovali protiv toga da se društvo osnuje i izjavili da ne žele biti
dioničari. Ako to učine i ako istodobno kod javnog bilježnika ispune i potpišu upisnice
i uplate sve dospjele uplate, osnivanje društva nije neuspjelo i postupak osnivanja
društva može valjano teći dalje.
9. OD OSNIVAČKE SKUPŠTINE DO UPISA U SUDSKI REGISTAR

(čl. 197. st. 2. i čl. 210.)
Nakon uspješnog završetka osnivateljske skupštine pristupa se provođenju pre-
ostalih radnji potrebnih za upis osnivanja društva u sudski registar – kao što je ime-
novanje uprave od strane nadzornog odbora odnosno izvršnih direktora od strane
upravnog odbora u društvima s monističkim ustrojem organa – a napose podnošenju
prijave za upis osnivanja društva u sudski registar. Na izvješće o provedenom osniva-
178
nju, na reviziju osnivanja, na prijavu za upis osnivanja društva u sudski registar, njen
sadržaj, ispitivanje, sadržaj upisa u sudski registar i objavu upisa, primjenjuju se pravi-
la koja to uređuju pri simultanom osnivanju.
Kako i pri sukcesivnom osnivanju, društvo može pretrpjeti štetu zbog netočnosti
ili nepotpunosti podataka danih u svezi s osnivanjem društva, i pri sukcesivnom osni-
vanju primjenjuju se pravila o odgovornosti za štetu koja se nalaze među odredbama
o simultanom osnivanju.
Preddruštvo postoji sve do upisa osnivanja društva u sudski registar, pa se i u slu-
čaju simultanog i u slučaju sukcesivnog osnivanja pravila o preddruštvu primjenjuju
sve do upisa osnivanja društva u sudski registar.
IV TEMELJNI KAPITAL I STJECANJE I OČUVANJE

IMOVINE DRUŠTVA
1. OPĆENITO
D.d. i d.o.o. su pravni subjekti i kao takvi mogu imati subjektivna prava, a to znači
i imovinu. Činjenica da imovinu mogu imati samo pravni subjekti tj. osobe ujedno
znači kako imovina koju su osnivatelji uplatili odnosno predali društvu prije trenutka
upisa osnivanja društva u sudski registar, nije imovina društva sve do trenutka kad je
osnivanje društva upisano u sudski registar. Kako, istovremeno, osnivanje ne može
biti upisano u sudski registar ako osnivatelji nisu uplatili odnosno predali društvu mi-
nimalne vrijednosti određene prisilnim odredbama ZTD, i d.d. i d.o.o. u trenutku nje-
gova nastanka tj. upisa osnivanja u sudski registar ima imovinu.
Vrijednost imovine d.d. u tom trenutku ne može biti manja od – u novcu izražene
svote – 200.000 kn, a vrijednost imovine d.o.o. manja od 20.000 kn., a ako je statutom
odnosno društvenim ugovorom predviđena viša svota temeljnog kapitala, onda ne
može biti manja od te više svote. Dakle, u trenutku nastanka društva, vrijednost nje-
gove imovine odgovara svoti temeljnog kapitala. Struktura njegove imovine u tom
trenutku odgovara onome što su članovi uplatili odnosno predali društvu: ako su ulo-
ge uplatili u novcu, imovina društva u trenutku nastanka sastoji se od određene svote
novčane tražbine društva od banke temeljem ugovora o obavljanju platnog prome-
ta250, ako su uloge unijeli predajom stvari društvu, njegova imovina sastoji se od tih
stvari. Posebno treba naglasiti kako se – u slučaju kad su osnivatelji uplatili samo dio
uloga – imovina društva sastoji i od njegove tražbine uplate neuplaćenih dijelova ulo-
ga od članova društva.
Ova vrijednost imovine društva – koja odgovara svoti upisanog temeljnog ka-
pitala – posebno je važna i zaštićena u općem odnosno javnom interesu, a napose
interesu stvarnih i potencijalnih vjerovnika društva. Razlog tome leži u činjenici što za
obveze društva – osim iznimno u slučaju proboja pravne osobnosti – odgovara samo
250
O ugovoru o obavljanju platnog prometa v. podrobnije u Slakoper, Zvonimir (urednik): Bankovni
i financijski ugovori, Pravni fakultet u Rijeci, 2007.
179
društvo svojom imovinom251. S tog stajališta, a ne samo sa stajališta prisilnih propisa

o vođenju poslovnih knjiga, od trenutka nastanka društvo je dužno voditi poslovne
knjige, što podrazumijeva u njih upisati imovinu društva. Naime, miješanje imovine
društva i člana društva jedan je od pokazatelja proboja pravne osobnosti tj. moguć-
nosti da član društva odgovara za njegove obveze, a nepostojanje poslovnih knjiga
u kojima je imovina upisana jedan je od indicija za mogućnost miješanja imovine, te
time i nastanka odgovornosti člana za obveze društva.
Nakon trenutka upisa osnivanja društva u sudski registar i stjecanja prvobitne
imovine preuzimanjem i uplatom odnosno predajom društvu uloga, društvo stječe
daljnju imovinu svojim poslovanjem, tj. obavljanjem djelatnosti koje čine predmet
njegova poslovanja, i njegova se imovina povećava ili smanjuje ovisno o poslovanju
društva. Istovremeno, struktura imovine neprekidno se mijenja time što pojedini ele-
menti od kojih se ona sastoji – pokretnine, nekretnine, prava, tražbine, novčanice –
prestaju biti dio imovine društva, a drugi elementi to postaju. Pri tom treba uočiti
kako nije nužno da se vrijednost imovine mijenja promjenom njenih sastavnih ele-
menata odnosno njene strukture, nego njena vrijednost može ostati ista unatoč tim
promjenama.
Zbog već izložene važnosti toga da društvo pri osnivanju stekne, i nakon toga za-
drži, imovinu barem u onoj vrijednosti koja odgovara svoti upisanog odnosno preu-
zetog temeljnog kapitala, ZTD sadrži prisilna pravila čija svrha je upravo osiguranje da
društvo stekne i zadrži imovinu barem u navedenoj vrijednosti. Na osiguranje (u pr-
vom redu) stjecanja te imovine upravljena su prisilna pravila o zabrani otpusta duga
za dionice odnosno ulog, o zabrani upisa vlastitih dionica odnosno vlastitih poslovnih
udjela, o isključenju (kaduciranju) dioničara odnosno člana d.o.o. zbog neuplate di-
onice odnosno uloga, o odgovornosti prednika isključenog člana za uplatu dionice
odnosno uloga i o zajmu kojim se nadomješta temeljni kapital.
U trenutku kad je društvo osnovano i od tog trenutka nadalje društvo ima odre-
đenu imovinu. Tom imovinom društvo načelno slobodno raspolaže. Ali, u svezi s ras-
polaganjem imovinom društva potrebno je odvojeno promatrati dio imovine čija
vrijednost odgovara svoti upisanog temeljnog kapitala i dio imovine čija vrijednost
prelazi tu svotu, te raspolaganje imovinom prema članovima društva i prema trećim
osobama kao njenim stjecateljima. Odvojeno promatranje nužno je zato što društvo
slobodno raspolaže čitavom imovinom samo prema trećim osobama kao stjecatelji-
ma. Dijelom imovine čija vrijednost prelazi svotu upisanog odnosno preuzetog te-
meljnog kapitala društvo slobodno raspolaže i prema članovima društva odnosno
dioničarima kao stjecateljima, ali s time što se ne smije ugroziti vjerovnike društva,
dok dijelom imovine čija vrijednost ne prelazi svotu upisanog odnosno preuzetog
temeljnog kapitala prema dioničarima odnosno članovima d.o.o. društvo ne može
valjano raspolagati.
U svrhu (u prvom redu) zaštite odnosno održavanja imovine čija vrijednost ne pre-
lazi svotu upisanog odnosno preuzetog temeljnog kapitala ZTD sadrži prisilna pravila
o zabrani vraćanja uplaćenog za dionice odnosno poslovne udjele i o zabrani plaćanja
kamata na te svote, o nedopuštenim primanjima odnosno isplatama i odgovornosti u
251
Čl. 9. st. 1. ZTD-a.
180
tom slučaju, o izračunavanju dobitka društva koji se može isplatiti dioničarima odno-
sno članovima d.o.o. odnosno o granicama isplate dobitka, o zaobilaznim ugovorima,
te o stjecanju i uzimanju u zalog vlastitih dionica odnosno vlastitih poslovnih udjela i
ništavim poslovima koji su s tim u vezi. Dio pravila čija svrha je postizanje i održavanje
potrebne imovine društva prikazuje se u nastavku, a dio na drugim odgovarajućim
mjestima. U nastavku se prikazuju ona pravila koja se u prvom redu odnose na društvo,
a na drugim odgovarajućim mjestima pravila koja prvenstveno predstavljaju obveze,
odgovornosti i/ili zabrane dioničarima odnosno članovima d.o.o.
2. ZABRANA OSLOBOĐENJA OD OBVEZE UPLATE ULOGA

(čl. 216. i čl. 398. st. 3. i 4.)
Prema pravilima općeg obveznog prava obveze prestaju, između ostalog, i pri-
jebojem, otpustom duga i nagodbom. Kad je riječ o obvezi unosa odnosno uplate
uloga za dionicu odnosno uloga u d.o.o., na više mjesta u ovom radu ističe se važnost
ispunjenja te obveze zbog toga što se unosom odnosno uplatom doprinosi stvaranju
imovine društva koja odgovara svoti temeljnog kapitala, a postojanje imovine u toj
vrijednosti jedno je od temeljnih imperativnih načela društava kapitala.
Zbog posljednjeg, tražbina unosa odnosno uplate uloga za dionicu odnosno ulo-
ga u d.o.o. nije tražbina kojom društvo slobodno raspolaže u tom smislu da bi se druš-
tvo moglo odreći te tražbine, odnosno rječnikom građanskog prava, da bi društvo
moglo valjano otpustiti ovaj dug, a u njemačkom pravu to vrijedi i tijekom stečajnog
postupka252. Posebno pravila o oba društva naglašavaju i kako obveza uplate ne može
prestati prijebojem s potraživanjem člana prema društvu, ako takvo potraživanje po-
stoji, što je potrebno objasniti. Kad bi se međusobna potraživanja člana i društva mo-
gla prebiti onda bi - primjerice - stečajni vjerovnici društva mogli biti oštećeni. Naime,
potraživanje člana društva - koji je ujedno i njegov dužnik - moglo bi biti namireno
do svote prijeboja potraživanja, a ne prema odredbama SZ o namirenju vjerovnika.
Prijebojem bi, dakle, član društva u stečaju mogao biti doveden u povoljniji položaj
u odnosu na ostale vjerovnike društva u stečaju. Makar su temeljna pravila istovjetna
i u d.d. i u d.o.o., odredbe ZTD-a u određenoj su mjeri različite. Tako odredba koja se
odnosi na d.d. ističe kako se obveze plaćanja ne može osloboditi ni prednika kaduci-
ranog dioničara, a odredba koja se odnosi na d.o.o. kako se obveza uplate ne može ni
odgoditi niti olakšati.
Budući da su ova pravila prisilne naravi, prije svega neće postojati mogućnost
da članovi svojom voljom (npr. odredbom u društvenom ugovoru odnosno dioničari
odredbom statuta) otklone njenu primjenu. Daljnja posljedica prisilnosti ove odredbe
sastoji se u nevaljanosti pravnog posla odnosno pravne radnje koja bi joj bila protiv-
na. Takva pravna radnja (npr. odluka skupštine o otpustu duga članovima društva)
bila bi ništava253 i ne bi utjecala ni na postojanje niti na sadržaj obveze člana odnosno
članova društva. Drugim riječima obveza uplate uloga ne bi prestala. A ako bi teme-
252
Odluka Bavarskog Nadzemaljskog suda (dalje: BayObLG) u Zeitschrift fuer Wirtschaftsrecht
(dalje: ZIP) 1985, 33 prema Uwe H. Schneider u Scholz, s. 829.
253
Usp. Uwe H. Schneider u Scholz, s. 829.
181
ljem takve ništetne odluke bilo štogod isplaćeno članu društva, onda bi takvu isplatu
valjalo uvrstiti u nedopuštene isplate254.
Iznimno, prema odredbi st. 4. čl. 398. oslobađanje od obveze uplate u d.o.o. može
biti rezultat postupka smanjenja temeljnog kapitala društva, ali samo do svote za koju
je smanjen temeljni kapital, što predstavlja poseban slučaj u kojem će obveza upla-
te uloga u cijelosti ili djelomično prestati. U d.d., sadržajno istovjetno iznimci koja
postoji u d.o.o., oslobađanje dioničara od obveze uplate moguće je u slučaju redov-
nog smanjenja temeljnog kapitala društva ili smanjenja toga kapitala povlačenjem
dionica, ali dioničari također ukupno mogu biti oslobođeni samo do svote za koju je
temeljni kapital smanjen.
3. ZABRANA UPISA VLASTITIH DIONICA I PREUZIMANJA DIONICA

(čl. 219., čl. 385. st. 1. i čl. 457. st. 3)
Načelo stjecanja imovine čija vrijednost odgovara barem svoti temeljnog kapitala
i održavanje imovine društva barem u toj vrijednosti (načelo održanja temeljnog kapi-
tala) jedno je od prisilnih načela društava kapitala. Svrsi ostvarenja tog načela služi više
instituta, kao što su zabrana oslobođenja od obveze uplate uloga, zabrana vraćanja
uloženog, obveza vraćanja društvu nedopušteno primljenog, a toj svrsi služi i zabrana
upisa vlastitih dionica odnosno zabrana preuzimanja dionica u d.d. Makar odredbe o
d.o.o. ne sadrže načelnu i izričitu zabranu društvu da preuzme ulog ili uloge u samo-
me sebi, takva zabrana postoji i u d.o.o. Ona postoji ne samo zbog toga što bi njeno
nepostojanje i/ili kršenje doveli do posljedica nespojivih s biti društva i bili duboko
proturječni drugim institutima koji služe načelu održavanja temeljnog kapitala, nego i
zato što se njeno postojanje može izvesti iz odredbi čl. 385. st. 1. i čl. 457. st. 3.
U fazi osnivanja d.d. ne može ni preuzeti niti upisati dionice u samom sebi odno-
sno vlastite dionice, a d.o.o. ne može preuzeti poslovni udjel u samom sebi, ne samo
zato što mu je to zabranjeno, nego i zato što društvo kao pravna osoba u toj fazi još
ne postoji. S tim u vezi treba naglasiti kako – i u ovoj fazi, ali i pri povećanju temeljnog
kapitala – dionice ne mogu biti preuzete odnosno upisane ili poslovni udjeli preuzeti
ni za račun društva o kojem se radi. Kad bi to bilo dopušteno, bila bi izigrana zabrana
upisa vlastitih dionica odnosno zabrana preuzimanja vlastitih poslovnih udjela.
Zabrana upisa vlastitih dionica odnosno preuzimanja vlastitih poslovnih udjela ne
vrijedi samo pri osnivanju društva, nego i pri povećanju temeljnog kapitala, i to iz istih
razloga zbog kojih postoji pri osnivanju društva. Kao što bi – kad bi upis vlastitih dionica
bio dopušten – pri osnivanju društva njegova početna imovina odmah bila umanje-
na za svotu za koju je društvo upisalo dionice, tako pri povećanju temeljnog kapitala
njegova imovina ne bi bila povećana za svotu za koju je društvo upisalo dionice, a isto
sadržajno vrijedi i kad bi u d.o.o. bilo dopušteno preuzimanje vlastitih poslovnih udjela.
Kako bi bitno istovjetni učinci nastali i kad bi ovisno društvo preuzelo dionice
vladajućeg društva, te kad bi društvo u kojem postoji većinski udio preuzelo dionice
društva koje ima taj većinski udio, ovisno društvo ne smije preuzimati dionice vlada-
jućeg društva, a društvo u kojem postoji većinski udio ne smije preuzimati dionice
254
Čl. 407.
182
društva koje drži taj većinski udio. To, na odgovarajući način, treba primijeniti i na
d.o.o. i na situacije u kojima su ovisno i vladajuće društvo, te društvo u kojem postoji
većinski udio i društvo koje ga drži, društva kapitala bez obzira radi li se o d.d. i d.o.o.
Zabranu upisa vlastitih dionica odnosno preuzimanja vlastitih poslovnih udjela
mogu povrijediti članovi uprave tako da u tom svojstvu u ime i za račun društva upi-
šu vlastite dionice odnosno preuzmu vlastite poslovne udjele. Ali tu zabranu mogu
povrijediti i treće osobe. Društvo koje namjerava povrijediti tu zabranu moglo bi –
putem članova uprave – trećoj osobi ili trećim osobama povjeriti da one upišu vlasti-
te dionice odnosno preuzmu vlastite poslovne udjele za račun društva. Kako to nije
moguće bez sudjelovanja članova uprave, u svakom slučaju u kojem se pri povećanju
temeljnog kapitala upišu dionice odnosno preuzmu poslovni udjeli suprotno izlože-
nim zabranama, svi članovi uprave – odnosno izvršni direktori - jamče za punu uplatu
dionica odnosno uloga. Prema odredbi ZTD-a, oni odgovaraju «osim ako dokažu da
nisu krivi», što znači da se njihova odgovornost predmnijeva, ali i da mogu dokazivati
njeno nepostojanje. Po mišljenju autora oni ne bi trebali odgovarati samo ako su po-
stupali s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, jer su općenito obvezani
na ovaj stupanj pozornosti, o čemu v. Uprava.
Ako je za račun društva dionice upisala odnosno poslovne udjele preuzela treća
osoba – bilo pri osnivanju ili pri povećanju temeljnog kapitala – smatrat će se da ih je
upisala odnosno preuzela za svoj račun. To stoga što se ona, prema odredbi ZTD-a, ne
može pozivati na to da ih nije preuzela za svoj račun, a to dovodi do zaključka kako
ih je preuzela za svoj račun. Ta osoba naći će se u istom položaju u kojem se nalaze
članovi uprave u prethodnom slučaju: ona jamči za to da će se uplatiti puni ulog. Ta
odgovornost ne može preći na drugoga ni temeljem ugovora koji bi sklopila s druš-
tvom, ovisnim društvom ili društvom u kojem postoji većinski udio, jer je odredba
koja to propisuje prisilne prirode. Makar se ta osoba nalazi u prikazanom položaju,
prava iz dionice odnosno poslovnog udjela ne pripadaju joj sve dok dionicu odnosno
ulog izričito ne preuzme za svoj račun.
Izloženu tvrdnju kako će se u posljednjem slučaju smatrati da je treća osoba
upisala odnosno preuzela dionice za svoj račun posebno potvrđuje izričita odredba
ZTD-a koja oglašava ništetnim ugovore sklopljene između dioničkog društva i druge
osobe, kojim se ta osoba ovlašćuje ili obvezuje da stekne dionice dioničkoga društva
za račun toga društva, ovisnoga društva ili društva u kojemu dioničko društvo ima
većinski udio, ako bi stjecanje dionica od strane društva bilo protivno pravilima o stje-
canju vlastitih dionica iz čl. 233. stavku 1., 3. i 4. ZTD-a.
4. ZAJAM KOJIM SE NADOMJEŠTA TEMELJNI KAPITAL

(čl. 217. st. 3. i čl. 408.)
4.1. Uvod.
Prema izričitoj odredbi čl. 217. st. 3. ZTD-a na zajam kojim se nadomješta temeljni
kapital d.d. na odgovarajući se način primjenjuju pravila o tome koja vrijede za d.o.o.
Iznimno od toga, ratione personae ta se pravila primjenjuju na zajam koji je dao dio-
ničar čije se dionice odnose na najmanje ¼ temeljnog kapitala, te ako društvo bez tog
183
zajma ne bi moglo iskazati dobitak. Dakle, u d.d. se ova pravila ne primjenjuju samo
kad je društvo u krizi, kao što je slučaj u d.o.o. nego i kad bez tog zajma ono ne bi mo-
glo iskazati dobitak. Navedene dvije iznimke posebno treba imati u vidu pri primjeni
daljnjeg izlaganja na d.d.
U praksi d.o.o. vrlo često se osniva s temeljnim kapitalom u svoti zakonskog mini-
muma - nedovoljnog za rad društva - a sredstva za rad društva pribavljaju se zajmovima
i zakupima koje članovi društva daju društvu i na slične načine. Time bi znatan dio sred-
stava, koja društva uglavnom trajno koriste, ostajao izvan njihove imovine, vjerovnici
društva bili izloženi riziku naplate iz male ili neznatne imovine društva. S druge strane,
članovi društva nisu izlagali svoju imovinu riziku uspješnosti poslovanja društva putem
njenog ulaganja u društvo, već su - nauštrb sigurnosti vjerovnika - ostali vlasnici imovi-
ne koju su društva uglavnom trajno koristila ili prema društvu imali tražbine. Identične
situacije nastaju i onda kada sredstva društva ne pružaju mogućim zajmodavateljima
sigurnost u povrat zajmova koje društvo traži, pa su članovi društva sami daju zajmove
društvu u svrhu trajnijeg povećanja kapitala s kojim društvo raspolaže.
4.2. Pojam zajma kojim se nadomješta kapital

Ugovor o zajmu je ugovor obveznog prava kojim se zajmodavatelj obvezuje za-
jmoprimatelju predati određenu svotu novca ili drugih zamjenjivih stvari, a zajmopri-
matelj se obvezuje vratiti zajmodavatelju istu svotu novca odnosno istu količinu stvari
iste vrste. No, odredbe o zajmu kojim se nadomješta kapital ne odnose se samo na za-
jam nego i na druge pravne radnje koje u gospodarskom smislu odgovaraju davanju
zajma. Prema tome, za primjenu čl. 408. neće biti nužna građanskopravna kvalifikacija
ugovora kao ugovora o zajmu, nego će se konkretni ugovor promatrati sa stajališta nje-
gova gospodarskog smisla. Važno je da osoba društvu preda neku imovinu uz obvezu
društva da istu imovinu odnosno vrijednost nakon određenog vremena vrati toj osobi,
neovisno o tome treba li ili ne uz vraćanje platiti i neku naknadu, npr. kamatu. Može se,
primjerice, reći kako je gospodarska svrha ugovora o kreditu identična. Također je nuž-
no uočiti kako će se pravila čl. 408. primijeniti i u slučaju kad predmet zajma nije novac,
jer već i sama definicija ugovora o zajmu obuhvaća i druge zamjenjive stvari.
4.3. Pretpostavke primjene pravila o zajmu kojim

se nadomješta kapital
Pravila o zajmu kojim se nadomješta kapital primijenit će se na zajam dan druš-
tvu u vrijeme kad je društvo u krizi odnosno kada bi inače uredni gospodarstvenici
trebali pribaviti društvu vlastiti kapital. Pojam krize odnosno situacije u kojoj bi uredni
gospodarstvenici trebali društvu pribaviti vlastiti kapital, potrebno je bliže odrediti.
Pod krizom se u literaturi spominje financijska kriza u kojoj se zajmom omogućuje
«nastavak poslovanja i izbjegavanje likvidacije»255, dok poredbena literatura o situa-
ciji u kojoj bi uredni gospodarstvenici trebali društvu pribaviti vlastiti kapital, govori
kao o situaciji u kojoj postoji potkapitaliziranost društva256. Pod potkapitalizirnošću
255
Barbić 2, s. 895.
256
Roth, oc., s. 316.
184
društva treba uzeti situaciju u kojoj vlastiti kapital društva nije dostatan za poslovanje
društva, a crtu razgraničenja predstavljao bi kriterij kreditne sposobnosti društva, bilo
da se radi o sanaciji društva ili ne. Istodobno sama prezadužnost društva ne mora
nužno biti situacija na koju se odnose pravila o zajmu kojim se nadomješta kapital257.
4.4. Primjena pravila rationae personae

Budući da se radi o zajmu društvu – kojim se nadomješta temeljni kapital – druš-
tvo će uvijek biti jedna ugovorna strana tog ugovora o zajmu i to zajmoprimatelj. Dok
do novele ZTD 2003 krug mogućih zajmodavatelja na koje se odnosi ova odredba
nije bio ograničen, vrijedeća odredba točnije definira moguće zajmodavatelje na čije
zajmove i vraćanje se ona odnosi. Pravila o zajmu kojim se nadomješta kapital odnose
se na zajmodavatelje koji su:
• članovi društva čiji poslovni udjel predstavlja deseti ili veći dio temeljnog kapi-
tala i koji vode njegove poslove tj. koji su članovi uprave društva, a u d.d. koji su
dioničari čije se dionice odnose najmanje na ¼ temeljnog kapitala, i/ili
• treće osobe kojima je član društva dao neko osiguranje za vraćanje zajma danog
društvu, i to do vrijednosti danog osiguranja.
Dakle, pravne posljedice davanja zajma kojim se nadomješta temeljni kapital po-
gađat će članove društva s 10 ili više posto temeljnog kapitala i koji su članovi uprave,
odnosno dioničare čije se dionice odnose najmanje na ¼ temeljnog kapitala, a treće
osobe samo u onoj mjeri u kojoj su im članovi društva dali osiguranja za vraćanje
zajma od strane društva. Iznimno, promatrana pravila neće se primijeniti na zajmoda-
vatelja koji je postao član društva tj. stekao poslovne udjele u vrijeme kad je društvo u
krizi u cilju da se prevlada krizno stanje, ali samo na njegove tražbine iz danih zajmova
do visine temeljnog kapitala uplaćenog u društvo u skladu sa ZTD-om pri povećanju
temeljnog kapitala na temelju kojeg je udio stečen. To podrazumijeva da se radi o
zajmodavatelju koji je stekao članstvo u društvu preuzimanjem i uplatom poslovnog
udjela pri povećanju temeljnog kapitala, pri čemu upravo preuzimanje i uplata uloga
u vrijeme kad je društvo u krizi pokazuju da se članstvo stječe u cilju prevladavanja
kriznog stanja. Kako su preuzimanjem i uplatom uloga povećani temeljni kapital i
imovina društva, vraćanjem tom članu društva zajma do svote uplaćenog uloga imo-
vina društva neće biti smanjena u odnosu na njenu veličinu odnosno vrijednost prije
povećanja temeljnog kapitala i uplate uloga, nego će ponovno postati jednaka kao i
prije povećanja temeljnog kapitala. Upravo to je razlog što se pravila o zajmu kojim se
nadomješta kapital ne primjenjuju na ovog člana društva, ali treba napomenuti kako
bi vraćanje zajmova do te svote prije prestanka kriznog stanja značilo da članstvo ipak
nije stečeno radi prevladavanja krize.
4.5. Pravne posljedice davanja zajma

Pravne posljedice davanja zajma kojim se nadomješta kapital treba promotriti
odvojeno:
• u slučaju kad nad društvom nije otvoren stečaj, i
257
Scholz/K. Schmid, oc., s. 1100.-1101.
185
• u slučaju kad je nad društvom otvoren stečaj.

Pravne posljedice u prvom slučaju nisu predviđene ZTD-om izričito, ali se mogu
odrediti a contrario drugoj situaciji i to uz primjenu pravila i načela društava kapitala
i općih pravila obveznog prava. Iz prvobitnog teksta čl. 408. moglo se zaključiti da bi
vraćanje ovog zajma bilo zabranjeno tako dugo dok društvo ne bi sredstva moglo pri-
baviti pod «normalnim» gospodarskim uvjetima, a u suprotnom slučaju da bi vraćanje
predstavljalo nedopuštenu isplatu iz čl. 407. Vrijedeći tekst čl. 408. ne daje uporišta za
ove zaključke, nego bi se – suprotno tome i a contrario st. 4. koji govori o posljedicama
vraćanja zajma unutar godine dana prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečaj-
nog postupka nad društvom i nakon podnošenja tog prijedloga – moglo zaključiti da
vraćanje zajma kojim je nadomješten temeljni kapital ne predstavlja nedopuštenu
isplatu, ako je zajam vraćen prije no što počne teći posljednja godina prije podnoše-
nja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka nad društvom.
U slučaju otvaranja stečaja različito se gleda situacija (a) kad je zajam vraćen unu-
tar jedne godine prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka ili na-
kon podnošenja tog prijedloga i (b) kad zajam nije vraćen prije otvaranja stečajnog
postupka. Situaciju pod (a) uređuje st. 4. čl. 408., ali samo glede zajma treće osobe, za
čiji povrat je član društva dao osiguranje. Ako bi unutar naprijed spomenutog vreme-
na društvo vratilo zajam trećoj osobi «član društva koji je dao osiguranje ili jamčio za
povrat zajma dužan je tako isplaćeni iznos vratiti društvu», ali «samo do visine iznosa
za koji je član društva jamčio povrat zajma ili koji odgovara vrijednosti danog osigu-
ranja u vrijeme vraćanja zajma». Dakle, ako je društvo trećem zajmodavatelju vratilo
više no što je osiguranje koje je dao član, član će čitavo osiguranje biti dužan iskoristiti
za vraćanje društvu. Ali, ako je osiguranje bilo veće od vraćenog, onda samo onaj dio
osiguranja koji odgovara vrijednosti vraćenog.
Obveze plaćanja društvu član se može osloboditi tako da ono čime je vjerovniku
osigurao vraćanja zajma, stavi na raspolaganje društvu kako bi ono moglo namiriti
svoju tražbinu iz njegove vrijednosti, što znači da je društvo ovlašteno to sredstvo
osiguranja unovčiti i namiriti se iz postignute cijene, dok je eventualni višak koji pre-
mašuje vraćeni zajam dužno isplatiti članu društva.
Posljedice vraćanja zajma članu društva – u situaciji pod (a) – nisu izrijekom
određene. Restriktivno tumačenje čl. 408. kao prisilne odredbe moglo bi dovesti do
zaključka o nepostojanju obveze člana kojem je zajam vraćen, da vraćeno ponovno
preda društvu. Suprotno tome stoji svrha odredbe čl. 408., koji za slučaj stečaja druš-
tva tražbinu člana stavlja u niži isplatni red, a člana kao davatelja osiguranja trećem
stavlja u položaj koji je upravo opisan. Zbog toga bismo se priklonili teleološkom tu-
mačenju i zauzeli stajalište kako je zabranjeno vraćanje zajma članu društva unutar
godinu dana prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečaja ili nakon podnošenja
tog prijedloga. Dosljedno bi – u slučaju vraćanja – isplatu ipak trebalo uzeti kao nedo-
puštenu i primijeniti čl. 407.
Ako zajam nije vraćen prije otvaranja stečajnog postupka nad društvom, član
društva kao zajmodavatelj prema ZTD-u može u stečajnom postupku ostvarivati za-
htjev za povrat zajma samo kao stečajni vjerovnik nižeg isplatnog reda, dok su prema
Stečajnom zakonu tražbine povrata ovog zajma uvrštene u posljednji niži isplatni red,
186
što znači da bi se u slučaju stečaja sredstva mogla vratiti tek ako su prethodno u cjelo-
sti namirene tražbine svih drugih vjerovnika društva u stečaju. Treća osoba kao zajmo-
davatelj kojoj je član društva dao neko osiguranje ili je bio jamac može u stečajnom
ostupku ostvarivati zahtjev za povrat zajma samo za onaj iznos za koji se nije uspjela
namiriti iz dobivenog osiguranja odnosno jamstva.
5. ZABRANA VRAĆANJA ULOGA I PLAĆANJA KAMATA

(čl. 217. st. 1. i st. 2. i čl. 406. st. 1.)
5.1. Uvod
U dijelu gdje se govori o obvezi uplate dionice odnosno o obvezi unosa uloga
istaknuto je kako to potraživanje nije potraživanje kojim bi društvo slobodno raspo-
lagalo, te - dosljedno - kako se ono tog potraživanja ne može valjano odreći niti ga
prebiti s eventualnim protu potraživanjem koje bi dioničar odnosno član d.o.o. imao
prema društvu. Razlog tome je što svaki pojedini ulog sudjeluje u stvaranju temeljnog
kapitala društva čija svota se upisuje u sudski registar, temeljem čega treće osobe
odnosno javnost stječu povjerenje u postojanje imovine društva čija vrijednost odgo-
vara barem svoti temeljnog kapitala. U svrhu sprječavanja članova društva da ugroze
zakonito povjerenje mogućih vjerovnika u iskazanu svotu temeljnog kapitala, ZTD
izričito određuje kako se dioničarima ne smiju vratiti uplaćeni ulozi, a u d.o.o. kako
članovi društva ne mogu tražiti da im društvo vrati ono što su uplatili kao uloge. Ta-
kođer je u oba društva zabranjeno i plaćanje kamata na ono što je uloženo u društvo.
5.2. Svrha zabrane

Prema Koppensteineru258 odredba o zabrani vraćanja uplaćenog uloga u d.o.o.
– a to vrijedi i za d.d. - formulira opći princip čija svrha je proizašla iz nužnosti osigu-
ranja vjerovnika od njihova zakidanja putem činidbi koje bi društvo činilo u odnosu
na članove. Ta odredba upravljena je na “očuvanje imovine koja odgovara temeljnom
kapitalu”259. Temeljni kapital je pojam koji u stvarnom životu postoji kao svota iskaza-
na u društvenom ugovoru, sudskom registru i poslovnim knjigama društva, a - iako se
kaže da upravo on daje sigurnost vjerovnicima društva - sigurnost vjerovnicima daje
imovina društva koja uvijek mora postojati barem kao vrijednosno iskazani korelat
svoti temeljnog kapitala. Jednostavnije govoreći, sigurnost vjerovnicima daje imovi-
na društva, a imperativni propisi nalažu da njezina vrijednost iskazana u poslovnim
knjigama ne smije biti manja od svote temeljnog kapitala deklarirane u društvenom
ugovoru, sudskom registru i poslovnim knjigama. Preciznije govoreći, uslijed isplate
koju učini društvo (i za koju nije primilo protuvrijednost) vrijednost njezine imovine
u poslovnim knjigama može se smanjiti ispod svote temeljnog kapitala, pa zabrana
vraćanja uloga zapravo vrijedi u onom slučaju kad bi zbog tog vraćanja knjižna vrijed-
nost njene imovine pala ispod svote temeljnog kapitala. Pri tome se pod knjigovod-
stvenom vrijednošću imovine uzima zbroj svota aktive i slobodnih pričuva umanjen
258
s. 572
259
Koppensteiner, ibid.
187
za svotu obveza. Ako rezultat ove računske operacije daje svotu koja je veća ili jedna-
ka iskazanoj svoti temeljnog kapitala onda društvo ima imovinu koja je potrebna za
“održanje temeljnog kapitala”260.
S tim u vezi treba istaći kako - izuzevši pravo na udio u dobitku društva – dioničar
odnosno član d.o.o. temeljem samog članstva u društvu u načelu ne stječe drugih
imovinskih prava odnosno potraživanja tijekom redovnog poslovanja društva. Stoga
mu ni ne pripada pravo potraživati od društva ma kakvu drugu činidbu osim spome-
nute, uz istodobnu zabranu društvu da mu takvu činidbu (npr. plaćanje) dade.
5.3. Vraćanje uplaćenog

Prema odredbama ZTD-a «dioničarima se ne smiju vratiti uplaćeni ulozi», a čla-
novi d.o.o. ne mogu tražiti vraćanje onog «što su uplatili kao uloge». Oboje se odnosi
na sva plaćanja i sve unose stvari i prava koji su obavljeni u svrhu unosa preuzetog
poslovnog udjela, odnosno u svrhu uplate dionice odnosno uloga za dionicu, a ne
samo novčane svote koje su uplaćene. Zabrana povrata odnosi se, dakle, i na novčane
isplate u svotama koje bi odgovarale uplaćenim svotama i na naturalne činidbe tj.
ponovne predaje uloženih stvari odnosno prava koji su bili uloženi u društvo.
No, tijekom poslovanja društva struktura njegove imovine se mijenja u tom smislu
što se poslije osnivanja mijenjaju udjeli pojedinih komponenata te imovine u ukupnoj
imovinskoj masi. U takvim okolnostima katkad se uopće neće moći govoriti doslovno o
“povratu onog što su uplatili” jer ono što su članovi unijeli u društvo više ne mora posto-
jati. K tome, kad se radi o novčanim uplatama onda se o tome uopće ne može govoriti
jer novac nije individualna stvar, pa se može raditi samo o povratu iste svote.
Pripada li tada članovima pravo zahtijevati naknadu za stvari koje su unesene
odnosno novac koji je uplaćen kao ulog, odnosno valja li izraz “vratiti ono što su upla-
tili” u ovome smislu uzeti restriktivno ili ekstenzivno? Drugim riječima odnosi li se za-
brana samo na povrat ili i na nadoknadu uložene vrijednosti? Zabrana takvih isplata
članovima društva, kojima bi vrijednost imovine pala ispod svote temeljnog kapitala,
predstavlja “jezgru” odnosno “glavni stup” prava d.o.o.261, a isto se može primijeniti i na
d.d. Ako bi se dopustila isplata naknade za uloženo (u prethodnom smislu) onda bi se
time omogućilo rušenje tog glavnog stupa odnosno uništenje jezgre prava društava
kapitala jer bi učinak isplate takve naknade bio potpuno istovjetan učinku doslovnog
vraćanja onog što su članovi uložili. Zbog toga odredbe čl. 217. st. 1. i čl. 406. st. 1. prva
rečenica ZTD predstavljaju načelnu zabranu davanja dioničarima odnosno članovima
d.o.o. bilo kakvih činidbi uslijed kojih bi vrijednost imovine društva pala ispod svote
temeljnog kapitala. Tako i Vukmir262 kaže da “čl. 406, zajedno s čl. 398. Zakona čini bit
prava d.o.o. u odnosu na kapital društva ... kada su jednom uplatili temeljni ulog, čla-
novi ne mogu tražiti da im društvo vrati ono što su uplatili ...”
Kao jedan od mogućih načina vraćanja uloga u hrvatskoj sudskoj praksi uočen
je ugovor o prodaji između dioničara i dioničkog društva – što se može odgovarajuće
primijeniti i na d.o.o. – kojim dioničar kao kupac plaća društvu kupovnu cijenu prijeno-
260
H. P. Westermann u Scholz, s. 1014.
261
262
Vukmir, oc., s. 7.
188
som dionica tog društva samom društvu. Ovakav ugovor o prodaji oglašen je ništavim
zbog protivnosti prisilnoj odredbi o uvjetima pod kojima društvo može stjecati vlastite
dionice, što bi ovdje analogno značilo vlastite udjele263. Suprotno tome, odluka VSRH
Revt 117/04 od 20. siječnja 2005. izrijekom upućuje na primjenu pravila o zabrani skla-
panja ugovora samo jednoj strani, čija povreda ne dovodi do ništetnosti ugovora, pa
«sve da tuženik pod 2. nije smio sklopiti ugovor o kupnji vlastitih dionica, tj. da je po-
stupio suprotno odredbi čl. 233. ZOO-a ugovor ne bi bio ništetan, jer bi u tom slučaju
ugovor ostao na snazi budući da zakonom nije nešto drugo predviđeno»264.
5.4. Članovi d.o.o. ne mogu tražiti vraćanje

Dio odredbe koja se odnosi na d.o.o. i prema kojem «članovi društva ne mogu
tražiti vraćanje» potrebno je dodatno protumačiti. Tumačenje izraza kako “članovi
društva ne mogu tražiti” povrat svote uplaćene kao ulog je jednostavno: činjenično,
dakako da oni mogu tražiti povrat onog što su uplatili, ali njima ne pripada pravo na
povrat. Ovo značenje raščlanjene formulacije toliko je neprijeporno da ga nije po-
trebno posebno dokazivati. Uz to valja konstatirati kako je ova odredba prisilne na-
ravi te članovi društva ni društvenim ugovorom niti drugim aktom ne mogu otkloniti
njenu primjenu. Iako stroga narav te odredbe nije izričito naznačena, njena strogost
proizlazi i iz njene dikcije (“ne mogu”) i iz njene funkcije zaštite imovine potrebne za
očuvanje temeljnog kapitala što je u javnom interesu. S obzirom na takvu narav ove
odredbe, ne samo što članovima ne pripada pravo na povrat uplaćenog uloga nego
istodobno društvo nema pravo obaviti takav povrat ni temeljem vlastite inicijative niti
povodom zahtijeva ako bi on eventualno bio postavljen.
5.5. Kamate (čl. 217. st. 2. i čl. 406. st. 1.)

Posredno bi se učinak vraćanja uloženog mogao postići i isplatama kamata na
uložena sredstva i isplatama neprimjereno visoke naknade za dodatne činidbe koje
član daje društvu. Novelom ZTD-a 2003 u st. 1. unesena je rečenica kojom se izrijekom
zabranjuje plaćanje kamate na uplaćeni ulog i ugovaranje takve obveze d.o.o. , dok
je glede d.d. plaćanje kamata na ono što su uplatili bilo zabranjeno već i prvobitnim
tekstom ZTD-a. Ako bi se dopustila isplata kamata u unaprijed čvrsto određenoj visi-
ni, onda bi pravo na isplatu takvih kamata članovima društva pripadalo neovisno od
poslovnog uspjeha odnosno postojanja dobitka društva pa bi bilo moguće zahtijevati
isplatu takvih kamata ne samo onda kad društvo nije postiglo nikakav dobitak, nego
i onda kad bi isplatama kamata vrijednost imovine društva postala manja od svote
temeljnog kapitala. Time bi, dakle, na štetu temeljnog kapitala mogla biti zaobidjena
imperativna zabrana vraćanja uloženog i temeljni kapital mogao biti oštećen.
5.6. Naknade za dodatne činidbe (čl. 225. i čl. 406. st. 3.)
I isplate naknada većih od objektivne vrijednosti dodatnih činidbi izrijekom je
zabranjena. Iako vrijednost dodatnih činidbi ne sudjeluje u stvaranju temeljnog kapi-
263
Odluka VTSRH Pž-1006/98 od 24. ožujka 1998., prema ZRHTS br. 5, odluka br. 72.
264
189
tala društva, te iako dioničarima odnosno članovima d.o.o pripada pravo na naknadu
za te činidbe, isplatama naknada većih od njihove objektivne vrijednosti također bi se
mogao postići učinak istovjetan učinku vraćanja uplaćenih uloga odnosno pogodo-
vanjem članova društva putem isplata nerazmjerno visoke naknade, te bi se mogao
oštetiti temeljni kapital društva na uštrb ostalih njegovih vjerovnika. D.o.o. za dodatne
činidbe može isplatiti naknadu određenu po mjerilima iz društvenog ugovora a u oba
društva ta naknada ne smije prijeći vrijednost tih činidbi bez obzira na to iskazuje li se
u računu dobiti i gubitka neto dobit društva”. Kriterij za ocjenu odgovara li naknada
vrijednosti dodatnih činidbi trebao bi biti tržišni: naknada bi bila veća od vrijednosti
dodatnih činidbi ako bi njihova vrijednost na odgovarajućem tržištu bila nerazmjerno
manja od isplaćene. Tada bi se na razliku između vrijednosti dodatne činidbe i ispla-
ćenog viška mogla primijeniti odredba o nedopuštenim primanjima članova društva
i obvezi vraćanja tako primljenog265.
5.7. Iznimke od zabrane vraćanja uloženog

Od načelne zabrane neposrednog i posrednog vraćanja onog što je uloženo u
društvo ipak postoje neke iznimke. Za sve te iznimke zajedničko je striktno poštivanje
zahtjeva za zaštitom temeljnog kapitala i vrjerovnika društva. Dio uloga može se vra-
titi dioničaru odnosno članu d.o.o. nakon što je proveden postupak redovnog efektiv-
nog smanjenja temeljnog kapitala i to upisano u sudski registar. Posljednje ipak samo
u slučaju kad je to - s obzirom na gospodarsko stanje društva moguće i s time što ni
smanjeni poslovni udjel ne može biti manji od 200 kn, odnosno smanjena nominalna
svota dionice ne može biti manja od 10 kn. U d.o.o. iznimka postoji i u slučaju povla-
čenja (amortizacije) poslovnog udjela člana društva: vrijednost uloga može se vratiti
članu društva čiji udjel je povučen tj. amortiziran, a u d.d. slično u slučaju smanjenja
temeljnog kapitala povlačenjem dionica. Makar se time članu ustvari vraća uloženo,
ni u d.d. niti u d.o.o. vraćanjem uplaćenog ne smatra se plaćanje cijene kod dopušte-
nog stjecanja vlastitih dionica odnosno vlastitih poslovnih udjela, podrazumijevajući
da se stjecanje obavlja u skladu s odredbama ZTD-a. Plaćanje cijene dopušteno je
zbog prisilnih odredbi kojima se u tom slučaju štiti imovina čija vrijednost odgovara
svoti temeljnog kapitala. Također, član d.o.o. ima pravo na naknadu tržišne vrijednosti
njegova poslovnog udjela, odnosno na povrat uloga u stvarima ili pravima, u slučaju
istupanja ili isključenja iz društva.
6. NASTAVAK OSNIVANJA DRUŠTVA (ZAOBILAZNI UGOVORI)

(čl. 194.a)
Kad se ulog za dionicu ne uplaćuje u novcu - nego se unosi u društvo prijenosom
društvu stvari i/ili prava bilo u obliku ulaganja stvari i/ili prava ili u obliku preuzimanja
stvari i/ili prava - značajno je veća mogućnost da temeljni kapital društva bude ošte-
ćen već pri osnivanju društva i to iz jednostavnog razloga što stvari i prava nemaju no-
minalnu vrijednost kao što ima novac, nego imaju tržišnu vrijednost koja nije nepri-
jeporna kao što je nominalna vrijednost novca i koja se u pravilu lakše i brže mijenja
265
Čl. 407.
190
no što se mijenja vrijednost novca. Kako bi se smanjila mogućnost oštećenja imovine

društva – u korist osnivatelja odnosno dioničara, a na štetu vjerovnika i društva u cjeli-
ni – tada je obvezatna revizija osnivanja od strane sudski imenovanih revizora i postoji
odgovornost za oštećenje temeljnog kapitala pri osnivanju društva.
No, početna imovina odnosno temeljni kapital društva mogao bi biti oštećen i
sklapanjem i ispunjenjem određenih ugovora tijekom određenog vremena nakon
upisa osnivanja društva u sudski registar. Time bi posredno i u nekoj mjeri mogla biti
zaobiđena i pravila o zabrani vraćanja uloženog, koja su među temeljnim pravilima
odnosno načelima društava kapitala. Stoga «nastavak osnivanja društva» nije izraz
kojim se označava neka faza u osnivanju društva - – jer je društvo već osnovano i
upisano u sudski registar – nego je to pravnotehnički izraz kojim se označava pravni
položaj određenih ugovora koje društvo sklopi s osnivateljima ili dioničarima u prve
dvije godine nakon upisa osnivanja u sudski registar. Pravni položaj tih ugovora bilo
je potrebno posebno urediti kako bi se smanjila mogućnost zaobilaženja prisilnih pra-
vila kojima je zaštićeno postizanje temeljnog kapitala odnosno njemu odgovarajuće
imovine tijekom osnivanja društva i sankcionirano njegovo eventualno oštećenje ti-
jekom osnivanja.
Pravila o «nastavku osnivanja društva» primjenjuju se na obveznopravne ugovo-
re sklopljene između društva s jedne strane i osnivatelja ili dioničara na čije dionice ot-
pada više od desetine iznosa temeljnog kapitala društva s druge strane. Za primjenu
tih pravila, osim toga, potrebno je da se radi o ugovorima kojima društvo stječe stvari
i prava za naknadu266 koja je jednaka ili viša od 10% temeljnog kapitala društva, te da
se ne radi o ugovorima kojima se stvari ili prava stječu u okviru tekućeg poslovanja
društva, u ovršnom postupku ili na burzi. Drugim riječima, kad se ugovori o stjecanju
stvari ili prava sklapaju u okviru tekućeg poslovanja društva, u ovršnom postupku i/ili
na burzi, pravila o nastavku osnivanja društva ne primjenjuju se, makar je udovoljeno
ostalim pretpostavkama njihove primjene. I na koncu, potrebno je da ugovori budu
sklopljeni unutar dvije godine od upisa osnivanja društva u sudski registar.
Kad postoje navedene subjektivne i objektivne pretpostavke primjene pravila o
nastavku osnivanja društva, za valjanost ugovora potrebno je ispuniti više pretpostav-
ki. Prvo, ti ugovori uvijek moraju biti sklopljeni u pisanom obliku, a ako bi zakonom
bio propisan neki stroži oblik – npr. javnobilježničke isprave – onda u tom strožem
obliku koji je propisan zakonom. Osim toga, potrebno je njihovo odobrenje od strane
glavne skupštine društva, a na koncu i upis u sudski registar.
Nakon što su takvi ugovori sklopljeni u zahtijevanom obliku, a prije odlučivanja u
glavnoj skupštini, nužno je obaviti više radnji. Svakom dioničaru društvo mora omo-
gućiti uvid u takve ugovore u poslovnim prostorijama u sjedištu društva i na njegov
zahtjev besplatno mu dati presliku bez odgađanja, osim ako je od sazivanja glavne
skupštine pa do njezina zaključenja ugovor dostupan na internetskoj stranici društva.
Osim toga uprava mora o takvim ugovorima podnijeti dioničarima pisano izvješće
koje – glede tih ugovora – treba sadržavati istovjetne podatke i navode kao što su po-
daci i navodi izvješća o osnivanju društva iz čl. 181. st. 2., te dioničarima iznijeti razloge
266
Novelom ZTD-a 2009. izraz cijena zamijenjen je izrazom naknada, čime se željelo naglasiti da
ona ne mora biti u novcu, na što bi upućivao izraz cijena.
191
sklapanja ugovora i obrazložiti odredbe ugovora. Ugovore i stvari odnosno prava koje
društvo treba steći moraju pregledati članovi uprave i nadzornog odbora (odnosno
članovi upravnog odbora i izvršni direktori) i revizori osnivanja i podnijeti glavnoj
skupštini izvješće o reviziji osnivanja sukladno pravilima o reviziji osnivanja društva iz
čl. 182. do čl. 184., osim kad revizija nije potrebna prema odredbama čl. 185.a.
Kad postoje pretpostavke valjanog odlučivanja, glavna skupština može pristupiti
donošenju odluke o odobrenju tih ugovora. Pri tome za valjanost odluke o odobre-
nju nije dovoljna redovito potrebna obična većina glasova, nego je nužna kvalificira-
na većina od ¾ glasova temeljnog kapitala. Ako se odluka donosi u roku od godinu
dana od upisa osnivanja društva u sudski registar ta većina računa se od ukupnog
temeljnog kapitala društva, što znači da je za odobrenje ugovora potrebna većina
od ¾ glasova ukupnoga temeljnog kapitala. Ako se odluka donosi nakon isteka prve
godine od upisa osnivanja društva u sudski registar ta većina računa se u odnosu na
temeljni kapital zastupljen na glavnoj skupštini, što znači da je dovoljna ¾ većina gla-
sova zastupljenog na glavnoj skupštini. Ako je ugovor odobren, ovjerovljena preslika
ugovora čini prilog zapisnika glavne skupštine i njegov sastavni dio.
Kako je za valjanost ugovora nužan i njegov upis u sudski registar, nakon odluke
glavne skupštine o odobrenju ugovora, podnosi se prijava za upis tog ugovora u sud-
ski registar. Prijedlog za upis sud može odbiti ne samo iz razloga zbog kojih ga i inače
može odbiti, nego također i ako revizor osnivanja izjavi da je izvješće uprave nepotpu-
no, sadrži pogrešne podatke ili je protivno propisima ili je za stvar ili pravo koje treba
steći ugovorena neprimjereno velika naknada, ili je nešto od toga očigledno.
Dosljedno okolnostima što su ovi ugovori nevaljani ako nisu ispunjene navedene
pretpostavke njihove valjanosti, pravne radnje koje društvo poduzme u ispunjenju
takvih ugovora nemaju pravni učinak dok glavna skupština ne odobri ugovor i dok ga
se ne upiše u sudski registar. Prema autoru nevaljanost ovdje znači ništetnost a ne po-
bojnost, jer su pretpostavke valjanosti određene prisilnim odredbama. To bi značilo
da se pravilo o izostanku učinaka pravnih radnji koje društvo poduzme u ispunjenju,
ne može tumačiti a contrario u smislu da bi bile valjane pravne radnje koje poduzme
druga strana, nego da bi i na pravne radnje druge strane trebalo primijeniti opća pra-
vila o pravnim radnjama poduzetim u ispunjenju ništetnih ugovora.
7. NEDOPUŠTENE ISPLATE I OBVEZA VRAĆANJA

(čl. 224. i čl. 407.)
7.1. Uvod
U d.o.o. u pravilu će postojati čvršća povezanost ne samo između članova druš-
tva međusobno, već i između članova društva i člana - rjeđe, članova - uprave. Dapače
često se može očekivati ili značajan utjecaj nekog ili nekih članova društva na člana
(članove) uprave ili pak istodobno obnašanje dužnosti člana uprave od strane člana
društva. U takvim životnim okolnostima moguće je da uprava jednom ili više članova
društva protivno prisilnim odredbama ZTD, odredbama društvenog ugovora i/ili od-
lukama članova društva štogod isplati ili im štogod na isti način preda ili učini. U stvar-
nosti se može raditi npr. o isplati nepripadajućeg dobitka, povratu uloga i sličnom.
192
Unatoč tome što je povezanost između dioničara i članova uprave u pravilu značajno
manja, ni u d.d. se ne može isključiti mogućnost da dioničari prime od društva štogod
protivno ZTD-u. Stoga i za d.d. i za d.o.o. postoje pravila o vraćanju nedopušteno pri-
mljenog, s time što su pravila za d.o.o. podrobnija.
7.2. Pojam nedopuštenih isplata odnosno primanja

U pravilima ZTD-a o d.d. pojam nedopuštenih isplata odnosno primanja nije po-
drobnije razrađen nego se radi o svim isplatama koje su protivne ZTD-u, ali kako su i
d.d. i d.o.o. društva kapitala i na nedopuštena primanja dioničara mogu se primijeniti
pravila o tome koja su nedopuštena primanja članova d.o.o. odnosno koje su nedo-
puštene isplate. Kratko govoreći to su sva primanja odnosno sve isplate za koje prema
ZTD-u ne postoji pravna osnova, ali također i primanja koja su protivna odredbama
ZTD-a. Tim povodom može se i ovdje konstatirati kako dioničari, ali i članovi d.o.o., u
prvom redu nemaju pravo na povrat uplaćenog za dionicu odnosno kao ulog, pravo
na kamatu na uplaćeno, ali u pravilu ni drugih imovinskih prava odnosno zahtjeva
prema društvu. Nije, dakle, nužno da isplata bude protivna ZTD-u, nego je za nasta-
nak obveze vraćanja dovoljno da ona bude obavljena bez pravne osnove, a posve je
neprijeporno da je obveza vraćanja nastaje kad je isplata protivna odredbama ZTD-a.
U pravilima ZTD-a o d.o.o. kao zajednički nazivnik svih oblika nedopuštenih ispla-
ta i temeljni kriterij za procjenu nedopuštenosti isplate i ujedno za postojanje zahtje-
va za povrat, pokazuje se načelo održanja temeljnog kapitala društva. Nedopuštene
isplate postojat će onda kad su učinjene iz one imovine društva koja je potrebna za
održanje temeljnog kapitala i prema poredbenoj literaturi267 i prema ZTD, što znači da
su zabranjene isplate članovima društva kojima bi vrijednost imovine društva postala
manja od svote temeljnog kapitala. Ova je odredba prisilna i članovi d.o.o. je ne mogu
valjano isključiti od primjene.
Iznimno, isplate iz imovine nužne za održanje temeljnog kapitala dopuštene su:
• kad se radi o isplatama drugoj ugovornoj strani iz ugovora o vođenju poslova
društva i ugovora o prijenosu dobiti, jer u tim slučajevima druga ugovorna stra-
na mora pokriti svaki godišnji gubitak koji nastane za vrijeme trajanja ugovora268,
• kad se radi o činidbama glede kojih društvo ima prema članu zahtjev na protu-
činidbu u istoj vrijednosti, jer se tada imovina društva ne smanjuje nego zbog
postojanja protučinidbe u istoj vrijednosti, ostaje jednaka, i
• kad se radi o povratu onoga što je dano društvu, u što se ubrajaju i zahtjevi na
povrat zajma kojim se nadomješta kapital i onoga što u gospodarskom smislu
odgovara tom zajmu, iz istog razloga koji je naveden u prethodnoj točci.
Osim isplata iz imovine društva čija vrijednost odgovara iznosu temeljnog kapi-
tala nedopuštene su i sve isplate - ali i druge činidbe koje imaju imovinsku vrijednost
odredivu u novcu - društva njegovim članovima koje su protivne (1) prisilnim odred-
bama ZTD, (2) valjanim odredbama društvenog ugovora, i (3) valjanim odlukama
skupštine odnosno članova društva. Kao protivne prisilnim odredbama ZTD mogu se
267
Lutter-Hommelhoff, s. 285., H. P. Westermann u Scholz, s. 1047.
268
Čl. 489. st. 1.
193
uzeti, prije svega, one isplate koje su učinjene protivno izričitoj zakonskoj zabrani. Na
prvom mjestu ovdje se može uvrstiti povrat uloga koji je izričito zabranjen269. Dalje,
to će biti isplate naknade troškova osnivanja članovima društva ako uopće nisu pred-
vidjene društvenim ugovorom, odnosno ako premašuju najvišu svotu naznačenu
društvenim ugovorom270, isplata naknade za dodatne činidbe koja premašuje tržišnu
vrijednost tih činidbi271. Kao primjeri radnji koje imaju značaj nedopuštenih isplata,
također se spominju darovanje društva članu i odricanje društva od zahtjeva koje ima
prema članu društva272.
Na vrlo zanimljivo pitanje jesu li ovom odredbom obuhvaćene samo isplate koje
su zabranjene, ili i one isplate koje nisu zabranjene, ali koje su učinjene bez pravnog
temelja, u literaturi nema pouzdanog odgovora. Mišljenja sam kako bi valjalo uzeti da
su obuhvaćene ne samo sve one isplate koje su zabranjene, već i one koje su učinje-
ne bez pravnog temelja i bez protučinidbe odgovarajuće vrijednosti, ako su učinjene
iz imovine društva potrebne za održanje njegova temeljnog kapitala. To zbog toga
što je imperativ održanja temeljnog kapitala društva propisan u javnom interesu. S
druge strane, ako nekom isplatom ne bi bila oštećena imovina potrebna za održanje
temeljnog kapitala, nego bi takva isplata imala učinke samo na članove društva (npr.
smanjen dobitak društva) onda ne bi bio povrijedjen javni interes nego samo interes
članova u okviru njihovog međusobnog odnosa.
7.3. Vjerovnik, dužnik i zahtjev

Vjerovnik ove obveze je društvo, ali treba reći kako potraživanje koje pripada
društvu nije strogo osobno već je prenosivo, pa je moguće zamisliti situaciju gdje se
kao vjerovnik člana društva pojavljuje treći kao cesionar kojem je društvo kao cedent
ustupilo ovo potraživanje. Ipak, ako je nedopuštenom isplatom smanjena imovina
društva potrebna za održanje njegova temeljnog kapitala, onda će ustupanje ovog
potraživanja biti valjano samo onda ako je naplatno, pri čemu je društvo primilo nje-
govu punu protuvrijednost273. Razumije se da u slučaju kad je društvo u stečaju – bilo
d.d. ili d.o.o. ili društvo u nekom drugom obliku – stečajni upravitelj zastupa društvo,
u ime društva ostvaruje i prava i zahtjeve, pa tako i zahtjev protiv dužnika.
U d.d., prema izričitoj odredbi ZTD-a, zahtjev za vraćanje mogu postaviti i vje-
rovnici društva, ali samo ako društvo ne može podmiriti njihova potraživanja. Zahtjev
bi, dakle, pripadao vjerovniku društva koji svoje potraživanje od društva nije mogao
namiriti od društva. U kojem bi on točno trenutku stjecao zahtjev teško je odgovoriti
jer se odgovor može kretati u rasponu do trenutka bezuspješnog provođenja ovrhe.
Dužnik je dioničar odnosno član d.o.o., a pod njima ovdje valja razumjeti osobu
koja je u svojstvu dioničara odnosno člana društva primila nedopuštenu isplatu, pri
čemu nije nužno da ona bude član društva u trenutku kad društvo postavi zahtjev za
povrat nedopušteno isplaćenog. Član koji je primio nedopuštenu isplatu ostaje osob-
269
Čl. 406. st. 1.
270
Čl. 393.
271
Čl. 406., st. 3.
272
Reich-Rohrwig, ibid.
273
Odluka OLG Karlsruhe u BB 1991, 1728 prema H. P. Westermann u Scholz, s. 1050.
194
no dužan vratiti primljeno, a osoba kojoj je ustupio svoj poslovni udjel (ako je to bio
slučaj) ne odgovara za tu njegovu obvezu274. Ova obveza člana društva ostaje strogo
osobnom i u slučaju kad na jednom poslovnom udjelu postoji više ovlaštenika275. Ta-
kođer i onda kad je član društva posredno pogodovan tako što isplata nije obavljena
njemu nego trećem po njegovom nalogu, za povrat nedopušteno isplaćenog ostat će
odgovoran član društva a ne treći koji je efektivno primio isplatu276.
Ako član društva dobrovoljno ne vrati primljenu svotu, društvu pripada zahtjev
za povrat nedopušteno isplaćenog, što podrazumijeva pravo društva da isplatu za-
traži i putem tužbe sudu. Dapače, u d.o.o. prema odredbi st. 5. čl. 407. ZTD “osobe
navedene u odredbama prethodnih stavaka ... ne mogu se u cjelini ni u dijelu oslobo-
diti od tamo navedene obveze”, što treba shvatiti kao formulaciju kojom je istaknuta
nemogućnost slobodnog raspolaganja zahtjevom za povrat nedopušteno isplaćenog
u pravcu otpuštanja duga odnosno odricanja od tog zahtjeva. Ovakva nemogućnost
raspolaganja će biti naročito utemeljena onda kad je nedopuštenom isplatom ošte-
ćen temeljni kapital društva odnosno kad je uslijed nje vrijednost imovine društva
postala manja od svote temeljnog kapitala.
Zanimljivo je pitanje opsega odgovornosti člana društva koji je štogod nedopu-
šteno primio. Je li on dužan samo vratiti primljeno tj. vratiti nominalnu svotu onog što
je primio (ako je to primio u novcu) ili je uz to obvezan platiti kamatu i naknaditi štetu.
Na ovo pitanje moglo bi se odgovoriti uz uzimanje u obzir općih pravila o savjesnosti
primatelja u slučaju stjecanja bez osnove.
Potraživanje d.o.o. zastarijeva “u roku od pet godina od dana kada je primljena
uplata, osim ako društvo dokaže da je obveznik znao da isplata nije dopuštena” što
znači da za viši stupanj odgovornosti primatelja - kad je znao da isplata nije dopušte-
na - nije određen zastarni rok, pa bi se moglo zaključiti kako tada treba primijeniti opći
zastarni rok. Iako okolnost da je opći zastarni rok također pet godina (dakle, jednak
izričito određenom za blaži stupanj odgovornost), može izazvati zabunu, potrebno
je zaključiti kako je zastarni rok za ovo potraživanje u svakom slučaju pet godina. To
zato što se i u austrijskoj literaturi277 ovdje upućuje na opći zastarni rok, samo što je
opći zastarni rok prema par. 1478. austrijskog OGZ trideset godina. Potraživanje d.d.
zastarijeva za pet godina, a zastarni rok počinje teći prvog dana poslije dana primitka
zabranjene isplate.
7.4. Iznimka
Za postojanje obveze vraćanja bit će važni ne samo objektivni (isplata) nego i
subjektivni elementi koji postoje kod primatelja, što znači da od pravila o postojanju
obveze povrata primljenog postoji iznimka. Iznimno dioničar može zadržati ono što je
primio kao dividendu ako nije znao niti morao znati da nije imao pravo primiti isplatu,
a član d.o.o. može zadržati ono što je temeljem odluke o podjeli dobitka primio u do-
broj vjeri, tj. u istim okolnostima u koje primljeno može zadržati i dioničar. Iako to nije
274
275
O više ovlaštenika jednog poslovnog udjela podrobnije v. pod Član društva.
276
Roth, s. 309., Rowedder, s. 502.
277
195
sigurno, ovakvo primanje bi se moglo zbiti onda kad je uprava d.o.o. obavila isplatu
udjela u dobitku na temelju odluke članova društva, ali u pogoršanom imovinskom
stanju društva za koje član nije znao niti mogao znati. Budući da je ovaj slučaj iznimka
od pravila, u d.o.o. teret dokazivanja da je primanje obavljeno temeljem odluke o po-
djeli dobitka i ujedno u dobroj vjeri bit će na članu društva kojem je postavljen zahtjev
za povrat isplaćenog. U d.d. upravo suprotno. Prema izričitoj odredbi teret dokaziva-
nja dioničareve nesavjesnosti je na društvu, jer ono mora dokazati da je dioničar znao
ili morao znati da nema pravo primiti isplatu.
U d.o.o. sama dobra vjera primatelja nedopuštene isplate neće biti dovoljna za
otklanjanje zahtjeva društva, jer ona otklanja zahtjev ako vraćanje nije potrebno za
podmirenje vjerovnika društva. Ako je vraćanje potrebno za tu svrhu, onda će prima-
telj nedopuštene isplate biti dužan vratiti je društvu čak i onda kad je nedopuštenu
isplatu primio u dobroj vjeri i temeljem odluke o podjeli dobitka društva.
8. ZABRANA POTRAŽIVANJA DOBITKA U D.O.O. (čl. 406. st. 4.)

Ukupno gospodarsko stanje, pa i eventualni dobitak društva, utvrdjuju se finan-
cijskim izvješćima za svaku poslovnu tj. kalendarsku godinu zasebno i to prema stanju
na dan 31. prosinca tekuće godine tj. na kraju poslovne godine278. Između tog dana i
dana kad će članovi društva odlučivati o podnesenim im financijskim izvješćima, pro-
teći će određeno vrijeme tijekom kojeg društvo redovno posluje. I u tom razdoblju,
kao i u svakom drugom, imovinsko stanje društva može se poboljšavati ili pogoršava-
ti. Dapače, bez obzira na relativnu kratkoću tog razdoblja, nemoguće je tvrditi kako se
imovinsko stanje ne može značajno i trajno pogoršati.
Ako se imovinsko stanje društva tako pogorša i to zbog nastalih gubitaka ili sma-
njenja vrijednosti temeljnog kapitala, onda će iz financijskih izvješća društva proizla-
ziti posve drukčija slika o njegovom imovinskom stanju no što je njegovo trenutno,
aktualno, stanje. Zato se, u takvim okolnostima “iz podjele (dobitka - op. a.) .. mora
isključiti dobit koja proizlazi iz računa dobiti i gubitka u visini pretrpljenog smanjenja
imovine i prenijeti na račun tekuće poslovne godine”. Dikcija ove odredbe ZTD upu-
ćuje na njenu kogentnost (strogost).
Od članova d.o.o. se ne očekuje da vode poslove društva, te oni tome dosljedno, o
trenutnom stanju društva znaju ono što im priopće uprava i nadzorni odbor, ako posljed-
nji postoji, jer uprava vodi poslove društva i zna svakodobno stanje društva. Imajući to na
umu, obveza isključenja dobitka ili njegovog dijela iz podjele postoji onda ako je upravi
ili nadzornom odboru pogoršano stanje društva bilo poznato. To znači da će uprava u
ovakvoj situaciji o njoj biti dužna obavijestiti članove društva time što će izraditi međubi-
lancu i iz dobitka iskazanog za prethodnu godinu isključiti odgovarajući dio279.
Istodobno, ako bi uprava obavijestila članove društva o novom stanju, ali bi oni
pri odlučivanju o podjeli dobitka zanemarili međubilancu i o podjeli odlučili samo
na temelju financijskih izvješća za prethodnu godinu, njihova odluka bila bi - prema
278
Čl. 9. i čl. 15. ZRač.
279
196
Reich-Rorwig280 - pobojna. Budući da pobojna odluka proizvodi učinke do njenog po-

ništenja, sama njena pobojnost ne bi ovlastila upravu da članovima društva - koji su
u daljnjem slijedu stvari zatražili isplatu dobitka prema godišnjem računu dobitka i
gubitka - odbije isplatiti dobitak, nego bi potraživanje članova društva bilo valjano i
društvo bi bilo dužno isplatiti dobitak.
U svezi s ovom odredbom ostaje još pitanje značenja formulacije okolnosti u
kojima se dio dobitka, ili čitav dobitak (što zavisi od konkretnih okolnosti), mora is-
ključiti od podjele. Prema tekstu odredbe to se mora učiniti onda kad je “imovinsko
stanje društva zbog gubitaka ili smanjenja vrijednosti temeljnoga kapitala značajno
i ne samo prolazno pogoršano”. “Ne samo prolazno” pogoršanje znači kako se mora
raditi o trajnijem a ne samo privremenom pogoršanju imovinskog stanja društva. To
pogoršanje mora biti “značajno”, a “značajnost” se - prema literaturi281 - procjenjuje
u odnosu na ukupan položaj društva, na svotu dobitka koja je godišnjim računom
dobiti i gubitka predložena za isplatu i na svotu postojećih slobodnih pričuva društva.
Pogoršanje imovinskog stanja postojat će automatski onda kad u tekućoj godini po-
stoje značajni i ne samo privremeni gubici društva ili smanjenje vrijednosti imovine
društva jer same te dvije okolnosti, u biti, predstavljaju pogoršanje imovinskog stanja.
Stoga će postojanje takvih gubitaka ili smanjenja vrijednosti biti dovoljno za isključe-
nje odgovarajućeg dijela dobitka iz podjele, a neće biti potrebno dokazivanje da je to
dovelo do pogoršanja imovinskog stanja društva.
9. STJECANJE I UZIMANJE U ZALOG VLASTITIH DIONICA

(čl. 233., čl. 234., čl. 235., čl. 236., čl. 237. i čl. 238.)
9.1. Uvod
Primanja članova uprave, članova nadzornog odbora i zaposlenika društva u na-
čelu ne ovise o poslovnom uspjehu društva, ali vezanje primanja ili dijela primanja
članova tih organa društva i zaposlenika uz poslovni uspjeh društva svakako ih može
dodatno motivirati na kvalitetnije obavljanje njihovih poslova. Jedan od načina za po-
stizanje te vezanosti je i dodjela članovima organa i zaposlenicima određenog broja
dionica društva, čime dolazimo do jedne moguće svrhe stjecanja vlastitih dionica.
Kako naplatno stjecanje vlastitih dionica od dioničara u gospodarskom smislu pred-
stavlja povrat uloga, koji je načelno zabranjen zbog mogućeg smanjenja temeljnog
kapitala i imovine društva koja odgovara barem njegovoj svoti, prisilnim odredbama
ZTD-a određene su pretpostavke dopuštenog stjecanja vlastitih dionica.
9.2. Odluka o stjecanju i pretpostavke dopuštenog stjecanja

(čl. 233.)
Odluku o stjecanju vlastitih dionica mogu donijeti glavna skupština i uprava.
Kad odluku o stjecanju vlastitih dionica donosi glavna skupština, ta odluka mora
sadržavati uvjete stjecanja, a posebno najveći broj dionica na koje se odluka odnosi,
280
s. 649.
281
197
najveću i najmanju vrijednost koju društvo plaća (ako se dionice stječu naplatno), te
vrijeme tijekom kojeg se dionice mogu stjecati, ali to vrijeme ne može biti duže od
pet godina. U ovom slučaju svrha stjecanja dionica nije odlučna, a jedino ograničenje
glede svrhe stjecanja određeno ZTD-om je u tome što društvo ne smije stjecati vla-
stite dionice za to da bi njima trgovalo. Na drugi način moguće svrhe stjecanja nisu
ograničene.
Kako se dionice stječu od dioničara i kako se vlastite dionice mogu ponovno pre-
nositi dioničarima, postoji mogućnost da pri stjecanju društvo povrijedi načelo jed-
nakog položaja dioničara, pa je društvu izričito naloženo da pri stjecanju primjenjuje
ovo načelo, a predmnijeva se da je ono poštovano ako se dionice stječu i ako se njima
raspolaže na organiziranom tržištu vrijednosnih papira. Dapače, ako društvo želi ras-
polagati vlastitim dionicama na drugi način (osim prodajom na organiziranom tržištu
vrijednosnih papira) za to je potrebna odluka glavne skupštine. Osim toga, odluka
glavne skupštine potrebna je i za povlačenje vlastitih dionica.
Bez ovlasti koja proizlazi iz odluke glavne skupštine – dakle odlukom uprave, uz
suglasnost ili bez suglasnosti nadzornog odbora, ovisno o statutu društva i nadzor-
nom odboru - društvo može stjecati vlastite dionice samo u slučajevima odnosno u
neku od svrha koje su točno navedene u ZTD-u i koje se niže navode. Neki od tih
slučajeva podrazumijevaju da je stjecanje vlastitih dionica besplatno tj. da društvo
otuđitelju ne plaćan naknadu, odnosno da iz drugog razloga ne postoji mogućnost
ugrožavanja temeljnog kapitala odnosno imovine koja odgovara barem njegovoj
svoti, dok neki to ne podrazumijevaju. Besplatno stjecanje odnosno stjecanje pri ko-
jem temeljni kapital i odgovarajuća imovina ne mogu biti ugroženi podrazumijevaju
• nenaplatno stjecanje i stjecanje od strane kreditne odnosno financijske institu-
cije za tuđi račun,
• stjecanje na temelju univerzalnoga pravnog sljedništva, i
• stjecanje na temelju odluke glavne skupštine o povlačenju dionica po propisima
o smanjenju temeljnog kapitala društva.
Temeljni kapital odnosno odgovarajuća imovina – zbog u pravilu naplatnog stje-
canja dionica - mogu biti ugroženi u slučajevima stjecanja dionica:
• koje je potrebno da bi se od društva otklonila teška šteta koja neposredno pred-
stoji,
• ako ih treba ponuditi da ih steknu zaposleni u društvu ili u nekome od društava
koje je s njime povezano,
• ako se stječu zato da bi se po odredbama ovoga Zakona obeštetilo dioničare
društva ili manjinske dioničare o njemu ovisnih društava,
• ako ih se stječe od dioničara zbog toga što nije u potpunosti uplatio iznos za koji
su izdane,
• kupnjom - u postupku nadmetanja koje provedenim od strane suda - da bi druš-
tvo namirilo neku svoju tražbinu prema dioničaru.
Makar društvo smije stjecati dionice i bez ovlasti glavne skupštine u svih nave-
denih osam slučajeva (ali ujedno i samo u tim slučajevima) pretpostavke dopuštenog
stjecanja razlikuju se u prva tri i drugih pet slučajeva. U drugih pet slučajeva tj. kad
198
temeljni kapital odnosno njemu odgovarajuća imovina društva mogu biti ugroženi
– poglavito zbog naplatnosti stjecanja odnosno plaćanja protuvrijednosti otuđitelju
– postoji posebna pretpostavka dopuštenog stjecanja. U tim slučajevima stjecanje
je dopušteno – sažeto govoreći - samo ako nakon stjecanja dionica i zbog stjecanja
dionica neto aktiva društva iskazana u financijskim izvješćima za posljednju poslovnu
godinu ne postane manja od iznosa temeljnog kapitala i rezervi koje po zakonu ili po
statutu ono mora imati a koje se ne smiju koristiti za isplate dioničarima. Prije ocjene i
u svrhu ocjene je li bi neto aktiva društva postala manja od navedenog, iznos temelj-
nog kapitala treba računski umanjiti za iznos za koji taj kapital još nije uplaćen ako taj
iznos nije iskazan na aktivnoj strani izvještaja o financijskom položaju.
Na ukupan broj vlastitih dionica stečenih u ovih pet slučajeva i temeljem ovlasti
glavne skupštine – uključujući i prethodno stečene vlastite dionice – ne smije otpada-
ti više od 10% temeljnog kapitala društva.
Pri naplatnom stjecanju dionica koje još nisu u cjelosti uplaćene nastala bi situa-
cija u kojoj nestaje dužnik uplate i to za vrijeme dok društvo drži te dionice, jer prava i
obveze iz vlastitih dionica miruju. Dapače, u takvim slučajevima društvo, ne samo što
bi dioničaru vratilo uloženo, nego bi platilo i razliku između onoga što je uložilo i cije-
ne koju plaća za dionicu. Stoga je potpuna uplata dionice odnosno uloga za dionicu
dodatna pretpostavka dopuštenog stjecanja dionica kad se one stječu:
• temeljem dopuštenja danog odlukom glavne skupštine,
• zato da bi se od društva otklonila teška šteta koja neposredno predstoji,
• zato što ih treba ponuditi da ih steknu zaposleni u društvu ili u nekome od
društava koje je s njime povezano,
• nenaplatno ili ako stjecanjem kreditna institucija kupuje dionice komisiono, te
• nadmetanjem provedenim od strane suda da bi društvo namirilo neku svoju
tražbinu prema dioničaru.
U slučajevima stjecanja temeljem ovlasti glavne skupštine i zbog otklanjanja teš-
ke štete koja neposredno predstoji, uprava društva dužna je prvu iduću glavnu skup-
štinu izvijestiti o razlozima i svrsi stjecanja dionica, o broju stečenih dionica i njihovu
udjelu u temeljnom kapitalu, te o protuvrijednosti koju je društvo dalo za te dionice.
Ako su dionice stečene protivno pretpostavkama dopuštenog stjecanja odnosno
bez ispunjenja tih pretpostavki – osim u slučaju povrede načela jednakog položaja
dioničara – obveznopravni poslovi kojima su dionice prenesene društvu ništetni su,
ali je stjecanje dionica valjano. Kako ovo pravilo vrijedi i kad d.o.o. stekne vlastiti udjel
protivno odnosno bez ispunjenja pretpostavki dopuštenog stjecanja, o tome v. pod
Stjecanje i uzimanje u zalog vlastitih poslovnih udjela.
9.3. Valjanost pravnih poslova (čl. 234.)

Posebno su ništetni pravni poslovi kojima bi društvo nekome dalo predujam,
zajam ili osiguranje radi stjecanja njegovih dionica. Ti su pravni poslovi ništetni ne-
ovisno o tome daje li društvo predujam, zajam ili osiguranje zato da bi druga strana
stekla dionice za svoj račun ili za račun društva. Pravilo o ništetnosti ovih poslova pri-
silne je pravne prirode i njegova se primjena zato ne može isključiti, a postoji zato da
199
se otkloni mogućnost zaobilaznog ugrožavanja imovine koja odgovara temeljnom

kapitalu društva. Naime, davanjem predujma, zajma ili osiguranja može nastati situa-
cija u kojoj bi ustvari imovina društva sudjelovala u stjecanju dionica od strane trećeg
umjesto imovine trećeg. Drugim riječima, plaćanjem dionice od strane trećeg ne bi
bila umanjena njegova imovina a imovina društva povećana, nego bi bila umanjena
imovina društva a imovina trećeg ostala bi ista, što bi bilo protivno značajnom dijelu
biti dioničkog društva.
Takvi pravni poslovi iznimno nisu ništetni kad se radi o tekućem poslovanju kre-
ditnih odnosno financijskih institucija – npr. kad banka u okviru redovnog poslova-
nja daje namjenski kredit – osim ako je posebnim zakonom drukčije određeno te kad
se ti poslovi poduzimaju zato da bi dionice stekli zaposlenici društva ili povezanih
društava. Kad su ti poslovi valjani postoje i dodatni uvjeti pod kojima oni moraju biti
sklopljeni prema čl. 234. st. 3. No i ovi poslovi su ipak ništetni ako društvo ne bi pri
stjecanju vlastitih dionica moglo stvoriti propisane rezerve za te dionice, da se ne bi
smanjila neto aktiva ispod razine koja je naprijed navedena. Neki od tih poslova – i to
poslovi kojima se pomaže da dionice društva steknu članovi uprave, odnosno izvršni
direktori i članovi nadzornog, odnosno upravnog odbora društva, ili društvo koje
se u odnosu na društvo o čijim je dionicama riječ smatra vladajućim društvom ili to
čine treće osobe u svoje ime a za njihov račun je – ništetni su i ako nisu u najboljem
interesu društva.
9.4. Daljnja sudbina vlastitih dionica (čl. 235. i čl. 236.)

Prava iz vlastitih dionica miruju. To znači da društvu koje je steklo vlastite dionice
ne pripadaju nikakva prava iz tih dionica, i to unatoč tome što je stjecanje bilo dopu-
šteno. Istovremeno treba reći kako mirovanje prava ne znači da su ta prava prestala
postojati. Prava koja sadrži vlastita dionica postoje i dalje, ali ih društvo kao imatelj
ne može ostvarivati. Ako se te dionice otuđe trećem, on će steći prava koja sadrži di-
onica i moći će ih vršiti. Iznimno i vlastite dionice sudjeluju u nominalnom povećanju
temeljnog kapitala.
Vlastite dionice društvo može držati, otuđiti ih ili povući. Makar ono u načelu slo-
bodno odlučuje o tome, postoje slučajevi kad je dužno otuđiti ih u određenim roko-
vima utvrđenim prisilnim odredbama ZTD-a. U roku od tri godine od stjecanja viška
dionica koji prelazi 10% temeljnog kapitala društvo mora otuđiti višak dionica koji
prelazi taj postotak temeljnog kapitala unatoč tome što je stjecanje dionica bilo do-
pušteno tj. uz ispunjenje pretpostavki dopuštenog stjecanja. U roku od godinu dana
od stjecanja društvo mora otuđiti dionice koje je steklo nedopušteno, dakle protivno
pretpostavkama dopuštenog stjecanja odnosno bez ispunjenja tih pretpostavki. Ta-
kođer u roku od godinu dana od stjecanja društvo mora prenijeti dionice zaposle-
nima u društvu ili u povezanom društvu, ako ih je steklo zato da bi ih ponudilo tim
osobama.
Ako društvo ne otuđi dionice u naznačenim rokovima, ono ih mora povući. Povla-
čenje dionica jedan je od oblika smanjenja temeljnog kapitala što ono i podrazumi-
jeva, pa o povlačenju dionica v. Povećanje i smanjenje temeljnog kapitala. Osim toga,
kako se na pojam povlačenja dionica na odgovarajući način može primijeniti pojam
200
povlačenja poslovnog udjela u d.o.o., v. i Osnivanje d.o.o. i simultano osnivanje d.d.,

Fakultativni sastojci statuta d.d. i društvenog ugovora d.o.o., Povlačenje udjela
9.5. Primjena pravila o dopuštenom stjecanju vlastitih dionica

(čl. 237. i čl. 238.)
Pravila o dopuštenom stjecanju vlastitih dionica i druga dosad prikazana pravila
koja postoje u svezi s vlastitim dionicama, ne primjenjuju se samo kad pravne poslove
kojima se dionice stječu poduzima društvo samo i neposredno, nego i kad te poslove
poduzima treća osoba za račun društva, kad te poslove poduzima ovisno društvo ili
društvo u kome dioničko društvo ima većinski udio ili kada ih stječe ili drži treća osoba
koja djeluje u vlastito ime ali za račun ovisnoga društva ili društva. u kojemu dionič-
ko društvo ima većinski udio. Te osobe odnosno društva mogu stjecati dionice samo
kad je to dopušteno i društvu, a dionice koje one steknu treba ubrojiti među vlastite
dionice koje drži samo društvo kad se ocjenjuje je li ono steklo dionice na koje otpada
10% temeljnog kapitala društva. Te osobe odnosno društva dužni su društvu o čijim
se dionicama radi, prodati te dionice, što se može uvrstiti u slučajeve obvezatnog skla-
panja ugovora u obveznom pravu282.
Osim toga, izložena pravila koja se odnose na stjecanje vlastitih dionica, primje-
njuju se i pri uzimanju vlastitih dionica u zalog, jer i uzimanjem vlastitih dionica u
zalog može biti ugrožen temeljni kapital društva odnosno imovina koja mu odgovara.
Iznimno od pravila o primjeni pravila o stjecanju vlastitih dionica na uzimanje u zalog
vlastitih dionica, u zalog se ne mogu uzeti vlastite dionice koje nisu u cijelosti upla-
ćene. Dosljedno ovoj iznimci je pravilo prema kojem uzimanje u zalog nije valjano u
slučaju uzimanja u zalog dionica koje nisu u cijelosti uplaćene. Nasuprot stjecanju
vlastitih dionica bez ispunjenja pretpostavki dopuštenog stjecanja, koje je valjano,
uzimanje u zalog vlastitih dionica koje nisu u cijelosti uplaćene, nije valjano, a to znači
da društvo na tim dionicama nije steklo založno pravo. Ako je uzimanje u zalog bilo
valjano, društvo će biti u položaju koji ima svaki založni vjerovnik kojem su dionice
založene.
10. STJECANJE I UZIMANJE U ZALOG VLASTITIH

POSLOVNIH UDJELA (čl. 418.)
10.1. Odredba i njena priroda
Stjecanje i uzimanje u zalog vlastitih poslovnih udjela uredjeno je odredbom čl.
418. Ova odredba je prisilne naravi i članovi društva ni na koji način ne mogu otkloniti
njenu primjenu. Postupanje protivno njenim naredbama odnosno stjecanje i uzimanje
u zalog poslovnog udjela bez da su ispunjeni minimalni uvjeti koje naređuje ova
odredba bilo bi ništetno i povlačilo bi za sobom redovne posljedice ništetnosti pravnog
posla. Iako bi društvo steklo poslovni udjel, zbog ništetnosti stjecanja postojala bi
obveza vraćanja udjela članu i zbog toga se poslovni udjel ne bi mogao uvrstiti u
imovinu društva. To stoga što je ova odredba upravljena na održavanje vrijednosti
282
201
temeljnog kapitala odnosno na otklanjanje mogućnosti njegova smanjenja putem

tj. u slučaju stjecanja ili uzimanja u zalog vlastitih poslovnih udjela, što je učinjeno i u
javnom interesu.
10.2. Svrha stjecanja i uzimanja u zalog

Svrha, bilo stjecanja ili uzimanja u zalog, vlastitog poslovnog udjela od strane
društva, sa stajališta ove norme u pravilu – osim u slučaju iz st. 5. - nije relevantna, već
je relevantno ispunjenje objektivnih pretpostavki valjanosti koje su njom propisane.
No, razumljivosti radi, moguće je naznačiti primjere pobuda odnosno svrhe stjeca-
nja i uzimanja u zalog vlastitog poslovnog udjela. Svrha stjecanja vlastitog poslov-
nog udjela od strane društva može postojati, primjerice, kad jedan član društva želi
prenijeti svoj udjel, a zbog gospodarski lošeg trenutka na tržištu se ne može postići
odgovarajuća cijena tog udjela niti drugi članovi društva mogu platiti takvu cijenu. Da
prijenos udjela uz neodgovarajuću cijenu ne bi u javnosti ostavio pogrešan dojam o
nestabilnosti društva, članovi društva mogu odlučiti da društvo preuzme taj udjel uz
cijenu koja neće narušavati dojam javnosti o vrijednosti društva.
I zalaganje udjela ima svoju svrhu. član društva i društvo mogu imati međusob-
ne poslovne odnose nezavisno od njihova odnosa u svojstvu člana društva i društva.
Drugim riječima, član društva može npr. kupiti štogod od društva i time steći svojstvo
dužnika društva. Budući je zalaganje poslovnog udjela, čl. 412. st. 5. dopušteno, po-
stoji mogućnost da i u spomenutom primjeru član društva ponudi društvu svoj po-
slovni udjel u zalog u svrhu osiguranja ispunjenja njegove obveze.
Posebna svrha stjecanja vlastitih udjela naznačena je u st. 5. i ona može postojati
kad se društvo spaja s drugim društvom ili pripaja drugom društvu. U tim slučajevima
stjecanje vlastitih udjela dopušteno je ako se poslovni udjel stekne u roku od šest
mjeseci od provedene promjene ili pravomoćnosti sudske odluke. Ipak i u tom slučaju
uvjet valjanog stjecanja je da društvo može stvoriti propisane rezerve za stjecanje udjela
bez da se time vrijednost imovine smanji ispod svote temeljnog kapitala ili rezerve
predviđene društvenim ugovorom koje ne smije koristiti za isplate članovima. Tada
društvo može steći vlastiti poslovni udjel radi davanja otpremnine članovima društva.
10.3. Opći uvjet stjecanja i uzimanja u zalog

Opći uvjeti koji se odnose i na stjecanje i na uzimanje u zalog vlastitog poslov-
nog udjela propisani su odredbom st. 1. čl. 418. Temeljni uvjet je da se radi o poslov-
nom udjelu za koji je ulog unesen odnosno uplaćen u cijelosti. Sa stajališta ove norme
nije važan način odnosno pravni oblik – npr. vrsta i tip pravnog posla - u koji bi bilo
zaodjenuto stjecanje vlastitog poslovnog udjela, već se zabrana stjecanja vlastitog
poslovnog udjela za koji nije u cijelosti unesen ulog, odnosi na sve moguće načine
na koje bi društvo takav udjel moglo steći kao i na sve moguće vrste i tipove ugovora
koji bi dali povoda uzimanju poslovnog udjela u zalog. Također nije odlučno pitanje
da li se ulog za taj poslovni udjel unosi u stvarima ili uplaćuje u novcu, te je li tražbina
uplate dospjela ili nije. Dovoljno je za postojanje zabrane stjecanja odnosno uzimanja
u zalog vlastitog poslovnog udjela da se radi o udjelu za koji ulog nije uplaćen odno-
202
sno unesen u cijelosti. No, s druge strane bilo bi dopušteno ovu pretpostavku ispuniti
neposredno prije no što će društvo steći ili uzeti u zalog vlastiti poslovni udjel: član
društva mogao bi uplatiti čitav ulog nezavisno od pitanja dospijeća te uplate i zabra-
na stjecanja bila bi otklonjena.
Dakle, potpuna prethodna uplata uloga za poslovni udjel koji bi društvo steklo,
prvi je uvjet valjanog stjecanja vlastitog udjela, a svrha postojanja tog uvjeta sastoji
se u očuvanju imovine društva čija vrijednost odgovara barem svoti temeljnog kapi-
tala, jer kad bi društvo steklo vlastiti udjel za koji ulog nije uplaćen u cijelosti, nestao
bi dužnik uplate odnosno tražbina uplate i time bi imovina društva bila smanjena za
neuplaćeni dio uloga.
Zanimljivo je, također, kako - prema stajalištu njemačke literature - ni eventu-
alno nenaplatno stjecanje vlastitog poslovnog udjela ne otklanja zabranu stjecanja
vlastitog udjela za koji čitav ulog nije uplaćen, već ta zabrana postoji podjednako i
kad društvo stječe poslovni udjel naplatnim ili nenaplatnim pravnim poslom283. Ratio
ovog stajališta je razumljiv: i u slučaju stjecanja udjela nenaplatno, temeljni kapital
društva može biti oštećen jer nestaje dužnik uplate neuplaćenog dijela uloga.
Osim obvezatne prethodne uplate čitavog uloga postoji još jedan opći uvjet stje-
canja, a to je da se ne radi o posljednjem poslovnom udjelu u društvu. “Kein-Mann-
Gesellschaft” je pojam koji se u njemačkom jezičnom području rabi za naznačiti takvo
d.o.o. koje bi steklo posljednji vlastiti poslovni udjel čime bi nestao i posljednji član
društva koji bi mogao vršiti prava koja obuhvaća poslovni udjel. Temeljno je pitanje
dopustivosti odnosno valjanosti takvog stjecanja udjela. Mišljenje autora je kako bi
takvo stjecanje bilo ništetno, makar bile ispunjene sve pretpostavke iz čl. 418., jer je
postojanje makar jednog osnivatelja conditio sine qua non nastanka društva, a gubi-
tak posljednjeg člana protivio bi se i naravi samog tog društva. U literaturi ne postoji
jedinstveno stajalište o ovom pitanju.
10.4. Posebni uvjeti stjecanja i uzimanja u zalog

Daljnji uvjeti valjanog stjecanja vlastitih poslovnih udjela propisani su u st. 2. koji
podrazumijeva da društvo vlastiti udjel stječe naplatno, a ti uvjeti odgovaraju na pita-
nje “koju imovinu društvo smije upotrijebiti u svrhu stjecanja vlastitog udjela”.
Polazeći od zahtjeva, imperativa, za održavanjem temeljnog kapitala odnosno
imovine čija vrijednost odgovara njegovoj svoti, ova odredba je dopustila korištenje
samo one imovine koja prelazi temeljni kapital društva - jer bi u protivnom stjecanjem
vlastitog udjela temeljni kapital bio oštećen - i to je prvi uvjet valjanog stjecanja. Dru-
gi uvjet, koji je potrebno ispuniti kumulativno s prvim, postojat će samo onda kad je
društvenim ugovorom predviđeno postojanje pričuva koje se ne smiju upotrijebiti za
isplate članovima društva. Onda kad takve pričuve trebaju postojati, ni one ne smiju
biti smanjene uslijed stjecanja vlastitog poslovnog udjela. Dakako, ni one pričuve koje
bi društvo moralo stvarati temeljem samog zakona, ne bi se smjele smanjiti uslijed stje-
canja vlastitog udjela. To praktično znači da bi se poslovni udio mogao platiti samo iz
slobodnih pričuva društva284. Ukratko rečeno, dijelom imovine društva postat će u slu-
283
Rowedder, s. 552.; H.P. Westermann u Scholz, s. 1187.
284
v. H.P. Westermann u Scholz, s. 1197.
203
čaju besplatnog stjecanja onaj poslovni udjel koji je prethodno u cijelosti bio uplaćen,
a u slučaju naplatnog stjecanja povrh toga i plaćen iz imovine čija vrijednost prema-
šuje svotu temeljnog kapitala i obvezatnih pričuva, ako su takve pričuve predvidjene.
Za ocjenu postojanja ovih uvjeta mjerodavan je trenutak kad ugovor, temeljem

kojeg društvo stječe vlastiti udjel, počinje proizvoditi pravne učinke285.
10.5. Posljedice stjecanja vlastitog udjela

Ove posljedice kratko su naznačene u st. 3. formulacijom kako “prava i obveze
iz vlastitog poslovnog udjela miruju”. Prvo valja uočiti kako je stjecanjem vlastitog
udjela od strane društva taj udjel prestao pripadati njegovom dosadašnjem imate-
lju čime je prestalo i njegovo članstvo u društvu. Također valja uočiti kako poslovni
udjel nije promijenjen u tom smislu da bi bila promijenjena prava i obveze koje on
podrazumijeva, niti je on sam prestao postojati. Ipak, zahtjevi i obveze koji proizlaze
iz tog udjela ugasili su se sjedinjenjem tj. konfuzijom286 i neće postojati tako dugo
dok društvo drži taj udjel. No, budući da društvo može prodati udjel koji drži, te bu-
dući da će ti zahtjevi ponovno nastati onda kad – odnosno ako - udjel stekne druga
osoba, udjel i tijekom držanja društva ima svoju vrijednost i moguće ga je uvrstiti u
imovinu društva.
10.6. Uzimanje vlastitih udjela u zalog.

Posebni uvjeti pod kojima društvo može uzeti u zalog vlastiti poslovni udjel su
sljedeći:
• da je vrijednost udjela veća od svote tražbine društva koje se zalaganjem udjela
osigurava,
• ako je svota vrijednosti udjela manja od svote tražbine društva koje se zalaga-
njem udjela osigurava, onda svota tražbine koja se osigurava ne smije biti viša
od svote vrijednosti one imovine društva koja prelazi njegov temeljni kapital.
Izložene uvjete bilo je potrebno postaviti stoga što pri zalaganju udjela ne posto-
je redovno postojeće okolnosti tj. gospodarska i pravna nezavisnost zalogodavatelja
i zalogoprimatelja. U ovome su slučaju oni međusobno povezani (zalogodavatelj je
član društva koje je zalogoprimatelj) na takav način da zalogodavatelj ima utjecaja
(pravo glasa) na odluke zalogoprimatelja. Upravo je zbog tog utjecaja i mogućnosti
njegove zlouporabe bilo potrebno istaknuti ove uvjete.
Zahtjev da se radi o udjelu za koji je ulog u cijelosti uplaćen postoji stoga što bi u
protivnom slučaju bila smanjena mogućnost prodaje udjela radi namirenja osigurane
tražbine i neizvjesna cijena udjela koja se takvom prodajom može postići. Zahtjev
da vrijednost udjela bude veća od vrijednosti tražbina koje se njegovim zalaganjem
osigurava razumljiv je već na prvi pogled. Da bi se tražbina mogla namiriti iz cijene
udjela postignute njegovom prodajom (u slučaju da tražbina osigurana zalaganjem
udjela ne bude namireno o dospijeću) potrebno je da vrijednost udjela bude veća od
285
Roth, s. 339.
286
Roth, s. 342.
204
svote tražbina koje se njegovim zalaganjem osigurava. Treći je uvjet formuliran tako
da onemogući smanjenje temeljnog kapitala u slučaju nemogućnosti naplate tražbi-
na društva ni redovnim načinom ni prodajom založenog uvjeta.
10.7. Stjecanje vlastitog udjela bez ispunjenja uvjeta

Prema zadnjoj rečenici st. 4. «stjecanje ili zalaganje vlastitog poslovnog udjela
protivno odredbama stavaka 2. i 4. ovoga članka je valjano»», što zbunjuje. U par. 33.
st. 2. NGmbHG – iz kojeg je očito preuzeta – ova rečenica glasi drukčije i ima svoj
nastavak, tako da su jasne pravne posljedice stjecanja ili uzimanja u zalog vlastitog
poslovnog udjela protivno odredbama koje štite imovinu potrebnu za održanje te-
meljnog kapitala. Relevantni dio te odredbe glasi: «Povreda ... ne čini da stjecanje ili
uzimanje u zalog poslovnih udjela ne proizvodi pravne učinke; ipak, ništetan je obve-
znopravni posao o stjecanju ili uzimanju u zalog kojim se krši zabrana».
Dakle, samo stjecanje odnosno uzimanje poslovnog udjela u zalog nije ništetno,
ali je u njemačkom pravu ništetan pravni posao kojim je to obavljeno287. Posljedica
ovih, naizgled proturječnih, okolnosti sastoji se u tome što društvo može zahtijevati
vraćanje onog što je dalo temeljem ništavog pravnog posla, ali ono i dalje ostaje ima-
telj odnosno zalogoprimatelj poslovnog udjela. Na pitanje valjanosti pravnog posla
kojim d.d. stječe vlastite dionice protivno pretpostavkama utvrđenim u ZTD odluka
VSRH Revt 117/04 od 20. siječnja 2005. izrijekom je primijenila pravila o zabrani skla-
panja ugovora jednoj strani iz čl. 322. st. 2. ZOO, koja određuju kako zbog povrede
same te zabrane ugovor nije automatski ništetan, te iznijela stav da ugovor ne bi bio
ništetan «sve da tuženik pod 2. nije smio sklopiti ugovor o kupnji vlastitih dionica,
tj. da je postupio suprotno odredbi čl. 233» ZTD-a, jer «zakonom nije nešto drugo
predviđeno»288. A i samo stjecanje vlastitih udjela, prema izričitoj odredbi čl. 418. st. 4.,
zadnja rečenica, valjano je.
V OBVEZE, ODGOVORNOST I PRAVA ČLANA DRUŠTVA

1. ČLAN DRUŠTVA
1.1. Uvod
U ovome dijelu govorit će se o osobi člana društva, načinu postanka članom
društva, trenutku postanka članom društva i položaju starog (bivšeg) i novog (sadaš-
njeg) člana društva u slučaju promjene u članstvu društva.
Prije toga, potrebno je učiniti jednu terminološku napomenu. U svakodnevnom
govoru za člana društva rabi se čitav spektar izraza, među kojima su posebno karak-
teristični izrazi “osnivatelj” i “vlasnik”. Tim povodom treba naglasiti kako je jedini ispra-
van izraz “član društva”. Izraz osnivatelj nije primjeren zato što članom društva može
postati i ona osoba koja nije osnivatelj tj. zato što sudjelovanje u osnivanju nije jedi-
ni način stjecanja članstva u društvu. Izraz “vlasnik”, pak, karakterističan je za stvarno
287
H. P. Westermann u Scholz, oc., s. 1200. i dalje, Roth, oc., s. 338. i dalje.
288
205
pravo a ne za pravo trgovačkih društava u kojem se rabi izraz član. Ako se usporede
izrazi osnivatelj i član i njihov međusobni odnos onda se može reći i kako je osnivatelj
samo jedna od onih osoba koje su usvojile statut d.d. odnosno bile strane društvenog
ugovora d.d. u trenutku upisa osnivanja društva u sudski registar289. Svaki osnivatelj
postaje član društva u trenutku upisa osnivanja društva u sudski registar. Ali član druš-
tva postaje i osoba koja kasnije stekne postojeći ili novi290 poslovni udjel odnosno
postojeće ili nove dionice.
Makar je izraz «član društva» pojam koji se odnosi na članove svih tipova odno-
sno oblika društava, i koji se rabi i za članove javnog trgovačkog društva, i za članove
komanditnog društva, i za članove dioničkog društva i za članove društva s ograni-
čenom odgovornošću, članovi dioničkog društva redovito se opisuju bližim pojmom
kao dioničari. Iako su dioničari članovi d.d., pa je i za njih moguće rabiti izraz članovi
društva, njih će se naznačivati izrazom dioničari zato što je taj izraz specijalan – a ne
opći – i zato da bude jasnije kad se govori o njima i dioničkom društvu, a kad o člano-
vima d.o.o. i o tom društvu.
Iako su pitanja članstva u društvu i dokazivanja te činjenice međusobno poveza-
na, vrijedno je navesti stajalište VTSRH o dokazivanju članstva u društvu: «Članstvo u
društvu dokazuje se na dan pokretanja parničnog postupka i to na nekoliko načina,
ovisno o dionicama kojima tužitelj raspolaže odnosno koje je dioničko društvo izdalo.
Ako se radi o dionicama za koje je društvo izdalo isprave o dionici, svoje članstvo u
društvu dioničar će dokazati davanjem na uvid tih isprava. U slučaju da društvo nije
izdalo isprave o dionici, ili ako ih je izdalo, a dioničar ima dionice koje glase na ime,
članstvo se dokazuje pozivanjem na upis u knjizi dionica, sukladno odredbi članka
226. stavak 2. ZTD-a, koja određuje da u odnosu prema društvu vrijedi kao dioničar
koji ima dionicu što glasi na ime samo onaj tko je upisan u knjizi dionica. Ako nije izda-
na isprava o dionici, a ona nije upisana u kompjutorski sustav Središnjeg klirinško de-
pozitarnog društva, niti je dioničar upisan u knjigu dionica, svoje članstvo u društvu
dokazuje se ugovorom o cesiji kojim prijašnji dioničar koji je upisan u knjigu dionica
prenosi dionice, a time i prava iz dionice, uključujući u ovom slučaju i pravo na isplatu
dividende na novog dioničara (članak 436. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima)
ili konstitutivnom pravomoćnom sudskom odlukom kojom se utvrđuje da je dioničar
član društva.»291.
1.2. Osnivatelji kao članovi društva (čl. 410. st. 2. i čl. 411.)
Osnivatelji su izvorni članovi društva i oni postaju članovi odnosno dioničari po
samom zakonu u trenutku upisa osnivanja društva u sudski registar292. To znači da
je za postanak članom društva odnosno dioničarom dovoljno sudjelovanje u osniva-
nju društva u svojstvu osnivatelja, a da nije potrebno poduzimanje nikakvog drugog
289
O tome v. Podrobnije, Osnivanje d.o.o. i simultano osnivanje d.d., Osnivatelji, zastupnici i
opunomoćenici
290
Pri povećanju temeljnog kapitala novim ulozima.
291
Odluka VSRH Pž-8726/03 od 1. lipnja 2004., http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra/
292
Poslijednje izričito i odluka VSRH Rev-2797/1999 od 26. lipnja 2003., http://sudskapraksa.vsrh.
hr/supra/
206
pravnog posla za stjecanje svojstva člana društva. Osim sudjelovanjem u osnivanju,

članstvo u društvu izvorno se može steći i sudjelovanjem u efektivnom povećanju
temeljnog kapitala. Osobe koje preuzmu nove dionice koje se izdaju odnosno nove
poslovne udjele u d.o.o., a prije toga nisu bile dioničari odnosno članovi d.o.o., to
postaju jednako izvorno kao i osnivatelji.
U d.o.o. trenutak stjecanja članstva u društvu, na prvi pogled, uređuju odredbe
čl. 411. i čl. 410. st. 2. prema kojima – ukratko – se članom društva smatra samo onaj
tko je upisan odnosno valjano prijavljen za upis u knjigu poslovnih udjela. Znači li to
kako bi izostanak upisa ili barem prijave za upis osnivatelja u knjigu poslovnih udjela
doveo do toga da osnivatelji ne postaju članovi društva?
Glede pravnog položaja osnivatelja, u trenutku upisa osnivanja društva u sudski
registar nužno postoje slijedeće okolnosti:
• društveni ugovor sadrži one osobne podatke svakog člana osnivatelja koji su
potrebni za njegovu identifikaciju293,
• u društvenom ugovoru točno je naznačeno koji član osnivatelj je preuzeo koji
poslovni udjel294,
• prijavi za upis osnivanja društva u sudski registar priloženi su dokazi o svotama
koje su osnivatelji uplatili295,
• prijavi za upis osnivanja društva u sudski registar priložen je popis članova osni-
vatelja koji sadrži njihove osobne podatke, svote uloga koje su preuzeli i svote
koje su uplatili296,
• svi podaci koje sadrže dokumenti pobrojani pod 1.-4. poznati su upravi - koja
vodi knjigu poslovnih udjela297 - zato što upravo uprava društva podnosi prijavu
za upis osnivanja društva u sudski registar298. Saznanje tih podataka proizlazi iz
dokumenata čiju valjanost i istinitost treba predmnijevati s obzirom na formalne
zahtjeve koji postoje glede tih dokumenata299.
Kad se ove okolnosti dovedu u svezu s odredbama čl. 409. st. 1. i čl. 410. st. 2.,
onda postaje vidljivo da je pravni odnos između članova osnivatelja i društva nastao
ex lege u trenutku upisa osnivanja društva u sudski registar, da je takvo stjecanje član-
stva u društvu konstitutivno, da nije potrebno podnositi prijavu za upis u knjigu po-
slovnih udjela, te na koncu da se odredba čl. 411. ne odnosi na članstvo osnivatelja.
Prema odredbi čl. 409. st. 1. poslovni udio tj. članska prava i obveze određuju se
prema nominalnoj svoti preuzetog poslovnog udjela, što ujedno znači kako poslovni
udjel (prava i obveze) proizlazi iz preuzetog uloga. Iz toga proizlazi kako će poslovni
udjel (prava i obveze) pripasti onim osobama koje su preuzele - i makar djelomično
uplatile - uloge. Za takvo stjecanje poslovnog udjela - osim preuzimanja i uplate uloga
i upisa osnivanja društva u sudski registar što sve nalaže ZTD - nije potreban nikakav
293
Čl. 388. st. 1. t. 1.
294
Čl. 388. st. 1. t. 4.
295
Čl. 394. st. 5. t. 3.
296
Čl. 394. st. 5. t. 2.
297
Čl. 410. st. 1.
298
Čl. 62. st. 4.
299
Npr. javnobilježnički oblik društvenog ugovora prema odredbi čl. 387. st. 1.
207
drugi pravni posao, nego je stjecanje poslovnog udjela i članstva u društvu izravna
posljedica što je zakon veže uz postojanje spomenutih okolnosti. Dakle, stjecanje će
biti obavljeno na temelju zakona tj. ex lege. Ovakav način stjecanja je ujedno je kon-
stitutivan, što znači kako upis članova osnivatelja u knjigu poslovnih udjela može ima-
ti samo deklaratorni značaj.
1.3. Promjena članstva u d.d. prije upisa osnivanja društva

u sudski registar (čl. 194.)
Prije upisa osnivanja d.d. u sudski registar društvo kao pravna osoba ne posto-
ji, nego postoji preddruštvo300. U toj fazi osnivanja društva – tj. tijekom postojanja
preddruštva – članstvo u preddruštvu može se promijeniti, međutim ne na način na
koji se mijenja članstvo u društvu nakon što je ono osnovano. Za promjenu članstva
u preddruštvu potrebna je jednoglasna izmjena statuta i to u obliku koji je propisan
za njegovo usvajanje, što podrazumijeva kako u ovoj fazi nije moguća promjena član-
stva prijenosom dionica odnosno privremenica, ako bi bile izdane. Osim toga, makar
se ovdje ne bi radilo o promjeni članstva stricto sensu, i prije upisa osnivanja društva u
sudski registar mogao bi se sklopiti ugovor o prijenosu članskih prava, ali s odgodnim
uvjetom tj. pod uvjetom da se društvo upiše u sudski registar. Ako bi ono zaista bilo
upisano, ugovor bi bio valjan.
Izložena pravila o načinu mijenjanja članstva u društvu prije upisa osnivanja u
sudski registar u svezi su s pravilima o zabrani izdavanja dionica i privremenica prije
upisa osnivanja društva u sudski registar. Naime, dok osnivanje društva nije upisano
u sudski registar ono ne smije izdavati isprave o dionicama ni privremenice, a eventu-
alno izdane isprave o dionicama i privremenicama bile bi ništetne. Stoga ni promjena
članstva u preddruštvu nije moguća prijenosom dionica odnosno privremenica, i to
čak ni kad bi stjecatelj pri njihovu stjecanju bio savjestan. Kako bi se takve (savjesne)
osobe – bilo da se radi o mogućim stjecateljima ili bilo kojim drugim osobama - zašti-
tile za slučaj povrede zabrane izdavanja dionica i privremenica prije upisa osnivanja
društva u sudski registar, savjesnim imateljima tako izdanih i ništetnih dionica svi iz-
davatelji solidarno odgovaraju za štetu.
1.4. Članstvo u slučaju promjene člana društva

1.4.1. Uvod (načini mijenjanja članova)
U slučaju promjene člana društva – dioničara odnosno člana d.o.o. – stjecanje
članstva u društvu je izvedeno jer novi član izvodi svoja prava iz prava dotadašnjeg
člana tj. njegovog prednika u društvu. Neće nastati nove dionice odnosno novi po-
slovni udjel, nego će dionice odnosno poslovni udjel prijašnjeg člana preći stjecatelju
dionice odnosno poslovnog udjela.
Pravo na slobodno raspolaganje dionicama odnosno poslovnim udjelima jedno
je od prava koja ex lege pripadaju i dioničaru i članu d.o.o. Budući da to pravo obu-
hvaća i pravo prijenosa dionica odnosno poslovnog udjela – tj. svih prava i obveza
300
O preddruštvu v. Opći dio.
208
u društvu - drugoj osobi, vidljivo je da su promjene članova društva moguće. No, ne

samo u spomenutom slučaju, nego i u čitavom nizu drugih situacija moguć je presta-
nak članstva jedne osobe i nastanak članstva druge osobe, tj. postoje i druge situacije
u kojima se mijenjaju članovi društva. Članstvo u društvu – na izvedeni tj. derivativni
način301 - može se steći :
• ugovorom o prijenosu dionica odnosno poslovnog udjela,
• nasljedjivanjem dionica odnosno poslovnog udjela,
• kupnjom dionice odnosno poslovnog udjela od društva (bilo da se radi o kupnji
udjela kaduciranog člana ili o kupnji udjela koji je društvo steklo prema pravili-
ma o stjecanju vlastitih udjela),
• uplatom neuplaćenog dijela dionice odnosno uloga od strane prednika kaduci-
ranog člana,
• kupnjom dionice odnosno poslovnog udjela u ovršnom postupku na imovini
člana društva,
• kupnjom založene dionice odnosno založenog poslovnog udjela u postupku nje-
gove prodaje radi namirenja potraživanja osiguranog tim udjelom kao zalogom.
Posebno u d.o.o., na izvedeni način članstvo se može steći i:
• temeljem odredbe društvenog ugovora o obvezi nasljednika preminulog člana
društva da udjel prenese osobi koju odredi društvo,
• temeljem odluke društva o osobi stjecatelja udjela koji se prodaje u ovršnom
postupku.
1.4.2. Nasljeđivanje dionica i poslovnih udjela (čl. 227. st. 3. i čl. 412. st. 1.)
O tome da se dionice mogu nasljeđivati ZTD ne sadrži posebnu izričitu odredbu,
ali to je posve neprijeporno. Različito od toga poslovni udjeli mogu se nasljeđivati
i prema izričitoj odredbi čl. 412. st. 1. Nasljedivost dionica odnosno poslovnih udje-
la - kao skupova prava i obveza - jedan je od pokazatelja da su d.d. i d.o.o. društva
kapitala: ona pokazuje nepostojanje čvrste vezanosti između imatelja dionice odno-
sno poslovnog udjela i društva i drugorazrednu važnost osobnih svojstava dioničara
odnosno člana d.o.o. za društvo. Kad bi za društvo prvorazredno bila važna osobna
svojstva člana, njegovo sudjelovanje u društvu načelno ne bi bilo nasljedivo, već bi se
u slučaju smrti člana društvo razvrgavalo kao što je u načelu slučaj s javnim trgovač-
kim društvom.
Nasljeđivanje je moguće na temelju oporuke ili na temelju zakona302. Na temelju
zakona dionice odnosno poslovni udjel preminulog dioničara odnosno člana druš-
tva naslijedit će njegovi zakonski nasljednici kao i druge dijelove imovine preminule
osobe (nekretnine, pokretnine, tražbine). U tom slučaju preminuli član društva nije za
života raspolagao svojom imovinom mortis causa (za slučaj smrti), nego će njegovu
cjelokupnu imovinu – uključujući i dionice odnosno poslovni udjel – prema propisima
o nasljeđivanju, naslijediti one osobe koje ti propisi uzimaju kao nasljednike. Raspo-
301
O derivativnom stjecanju članstva govori i Barbić, Jakša: Pravo društava – Društva kapitala,
Zagreb, 2001., s. 227. i s. 769.
302
Čl. 4. Zakona o nasljeđivanju, Nar. nov. 48/03, 163/03, 35/05.
209
laganje dionicama odnosno poslovnim udjelom mortis causa obavlja se oporukom i

u skladu s propisima o nasljedjivanju. To znači da će član društva još za svojeg života
odrediti osobu koja će po njegovoj smrti naslijediti dionice odnosno poslovni udjel.
ZTD ne sadrži odredbi koje bi ograničavale slobodu oporučnog raspolaganja dionica-
ma odnosno poslovnim udjelom pa će dioničar odnosno član društva moći oporučno
raspolagati svojim dionicama odnosno udjelom prema Zakonu o nasljeđivanju.
Jedno moguće pitanje u vezi s oporučnim nasljedjivanjem poslovnog udjela
u d.o.o. jest, je li se na oporuku kojom se raspolaže udjelom, analogno primjenjuje
odredba st. 3. čl. 412. o obaveznom obliku ugovora tj. je li oporuka kojom se mortis
causa raspolaže poslovnim udjelom mora biti u obliku javnobilježničkog akta ili pri-
vatne isprave koju potvrdi javni bilježnik. Odgovor na ovo pitanje nije siguran. Zakon
o nasljeđivanju sadrži odredbe o valjanosti oporuke s obzirom na njen oblik, odnosno
predviđa valjane oblike oporuke, pa je načelno govoreći oporuka s obzirom na oblik
valjana kad je sačinjena u nekom od oblika predviđenim Zakonom o nasljeđivanju.
Međutim, ZTD bi se mogao uzeti kao lex specialis glede oblika oporuke kojom se mor-
tis causa raspolaže poslovnim udjelom, ali to samo pod pretpostavkom da se st. 3. čl.
412. odnosi na sve pravne poslove kojima se raspolaže poslovnim udjelom, a upravo
to – prema autoru – nije sigurno. Naime, prema tekstu st. 3. čl. 412. «za prijenos po-
slovnog udjela potreban je ugovor sklopljen u» jednom od tamo predviđenih oblika,
pa bi se moglo zauzeti stajalište kako se odredba odnosi samo na raspolaganja po-
slovnim udjelom ugovorom, a ne i na druge načine.
Jedan nasljednik dionica odnosno poslovnog udjela naslijedit će poslovni udjel
kao novi jedini imatelj tog poslovnog udjela, dok je u slučaju nasljeđivanja od strane
više nasljednika potrebno odgovoriti na pitanje kad oni nasljeđuju dionice odnosno
poslovni udjel kao zajednički ovlaštenici, a kad se dionice odnosno poslovni udjel
dijele i svaki od njih nasljeđuje dio dionica odnosno ranijeg udjela - sad novi udjel
– kao jedini imatelj. I dionice i poslovni udjel u trenutku ostaviteljeve smrti u prvom
redu ipso iure prelaze na nasljednike i postaju njihovo zajedničko vlasništvo. Potom,
u trenutku pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju zajedničko vlasništvo nasljednika
pretvara se u suvlasništvo, pri čemu nasljednici postaju suvlasnici u odgovarajućim
idealnim dijelovima. Znači da nastaje više ovlaštenika naslijeđenih dionica odnosno
poslovnog udjela, na koje se u odnosu prema društvu primjenjuju pravila iz čl. 228.
odnosno čl. 417., a u njihovom međusobnom odnosu pravila ZVDSP koja uređuju su-
vlasništvo.
1.4.3. Kupnja udjela kaduciranog člana (čl. 215. st. 3. i čl. 402.)
1.4.3.1. Uvod
Kupnja dionica za koje su izdane nove isprave, umjesto starih isprave koje su odu-
zete kaduciranom dioničaru, nije posebno uređena u ZTD-u, pa nije posebno uređeno
ni stjecanje članstva u d.d. kupnjom dionica u slučaju kaduciranja dioničara. Umjesto
toga ZTD jednostavno nalaže društvu da dionicu odmah proda na burzi ili na drugi
uobičajeni način, i to odmah čim se utvrdi da se plaćanje zaostalog iznosa ne može
ostvariti od prednika. Na pitanje kad je utvrđeno da se plaćanje ne može ostvariti, na
210
odgovarajući način mogu se primijeniti pravila o utvrđivanju tog trenutka u d.o.o.,

koja su prikazana niže.
ZTD, međutim, uređuje prodaju udjela kaduciranog člana d.o.o., a time i stjecanje
članstva u d.o.o. kupnjom tog udjela. Kako je član kaduciran zbog neuplate uloga,
čime je oštećena imovina društva, te kako za obvezu uplate uloga svakoga pojedinog
člana d.o.o. odgovaraju ostali članovi d.o.o., u slučaju kaduciranja člana d.o.o. i druš-
tvu i članovima društva bit će u interesu postizanje uplate uloga člana koji je kaduci-
ran. Između ostalih načina, ova uplata može se postići i prodajom udjela kaduciranog
člana. Osoba koja kupi taj udjel – osim ako se radi o članu društva kao kupcu – postat
će član društva.
1.4.3.2. Opće pretpostavke prodaje.
Postoje dvije pretpostavke koje se moraju ispuniti da bi se udjel kaduciranog

člana uopće mogao izložiti prodaji. Prva je valjano proveden postupak kaduciranja
(isključenja) člana društva303, a druga je odbijanje svih prednika kaduciranog člana da
uplate neuplaćeni dio isključenog člana, odnosno istek roka od 30 dana od kad je za-
dnji odgovorni prednik bio pozvan na uplatu. U slučaju da makar jedna od navedenih
pretpostavki prodaje nije ispunjena, nastat će složena situacija, u prvom redu u slučaje-
vima ako postupak kaduciranja ne bi bio valjano proveden pa udjel prije prodaje ne bi
prešao društvu i ako bi bio prodan prije isteka roka u kojem prednik kaduciranog člana
može obaviti uplatu, a on je obavi, kad udjel također ne bi prešao društvu. U obje ove
situacije društvo kao prodavatelj ne bi kupcu moglo prenijeti kupljeni poslovni udjel
jer bi on pripadao trećoj osobi. Sa stajališta pravnog položaja ugovornih strana to bi
značilo da na predmetu prodaje postoji pravni nedostatak, i to takav nedostatak koji
isključuje kupčeva prava, što znači da bi se radilo o potpunoj evikciji. Ako bi kupac bio
savjestan, nastale bi redovite posljedice postojanja potpune evikcije304.
Točan trenutak u kojem društvo stječe pravo prodaje nije izričito naveden u tek-
stu ZTD, nego na taj trenutak upućuje citirana formulacija (“ako se ne može postići da
pravni prednici ... uplate zaostali dio uplate...”) u svezi s drugom rečenicom st. 2., čl. 401.
prema kojoj “smatra se da slijednik nije podmirio obvezu ako to ne učini u roku od mje-
sec dana od kada mu se za to uputi pisani poziv i o tome obavijesti njegovoga prednika”.
Ako bi se trenutkom kada je utvrđena nemogućnost postizanja uplate od strane
pravnih prednika isključenog člana uzeo trenutak kada je u ovršnom postupku, za sve
odgovorne prednike, utvrđena nemogućnost takvog prisilnog izvršenja kojim bi se
postigla naplata potrebne vrijednosti, onda bi trenutak kada društvo stječe pravo pro-
daje udjela nastupio tek onda kada svakom od prednika istekne rok od mjesec dana,
nakon toga bude protiv svakog od prednika proveden parnični postupak i donesena
pravomoćna presuda, istekne paricijski rok i bude proveden ovršni postupak. U tom
bi slučaju trenutak kad društvo stječe pravo prodaje udjela mogao nastupiti više go-
dina nakon što je kaducirani član izgubio poslovni udjel u korist društva. Opravdani
zahtjevi za djelotvornom zaštitom prava i interesa društva i njegovih vjerovnika tada
303
T ako izričito i odluka VTSRH Pž-8325/03 od 14. veljače 2006., http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra/
304
Čl. 432. ZOO. Podrobnije v. u Gorenc, Komentar, s. 676. i dalje i Kačer/Radolović/Slakoper, s. 435.
i dalje.
211
bi vrlo lako mogli ostati neispunjeni. Zbog toga bi trenutkom u kojem društvo stječe
pravo prodaje udjela trebalo uzeti trenutak kada je i posljednjem od odgovornih pred-
nika istekao rok od mjesec dana iz čl. 401. st. 2.
Postojanje prava društva da proda poslovni udio isključenog člana ne znači da
ujedno postoji i obveza društva da taj poslovni udio ponudi na prodaju, nego je to pra-
vo koje stoji društvu na raspolaganju. Na ovaj zaključak upućuje riječ “može” u prvoj
rečenici st. 1. čl. 402. i u prvoj rečenici st. 1. čl. 403.
1.4.3.3. Načini prodaje
Pod pretpostavkom da je steklo pravo prodaje poslovnog udjela i da je odlučilo

izložiti ga prodaji, društvo može prodati poslovni udjel na dva načina: neposrednom
pogodbom ili na javnoj dražbi.
Prodaja neposrednom pogodbom dopuštena je, prema odredbi st. 2. čl. 402. samo
tijekom prvih mjesec dana od stjecanja uvjeta prodaje, a kad istekne taj rok udjel će se
moći prodati samo na javnoj dražbi.
Za valjanost prodaje na ovaj način - osim poštivanja spomenutog roka - potrebno
je ispunjenje još dvije daljnje pretpostavke (uvjeta). Prva pretpostavka je suglasnost is-
ključenog (kaduciranog) člana društva. Ova suglasnost potrebna je stoga što kaducirani
član ima zaštićeni interes za postizanje što je moguće više cijene tog udjela. Postojanje
takvog interesa kaduciranog člana proizlazi iz okolnosti što će eventualni višak između
svote koju je on dugovao i postignute cijene (umanjene za troškove prodaje i kamate)
- prema odredbi st. 4. čl. 402. - pripasti upravo njemu. Ovu suglasnost kaducirani član
može dati bilo za prijenos bilo kojoj osobi ili samo za prijenos članu društva. Kaducirani
član tu suglasnost može dati posebnom izjavom, ali je moguće i da tu suglasnost una-
prijed daju svi članovi unošenjem odgovarajuće odredbe u društveni ugovor305. Osim
toga, društvenim ugovorom bilo bi dopušteno odrediti i druge uvjete prodaje udjela
kaduciranog člana.
Druga pretpostavka je određena najmanja cijena udjela. Koja će to biti cijena, nije
jednoznačno i pouzdano naznačeno u ZTD. U st. 1. čl. 402. naznačeno je kako je nepo-
srednom pogodbom dopušteno prodati udjel za cijenu koja nije manja od njegove
stvarne vrijednosti, a u st. 2. istog članka kao najniža dopustiva cijena spomenuta je
njegova vrijednost prema izvještaju o financijskom položaju. Razlika između te dvije
vrijednosti sastoji se u tome što potonja vrijednost ne obuhvaća udio člana u priču-
vama i dobitku društva, a stvarna obuhvaća. Pod stvarnom vrijednošću razumije se
ona vrijednost koja bi pripala članu da je u tom trenutku društvo likvidirano. Tada bi
članu pripao odgovarajući postotak odnosno udio u vrijednosti dobivene tako da se
od zbroja aktive i pričuva oduzmu obveze društva. S druge strane, vrijednost prema
izvještaju o financijskom položaju dobije se tako što se svota pasive (iz koje su izuzeti
temeljni kapital, pričuve i dobitak) oduzme od svote aktive, prema posljednjoj bilanci
društva, a potom se odredi udjel (npr. %) preuzetog poslovnog udjela isključenog čla-
na u svoti dobivenoj tim oduzimanjem. Udjel (%) koji se tako dobije predstavlja ovu
vrijednost poslovnog udjela člana društva.
305
Rowedder, s. 410.
212
U ovoj situaciji autor bi se priklonio stajalištima komentara odredbe par. 68. AGb-
mHG306 koja je uzor hrvatske odredbe. U tim komentarima ne spominju se stvarna i
bilančna, već samo bilančna vrijednost poslovnog udjela kao najniža svota za koju
je dopušteno prodati poslovni udjel, pa bi bilančna vrijednost udjela bila najmanja
dopustiva cijena udjela. Razlog tome je u činjenici što je prodajom potrebno postići
takvu cijenu čijim plaćanjem društvu će biti postignuto da vrijednost njegove imovi-
ne odgovara svoti temeljnog kapitala.
O obliku ugovora odredba čl. 402. ne govori ništa, a mišljenja doktrine su podije-
ljena. S jedne strane zastupa se stajalište kako sklapanje tog ugovora u obliku javno-
bilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave potrebno307 a s druge strane kako
taj oblik nije potreban308. Prema autoru bio bi potreban oblik javnobilježničkog akta
odnosno solemnizirane privatne isprave jer se ne uočavaju razlozi zbog kojih bi ovaj
kupoprodajni ugovor za poslovni udjel bio u drukčijem pravnom režimu od ugovora
kojim član društva raspolaže poslovnim udjelom, a za koji je ovaj oblik nužan prema
odredbi čl. 412. st. 3.
Na javnoj dražbi (javnim nadmetanjem) poslovni udjel kaduciranog člana može se
prodati već od trenutka kad su ispunjene opće pretpostavke (uvjeti) koje moraju po-
stojati da bi se udjel uopće mogao prodati , a nakon što protekne više od mjesec dana
od tog trenutka udjel se može prodati samo na taj način, a ne više i neposrednom po-
godbom. Za prodaju putem javne dražbe po zakonu nije potrebno ispunjenje nikakvih
dodatnih pretpostavki kao što je potrebno za prodaju neposrednom pogodbom: ni su-
glasnost kaduciranog člana niti postizanje neke određene najniže cijene nisu potrebni.
Osoba koja na javnoj dražbi kupi poslovni udjel, stječe ga u onakvom stanju tj. s onim
pravima i obvezama kakve su postojale u trenutku kad ga je isključeni član izgubio. Ta
osoba dužna je platiti društvu cijenu, a u slučaju propuštanja plaćanja te cijene ona
može biti isključena iz društva u postupku kaduciranja prema čl. 400.
Javnu dražbu ne može provesti samo društvo, već je njeno provođenje dužno po-
vjeriti sudu ili osobama ovlaštenim za provođenje javnih dražbi. Stoga prodaja na jav-
noj dražbi koju bi organiziralo samo društvo ne bi bila valjana.
1.4.3.4. Redoslijed namirenja
Redoslijed namirenja potraživanja iz naplaćene cijene odražava svrhu prodaje

udjela kaduciranog člana, a to je postizanje uplate neuplaćenog dijela uloga, zbog čega
je član i bio kaduciran iz društva. Uz to, razumljivo je kako društvo ne treba snositi ni-
kakve troškove zbog toga što taj njegov član nije ispunio svoju temeljnu obvezu. Ipak
ako je postignuta cijena dostatna i za namirenje troškova koje je društvo imalo u svezi
s prodajom i za podmirenje obveza kaduciranog člana prema društvu, onda nema ra-
zloga da kaduciranom članu ne pripadne preostali višak između potrebne svote i svote
koja je postignuta prodajom.
Iz svote postignute prodajom podmiruju se prvo troškovi prodaje udjela koje je
društvo prethodno snosilo, zatim, svota zateznih kamata koju društvo potražuje od is-
306
Koppensteiner, s. 502., Reich-Rohrwig, s. 598.
307
Rowedder, s. 411.
308
213
ključenog člana zbog njegova zakašnjenja s uplatom temeljem odredbe čl. 399. ZTD,
potom, svota ugovorne kazne koju društvo eventualno potražuje od isključenog člana,
i na koncu, svota neuplaćenog dijela uloga isključenog člana (zbog čega je član i bio
kaduciran). Ako sva ova potraživanja društva budu u cijelosti namirena, a naplaćena
svota ostvarene cijene prodajom udjela još nije potrošena, nepotrošeni dio pripada is-
ključenom članu društva. S druge strane, ako postignuta cijena nije dostatna za podmi-
renje pobrojanih potraživanja društva, onda će za razliku do potrebne svote odgovarati
preostali članovi društva309. U svakom slučaju osoba koja je kupila poslovni udjel postat
će član društva, nezavisno od cijene koju je platila za udjel.
1.4.4. Stjecanje dionica odnosno poslovnog udjela koji drži društvo

Ni pri osnivanju društva kapitala niti pri povećanju temeljnog kapitala, ono samo
ne može preuzeti odnosno upisati vlastite dionice odnosno preuzeti poslovni udjel
u samom sebi. Ono to ne može, jer bi se to protivilo samoj biti društva i jer bi u tom
slučaju temeljni kapital društva bio oštećen, a imperativ je stvaranja i održavanja te-
meljnog kapitala. Ipak, tijekom postojanja društva, ono može stjecati i uzimati u zalog
vlastite dionice odnosno poslovne udjele u samom sebi. Ne radi se o prijelazu po-
slovnog udjela kaduciranog člana na društvo odnosno o oduzimanju dionica kadu-
ciranog člana, nego se radi o stjecanju dionica odnosno poslovnog udjela od strane
društva temeljem pravnog posla između člana i društva.
D.o.o.-u, osim toga, poslovni udjel može prijeći i u slučaju istupanja ili isključenja
člana pri čemu je članu nadoknađena vrijednost njegovog poslovnog udjela, ali po-
slovni udjel nije povučen (amortiziran).
Kad društvo temeljem valjanog pravnog posla s članom stekne vlastitu dionicu
odnosno poslovni udjel u samom sebi (vlastiti poslovni udjel), a također i kad d.o.o.
stekne vlastiti poslovni udjel povodom istupanja ili isključenja člana iz društva uz
pretpostavku da nije povučen (amortiziran), ono će vlastite dionice odnosno vlasti-
ti poslovni udjel moći prodati ili s njim raspolagati na drugi način. Ako su dionice u
potpunosti uplaćene odnosno ako je za vlastiti poslovni udjel u cijelosti uplaćen ulog,
društvo će vlastitim dionicama odnosno udjelom moći raspolagati i besplatnim prav-
nim poslovima, jer time ne bi bio oštećen temeljni kapital. Ako oni ne bi bili u cijelosti
uplaćeni, besplatno raspolaganje ne bi bilo moguće zbog toga što bi temeljni kapi-
tal bio oštećen. Kupac odnosno stjecatelj udjela postat će član društva na temelju
ugovora o prijenosu (ustupanju) dionica odnosno udjela, dakle, na izvedeni način. Na
ugovor se primjenjuju pravila koja općenito vrijede za ugovore o prijenosu udjela od
strane člana društva trećoj osobi i koja su prikazana naprijed.
1.4.5. Trenutak stjecanja članstva u d.d. (čl. 226.)

Trenutak stjecanja članstva u d.d. uređen je jednostavnije no u d.o.o. Budući da u
odnosu prema društvu vrijedi kao dioničar samo onaj tko je upisan u registru dionica,
članstvo u d.d. odnosno status dioničara stječe se upisom u registar dionica. No, kad
se radi o dionicama koje su izdane u nematerijaliziranom obliku i koje stoga postoje
309
O tome podrobnije v. Odgovornost za kaduciranog člana.
214
kao elektronički zapisi odnosno računi u računalnom sustavu Središnjeg klirinškog

društva, za odgovor na pitanje tko je dioničar u odnosu prema društvu, mjerodavno
je stanje na računu dioničara. Drugim riječima, u odnosu prema društvu dioničar je
osoba na čijem su računu (elektroničkom zapisu odnosno logičkom mjestu u memo-
riji računala) upisane dionice. Samo tim upisima mogu se prema društvu ostvarivati
članska prava i osobi koja je uredno upisana društvo ne može osporavati svojstvo
dioničara i članska prava koja mu pripadaju.
Registar dionica je knjiga koja se mora voditi za dionice i u nju se upisuju dionice
i osobni podaci imatelja dionica. Za dionice s nominalnom svotom upisuje se broj
dionica i nominalna svota, a za dionice bez nominalne svote samo njihov broj. Podaci
koje sadrži registar osobni su podaci o dioničarima i stoga te podatke društvo smije
upotrebljavati samo za potrebe odnosa s dioničarem, odnosno – prema odredbi ZTD-
a – u ostvarenju svojih zadataka u odnosu na dioničare. Istovremeno te podatke ono
može koristiti u druge svrhe samo «ako se dioničar tome ne usprotivi», što znači da
ga je o nakani korištenja tih podataka u određenu drugu svrhu društvo dužno obavi-
jestiti i dati mu primjereni rok za očitovanje, jer on ima pravo usprotiviti se tome, a u
protivnom slučaju to bi mu pravo bilo oduzeto. Dapače, prema izričitoj odredbi ZTD-a
o pravu usprotiviti se korištenju podataka iz registra dionica u druge svrhe, društvo
mora obavijestiti dioničare na primjereni način. Tek ako se dioničar u primjerenom
roku – koji mu je društvo ostavilo – ne bi usprotivio korištenju podataka u druge svr-
he, društvo bi ih smjelo koristiti, ali samo u onu svrhu koja je navedena u obavijesti,
ali ne i u neku drugu.
Kako je registar dionica mjerodavan za određivanje pravnog položaja dioničara,
svaki dioničar ima pravo zahtijevati od društva da ga obavijesti o podacima koji su
upisani u registar dionica, a odnose se na njega. Osim toga svaki dioničar ima pravo
zahtijevati i da ga se – prema podacima upisanim u registar - obavijesti o tome tko su
imatelji drugih dionica i kojih dionica u društvu.
Za upis u registar dionica odnosno na račun u informatičkom sustavu Središ-
njeg klirinškog društva – koji podrazumijeva brisanje ranijeg dioničara i upis novog
dioničara – potrebno je podnijeti zahtjev i zahtjevu priložiti dokaz o prijenosu di-
onice. No brisanje dioničara iz registra dionica ne može se obaviti bez njegove su-
glasnosti ili barem propuštanja roka za prigovor protiv brisanja. Naime, ako društvo
drži da je neka osoba neopravdano upisana u registru dionica – npr. zbog nevalja-
nog prijenosa dionica koji je ustanovljen nakon što je očekivani stjecatelj već upisan
– ono može brisati upis obavljen u registru dionica. Za valjano brisanje određene
osobe iz registra nužno je da društvo obavijesti upisanog dioničara o nakani brisa-
nja i da mu dade primjereni rok za prigovor protiv brisanja. Ako dioničar u tom roku
prigovori brisanju, društvo ga ne smije brisati iz registra, a ako bi to učinilo radilo
bi se o protupravnoj radnji koja bi dovela do odgovornosti društva za štetu koju bi
brisana osoba pretrpjela zbog brisanja. Toj osobi u posljednjem slučaju, osim toga,
pripadalo bi pravo na tužbu radi ponovnog upisa u registar. Samo ako dioničar u
otvorenom primjerenom roku ne prigovori brisanju, društvo ga smije brisati iz re-
gistra.
Izložena pravila na odgovarajući se način primjenjuju i na privremenice.
215
1.4.6. Trenutak stjecanja članstva u d.o.o. (čl. 410. st. 2. i čl. 411.)
1.4.6.1. Uvod i pretpostavke stjecanja članstva
Trenutak prijenosa poslovnog udjela s prenositelja na stjecatelja nužno je razliko-

vati od trenutka kad je taj prijenos počeo proizvoditi pravne učinke na društvo tj. od
trenutka kad je stjecatelj poslovnog udjela postao član društva. To proizlazi iz pravila
obveznog prava o sklapanju ugovora s jedne strane, i odredbi o upisu u knjigu po-
slovnih udjela. Pretpostavke koje se moraju ispuniti da bi stjecatelj poslovnog udjela
postao član društva u odnosu prema društvu su:
• obavljen prijenos poslovnog udjela,
• upis promjene u knjizi poslovnih udjela odnosno prijava prijenosa društvu, i
• dostava registarskom sudu novog popisa članova društva u kojem je naveden i
stjecatelj udjela.
1.4.6.2. Obavljen prijenos udjela
Prijenos poslovnog udjela prva je pretpostavka promjene članstva u društvu tj.

upisa druge osobe - na mjesto prve - u knjigu poslovnih udjela. Jednostavno govore-
ći, kad se prijenos obavlja temeljem ugovora, mora biti sklopljen odgovarajući ugovor
kojim se poslovni udjel prenosi s prenositelja na stjecatelja.
Znači li to da prijenos poslovnog udjela mora biti valjan, te ima li društvo pravo
ispitivati valjanost prijenosa (i prijave) i odbiti prijavu ako prijenos ili ona sama ne bi
bili valjani? Nedostaci pravnog posla koji je causa prijave za upis – npr. ugovora o
prijenosu udjela - u znatnom djelu literature uzimaju se irelevantni za nastanak prav-
nog odnosa izmedju prijavljenog i društva u trenutku kad društvu prispije prijava.
Zauzimaju se stajališta kako unatoč tome što je «prijenos imao pravnih nedostataka,
prijavom se mijenja članstvo u društvu i to čak i onda kad društvo zna da je prijenos
nevaljan»310, kako “nedostaci temeljnog posla tj. ugovora o prijenosu udjela ne utječu
na valjanost prijave”311 i kako “u slučaju naknadnog ustanovljenja ništetnosti ili pobi-
janja ugovora o prijenosu, radnje poduzete u odnosu izmedju valjanog prijavitelja i
društva, ostaju valjane”312. Ovaj dio pravne znanosti, dakle, u bitnom sukladno uzima
kako postoji mogućnost da prijava bude valjana i članstvo u društvu promijenjeno,
odnosno da “prijava ispunjava uvjete za upis”, unatoč okolnosti da je ugovor o prije-
nosu poslovnog udjela ništetan ili pobojan313.
No, postoji i stajalište kako je potrebno različito tretirati učinke ništetnosti ugo-
vora o prijenosu poslovnog udjela na stjecanje članstva u društvo, i to zavisno od
razloga ništetnosti tog ugovora314. Prema tom stajalištu ništavost ugovora o prijenosu
poslovnog udjela dovodi do bespredmetnosti prijave, jer prijenos poslovnog udjela
nije obavljen, a ako je taj ugovor ništetan zbog nedostatka oblika, prijava i promjena
310
Roth, s. 217.
311
Rowedder, s. 339.
312
313
Sukladno i Odluka BGH u ZIP 1990, 371, 374 prema ibid.
314
Lutter-Hommelhoff, s. 199. i dalje.
216
članstva bili bi valjani s time što bi prenositelju pripadao samo obveznopravni zahti-
jev za ponovnim prijenosom udjela njemu u valjanom obliku315.
Autor bi se zauzeo za stajalište kako u načelu ništetnost ugovora o prijenosu po-
slovnog udjela iz bilo kojeg - formalnog ili materijalnog - razloga otklanja mogućnost
da prospektivni član društva stvarno to i postane. Temeljni argument u prilog toj tvrd-
nji jest kako ne može postojati članstvo u društvu bez pripadanja poslovnog udjela,
pa ako prospektivni član nije stekao poslovni udjel (a nije ga stekao jer je ugovor o
prijenosu ništav tj. ne postoji ni ex tunc) on uopće ne može postati član društva. Ra-
zlikovanje učinaka ništetnosti koja postoji iz formalnih i materijalnih razloga nema
temelja u propisima: ništetnost zbog nedostatka zakonom propisanog oblika propisi
ne tretiraju drukčije od ništetnosti zbog drugih nedostataka, a ne vidimo razloga za
poseban tretman bilo kojeg razloga ništetnosti u okviru slučaja koji se obradjuje. S
druge strane, pobojnost ugovora o prijenosu poslovnog udjela ne treba utjecati na
stjecanje članstva u društvu jer je pobojni pravni posao valjan sve dok se (konstitutiv-
nom) presudom taj pravni posao ne poništi s učinkom ex nunc.
Iz odluke VSRH Rev 480/04 od 4. srpnja 2006., analogno primijenjene na poslovni
udjel, proizlazi da ništetnost ugovora kojim je sadašnji prenositelj – tada u svojstvu
stjecatelja – trebao steći poslovni udjel, ne povlači automatski za sobom i ništetnost
ugovora kojim ta osoba sada prenosi poslovni udjel trećoj osobi jer «samom činjeni-
com što postoji presuda kojom je utvrđena ništetnost ugovora … nema za posljedicu
ništetnost … svih kasnijih ugovora o prijenosu istih dionica». Također je značajan stav
VSRH – izražen u odluci Revt 118/06 od 6. rujna 2006. – kako ni valjano ograničenje
prava raspolaganja dionicama statutom u obliku postojanja prvokupa ne može imati
za posljedicu ništetnost pravnog posla kojim se to pravo vrijeđa. Taj stav analogno se
može primijeniti na ugovor o prijenosu udjela protivno odredbi društvenog ugovora
koja određuje postojanje prava prvokupa postojećih članova d.o.o. Važan je i stav od-
luke VTSRH Pž-1075/04 od 23. siječnja 2007. kako «…sama činjenica izražene namjere
za stjecanje većinskog udjela u društvu tuženika, pa i činjenica učinjene uplate po
ugovoru o pristupanju dugu ne dovodi do zaključka da je tuženik bio dužan tužitelja
upisati u knjigu poslovnih udjela….»316.
1.4.6.3. Upis promjene u knjizi poslovnih udjela odnosno prijava

prijenosa društvu
1.4.6.3.1. Relevantnost prijave a ne upisa
Iako bi površno čitanje odredbe čl. 411., pri kojemu bi bio zapostavljen njen st. 2.,
upućivalo na zaključak o prvenstvenoj važnosti upisa u knjigu poslovnih udjela, već
nešto pomnija analiza upućuje na zaključak o prvenstvenom značenju podnošenja
prijave za taj upis. St. 2. čl. 411. sadrži predmnijevu prema kojoj se upis u knjigu po-
slovnih udjela uzima obavljenim na dan kad društvu prispije prijava za taj upis i to bez
obzira na vrijeme kada je upis stvarno obavljen, pa je očito drugorazredno značenje
upisa a prvorazredno značenje dostavljanja prijave društvu.
315
316
217
Potrebitost ove presumpcije proizlazi iz više okolnosti. Prije svega, i u literaturi317

se navodi kako postoji znatan broj društava s ograničenom odgovornošću u kojima
se knjiga poslovnih udjela - unatoč zakonskoj obvezi - uopće ne vodi. Znači, postojat
će čitav niz slučajeva kad upis u knjigu poslovnih udjela zbog tog razloga uopće neće
uslijediti. Takodjer je moguće pretpostaviti kako postoje slučajevi kad društvu prispije
prijava za upis, ali uprava društva iz bilo kojeg razloga propusti obaviti taj upis pravo-
vremeno ili uopće. Stoga bi u slučaju nepostojanja ove presumpcije postojala znatna
pravna nesigurnost i društva i prenositelja i stjecatelja poslovnog udjela.
No, odredba st. 2. čl. 411. kaže kako će se upis uzeti obavljenim “bez obzira na to
kad je (istakao autor) upis stvarno izvršen” čime otvara pitanje je li to znači da je za
nastanak odnosa izmedju društva i neke osobe potrebno da upis zaista bude izvršen,
pa se onda od trenutka upisa ta osoba retroaktivno uzima članom društva, ili to znači
da uopće nije potrebno da upis bude obavljen, a osoba se uzima članom od trenutka
kad društvo primi prijavu?
Svrha te odredbe je - kao što je već naznačeno - uspostava pravne sigurnosti
odnosno izvjesnosti u odnosima izmedju društva i članova (bivših, sadašnjih, budu-
ćih), pri čemu je što brže (prema okolnostima slučaja) uspostavljanje te sigurnosti od
naročitog i znatnog interesa za sve strane. Zbog toga autor stoji na stajalištu kako bi
riječi “kad je” iz citiranog dijela st. 2. čl. 411. valjalo čitati kao “je li” tako da se upis uzme
obavljenim na dan kad društvu prispije uredna prijava “bez obzira na to je li upis stvar-
no izvršen”. Tek ovakvim čitanjem postiže se puna svrha odredbe.
Stoga iz sintetičkog promatranja st. 1. i st. 2. čl. 411. proizlazi zaključak kako je
pretpostavka stjecanja članstva u društvu – koja se sastoji u upisu u knjigu poslovnih
udjela – ispunjena u trenutku kad društvu prispije prijava za upis u tu knjigu, ali samo
ako prijava ispunjava uvjete koji se traže za taj upis.
1.4.6.3.2. Prijava koja ispunjava uvjete za upis u knjigu poslovnih udjela
Prema tekstu ZTD upis u knjigu poslovnih udjela uzima se obavljen «s danom
kada društvu prispije prijava za upis, ako ona ispunjava uvjete koji se traže za takav
upis». Stoga je potrebno podrobnije razraditi izraz “ispunjenje uvjeta za upis u knjigu
poslovnih udjela”.
1.4.6.3.3. Prijava zainteresirane osobe ili saznanje organa društva
Odredba čl. 410. st. 2. nalaže upis u knjigu udjela i na temelju prijave zainteresi-
rane osobe i na temelju saznanja organa društva. Glede zainteresirane osobe i pravna
znanost i sudska praksa Njemačke i Austrije318 jednoglasno zastupaju stajalište kako
i prenositelj i stjecatelj pojedinačno imaju pravo podnijeti prijavu za upis, te kako im
pripada i pravo na tužbu radi upisa, koja se upravlja protiv društva. Društvenim ugo-
vorom bilo bi dopušteno odrediti kako je prijava za upis valjana samo ako je pod-
nesu prenositelj i stjecatelj zajedno319. Prijava se, prema prisilnom propisu, podnosi
317
318
V. Winter u Scholz, s. 764., Reich-Rohrwig, s. 645., 646., Lutter-Hommelhoff, s. 201.
319
Winter u Scholz, ibid.
218
poslovodjama (upravi) društva, pa njeno podnošenje bilo većinskom članu društva,

predsjedniku nadzornog odbora ili predsjedniku skupštine neće proizvoditi učinke320.
Glede mogućnosti upisa u knjigu udjela temeljem saznanja za prijenos od strane
društva, a bez da mu je podnesena prijava za upis, navodi se kako bi poslovodja mo-
rao zatražiti podnošenje prijave321 odnosno kako se drugi način saznavanja ne smije
uzeti u obzir s obzirom na to što je prijava konstitutivni (pravostvarajući) akt322.
Čini se kako bi u hrvatskom pravu krug mogućih podnositelja prijave mogao biti
širi no u njemačkom i austrijskom pravu. Ova mogućnost proizlazi iz izričitog navo-
djenja zainteresiranih osoba kao mogućih podnositelja prijave za upis u knjigu udje-
la: da je zakonodavatelj želio taj krug suziti na prenositelja i stjecatelja udjela onda
valja pretpostaviti kako bi on to i rekao. Utvrdjujući “zainteresirane osobe” kao valja-
ne prijavitelje hrvatski zakonodavatelj je dopustio mogućnost priznavanja da i treća
osoba ima pravni interes za upis stjecatelja poslovnog udjela u knjigu udjela. Takva
treća osoba mogao bi biti potencijalni stjecatelj poslovnog udjela prenosivog uz su-
glasnost društva, koji istodobno zna da je neki drugi član društva s trećom osobom
sklopio ugovor o prijenosu poslovnog udjela, ali utvrdi kako taj prijenos nije vidljiv iz
knjige udjela tj. kako je član društva još uvijek taj drugi član. Da bi otklonio nesigur-
nost glede pitanja tko treba sudjelovati pri donošenju odluke o davanju suglasnosti
s prijenosom udjela koji on kani steći (drugi još uvijek upisani član društva ili treća
osoba, stjecatelj) potencijalni stjecatelj poslovnog udjela mogao bi podnijeti prijavu
za upis treće osobe u knjigu udjela.
Prijava se podnosi upravi društva odnosno osobi ili osobama koje su ovlaštene za
zastupanje društva, jer se njima daju očitovanja koja se daju društvu.
Tužba radi upisa u knjigu poslovnih udjela mogla bi biti nepotrebna onda kad
društvo u stvarnosti ne vodi tu knjigu. Takva tužba - upravljena na donošenje konsti-
tutivne presude - prihvatljiva je u okvirima austrijskog prava, no u okvirima hrvatskog
prava predmnijeva o izvršenom upisu na dan kad društvu pristigne prijava koja udo-
voljava uvjetima upisa otklanja potrebu podnošenja takve tužbe. No, pretpostavimo
li da je uredna prijava za upis u knjigu poslovnih udjela podnesena, a društvo - iz bilo
kojeg razloga - zapostavi tu činjenicu i nastavi postupati kao da promjena u članstvu
nije ni nastala tj. spriječi novog člana u vršenju njegovih članskih prava, zapostavlje-
nom članu društva pripadalo bi pravo na tužbu za utvrdjenje postojanja njegovog
članstva u društvu.
I glede saznanja o promjeni u članstvu od strane društva - kao temelja za upis
u knjigu poslovnih udjela - zaključci koji za hrvatsko pravo proizlaze iz odredbe čl.
410. st. 2. različiti su od stajališta poredbenih izvora. Spomenuta odredba izrijekom
odredjuje kako se saznanje uzima temeljem za upis u knjigu poslovnih udjela, i to ne
samo saznanje uprave nego bilo kojeg (odredba kaže “nekoga od organa”) organa
društva. Dakle, saznanje o promjeni ovlastit će upravu da obavi odgovarajući upis u
knjizi udjela i bez prijave. No, saznanje o promjeni podataka, koji se upisuju u knjigu
udjela, od strane organa društva, neće izazvati one posljedice koje će izazvati prispi-
320
Rowedder, s. 338.
321
322
219
jeće u društvo uredne prijave za upis u knjigu udjela: predmnijeva prema kojoj se upis
uzima obavljenim na dan prispjeća prijave izrijekom se odnosi samo na prijavu, pa
u slučaju saznanja društva o promjeni u članstvu na drugi način ona neće vrijediti, a
promjena u članstvu će se zbiti tek upisom te promjene u knjigu udjela ili primitkom
prijave za upis.
1.4.6.3.4. Oblik prijave
O načinu na koji i obliku u kojem se volja za upis u knjigu poslovnih udjela može
očitovati, ZTD ne govori, a poredbena literatura čvrsto stoji na stajalištu kako ne po-
stoji nikakav odredjeni i obvezatni oblik u kojem bi se prijava morala podnijeti323, te
kako se volja za upis može očitovati ne samo izrijekom već i konkludentnim radnjama.
Kao primjer konkludentne radnje kojom se podnosi prijava za upis u knjigu poslovnih
udjela navodi se podnošenje društvu zahtijeva za izdavanje suglasnosti s prijenosom
poslovnog udjela od strane osobe koja prethodno niti je bila upisana u knjigu po-
slovnih udjela niti je podnijela prijavu za taj upis324. Ali društvenim ugovorom bilo bi
dopušteno odrediti obvezatni oblik prijave ili druge formalnosti kojima prijava treba
udovoljiti325.
S obzirom na ovakva stajališta poredbene doktrine i sudske prakse, kao i okolnost
da ni način očitovanja volje za prijavljivanje niti oblik u kojem se prijava može pod-
nijeti, nisu ograničeni prisilnim odredbama ZTD, i hrvatsko pravo moglo bi prihvatiti
stajalište o primjeni pravila obveznog prava o obvezatnosti i valjanosti neformalnog
očitovanja volje, o načinima na koje se volja može valjano očitovati i o dopustivosti
odredjivanja forme i/ili drugih uvjeta prijave u društvenom ugovoru.
1.4.6.3.5. Sadržaj prijave
Kao što nema propisan oblik, tako prijava za upis u knjigu udjela nema ni propi-
sani sadržaj. Iz toga proizlazi kako se jedini nužan i obvezatan sadržaj prijave sastoji u
nedvosmislenom odnosno jasnom i bezuvjetnom izricanju tvrdnje kako je obavljen
(valjani) prijenos poslovnog udjela i očitovanju volje za stjecanjem članstva u društvu.
Ovo izricanje odnosno očitovanje ne mora biti učinjeno izrijekom, već je dovoljna i
konkludentna radnja iz koje se na jasan i pouzdan može zaključiti da postoji takva
tvrdnja odnosno volja.
1.4.6.3.6. Nedostaci prijave i njihove posljedice
Naprijed je obradjen utjecaj mogućih nedostataka pravnog posla kojim je obav-

ljen prijenos udjela na valjanost prijave. No i sama prijava može sadržavati nedostatke
koji će bitno utjecati na njenu valjanost odnosno na njenu podobnost da u trenutku
prispjeća društvu “stvori” odnos izmedju društva i prijavljenog. Jednostavnije rečeno,
i sama prijava može biti ništetna ili pobojna s obzirom na okolnost da je se može kvali-
323
Roth, s. 215., Rowedder, s. 332.
324
325
Ibid.
220
ficirati kao pravni posao326. Sami slučajevi u kojima se pojavljuje nevaljanost prijave za
literaturu327 nisu prijeporni, nego se suglasno kaže kako će to biti onda kad je prijavu
podnijela osoba koja nije ovlaštena na njeno podnošenje (ni prenositelj, niti stjecatelj,
niti zainteresirana osoba iz čl. 410. st. 2.), kad ju je podnio zastupnik koji nije bio va-
ljano opunomoćen, a takodjer i kad ju je podnijela poslovno nesposobna ili poslovno
ograničeno sposobna osoba. Posljedice ništetnosti odnosno pobojnosti same prijave
odgovarale bi posljedicama ništetnosti odnosno pobojnosti pravnog posla kojim se
prenosi poslovni udjel - pa se glede toga upućuje na odgovarajući dio – a kratko re-
čeno ništetnost prijave ne bi dovela do nastanka članstva prijavljene osobe, dok bi
pobojnost dovela.
1.4.6.3.7. Dokaz o prijenosu udjela uz prijavu
Dokaz o promjeni imatelja poslovnog udjela u svezi sa članstvom u društvu ZTD

spominje na dva mjesta. Prvo u odredbi st. 2. čl. 410. o upisu promjena u knjizi po-
slovnih udjela i o obavješćivanju suda o tome, stoji da «uprava mijenja popis članova
društva (koji dostavlja registarskom sudu – op. a.) na temelju priopćenja o promjeni i
podnesenog dokaza da je do promjene došlo». Zatim u odredbi st. 1. čl. 411. o tome
tko je član u odnosu na društvo, navodi da «popis članova društva koji uprava dostav-
lja registarskom sudu mijenja se dostavljanjem tome sudu novog popisa s odgovara-
jućim dokazima o nastalim promjenama».
Polazeći od toga da je u odnosu na društvo član društva samo osoba o čijem je
članstvu u društvu obaviješten registarski sud, da u slučaju neslaganja stanja u knjizi
poslovnih udjela i popisa članova kojeg se dostavlja registarskom sudu smatra da su
članovi društva osobe navedene u tom popisu – a ne u knjizi poslovnih udjela – te
od toga da uprava mijenja popis članova društva ne samo na temelju priopćenja o
promjeni, nego i podnesenog dokaza da se promjena imatelja poslovnog udjela zbila,
prvo treba zaključiti kako popis članova društva koji se dostavlja registarskom sudu
ima prednost pred knjigom poslovnih udjela. Potom treba zaključiti kako uprava nije
dužna promijeniti i dostaviti registarskom sudu novi popis članova društva ako priop-
ćenju o promjeni imatelja udjela nije priložen i dokaz o obavljenoj promjeni. Dosljed-
no dalje proizlazi kako u slučaju priopćavanja promjene imatelja udjela bez prilaganja
dokaza o tome, novi popis članova neće biti sačinjen i dostavljen registarskom sudu,
registarski sud neće biti obaviješten o prijenosu udjela, pa stjecatelj udjela neće po-
stati član društva u odnosu na društvo.
Dokazom njemačka doktrina i sudska praksa uzimaju svaku obavijest iz koje se
društvo može osvjedočiti o tome da je prijenos izvršen328 a pojedinačno nabrajaju
formalno valjani ugovor o prijenosu i zapisnik o provedenoj javnoj dražbi329.
Ako postoje dodatni uvjeti prijenosa onda su potrebni i dokazi o njihovom is-
punjenju, npr. suglasnost društva330, a ako ni sadašnji prenositelj nije prijavio svoje
326
327
Roth, s. 218., Rowedder, ibid., Winter u Scholz, ibid.
328
329
Ibid., Lutter-Hommelhoff, s. 201.
330
221
stjecanje onda kad se to zbilo, prenošenje se mora dokazati sve do osobe koja je po-
sljednja bila upisana u knjizi udjela odnosno prijavljena društvu, npr. ugovorima koji
čine “lanac” do te osobe331.
1.4.6.3.8. Položaj društva kojem je prispjela prijava za upis
Društvu može prispjeti prijava za upis koja “ispunjava uvjete koji se traže za upis”,
prijava koja je ništetna i prijava koja je pobojna. Ako društvu prispije prvo spomenuta
prijava nastaje obveza uprave da izradi novi popis članova društva i da taj popis za-
jedno s dokazima o promjenama dostavi sudu. U slučaju neispunjenja ove obveze pri-
javljenom stjecatelju udjela i drugim osobama koje imaju pravni interes treba priznati
pravo da od društva zahtijeva izradu novog popisa članova društva i dostavljanje tog
popisa registarskom sudu, i to makar to pravo nije izričito ustanovljeno odredbama
ZTD-a.
Složenija situacija nastala bi, primjerice, onda kad bi društvu prispio ugovor o
prijenosu poslovnog udjela koji nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili so-
lemnizirane privatne isprave tj. koji je očito i prima facie ništetan zbog nepostojanja
oblika propisanog kao obvezatnog prisilnim propisom. Dosljedno našem naprijed
očitovanom mišljenju, stjecatelj udjela iz takvog ugovora ne može postati član druš-
tva jer nije stekao poslovni udjel. No, kakva su prava i obveze društva kojem prispije
takva prijava? Roth332, dosljedno stajalištu kako problematika valjanosti ugovora o
prijenosu udjela ne utječe na valjanost prijave odnosno promjenu članstva, smatra
kako eventualni nedostaci prijenosa ne utječu na promjenu članstva u društvu čak ni
onda kad društvo znade da je prijenos nevaljan. Konzekvento, društvo bi trebalo za-
postaviti ništetnost ugovora i prijavljenog stjecatelja uzeti kao novog člana društva333.
No ipak, imperativ postupanja s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstve-
nika u takvom slučaju nalagao bi društvu obavještavanje i prenositelja i stjecatelja o
iznesenoj okolnosti. Kao dodatni argument protiv tvrdnje o irelevantnosti ništetnosti
ugovora o prijenosu, onda kad za tu ništetnost društvo znade, može se iznijeti mo-
gućnost da društvo pretrpi štetne posljedice ako bi poznatu ništetnost zanemarilo.
Ove posljedice moglo bi pretrpjeti zbog toga što bi se osobu koja uvažava tudje i
poduzima vlastite radnje temeljem ništetnog ugovora moglo okvalificirati kao osobu
koja je u tom slučaju postupala protivno načelu savjesnosti i poštenja.
Dosad je analizirana situacija prima facie očite ništetnosti prijenosa. No moguće
je da društvu prispije prijava koja nije takva, pa se postavlja pitanje je li i u kojoj mjeri
društvo dužno ispitivati primljenu prijavu, i okolnosti s njom u svezi, kako bi ustanovi-
lo ispunjava li ona uvjete za upis prijavljenog u knjigu udjela. Prihvatljivo je stajalište
kako društvo istodobno niti može uživati udobnosti nepozornog pristupa niti može
331
Lutter-Hommelhoff, s. 202., Reich-Rohrwig, s. 646.
332
s. 217.
333
Autorovo mišljenje bliže je pogledima Lutter-Hommelhoffa (s. 202. - 204.): budući da prijenos
udjela nije obavljen, te budući ništetnost djeluje erga omnes, prijava je bespredmetna, odnosno
ne ispunjava uvjete za upis u knjigu poslovnih udjela i prijavljeni se ne može uzeti kao upisan u tu
knjigu na dan prispjeća prijave, te je društvo ovlašteno zapostaviti je i dalje uzimati očekivanog
prenositelja udjela kao člana društva.
222
biti opterećeno dužnošću posebno detaljnog ispitivanja valjanosti prijave i okolnosti

njenog podnošenja, već kako se njegove dužnosti nalaze u širokom polju izmedju ove
dvije krajnjosti. Ono je dužno promotriti i prijavu i okolnosti s pozornošću urednog
i savjesnog gospodarstvenika tj. posvetiti joj dužnu pozornost i u skladu s načelom
savjesnosti i poštenja u odnosu na prospektivnog stjecatelja odnosno s načelom vjer-
nosti u odnosu na prospektivnog prenositelja, upisati prijavljenog u knjigu udjela i
o tome obavijestiti strane ugovora o prijenosu ili iste strane obavijestiti o tome da
prijava ne ispunjava uvjete za upis.
Pobojan ugovor proizvodi pravne učinke od njegove perfekcije pa sve do po-
ništenja. Stoga je u slučaju pobojnosti ugovora o prijenosu udjela taj prijenos ipak
obavljen i proizvodi pravne učinke sve do njegovog (eventualnog) poništenja. K tome
pravo na pobijanje pripada stranci pobojnog ugovora, koja se tim pravom možda
hoće, ali možda i neće koristiti. Dosljedno tome prijavljivanje pri kojem je ugovor o
prijenosu udjela pobojan ispunjava uvjete za upis i prijavljenog društvo treba uzeti
kao člana društva, i to čak i ako znade za pobojnost ugovora jer ne može prejudicirati
ni to da će ugovorna strana kojoj pripada pravo pobijati ugovor koristiti to svoje pravo
(podnijeti tužbu) niti to da će sud udovoljiti njenom zahtjevu. Povrh toga, problema-
tiziranje ove situacije bilo bi protivno posve neprijepornoj okolnosti da je pobojan
ugovor valjan i proizvodi učinke sve do (konstitutivnog i ex nunc) poništenja.
Posebne okolnosti, koje bi ovlašćivale društvo da za svog člana i dalje uzima pros-
pektivnog prenositelja udjela, postojale bi u onim slučajevima kad prisilne odredbe
ZTD društvu dodjeljuju odgovarajući utjecaj na prijenos udjela odnosno propisuju
uvjete prijenosa udjela (ex lege potrebita suglasnost društva s prijenosom udjela op-
terećenog dodatnom činidbom, kao i s prijenosom udjela člana koji je podigao actio
pro socio) kao i onda kad takve odredbe postoje u društvenom ugovoru. Društvo će
tada biti ovlašteno ispitati jesu li ti uvjeti ispunjeni, te ako nisu obavijestiti strane ugo-
vora o prijenosu udjela o tome kako smatra da prijenos nije obavljen i kako će članom
i dalje uzimati prospektivnog prenositelja udjela.
1.4.6.4. Dostava registarskom sudu novog popisa članova društva
Kad društvo primi prijavu odnosno priopćenje o promjeni imatelja poslovnog

udjela i dokaz da se promjena dogodila, ako ni prijava odnosno priopćenje niti dokaz
nisu ništetni, uprava društva dužna je izraditi novi popis članova društva i taj popis
dostaviti registarskom sudu s odgovarajućim dokazima o nastaloj promjeni.
Prema pravnom shvaćanju prihvaćenom na sjednici sudaca VTSRH od 19. lipnja
2008. «uprava društva, a ne registarski sud, provjerava dokaze kojima se traži upis
promjena u knjigu poslovnih udjela» a «popis članova društva potpisuju svi članovi
uprave».
Iznimna važnost točne izradbe tog popisa i njegovog dostavljanja registarskom
sudu proizlazi iz toga što je u odnosu na društvo član društva samo onaj o čijem je
članstvu u društvu obaviješten registarski sud. Drugim riječima, stjecatelj poslovnog
udjela postaje član društva u odnosu prema društvu u trenutku kad sud primi novi
popis i odgovarajući dokaz o promjeni imatelja poslovnog udjela. Neka druga aktiv-
nost suda s tim u vezi nije potrebna.
223
U tom trenutku stjecatelj udjela postaje član društva. To znači da tada nastaje
novo pravno stanje odnosno novi pravni odnos: prestaje pravni odnos izmedju dota-
dašnjeg člana društva i društva i nastaje pravni odnos izmedju novog člana društva i
društva. Od tog dana novi član društva odgovara za eventualni neuplaćeni dio uloga
iz kojeg je proizašao njegov poslovni udjel, od tog dana uprava je dužna pozivati ga
na skupštinu društva, od tog dana on ima pravo zahtijevati prijepis dotadašnjih odlu-
ka članova društva i općenito pravo vršiti sva članska prava odnosno postaje terećen
članskim obvezama. Obavijest registarskom sudu, dakle, ima konstitutivni učinak za
stjecanje članstva u društvu. S praktičnog gledišta govoreći, ako se želi posve točno
znati trenutak do kojeg je prenositelj u odnosu prema društvu bio član, odnosno tre-
nutak od kojeg je to stjecatelj, novi popis članova i dokaz o promjeni imatelja trebalo
bi uputiti sudu s povratnicom iz koje je vidljiv datum primitka u sudu ili uručiti osobno
u pisarnici koja prijemnim štambiljom na kopiji popisa potvrđuje primitak i datum
primitka popisa.
Kako, međutim, postoji mogućnost da uprava uopće ne obavijesti registarski
sud ili da novi popis članova društva bude netočan – primjerice da u njemu stjecatelj
udjela uopće ne bude naveden – potrebno je podrobnije promotriti citirani dio prve
rečenice st. 1. čl. 411., odnosno pokušati odgovoriti na pitanje sadrži li ona oborivu
predmnijevu ili ne. Čvrsti afirmativni izričaj prve rečenice st. 1. čl. 411. («u odnosu na
društvo član društva je…» podcrtao autor) po mišljenju autora ne dopušta moguć-
nost da se ta odredba uzme kao oboriva predmnijeva, pa dosljedno ne bi bilo dopu-
stivo dokazivanje da je član društva neka druga osoba. Npr. stjecatelj poslovnog udje-
la iz valjanog ugovora o prijenosu poslovnog udjela, koji je valjano prijavljen društvu
radi upisa u knjigu poslovnih udjela, ali izostavljen u novom popisu članova društva
dostavljenom sudu, ne bi mogao dokazivati da je član društva. Umjesto toga, trebalo
bi mu priznati pravo zahtijevati od društva izradu novog popisa članova društva, uvr-
štenje u taj popis i dostavljanje popisa registarskom sudu.
S druge strane posljednja rečenica st. 1. čl. 411. otvara mogućnost da se prva
rečenica uzme kao oboriva predmnijeva, jer sadržaj popisa dostavljenog registar-
skom sudu vrijedi kao točan u odnosu na savjesnu osobu koja pravnim poslom stječe
poslovni udjel. Ako taj sadržaj vrijedi kao točan samo u odnosu na savjesnu osobu
koja pravnim poslom stječe poslovni udjel, onda – tumačenjem a contrario – proi-
zlazi mogućnost netočnosti tog popisa i dokazivanja drukčijeg stanja. To bi značilo
i podrazumijevalo da prva rečenica st. 1. čl. 411. sadrži oborivu presumpciju. Ujedno
proizlazi kako popis dostavljen registarskom sudu proizvodi jedan učinak prema sa-
vjesnoj osobi koja pravnim poslom stječe poslovni udjel, a drugi na sve druge osobe,
jer sadržaj popisa vrijedi kao točan u korist savjesnog stjecatelja poslovnog udjela na
temelju pravnog posla.
Ova odredba mogla bi se primijeniti u slijedećoj situaciji. Osoba zainteresirana
za stjecanje poslovnog udjela pribavila je posljednji popis članova društva dostavljen
sudu. Potom je s osobom s tog popisa kao prenositeljem sklopila valjani ugovor o
prijenosu poslovnog udjela te osobe kojim je stekla taj udjel. Prijenos je valjano pri-
javljen društvu, ali nova uprava obavještava stjecatelja da je prethodna uprava (koja je
izradila spomenuti popis članova) bez ikakvog pravnog temelja prenositelja uvrstila
u popis članova društva.
224
Ako je stjecatelj udjela bio savjestan tj. nije znao niti morao znati za to da je pre-
nositelj bez pravnog temelja u popisu članova društva334, on ima pravo zahtijevati
izradbu novog popisa u koji je uvršten i dostavu tog popisa registarskom sudu, jer
za takvog stjecatelja udjela tj. u njegovu korist, sadržaj popisa dostavljenog registar-
skom sudu vrijedi kao točan. To pravo ima ako se prva rečenica st. 1. čl. 411. uzme kao
prisilni propis, a ako se uzme kao odredba koja sadrži oborivu predmnijevu, onda ima
pravo zahtijevati utvrđenje postojanja članstva u društvu.
U svezi s pitanjem osobe koja je član društva u odnosu na društvo VSRH zauzi-
mao je stajalište više puta. Prema odluci Gzz 61/04 od 23. rujna 2004.335 «u odnosu
na društvo ne može kao njegov član istupati onaj tko nije upisan u knjizi poslovnih
udjela. Društvo ne može priznati svojstvo člana društva onome tko nije upisan u na-
vedenoj knjizi niti to svojstvo može osporiti nekom tko je u njoj upisan. Upisi u knjigu
poslovnih udjela mogu biti obavljeni i protivno zakonu, no to nema utjecaja na pri-
mjenu odredbe članka 411. stavka 1. ZTD. Sve to vrijedi ne samo za društvo … i njego-
va člana (ili onoga tko sebe smatra članom) već i za sud kada … odlučuje o odnosima
društva i njegovih članova. Kad je riječ o tim odnosima, ne može sud smatrati članom
društva nekoga koga samo društvo niti mora niti smije tretirati kao svog člana».
Iz odluke VSRH Gzz-95/02 od 21. siječnja 2003.336 proizlazi da bi samo «u slučaju
da o prijavi predlagatelja za upis u knjigu udjela društvo … nije odlučilo» sud o statu-
su predlagatelja mogao odlučivati uz primjenu odredbe čl. 411. st. 2. «No, u situaciji
kad je o njegovoj prijavi već odlučeno (negativno), tako da nije stekao status člana
društva (jer ga je samo društvo upisalo, a potom izbrisalo – op. a.) … predlagatelj se
ne može primjenom odredbe čl. 411. st. 2. ZTD smatrati članom društva, već se napro-
tiv njegov status ima procjenjivati na temelju odredbe čl. 411. st. 1. ZTD». Suprotno
tome, po mišljenju autora, okolnost što je samo društvo odbilo upis u knjigu poslov-
nih udjela ne može biti zapreka da sud pri odlučivanju uzme u obzir i čl. 411. st. 2. te
da odlučuje i o osnovanosti odbijanja upisa u knjigu poslovnih udjela.
U odluci VTSRH Pž-408/04 od 17. veljače 2004. navodi se kako je «odredbom čl.
411. st. 1. ZTD-a izričito … propisano da je u odnosu na društvo član društva samo
onaj tko je upisan u knjizi poslovnih udjela» pa «sud nije ovlašten članstvo društva
utvrđivati na druge načine, pa tako vršiti uvide u parnične spise niti ocjenjivati stanje
tih postupaka kako bi ocijenio koje su osobe članovi društva». Istovremeno, kad su
ispunjene pretpostavke za upis stjecatelja u knjigu poslovnih udjela i obavješćivanje
suda o tome, stjecatelju pripada pravo zahtijevati od društva upis i obavješćivanje
suda, kojem pravu korespondira pravo na tužbu radi upisa, što proizlazi i iz odluke
VSRH Revt 55/03 od 20. srpnja 2005., koja se može analogno primijeniti iako je u tom
slučaju odlučivano o zahtjevu za upis u dioničku knjigu337.
334
Prema čl. 411. st. 1. zadnja rečenica: sadržaj popisa ne vrijedi za stjecatelja kome je poznato
ili mu zbog njegove grube nepažnje nije poznato da podatak nije točan. Također, stjecatelj
ne može valjano steći poslovni udio s pouzdanjem u sadržaj popisa, ako podatak u pogledu
poslovnog udjela koji se stječe nije točan, a od dostave registarskom sudu liste u kojoj je taj
podatak pogrešno naveden nisu protekle tri godine, osim ako se netočnost popisa može
pripisati ovlašteniku na udjelu.
335
336
337
225
Stajalište o tome tko se smatra članom društva i koji je njegov pravni položaj iznio
je VTSRH u odluci Pž-3200/02 od 9. srpnja 2002.338 U objavljenom dijelu odluke sud je
najprije citirao čl. 411. navodeći kako “sud mora poštivati zakonsku presumpciju o prav-
nom učinku upisa u knjigu poslovnih udjela … po kojoj … smatra se da je u knjigu
udjela obavljen upis s danom kada društvu prispije prijava za upis”. Odmah potom, pro-
turječno navodi se kako “je li uprava trebala provesti predmetni upis u knjigu udjela
i je li osnovano brisala predbilježbu društva … iz te knjige nisu pitanja o kojima bi se
moglo raspravljati kraj činjenice da društvo … nije u navedeno vrijeme bilo upisano u
tu knjigu…”. Suprotno tome, temeljem st. 2. sud je upravo bio dužan raspravljati o tom
pitanju kao - makar prejudicijelnom - pitanju o kojemu ovisi odluka o meritumu spo-
ra. Nadalje, zanemarujući prvocitirani st. 2. čl. 411. objavljeni dio obrazloženja navodi
kako se (pretpostavljamo) tužitelj zbog neupisa u knjigu udjela “u odnosu na društvo ne
može smatrati članom društva koji bi imao pravo sazvati skupštinu i na njoj sudjelovati
u svojstvu člana društva”. Upravo obrnuto: temeljem st. 2. čl. 411. sud je dužan osobu
koja je uredno prijavljena za upis u knjigu udjela uzeti kao člana društva i priznati mu
sva prava. I na koncu ta odluka uvodi novi pojam, pojam “stvarnog člana društva” (nepo-
znat u autoru dostupnoj literaturi) koji bi bio “član koji nije upisan u knjigu udjela iako je
ispunio sve pretpostavke … za takav upis”. Iako je ta osoba za sud “stvarni član”, sud joj
nije priznao pravni položaj člana društva utvrđen st. 2. čl. 411.
1.4.7. Pravni položaj starog i novog člana d.o.o. (čl. 415.)

1.4.7.1. Položaj stjecatelja
Položaj stjecatelja poslovnog udjela može se sažeto izreći u jednoj rečenici: stje-
catelj poslovnog udjela stupa u pravni položaj prenositelja. To znači da stjecatelj stječe
sva prava i obveze koje je do prijenosa obnašao prenositelj tj. koji proizlaze iz prenese-
nog udjela. Rokovi koji teku prenositelju nastavljaju teći prema stjecatelju. Očitovanja
društva učinjena prenositelju uzimaju se kao da su učinjena stjecatelju, a očitovanja
prenositelja prema društvu uzimaju se kao očitovanja stjecatelja. S druge strane, prije-
nosom udjela prestaju prava i obveze prenositelja prema društvu, stoga što oni od tada
pripadaju imatelju udjela.
Stjecatelj poslovnog udjela će biti osoba koja će u pravilu - kao zainteresirani -
prijaviti društvu svoje stjecanje poslovnog udjela radi upisa odgovarajuće promjene u
knjizi poslovnih udjela i obavješćivanja suda o promjeni, jer tek od trenutka tog upisa
on će prema društvu imati svojstva člana društva. Do upisa stjecatelja u knjigu udjela
odnosno do primitka uredne prijave za taj upis i trenutka kad sud primi obavijest o
promjeni, društvo će kao člana uzimati prenositelja, a to znači da će njemu upućivati
priopćenja (npr. poziv za skupštinu) i od njega primati izjave, dok izjave stjecatelja ne bi
moglo uzimati u obzir.
1.4.7.2. Odgovornost prenositelja
Iznimno u odnosu na prijenos prava i obveza iz poslovnog udjela sa stjecatelja na

prenositelja općenito, prenositelj ostaje odgovoran društvu za ispunjenje obveza koje
338
226
se na temelju poslovnog udjela moraju ispuniti društvu, što je opisano u st. 2. čl. 415.
Radi se, dakle, o odgovornosti za, primjerice obvezu uplate uloga i obvezu ispunjenja
dodatnih činidbi. Ujedno, radi se o obvezama koje postoje u trenutku kad je društvu
prijavljen prijenos udjela radi upisa tog prijenosa u knjigu udjela. Prema tekstu st. 2.
radi se o obvezama spomenute vrste, koje postoje u trenutku prijave prijenosa, pa je
neizvjesno radi li se o obvezama koje su samo nastale ili čije ispunjenje je i dospjelo. Pre-
ma Koppensteineru339 i Reich-Rohrwigu340 neprijeporno je da se radi o obvezama čije
ispunjenje je dospjelo u trenutku prijave promjene društvu. Pri tome su odlučna samo
ova dva elementa, dok je posve irelevantno pitanje je li obveza dospjela prije ili poslije
no što je ugovor o prijenosu udjela počeo proizvoditi učinke između njegovih stranaka.
Za ispunjenje ovih obveza prenositelj odgovara društvu solidarno sa stjecateljem.
Ova odgovornost prenositelja vremenski je ograničena odredbom prema kojoj zahtje-
vi društva prema prenositelju s naslova ove odgovornosti zastarijevaju u roku od pet
godina od podnošenja prijave za upis prijenosa poslovnog udjela u knjigu poslovnih
udjela.
1.4.8. P
ravni položaj prednika u slučaju kaduciranja člana
(čl. 215. i čl. 401.)
Uplatama uloga za dionice odnosno uplatama dionica, a u d.o.o. uplatama uloga,
doprinosi se stvaranju imovine koja odgovara temeljnom kapitalu društva. Kako je
njegovo postizanje i održavanje jedno od temeljnih prisilnih pravila odnosno načela
društava kapitala, ispunjenje obveze uplate uloga osigurano je pomoću više prisilnih
pravila ZTD-a, a među ta pravila treba ubrojiti i pravila o obvezi uplate koju ima pred-
nik dioničara odnosno člana d.o.o. koji je isključen (kaduciran) iz društva zbog toga
što nije ispunio obvezu uplate341.
Iz tih razloga i pravila o odgovornosti prednika prisilne su naravi, u tom smislu
što se društvo ne može odreći zahtjeva koji mu pripadaju ili ih prebiti s eventualnim
protupotraživanjima342.
Za uplatu svote koju duguje isključeni dioničar odnosno član d.o.o. odgovaraju
oni prednici koji su bili upisani u registar dionica a u d.o.o. koji su se prema druš-
tvu smatrali imateljima poslovnih udjela. Kako se prema društvu smatraju imateljima
udjela osobe koje su prijavljene za upis u tu knjigu i o kojima je obaviješten registarski
sud, u d.o.o. će se raditi o osobama glede kojih su ispunjene obje ove pretpostavke.
Uz to za odgovornost prednika prema njemačkoj sudskoj praksi343 potrebna je i va-
ljanost prijenosa udjela tom predniku. A contrario bi to podrazumijevalo izostanak
odgovornosti onog prednika koji nije bio prijavljen društvu radi upisa u knjigu udjela.
Prema izričitoj odredbi ZTD-a u d.o.o. to se odnosi na prednike koji su se prema
društvu smatrali imateljima poslovnih udjela tijekom zadnjih pet godina prije upući-
339
s. 556.
340
s. 630.
341
O kaduciranju v. Obveza uplate, Posljedice neispunjenja
342
U njemačkoj sudskoj praksi odluke Reichsgerichta u RGZ 92, 366; 98, 277, i OLG Koeln u WM 87,
537.
343
odluka Reichsgerichta RGZ 127, 236, 238
227
vanja poziva za uplatu uloga kaduciranom članu društva, a rok počinje teći od dana
kada je pravni sljednik u odnosu prema društvu vrijedio kao imatelj poslovnog udje-
la. Različito od toga, prema izričitoj odredbi ZTD-a u d.d. obveza svakoga pojedinog
prednika zastarijeva u roku od dvije godine od dana kada je zatražen prijenos dionice
u registru dionica.
U d.o.o. pod pozivom za uplatu ne bi valjalo podrazumijevati naknadni poziv za
uplatu koji se upućuje kasnije kaduciranom članu kao pretpostavka kaduciranja, nego
trenutak dospijeća uplate neuplaćenog dijela uloga bilo prema društvenom ugovoru
ili odluci članova društva344.
Opseg odgovornosti prednika izrijekom je određen i glede prednika kaducira-
nog člana d.o.o. i glede prednika kaduciranog dioničara: oni će odgovarati za uplatu
svote koju duguje isključeni član uključujući i kamate za zakašnjenje. Prvi obveznik
je neposredni prednik isključenog dioničara odnosno člana d.o.o. tj. osoba od koje
je isključeni dioničar stekao dionice odnosno od koje je član d.o.o. stekao poslovni
udjel, drugi obveznik je slijedeći prednik, i tako dalje. Prednici, dakle, odgovaraju obr-
nutim redoslijedom od redoslijeda njihova upisa u registar dionica odnosno knjigu
poslovnih udjela u d.o.o.: onaj koji je kasnije upisan odgovara prije onoga koji je upi-
san neposredno prije njega. O pozivu za uplatu upućenom predniku društvo mora
obavijestiti njegova neposrednog prednika.
ZTD je precizirao i trenutak u kojem se uzima da kasniji prednik nije ispunio ob-
vezu. Ispunjenje od ranijeg prednika može se zahtijevati kada prodje mjesec dana
od upućivanja poziva – u d.o.o. izrijekom preporučenim pismom - kasnijem predni-
ku (sljedniku tog prednika) o kojem je raniji prednik – na isti način - bio obaviješten.
Ujedno iz toga proizlazi da svakom od prednika pripada rok od mjesec dana za ispu-
njenje obveze.
U d.o.o. onaj prednik isključenog člana koji potpuno ispuni njegovu obvezu upla-
te, ponovno stječe poslovni udio koji je ranije prenio svom sljedniku, a ovaj ga izgubio
u korist društva u trenutku kaduciranja. Ovo stjecanje nastupa ipso iure u trenutku
uplate čitave neuplaćene dužne svote i to nezavisno od pitanja je li plaćanje prednik
obavio dobrovoljno ili je ono postignuto, primjerice, u postupku prisilnog izvršenja
protiv njega donesene presude345. Stjecanje će nastupiti ipso iure stoga što za stjeca-
nje nije potrebno poduzimanje nikakve druge radnje, već će ono nastati silom zakona
u trenutku plaćanja. Prednik će steći udjel sa svim pravima i obvezama koji iz njega
proizlaze. Prednik kao ponovni stjecatelj udjela, prema njemačkom Saveznom sudu
nije pravni sljednik kaduciranog člana346. Prava i obveze će uključivati i sve zahtjeve
prema društvu koji su dospjeli u vremenu izmedju kaduciranja prijašnjeg imatelja i
stjecanja od strane prednika, ali takodjer i sve obveze koje bi u tom vremenu mogle
nastati.
U d.d. posljedice prednikove uplate odgovaraju posljedicama prednikovih uplata
u d.o.o. Prednik uplatom ponovno postaje dioničar i to ipso iure, kao i prednik kadu-
ciranog člana d.o.o. te se na njegov pravni položaj na odgovarajući način može primi-
344
Emmerich u Scholz, oc., s. 890.
345
Lutter-Hommelhoff, oc., s. 237
346
BGHZ 42, 89, 92
228
jeniti ono što je upravo izloženo glede pravnog položaja prednika kaduciranog člana
d.o.o. Dodatno tome, ako su bile izdane isprave o dionicama, izdat će se nove isprave
o dionicama koje pripadaju tom predniku, a podsjećamo da su već poništene isprave
o istim dionicama koje su pripadale kaduciranom dioničaru.
O regresnim zahtjevima izmedju prednika medjusobno i izmedju prednika i ka-
duciranog člana ZTD ne govori ni za d.d. niti za d.o.o. Konzekventno položaju pred-
nika kao supsidijarnih jamaca svojih sljednika, na onog prednika koji je platio - ana-
lognom primjenom odredbi o jamstvu - trebalo bi preći pravo da od sljednika koji
nisu ispunili obvezu, potražuje isplatu svote koju je platio društvu, što bi u konačnici
dovelo do kaduciranog člana kao zadnje regresno odgovorne osobe. Suprotno tome,
eventualni regresni zahtjev za nadoknadu djelomične uplate koju je obavio, postav-
ljen od strane kaduciranog člana prema onom predniku koji je uplatom stekao po-
slovni udjel, ne bi trebalo uvažiti347.
Nasuprot slučaju kad prednik obavi uplatu, je slučaj kad se ta uplata ne može
ostvariti od prednika. U tom slučaju d.d. mora dionicu odmah prodati na burzi ili na
drugi uobičajeni način, a d.o.o. može prodati poslovni udjel.
1.5. Članstvo u slučaju povećanja temeljnog kapitala

I u d.d. i u d.o.o. temeljni kapital može se povećati novim ulozima u društvo ili iz
sredstava društva348. Kad se temeljni kapital povećava novim ulozima, postojeći dioni-
čari odnosno članovi d.o.o. imaju pravo prvenstva pri upisu dionica odnosno pri preu-
zimanju poslovnih udjela. Ako ga iskoriste, neće biti promjena glede članova društva,
a ako ga ne iskoriste ili ako ono bude isključeno odlukom glavne skupštine d.d. odno-
sno skupštine d.o.o., treće osobe moći će upisati nove dionice odnosno preuzeti nove
poslovne udjele, čime dolazi do povećanja broja dioničara odnosno članova d.o.o.
Kad se temeljni kapital povećava iz sredstava društva moguće je izdavanje novih
dionica odnosno stvaranje novih poslovnih udjela ili da se nove dionice ne izdaju,
odnosno da se povećavaju nominalni iznosi postojećih poslovnih udjela u d.o.o. No, u
svakom slučaju u društvo neće ući novi članovi jer nove dionice odnosno novi poslov-
ni udjeli pripadaju postojećim dioničarima odnosno članovima d.o.o. Ako se ne izdaju
nove dionice odnosno ako se povećavaju nominalni iznosi postojećih poslovnih udje-
la u d.o.o. već je via facti nemoguće da bi u društvo ušli novi članovi.
1.6. Više imatelja jedne dionice odnosno jednog poslovnog udjela

(čl. 228. i čl. 417.)
1.6.1. Pojam, nastanak i odnosi
Sam izraz “više ovlaštenika na dionici odnosno na poslovnom udjelu” znači kako
postoji više fizičkih ili pravnih osoba koje su (zajedno) imatelji jedne dionice ili jednog
poslovnog udjela tj. kad im ona odnosno on (zajednički) pripada349. Tih više ovlašteni-
347
Slično Reich-Rohrwig, oc., s. 597
348
O povećanju temeljnog kapitala podrobnije v. Povećanje i smanjenje temeljnog kapitala.
349
Usp. Winter u Scholz, s. 801.
229
ka, imatelja, nisu pojedinačno i svaki sam za sebe članovi društva350 iako se u doktrini
javlja i suprotno mišljenje prema kojem je “svaki od zajedničkih imatelja samostalni
član društva”351. Autor se priklanja prvom mišljenju jer više ovlaštenika jednoga po-
slovnog udjela mogu prava iz udjela ostvarivati samo zajedno, a više ovlaštenika jed-
ne dionice može prava iz dionice ostvarivati samo preko zajedničkog zastupnika.
Više ovlaštenika na jednoj dionici odnosno na jednome poslovnom udjelu može
postojati, primjerice, u slučaju stjecanja dionice odnosno poslovnog udjela nasljeđi-
vanjem pri kojemu postoje najmanje dva nasljednika umrlog člana društva, a d.o.o. je
odbilo dati društvenim ugovorom predviđenu suglasnost za diobu poslovnog udjela
ili je inače nastala nasljednopravna zajednica. Jedna dionica odnosno jedan udjel će
imati više imatelja i u slučaju kad ga steknu ortaci ili jedan od bračnih drugova tijekom
trajanja braka352, a također i kad pri osnivanju društva ili povećanju temeljnog kapitala
više osoba zajednički preuzme jedan temeljni udjel odnosno upiše dionica, kao i onda
kad više osoba zajednički ugovorom stekne jednu dionicu odnosno jedan poslovni
udjel.
S obzirom na okolnost da više ovlaštenika čini zajednicu, te da istodobno postoji
odnos te zajednice prema društvu, moguće je i potrebno razlikovati dva pravna od-
nosa. Jedan je unutarnji pravni odnos između ovlaštenika međusobno tj. unutar za-
jednice, a drugi je pravni odnos između ovlaštenika i društva. Unutarnji pravni odnos
između ovlaštenika nije uređen ZTD-om, već će se na taj odnos primijeniti posebni
propisi koji uređuju odgovarajuću vrstu pravne zajednice i to u zavisnosti od načina
na koji je nastala situacija u kojoj postoji više ovlaštenika. Npr. propisi o nasljeđivanju,
o imovinskim učincima braka, o ortaštvu i sl. Za ovaj rad značajniji je odnos više ovla-
štenika prema društvu.
1.6.2. Zajedničko ostvarivanje prava

Glede ostvarivanja njihovih prava ZTD izrijekom određuje kako više ovlaštenika
jednog poslovnog udjela svoja prava u društvu može ostvarivati samo zajedno, što bi
značilo da radnje, kojima ovlaštenici ostvaruju svoja prava, moraju poduzeti svi ovla-
štenici. Npr. u slučaju da žele prenijeti poslovni udio koji je prenosiv samo uz sugla-
snost društva, pa društvo odbije dati suglasnost za prijenos, prijedlog radi izdavanja
dozvole, sudu bi morali podnijeti svi ovlaštenici. ZTD također izrijekom određuje kako
više ovlaštenika jedne dionice prava mogu ostvarivati samo preko zajedničkog zastu-
pnika, što je rješenje koje je za društvo praktičnije.
U dijelu literature o d.o.o. zastupa se stajališta kako se odredba o zajedničkom
ostvarivanju prava ne proteže na sva prava članova društva, već kako se ona odno-
si prvenstveno na upravljačka prava, pa bi više ovlaštenika posve neprijeporno za-
jednički morali ostvarivati pravo glasa, zajednički morali postavljati društvu različite
zahtjeve, zajednički morali podizati tužbe radi utvrdjenja ništetnosti odluka članova,
350
351
Rowedder, s. 354.
352
To proizlazi iz odluke ŽS u Zagrebu Gž-4744/99 od 24. lipnja 2002. prema IO VSRH, odluka 68. Iz
te odluke također proizlazi da predmetom podjele zajedničke imovine bračnih drugova može
biti poslovni udjel u d.o.o.
230
radi pobijanja odluka članova, radi naknade štete društvu353. Odvojeno vršenje tih
članskih prava nije dopušteno, te, npr. ako bi zajednički ovlaštenici različito glasali za
neku određenu točku dnevnog reda u skupštini društva uzelo bi se kako su glasovi
koji pripadaju tom poslovnom udjelu suzdržani tj. nisu dati.
Prijeporno bi bilo pitanje zajedničkog ostvarivanja imovinskih prava članova,
npr. pitanje može li društvo s učinkom valjanog ispunjenja jednom od zajedničkih
ovlaštenika udjela isplatiti čitav udio u dobitku koji pripada tom poslovnom udjelu
ili je dužno svakome pojedinom isplatiti njegov dio. Prema Scholz/Winter isplata bi
se obavljala svakome od više ovlaštenika pojedinačno354, dok prema Rowedder takvo
stajalište nije pravno održivo355. Odredba čl. 417. ne daje pouzdani odgovor na ovo
pitanje, kao ni na pitanje pravne naravi zajednice koju čini više ovlaštenika iz kojeg
bi se onda mogao izvesti potreban zaključak. Dapače, već smo iznijeli više različitih
mogućnosti nastanka takve zajednice i konzekventnu primjenu različitih posebnih
propisa na takvu zajednicu i njene unutarnje odnose. Društvo može, ali ne mora znati,
odnose unutar zajednice više ovlaštenika jednog udjela, a napose omjere u kojima
članovima te zajednica pripadaju udjel i pojedina prava koja on sadrži. Stoga bi naše
rješenje ovog pitanja bilo kazuističko: ako bi društvo pouzdano znalo omjere prava
unutar zajednice više ovlaštenika onda bi bilo ovlašteno svakome pojedinačno ispla-
titi njegov udio u dobitku koji pripada njihovom zajedničkom poslovnom udjelu, a
ako to ne bi znalo onda se ne bi smjelo upuštati u njihove međusobne odnose, već bi
bilo dužno obaviti isplatu samo jednom od više ovlaštenika.
Ova otvorena pitanja za d.o.o., za d.d. rješava odredba prema kojoj više ovlašte-
nika svoja prava mogu ostvarivati samo putem zajedničkog zastupnika. Budući da on
prema društvu nastupa u ime svih ovlaštenika jedne dionice, ne samo što je via fac-
ti nemoguća podjela u vršenju upravljačkih prava, nego otpada i pitanje ispunjenja
imovinskih obveza društva prema množini ovlaštenika. One su ispunjene svima kad
su ispunjene zajedničkom zastupniku upravo zato što on prema društvu nastupa u
ime svih ovlaštenika jedne dionice. Zajednički zastupnik može biti bilo neki od ovla-
štenika na dionici ili treća osoba s potpunom poslovnom sposobnošću.
Izričaj odredbe o ostvarivanju prava samo putem zajedničkog zastupnika više
ovlaštenika jedne dionice u d.d. upućuje na njenu prisilnost u tom smislu što se sta-
tutom ne bi moglo odrediti rješenje koje je drukčije od zakonskog. Različito od toga,
odredba o zajedničkom ostvarivanju prava u d.o.o. - prema jedinstvenom gledištu
korištene literature356 - nije prisilna, već bi društvenim ugovorom bilo dopušteno ure-
diti pitanje nastupa više ovlaštenika jednog udjela prema društvu drukčije. Bilo bi,
primjerice, dopušteno odrediti obvezu više ovlaštenika da imenuju zajedničkog pu-
nomoćnika i da svoja prava u društvu ostvaruju putem takvog punomoćnika. Na tu
mogućnost ukazuje i odredba st. 2. čl. 417. ZTD. Dapače, situacija u kojoj bi - primjeri-
ce - više osoba na skupštini postizavalo dogovor radi zajedničkog tj. jedinstvenog gla-
sovanja o određenom pitanju (koje je jedino valjano) nije poželjna ni za društvo niti
za zajedničke ovlaštenike pa se postavljanje zajedničkog punomoćnika preporuča.
353
Rowedder, s. 354., 355., Koppensteiner, s. 562., Reich-Rohrwig, s. 641.
354
s. 812., 813.
355
s. 358.
356
Koppensteiner, s. 563., Winter u Scholz, s. 807.
231
Način, na koji će više ovlaštenika donijeti odluku o tome pripada u pitanja među-
sobnih odnosa unutar te zajednice, na što se primjenjuju posebni propisi a ne propisi
prava društava. Potonji, glede forme takve punomoći, ne postavljaju nikakve zahtje-
ve, pa načelno neće postojati obvezatna forma u kojoj bi se ta punomoć morala izdati.
Ipak, ako bi se radilo o opunomoćivanju za glasovanje u skupštini društva, bila bi po-
trebna pisana punomoć357. Punomoć može biti dana za jedan točno određeni slučaj,
na određeno vrijeme358 ili sadržavati svaki drugi sadržaj dopušten prema pravilima o
opunomoćivanju obveznog prava.
1.6.3. Radnje društva prema suovlaštenicima

Pravne radnje koje d.o.o. poduzima prema svojim članovima valjano su poduzete
čim su poduzete prema jednom od suovlaštenika, a pravne radnje koje d.d. poduzima
prema množini ovlaštenika jedne dionice, valjane su kad su poduzete prema zajed-
ničkom zastupniku. No, kako postoji mogućnost da ga više ovlaštenika jedne dionice
nije odredilo, u tom slučaju pravne radnje bit će valjane čim su poduzete prema bilo
kojem od zajedničkih ovlaštenika. U stvarnosti će se raditi o pozivima za uplatu ne-
uplaćenog dijela uloga, pozivima za skupštinu d.o.o., opomenama i sličnom. Učinak
ovih pravnih radnji protezat će se na sve zajedničke ovlaštenike, makar te radnje bile
poduzete prema samo jednom od njih (osim kad postoji zajednički zastupnik): uzet će
se da je svaki od njih primio poziv za uplatu uloga, poziv za skupštinu, opomenu i slič-
no. Pri računanju rokova uzet će se u obzir onaj suovlaštenik prema kojem je pravna
radnja bila poduzeta, te će isti rokovi teći i u odnosu na ostale suovlaštenike i slično.
U slučaju kad postoji zajednički zastupnik, onda će se radnje društva - s učinkom
na sve suovlaštenike - poduzimati prema tom zastupniku, te će njegov položaj od-
govarati položaju suovlaštenika prema kojem je radnja bila poduzeta u slučajevima
kad zajedničkog zastupnika nema. No, i u slučaju postojanja zajedničkog zastupnika,
d.o.o. će biti ovlašteno poduzimati radnje prema suovlaštenicima, ali tada će za nji-
hovu valjanost biti potrebno poduzimanje prema svim suovlaštenicima, a ne samo
prema jednome od njih359.
1.6.4. Odgovornost suovlaštenika prema društvu

Za ispunjenje obveza koje terete imatelja udjela odnosno dionice, svi ovlašteni-
ci jednog udjela odnosno jedne dionice odgovaraju solidarno, a izričito spominjanje
njihove solidarne odgovornosti upućuje na zaključak o podrednoj primjeni propisa
o pravnom položaju solidarnih dužnika360. Na taj zaključak upućuje i odredba o pro-
tezanju pravnog učinka radnje poduzete prema jednom suovlašteniku, na sve ostale
suvlaštenike, koja se primjenjuje na solidarne dužnike u obveznom pravu.
357
Čl. 445. st. 4. i Rowedder, s. 355.
358
Rowedder, ibid.
359
Rowedder, s. 356.
360
Čl. 43. - 53. ZOO, a podrobnije u Gorenc, Komentar, s. 85. i dalje i Kačer/Radolović/Slakoper, s.
62. i dalje.
232
1.7. Jedan imatelj više udjela odnosno dionica

(čl. 385. st. 1., čl. 409. st. 2. i čl. 412. st. 2.)
U d.o.o. pri sklapanju društvenog ugovora osnivatelj može preuzeti jedan ili više
poslovnih udjela, te nakon nastanka društva steći postojeći poslovni udjel drugog
člana ili novi poslovni udjel preuzimanjem i uplatom uloga u slučaju efektivnog po-
većanja temeljnog kapitala, pa se u tekstu ZTD ističe kako član društva može imati
više poslovnih udjela. Iz ovih pravila može se izvesti jednostavan zaključak kako član
društva tijekom njegovog postojanja može stjecati druge udjele u tom društvu, što
je moguće npr. ugovorom o prijenosu poslovnog udjela, nasljeđivanjem ili na druge
načine.
U takvom slučaju moguća su najmanje dva rješenja: da se poslovni udjeli koje
drži jedan član stapaju, spajaju u jedan ili da svaki od udjela zadrži svoju samostalnost.
Hrvatsko rješenje je drugo navedeno i u tom svaki od udjela toga člana zadržava sa-
mostalnost. Temeljna životna posljedica ove okolnosti sastoji se u tome što će taj član
društva moći zasebno raspolagati svakim od udjela koje drži, dok bi u slučaju njihova
spajanja za raspolaganje bilo potrebno u društveni ugovor unijeti odredbu o moguć-
nosti podjele udjela u slučaju prijenosa.
U d.d. temeljni je kapital podijeljen na dionice i podrazumijeva se da osnivatelj
može preuzeti – a redovito i preuzima – više dionica a ne samo jednu odnosno da upi-
suje više dionica a ne samo jednu, a isto se to podrazumijeva i pri povećanju temelj-
nog kapitala. Zbog donekle različite prirode dionica i poslovnih udjela, u slučaju kad
dioničar uz postojeće dionice stječe i nove, uopće se ne postavlja pitanje eventual-
nog spajanja dionica – kao što se postavlja pitanje spajanja poslovnih udjela- nego se
podrazumijeva da sve dionice i dalje ostaju odvojene i to se podrazumijeva u tolikoj
mjeri da gotovo ne bi trebalo posebno isticati.
1.8. Prestanak članstva u društvu

1.8.1. Općenito
Za razumijevanje prestanka članstva u društvima kapitala potrebno je podsje-
titi na dvije činjenice. Skup članskih prava u društvu kapitala – tj. dionica i poslovni
udjel – predstavlja subjektivno pravo člana društva koje je prenosivo i otuđivo i koje
čini sastavni dio njegove imovinske mase. Stoga članstvo određene osobe u društvu
kapitala prestaje kad toj osobi prestane pripadati skup članskih prava tj. dionica od-
nosno poslovni udjel. Dionica odnosno poslovni udjel prestaju pripadati određenoj
osobi njenom smrću – odnosno prestankom, ako je imatelj pravna osoba – otuđe-
njem pravnim poslom u trenutku upisa stjecatelja u registar dionica odnosno u knjigu
poslovnih udjela i obavješćivanja suda o tome361, kaduciranjem tj. isključenjem člana
zbog ne uplate uloga362 i povlačenjem poslovnog udjela363 odnosno povlačenjem di-
361
O tome v. naprijed.
362
O tome v. Obveza uplate dionice i poslovnog udjela.
363
O tome v. Osnivanje d.o.o. i simultano osnivanje d.d., Fakultativni sastojci statuta d.d. i dru-
štvenog ugovora d.o.o.
233
onice smanjenjem temeljnog kapitala364. Osim toga, razumije se da članstvo u društvu

prestaje i prestankom društva.
Posebno u d.d. članstvo prestaje i prijenosom dionica manjinskih dioničara, pri-
ključenjem društva365 i preuzimanjem dionica vanjskih dioničara od strane vladajućeg
društva366, a u d.o.o. i istupanjem i isključenjem člana bilo po samom zakonu ili teme-
ljem društvenog ugovora367.
1.8.2. Prijenos dionica manjinskih dioničara (čl. 300.f do čl. 300.k)

1.8.2.1. Uvod
Mogućnost prijenosa dionica manjinskih dioničara protiv njihove volje predstav-

lja iznimku od pravila prema kojem dioničari slobodno odlučuju o raspolaganju dioni-
cama koje im pripadaju i može se uzeti kao posebni pokazatelj i posljedica okolnosti
što je dioničko društvo kapitalno društvo. Institut prijenosa dionica manjinskih dioni-
čara, naime, omogućuje pojedinačnom imatelju dionica koje se odnose na najmanje
95% temeljnog kapitala društva tj. glavnom dioničaru, stjecanje dionica ostalih imate-
lja dionica protiv njihove volje. Za ovaj institut često se rabi engleski izraz squeeze-out.
1.8.2.2. Glavni dioničar
Kako prijenos dionica manjinskih dioničara inicira glavni dioničar, prvo je nužno
točno odrediti koji se dioničar smatra glavnim dioničarom, a u prvom redu ovdje tre-
ba reći kako je za valjanu primjenu ovog instituta potrebno da glavni dioničar bude
jedna osoba tj. da jednoj osobi pripada potreban postotak dionica. Glavni dioničar je
osoba kojoj pripadaju dionice koje se odnose na najmanje 95% temeljnog kapitala
društva. U prvom je redu to osoba kojoj pripadaju dionice društva, ali za potrebe utvr-
đenja pripada li jednoj osobi taj postotak, u dionice koje ta osoba drži treba ubrojiti
i dionice koje za račun te osobe drži treća osoba i dionice društva koje je ovisno u
odnosu na tu osobu.
1.8.2.3. Postupak do odluke glavne skupštine
Nakon što glavni dioničar odluči započeti postupak prijenosa dionica manjinskih
dioničara, potrebno je poduzeti više radnji kako bi taj postupak bio valjano proveden.
Već prije sazivanja glavne skupštine glavni dioničar treba odrediti svotu otpremni-
ne manjinskim dioničarima, izraditi pisano izvješće, pribaviti izvješće vještaka koje
potvrđuje primjerenost otpremnine i izjavu banke kojom ona solidarno jamči da će
glavni dioničar manjinskim dioničarima isplatiti otpremninu uvećanu za pripadajuće
kamate bez odgađanja po upisu odluke glavne skupštine o prijenosu dionica u sudski
registar.
364
O tome v. Povećanje i smanjenje temeljnog kapitala.
365
O tome v. Povezana društva.
366
Ibid.
367
O istupanju i isključenju člana temeljem društvenog ugovora v. Osnivanje d.o.o. i simultano
osnivanje d.d., Fakultativni sastojci statuta d.d. i društvenog ugovora d.o.o.
234
Manjinskim dioničarima, čije će dionice biti prenesene glavnom dioničaru, pripa-

da pravo na isplatu otpremnine u novcu. Tu otpremninu određuje sam glavni dioničar.
Naravno da je ne određuje prema subjektivnim kriterijima, nego prema objektivnim
kriterijima koje određuje ZTD. Prema tim kriterijima otpremnina mora biti primjerena
i uzimati u obzir prilike društva u vrijeme donošenja odluke glavne skupštine, što upu-
ćuje na tržišnu cijenu dionica korigiranu prema poslovnim rezultatima društva, pri
čemu također treba uzeti u obzir i buduću cijenu tih dionica. Kako bi mogao odrediti
primjerenu otpremninu, glavnom dioničaru uprava društva – odnosno izvršni direk-
tori – dužni su dati na uvid svu dokumentaciju i pružiti obavještenja koji su potrebni
za određivanje primjerene otpremnine.
Kako time nije otklonjena moguća subjektivnost glavnog dioničara, primjerenost
otpremnine treba potvrditi najmanje jedan vještak kojeg u izvanparničnom postupku
imenuje sud na prijedlog glavnog dioničara. Vještak odnosno vještaci moraju izraditi
pisano izvješće koje treba sadržavati navode o metodama određivanja primjerenosti
otpremnine i razlozima primjerenosti primjene tih metoda, te druge podatke iz čl.
481.a ZTD-a. Primjerenost otpremnine mora obrazložiti i sam glavni dioničar u pisa-
nom izvješću koje treba izraditi i podnijeti glavnoj skupštini, a to izvješće – osim toga
– treba sadržavati i pretpostavke za prijenos dionica.
Tek nakon što su izrađeni odnosno pribavljeni svi ovi akti uprava može sazvati
glavnu skupštinu tako da njena odluka o prijenosu dionica bude valjana, a posebno
treba naglasiti kako je prije sazivanja glavne skupštine glavni dioničar dužan predati
izjavu banke koja je naprijed već opisana. Glavnu skupštinu saziva uprava prema op-
ćim pravilima o sazivanju glavne skupštine, s time što se ovdje u objavi dnevnog reda
moraju navesti identifikacijski podaci glavnog dioničara i svota otpremnine koju je
on odredio. U svrhu doprinosa osiguranju pravnog položaja manjinskih dioničara, od
dana sazivanja glavne skupštine u poslovnim prostorijama u sjedištu društva moraju
se izložiti prijedlog odluke glavne skupštine o prijenosu dionica, godišnja financijska
izvješća i izvješća o stanju društva (ako ih je društvo dužno izraditi) za tri posljednje
godine i izvješća glavnog dioničara i vještaka, te se mora omogućiti dioničarima slo-
bodan uvid u te akte i na njihov zahtjev besplatno i bez odgađanja dati preslike tih
akata, osim ako su te isprave isto vrijeme bile dostupne na internetskoj stranici druš-
tva. Time im se omogućuje da i sami ispitaju primjerenost otpremnine.
1.8.2.4. Glavna skupština
Na glavnu skupštinu i njen tijek primjenjuju se opća pravila o glavnoj skupšti-

ni, ali s time što se posebno dioničarima moraju učiniti dostupnim i obrazložiti akti
prethodno izloženi na uvid, a glavnom se dioničaru može omogućiti da na početku
raspravljanja usmeno obrazloži prijedlog odluke o prijenosu dionica i primjerenost vi-
sine otpremnine. Odluku glavne skupštine o prijenosu dionica uprava mora podnijeti
sudskom registru radi upisa, ali je ne može podnijeti prije no što istekne rok za pobi-
janje te odluke, a ako je tužba radi pobijanja podignuta, onda ne prije pravomoćnosti
odluke o odbijanju tužbenog zahtjeva. Naime, i ova odluka glavne skupštine – kao i
sve druge – mogu se pobijati368 No, radi moguće neprimjerenosti otpremnine ova se
368
235
odluka ne može pobijati tužbom, nego zahtjevom manjinskog dioničara u izvanpar-

ničnom postupku, koji se mora postaviti u roku od dva mjeseca od dana od kada se po
odredbama članka 64. ZTD-a smatra da je objavljen upis odluke o prijenosu dionica
u sudski registar.
1.8.2.5. Upis u sudski registar i isplata otpremnine
Prijava za upis odluke o prijenosu dionica u sudski registar ne može se podnijeti

prije isteka roka za pobijanje odnosno prije pravomoćnosti odbijajuće presude zato
što toj prijavi treba priložiti izjavu da odluka glavne skupštine nije pobijana u roku u
kome se to moglo učiniti ili da je podignuta tužba za pobijanje pravomoćno odbijena.
Osim nje priložiti treba i zapisnik s glavne skupštine koji sadrži odluku o prijenosu
dionica i priloge toj odluci. Upisom odluke o prijenosu dionica u sudski registar sve
dionice manjinskih dioničara prenose se glavnom dioničaru. Time su manjinski dioni-
čari izgubili svojstvo dioničara odnosno prestali biti dioničari.
Oni imaju pravo na otpremninu odnosno pravo od glavnog dioničara zahtijevati
isplatu otpremnine. Ovu tražbinu dotadašnjih dioničara treba uzeti i dospjelom u tre-
nutku upisa odluke o prijenosu dionica u sudski registar, jer se od tog trenutka po sa-
mom Zakonu na svotu otpremnine obračunava kamata. Ta kamata teče sve do isplate
otpremnine, a obračunava se po stopi koja odgovara eskontnoj stopi HNB uvećanoj
za pet postotnih bodova. Ako bi dotadašnji dioničari zbog zakašnjenja glavnog dio-
ničara s isplatom otpremnine pretrpjeli štetu, oni imaju i pravo zahtijevati naknadu te
štete.
Ako svota otpremine, koju je odredio glavni dioničar, nije primjerena ili ako glav-
na skupština ne ponudi iznos otpremnine u novcu ili to ne učini onako kako bi to tre-
bao učiniti, svotu otpremnine i njeno plaćanje odredit će sud na zahtjev manjinskog
dioničara, koji mora biti postavljen u roku od dva mjeseca od kad se upis odluke o
prijenosu dionica uzima objavljenim. Odluka suda ne djeljuje samo prema strankama
u postupku, nego prema svim manjinskim dioničarima neovisno o tome jesu li sudje-
lovali u postupku
1.8.3. Istupanje člana iz d.o.o. (čl. 420. st. 2.)

1.8.3.1. Uvod
ZTD ustanovljava samostalno i individualno pravo svakog pojedinog člana druš-

tva da tužbom zahtijeva istupanje iz društva. Prema tekstu odredbe ZTD ovo pravo
nezavisno je od eventualnog prethodnog očitovanja člana upravljenog na istupanje
iz društva, a pogotovu se ne bi moglo zaključiti kako bi to očitovanje bilo pretpostav-
ka podizanja tužbe radi istupanja iz društva. Dostatno bi bilo uvjerenje člana društva
kako postoji opravdan razlog za njegovo istupanje, pa da taj razlog podastre sudu na
ocjenu s prijedlogom da ga sud prihvati kao opravdan i presudi sukladno tužiteljevu
zahtjevu za istupanje iz društva. Ovog prava član se ne može unaprijed odreći, pa
bi odredba društvenog ugovora, odluka članova društva ili pojedinačna izjava člana
društva bila ništetna.
Za istupanje iz društva nužno je postojanje opravdanog razloga.
236
1.8.3.2. Opravdani razlozi za istupanje
St. 2. čl. 420. razloge istupanja naznačuje općom klauzulom tj. formulacijom
“opravdani razlog”, ali i pobliže upućuje na sadržaj “opravdanih razloga” naznačujući
primjere situacija kad će “naročito” postojati takav razlog za istupanje. Pri tome bi se
uporaba izraza “naročito” mogla shvatiti tako da se uzme kako opravdani razlog za
istupanje postoji uvijek onda kad nastupi koji od slučajeva koji predstavljaju “naročito
opravdan razlog” za istupanje. Iz naznake “naročito” opravdanih razloga vidljivo je da
se radi o razlozima koji postoje u odnosu na istupajućeg člana, dakle o subjektivnim
razlozima, a ne o razlozima koji postoje općenito i koji bi se mogli odnositi na bilo
kojeg člana društva, kao što su razlozi za podizanje tužbe radi prestanka društva. To
pojam opravdanih razloga za istupanje ograničuje na razloge koji su opravdani sa
stajališta istupajućeg člana. Opravdani razlog za istupanje iz društva postoji naročito
onda ako istupajućem članu ostali članovi društva ili neki od organa društva prouzro-
če štetu, ako je istupajući član spriječen u ostvarenju svojih prava u društvu, te ako
neki organ društva istupajućem članu nameće nesrazmjerne obveze.
Iako dikcija prva dva naročito opravdana razloga (“prouzroče” i “spriječen” umjesto
“prouzročuje” i “sprečava”) upućuje na dostatnost jednokratnog nastupa takvih okolno-
sti pa da član stekne pravo na istupanje, treba zauzeti stajalište kako bi za stjecanje pra-
va na istupanje i u tim slučajevima bilo potrebno promotriti konkretne okolnosti slučaja
i vrednovati npr. dobrovoljnu naknadu štete članu od strane društva, opoziv organa koji
je članu počinio štetu ili ga spriječio u ostvarenju njegovih prava i sl.
U ostalim slučajevima pitanje postojanja takvog razloga bit će questio facti, ali pri
ocjeni opravdanosti razloga koji je član u tužbi naznačio izvjesno je da će sud ocjenji-
vati postojanje povrede članskih prava tužitelja i težinu te ili tih povreda, usporedju-
jući težinu te ili tih povreda s težinom povreda koje su u tekstu zakona naznačene kao
slučajevi kad naročito postoje opravdani razlozi za istupanje. Za udovoljavanje zahtje-
vu za istupanje neizostavno je potrebno prvo utvrditi postojanje vrijedjanja članskih
prava tužitelja, a potom i odgovarajuću težinu tih povreda jer svaka povreda članskih
prava ipak ne bi trebala dovesti do istupanja člana iz društva. Kao primjer situacije u
kojoj je član bio spriječen u vršenju svojih članskih prava, na takav način da to oprav-
dava njegov zahtjev za istupanje iz društva, u objavljenoj hrvatskoj sudskoj praksi
opisan je slučaj kad se sprečavanje prava sastojalo u onemogućavanju pristupa člana
društva u poslovne prostorije društva promjenom brave na tim prostorijama od stra-
ne drugog člana društva369. Osim toga, opravdani razlog za istupanje predstavljaju na-
rušeni odnosi između članova društva, koji postoje – prema odluci VSRH Rev-203/99
od 04. rujna 2002. – kad «je tužitelj u svojstvu liječnika obavljao sve stručne medi-
cinske poslove, dok V.J. nije obavljala administrativne i organizacijske poslove kako
je bilo dogovoreno»370. Nasuprot tome, iz odluke VSRH Rev-65/01 od 11. studenog
2003.371 proizlazi da bi za potvrdu tvrdnje o spriječavanju ostvarivanja članskih prava
bilo potrebno u društvu poduzimati radnje u pravcu ostvarivanja članskih prava.
369
Odluka VTSRH Pž-4019/98 od 23. ožujka 1999. prema ZRHTS br. 5., odluka br. 96.
370
371
237
1.8.3.3. Tužba radi istupanja

Prema tekstu odredbe član društva tužbom može “zahtijevati istupanje”, iz čega
bi se moglo zaključiti kako sud presudom “odobrava istupanje”. Je li takva presuda
ima utvrđujući (deklaratorni) ili pravostvarajući (konstitutivni) značaj? Odgovoru na
ovo pitanje pomaže odredba prema kojoj “članstvo u društvu člana koji je istupio iz
društva ... prestaje kada (mu - op. a.) ... se isplati naknada”372 tržišne vrijednosti njegova
udjela ili vrate uložene stvari, a ta isplata će neminovno uslijediti poslije presude, jer
kad bi prethodila presudi onda bi iz toga proizlazila suglasnost društva s istupanjem
člana pa bi i samo podnošenje tužbe radi istupanja u tom trenutku postalo nepotreb-
no. Iz toga ujedno proizlazi kako članstvo u društvu ne prestaje u trenutku pravomoć-
nosti presude o istupanju a to znači da presuda suda o istupanju ne bi mogla imati
konstitutivni (pravostvarajući) značaj jer u trenutku njene pravomoćnosti ne nastaje
novo pravno stanje (član ne istupa) nego novo pravno stanje (istupanje) nastaje tek
kad se istupajućem članu isplati naknada odnosno vrate uložene stvari. S druge stra-
ne, tužba i odluka suda su nužne jer je to izričito propisano odredbom čl. 420. st. 2. Na-
suprot tome, iz odluke VSRH Rev-203/99 od 04. rujna 2002.373 proizlazi da je potvrđena
presuda povodom tužbe radi utvrđenja istupanja, što nije prihvatljivo zbog upravo
spomenute izričite odredbe ZTD. Stajalištu autora sukladno je stajalište odluke VT-
SRH Pž-2467/01 od 03. lipnja 2003. kako «neovisno o odredbama društvenog ugovora
član društva može konstitutivnom tužbom kod suda zahtijevati istupanje iz društva
ako za to postoje opravdani razlozi»374. Pri tome se konstitutivnost ne može shvatiti u
smislu da bi pravomoćnošću presude prestalo članstvo u društvu, nego nastalo nje-
govo pravo na istupanje.
Istupajući član kao tužitelj u tužbi mora navesti i iznos naknade za poslovni udio
te naznačiti primjereni rok u kojem zahtijeva njeno plaćanje. Dosljedno tome, sud
će presudom odlučiti ne samo o samom istupanju, nego «usvoji li tužbeni zahtjev, ...
mora odrediti iznos naknade tržišne vrijednosti tužiteljeva poslovnog udjela» i naloži-
ti tuženom društvu isplatu te naknade u određenom roku, čime je ova presuda dobila
i kondemnatorni element. Pri određivanju roka za isplatu naknade sud je dužan voditi
brigu o stanju društva i njegovim poslovnim potrebama.
Odredbe koje zahtijevaju naznaku visine naknade u tužbi i određivanje te visine u
presudi mogle bi kolidirati sa st. 2. čl. 421. koji istupajućem članu daje pravo zahtijevati
vraćanje uloga «ako je ulog člana u društvo bio u stvarima ili u pravima». Ako bi se pri tu-
mačenju dalo prvenstvo toj odredbi, onda bi odredbu st. 2. čl. 420. trebalo uzeti eksten-
zivno tako da umjesto visine naknade tužba i presuda opišu stvari odnosno prava koja
je društvo dužno vratiti članu. Suprotno, davanje prvenstva i usko tumačenje odredbe
st. 2. čl. 420. isključilo bi pravo člana na vraćanje uloga u stvarima ili pravima.
1.8.3.4. Istupanje i naknada vrijednosti udjela
U čl. 421. st. 2. - koji slijedi nakon odredbe o pravu na istupanje putem tužbe
odnosno presude - izričito je naznačeno kako istupajući član ima pravo da mu se “na-
372
Čl. 421. st. 3.
373
374
Zbornik odluka VTSRH 1994. – 2004. (dalje: Zbornik), odluka br. 385.
238
doknadi tržišna vrijednost njegova poslovnog udjela kakva je bila u vrijeme istupa-
nja” a “ako je ulog člana u društvo bio u stvarima ili u pravima, on ima pravo da mu
se uloženo vrati, ali ne prije nego što prodju tri mjeseca od istupanja, odnosno od
isključenja iz društva”. Pravo člana na istupanje podrazumijeva, dakle, i njegovo pra-
vo zahtijevati od društva ili povrat uloženog u društvo ili isplatu tržišne vrijednosti
njegova poslovnog udjela, što se može ocijeniti sukladnim okolnosti što on istupa iz
društva zbog nelojalnog postupanja društva prema njemu. I ovo svoje pravo - makar
je njegova pretpostavka prethodno utvrđenje opravdanosti istupanja - član društva
mogao bi ostvarivati tužbom sudu upravljenom ili na isplatu tržišne vrijednosti udjela
ili na povrat uloženih stvari odnosno prava.
Temeljno pravilo koje postoji u svezi s naknadom je pravilo o isplati članu tržiš-
ne vrijednosti njegova poslovnog udjela. To je ona vrijednost koja uključuje stvarnu
vrijednost udjela i vrijednost koja proizlazi iz očekivanja budućeg udjela u dobitku
društva. Kod toga, pod stvarnom vrijednošću treba razumjeti onu vrijednost koja bi
pripala članu društva ako bi društvo bilo likvidirano u trenutku isplate te naknade.
Stvarna vrijednost društva je razlika između zbroja aktive i pričuva i obveza društva,
a stvarna vrijednost udjela je odgovarajući dio te razlike izračunat prema omjeru po-
slovnog udjela istupajućeg odnosno isključenog člana i temeljnog kapitala društva.
Ako je ulog člana bio u stvarima i pravima, onda član ima pravo na povrat tih
stvari odnosno prava, ali ne kao zasebno pravo koje bi se pribrajalo pravu na naknadu
tržišne vrijednosti udjela, nego kao pravo u okviru tog prava. Drugim riječima bi se
moglo reći kako član ima pravo na povrat uloženog i na razliku od vrijednosti ulože-
nog do tržišne vrijednosti njegova udjela. Kod toga se neće računati vrijednost ulože-
nih stvari i prava u trenutku ulaganja nego u trenutku povrata jer – prema st. 2. čl. 421.
– član “ne može tražiti naknadu štete za slučajno uništenje, oštećenje ili smanjenje
vrijednosti onoga što je uložio te ako je do toga došlo redovnom upotrebom”. Ako bi
društvo istodobno tražilo od člana naknadu štete koju mu je počinio, a također i ako
bi postojale neispunjene obveze člana prema društvu, vrijednost uloga ne bi se nado-
knadila sve dok član ne podmiri štetu odnosno ne ispuni obveze.
Prema odluci VTSRH Pž-1912/99 od 8. lipnja 1999.375 istupajućem članu pripada
naknada upravo tržišne vrijednosti njegovog udjela, a nikako knjigovodstvene vri-
jednosti, a prvostupanjski sud koji bi odredio isplatu svote koja odgovara knjigovod-
stvenoj vrijednosti udjela, time bi pogrešno odnosno nepotpuno utvrdio činjenično
stanje. Također, prema odluci VTSRH Pž-672/03 od 08. ožujka 2003. «član koji istupi iz
društva ima pravo da mu se nadoknadi tržižna vrijednost njegova poslovnog udjela
kakva je bila u vrijeme istupanja iz društva, a ne u vrijeme osnivanja društva»376. Prema
odluci VSRH Rev-203/99 od 04. rujna 2002. osoba koja je kao ulog u društvo unijela
iridoskop, ima pravo zahtijevati vraćanje iridoskopa377.
Tek kad je istupajućem članu isplaćena naknada odnosno vraćeno uloženo, pre-
stat će njegovo članstvo u društvu, a do tog trenutka istupajući član smatrat će se
članom društva i uživati sva članska prava u društvu, neovisno o donesenoj presudi
375
ZRHTS br. 5, odluka br. 98.
376
ZTHTS br. 10, odluka br. 74.
377
239
o istupanju378. I prema odluci VSRH Revt-161/03 od 20. srpnja 2005. odlučni trenutak
za prestanak članstva u društvu je isplata naknade, a ne «kad svojstvo člana društva
bude brisano u sudskom registru»379
1.8.3.5. Ostalo
Prikazane odredbe o istupanju člana iz opravdanog razloga ostavljaju više otvo-

renih pitanja. Prvo je pitanje smije li uslijed isplate odnosno vraćanja biti smanjena
imovina potrebna za održavanje temeljnog kapitala društva odnosno smije li ispla-
ćena svota odnosno vrijednost vraćenih stvari biti veća od one imovine društva koja
prelazi vrijednost temeljnog kapitala? Ovo pitanje postavlja se zato što je povrat ulo-
ga kojim bi bio smanjen temeljni kapital odnosno preciznije isplata svote veće od one
imovine koja prelazi svotu temeljnog kapitala načelno zabranjena380. Treba li, dakle,
taj imperativ uzeti kao pravilo koje i u ovom slučaju uživa prvenstvo u primjeni, ili pak
treba odredbu o pravu člana na naknadu odnosno povrat uloženog381 uzeti doslovce
i kao iznimku od tog pravila?
Načelo održanja temeljnog kapitala jedno je od temeljnih načela d.o.o. To na-
čelo razradjeno je u nizu prisilnih odredbi upravljenih na onemogućavanje izigra-
vanja tog načela od strane članova društva. I to načelo i odredbe koje ga razradju-
ju utvrđeni su ne u prvenstvenom interesu članova društva već u prvenstvenom
interesu trećih, javnom interesu, jer se ostvarenjem zahtjeva koji proizlaze iz tog
načela omogućuje održavanje temeljnog (garantnog ili jamstvenog) kapitala, a nje-
mu odgovarajuća imovina predstavlja osiguranje stvarnih ili mogućih vjerovnika
društva. S druge strane, preuzimanjem poslovnog udjela svaki je član društva pre-
uzeo obvezu davanja društvu nominalne svote poslovnog udjela i ujedno prihvatio
rizik da mu se uloženo više nikad ne vrati, ako društvo u svom poslovanju ne bude
ostvarivalo dobitak nego imalo gubitke. Stoga bi davanje prvenstva pravu člana
na naknadu odnosno povrat istodobno (1) moglo voditi oštećenju temeljnog kapi-
tala tj. dopuštenju isplate iz imovine koja odgovara svoti temeljnog kapitala, čime
bi bili oštećeni vjerovnici društva koji imaju opravdano pouzdanje u svotu temelj-
nog (garantnog) kapitala koja je i upisana u sudski registar i objavljena, te (2) od
istupajućeg člana društva otklonilo rizik koji je on prihvatio preuzimanjem poslov-
nog udjela. Nadoknada odnosno povrat uloženog dopustivi su u onoj mjeri u kojoj
imovina društva prelazi vrijednost temeljnog kapitala, te kako članstvo u društvu
prestaje onda kad je članu isplaćena nadoknada odnosno vraćen ulog u stvarima u
skladu s tim pravilom. Ovo shvaćanje sukladno je i pravilu koje postoji kod stjecanja
vlastitog udjela, prema kojem ga društvo može platiti samo imovinom koja prelazi
svotu temeljnog kapitala, a granicu vrijednosti dopustive isplate koju smo spome-
nuli moglo bi se prijeći samo onda kad je prethodno proveden postupak smanjenja
temeljnog kapitala na svotu koja je identična vrijednosti imovine nakon isplate od-
nosno povrata istupajućem članu.
378
Odluka VTSRH Pž-1912/99 od 8. lipnja 1999. u ZRHTS br. 5, odluka br. 98.
379
IO VSRH, br. 2/2005, odluka br. 69.
380
Čl. 406. st. 1. prva rečenica.
381
Čl. 421. st. 2.
240
Drugo otvoreno pitanje je pitanje sudbine poslovnog udjela. Je li istupanjem od-

nosno isplatom istupajućem članu poslovni udjel prestaje postojati ili ga stječe druš-
tvo ili se njegova vrijednost rasporedjuje ostalim članovima društva? O ovom pitanju
nema izričitih naznaka u propisima, a i literatura je suzdržana od zauzimanja odlučni-
jih stajališta. Stajalište autora jest kako bi na ovo pitanje trebalo odgovoriti imajući u
vidu načela i prisilne odredbe prava d.o.o., imovinsko stanje društva i društveni ugo-
vor. Ovo stajalište ilustrirat će se primjerima.
Ako je imovinsko stanje društva takvo da se tržišna vrijednost udjela može ispla-
titi iz imovine čija vrijednost prelazi svotu temeljnog kapitala društva, onda bi se mo-
glo zauzeti stajalište kako poslovni udjel ne prestaje nego isplatom prelazi društvu.
To stoga što poslovni udjel u d.o.o. kao kapitalnom društvu nije čvrsto vezan uz oso-
bu njegova imatelja, već je prenosiv i nasljediv, što bi isključilo automatski prestanak
udjela istupanjem člana. K tome, budući da je isplata obavljena bez potrebe smanje-
nja temeljnog kapitala, on je ostao nepromijenjen i nema potrebe poništenja udjela
istupajućeg člana. Ujedno, okolnost što je nadoknadu članu isplatilo društvo i to iz
spomenute imovine, upućivala bi na to da upravo društvo stječe poslovni udjel istu-
pjelog člana jer ga je ono “platilo”. S druge strane, u literaturi382 se govori o povlačenju
(amortizaciji) poslovnog udjela kao o redovnoj posljedici istupanja člana iz društva, ali
za valjanost toga ne bi bile dostatne odredbe ZTD nego bi bila potrebna i odgovara-
juća odluka preostalih članova društva.
Mogućnost raspoređivanja udjela ostalim članovima društva polazi od valjanosti
određivanja sudbine udjela istupajućeg odnosno isključenog člana društvenim ugo-
vorom. Dapače, njemački Savezni sud upućuje na to da odredjivanje sudbine poslov-
nog udjela istupjelog člana nije samo dopušteno, već i potrebno, pri čemu se pod
time uzima unošenje u društveni ugovor odgovora na pitanje hoće li taj udjel biti po-
vučen (amortiziran) ili prenesen, a ako će biti prenesen hoće li biti prenesen društvu ili
svim članovima ili pojedinim članovima ili trećem383. Ako je, dakle, društvenim ugovo-
rom predviđeno nešto od spomenutog, onda će poslovni udjel imati tako predviđenu
sudbinu: bit će amortiziran (povučen) ili prenesen društvu ili svim članovima ili poje-
dinim članovima ili trećoj osobi. Tome valja dodati kako bi se - s obzirom na okolnost
što iz samog teksta propisa ne proizlazi posve pouzdan zaključak o sudbini poslovnog
udjela istupjelog člana i s obzirom na zahtjev st. 1. čl. 420. da se društvenim ugovorom
odrede i posljedice istupanja - moglo zauzeti stajalište o nužnosti odredjivanja poslje-
dica istupanja na poslovni udjel istupjelog člana tj. o nevaljanosti odredbe o istupanju
bez odredjivanja te posljedice.
1.8.4. Isključenje člana iz d.o.o. (čl. 420. st. 3.)

1.8.4.1. Uvod
Član društva svojim postupanjem na najrazličitije načine može ugrožavati svrhu

odnosno postizanje cilja zbog kojeg je društvo osnovano. Do Novele 2003. ZTD nije
postojala odredba koja bi predviđala mogućnost isključenja takvog člana iz društva,
382
Rowedder, oc., s. 566.
383
Odluka u BB 1969, 1242.
241
nego je samo postojala mogućnost da se društvenim ugovorom predvidi mogućnost

isključenja384. Novelom 2003. unesena je u ZTD odredba prema kojoj «društvo može
tužbom podignutom protiv svog člana zahtijevati da ga sud isključi iz društva ako za
to postoji važan razlog.
1.8.4.2. Postupak isključenja
Postupak isključenja člana iz društva zbog postojanja važnog razloga pokreće
se tužbom, jer o isključenju člana sud odlučuje presudom donesenom u parničnom
postupku. Tužbu može podići društvo, ali i svi ostali članovi društva. Izričaj odredbe ne
odgovara jasno na pitanje imaju li aktivnu legitimaciju samo svi ostali – osim tuženog
– članovi društva zajednički, ili je ima svaki član društva pojedinačno. Polazeći od toga
da je ponašanje kojim se onemogućuje ili znatno otežava postizanje cilja društva pa
se zbog toga njegov ostanak u društvu čini za društvo nepodnošljivim, pretpostavka
isključenja, moglo bi se zaključiti kako pravo na tužbu nema svaki član pojedinačno,
jer se interesi svakog člana pojedinačno ne mogu poistovjetiti s interesima društva,
nego upravo podizanje tužbe od strane svih ostalih članova zajedno, pokazuje kako
tuženik otežava ili onemogućuje postizanje cilja društva i kako je nepodnošljiv njegov
ostanak u društvu. S druge strane, neki od ostalih članova društva mogao bi imati par-
tikularni interes i ne rukovoditi se interesima društva, što bi upućivalo na to da pravo
na tužbu treba priznati svakom članu društva.
Tužba se podnosi protiv člana društva čije isključenje se zahtijeva, a u tužbi se
moraju navesti i svota naknade vrijednosti poslovnog udjela člana čije isključenje se
traži, kao i primjereni rok za plaćanje te naknade.
Presuda kojom se udovoljava tužbenom zahtjevu, uz izricanje isključenja člana
iz društva, treba sadržavati i određenu svotu naknade tržišne vrijednosti poslovnog
udjela koju je društvo dužno isplatiti isključenom članu i rok te isplate. Kod toga «sud
izriče isključenje člana iz društva pod odgodnim uvjetom» da mu određena svota u
određenom roku bude isplaćena. Jednako kao i pri donošenju presude kojom se istu-
pa iz društva, i ovdje će pri određivanju roka isplate isključenom članu «sud ... uzeti u
obzir stanje društva i njegove poslovne potrebe».
1.8.4.3. Pretpostavka isključenja
Tužbenom zahtjevu radi isključenja sud će udovoljiti i presudom tuženog člana is-
ključiti iz društva ako za to postoji važan razlog. Važan razlog za isključenje člana iz društva
– prema izričitoj odredbi st. 3. čl. 420. – je «njegovo ponašanje kojim se onemogućuje ili
znatno otežava postizanje cilja društva pa se zbog toga njegov ostanak u društvu čini za
društvo nepodnošljivim». Ova odredba istovremeno je dovoljno ograničavajuća ali i nuž-
no elastična kako bi se sudskoj praksi dala odgovarajuća smjernica za postupanje.
1.8.4.4. Raspolaganje zahtjevom

Društvo se ne može unaprijed odreći prava da zahtijeva isključenje člana iz druš-
tva385, što znači da bi odredba društvenog ugovora i/ili članova odnosno skupštine druš-
384
V. Sadržaj statuta i društvenog ugovora.
385
Čl. 420. st. 4.
242
tva o odricanju od tog prava, bila ništava. Ovo pravilo je razložno stoga što bi njegovo
nepostojanje moglo dovesti do toga da upravo onaj član društva koji najznačajnije
može ugroziti postizanje cilja društva – a to je član s većinom glasova pri odlučivanju
– onemogući svim ostalim članovima društva očuvanje ovog njihovog prava. Npr. član
društva s više od ¾ glasova mogao bi svojim glasovima postići unošenje odredbe o
odricanju od ovog prava u društveni ugovor, protivno volji svih ostalih članova društva.
2. POSLOVNI UDJELI I DIONICE

2.1. Uvod
Dionice i poslovni udjeli djelomice mogu se prikazati djelomice zajednički zato što
i dionice i poslovni udjeli predstavljaju pravni objekt u odnosu između društva s jedne
strane i dioničara odnosno člana d.o.o. s druge strane i imaju više zajedničkih elemena-
ta. Osim toga, i dionice i poslovni udjeli predstavljaju skupove prava odnosno ovlasti i
obveza koji proizlaze iz preuzimanja odnosno upisa dijelova temeljnog kapitala. Tamo
gdje između dionica i poslovnih udjela postoje razlike, oni će se prikazati odvojeno.
2.2. Pojam dionice (čl. 159. st. 1.)

Dionicu nije jednostavno jedinstveno definirati jer se taj pojam rabi za opisivanje
tri različita entiteta pojave.
Pri osnivanju dioničkog društva svotu temeljnog kapitala dijeli se na dijelove koji
su međusobno jednaki i svaki od tih dijelova odgovara određenoj novčanoj svoti koja
je dio tog temeljnog kapitala i ujedno svaki od tih dijelova treba imati neko ime. Dionica
je ime svakoga tog pojedinog dijela temeljnog kapitala. Zauzvrat upisu tj. preuzimanju
obveze uplate svote koja otpada na taj dio kapitala odnosno odgovara, i zauzvrat uplati
odgovarajuće svote, osoba koja je preuzela obvezu uplate i koja je uplatila odgovara-
juću svotu budućem – a u slučaju povećanja temeljnog kapitala postojećem – društvu,
dobiva skup prava odnosno ovlasti, a moguće i obveza. Taj skup prava odnosno ovlasti
i eventualno obveza jednom se riječju također naziva dionica, pa je dionica i skup prava
odnosno ovlasti i moguće obveza. Moguće nazvati je i subjektivnim pravom, o čemu v. i
na odgovarajući način uzeti drugi odlomak pod Pojam poslovnog udjela. Od kojih se prava
dionica kao skup prava odnosno ovlasti sastoji v. niže pod Sadržaj dionice.
Taj skup prava odnosno ovlasti i moguće obveza može se inkorporirati u ispravu
koja ima svojstvo vrijednosnog papira, a i u elektronički zapis koji ima istu funkciju kao
i vrijednosni papir i koji se naziva nematerijalizirani vrijednosni papir. Dakle, riječju dio-
nica opisuje se i vrijednosni papir, odnosno izraz dionica može podrazumijevati i vrijed-
nosni papir u materijalnom ili nematerijaliziranom obliku.
2.3. Pojam poslovnog udjela (čl. 409. st. 1.)

Poslovni udjel je pojam kojim se označava skup, zbroj386 ili cjelovitost387 svih član-
skih prava i obveza koji pripadaju jednoj točno određenoj osobi ili zajednički većem
386
Lutter-Hommelhoff, s. 173., Reich-Rohrwig, s. 614.
387
243
broju točno određenih osoba. Pojam poslovnog udjela u sebi ujedinjuje i podrazu-
mijeva sva prava i obveze člana društva kao zasebni i jedinstveni odnosno načelno
nedjeljivi objekt pravnog poretka388, što ukazuje na ispravnost teze kako je on objekt
pravnog odnosa između d.o.o. i pojedinih njegovih članova. Kad se govori o poslov-
nom udjelu onda se govori o svim pravima i obvezama (u načelu jednog) člana druš-
tva kao cjelini, pa bi se sintagma “cjelina svih prava i obveza člana društva” mogla uzeti
kao sinonim termina “poslovni udjel”.
Poslovni udjel mogao bi se nazvati i subjektivnim pravom koje se protiv volje
člana društva može izmijeniti samo zakonom ili društvenim ugovorom i koje uživa
zaštitu od povrede, delikta, koji može počiniti treća osoba389. Tu tvrdnju autor bi pri-
hvatio uz dvije napomene. Prvo, poslovni udjel je skup prava i obveza, pa izostavljanje
obveza iz definicije poslovnog udjela predstavlja njegovo krnjenje. Drugo, poslovni
udjel nije nužno uvijek subjektivno djelotvorno pravo svakog njegovog imatelja jer
on može pripasti i samom društvu390 u kojem slučaju će i dalje postojati, ali će prava i
obveze koje on obuhvaća mirovati391, dakle subjektivna prava i pravne obveze koji iz
njega proizlaze neće biti djelotvorni. Upravo stoga što poslovni udjel može i posto-
jati i pripadati, a da to postojanje i pripadanje nije vezano uz djelotvorna subjektivna
prava i pravne obveze, posebno pokazuje da se poslovni udjel može uzeti kao objekt
pravnog odnosa između d.o.o. i njegovog člana a ne samo subjektivno pravo člana
društva.
2.4. Nastanak, temelj i prestanak

Budući da dionice i poslovni udjeli podrazumijevaju prava i obveze člana društva
u tom društvu kao pravnoj osobi, te budući da društvo kao pravna osoba nastaje u
trenutku upisa osnivanja društva u sudski registar, dionice kao skupovi prava u d.d. od-
nosno poslovni udjeli u d.o.o. nastaju u trenutku upisa osnivanja društva u sudski regi-
star392. Prije tog trenutka društvo postoji kao pravna zajednica budućih članova društva
koja se naziva preddruštvo, u kojoj članovi također imaju određena prava i obveze, ali u
tom stadiju poslovni udjeli u d.o.o. kao takvi još ne postoje393.
Naznaka trenutka kad ti skupovi prava odnosno ovlasti nastaju nije ujedno i od-
govor na pitanje iz čega oni proizlaze tj. koji je temelj iz kojeg proizlaze prava i obveze
člana društva. Pravni temelj, iz kojeg oni izvorno proizlaze čine društvo i ulog kojeg je
neka osoba preuzela i - makar u najmanjem propisima predviđenom dijelu - unijela u
društvo394. I o dionici i o poslovnom udjelu se može govoriti jedino i samo kao o dionici
odnosno poslovnom udjelu u određenom društvu bez kojeg nema ni dionice odnosno
388
Lutter-Hommelhoff, ibid.
389
Koppensteiner, s. 534., Rowedder, s. 269.
390
Čl. 400. st. 2. i čl. 418. st. 2.
391
Čl. 418. st. 3.
392
Usp. Koppensteiner, s. 535., Lutter-Hommelhoff, s. 173.
393
Karsten Schmidt u Scholz, s. 441.
394
Na preuzimanje uloga kao temelj iz kojeg izvire poslovni udjel upućuje i Vukmir, Branko: D.o.o.
u Informator br. 4254, s. 6., naznakom kako temeljni ulozi služe za stjecanje poslovnih udjela.
Slično i Roth, s. 89.-90. I Momčinović, kaže kako “na temelju unijetoga temeljnog uloga član
društva stječe poslovni udjel”
244
poslovnog udjela. Zbog toga je postojanje društva jedna od pretpostavki postojanja

dionice odnosno poslovnog udjela.
Dionica i poslovni udjel postoje sve dok postoji i društvo, uključujući i vrijeme ti-
jekom kojeg traje likvidacijski ili stečajni postupak, jer će po okončanju tih postupaka
eventualni ostatak imovinske mase pripasti dioničarima odnosno članovima d.o.o., a
pripadanje tih ostataka članovima je upravo jedno od članskih prava koje proizlazi iz
dionice odnosno poslovnog udjela. Dakle, dionica odnosno poslovni udjel prestaje po-
stojati tek u trenutku brisanja društva iz sudskog registra. Osim prestankom društva,
i dionice i poslovni udjeli prestat će postojati i u slučaju njihova povlačenja, a mogu
prestati postojati i u slučaju smanjenja temeljnog kapitala.
2.5. Pripadanje i vršenje prava

(čl. 165. st.1, čl. 229., čl. 235., čl. 409. st. 2.)
Kad se govori o odnosu između člana društva i poslovnog udjela - odnosno
između dioničara i dionice - koja mu pripada, treba izbjegavati terminologiju stvar-
nog prava zbog toga što ni poslovni udjel niti dionice nisu stvari. To znači kako nije
primjereno govoriti o vlasništvu dionice ili udjela ili o posjedovanju udjela ili dioni-
ce. Umjesto toga, a budući da su i dionice poslovni udjeli skupovi prava odnosno
ovlasti i obveza dioničara odnosno člana d.o.o., primjereno je rabiti izraze “imatelj
dionice odnosno imatelj poslovnog udjela” ili ovlaštenik dionice odnosno ovlašte-
nik poslovnog udjela.
Pri osnivanju d.d. svaka dionica mora biti preuzeta odnosno upisana, a pri skla-
panju društvenog ugovora d.o.o. preuzet mora biti svaki pojedini poslovni udjel. To
znači da nužno mora postojati osoba koja je preuzela obvezu uplate svake dionice
odnosno svakog poslovnog udjela395. Dosljedno tome, u trenutku nastanka dionice
(kao skupa prava odnosno ovlasti i obveza) odnosno poslovnog udjela, postojat će
osoba kojoj pripada dionica odnosno poslovni udjel stoga što je ona preuzela i (ma-
kar djelomično396) uplatila ulog. Kasnije ta osoba može prenijeti dionicu odnosno po-
slovni udjel bilo trećoj osobi bilo samom društvu397, u slučaju njene smrti tu dionicu
odnosno taj udjel naslijedit će njeni nasljednici398, a u slučaju neispunjenja obveze
uplate uloga njena dionica odnosno njen poslovni udjel može prijeći društvu399. Pre-
ma tome, uvijek će postojati osoba kojoj poslovni udjel odnosno dionica pripada, od-
nosno koja je njegov imatelj. Posebno treba reći kako dionica koja je izdana u obliku
materijalnog ili nematerijaliziranog vrijednosnog papira pripada osobi na koju ona
glasi, jer dionica kao vrijednosni papir uvijek glasi na ime određene osobe. Kad se radi
o dionicama u obliku materijalnih vrijednosnih papira, to znači da ona pripada osobi
čije ime je naznačeno na ispravi, a kad se radi o dionicama u obliku nematerijalizira-
nih vrijednosnih papira tj. elektroničkih zapisa, to znači da ona pripada osobi koja je
imatelj računa vrijednosnih papira u koji su upisane dionice.
395
Čl. 385. st. 1. i čl. 388. t. 4.
396
Čl. 390. st. 2.
397
Čl. 412. st. 1. i čl. 418. st. 2.
398
Čl. 412. st. 1.
399
Čl. 400. st. 2.
245
Ipak, svaki imatelj dionice odnosno poslovnog udjela neće moći vršiti članska pra-
va i neće ga teretiti članske obveze, nego je za to potrebno pripadanje dionice odnosno
poslovnog udjela osobi podobnoj za vršenje članskih prava i ispunjavanje članskih ob-
veza. Kako prava i obveze iz dionice odnosno poslovnog udjela miruju – tj. nisu djelo-
tvorni - samo u slučaju kad dionica odnosno poslovni udjel pripadnu samom društvu
tj. kako miruju samo prava i obveze iz vlastitih dionica i vlastitih poslovnih udjela, valja
zaključiti kako jedino društvo kao stjecatelj vlastite dionice odnosno vlastitog poslov-
nog udjela neće biti podobno za vršenje članskih prava i ispunjavanje članskih obveza,
a svaki drugi stjecatelj odnosno imatelj poslovnog udjela će za to biti podoban, te će i
prava i obveze biti djelotvorni.
No, vršenje članskih prava može biti ograničeno. U nekim slučajevima ZTD odre-
đuje da ostvarivanje prava dioničara ovisi o tome je li dioničar neko vrijeme ili u nekom
trenutku bio imatelj dionice, a to je moguće propisati i statutom. Ako je dionicu ku-
pio putem kreditne odnosno financijske institucije, onda se potrebe takvih slučajeva
s njegovim pravom na dionicu izjednačuje zahtjev za prijenos dionice koji ima prema
kreditnoj odnosno financijskoj instituciji, a ako je dionicu stekao nenaplatno od svog
povjerenika, kao sveopći pravni slijednik ili podjelom zajednice, u vrijeme koje se traži
da bude imateljem dionice uračunava i vrijeme njegova pravnog prednika. Osim toga,
statutom se pravo glasa može ograničiti tako da pojedini dioničar ne može imati više
od određenoga najvećega broja glasova ili postotka od svih glasova
2.6. Veličina dionice i poslovnog udjela (čl. 409. st. 1.)

Kad je riječ o dionicama, o opsegu ili količini prava koja proizlaze iz jedne dionice
ne može se govoriti na isti način kao kad je riječ o poslovnom udjelu. To proizlazi iz okol-
nosti što u d.o.o. temeljni kapital može biti podijeljen na dijelove različite veličine – pa
se njihovim preuzimanjem mogu steći veći ili manji poslovni udjeli odnosno prava koja
imaju veći ili manji opseg (npr. veći ili manji broj glasova ili udio u dobitku društva) jer
on ovisi o veličini poslovnog udjela. Različito od toga, u d.d. temeljni kapital podijeljen
je na dijelove čija je veličina međusobno jednaka, pa se ne može govoriti o tome da bi
se preuzimanjem odnosno upisom i uplatom dionice stjecala prava koja su veća ili ma-
nja po svom opsegu. Jedino se može govoriti o tome da se preuzimanjem odnosno upi-
som i uplatom dionica različitih rodova stječu prava koja su različita po svom sadržaju.
Pod veličinom poslovnog udjela u d.o.o. ovdje treba razumjeti opseg ili količinu
prava koje sadrži poslovni udjel, a ne vrste odnosno pojedina prava koje on sadrži, jer
ona čine sadržaj poslovnog udjela.
Glede pravne prirode odredbe o načinu određivanja prava i obveza koje podrazu-
mijeva poslovni udjel, treba reći kako je ona dispozitivna jer se društvenim ugovorom
sadržaj i opseg članskih prava i obveza koje obuhvaća poslovni udjel, u značajnoj mjeri
može modificirati tako da se promijeni i sadržaj i opseg više članskih prava. No, ako
to nije učinjeno društvenim ugovorom poslovni udjel tj. članska prava i obveze načel-
no određuje nominalna svota preuzetog poslovnog udjela. Od tog pravila postoji više
iznimki jer u ZTD-u postoje odredbe koje pojedina prava članova društva izričito vežu
ne uz nominalnu svotu preuzetog poslovnog udjela, već uz veličinu uplaćenog uloga400
400
Npr. čl. 406. st. 2. o načinu podjele dobitka društva.
246
kao i odredbe o pravima koja su nezavisna od veličine poslovnog udjela i koja pripadaju
svim članovima društva podjednako401.
Uz to treba reći kako pravni položaj člana ne ovisi samo o nominalnoj svoti preu-
zetog poslovnog udjela, nego i o odnosu te svote i temeljnog kapitala društva, kao i o
odnosu te svote i nominalnih svota drugih poslovnih udjela. Npr. poslovni udjel proiza-
šao iz temeljnog uloga od 1.000 kn prema odredbi čl. 445. st. 2. dat će njegovom ima-
telju 5 glasova pri odlučivanju članova društva, ali će značenje tog broja glasova zavisiti
od ukupnog broja glasova u društvu. Također, sama nominalna svota poslovnog udjela
neće moći odgovoriti na pitanje veličine udjela tog člana u dobitku društva, jer će taj
udjel zavisiti od ukupne svote uplaćenih uloga. Posebno je važno pitanje je li nominalna
svota poslovnog udjela manja od 10% temeljnog kapitala, jer 10% temeljnog kapitala
po samom ZTD-u imatelju daje i manjinska prava.
2.7. Vrijednost dionica i poslovnih udjela (čl. 163. st. 1, st. 5 i st. 6.)
Vrijednost dionica i poslovnih udjela može se promatrati i prikazati zajednički zbog
značajne podudarnosti. Literatura402 razlikuje tri vrijednosti dionice odnosno poslov-
nog udjela: nominalnu vrijednost, stvarnu vrijednost i tržišnu vrijednost. Nominalna
(nazivna, imenovana) vrijednost odgovara nominalnoj svoti dionice odnosno poslov-
nog udjela kako je ta svota naznačena u statutu odnosno društvenom ugovoru i - do-
sljedno - poslovnim knjigama društva. Ona mora biti izražena u hrvatskim kunama. Ova
vrijednost nezavisna je od imovine društva, za razliku od stvarne vrijednosti dionice
odnosno udjela.
Kad je riječ o dionicama treba istaći kako društvo ne mora nužno izdati dionice s
nominalnim iznosom, nego i bez nominalnog iznosa. Ako društvo odluči izdati dioni-
ce bez nominalne svote, pa ih i izda, sve takve dionice sudjeluju u temeljnom kapitalu
društva u jednakim dijelovima, ali svota temeljnog kapitala koja otpada na jednu dio-
nicu bez nominalne svote, ne može biti manja od 10 kn. Dakle, makar dionice nemaju
nominalnu svotu, kad se svota temeljnog kapitala podijeli s ukupnim brojem dionica,
rezultat ne smije biti svota koja je manja od 10 kn. Kod dionica bez nominalnog iznosa
udio u temeljnom kapitalu određuje se prema broju dionica u odnosu na temeljni ka-
pital, a kod dionica s nominalnim iznosom, prema odnosu nominalnog iznosa dionice
i nominalnog iznosa temeljnog kapitala.
Stvarna vrijednost odgovara udjelu dioničara odnosno člana d.o.o. u neto ukupnoj
imovini društva, pri čemu bi neto ukupnom imovinom društva valjalo uzeti razliku iz-
među zbroja imovine, potraživanja i pričuva društva s jedne strane i obveza društva
s druge strane, tj. vrijednost koja bi preostala po okončanju likvidacijskog postupka.
Tržišna (prometna) vrijednost je vrijednost koja ne uzima u obzir samo stvarnu vrijed-
nost nego i sposobnost postizanja dobitka u budućnosti. Ona, dakle, ne uzima u obzir
samo onu vrijednost koja objektivno postoji u trenutku vrednovanja, nego obuhvaća
i očekivanje povećanja te vrijednosti u budućnosti, s obzirom na očekivanje budućeg
dobitka društva. Moglo bi se reći kako ova vrijednost predstavlja zbroj stvarne vrijed-
nosti i očekivanja dobitka u budućnosti, ali treba naglasiti i kako ta vrijednost ovisi i o
401
Npr. pravo na tužbu radi utvrdjenja ništetnosti odluke članova društva.
402
247
drugim čimbenicima, kao što je – npr. – interes mogućih stjecatelja za stjecanje udjela.
U svezi s ovom vrijednošću treba istaći značajnu razliku između dionica uvrštenih u bur-
zovnu kotaciju radi trgovanja i poslovnih udjela. Budući da se cijena vrijednosnih papira
uvrštenih u burzovnu kotaciju službeno evidentira i objavljuje, tržišnu je vrijednost od-
nosno cijenu ovih dionica bitno jednostavnije utvrditi no tržišnu vrijednost poslovnih
udjela, za koje takva evidencija ne postoji.
Među ove tri vrijednosti, za odnose između dioničara odnosno člana i društva naro-
čito je važna nominalna vrijednost udjela. Prema nominalnoj vrijednosti dionica odno-
sno poslovnog udjela određuju se manjinska prava i pravo prvenstvenog preuzimanja
novih dionica odnosno poslovnih udjela kod povećanja temeljnog kapitala društva403.
Posebno u d.o.o. prema toj vrijednosti određuju se i broj glasova koji pripadaju članu
društva404, odgovornost za obveze kaduciranog člana društva405, odgovornost za člana
društva koji je primio nedopuštenu isplatu od društva406. I stvarna vrijednost poslovnog
udjela imat će određeno značenje i to pri prodaji udjela kaduciranog člana d.o.o., dok
tržišna vrijednost na članska prava i obveze i odnose između dioničara odnosno člana
d.o.o. i društva općenito neće imati posebnog utjecaja.
2.8. Sadržaj poslovnog udjela

Sadržaj poslovnog udjela najčešće se dijeli na osobna odnosno upravljačka i imo-
vinska prava odnosno obveze407, ali se spominju i posebna prava u koje se uvršćuju
pravo na obaviještenost, uvida u evidenciju odluka članova društva i pravo manjine na
zaštitu408. Prema kriteriju pravnog temelja iz kojeg proistječu prava i obveze koje čine
sadržaj poslovnog udjela, njih je moguće podijeliti na ona koja postoje ex lege tj. koja
izviru iz samog ZTD i nastaju samim nastankom društva i na ona koja postoje ex con-
tractu tj. izviru iz društvenog ugovora i nastaju samo ako su naznačena u društvenom
ugovoru409.
Temeljna prava koja ex lege sadrži poslovni udjel su pravo na udio u dobitku druš-
tva, pravo na udio u ostatku likvidacijske odnosno stečajne mase u slučaju prestanka
društva i pravo glasa u skupštini društva odnosno pri odlučivanju članova društva. Te-
meljna obveza koju - također ex lege - sadrži poslovni udjel je obveza uplate cjeloku-
pnog uloga prema kojemu je taj poslovni udjel određen, a temeljna implicitna obveza
je obveza postupanja u skladu s načelom vjernosti. Od kojih će se točno prava i obveza
sastojati poslovni udio u nekom konkretnom slučaju, zavisit će od društvenog ugovo-
ra jer se njime mogu ustanoviti dodatna prava i obveze članova, o kojima v. Društveni
ugovor.
403
Čl. 457. st. 4.
404
Izričite odredbe čl. 445. st. 2.
405
Čl. 403. st. 2.
406
Čl. 407. st. 2.
407
Ibid., Rowedder, s. 271., Winter u Scholz, s. 583. i dalje, Kostner-Umfahrer, s. 283.
408
409
Ova podjela sukladna je stajalištu teorije prava, izraženom u Perić, s. 106., prema kojem se pravni
temelji (osnove) dijele “na one uz koje zakon veže nastupanje odredjenih posljedica ili na one
pravne osnove čije posljedice proizlaze iz ugovornog odnosa.”
248
Literatura spominje i pojam povlaštenih poslovnih udjela410. Radilo bi se o poslov-

nim udjelima koji obuhvaćaju i posebna odnosno povlaštena prava u koje bi se uvršta-
vale posebne pogodnosti - u ZTD uređene čl. 392. - pravo imenovanja dijela članova
nadzornog odbora, posebna prava u svezi s isplatom udjela u dobitku. Takvi poslovni
udjeli mogu sadržavati i strogo osobna prava, uslijed čega mogu biti neprenosivi ili pre-
nosivi samo uz suglasnost društva, a za njihov nastanak potrebno je uređenje društve-
nim ugovorom.
2.9. Sadržaj dionice (čl. 167., čl. 168. i čl. 169.)

Pod sadržajem dionice može se razumijeti sadržaj skupa prava odnosno ovlasti
koje čine taj skup prava odnosno ovlasti, i sadržaj isprave o dionici, a podrazumijeva se
da se ovdje ne može govoriti o sadržaju dionice kad se taj izraz rabi za označavanje ili
naznačavanje ili opisivanje dijelova na koje je podijeljen temeljni kapital d.d.
Sadržaj dionice kao subjektivnog prava odnosno skupa prava ili ovlasti ovisi o tome
kojem rodu određena dionica pripada, jer je podjela dionica na rodove podjela prema
kriteriju prava koja ona sadrži. No, najjednostavniji i ujedno temeljni slučaj je kad nisu
izdane dionice različitih rodova i kad statutom pojedinim dionicama nisu dana nikakva
posebna prava. Tada se može govoriti o pravima koja proizlaze iz redovnih ili običnih
dionica i to po samom zakonu, a podrazumijeva se da se radi o pravima koja proizlaze iz
svake pojedine dionice odnosno koja pripadaju svakom pojedinom dioničaru čim ima
makar jednu dionicu, neovisno o njenom udjelu u temeljnom kapitalu društva.
Prava koja po samom zakonu sadrži svaka redovna dionica redovito se dijele na
upravljačka prava i na imovinska prava. Temeljno upravljačko pravo je pravo glasa u
glavnoj skupštini, ali uz njega su vezana i postoje i pravo sudjelovanja u radu glavne
skupštine – što podrazumijeva pravo raspravljati o predloženim točkama dnevnog reda
i o predloženim odlukama i stavljati vlastite prijedloge i protuprijedloge i prije održa-
vanja glavne skupštine i na glavnoj skupštini – i pravo na obaviještenost. Osim toga, u
upravljačka prava treba ubrojiti i pravo na tužbu radi utvrđenja ništetnosti odluka glav-
ne skupštine i pravo na tužbu radi pobijanja odluka glavne skupštine. Temeljno imo-
vinsko pravo je pravo na isplatu dijela dobitka društva odnosno dividende i to je jedino
imovinsko pravo dioničara prema društvu koje postoji od upisa osnivanja društva u
sudski registar do nastanka razloga za prestanak društva. Osim njega, redovne dionice
daju i pravo na isplatu odgovarajućeg dijela ostatka likvidacijske mase društva i pravo
na isplatu odgovarajućeg dijela stečajne mase društva, iako će posljednje redovito biti
nudum ius.
Ako d.d. izda dionice koje daju različita prava, izdalo je dionice više rodova, jer
dionice koje daju ista prava čine jedan rod dionica. U tom slučaju jedan od najmanje
dva različita roda dionica sadržavat će neka povlaštena prava u odnosu na prava koja
sadrže redovne dionice i stoga će te dionice biti povlaštene dionice. Makar ZTD navodi
povlaštena prava koja sadrže povlaštene dionice, to navođenje nije iscrpno nego samo
primjerično, pa povlaštene dionice mogu sadržati i druga povlaštena prava. Izrijekom
su predviđeni pravo na dividendu u unaprijed utvrđenom novčanom iznosu ili u po-
stotku od nominalnog iznosa dionice, pravo prvenstva pri isplati dividende, isplati
410
Npr. Winter u Scholz, s. 613.
249
ostatka likvidacijske, odnosno stečajne mase društva. Posebno su definirane kumula-

tivne povlaštene dionice i participativne povlaštene dionice. Prve daju pravo na na-
platu kumuliranih neisplaćenih dividendi prije isplate dividendi imateljima redovnih
dionica, a druge pravo na naplatu i dividende koja pripada imateljima redovnih dioni-
ca i posebno određene dividende.
Osim toga, povlaštene dionice mogu se izdati i bez prava glasa, ali se istovreme-
no bez prava glasa mogu izdati samo povlaštene dionice, ali ukupna svota temeljnog
kapitala koji se odnosi na takve dionice može biti najviše polovica ukupnoga temelj-
nog kapitala društva. Razumije se da je i ovaj rod dionica nužno predvidjeti i opisati
u statutu, te kad postoje one sadrže odnosno daju sva prava iz dionica koja imaju i
drugi dioničari, osim prava glasa u glavnoj skupštini društva. Međutim, u slučaju kad
imateljima tih dionica dvije uzastopne godine ne bi bio isplaćen pripadajući dobitak,
prema po samom zakonu oni bi stekli pravo glasa u glavnoj skupštini i imali bi ga
sve do potpune isplate zaostalih udjela u dobitku društva, te bi pravo glasa imali raz-
mjerno sudjelovanju njihovih dionica u temeljnom kapitalu. Ovo pravilo je prisilno.
Istovremeno i tijekom vremena u kojem imaju pravo glasa, njihova druga prava ostaju
neokrnjena odnosno ne postaju umanjena ili ograničena. Kad u društvu već posto-
je povlaštene dionice, a želi se ukinuti ili ograničiti njihova povlaštenost, za valjano
donošenje odluke o tome nužna je suglasnost imatelja povlaštenih dionica. Kako te
dionice čine poseban rod, odluku o davanju suglasnosti imatelji tih dionica donose
na posebnoj skupštini ili odvojenim glasovanjem na glavnoj skupštini, a za valjano
donošenje te odluke potrebna je ¾ većina danih glasova. Ukidanje povlaštenosti po
samom zakonu dovodi do toga da ove dionice postaju dionice s pravom glasa. Sugla-
snost imatelja povlaštenih dionica također je potrebna za izdavanje novih povlašte-
nih dionica, osim ako je društvo prethodno pridržalo pravo izdavati nove povlaštene
dionice bez te suglasnosti.
Primjeri povlaštenih prava mogu se naći i u drugim odredbama ZTD, kao što je
– npr. – pravo imenovanja određenog broja članova nadzornog odbora, o čemu v.
Nadzorni odbor, a koja prava i obveze će u nekom konkretnom slučaju sadržavati neka
dionica, ovisit će i o statutu d.d. jer se to uređuje statutom,
2.10. Djeljivost dionice (čl. 163. st. 7. i čl. 228.)

Dionica čini cjelinu koja je nedjeljiva na dva načina. Kao skup prava odnosno ovla-
sti ona je nedjeljiva u tom smislu što se pojedina prava odnosno ovlasti koja ona sadrži
ne mogu izdvajati iz nje tako da bi se mogli samostalno prenositi, npr. tako da jedna
osoba stekne pravo glasa, druga pravo na obaviještenost, treća pravo na dividendu.
Drugim riječima, dionica predstavlja skup prava odnosno ovlasti koji je neraskidiv. Osim
toga, ona je nedjeljiva i u tom smislu što ne može postojati više njenih imatelja koji bi
imali idealne ili slične dijelove svih prava odnosno ovlasti koje ona sadrži, pa da samo-
stalno odnosno kao imatelji idealnog dijela vrše ili prenose idealni dio tih prava. Pravilo
o nedjeljivosti dionice je prisilne pravne prirode i ne može se izmijeniti, npr. statutom.
Kad na temelju dionice njen imatelj stekne određenu tražbinu, npr. tražbinu isplate
dividende, ta je tražbina prenosiva i eventualni njen prijenos ne krnji načelo nedjeljivo-
sti dionice, jer se radi o novom pravu koje je u odnosu na dionicu zasebno.
250
Dionica kao skup prava odnosno ovlasti na svojevrstan se način ipak može podijeli-
ti, ali samo u slučaju izdavanja i raspodjele dioničarima novih dionica koje glase na nižu
nominalnu svotu, u zamjenu za stare koje glase na višu nominalnu svotu..
2.11. Promjena imatelja dionice i poslovnog udjela

I dionice i poslovni udjeli predstavljaju skupove prava odnosno ovlasti koji su pre-
nosivi i kojima njihovi imatelji načelno slobodno raspolažu. Stoga ni dionice niti po-
slovni udjeli ne moraju nužno pripadati jednoj te istoj osobi ili skupini osoba za vrijeme
čitavog svog postojanja, već su podobni za raspolaganje pravnim poslovima inter vivos
i mortis causa, te za davanje odnosno uzimanje u zalog411. Kako se promjenom imatelja
dionice odnosno poslovnog udjela mijenja članstvo u d.d. odnosno d.o.o., v. naprijed
Članstvo u slučaju promjene člana društva
2.12. Isprave o dionicama

2.13.1. Općenito (čl. 170., čl. 171. i čl. 232.)
Dionice su uvijek skupovi prava odnosno ovlasti i ti skupovi prava odnosno ovlasti
ne moraju nužno biti inkorporirani u ispravu koja ima svojstvo vrijednosnog papira. Ali,
mogu biti i najčešće jesu, a kad jesu onda postoje isprave o dionicama odnosno dionice
kao vrijednosni papiri. Isprave mogu biti materijalne i elektroničke, a razumije se da
tradicionalni pojam isprave podrazumijeva materijalnu ispravu. Također se razumije da
se po prirodi stvari ista pravila ne mogu uvijek primijeniti na isprave u materijalnom i
isprave u elektroničkom obliku.
O materijalnim ispravama o dionici manje je važno govoriti zato što je mali broj
dioničkih društava izdao dionice kao materijalne isprave – odnosno materijalne vri-
jednosne papire – a dionice značajnog broja dioničkih društava izdane su u nema-
terijaliziranom obliku tj. kao elektronički zapisi odnosno logička mjesta u memoriji
računala. Materijalne isprave o dionici sastoje se od tri dijela: plašta, kuponskog arka
i talona. Plašt dionice treba sadržavati sastojke koje ZTD naziva sastojcima dionice i
on je najvažniji dio dionice. Kuponski arak sastoji se od kupona koji služe za naplatu
dividendi, a svaki kupon također mora sadržavati za njega predviđene nužne sastoj-
ke. Talon je dio dionice kojim imatelj dionice ostvaruje pravo na nove kuponske arke,
ako odnosno kad iskoristi sve kupone od koji se sastoji kuponski arak. Dapače, prema
izričitoj odredbi ZTD-a, kuponski arak može se uručiti zakonitom imatelju samo na te-
melju predočenog talona. Kad su dionice izdane u nematerijaliziranom obliku via facti
otpadaju i kuponski arak i talon, dok i nematerijalizirana dionica mora sadržavati pro-
pisane sastojke dionice, osim broja i faksimila potpisa ovlaštenih osoba izdavatelja.
Postojanje dionica kao vrijednosnih papira – u materijalnom ili nematerijalizira-
nom obliku – s jedne strane, i nemogućnost izražavanja poslovnih udjela u d.o.o. u
obliku vrijednosnih papira s druge strane, jedan je od važnijih elemenata razlikovanja
d.d. i d.o.o. Nemogućnost izražavanja poslovnih udjela u d.o.o. u obliku vrijednosnih
papira odraz je koncepcije tih društava kao društava u kojima je članstvo u društvu
411
Čl. 412. i 418. O pravu slobodnog raspolaganja dionicom i poslovnim udjelom v. niže, a o
načinima v. gore.
251
trajnije i čvršće vezano uz samo društvo, no što je to članstvo u d.d. Naime prijenos
vrijednosnih papira jednostavniji je i stjecatelju daje povoljniji pravni položaj no što je
u slučaju prijenosa prava koja nisu inkorporirana u vrijednosne papire.
2.13.2. I zgubljene, uništene i oštećene isprave o dionicama

(čl. 230. i čl. 231.)
Pravila o izgubljenim, uništenim i oštećenim ispravama o dionici u prvom se redu
mogu primijeniti na dionice koje su izdane kao materijalni vrijednosni papiri. Primje-
nu tih pravila na dionice koje postoje kao nematerijalizirani vrijednosni papiri tj. kao
elektronički zapisi u računalnom sustavu Središnjeg klirinškog društva nije lako za-
misliti, ali to nije ni nemoguće, jer je moguće zamisliti izgubljeni, uništeni i oštećeni
elektronički zapis.
Odvojeno i različito treba promatrati izgubljene i uništene isprave s jedne strane,
a oštećene isprave s druge strane.
Isprave o dionicama su vrijednosni papiri i dosljedno tome u slučaju njihova gu-
bitka ili uništenja može se proglasiti nevažećom u postupku amortizacije koji provodi
sud prema pravilima o amortizaciji vrijednosnih papira412. Kako su one, istovremeno,
vrijednosni papiri zasebne vrste, postoje i specifična pravila oblikovana upravo pre-
ma posebnostima isprava o dionicama. Tako isprava o dionici može biti proglašena
nevažećom samo ako je poziv da se izruči isprava o dionici bio objavljen u glasilu
društva s upozorenjem da će se ona proglasiti nevažećom uz odobrenje suda. Obja-
vom u glasilu društva također se provodi i proglašenje dionice nevažećom i to tako
da se iz objave vidi koja se dionica proglašava nevažećom. Umjesto te dionice treba
izdati novu i uručiti je ovlašteniku koji je izgubio amortiziranu ispravu o dionici ili je
bio imatelj uništene isprave o dionici. Kuponi su sastavni dio isprave o dionice, pa se
njenim proglašenjem nevažećom gase i zahtjevi koji proizlaze iz kupona koji još nisu
dospjeli za naplatu.
Od gubitka ili uništenja isprave o dionice bitno se razlikuje situacija u kojoj bi
isprava o dionici bila tako oštećena da više nije podobna za promet, ali bi njeni iden-
tifikacijski podaci i sadržaj ostali raspoznatljivi. Kako tada ne treba rekonstruirati njen
sadržaj – kao što je u slučaju gubitka ili uništenja – društvo može samo izdati i preda-
ti imatelju takve isprave novu ispravu. Imatelj mora staru ispravu istodobno predati
društvu i snositi troškove izdavanja nove isprave.
S ovim situacijama usporediva je situacija u kojoj je sadržaj isprave o dionici po-
stao netočan zbog promjene pravnih odnosa, npr. izmjene statuta. U tom slučaju
društvo ispravu može proglasiti nevažećom, ali ne samo, nego uz odobrenje suda.
2.13. Isprave o poslovnim udjelima (čl. 409. st. 3.)

Prema odredbi čl. 409. st. 3. zabranjeno je izdavanje isprava o kojima ovisi postoja-
nje prava na isplatu dividende, a izdane isprave nisu valjane, a prema odredbi čl. 385. st.
1. in fine poslovni udjeli ne mogu se izraziti u vrijednosnim papirima. Ove dvije odredbe
mogu se uzeti kao nadopunjujuće. Odredbom o zabrani izražavanja poslovnih udjela u
412
O amortizaciji vrijednosnih papira općenito v. Obvezno pravo – opći dio, s. 600
252
vrijednosnim papirima iskazan je jedan bitan element razlikovanja d.o.o. od dioničkog

društva što je logična razdjelnica s obzirom okolnost da je već ex lege d.o.o. bliže društvu
osoba, a naročito s obzirom na okolnost da je društvenim ugovorom dopušteno zasno-
vati u tom društvu odnose koji su u nizu elemenata vrlo slični odnosima kakvi postoje u
društvima osoba. Dopustivost izražavanja poslovnih udjela u vrijednosnim papirima bila
bi suprotna takvoj pravnoj prirodi d.o.o., jer bi otvarala mogućnost da isprava bude iz-
dana na donositelja što bi isključivalo mogućnost da društvo (koje sadrži personalističke
elemente) u svakom trenutku znade tko je njegov član. Također, posljedice takve moguć-
nosti kolidirale bi s više - za pravnu prirodu tog tipa društva važnih - odredbi ZTD-a među
koje valja ubrojiti odredbu o mogućnosti donošenja odluka bez sazivanja skupštine413,
odredbu o načinu sazivanja skupštine414, odredbu o trenutku stjecanja članstva u druš-
tvu u slučaju prijenosa udjela415, odredbu o načinu prijenosa poslovnih udjela416.
Posljedica zabranjenog izdavanja isprave o kojoj bi ovisilo postojanje prava na
isplatu udjela u dobitku, prema citiranoj odredbi čl. 409. st. 3., je nevaljanost izdane
isprave. Nevaljanost ovdje znači kako bi izdana isprava o kojoj bi ovisilo pravo na udjel
u dobitku bila ništetna u dijelu u kojem bi njeno postojanje bilo uzeto kao pretpostavka
postojanja prava na isplatu udjela u dobitku. No, kao dokazna isprava, koja bi potvrđi-
vala postojanje tog prava ona bi mogla biti valjana417.
Različito od isprave o udjelu, ova isprava bi prema Winteru418 mogla imati svojstvo
papira po naredbi, što znači prenosiva indosamentom, jer zahtjev za isplatu dobitka
predstavlja samostalno potraživanje i ne podliježe obvezi javnobilježničke forme u slu-
čaju prijenosa odnosno ustupanja tog zahtjeva, te za njegov prijenos nije propisan po-
seban oblik, pa bi ga - prema tome - bilo moguće prenositi na sve inače valjane načine
prenošenja.
2.14. Privremenice (čl. 166.)

Privremenice su isprave koje dokazuju članska prava u d.d. dok se ne izdaju dioni-
ce i koje se mogu – ali ne moraju - izdati kao potvrde o udjelima prije potpune uplate
dionice. Privremenice moraju glasiti na ime i pravilo koje to određuje je prisilne pravne
prirode, pa bi privremenice koje glase na donositelja bile ništetne. Na privremenice se
primjenjuju pravila o najnižem nominalnom iznosu dionica iz čl. 163.
3. NAČELO VJERNOSTI (LOJALNOSTI)

3.1. Uvod i funkcija načela
Načelo vjernosti (lojalnosti, povjerenja) pod tim nazivom nije uneseno u neku
određenu odredbu ZTD-a, nego se izvodi iz nekih njegovih odredbi i iz okolnosti što
se članovi društva udružuju u zajednicu radi postizanja zajedničkog cilja, iz čega bi
413
Čl. 440.
414
Čl. 443.
415
Čl. 411.
416
Čl. 412. st. 2.
417
Koppensteiner, s. 536.; Reich-Rohrwig, s. 617., Winter u Scholz, s. 614.
418
253
proizlazila dužnost svakoga od njih, da doprinosi ostvarenju tog cilja, a ne ostvarenju

svojih vlastitih ciljeva.
Budući da društvo ne može služiti posebnim interesima pojedinih članova, u li-
teraturi419 i sudskoj praksi420 se zastupa stajalište kako ovo načelo ima ograničavaju-
ću funkciju kod vršenja članskih prava u društvu u tom smislu što bi sloboda člana
društva pri njegovom vršenju članskih prava u društvu bila ograničena zajedničkom
svrhom i interesima društva, odnosno što bi on tom svrhom i interesima bio vezan i
morao ih pri svom postupanju uzeti u obzir. Posebno značajna ova bi funkcija bila za
manjinu u društvu jer bi onemogućavala većinu da putem društva ostvaruje vlastite i
posebne a ne zajedničke interese društva.
Iz toga je vidljivo kako se radi o obvezi svakog člana društva prema društvu, ali
se radi i o obvezi koja postoji između pojedinih članova društva tj. o obvezi svakog
pojedinog člana društva prema svakom pojedinom drugom članu društva.
3.2. Sadržaj načela

Sadržaj ovog načela najčešće i najdetaljnije se opisuje u dijelu u kojem se on na-
značuje kao obveza člana društva prema društvu. U tom dijelu ova obveza konkreti-
zira se navodjenjem više pojedinačnih obveza člana društva prema društvu. Među
tim obvezama najčešće se spominju zabrana počinjenja štete društvu421, obveza su-
djelovanja u odlučivanju kod donošenja važnih odluka za društvo naročito onda kad
je prisustvo potrebno radi kvoruma422 i obveza glasovanja u skladu s interesima druš-
tva423. Osim toga navode se i obveza suzdržavanja pojedinog člana od utjecaja na
upravu društva, jer je to pravo pridržano društvu kao cjelini424, obveza sudjelovanja
kod poduzimanja mjera koje su nužno potrebne425, a iznimno i zabrana konkuriranja
člana društvu426. U dijelu u kojem se radi o međusobnim obvezama članova društva
što ne znači zapostavljanje vlastitih interesa već razložno i uravnoteženo pristupanje
člana društva vlastitim interesima i interesima drugih članova društva427. Tu se također
uvršćuje zabrana nanošenja štete drugim članovima društva428.
3.3. Temelj načela

Iako se s jedne strane odlučno tvrdi kako je “društvena obveza lojalnosti ... sa-
mostalna obveza člana društva i društva”429, s druge strane se navodi kako je pravni
419
Reich-Rohrwig, s. 360., Winter u Scholz, s. 605.
420
Entscheidungen des Reichgerichts in Zivislachen (dalje: RGZ) 146, 396; 164, 263; 165, 49; Odluke
njemačkog Saveznog suda u Wertpapier-Mitteilungen (dalje: WM) 1966, 1137; 1970, 904. prema
421
Koppensteiner, s. 464., Winter u Scholz, s. 608.
422
Lutter-Hommelhoff, s. 176., Reich-Rohrwig, s. 362., Winter u Scholz, s. 611
423
Reich-Rohrwig, s. 362, Winter u Scholz, s. 606.
424
425
426
Lutter-Hommelhoff, ibid., Koppensteiner, ibid.
427
Koppensteiner, s. 469., Reich-Rohrwig, s. 361., Winter u Scholz, s. 608.
428
429
254
temelj odnosno izvor te obveze dvojben430 jer ni poredbeni propisi niti ZTD ne sadrže
odredbe koja bi izrijekom ustanovljavala postojanje te obveze odnosno formulirala
njen sadržaj. No istodobno, poredbena sudska praksa priznaje postojanje ovog na-
čela i obveza, te je danas postojanje ovog instituta posve neprijeporno i u poredbe-
noj sudskoj praksi i u pravnoj znanosti. Njegovo postojanje prihvaća i domaća pravna
znanost, te kao konkretne obveze članova i posljedice njihove povrede naznačuje iste
one koje naznačuje i poredbena literatura. One obuhvaćaju pobojnost odluka glav-
ne skupštine donesene uz pokušaj dioničara da glasovanjem na glavnoj skupštini za
sebe ili drugog postigne korist na štetu društva i odgovornost za naknadu štete zbog
iskorištavanja utjecaja u društvu, što bi proizlazilo iz povrede ovog načela431.
4. NAČELO JEDNAKOG POLOŽAJA DIONIČARA I ČLANA D.O.O.

(čl. 211. i čl. 398. st. 1. do st. 3.)
Prema načelu jednakog položaja dioničara, dioničari pod jednakim uvjetima ima-
ju jednaki položaj u društvu.
Pravne odnose koji postoje kad postoji trgovačko društvo treba i moguće je po-
dijeliti na vanjske pravne odnose između društva kao pravne osobe i trećih osoba, koji
nastaju poglavito u svezi s obavljanjem gospodarskih djelatnosti društva, i na unu-
tarnje pravne odnose. U potonje treba ubrojiti međusobne odnose između članova
društva, odnose između društva i njegovih organa i članova tih organa i odnose izme-
đu članova društva i društva, koji postoje povodom članstva u društvu.
Načelo jednakog položaja dioničara odnosi se upravo na posljednje spomenuti
pravni odnos, ali kad se on promatra u usporedbi s pravnim odnosom drugog odno-
sno drugih dioničara i društva. Ono odgovara na pitanje može li dioničar u odnosu s
društvom imati više odnosno manje prava i/ili obveza no što ih ima drugi dioničar, a
za potpuniji odgovor na to pitanje prvo je potrebno konstatirati kako prava i obveze
dioničara ovise o dionicama koje mu pripadaju. Točnije govoreći, prava i obveze di-
oničara ovise o broju dionica koje mu pripadaju i o rodu dionica koje mu pripadaju.
Izričući da dioničari pod jednakim uvjetima imaju jednaki položaj u društvu, ZTD
je rekao kako moraju biti jednaka prava i obveze koje prema društvu imaju svi dioni-
čari koji imaju isti broj dionica istog roda.
Kako je dioničko društvo kapitalno društvo, pa je vrijednost uloženog mjera količi-
ne prava koja pripadaju ulagatelju odnosno dioničaru, načelo jednakog položaja dioni-
čara znači jednaki tretman dioničara za vrijednosno jednaki doprinos dioničara temelj-
nom kapitalu društva. To se odražava, primjerice, kod broja glasova u glavnoj skupštini
i kod veličine udjela u dobitku društva. No, postoje i prava koja jednako pripadaju svim
dioničarima, čim imaju svojstvo dioničara tj. makar jednu dionicu, dakle, neovisno o
veličini njihovog doprinosa temeljnom kapitalu društva. Za ta, tzv. pomoćna prava,
vrijedi načelo apsolutne jednakosti dioničara. To su, primjerice, pravo sudjelovanja u
glavnoj skupštini, pravo raspravljanja u glavnoj skupštini, pravo na obaviještenost, pra-
vo na tužbu radi utvrđenja ništetnosti i radi pobijanja odluka glavne skupštine.
430
431
Podrobnije o tome v. Barbić, s. 277., Gorenc, Komentar 620.
255
Odredba koja sadrži ovo načelo prisilna je u tom smislu što se ni sam dioničar ne
može valjano odreći primjene ovog načela ni općenito niti glede svih pitanja određe-
ne vrste, a pogotovo se ovo načelo na takav način ne bi moglo isključiti od primjene,
npr. statutom društva. Dapače, upravo pravila o pretpostavka valjane izmjene statuta
afirmiraju i štite ovo načelo.
Istovremeno, okolnost što mogu postojati povlaštene dionice, pa i povlaštene
dionice bez prava glasa, ne krnji ovo načelo jer će njihovi imatelji i dalje pod jednakim
uvjetima imati jednaka prava. S druge strane, povredu ovog načela predstavljale bi
radnje kojima bi se jedan ili više određenih dioničara stavljali u nepovoljniji položaj no
što su drugi dioničari koji se nalaze u jednakim uvjetima odnosno okolnostima, npr.
koji imaju dionice istog roda kao dioničar ili dioničari koji su stavljeni u nepovoljniji
položaj. Dosljedno tome u literaturi se zastupa gledište kako bi bile pobojne odluke
glavne skupštine protivne odredbi čl. 211.432. Istodobno, moglo bi se stati i na stajali-
šte da su ništavi pravni poslovi koji su protivni toj odredbi u onom dijelu u kojem je
ona prisilne pravne prirode, jer protivnost pravnog posla prisilnoj normi dovodi do
njegove ništavosti.
Izloženo vrijedi i za pravni položaj člana d.o.o., a proizlazi iz čl. 398. st. 1. do st. 3.
ZTD-a.
5. OBVEZA UPLATE DIONICE I POSLOVNOG UDJELA

(čl. 164., čl. 179. st. 1. do st. 4., čl. 212., čl. 213. st. 1., čl. 216., čl. 390. i čl. 398.)
5.1. Uvod
Obveza uplate433 dionice odnosno uloga za poslovni udjel glavna je i uvijek po-
stojeća obveza dioničara odnosno člana d.o.o. Tu obvezu dioničara uređuju odredbe
čl. 179. st. 1. do st. 4. , čl. 212 . i čl. 213. st. 1., a člana d.o.o. odredbe čl. 390. st. 1., st. 2.,
st. 5. i st. 6. i čl. 398. Odredbe čl. 179. i čl. 390. propisuju najmanje svote koje se mora-
ju uplatiti prije upisa osnivanja društva u sudski registar (i time djelomično uređuje
vrijeme uplate dionica odnosno uloga) i način njihove uplate sa stajališta subjekta
koji prima uplatu i sa stajališta njegovih prava. Čl. 216. i čl. 398. st. 3. i st. 4. uređuju
pravni položaj potraživanja uplate dionica odnosno uloga. Samo za d.o.o. čl. 398. u st.
1. uređuje način određivanja dospijeća obveze uplate uloga, u st. 2. međusobni odnos
članova društva u svezi s tom obvezom, st. 5. i st. 6. čl. 398. tu istu obvezu uređuju u
jednome posebnom slučaju, u slučaju sjedinjenja svih poslovnih udjela s pravom gla-
sa kod jednog člana društva u roku od tri godine od upisa osnivanja društva u sudski
registar
Izravne odnosno neposredne posljedice što će pogoditi dioničara koji ne ispuni
ovu obvezu uređene su odredbama čl. 213. st. 2. i st. 3. i čl. 214., a člana d.o.o. koji ne
ispuni ovu obvezu odredbama čl. 399. i čl. 400. ZTD. U d.o.o., daljnje posljedice uređe-
ne su odredbama čl. 401. do čl. 405. ZTD.
432
Barbić, s. 270.
433
Ovdje je riječ samo o obvezi novčane uplate, a za obvezu unosa stvari i/ili prava v. Sadržaj
statuta i društvenog ugovora.
256
5.2. Vrijeme primjene (čl. 179., čl. 390. i čl. 398.)

Prema odredbama čl. 179. st. 3. i čl. 390. st. 2. prije upisa društva u sudski registar
mora se uplatiti najmanje četvrtina nominalnog iznosa dionice odnosno najmanje
četvrtina nominalne svote poslovnog udjela kojega uplaćuje u novcu. Dionice od-
nosno temelji ulozi uplaćuju se na račun društva kod kreditne institucije u Republici
Hrvatskoj. Odredba o uplati dionica posebno ističe da se uplate u novcu obavljaju
zakonskim sredstvom plaćanja, a odredba o uplati uloga u d..o.o. da se “uloge mora
… uplatiti tako da društvo može s njima slobodno raspolagati”, što je usporedivo s
odredbom po kojoj se ne može ostvarivati pravo zadržanja na novcu koji se uplaćuje
za dionicu.
Posve je neprijeporno kako su odredbe čl. 179. st. 3. i čl. 390. st. 2 stroge (prisilne),
te kako one ograničavaju stranačku autonomiju: svaki je dioničar odnosno član druš-
tva dužan uplatiti dionicu odnosno ulog prvenstveno u skladu s odredbom čl. 179. st.
3. odnosno čl. 390., a podredno - i u mjeri u kojoj je to u skladu s čl. 179. st. 3. odnosno
čl. 390. - u skladu s odredbama statuta odnosno društvenog ugovora i odlukama or-
gana društva434. Uplatu dionica odnosno uloga ove odredbe uređuju iz perspektive
upisa osnivanja društva u sudski registar. Drugim riječima, one određivanjem najma-
njih svota i načina uplate kao uvjeta nastanka novog društva štite javni interes odno-
sno interes trećih koji se sastoji u postojanju temeljnog (jamstvenog) kapitala društva
ne samo u obliku potraživanja društva od njegovih dioničara odnosno članova već i
u obliku novčanih sredstava na bankovnom računu društva u trenutku kad društvo
stječe pravnu osobnost435. Jednaku svrhu i imperativnost imaju i odredbe o načinu
uplate. Glede vremena tijekom kojeg se odredbe čl. 179. st. 3. i čl. 390. st. 2. primje-
njuju, iz samog teksta vidljivo je kako je njihova primjena vremenski ograničena: po
prirodi stvari one se primijenjuju samo do upisa osnivanja društva u sudski registar.
Na međusobne odnose dioničara u svezi s uplatom treba primijeniti načelo jed-
nakog položaja dioničara, a na međusobne odnose članova d.o.o. odredba čl. 398. st.
2. koje uređuju vrijeme odnosno dospijeće uplata i međusobni omjer uplata pojedi-
nih članova. Prema toj odredbi “svi su članovi dužni uloge u novcu uplatiti u srazmjeru
s njihovim preuzetim ulozima, ako drugačije nije određeno društvenim ugovorom ili
odlukama organa društva”. Prvo što treba uočiti je redakcijska pogreška. Prema čl. 385.
st. 1. osnivatelji preuzimaju poslovne udjele, a ne uloge, pa uloge ne mogu biti dužni
uplatiti razmjerno «preuzetim ulozima», nego preuzetim poslovnim udjelima.
Osim toga, moguće je postaviti pitanje trenutka od kojeg se ta odredba primje-
njuje: je li to trenutak valjanog sklapanja društvenog ugovora ili trenutak upisa osni-
vanja društva u sudski registar. Iako d.o.o. stricto sensu nastaje u trenutku upisa osni-
vanja u sudski registar, na međusobni odnos strana društvenog ugovora, od trenutka
njegovog sklapanja prvenstveno treba primijeniti pravila prava d.o.o. Od ove primje-
ne izuzete su jedino odredbe ZTD koje podrazumijevaju pravnu osobnost društva.
Stoga se primjena odredbe čl. 398. treba protezati i na razdoblje prije upisa osnivanja
društva u registar i na razdoblje poslije tog upisa, pa će svaki član društva biti dužan
uplatiti ulog ne samo sukladno odredbi čl. 390., nego i sukladno odredbama društve-
434
Tako i Lutter-Hommelhoff, s. 92.
435
Usp. Koppensteiner, s. 105.
257
nog ugovora i organa društva, a razmjerno preuzetim poslovnim udjelima ako druš-
tveni ugovor ne određuje štogod drugo.
5.3. Međusobni odnos članova društva glede uplate

(čl. 211. i čl. 398. st. 2.)
Dionice glase na jednake nominalne svote – ako ih imaju – i predstavljaju jednake
dijelove temeljnog kapitala, dok poslovni udjeli ne moraju biti jednaki tj. mogu pred-
stavljati različite dijelove temeljnog kapitala. No, kako dioničari preuzimaju odnosno
upisuju različiti broj dionica i tako imaju različite udjele u temeljnom kapitalu, njihov
je položaj usporediv s položajem članova d.o.o. koji također imaju različite udjele u te-
meljnom kapitalu. Glavna razlika između d.d. i d.o.o. u ovom pogledu je u tome što u
d.d. ne treba gledati dioničara, nego dionice, dok u d.o.o. treba gledati članove društva.
Ono što je u d.o.o. uplata razmjerno preuzetim poslovnim udjelima, u d.d. odgovara
jednakoj uplati svake dionice. Ako se u d.o.o. uplaćuje 50% poslovnog udjela, u d.d. se
uplaćuje 50% svake dionice.
U d.o.o. već navedena odredba čl. 398. st. 2. nalaže uplate razmjerno preuzetim
poslovnim udjelima – što znači kako je svaki član dužan uplatiti jednaki dio uloga - ako
društvenim ugovorom ili odlukama organa društva nije drukčije određeno. To proizlazi
iz obveze jednakog postupanja prema članovima društva, koja je bitno identična na-
čelu jednakog položaja dioničara u d.d., pa se ovo pravilo može primijeniti i u d.d., ali
tako da se radi o jednakim dijelovima dionica, pa bi svaka dionica morala biti uplaćena
u jednakom dijelu.
Tekst odredbe za d.o.o. upućuje na njenu dispozitivnost,. To znači da je društvenim
ugovorom, odnosno odlukom skupštine ili članova društva, moguće odrediti i drukčiji
omjer uplate uloga436. Npr. kojem od članova može odgovarati da odmah uplati čitav
preuzeti poslovni udjel, a kojem drugom od članova da dio uplati kasnije. I u d.d. u tom
je smislu pravilo dispozitivno, na što upućuje literatura navodeći kako se najmanji iznos
uplate određuje statutom, ali i kako on ne može biti od zakonom propisanog najma-
nje dijela vrijednosti dionice437. No, dispozitivnost tih odredbi ne omogućuje članovima
društva da pojedine članove društva stave na bilo koji način u nepovoljniji položaj od
ostalih, jer postoji obveza društva na jednako postupanje prema svim članovima438, a
prava na jednako postupanje može se odreći samo svaki član društva pojedinačno. U
d.o.o. to se najprije očituje u okolnosti što pri donošenju ove odluke svi članovi društva
imaju pravo glasa439, a zatim i u tome što bi odluka skupštine kojom bi zahtjev za jed-
nakim postupanjem bio povrijedjen i nekom od članova nametnuti teži uvjeti plaćanja
(npr. kraći rok) bila pobojna440. U hrvatskom pravu temelj pobojnosti tako donesene
odluke predstavljala bi odredba prema kojoj se “odluka o tome da se povećaju obveze
članova prema društvu koje proizlaze iz društvenog ugovora ... može ... donijeti samo
436
Tako i njemački Reichgericht, RGZ 149, 300 prema Uwe H. Schneider u Scholz, s. 823.
437
Barbić,139
438
Odluka Reichgerichta u RGZ 65, 432, 434 prema Rowedder, s. 363.
439
Odluka Reichsgerichta u JW 1915, 195 prema Uwe H. Schneider u Scholz, s. 824.
440
Roth, s. 227.; Rowedder, s. 364., Reich-Rohrwig, s. 583.
258
onda ako se s time suglase svi članovi društva na koje se odnosi povećanje obveza”441.
I na koncu, jasnoće radi treba reći kako se obveza jednakog postupanja odnosi i na
opseg obveze i na vrijeme njenog ispunjenja442 ali samo na uplate uloga koji se upla-
ćuju u novcu443.
5.4. Nastanak obveze dioničara

Obveza uplate dionice za određenog osnivatelja ne nastaje u trenutku potpisiva-
nja statuta, nego u trenutku potpisivanja izjave o preuzimanju dionica u obliku javno-
bilježničkog akta. Makar je ta izjava sadržana u istoj ispravi koja sadrži i izjavu o usvaja-
nju statuta odnosno o osnivanju društva, ipak točnosti radi treba konstatirati kako ova
obveza nastaje u trenutku koji je naveden. Kad se radi o simultanom osnivanju d.d.
na ovaj način nastaje obveza svih dioničara, a kad se radi o sukcesivnom osnivanju,
na ovaj način nastaje obveza samo nekih osnivatelja. Obveza osoba koje će postati
dioničari povodom objave prospekta nastat će u trenutku potpisivanja upisnice.
Za određenog dioničara obveza uplate može nastati i u trenutku stjecanja član-
stva u društvu na drugi način, a ne sudjelovanjem u osnivanju društva. Ona će nastati
u tom trenutku samo ako ta osoba stječe dionicu koja još nije uplaćena. Osim toga,
obveza uplate može nastati i pri efektivnom povećanju temeljnog kapitala društva. U
tom slučaju ona nastaje potpisivanjem upisnice.
5.5. Nastanak obveze člana d.o.o.

Na općeniti način moglo bi se reći kako obveza uplate uloga za određenu osobu
nastaje ili u trenutku pristupanja društvenom ugovoru u svojstvu ugovorne strane u
trenutku njegova sklapanja ili u trenutku stjecanja članstva u društvu na drugi način,
pri kojem stjecanju je novi član postao imateljem onog poslovnog udjela za koji ulog
još nije uopće ili djelomično uplaćen.
Kad se radi o članu osnivatelju društva, njegova obveza uplate uloga nastaje u
trenutku valjanog sklapanja društvenog ugovora jer je u tom trenutku nastupila per-
fekcija ugovora kojim je taj član preuzeo poslovni udjel, a to znači i obvezu uplate ulo-
ga. I prije no što društvo bude upisano u sudski registar moguća je promjena članstva
u njemu. Budući da je za takvu promjenu potrebna izmjena društvenog ugovora uz
suglasnost svih članova, obveza osobe koja pristupa društvu na taj način nastala bi
u trenutku kad su ispunjeni spomenuti uvjeti. Promjena članstva moguća je i nakon
upisa osnivanja društva u sudski registar. Ako se ta promjena obavlja temeljem ugo-
vora o prijenosu poslovnog udjela (za koji ulog još nije u cijelosti uplaćen) onda će
obveza uplate neuplaćenog dijela stjecatelja udjela nastati prema društvu u trenutku
prijave prijenosa radi upisa u knjigu poslovnih udjela i obavješćivanja suda o tome, pri
čemu će prenositelj ostati solidarni dužnik te obveze444. Obveza uplate uloga nastat će
također i u slučaju efektivnog povećanja temeljnog kapitala. Ako se radi o povećanju
441
Čl. 455. st. 4.
442
Odluka Reichsgerichta u RGZ 132, 396 prema Lutter-Hommelhoff, s. 219.
443
Rowedder, s. 362. Lutter-Hommelhoff, s. 218
444
Čl. 415. st. 2.
259
novim poslovnim udjelima, obveza uplate nastat će u trenutku davanja izjave o preu-
zimanju poslovnog udjela445.
5.6. Dospijeće obveze (čl. 213 st. 1., čl. 390. st. 2. i čl. 398. st. 1. i st. 2.)
Razumije se kako nastanak obveze treba razlikovati od njenog dospijeća. Pri raz-
matranju pitanja dospijeća uvijek treba imati na umu prvenstvo odredbe čl. 179. i čl.
390. i okolnost da minimalne svote – koje proizlaze iz tih odredbi – statutom odnosno
društvenim ugovorom ili odlukama organa društva ne mogu valjano biti smanjene,
nego samo povećane. Drugim riječima, društveni ugovor odnosno organi društva za-
htjeve tih odredbi ne mogu ublažiti, ali ih mogu postrožiti i npr. od članova zahtijevati
uplatu čitave svote poslovnog udjela prije upisa osnivanja društva u sudski registar.
Uvijek uzimajući u obzir čl. 179. i čl. 390., dioničari mogu statutom odnosno čla-
novi d.o.o. mogu društvenim ugovorom odrediti vrijeme unosa uloga i postotak u
kojem će oni biti uplaćeni, pri čemu nisu vezani nikakvim posebnim pravilima. To zna-
či da je vrijeme uplate uloga moguće odrediti na dan, u određenom roku, odjednom
ili u obrocima. Potrebno je naglasiti kako se tako određeni rok dospijeća u d.o.o. ne bi
mogao skratiti izmjenom društvenog ugovora bez suglasnosti svih članova društva446.
S druge strane, ako bi nad društvom bio otvoren stečaj prije no što je, prema odredbi
društvenog ugovora, dospjelo potraživanje društva, onda bi - prema pretežnom mi-
šljenju austrijske doktrine - ta odredba društvenog ugovora prestala proizvoditi pravne
učinke, a stečajni bi upravitelj bio ovlašten bez daljnjeg zahtijevati uplatu.
Umjesto da društvenim ugovorom odrede dospijeće, u d.o.o. članovi društva nji-
me mogu naznačiti organ društva koji će biti ovlašten za određivanje dospijeća ove
obveze, a taj zaključak proizlazi iz odredbe čl. 441. st. 2. koja članovima društva dopušta
da odlučivanje o ovom pitanju stave u nadležnost drugom organu društva. Ako druš-
tvenim ugovorom nije određen rok dospijeća obveze uplate uloga, ni organ društva
koji će ovo dospijeće odrediti, onda će za određivanje tog roka poslije upisa osnivanja
društva biti ovlaštena skupština odnosno članovi društva, što je izrijekom određeno u
čl. 441. st. 1. Ovu odluku skupština društva donosi običnom većinom glasova, osim ako
je društvenim ugovorom predvidjeno drukčije447. Prije upisa osnivanja za određivanje
dospijeća bila bi nadležna zajednica koju čine svi članovi društva, jer skupština još ne
postoji.
Najčešći slučaj u stvarnom životu je propuštanje članova da na bilo koji način odre-
de vrijeme unosa. S jedne strane tada bi bila moguća podredna primjena odredbi ZOO
o vremenu ispunjenja obveza strana dvostranoobveznih ugovora448, no s druge strane
u literaturi449 se zastupa stajalište kako je zahtjev za uplatu uloga nastao i dospio u tre-
nutku sklapanja društvenog ugovora, te kako nije potrebno postavljati poseban zahtjev
za uplatu.
445
Čl. 457. st. 5.
446
Čl. 455. st. 4., Reich-Rohrwig, s. 582.
447
Rowedder, s. 380.
448
Npr. čl. 122., čl. 123. i čl. 314. ZOO.
449
260
Sam poziv dioničarima odnosno članovima d.o.o. da uplate neuplaćeni dio uloga
uputit će uprava društva i to bilo temeljem odredbe statuta odnosno društvenog ugo-
vora o dospijeću uplata. Taj poziv preporuča se u d.o.o. uputiti preporučenim pismom
radi povećanja sigurnosti i to posebno za slučaj eventualne ogluhe kojeg od članova
društva, dok se u d.d. poziv upućuje oglasom u glasilu društva, ako statutom nije druk-
čije određeno.
5.7. Svota obveze (čl. 164. st. 2. i st. 3., čl. 165. st. 2., čl. 390. st. 1. i st. 2. i
čl. 398. st. 1.)
Svotu koju je dužan uplatiti pojedini dioničar lakše je izračunati nego svotu koju
je dužan uplatiti pojedini član d.o.o. zato što su pravila o tome za d.d. jednostavnija,
a za d.o.o. složenija.
U d.d. konkretna najmanja svota koja se po zakonu mora uplatiti ovisi samo o
nominalnoj svoti dionice i o tome jesu li dionice izdane po toj svoti (al pari) ili za svo-
tu koja je viša od te (iznad pari). Ako su dionice izdane al pari pojedini dioničar po
samom je zakonu dužan uplatiti svotu koja odgovara umnošku broja preuzetih odno-
sno upisanih dionica i ¼ nominalne svote dionice, a ako su izdane iznad pari onda tu
svotu uvećanu za umnožak broja preuzetih odnosno upisanih dionica i čitavog agio
tj. čitavog većeg iznosa. Razumije se da statutom može biti određen i veći dio od ¼
nominalne svote koji se mora uplatiti bilo prije upisa osnivanja društva u sudski regi-
star ili u određenom roku, i tada će u izloženoj formuli ¼ biti zamijenjena tim većim
dijelom ili svotom koja je određena u statutu. Ako statutom to nije učinjeno, ako je
nominalna svota dionice određena statutom ujedno i najmanja ZTD-om dopuštena
(10 kn), te ako se dionice izdaju al pari, za svaku upisanu odnosno preuzetu dionicu
nužno je uplatiti 2,50 kn.
S tim u svezi potrebno je objasniti izdavanje dionica al pari, iznad pari i ispod
pari. Unatoč tome što dionica ima nominalnu svotu, pri njihovu izdavanju moguće
je odrediti da je za dionicu potrebno uplatiti veću svotu od njene nominalne svote i
takav slučaj naziva se izdavanje dionica iznad pari. U tom slučaju društvo započinje
s radom s imovinom većom od temeljnog kapitala. Redovito je izdavanje dionica al
pari, tj. izdavanje pri kojem se za dionicu treba platiti nominalna svota, a zabranjeno
je izdavanje dionica ispod pari tj. takvo izdavanje pri kojem bi za dionicu trebalo pla-
titi manje od nominalne svote. Razlog posljednjem leži u tome što bi plaćanje ma-
njih svota od nominalnih dovelo do toga da temeljni kapital već u trenutku osnivanja
društva bude oštećen odnosno da imovina društva u trenutku osnivanja bude manja
od svote temeljnog kapitala, što bi teško narušavalo imperativ postizanja i održavanja
temeljnog kapitala.
Kad se dionica izdaje kao vrijednosni papir prije uplate čitave svote koju je za
dionicu potrebno uplatiti, uplaćene svote moraju se naznačiti na dionici. Kad se izdaju
kao materijalni vrijednosni papiri to znači da se uplate moraju naznačiti na ispravi o
dionici, a kad se izdaju kao nematerijalizirani vrijednosni papiri, to znači da se uplate
moraju upisati na računu vrijednosnih papira u kompjutorskom sustavu odnosno u
elektronički zapis ili logičko mjesto u memoriji računala (što je ustvari taj račun odno-
sno elektronički zapis) Središnjeg klirinško depozitarnog društva.
261
U d.o.o. konkretna najmanja svota koja se mora uplatiti u nekom pojedinom slu-
čaju zavisit će od odredbe o najmanjoj dopuštenoj svoti poslovnog udjela, od temelj-
nog kapitala društva i od broja poslovnih udjela u društvu. Budući da je najmanja do-
puštena svota poslovnog udjela 200 kn, jednostavan zaključak glasio bi kako uplata
ni u kom slučaju ne može biti manja od 50 kn. No, daljnje prisilne odredbe u svezi s
temeljnim kapitalom nalažu, prvo da svota upisanog temeljnog kapitala bude barem
20.000,00 kn, a zatim da prije upisa osnivanja «ukupni iznos svih uplata u novcu ne
može biti manji od 10.000 kn» Imajući ove imperativne odredbe na umu, može se
izvesti nekoliko zaključaka glede minimalno dopustivih uplata uloga.
Prvo, da bi svaki član društva bio dužan uplatiti samo 50 kn, bilo bi potrebno 200
članova osnivatelja društva jer bi tek tada bio postignut zakonski minimum svih upla-
ta u novcu: 200 x 50 kn = 10.000 kn. Upisani temeljni kapital tada bi odgovarao svoti
od 40.000 kn jer je 50 kn jedna četvrtina od 200 kn poslovnog udjela, a 200 članova
x 200 kn = 40.000 kn. Ako bi upisani temeljni kapital bio manji od te svote, u slučaju
uplata po ¼ svakoga poslovnog udjela ukupna svota uplata bila bi manja od 10.000
kn (što mora biti uplaćeno), pa bi svaki član morao uplatiti razmjerno više od 1/4 svog
poslovnog udjela. Sve to pod pretpostavkom da omjeri uplata uloga članova druš-
tva nisu društvenim ugovorom ili odlukom članova određeni drukčije, jer ako nisu
određeni drukčije onda će svi članovi biti dužni uloge uplatiti u srazmjeru s njihovim
preuzetim udjelima.
Izlaganje o najmanjim uplatama prije upisa društva u sudski registar potrebno
je nadopuniti, jer te najmanje uplate ne predstavljaju ukupnu obvezu člana društva.
Ukupna obveza člana društva ravna se prema nominalnoj svoti poslovnog udjela na-
vedenoj u društvenom ugovoru i član društva dužan je unijeti ulog u vrijednosti koja
odgovara toj nominalnoj svoti.
5.8. Predmet obveze i način ispunjenja

(čl. 179. st. 2. i st. 5. i čl. 390. st. 6.)
Dionicu za koju u statutu d.d. nije predviđena mogućnost plaćanja u stvarima i/ili
pravima, a i ulog u d.o.o. za koji isto nije predviđeno društvenim ugovorom, može se
platiti samo u novcu tj. novčanom uplatom. Predmet obveze uplate je, dakle, novčana
činidba. U svezi s novčanom činidbom kao predmetom ove obveze potrebno je odgo-
voriti na nekoliko pitanja. Prvo pitanje, pitanje valute plaćanja, je jednostavno. Valuta
plaćanja bit će hrvatska kuna zato što je ona zakonsko sredstvo plaćanja na području
Republike Hrvatske, zato što se novčane obveze u Hrvatskoj ispunjavaju u kunama,
te zato što nema propisa koji bi nalagao drukčiju uplatu uloga. Jedino u slučajevima
dopuštenim Zakonom o deviznom poslovanju, uplate bi mogle biti u devizama.
Drugo pitanje je pitanje načina ispunjenja ove obveze. Glede načina ispunjenja
ove obveze potrebno je razlikovati vrijeme prije upisa osnivanja društva u sudski regi-
star od vremena poslije toga. U sklopu Odjeljka koji govori o osnivanju društva nalaze
se odredbe čl. 179. st. 2. i čl. 390. st. 6. koje nalažu plaćanje na račun društva kod kredit-
ne institucije u Republici Hrvatskoj, čija potvrda o uplati se mora priložiti prijavi za upis
u sudski registar450. Prvo, značenje ovih odredbi je trostruko: njima je isključena mo-
450
Čl. 394. st. 5. t. 3.
262
gućnost uplate predajom novčanica upravi društva ili bilo koji drugi način predaje nov-
ca društvu na slobodno raspolaganje, ujedno je otvorena mogućnost da uplata bude
obavljena na sve one načine koji imaju za rezultat pripis odgovarajuće svote na računu,
ali društvo uplatama neće steći novac nego novčano potraživanje na računu kod kredit-
ne institucije. Drugo, s obzirom na sistematsko tumačenje teksta ovih odredbi, odnosno
njihovo uvrštenje u osnivanje, moglo bi se tvrditi kako je kasnije uplate neuplaćenih
dijelova dionica odnosno uloga moguće obavljati i na drugi način, npr. predajom nov-
čanica u blagajnu društva, a u tom pravcu za d.o.o. upućuje i poredbena literatura451.
Uplata mora biti efektivna452, što znači da se ne bi mogla uzeti ispunjenom prijebo-
jem tog potraživanja s eventualno postojećim potraživanjem člana od preddruštva453, a
uzima se obavljenom ne u onom trenutku kad je učinjena, nego u onom trenutku kad
“organizaciji kod koje se vodi račun stigne novčana doznaka u korist vjerovnika ili nalog
(virman)...”454. Uplata također mora biti takva da s uplaćenim društvo može slobodno
raspolagati nakon upisa osnivanja u sudski registar uz isključenje mogućnosti da ona
bude obavljena uz pravo zadržanja455.
5.9. Subjekti ispunjenja

Glede pitanja tko može ispuniti obvezu uplate uloga – samo dioničar odnosno
član d.o.o. kojeg ona tereti ili i netko drugi - ZTD ne sadrži posebnih odredbi. Zbog
toga na ovo pitanje valja primijeniti opća pravila obveznog prava prema kojima bi uz
suglasnost društva obvezu društvu mogao ispuniti ne samo član dužnik već i treća
osoba, a bez suglasnosti društva osoba koja ima pravni interes da ta obveze bude is-
punjena456. To stajalište proizlazi iz okolnosti što se radi o društvima kapitala u kojima
je na prvome mjestu kapitalni doprinos članova a tek su na drugom njihova osobna
svojstva. Zbog toga što osobna svojstva članova načelno nemaju prvorazredno zna-
čenje, obvezu uplate uloga ne bismo mogli uzeti kao strogo osobnu obvezu člana,
pa ne vidimo razloga stajalištu koje bi zabranjivalo trećoj osobi da - npr. povodom
ugovora o preuzimanju ispunjenja s dioničarom odnosno članom d.o.o. - uplati ulog
za tog dioničara odnosno člana dužnika. U pravcu tog stajališta ukazuju i odredbe o
odgovornosti prednika kaduciranog člana457, a u d.o.o. i o odgovornosti ostalih čla-
nova društva, a i prenositelja poslovnog udjela458. Ove osobe odgovaraju društvu za
obvezu uplate, te je konzekventno priznanje njihova pravnog interesa za ispunjenje
obveze njihovog slijednika, a time i dopuštenje da i u slučaju protivljenja društva is-
pune obvezu tog slijednika.
451
V. niže Subjekti ispunjenja.
452
Prema stajalištu Privrednog suda Hrvatske izraženom u odluci Pž-348/90 od 5. veljače 1991.
“uplata osnivačkog uloga je bitni element ugovora o osnivanju d.o.o., i bez dokaza o uplati sud
ne može izvršiti upis ... u registar”.
453
Čl. 398. st. 3., Rittner u Rowedder, s. 160.
454
Čl. 177. st. 1. ZOO.
455
Čl. 390. st. 5. i čl. 398. st. 3.
456
Čl. 161. ZOO.
457
Čl. 215. i čl. 401.
458
Čl. 403. i dalje i čl. 415.
263
Glede pitanja kome se može ispuniti obveza uplate potrebno je razlikovati raz-
doblje prije i poslije upisa osnivanja društva u registar. Prije upisa u registar obveza
uplate može se ispuniti jedino uplatom društvu, što proizlazi iz spominjane odredbe
o obvezatnoj uplati na račun društva kod kreditne ustanove u Hrvatskoj. Ako je ratio
te odredbe postizanje sigurnosti da su uplate obavljene u situaciji kad se očekuje upis
osnivanja društva u sudski registar, onda možda uplate poslije upisa ne bi bilo nužno
obaviti na način propisan ovom odredbom. K tome, stajalište o nepotrebnosti uplata
na način propisan u čl. 179. st. 2. i čl. 390. st. 6. bilo bi sukladno stajalištima poredbene
doktrine i sudske prakse koji dopuštaju ispunjenje ove obveze i na drugi način i dru-
goj osobi.
Ispunjenje obveze uplate plaćanjem trećoj osobi, a ne društvu vjerovniku, bilo bi
moguće poslije osnivanja, a uslijedit će u slučaju kad društvo trećoj osobi ugovorom o
cesiji ustupi svoje potraživanje koje ima prema članu dužniku. Taj ugovor o cesiji bit će
valjan pod identičnim pretpostavkama kao što su upravo navedene: ne smije se raditi
o minimalnoj svoti potrebnoj za upis osnivanja društva u registar, a društvo cedent
mora zauzvrat cediranom potraživanju primiti odgovarajuću vrijednost459. U slučaju
cesije u odnosu između cesionara i cesusa (člana dužnika) neće postojati ograničenja
glede mogućnosti prijeboja ili otpusta duga kakva postoje u odnosu između druš-
tva vjerovnika i člana dužnika, jer je društvo vjerovnik (cedent) od cesionara primi-
lo odgovarajuću protuvrijednost i ne postoji opasnost oštećenja temeljnog kapitala
društva. Među treće osobe kojima se može ispuniti obveza uplate poslovnog udjela
njemačka sudska praksa uvršćuje i povjerenika društva460.
5.10. Slobodno raspolaganje uplaćenim ulogom i zabrana

zadržanja. (čl. 179. st. 5. i čl. 390 st. 5.)
Uloge se mora uplatiti tako da društvo može s njima slobodno raspolagati. Ovu
odredbu ZTD461 potrebno je protumačiti zato što ZTD ne objašnjava pojam “slobodnog
raspolaganja”.
Uzimajući u obzir sudsku praksu462, slobodno raspolaganje Winter463 definira kao
stanje kad je novčano ulaganje obavljeno na takav način da je uprava društva činjenič-
no i pravno u položaju da uplaćena sredstva može neograničeno rabiti za društvo. To
podrazumijeva da je uplata učinjena na takav način da ne podliježe obvezi vraćanja čla-
nu društva ili bilo kakvom pridržaju glede mogućnosti društva da uplaćenim slobodno
raspolaže464. Točnije rečeno, društvo neće slobodno raspolagati uplaćenim, ako je upla-
ta obavljena uz postojanje obveznopravnog odnosa iz kojeg bi proizlazila bezuvjetna
ili uvjetna obveza društva da uplaćeno vrati, pri čemu pitanje valjanosti tog obvezno-
pravnog odnosa nije relevantno465. Također se o slobodnom raspolaganju ne bi moglo
459
Koppensteiner, s. 488., Reich-Rohwig, s. 586., Lutter-Hommelhoff, s. 223.
460
Odluka OLG Stuttgart u Der Betrieb (dalje: DB) 1985, 1985 prema Rittner u Rowedder, s. 160.
461
Čl. 390. st. 5.
462
Odluka BGH u GmbHR 1962, 233. prema Winter u Scholz, s. 326.
463
464
465
Odluke BGH u BGHZ 113, 335, 348 i u GmbHR 1990, 554, 555 prema Winter u Scholz, s. 327.
264
govoriti onda kad bi uplatitelj - s bilo kojeg naslova - imao pravo staviti prigovor načinu
uporabe uplaćenih sredstava od strane uprave društva.
Za hrvatsko pravo bit će karakteristične dvije razlike, odnosno ograničenja slo-
bodnog raspolaganja koja proizlaze iz samog ZTD. Prvo, s obzirom na obvezatnu
uplatu uloga (prije upisa osnivanja u registar) na račun društva, društvo neće slobod-
no raspolagati novcem već novčanim potraživanjem na računu društva. Drugo, upra-
va neće tim potraživanjem slobodno raspolagati od trenutka pripisa uplaćene svote
na račun, nego tek od trenutka upisa osnivanja u registar466. U ostalome bi i za hrvat-
sko pravo vrijedilo ono što je rečeno za njemačko. Iako bi se zaključak o zabrani takve
uplate uloga pri kojoj bi član imao pravo zadržanja (retencije) na unesenom, mogao
izvesti i iz samog pojma slobodnog raspolaganja uplaćenim ulogom, ZTD je otklonio
eventualno moguće nedoumice glede dopustivosti takvog unosa i izričito zabranio
postojanje prava zadržanja (retencije) na svim vrstama sredstava – novcu, stvarima i
pravima - koja se ulažu.
5.11. Posljedice zakašnjenja i neispunjenja

5.11.1. Uvod
Posljedice zakašnjenja odnosno neispunjenja obveze uplate dionice odnosno ulo-
ga moguće je razlikovati s obzirom na vrijeme kad se to zbilo, na vrijeme prije upisa
osnivanja društva u sudski registar i na vrijeme poslije toga.
U vremenu prije upisa osnivanja društva u sudski registar temeljna posljedica za-
kašnjenja odnosno neispunjenja obveze unosa uloga sastojat će se u odgodi odnosno
nepostizanju upisa osnivanja društva u sudski registar, dakle u prolongiranju nastupa
odnosno izostanku temeljnog razloga usvajanja statuta odnosno sklapanja društvenog
ugovora. U unutarnjem odnosu između članova međusobno i između članova i pred-
društva na posljedice zakašnjenja odnosno neispunjenja obveze unosa uloga valjalo bi
prvenstveno primijeniti pravila obveznog prava koja se primjenjuju na takve slučajeve,
ali i ona pravila prava trgovačkih društava koja ne podrazumijevaju postojanje društva
kao pravne osobe.
Nakon upisa osnivanja društva u registar na posljedice zakašnjenja odnosno ne-
ispunjenja u punom opsegu primijeniti će se odredbe ZTD. Potpuni prikaz posljedica
zakašnjenja i neispunjenja obveze (pravodobnog) unosa uloga obuhvaćao bi:
• nastanak obveze plaćanja zateznih ili ugovorenih kamata odnosno penala,
• određivanje naknadnog roka za unos uloga i kaduciranje (isključenje) člana u
slučaju neispunjenja u tom roku,
• tužbu radi uplate uloga, kamata ili penala i naknade štete,
• odgovornost prednika isključenog člana, a samo u d.o.o. i
• odgovornost drugih članova društva467.
466
Čl. 390. st. 6.
467
Za odgovornost prednika kaduciranog člana v. Član društva, Pravni položaj prednika u slučaju
kaduciranja člana, a za odgovornost drugih članova d.o.o. v. niže Odgovornost za kaduciranog
člana d.o.o.
265
5.11.2. Plaćanje zateznih kamata (čl. 213. st. 2. i čl. 399.)

Obveza plaćanja zateznih kamata po zakonskoj stopi karakteristična je obveza koja
u obveznom pravu ex lege tereti onog dužnika novčane obveze koji zakasni s ispunje-
njem takve obveze468. Odredbom čl. 213. st. 2. i čl 399. ZTD-a takva obveza utvrdjena je i
kao obveza dioničara koji «ne uplate na vrijeme» odnosno člana d.o.o. “koji pravodob-
no ne uplati ulog”. Tim odredbama također je utvrdjena mogućnost obvezivanja člano-
va da plate kamatu po višoj stopi od stope zakonske zatezne kamate. Oni na to mogu
biti obvezani statutom d.d., a u d.o.o. društvenim ugovorom ili odlukom organa druš-
tva donesenom prije preuzimanja obveze uplate. Znači, ex lege proizlazi obveza plaća-
nja zatezne kamate po zakonskoj stopi, a višu stopu kamate no što je stopa zakonske
zatezne kamate mogu odrediti statut d.d. odnosno u d.o.o. društveni ugovor i organ
društva svojom odlukom. No, da bi takva odluka obvezivala ona mora biti donesena
prije no što član društva preuzme obvezu uplate uloga, što je upravljeno prvenstveno
na slučajeve kasnijeg pristupanja društvu bilo stjecanjem poslovnog udjela postojećeg
člana bilo preuzimanjem novog poslovnog udjela pri povećanju temeljnog kapitala.
Odredbe o obvezi plaćanja kamata odnose se samo na onu obvezu unosa koja je
novčana tj. koja se sastoji u uplati dužne svote, a ne i na one obveze koje su nenovča-
ne tj. koje se sastoje u unosu stvari ili prava u društvo469. Prema istim autorima obveza
plaćanja kamata ujedno bi se odnosila i samo na zakašnjenje s uplatom uloga - odno-
sno, u slučaju djelomičnog unosa u novcu a djelomičnog u stvarima ili pravima, onog
dijela uloga koji se uplaćuje u novcu - a ne i na zakašnjenje s uplatom dodatnih činidbi
ili sličnih obveza. Glede primjene odredbe o kamatama ratione tempore, jedinstveno
gledište već spomenute literature jest kako se ova odredba primjenjuje i na zakašnjenja
s uplatama prvih dijelova uloga koje su pretpostavka upisa osnivanja društva u registar
i na zakašnjenja s kasnijim uplatama470.
Pretpostavka početka tijeka kamata je dospijeće obveze uplate. Ako se prihva-
ti stajalište literature kako - u najjednostavnijem slučaju kad dospijeće nije određeno
društvenim ugovorom - obveza uplate onog dijela koji je potreban za upis osnivanja u
registar nastaje i dospijeva u trenutku sklapanja društvenog ugovora471, onda bi kamate
počele teći u trenutku sklapanja društvenog ugovora i bez potrebe donošenja posebne
odluke od strane članova društva472. To se može analogno primijeniti na d.d. tako da bi
kamate tekle od izjave o preuzimanju dionica odnosno od potpisivanja upisnice, ako
statutom nije određen rok uplate.
Preostali dio uplate dospijeva i kamate počinju teći u zavisnosti od okolnosti sluča-
ja: ako je dospijeće određeno statutom odnosno društvenim ugovorom onda sukladno
odredbi statuta odnosno društvenog ugovora, a ako takve nema onda sukladno odluci
468
Čl. 29 st. 1. ZOO, a podrobnije Gorenc, Komentar, s. 67. i dalje i Kačer/Radolović/Slakoper, s. 48.
i dalje.
469
Lutter-Hommelhoff, s. 228., Roth, s. 240. i Rowedder, s. 380.
470
Ipak treba naglasiti kako u razdoblju prije upisa osnivanja društva u registar vjerovnik
eventualno postojeće obveze plaćanja kamata neće biti društvo stricto sensu, jer ono nastaje
upisom osnivanja u registar.
471
472
Rowedder, ibid.
266
članova društva o uplati onih dijelova uloga koji nisu bili uplaćeni prije osnivanja. Onda
kad je dospijeće određeno statutom odnosno društvenim ugovorom nikakvo posebno
traženje ispunjenjenja nije potrebno kako bi potraživanje uplate dospjelo i kamate po-
čele teći. No, onda kad je to određeno odlukom članova društva, za dospijeće i početak
tijeka kamata bit će potrebno posebno pozvati dužnika na ispunjenje jer sama odluka
članova ne predstavlja poziv na ispunjenje obveze. Takav poziv uputit će uprava druš-
tva, a za dospijeće i početak tijeka kamata bit će potreban dužnikov primitak poziva473.
Potraživanje zateznih ili ugovorenih kamata odnosno penala je potraživanje ko-
jeg se društvo može odreći, o istome sklopiti nagodbu ili isto prebiti s eventualno po-
stojećim protupotraživanjem člana društva jer odredba o obvezi plaćanja kamata nije
prisilne prirode. Na ovome stajalištu literatura stoji jedinstveno474. Opravdanost takvog
stajališta proizlazi iz toga što se samo ulozima - a ne i kamatama - gradi temeljni kapital
(odnosno imovina potrebna za njegovo održanje) zaštićen u javnom interesu, a vrije-
me unosa uloga ostavljeno je na raspolaganje članovima društva. Budući je to vrijeme
ostavljeno na odluku društvu, očito vrijeme unosa uloga nije određeno u javnom inte-
resu, pri čemu ni za unos 1/4 - koji predstavlja zakonsku pretpostavku upisa osnivanja
društva u sudski registar - ne postoji zakonski određeni rok unosa, nego je to samo
pretpostavka upisa u registar.
5.11.3. Isključenje (kaduciranje) člana društva (čl. 214. i čl. 400.)

Uvod: za upis osnivanja društva nije nužna uplata više od 1/4 svote svake dioni-
ce odnosno svakog preuzetog poslovnog udjela, što podrazumijeva mogućnost da s
naslova uplate uloga član društva ostane dužan društvu 3/4 svote dionice odnosno
poslovnog udjela kojeg je preuzeo. Moguće je da jedan ili više članova društva taj
dio svog duga ne uplate o dospijeću, te da bude očito kako taj član ili članovi uopće
ne kane podmiriti svoj dug. Ovakva situacija nije prihvatljiva ni za društvo kao prav-
nu osobu niti za pojedine njegove članove, a niti za vjerovnike društva. Budući da ni
d.d. niti d.o.o., prema zakonskom konceptu, ne nastaju s obzirom na osobna svojstva
članova, te budući da valja predmnijevati kako ostali dioničari odnosno članovi druš-
tva žele nastaviti s poslovanjem, razvrgnuće društva bila bi neprimjerena posljedica
opisane situacije. Umjesto toga, društvu stoji na raspolaganju institut isključenja (ka-
duciranja) člana iz društva.
Odredbe o kaduciranju dioničara ne sadrže izričiti odgovor na pitanje jesu li pri-
silne u tom smislu da bi ih se moglo isključiti od primjene odredbom statuta d.d., a o
tome se izričito ne očituje ni literatura475. No, polazeći od toga da statut može sadrža-
vati odredbe koje odstupaju od odredbi ZTD samo kada je to izričito određeno, može
se zaključiti kako pravila ZTD o kaduciranju dioničara statutom nije moguće valjano
isključiti od primjene. Odredba čl. 400. o kaduciranju člana d.o.o. prisilne je naravi
temeljem odredbe čl. 405. što znači da se društvenim ugovorom ili odlukom organa
društva ne može valjano otkloniti mogućnost njene primjene.
473
Roth, s. 240.
474
Lutter-Hommelhoff, s. 229., Roth, s. 241., Winter u Scholz, s. 866.
475
Barbić, s. 272., Gorenc, s. 259.
267
Nemogućnost valjanog isključenja odredbi o kaduciranju od njihove primjene

postoji stoga što je mogućnost isključenja člana pretpostavka kasnije prodaje nje-
govog bivšeg poslovnog udjela, a time i pretpostavka naplate uloga čime se štiti te-
meljni kapital društva koji postoji u javnom interesu. Iako u d.o.o. svi članovi društva
odgovaraju za unos uloga svakog pojedinog člana, na ovaj način tj. isključenjem i
kasnijom prodajom udjela isključenog člana, odnosno dioničara u d.d., povećava se
vjerojatnost uplate dionice odnosno uloga i time štiti temeljni kapital društva od-
nosno imovina potrebna za njegovo održanje. Uz to, prisilnošću postojanja odred-
be o kaduciranju ujedno se štite i ostali članovi d.o.o. jer oni neće odgovarati za
neuplaćeni dio isključenog člana ako se prodajom njegovog bivšeg udjela naplati
potrebna svota.
Ali istodobno pravila o kaduciranju nisu prisilni propis u tom smislu da bi ih druš-
tvo – bilo d.d. ili d.o.o. - moralo primijeniti, nego ona moraju ostati društvu na raspola-
ganju za slučaj potrebe476. Društvo može, ali ne mora započeti postupak kaduciranja,
a započeti postupak kaduciranja može prekinuti.
Nadležnost: za provodjenje postupka kaduciranja u d.d. nadležna je uprava, a u
d.o.o. nadležni mogu biti članovi društva ili uprava. U austrijskoj literaturi477 i sudskoj
praksi478 razlikuju se dva slučaja. Onda kad rok dospijeća uplata nije određen društve-
nim ugovorom, već je određen posebnom odlukom članova društva, takva odluka
uzima se ujedno i kao ovlaštenje upravi društva za provodjenje postupka kaduciranja,
pa će uprava temeljem te odluke obavljati sve spomenute radnje, uključujući i izradu
i dostavu izjave o isključenju člana iz društva. S druge strane, ako bi dospijeće upla-
ta bilo određeno društvenim ugovorom, onda posebna odluka skupštine odnosno
članova društva ne bi bila potrebna, već bi temeljem takve odredbe uprava društva
neposredno bila ovlaštena provesti postupak kaduciranja. Ovo zadnje može se primi-
jeniti i u d.d., kad je dospijeće određeno statutom.
Pretpostavke isključenja: prvo treba naglasiti kako pravo društva na isključenje
člana – dioničara odnosno člana d.o.o. - postoji samo u slučaju njegovog propuštanja
dospjele uplate dionice odnosno uloga, a nema ga u slučaju neispunjenja kakvih dru-
gih obveza prema društvu. Tako na primjer u slučajevima propuštanja ispunjenja do-
datnih činidbi479 ili propuštanja plaćanja zateznih kamata član društva zbog samih tih
propuštanja neće moći biti isključen480. Ako se uzme da se postupak kaduciranja može
provesti tek nakon upisa osnivanja društva u sudski registar, onda član via facti također
neće moći biti isključen ni zbog propuštanja da preda društvu stvari ili prava kojima
unosi ulog481, a glavni razlog za to je što se i u d.d. i u d.o.o. ulozi u stvarima moraju u
cijelosti unijeti u društvo prije upisa osnivanja društva u sudski registar. Ovaj zaključak
za oba društva također proizlazi iz navođenja zakašnjenja s uplatom – a ne unosom – u
476
I u odluci VTSRH Pž-8325/03 od 14. veljače 2006. navodi se kako je kaduciranje pravo, ali ne i
obveza društva.
477
Koppensteiner, s. 495.; Reich-Rohrwig, s. 594.
478
Odluka OGH u SZ 50/140 prema Reich-Rohrwig, ibid. i u SZ 61/33 prema Koppensteiner, ibid
479
Čl. 391.
480
Poslijednje potvrdjuje i Odluka OGH 3 Ob 595/86 od 10. veljače 1988. prema Kostner-Umfahrer,
s. 274.
481
Rittner u Rowedder, s. 386.- 387.
268
odredbama o kaduciranju. Stoga se postojanje obveze novčane uplate uloga pokazuje

kao prva pretpostavka valjanog započinjanja postupka kaduciranja člana društva.
Osim što govore o uplati uloga, odredbe čl. 214. i čl. čl. 400. i već citirana literatura
naznačuju postojanje zakašnjenja s uplatom uloga kao drugu pretpostavku kaducira-
nja. Budući da pojam “zakašnjenje” podrazumijeva dospjelost obveze i neispunjenje te
obveze o dospjelosti, ova dva elementa ukazuju se kao daljnje pretpostavke kaduci-
ranja člana. S tim u vezi važno je naglasiti kako će zakašnjenje člana s uplatom uloga
postojati i onda kad je on o dospijeću svoju obvezu ispunio samo djelomično.
Iduća pretpostavka je postojanje poziva za uplatu neuplaćenog dijela dionice od-
nosno uloga, odnosno znanje člana društva o kojem se radi, da njegova obveza uplate
dospijeva i kad dospijeva. Pretpostavimo da je dospijeće obveze uplate određeno od-
lukom skupštine d.o.o. kojoj član nije bio nazočan zbog bolesti, te da o sadržaju done-
sene odluke nije bio obaviješten prije dospijeća njegove obveze. U takvom slučaju od
člana društva uopće se ne može očekivati ispunjenje obveze o dospijeću, nego će biti
potrebno pozvati ga na ispunjenje obveze, na bilo koji od mogućih načina očitovanja
volje, dakle bez da to bude učinjeno u nekom određenom obliku482. S druge strane, ako
je dospijeće obveze uplate određeno statutom u d.d. odnosno društvenim ugovorom
u d.o.o., poseban poziv na ispunjenje neće biti potreban, nego će se smatrati kako je taj
poziv već sadržan u samoj odredbi statuta odnosno društvenog ugovora o dospijeću
uplate483. Glede eventualnog kaduciranja bez ispunjenja pretpostavki za to, u sudskoj je
praksi navedeno da kaducirani član koji «smatra da nisu ispunjeni uvjeti za isključenje
… mogu protiv društva u svezi s tim ustati tužbom pa su njihova prava na taj način
zaštićena»484.
Postupak isključenja: ako postoje ove pretpostavke, a društvo želi kaducirati di-
oničara odnosno člana, onda je potrebno uputiti dioničaru odnosno članu naknadni
poziv na ispunjenje njegove obveze, kojim ujedno započinje postupak kaduciranja. Taj
(naknadni) poziv upućuje se obvezatno u obliku preporučenog pisma koje mora ku-
mulativno sadržavati izričit zahtjev za uplatu točno određene svote s čijom uplatom
je član već u zakašnjenju, točno određen rok za uplatu te svote, koji u d.o.o. ne može
biti kraći od mjesec dana, te izričito upozorenje da će biti isključen iz d.o.o. ne uplati li
dužnu svotu u naznačenom roku, odnosno u d.d. da će mu se oduzeti dionice i ono što
je do tada uplatio. Ovaj poziv je strogo formalni akt koji mora biti upućen članu u obliku
preporučenog pisma, što podrazumijeva kako usmeni poziv nije dostatan485.
U d.d. davanje naknadnog roka treba objaviti u glasilu društva.
Sve to zajedno čini pretpostavke njegove valjanosti, a ujedno i pretpostavke even-
tualnog kasnijeg valjanog isključenja iz društva. Poziv će članu uputiti uprava društva,
bilo temeljem odluke skupštine ili temeljem vlastite procjene o potrebitosti uplate neu-
plaćenog dijela uloga486 koja može uslijediti samo nakon dospijeća uplate prema statu-
tu odnosno društvenom ugovoru ili odluci skupštine društva.
482
483
Njemački Savezni sud prema ibid.
484
Odluka VTSRH Pž-8325/03 od 14. veljače 2006.
485
486
269
U d.o.o. rok za uplatu po tom pozivu traje najmanje mjesec dana. Uporaba izraza
“najmanje” ujedno znači da bi društvenim ugovorom ili odlukom skupštine društva bilo
dopustivo odrediti i duži rok. Rok za uplatu računa se od dana kad pozvanom članu
društva prispije poziv487, ali on neće početi teći ako poziv nije mogao biti uručen adre-
satu zbog okolnosti za koje on ne odgovara488.
Pozvani dioničar odnosno član društva može uplatiti neuplaćeni dio dionice od-
nosno uloga u naknadnom roku i ako on tu uplatu obavi, plaćanjem će biti završen po-
stupak kaduciranja, odnosno otpast će mogućnost isključenja tog dioničara odnosno
člana iz društva i on će i nadalje biti dioničar odnosno član društva. Pri tome se podra-
zumijevaju uplata cjelokupne dužne svote, a ne samo dijela te svote, i primjena općih
pravila o trenutku kad se plaćanje uzima obavljenim i o načinu na koji se ono obavlja.
U d.o.o., ako društvo ni u naknadnom roku ne primi dugovanu mu svotu, ono može
oglasiti “da je član u korist društva izgubio svoj poslovni udio i djelomičnu uplatu uloga”,
čime je član isključen iz društva. I ta izjava “priopćava se članu preporučenim pismom”,
pa se može uzeti kako su i minimalni sadržaj i oblik te izjave propisani, te kako je za va-
ljano isključenje člana potrebno da društvo dade izjavu s tim sadržajem i u tom obliku
i da takva izjava prispije članu društva, a nije dovoljan bezuspješan protek naknadnog
roka za uplatu. Sve do trenutka prispijeća te izjave članu, on će biti član društva i njemu
će pripadati poslovni udjel489. Prije davanja ove izjave članovi društva ne moraju donijeti
posebnu odluku o isključenju, na što upućuju njemačka literatura490 i austrijska sudska
praksa491. U d.d. za to nije potrebno preporučeno pismo dioničarima, nego im se dioni-
ce i ono što su uplatili oduzimaju objavom u glasilu društva, koja mora sadržavati točan
navod o dionicama koje se oduzimaju u korist društva.
Formulacija odredbi ZTD ne odgovaraju na pitanje je li društvo dužno oglasiti gu-
bitak udjela odnosno isključenje ili nije. Dosljedno tome što postupak kaduciranja stoji
na raspoložbi društvu koje ga može, ali ne mora, provesti, i davanje izjave o gubitku
udjela u korist društva odnosno objava oduzimanja dionica u korist društva, stoji druš-
tvu na raspolaganju tj. društvo može, ali ne mora, dati tu izjavu492.
Također možemo zamisliti i situaciju da član društva ispuni obvezu uplate uloga
nakon što istekne naknadni rok za to, ali ujedno i prije no što društvo dade izjavu o
gubitku poslovnog udjela. Budući je ta osoba član društva sve dok joj ne prispije izjava
društva o gubitku poslovnog udjela u korist društva, literatura je mišljenja kako i ta-
kvom uplatom član društva sprječava učinke izjave o gubitku poslovnog udjela i preki-
da tijek postupka kaduciranja, tako da takvom uplatom postupak kaduciranja svršava i
on ostaje član društva493.
Posljedice isključenja: u odredbi st. 2. i 3. čl. 400. ZTD izrijekom su naznačene
neke temeljne posljedice isključenja člana d.o.o. iz društva. Kako takva odredba za
d.d. ne postoji, može se na odgovarajući način primijeniti ono što će se izložiti glede
487
Ibid, 390.
488
Odluka OGH u GesRZ 1977/11 prema Koppensteiner, s. 495.
489
Usp. Lutter-Hommelhoff, s. 232., Emmerich u Scholz, s. 878.
490
Emmerich u Scholz, s. 879.
491
Odluka OGH u GesRZ 1977, 101, 102. prema ibid.
492
Rittner u Rowedder, s. 393., Roth, s. 245.
493
270
položaja člana d.o.o. Isključeni član u korist društva gubi njegov dotadašnji poslov-
ni udjel i onaj dio uloga koji je dotad unio u društvo, a ujedno time gubi i sva prava
u društvu. Analogno tome, dioničaru su oduzete dionice, čime je izgubio svojstvo
dioničara i sva prava u društvu, a također je u korist društva izgubio i ono što je do
isključenja uplatio.
S tim u vezi potrebno je promotriti dvije sudbine: sudbinu isključenog člana od-
nosno dioničara i sudbinu njegova poslovnog udjela odnosno njegovih dionica. Izraz
“gubitak svih prava u društvu” odnosi se na članska prava stricto sensu i to od trenutka
isključenja člana tj. ex nunc494. To znači da isključeni član od trenutka isključenja više
neće imati pravo glasa i druga članska prava, ali da je do tog trenutka valjano vršio svo-
ja članska prava i da mu i dalje pripadaju eventualno postojeća potraživanja stečena
tijekom njegova članstva u društvu. U literaturi se tako kao primjer izrijekom spominje
pravo na isplatu dobitka odnosno dividende stečeno tijekom članstva u društvu495, a to
potvrdjuje i sudska praksa496. Kad smo rekli kako se izraz “gubitak svih prava u društvu”
odnosi na članska prava stricto sensu onda smo time željeli reći nekoliko tvrdnji. Prvo,
pojam gubitka svih prava podrazumijeva ne samo gubitak imovine koja je uložena u
društvo već i gubitak one imovine koja je predana društvu u ispunjenju uzgrednih ob-
veza kao što su npr. dodatne činidbe497. Drugo što smo željeli reći jest kako isključenom
članu d.o.o. ipak pripadaju i posebna prava, ali kako se ta prava ne mogu uvrstiti među
članska prava jer po prirodi stvari pripadaju i mogu pripadati samo onome tko je isklju-
čen iz društva a ne i članu društva. To su pravo davanja suglasnosti s prodajom njegova
bivšeg poslovnog udjela iz ruke u ruku tj. bez provođenja dražbe498 i pravo na primitak
razlike između svote koju je dugovao i svote koja je naplaćena prodajom bivšeg njego-
vog poslovnog udjela499.
Glede obveza isključenog člana hrvatsko pravo zauzima stajalište o prestanku ob-
veza isključenog člana, ali samo u pogledu dodatnih činidbi i eventualnih drugih uz-
grednih obveza isključenog člana, no nikako i u pogledu njegove glavne obveze, ob-
veze uplate neuplaćenog dijela uloga. Temeljni i čvrst razlog tome nalazi se u izričitoj
naznaci odredbe čl. 400. st. 3. kako isključeni član društvu “i dalje odgovara za uplatu
neuplaćenoga dijela uloga”500, odnosno odredbe čl. 214. st. 3. prema kojoj «isključeni
dioničar odgovara društvu za iznos koji nije plaćen». Dapače, isključeni dioničar odno-
sno član odgovara prije drugih članova društva, pa treba zaključiti kako kaduciranjem
ne prestaje obveza uplate uloga kaduciranog člana, nego ona postoji i dalje, te društvo
može tužiti člana radi neplaćanja.
494
Roth, s. 245.
495
Ibid., Emmerich u Scholz, s. 880.
496
Odluka OLG Hamm u GmbHR 1989, 126. prema Emmerich u Scholz, ibid.
497
Roth, s. 245.
498
Čl. 402. st. 1.
499
Čl. 402. st. 4.
500
Osim ovog, temeljnog, argumenta, u prilog iznesenoj tvrdnji govori i poslijednja rečenica st.
3. čl. 400. prema kojoj se odgovornost isključenog člana za uplatu neuplaćenog dijela uloga
“ne isključuje njegova odgovornost društvu za štetu”, što podrazumijeva njegovu kumulativnu
odgovornost i za uplatu neuplaćenog dijela uloga i za štetu koju društvo uslijed neplaćanja
pretrpi.
271
Sudbina udjela u d.o.o.: izraz “gubitak poslovnog udjela i uplaćenog dijela uloga
u korist društva” na prvi površni pogled mogao bi biti shvaćen kao prelazak svih prava
i obveza iz tog udjela na društvo. Konzekventno bi potraživanje uplate neuplaćenog
dijela udjela prestalo zbog sjedinjenja (konfuzije)501 budući da bi društvo u trenutku
prelaska udjela njemu, postalo istodobni dužnik i vjerovnik tog potraživanja. To, ipak,
nije tako. Za životno rjeđe slučajeve kad društvu pripadne vlastiti poslovni udjel, ZTD
izrijekom propisuje mirovanje prava i obveza iz tog udjela502. Iako se ova odredba nalazi
u sklopu članka koji uređuje stjecanje i uzimanje u zalog vlastitih poslovnih udjela, nju
valja primijeniti na sve slučajeve kad društvo drži vlastiti udjel, a ne samo onda kad ga je
steklo prema toj odredbi. Imperativ takve primjene ove odredbe proizlazi podjednako
iz same biti trgovačkog društva u kojem upravljačka prava ne mogu pripadati samom
društvu i iz načela održavanja temeljnog kapitala koje bi bilo povrijedjeno kad bi za-
htjev za uplatom uloga prestao konfuzijom koja bi se zbila kako je navedeno.
Prijelaz udjela društvu ne znači, dakle, propast udjela, nego - što je spomenuto -
stavljanje u mirovanje prava i obveza koji proizlaze iz tog udjela. Prijelazom udjela druš-
tvu ono postaje njegovim držateljem, ali bez prava i obveza koji proizlaze iz njega. Iako
će tijekom njegova držanja članska prava u društvu mirovati, društvu koje ga drži ipak
će pripadati jedno pravo: pravo naplatnog raspolaganja udjelom u svrhu pribavljanja
svote koja odgovara neuplaćenom dijelu uloga503.
I za d.d. analogno vrijedi ovo što je upravo izloženo, samo što će se raditi o dionica-
ma a ne o poslovnom udjelu. Dionice se oduzimaju dioničaru u korist društva, što znači
da prelaze društvu, ali prava iz vlastitih dionica miruju kao što miruju i prava iz vlastitih
udjela. Tim dionicama društvo će moći raspolagati, kao što će d.o.o. moći raspolagati po-
slovnim udjelom. Ako su bile izdane isprave o dionicama, umjesto starih koje su oduzete,
izdaju se nove u kojima se naznačuju svote koje su uplaćene i koje još treba uplatiti.
5.11.4. Tužba radi uplate uloga, kamata ili penala i naknade štete
Uplata uloga predstavlja obvezu dioničara odnosno člana društva, a društvu pri-
padaju potraživanje i pravo tužbom zahtijevati tu uplatu. Ovo pravo društva izrijekom
je naznačeno u odredbi čl. 400. st. 1. glede člana d.o.o. Iako nije izrijekom predviđe-
no glede dioničara, ono također neprijeporno pripada društvu, jer dioničar izrijekom
odgovara za neuplaćeno, što znači da društvu pripada zahtjev, a tužba je jedno od
sredstava za ostvarenje zahtjeva.
Također izrijekom, u čl. 400. st. 3. određeno je postojanje kumulativne odgovor-
nosti isključenog člana d.o.o. za uplatu neuplaćenog dijela uloga i za naknadu štete,
a društvu pripada i potraživanje odnosno pravo tužbom zahtijevati plaćanje zateznih
odnosno ugovorenih kamata odnosno penala. Čvrst zaključak o postojanju potonjih
zahtijeva kao utuživih neprijeporno proizlazi iz odredbi čl. 399. i čl. 402. st. 4. prema
kojem će se iz cijene naplaćene prodajom udjela kaduciranog člana podmiriti i troškovi
“kamata te eventualne ugovorne kazne”. Glede kaduciranog dioničara društvu također
kumulativno pripada pravo tužbom zahtijevati isplatu zateznih kamata i to temeljem
501
Čl. 353. ZOO. Podrobnije v. u Gorenc, Komentar, s. 522. i dalje i Kačer/Radolović/Slakoper, s. 357.
i dalje.
502
Čl. 418. st. 3.
503
Čl. 402.
272
čl. 213., no odgovornost kaduciranog člana za štetu društvu u odredbama ZTD-a ne

spominje se izrijekom.
I zakašnjenje i neispunjenje obveze unosa uloga mogu se zbiti i prije i poslije upisa
osnivanja društva u registar. Zahtjev za unos uloga poslije upisa osnivanja društva pri-
pada društvu kao pravnoj osobi koja je njegov vjerovnik, no prije toga društvo u ovom
smislu ne postoji nego taj zahtjev pripada članovima društva kao zajednici bez pravne
osobnosti. Dužnik tog zahtjeva je član društva kojem pripada poslovni udjel iz kojeg
proizlazi obveza uplate, a prije upisa osnivanja društva u registar osnivatelj kojeg tereti
obveza unosa uloga jer se tada još ne govori o poslovnom udjelu ni članstvu u punom
smislu te riječi504.
Tužbeni zahtjev uvijek će biti kondemnatoran, a bit će upravljen na plaćanje odre-
đene svote novca. Društvo će zastupati uprava, a ako bi zahtjev bio upravljen protiv
osobe koja je istodobno i član društva i član uprave, onda bi društvo zastupao nadzorni
odbor, u d.o.o. ako ga društvo ima. Ako ga društvo nema, onda bi zastupnika mogla
odrediti skupština odnosno članovi društva, a i sud bi mogao društvu postaviti zastu-
pnika. Spomenute tužbene zahtjeve društvo bi moglo postaviti odvojeno ili u jednoj
tužbi te jednom tužbom obuhvatiti i zahtjev za uplatu odnosno unos uloga i zahtjev za
plaćanje kamata zbog zakašnjenja s tom uplatom i zahtjev za naknadu štete.
Budući da pitanja u svezi naknade štete nisu posebno uređena ZTD-om, na njih bi
valjalo primijeniti odredbe ZOO o naknadi štete zbog zakašnjenja odnosno neispunje-
nja ugovorne obveze505. Posebno, budući da ZTD nije odredio posebne zastarne rokove
ni za potraživanje unosa uloga, ni za potraživanje isplate kamata, niti za potraživanje
naknade štete, valjalo bi uzeti da će se na zastaru tih potraživanja primijeniti zastarni
rokovi iz ZOO. To bi značilo kako će za potraživanje unosa uloga vrijediti opći zastarni
rok iz čl. 225. ZOO od pet godina, za potraživanje kamata zastarni rok za povremena
potraživanja iz čl. 226. ZOO od tri godine, a za potraživanje nadoknade štete subjektivni
zastarni rok od tri godine odnosno objektivni od pet godina iz čl. 230. ZOO umjesto
roka od pet godina iz čl. 397. st. 6. ZTD čija primjena je ograničena na slučajeve ošteće-
nja temeljnog kapitala pri osnivanju društva.
Postojanje ovakvih tužbenih zahtijeva i pravo isključenja člana iz društva nisu me-
đusobno isključeni već postoje kumulativno što je izrijekom naznačeno u čl. 400. st. 3.
posljednja rečenica506. Dakle, član društva može biti i isključen iz društva i tužen radi
uplate uloga, zateznih kamata i naknade štete.
6. OBVEZA NAKNADE ŠTETE ČLANA D.O.O.

(čl. 452. st. 5. i čl. 453. st. 5.)
U prava manjine u d.o.o. ubrajaju se pravo zahtijevanja sudske revizije godišnjih
financijskih izvješća i pravo na podizanje tužbe radi naknade štete društvu počinjenu
504
V. Poslovni udjeli i dionice.
505
l. 342. ZOO i dalje. Podrobnije v. u Gorenc, Komentar, s. 503. i dalje i Kačer/Radolović/Slakoper,
Č
s. 349. i dalje.
506
Društvo može protiv člana ustati s tužbom kojom traži da uplati ulog, što ne otklanja mogućnost
da ga se isključi iz društva.
273
društvu od strane uprave i/ili nadzornog odbora (actio pro socio)507. Kako bi smanjio
mogućnost olakog odnosno nesavjesnog ili malicioznog podizanja spomenute tužbe
odnosno podnošenja prijedloga, ZTD je izrijekom uredio odgovornost za štetu koju
bi društvo pretrpjelo zbog toga.
U oba slučaja odredbe ZTD-a implicite nalažu tužiteljima savjesno i dobronamjer-
no postupanje pri podnošenju tužbe radi naknade štete odnosno pri podnošenju pri-
jedloga za imenovanje revizora od strane suda. To čine utvrdjivanjem obveze tužitelja
da nadoknadi ili nadoknade društvu štetu koju ono pretrpi zbog takvog podnošenja
tužbe odnosno prijedloga koje bi bilo učinjeno zlonamjerno ili zbog grube nepažnje.
Odgovornost tužitelja za štetu društvu postojat će kada se kumulativno ispune slje-
deći uvjeti: kad je tužba odnosno prijedlog podnesen zlonamjerno ili zbog grube ne-
pažnje i kad je tužbeni zahtjev odbijen odnosno kad je izvješće sudski imenovanih
revizora utvrdilo da zahtjev za provodjenje revizije nije bio opravdan.
Ako je tužbu podiglo odnosno prijedlog podnijelo više članova društva, onda
će oni za nastalu štetu društvu odgovarati solidarno. Pri tome je postojanje zle na-
mjere ili grube nepažnje pretpostavka ne samo odgovornosti za štetu već i solidarne
odgovornosti svakog tužitelja pojedinačno jer dikcija odredbi (“članovi društva koji
su zlonamjerno ili zbog grube nepažnje” odnosno “društvu solidarno odgovaraju tu-
žitelji koji su podigli tužbu zlonamjerno ili zbog grube nepažnje”) upućuje na takav
zaključak. Drugim riječima, onda kad postoji više tužitelja odnosno predlagatelja - od
kojih su neki postupali zlonamjerno a neki s dužnom pozornošću i bona fide - prvi će
odgovarati i to solidarno, a drugi neće odgovarati društvu za štetu.
Druga pitanja u svezi sa štetom koju bi društvo trpjelo ili u svezi s odgovornošću
za štetu ili njenu naknadu u ZTD nisu uređena, pa bi se moglo konstatirati kako će se
na njih primijeniti opća pravila obveznog prava o odgovornosti za štetu zbog povrede
ugovora508.
7. ZABRANA PRIJENOSA UDJELA U D.O.O. BEZ SUGLASNOSTI

DRUŠTVA (čl. 450. st. 2. i čl. 453. st. 3.)
Za prijenos poslovnog udjela trećoj osobi - bila ona član društva ili ne - u načelu
nije potrebna suglasnost društva, nego odluku o prijenosu samostalno donosi član
društva. ZTD ipak poznaje tri slučaja kad je, temeljem njegovih odredbi kao nepo-
srednog izvora obveze, za prijenos poslovnog udjela potrebna suglasnost društva.
Suglasnost društva za prijenos udjela ex lege će biti potrebna:
• kad se radi o prijenosu udjela uz koji je vezana obveza ispunjenja dodatnih činidbi,
• kad se radi o prijenosu udjela onog ili onih članova društva koji su sudu podnijeli
prijedlog za reviziju godišnjih financijskih izvješća društva, i
• kad se radi o prijenosu udjela onog ili onih članova društva koji su sudu podnijeli
tužbu radi naknade društvu one štete koju je počinila uprava ili nadzorni odbor.
507
O tome podrobnije v. Prava manjine.
508
Čl. 342. do čl. 349. ZOO. Podrobnije v. u Gorenc, Komentar, s. 511. i Kačer/Radolović/Slakoper, s.
353.
274
Trajanje ovih zabrana treba uzeti vezanim uz trajanje okolnosti zbog kojih one
postoje, a to znači individualno u svakom pojedinom slučaju zabrane. Kad je prijenos
udjela bez suglasnosti društva zabranjen zbog toga što se radi o udjelu uz koji je veza-
na obveza ispunjenja dodatnih činidbi, svrha odredbe upućuje na razložnost stajališta
kako potpunim ispunjenjem dodatnih činidbi ova zabrana treba prestati vrijediti. To
zato što pravni položaj člana društva koji je ispunio dodatnu činidbu ili činidbe, u po-
gledu njegovih obveza prema društvu, više nije obilježen osobnim elementom509 i ne
razlikuje od pravnog položaja ostalih članova čiji udjeli nisu vezani uz obvezu davanja
dodatne činidbe, pa ovog člana treba dovesti u pravni položaj identičan njihovom, a
to znači uspostaviti temeljno zakonsko pravilo o slobodi prijenosa poslovnog udjela.
Kad je prijenos bez suglasnosti društva zabranjen zbog podnošenja sudu prijed-
loga za reviziju godišnjih financijskih izvješća, formulacija teksta odredbe upućuje na
zaključak kako je takav prijenos zabranjen od trenutka kad je sudu podnesen prijed-
log do trenutka završetka revizije. Mišljenje autora je kako će zabrana prijenosa bez
suglasnosti društva u prvom slučaju vrijediti ili do pravomoćnog odbijanja prijedloga
za imenovanje revizora ili do trenutka kad revizori predaju izvješće o provedenoj re-
viziji upravi i nadzornom odboru društva prema odredbi čl. 452. U drugom slučaju
trajanje zabrane valjalo bi ograničiti na razdoblje od podnošenja tužbe do pravomoć-
ne odluke donesene povodom te tužbe, bilo da se radi o pravomoćnom odbacivanju,
odbijanju ili usvajanju tužbe odnosno tužbenog zahtjeva.
U pogledu posljedica kršenja ove zabrane, odnosno preciznije sklapanja ugovora
o prijenosu udjela bez suglasnosti društva, ne upuštajući se u obveznopravne od-
nose između prenositelja i stjecatelja, nego ostajući u okviru prava d.o.o., može se
konstatirati samo kako se u odnosu prema društvu udjel neće moći uzeti prenesenim
zbog imperativne dikcije i svrhe odredbi kojima je zabranjen prijenos bez suglasnosti
društva. Dosljedno tome, ako bi društvu bio podnesen prijedlog za upis promjene u
knjizi poslovnih udjela, upis se ne bi smio obaviti, a presumpcija o obavljenom upisu
u trenutku primitka prijave510 ne bi vrijedila jer je valjani prijenos udjela jedna od pret-
postavki stjecanja članstva u društvu511.
8. ODGOVORNOST ZA OŠTEĆENJE TEMELJNOG KAPITALA I

DAVANJE POGREŠNIH PODATAKA PRI OSNIVANJU DRUŠTVA
(čl. 191., čl. 192., čl. 193. i čl. 397.)
8.1. Uvod
Odgovornost za oštećenje temeljnog kapitala i davanje pogrešnih podataka pri
osnivanju društva u d.d. uređena je odredbama čl. 191. do čl. 193., a u d.o.o. čl. 397.
ZTD. Pozornije promatranje tih odredbi dovodi do zaključka kako je ova odgovornost
u oba društva uređena dovoljno istovjetno, da je tu odgovornost u oba društva mo-
guće prikazati zajedno.
509
510
Čl. 411. st. 2.
511
O tome v. podrobnije Trenutak stjecanja članstva u društvu.
275
8.2. Pogrešni podaci

Odredba ZTD-a o ovoj odgovornosti u d.d. govori o «netočnosti ili nepotpunosti
podataka» danih u svezi osnivanja društva, a odredba o odgovornosti u d.o.o. o tome
“ako su u osnivanju društva dani pogrešni podaci”. Osim toga, odredba ZTD-a o od-
govornosti u d.d. posebno navodi odgovornost za to da «uprava, odnosno izvršni di-
rektori društva mogu slobodno raspolagati s iznosima uplaćenim za dionice društva».
Unatoč posljednjem specijalnom slučaju, ni jedna ni druga odredba ne govori pobliže
o kojim bi se podacima radilo, ali krug mogućih vrsta ili sadržaja ili osoba koje su te
podatke dale ili primile, ne ograničava, a posebno ne nabraja taksativno. Možda pre-
ciznije i uže no što je “u osnivanju”, njemački propis te podatke naznačuje kao podatke
koji su dati “u svrhu nastanka društva kao pravne osobe”512, a iz toga doktrina zaključu-
je kako je krug podataka na koje se ova odredba odnosi ograničen samo vremenski:
radi se o podacima koji su dani prije upisa osnivanja društva u sudski registar513. Sa-
držajno krug podataka nije ograničen npr. na one podatke koji se po zakonu upisuju
u sudski registar, već se radi o svim podacima koji u konkretnim okolnostima mogu
biti značajni za urednost i zakonitost postupaka osnivanja i samo osnivanje društva514.
Kao primjere pogrešnih podataka mogli bismo navesti podatke o:
• preuzimanju poslovnih udjela, u tom smislu da je navedeno kako su svi poslovni
udjeli preuzeti a stvarno nisu, pa ne postoji dužnik uplate dijela temeljnog ka-
pitala,
• uplatama uloga, u tom smislu da je netočno navedena svota uplaćenog dijela
uloga i to bilo da je stvarno uplaćeno manje od zakonskog minimuma ili samo
manje od navedene svote,
• vrijednosti unesenih stvari, u tom smislu da je vrijednost unesenih stvari stvarno
manja od naznačene,
• identitetu unesenih stvari u tom smislu da nisu unesene one stvari koje su na-
značene,
• slobodnom raspolaganju društva uplaćenim odnosno unesenim temeljnim ulo-
gom, u tom smislu da je sloboda raspolaganja uplaćenim odnosno unesenim
ograničena ili isključena postojanjem prava neke osobe na uplaćenom odnosno
unesenom.
Pogrešnim podacima ne mogu se uzeti samo radnje - dakle doslovno sadržajno
netočno dati podaci - nego i propuštanja pri davanju podataka, tj. nepotpuno dati
podaci bilo s obzirom na konkretne okolnosti ili zakonom propisane obveze515. Kao
primjer toga u d.o.o. moglo bi se navesti propuštanje podnošenja sudu dopune druš-
tvenog ugovora kojom je uređena naknada troškova osnivanja na teret društva, što
će već nakon samog upisa osnivanja društva izazvati smanjenje njegove imovine po-
trebne za održavanje odnosno očuvanje temeljnog kapitala, dok javnost nema mo-
gućnosti saznati za to.
512
St. 1. par. 9a NGmbHG “Werden zum Zweck der Errichtung der Gesellschaft...”.
513
Winter u Scholz, s. 367
514
Ibid., Rittner u Rowedder, s. 175.
515
Lutter-Hommelhoff, s. 107., Roth, s. 130., Rittner u Rowedder, s. 175.
276
Također nema ograničenja glede kruga davatelja i kruga primatelja pogrešnih

podataka. Dovoljno je da pogrešan podatak dade bilo tko - član društva, član uprave,
treća osoba za račun jednoga od prethodnih, revizor osnivanja - pa da postoji od-
govornost za davanje pogrešnih podataka. Za postojanje te odgovornosti također
nije nužno da pogrešan podatak bude priopćen nekoj točno određenoj osobi, npr.
sudskom registru, već je dovoljno da bude priopćen. Moguće je, primjerice da pogre-
šan podatak priopćen revizoru (koji priprema izvješće o reviziji osnivanja) u krajnjem
dosegu ima za posljedicu oštećenje temeljnog kapitala društva već u trenutku kad je
ono upisano u sudski registar.
8.2.1. Nesposobnost za plaćanje odnosno ulaganje

Samo u d.d. posebno je – u okviru pravila o odgovornosti zbog davanja pogreš-
nih podataka – istaknuta odgovornost za štetu društvu zbog dioničareve nesposob-
nosti za plaćanje odnosno za ulaganje stvari i/ili prava. U slučaju te nesposobnosti,
ako je ona prouzročila društvu štetu, za pretrpljenu štetu društvu solidarno odgova-
raju oni osnivatelji koji su prihvatili sudjelovanje takvog dioničara.
8.2.2. Odgovornost
8.2.2.1. Sadržaj
Davanje pogrešnih podataka može - ali ne mora - imati za posljedicu upis u sud-
ski registar onog društva čija imovina već u trenutku tog upisa neće odgovarati svoti
temeljnog kapitala, nego će biti manja od te svote, tj. društva čiji temeljni (jamstveni)
kapital je zbog toga oštećen. Imajući na umu mogućnost nastupa, ali i izostanka, ove
posljedice davanja pogrešnih podataka, moguće je razlikovati i dva pravca odgovor-
nosti s različitim posljedicama za odgovorne osobe.
Prema st. 1. čl. 397. ako su u osnivanju dani pogrešni podaci odgovorne osobe bit
će dužne “uplatiti iznose koji nisu uplaćeni, nadoknaditi plaćanja koja su učinjena u
osnivanju društva i nisu prihvaćena kao troškovi osnivanja društva, a odgovaraju i za
drugu štetu koja bi time bila pričinjena”, dok se prema st. 1. čl. 191. odgovara «druš-
tvu za štetu koja mu je pričinjena» ali se osim toga mora «društvu platiti iznose koji
nisu uplaćeni i obeštetiti ga za izdatke koji nisu prihvaćeni kao troškovi osnivanja». I
u d.o.o. i u d.d., dakle, razlikuje se odgovornost za štetu koja bi bila počinjena dava-
njem pogrešnih podataka i obvezu pribavljanja imovine društva koja će odgovarati
nominalnoj svoti temeljnog kapitala u slučaju oštećenja temeljnog kapitala. Naime,
formulacija prvog dijela citirane rečenice odredbe o d.o.o. u bitnom se svodi na to
da je zbog davanja pogrešnih podataka u sudski registar upisano osnivanje društva
vrijednost čije imovine u tom trenutku je, uslijed uplata odnosno unosa čija vrijednost
je manja od iskazane odnosno uslijed isplata troškova osnivanja, manja od iskazane
svote uplaćenih uloga odnosno temeljnog kapitala516. To pak znači da su odgovorne
osobe dužne unijeti u društvo odnosno naknaditi društvu, ili sumarno pribaviti druš-
516
Uzročna veza između davanja pogrešnih podataka i nastale štete svakako je jedna od
pretpostavki odgovornosti, kao što to navodi i Momčinović, Hrvoje u Kontrola najmoćnijih,
Tvrtka 7/1996, s. 35.
277
tvu, imovinu čija vrijednost odgovara svoti razlike između iskazanog i stvarno posto-
jećeg. Istodobno odgovornost za štetu neće postojati samo kad su pogrešni podaci
doveli do štete, nego će ta odgovornost kumulirati s obvezom pribavljanja imovine
onda kad je oštećen temeljni kapital. Tako i u d.d.
Prvi “pravac” odgovornosti postojao bi, dakle, kad uslijed davanja pogrešnih
podataka nije oštećena imovina društva potrebna za očuvanje temeljnog kapitala.
Osobe koje odgovaraju tada, po prirodi okolnosti, ne bi mogle biti dužne unijeti ne-
dostajuću vrijednost nego samo odgovarati za štetu koju je društvo pretrpjelo, jer ne-
dostajuće vrijednosti nema. Drugi “pravac” odgovornosti postojao bi kad je istodob-
no oštećena imovina potrebna za održavanje temeljnog kapitala. Tada bi odgovorne
osobe teretila dvostruka obveza: obveza pribavljanja društvu potrebne imovine i ob-
veza naknade štete.
8.2.2.2. Vjerovnik i dužnik

Budući je ispunjenje obveze unosa uloga, kao i poštivanje zabrane isplate troš-
kova osnivanja na teret temeljnog kapitala društva, u interesu društva kao zasebne
osobe čija osobnost je odvojena i različita od osobnosti dioničara odnosno članova
d.o.o., u slučaju oštećenja temeljnog kapitala društva odnosno davanja pogrešnih
podataka, postojat će odgovornost prema društvu. To znači da je društvo vjerovnik
kojem prema odgovornim osobama pripada odgovarajući zahtjev.
Za davanje pogrešnih podataka i oštećenje temeljnog kapitala društva i u d.d. i
u d.o.o. odgovaraju osnivatelji odnosno dioničari u d.d. a članovi društva u d.o.o. a
uz njih i solidarno s njima i osobe za čiji račun su dioničari preuzeli dionice odnosno
osobe za čiji račun su članovi d.o.o. preuzeli poslovne udjele. Solidarno s tim osoba-
ma, također i u d.d. i u d.o.o. odgovaraju i članovi uprave društva, ali u d.d. uz izričitu
naznaku o tome da odgovaraju samo ako su povrijedili svoje obveze. Osim toga, u
d.d. solidarno odgovaraju i članovi nadzornog odbora, a u društvima s monističkim
ustrojem organa članovi upravnog odbora i izvršni direktori, također uz izričitu na-
znaku o tome da odgovaraju samo ako su povrijedili svoje obveze. Članovi organa u
d.d. također izričito odgovaraju za štetu – što a contrario – znači da ne bi odgovarali
za nedostatne uplate u temeljni kapital društva.
U d.d., osim toga, odgovaraju, ali također samo za štetu, osobe:
• koje su - pri primitku plaćanja, koja protivno propisima nisu prihvaćena kao troš-
kovi osnivanja - znale ili su prema okolnostima morale znati da se radi o nakanje-
noj utaji ili koje su svjesno sudjelovale u utaji,
• koje su svjesno sudjelovale u nanošenju štete društvu s nakanom ili s grubom
nepažnjom ulaganjem ili preuzimanjem stvari i prava,
• koje su - prije upisa društva u sudski registar ili u prve dvije godine nakon tog
upisa - javno objavile da će dionice staviti u promet, ako su znale ili su s pozor-
nošću urednog i savjesnog gospodarstvenika morale znati za netočnost ili za ne-
potpunost podataka koji su dani u svrhu osnivanja društva ili za štetu pričinjenu
društvu ulaganjem ili preuzimanjem stvari i prava.
U d.o.o., zanimljivo je uočiti kako i st. 1. i st. 2. i st. 4. čl. 397. - gdje je naznačen
krug odgovornih osoba - govore zbirno o svim tim osobama i o odgovornosti svih
278
tih osoba, bez stavljanja u prvi plan odgovornosti one osobe koja je dala pogrešne
podatke. Odgovaraju, dakle, između ostalih i svi članovi društva. Ova odgovornost je
kronološki (s obzirom na tekst ZTD i životni slijed zbivanja) prva primjena načelnog
propisa o uzajamnoj odgovornosti članova društva za propuštanje kojeg od članova
da unese preuzeti (dužni) ulog u društvo517. U tom smislu ova odredba je nadopu-
njujuća i čini cjelinu s odredbama o odgovornosti svih članova društva za ispunjenje
obveze unosa uloga svakog od njih pojedinačno518 i o odgovornosti (također svih)
članova društva za obvezu povrata nedopušteno isplaćene svote nekom od njih519.
Za ocjenu o tome tko je član društva mjerodavan je trenutak podnošenja prijave
za upis osnivanja društva u sudski registar, tj. odgovorne će biti one osobe koje su
imale svojstvo člana društva u tom trenutku520, a u slučaju postojanja više ovlaštenika
jednog udjela analogno bi se mogla primijeniti odredba o solidarnoj odgovornosti
svih suovlaštenika za obveze koje terete njihov zajednički udjel521.
8.2.2.3. Vrsta i potreban stupanj krivnje
U d.o.o. odgovorne osobe “odgovaraju za štetu kao solidarni dužnici ... ako je
društvo s nakanom ili grubom nepažnjom oštećeno ulozima ili troškovima osnivanja”,
a u d.d. u istom slučaju solidarno odgovaraju osnivači, ali uz njih također solidarno i
članovi uprave, članovi nadzornog odbora odnosno članovi upravnog odbora i izvršni
direktori, te druge naprijed navedene osobe. Budući da je ovime za slučaj nakane ili
grube nepažnje izrijekom određena solidarna odgovornost, dok za slučaj obične ne-
pažnje vrsta odgovornosti nije određena, dopušteno bi bilo zaključivanje a contrario
iz kojeg bi proizlazilo kako je odgovornost u slučaju obične nepažnje, podijeljena.
Time je uređen način na koji odgovorne osobe odgovaraju društvu tj. njihov među-
sobni odnos kad oni stoje kao odgovorne osobe u odnosu prema društvu, ali ne i
njihov unutrašnji međusobni odnos.
U d.o.o. za međusobni odnos između članova bit će u prvom redu mjerodavan
društveni ugovor koji najčešće nema izričitih odredbi za takav slučaj. Zbog toga bi
temelj za odlučivanje o unutrašnjem odnosu trebalo potražiti u načelu vjernosti522,
a primjena tog načela dovela bi do toga da će član društva koji ispuni obvezu pre-
ma društvu, a nije odgovoran za davanje pogrešnih podataka odnosno oštećenje
temeljnog kapitala, zavisno od unutrašnjih odnosa između članova, moći od ostalih
odgovornih osoba ili odgovorne osobe zahtijevati djelomičnu ili potpunu nadoknadu
onog što je platio društvu523.
Iznimno, svake odgovornosti, dakle i za pribavljanje imovine i za naknadu štete,
u d.o.o. oslobađa se onaj tko “nije znao za činjenice na kojima se temelji odgovornost
niti bi za njih morao znati da je upotrijebio pozornost urednog i savjesnog gospodar-
517
Čl. 385. st. 3.
518
Čl. 403.
519
Čl. 407. st. 3.
520
Roth, s. 132.
521
Čl. 417. st. 1.
522
V. Načelo vjernosti (povjerenja).
523
Roth, s. 131.
279
stvenika”, dok u d.d. te okolnosti oslobađaju samo odgovornosti za štetu. Budući je ovo
oslobođenje od odgovornosti iznimka, te budući da se odgovornost svakog osnivatelja
odnosno člana društva pretpostavlja524, u slučaju postavljanja zahtjeva s ovog naslova
teret dokaza o nepostojanju odgovornosti tj. o tome da mu činjenice na kojima se te-
melji odgovornost nisu niti su morale biti poznate, na članu je društva koji to tvrdi.
8.2.3. Raspolaganje zahtjevom

Raspolaganje zahtjevom različito je uređeno u d.d. i d.o.o. U d.d. društvo se može
odreći zahtjeva ili o njemu sklopiti nagodbu tj. njime slobodno raspolagati tek kad
proteknu tri godine od nastanka zahtjeva. Pretpostavke valjanog odricanja od zahtje-
va odnosno raspolaganja tim zahtjevom na navedene načine su suglasnost glavne
skupštine društva i nepostojanje u zapisnik glavne skupštine unesenog prigovora
manjinskih dioničara koji raspolažu dionicama što predstavljaju 10% temeljnog ka-
pitala. To vremensko ograničenje ne vrijedi ako je osoba odgovorna za naknadu štete
nesposobna za plaćanje te je sklopila nagodbu sa svojim vjerovnicima zato da bi ot-
klonila otvaranje stečaja.
U d.o.o. “društvo se ne može odreći zahtjeva ... niti može o njima sklopiti nagod-
bu, ako je ispunjenje ... obveza (unosa neuplaćenog odnosno nadoknade neoprav-
dano isplaćenog - op. a.) potrebno da bi društvo podmirilo svoje vjerovnike”. Iz takve
formulacije poredbena doktrina izvodi zaključak kako ovim zahtjevima društvo u na-
čelu može raspolagati tj. kako ih se u načelu može odreći ili o njima sklopiti nagodbu.
Takva mogućnost bila bi pravilo525, a pravni poslovi kojima se na takav način raspolaže
zahtjevom bili bi uvjetno valjani526. Iznimno odricanje od zahtjeva ili nagodba bili bi
nevaljani samo u onom slučaju kad je ispunjenje obveza potrebno za namirenje vje-
rovnika i to u onoj mjeri koja je za to potrebna
8.2.4. Zastara
Opisani zahtjevi d.o.o. zastarijevaju u roku od pet godina. Taj rok teče od kasnijeg
od sljedeća dva trenutka: trenutka upisa osnivanja društva u trgovački registar, odno-
sno trenutka kada je učinjena radnja koja dovodi do odgovornosti za štetu. Odredbe
o d.d. ne sadrže pravilo o zastarnom roku pa bi se primjenjivala pravila o zastarnom
roku za naknadu štete iz ZOO.
9. ODGOVORNOST ZA KADUCIRANOG ČLANA D.O.O.

(čl. 385. st. 3., čl. 403. i čl. 404. i čl. 405.)
9.1. Uvod
Načelna i općenita odredba čl. 385. st. 2. ZTD-a – koja sve članove d.o.o. čini odgo-
vornim za obvezu uplate uloga svakog pojedinog člana - detaljno je razradjena odred-
bama čl. 403. – 405., koje su prisilne u tom smislu što je u njima određenu odgovornost
524
525
Winter u Scholz, s. 384. - 388.
526
Roth, s. 134.
280
članova društva nemoguće valjano ublažiti društvenim ugovorom ili drugim aktom ili
pravnim poslom društva ili članova društva527, ali bi bilo dopustivo učiniti je strožom528.
Razlog kogentnosti je posve očigledan: značenje temeljnog kapitala čije unoše-
nje se ovim odredbama osigurava. Odredba koja propisuje prisilnost pravila o odgo-
vornosti ostalih članova za kaduciranog člana naznačuje kako su odredbe društvenog
ugovora i druge pravne radnje suprotne odredbama čl. 400. do 403. i čl. 404. stavka 1.
«nevaljane», što treba shvatiti u smislu djelomične ništetnosti, jer bi se radilo o protiv-
nosti prisilnim propisima. S druge strane, neke pojedinosti - kojima se ne bi otklanjala
ili umanjivala odgovornost članova - mogle bi se društvenim ugovorom urediti druk-
čije. Npr., odredba čl. 400., st. 1., iako ovdje oglašena prisilnom, upućuje na zaključak
kako bi se naknadni rok za uplatu dužne svote valjano mogao društvenim ugovorom
odrediti i u dužem trajanju od mjesec dana. Tako i pitanja ovlasti organa društva u
postupku kaduciranja koje tim odredbama nije izrijekom uređeno.
9.2. Pretpostavke i trenutak nastanka odgovornosti

Odgovornost članova društva je supsidijarna u odnosu na obvezu glavnog duž-
nika i njegovog prednika. Ovaj zaključak proizlazi iz odredbe koja nameće članovima
obvezu uplate neuplaćenog dijela uloga “ako društvo ne može postići da preostali dio
uloga isključenoga člana uplate njegovi pravni prednici”.
Pretpostavke pozivanja na odgovornost preostalih članova društva – koje se mo-
raju ispuniti kumulativno - su:
• valjano isključenje (kaduciranje) člana društva koji ni u naknadnom roku nije
uplatio dužni dio uloga529,
• nemogućnost naplate odnosno neplaćanje dužne svote od strane prednika is-
ključenog člana530,
• nemogućnost prodaje poslovnog udjela odnosno prodaja udjela po cijeni koja
je manja od svote potrebne za podmirenje dužne svote.
9.3. Preostali članovi društva

Za kaduciranog člana odgovaraju “ostali” članovi društva. To znači da odgovara-
ju svi članovi društva osim isključenog (kaduciranog) člana i njegovih prednika, čija
odgovornost je uređena posebno i onog člana društva koji koji kupi udjel kaducira-
nog člana u postupku prodaje provedenom prema odredbi čl. 402. Prema pretežnom
mišljenju doktrine za ocjenu tko su članovi društva u smislu ove odgovornosti mje-
rodavan je trenutak u kojem je dospjelo potraživanje uplate uloga za čiju uplatu čla-
novi društva odgovaraju531. S druge strane532 zastupa se stajalište kako je mjerodavan
527
Čl. 405. i odluke Reichsgericta u RGZ 92, 365, 366 i JW 1937, 2284, 2286 prema Emmerich u
Scholz, s. 901.
528
Reich-Rohrwig, s. 603., Emmerich u Scholz, s. 901.
529
Tako i Reich-Rohrwig, s. 601., Koppensteiner, s. 505.
530
Tako i Reich-Rohrwig, ibid.
531
Koppensteiner, s. 506., Reich-Rohrwig, s. 601., Lutter-Hommelhoff, s. 243.
532
Emmerich u Scholz, s. 906. i tamo navedeni autori.
281
trenutak kad su se ispunile pretpostavke odgovornosti članova društva, a to stajalište

potvrdila je i njemačka sudska praksa533.
9.4. Opseg odgovornosti

Glede pitanja odgovaraju li ostali članovi društva samo za obvezu uplate uloga
ili i drugih obveza, austrijska doktrina534 i sudska praksa535 stoje na čvrstom stajalištu
kako odgovornost preostalih članova društva postoji samo za slučaj neispunjenja ob-
veze ulaganja odnosno uplate uloga, a nikako za slučaj neispunjenja dodatnih činidbi
ili sličnih obveza članova društva.
Glede pitanja odgovaraju li ostali članovi samo za nominalnu svotu neuplaćenog
dijela uloga ili i za druge posljedice propuštanja uplate, odredbe ZTD upućivale bi na
zaključak kako preostali članovi društva odgovaraju samo za uplatu nominalne svo-
te neuplaćenog dijela uloga, jer govore samo o temeljnom ulogu, a na isti zaključak
upućuju i Reich-Rohrwig536, Koppensteiner537 i njemački Savezni sud538. No, s druge
strane redoslijed naplate potraživanja iz cijene postignute prodajom udjela propisan
u ZTD je slijedeći: prvo troškovi prodaje, zatim zatezna kamata ili ugovorna kazna i tek
na kraju nominalna svota uloga539. Nastavno na ovu odredbu, iduća kaže kako ostali
članovi društva moraju uplatiti neuplaćeni iznos, pa proizlazi kako redoslijed naplate
iz cijene postignute prodajom, u svezi s ovom odredbom, via facti nameće preostalim
članovima društva odgovornost i za troškove prodaje poslovnog udjela i za zateznu
kamatu odnosno ugovornu kaznu.
9.5. Vrsta odgovornosti

9.5.1. Općenito
Svaki član društva odgovara za obvezu svakog člana društva prema društvu raz-
mjerno svojem poslovnom udjelu, pri čemu nije naznačeno odgovara li on prema
upisanoj (preuzetoj) svoti poslovnog udjela iz kojeg je taj udjel proizašao ili prema
uplaćenoj svoti tog uloga. Ovom odredbom utvrđena je, dakle, podijeljena a ne soli-
darna odgovornost preostalih članova društva. To ne proizlazi samo iz teksta odredbe
(“razmjerno svojem poslovnom udjelu”) nego i a contrario iz odredbe koja izrijekom
određuje solidarnu odgovornost preostalih članova u slučaju stečaja društva.
Vrijedeći tekst ZTD-a ne odgovara izričito na pitanje posljedice situacije u kojoj
se od nekoga od ostalih članova društva ne bi mogao naplatiti dio uloga kaduciranog
člana koji otpada na tog člana, dok je raniji tekst odgovarao i na to pitanje. Prema
ranijem rješenju ostali članovi društva morali su uplatiti ne samo svotu duga kaducira-
nog člana, nego i svotu koja se nije mogla naplatiti od nekoga od ostalih odgovornih
533
Odluka Reichsgerichta u JW 1937, 2284, 2286 prema Emmerich u Scholz, s. 906.
534
535
Odluka OGH u Oestereichische Richterzeitung (dalje: RZ 1959, 91) prema Koppensteiner, ibid.
536
s. 602.
537
Ibid.
538
Odluka BGH u WM 1966, 1262, 1263, prema Emmerich u Scholz, s. 902.
539
Čl. 402. st. 4.
282
članova društva, i to – dosljedno – razmjerno njihovim poslovnim udjelima. Unatoč

brisanju odredbe koja je to izrijekom propisivala, ovo rješenje treba primijeniti i danas
zbog kogentnosti načela i pravila o stvaranju i održavanju temeljnog kapitala i zbog
načela o odgovornosti svih članova društva za obvezu uplate uloga svakoga od njih.
9.5.2. U slučaju stečaja društva

U slučaju da nad društvom bude otvoren stečajni postupak svi članovi društva
za obvezu uplate neuplaćenog dijela temeljnog kapitala odgovaraju solidarno. Za na-
stanak solidarne odgovornosti članova nije dovoljno samo da nad društvom bude
otvoren stečajni postupak, već je - kumulativno s tim - potrebno da se bez uplate
neuplaćenog dijela temeljne glavnice vjerovnici društva ne mogu namiriti. Iako tekst
Zakona to nije rekao izričito, pod namirenjem vjerovnika društva u stečaju ovdje valja
uzeti potpuno namirenje njihovih potraživanja. To znači da bi za postojanje solidar-
ne odgovornosti članova društva bilo dovoljno da se vjerovnici iz stečajne mase ne
mogu namiriti 100%.
Odgovornost članova društva u stečaju nezavisna je od pokušaja društva da na-
plati neuplaćeni dio temeljne glavnice bilo prodajom udjela ili na koji drugi način.
Drugim riječima, solidarna odgovornost članova društva u stečaju za obvezu uplate
neuplaćenog dijela temeljnog kapitala isključenog člana nastaje eo ipso otvaranjem
stečajnog postupka. Ako bi se dogodilo da koji od solidarno obvezanih članova druš-
tva plati više no što je - prema omjeru svojeg poslovnog udjela prema drugim udjeli-
ma - dužan, on ima pravo regresa prema ostalim solidarnim dužnicima.
Osim članova društva za uplatu neuplaćenog dijela uloga kaduciranog člana
d.o.o. odgovaraju i prednici članova društva, o čemu v. podrobnije Član društva, Pravni
položaj starog i novog člana d.o.o. i Pravni položaj prednika u slučaju kaduciranja člana.
9.5.3. Sudbina poslovnog udjela

Sudbina poslovnog udjela kaduciranog člana - koji je u trenutku kaduciranja pre-
šao društvu - ovisi o tome je li on prodan ili nije. Ako udjel nije prodan, oni članovi
društva koji uplate neuplaćeni dio uloga isključenog člana stječu pravo sudjelovanja
u dobiti društva i u ostatku likvidacijske odnosno stečajne mase društva razmjerno
ne samo svojim poslovnim udjelima, već i svojim uplatama koje su učinili ispunja-
vajući obvezu umjesto isključenog člana. Budući da je sada ulog za taj poslovni udio
uplaćen, te budući su ga uplatili članovi društva, moglo bi se zaključiti da taj poslovni
udio treba pripasti svima njima razmjerno uplatama, te da se na ovu situaciju može
primijeniti odredba koja uređuje pravni položaj više ovlaštenika jednoga poslovnog
udjela540.
Udjel koji je prodan pripast će njegovu kupcu bez obzira na to je li ugovorena i
plaćena cijenom manja, jednaka ili veća od neuplaćene svote radi koje je bivši član i
bio kaduciran. Ako je postignuta i plaćena cijena bila manja od potrebne svote, onda
će udjel svejedno pripasti kupcu, a preostali članovi društva bit će odgovorni za upla-
tu razlike između postignute i potrebne svote. Ali budući je udjel već pripao kupcu, on
540
Čl. 417.
283
neće moći pripasti njima541 nego će uplata samo povećati udio uplatitelja u dobitku
društva542.
10. ODGOVORNOST ZA ČLANA D.O.O. KOJEM JE NEDOPUŠTENO

ISPLAĆENO (čl. 407. st. 3. do st. 7.)
10.1. Uvod
U slučaju primanja čega nedopuštenog od strane društva, član društva koji je to
primio dužan je primljeno vratiti društvu543. No, postoji i odgovornost svih preostalih
članova društva za ispunjenje ove obveze člana društva.
10.2. Pretpostavke i vrsta odgovornosti

Odgovornost člana društva za ispunjenje obveze vraćanja onog člana koji je
štogod nedopušteno primio ne postoji uvijek i bezuvjetno, već postoje dvije pretpo-
stavke postojanja te odgovornosti koje se moraju kumulativno ispuniti. Prva pretpo-
stavka je nemogućnost naplate od člana društva koji je primio nedopušteno i od čla-
nova uprave društva, a druga je da su ta sredstva potrebna radi namirenja vjerovnika
društva. Prethodno postojanje nemogućnosti naplate od primatelja i uprave ujedno
znači kako ostali članovi društva odgovaraju supsidijarno u odnosu na spomenute
osobe544.
Glede postojanja nemogućnosti naplate od primatelja nedopuštenog i od člana/
članova uprave otvoreno je pitanje kad postoji takva nemogućnost. Iako u literaturi
postoje naznake kako nemogućnost naplate postoji primjerice u slučaju bezuspješ-
ne provedbe ovrhe i u slučaju otvaranja stečajnog postupka, ovo pitanje treba uze-
ti otvorenim stoga što bi imperativ za djelotvornom zaštitom vrijednosti temeljnog
kapitala upućivao na potrebu bržeg ustanovljenja nemogućnosti naplate no što je
provodjenje parničnog i ovršnog postupka u prvom spomenutom primjeru. S dru-
ge strane, može li se načelno tvrditi kako već u trenutku otvaranja stečaja potpuno
izostaje mogućnost naplate, kad se u tom trenutku još ne zna omjer potraživanja i
stečajne mase i posljedično postotak u kojem će vjerovnici biti namireni?
Glede, pak, pitanja kad su «ta sredstva potrebna radi namirenja vjerovnika druš-
tva» zauzeli bismo gledište kako su ta sredstava potrebna radi namirenja vjerovnika
društva, kad oni iz imovine društva ne mogu naplatiti svoje tražbine, a jedan karakte-
ristični slučaj takve potrebe svakako bi bio slučaj kad je nad društvom otvoren stečaj-
ni postupak, jer stečajni razlozi – prezaduženost i nesposobnost za plaćanje – podra-
zumijevaju nemogućnost društva da ispunjava svoje obveze prema vjerovnicima tj.
nemogućnost vjerovnika da od društva naplate svoje tražbine.
541
Rowedder, s. 421., Reich-Rorwig, ibid., Lutter-Hommelhoff, s. 244.
542
Odluke Reichgerichta u RGZ 86, 419, 421 i OLG Koeln u Die Rechtsprechung der Oberlan-
desgerichte auf tem Gebiet des Zivilrechts (dalje: OLGE) 13, 25, 26 prema Emmerich u Scholz,
s. 909.
543
O tome v. Temeljni kapital i stjecanje i očuvanje imovine društva.
544
Koppensteiner, s. 580. , Rowedder, s. 506.
284
10.3. Član društva

Prema autoru, za člana društva koji je primio nedopuštenu isplatu, odgovarale bi
dakle osobe koje su imale svojstvo člana društva u trenutku kad je nastupila nemo-
gućnost naplate od člana koji je primio nedopuštenu isplatu. U slučaju kasnijeg prije-
nosa udjela, te osobe ostale bi solidarno odgovorne sa stjecateljem udjela temeljem
čl. 415. st. 2. ZTD.
10.4. Opseg odgovornosti

Naprijed smo konstatirali kako ostali članovi društva za vraćanje nedopušteno
primljenog odgovaraju supsidijarno u odnosu na člana koji je to primio i u odnosu
na upravu društva. Zanimljivo je pitanje odgovaraju li preostali članovi društva i onda
kad ne postoji obveza člana koji je primio nedopuštenu isplatu, da primljeno vrati
društvu? Naime, član društva koji je primio nedopuštenu isplatu može biti dužan vra-
titi primljeno, ali ta njegova dužnost može i izostati, što će biti onda kad je štogod pri-
mio bona fide temeljem odluke o podjeli dobitka kao svoj udio u dobitku društva545.
Prema gledištima literature supsidijarna odgovornost ostalih članova društva
postoji uvijek čim je vraćanje nedopušteno isplaćenog potrebno za održavanje te-
meljnog kapitala tj. za vraćanje vrijednosti imovine na razinu koja odgovara svoti te-
meljnog kapitala, i to nezavisno od pitanja je li glavni dužnik pri primanju nedopušte-
ne isplate bio savjestan ili nije546. Oni odgovaraju čak i u onom slučaju kad je glavni
dužnik svoje potraživanje nedopuštene isplate od društva ustupio trećoj osobi ili ga
je založio547. Odgovornost pojedinog člana društva, prema nekim stajalištima sudske
prakse i literature, ograničena je u dva pravca. Ona je ograničena veličinom poslov-
nog udjela u tom smislu što članovi ne odgovaraju za čitavu dužnu svotu nego samo
razmjerno svojim poslovnim udjelima548. Dosljedno ovome - i ujedno sukladno s na-
činom na koji je uređena odgovornost preostalih članova društva za uplatu neupla-
ćenog dijela uloga kaduciranog člana - onom članu društva koji bi uplatio više no što
otpada na njegov poslovni udjel, pripadao bi regresni zahtjev prema onim članovima
koji su platili manje od onog što otpada na njihove poslovne udjele549.
11. PRAVO NA UDIO U DOBITKU

11.1. Razdoblje tijekom kojeg postoji (čl. 406. st. 1.)
Pravo članova društva na udio u dobitku društva postoji od njegova nastanka do
nastanka razloga za prestanak društva, jer bi se isplata dobitka nakon nastanka razlo-
ga za prestanak društva protivila prirodi likvidacijskog ili stečajnog postupka, koji se
provode nakon toga. Stoga navod čl. 406. st. 1. ZTD-a – kako članovi d.o.o. «sve dok
društvo postoji … imaju pravo tražiti da im se isplati godišnja dobit» - treba shvatiti u
545
V. Nedopuštene isplate i obveza vraćanja.
546
Rowedder, s. 506., H. P. Westermann u Scholz, s. 1059.
547
Odluka BGH u BGHZ 93, 146 i dalje, prema Rowedder, s. 506.
548
Rowedder, ibid., Koppensteiner, s. 585., Reich-Rohrwig, s. 654.
549
285
tom smislu, a ne da bi to pravo imali sve do prestanka društva tj. sve do brisanja druš-
tva iz sudskog registra. To vrijedi i za dioničare, odnosno za d.d.
11.2. Godišnji dobitak i njegova uporaba

(čl. 220. do čl. 223., čl. 406.a i čl. 406 st. 1.)
Značenje pojma “godišnji dobitak” nije pobliže uređeno odredbama ZTD- a, nego
proizlazi iz odredbi Zakona o računovodstvu550 (dalje: ZRač) i to kao sastavni dio go-
dišnjih financijskih izvještaja551 koji se sastavljaju za poslovnu godinu koja je jednaka
kalendarskoj godini552. Točnije govoreći, pojam dobitka proizlazi iz računa dobiti i gu-
bitka koji “prikazuje prihode i rashode te financijski rezultat ostvaren u stanovitom
vremenskom razdoblju“553 (istakao autor). To stanovito vremensko razdoblje je - kao
što je rečeno - poslovna tj. kalendarska godina, pa je godišnji dobitak društva svota
koja je u računu dobitka i gubitka za tu godinu, u skladu s računovodstvenim pravili-
ma, iskazana kao dobitak društva u toj godini.
Svota godišnjeg dobitka, utvrđena prema računovodstvenim pravilima, među-
tim još nije nužno svota dobitka koji se dijeli članovima društva. Ta svota, naime, pred-
stavlja bruto dobitak koji podliježe oporezivanju prema pravilima o porezu na dobit.
Makar odredbe ZTD-a o d.o.o. ne govore izričito o neto dobitku – nego to govore
samo odredbe o d.d. – u oba društva bruto dobit najprije treba umanjiti za porez na
dobit, što dovodi do neto dobiti. Također u oba društva neto dobit još nije svota koja
se nužno može rasporediti dioničarima odnosno članovima kao dividende odnosno
udjeli u dobitku. Umjesto toga, i u d.d. i u d.o.o. neto dobit najprije se mora umanjiti
odnosno upotrijebiti za pokriće gubitaka iz ranijih godina, ako je u ranijim godinama
bilo gubitaka koji nisu pokriveni, i to tako dugo dok svi gubitci iz ranijih godina ne
budu pokriveni.
Nakon toga odgovarajući dio neto dobiti u d.d. mora se unijeti u zakonske rezer-
ve odnosno pričuve, jer je odredbama ZTD-a izrijekom previđena i sama ova obveza
i njen opseg odnosno dio neto dobitka koji je d.d. dužno unositi u zakonske rezerve
odnosno pričuve. Zakonske pričuve u d.d. podrobno su uređene u čl. 222. i 222.a ZTD-a
koji određuju da je društvo u zakonske pričuve dužno unositi 5% dobiti tekuće godine
umanjene za iznos gubitka i prethodne godine sve dok te rezerve zajedno s rezerva-
ma kapitala (vezane rezerve) ne dosegnu visinu od pet posto (5%) temeljnoga kapita-
la društva ili statutom određen veći dio toga kapitala. Odredba čl. 222., uz to, određuje
i što se unosi u rezerve kapitala i svrhu u koje se zakonske rezerve i rezerve kapitala
mogu upotrijebiti, te pretpostavke njihove uporabe, a odredba čl. 222.a određuje što
se smije unositi u rezerve iz dobiti, rezerve za vlastite dionice, uporabu ostalih rezervi,
te što se statutom mora urediti, ako se njime predviđa postojanje statutarnih rezervi.
Za d.o.o. nije izričito propisana obveza stvaranja i postojanja zakonskih pričuva,
pa se odgovor na pitanje je li d.o.o. dužno stvarati zakonske pričuve može dati korište-
njem uobičajenih načina tumačenja propisa. Prvo moguće tumačenje bilo bi slijedeće.
550
Nar. nov., 109/07
551
Čl. 15. st. 3. ZRač.
552
Čl. 15. st. 7. i čl. 9. st. 3. ZRač.
553
Čl. 14. st. 3. ZRač.
286
Budući da su odredbe o eventualnim zakonskim pričuvama prisilan propis treba uzeti

da su sve obveze - koje je zakonovatelj želio nametnuti adresatima propisa - iskazane u
tekstu propisa, te da osim onih obveza koje su neprijeporno iskazane u tekstu, drugih
obveza nema. Analogija, odnosno analogna primjena nekih drugih odredbi - npr. o ob-
vezatnim (zakonskim) pričuvama dioničkog društva - nije dopuštena. Drugo moguće
tumačenje temeljilo bi se na zahtjevu da kapitalna društva imaju pričuve, te na činjenici
da (djelomični) uzor hrvatskih odredbi o d.o.o. (AGmbHG) - pod određenim uvjetima -
nalaže postojanje pričuva. S obzirom na postojanje argumenata u prilog oba suprotna
stajališta, pouzdan odgovor na pitanje je li d. o. o. dužno imati pričuve ipak nije moguće
dati, a autor bi se založio za tumačenje o postojanju takve obveze onih d.o.o. koja se
uzimaju kao veliki poduzetnici554. Na tu obvezu valjalo bi analogno primijeniti čl. 222.
ZTD-a koji uređuje zakonske pričuve dioničkog društva.
ZTD ipak predviđa i pričuve d.o.o. te u čl. 406.a određuje što se unosi u rezerve
kapitala, u rezerve iz dobitka i u rezerve za vlastite poslovne udjele, a također i da se
eventualno postojeće rezerve predviđene društvenim ugovorom smiju rabiti samo za
namjene predviđene društvenim ugovorom. To podrazumijeva da je u slučaju određi-
vanja rezervi društvenim ugovorom, nužno odrediti i namjenu tih rezervi.
Preostalom svotom dobitka po samom ZTD-u i d.d. i d.o.o. slobodno raspolažu i
mogu je isplatiti članovima kao udjele u dobitku odnosno dividende, ali to ne znači da
će uvijek biti tako. U d.d. statutom, a u d.o.o. društvenim ugovorom može biti predvi-
đeno stvaranje pričuva odnosno rezervi (statutarne rezerve), te ako je tako učinjeno,
nakon unošenja odgovarajućeg dijela dobitka u zakonske rezerve, uslijedit će unoše-
nje odgovarajućeg dijela dobitka u statutarne rezerve, odnosno umanjenje dobitka
raspoloživog za isplatu udjela u dobitku za svotu statutarnih rezervi.
Osim toga, u d.d. uprava i nadzorni odbor – odnosno upravni odbor ako društvo
ima monistički ustroj organa – po samom ZTD-u mogu do najviše 50% preostale svo-
te uporabiti za unos u ostale rezerve iz dobiti, no statutom ih se može ovlastiti da u
ostale rezerve unesu manji ili veći postotak od toga. Ako su ovlašteni rasporediti veći
postotak, taj veći postotak ipak mogu rasporediti u ostale rezerve samo dok ostale
rezerve iz dobiti ne dosegnu svotu koja odgovara ½ svote temeljnog kapitala ili bi
dosegle kad bi se u njih rasporedio dio neto dobiti tekuće godine. Posljednje ograni-
čenje vrijedi i za glavnu skupštinu, kad ona utvrđuje financijska izvješća.
U d.o.o., preostala svota može se uvećati za dobit iz ranijih godina, koja nije bila
raspoređena, i članovi imaju pravo zahtijevati da im se isplati i zadržana dobit iz ranijih
godina. S druge strane, ta svota morat će se umanjiti za svotu pretrpljenog smanjenja
imovine u tekućoj godini, ako je u toj godini imovinsko stanje društva značajno i ne
samo prolazno pogoršano555.
Postojanje dobitka je prva pretpostavka postojanja zahtjeva člana za isplatu
udjela u dobitku556, a u slučaju njegova nepostojanja eventualna odluka skupštine
o njegovoj uporabi, npr. isplati, bit će bespredmetna i time ništetna, te uprava neće
554
Čl. 3. ZRač.
555
O tome v. Zabrana potraživanja dobitka u d.o.o.
556
Odluka Bayerische Obersten Landesgerichts (Bavarski Nadzemaljski sud) (dalje: BayOLG) u
BayObLGZ 1987, 314, 318 prema Emmerich u Scholz, s. 961.
287
smjeti ništa isplatiti temeljem takve odluke. Ako bi ipak isplatu obavila, tako obavlje-
na isplata uzela bi se kao nedopuštena557 te bi izazvala obvezu povrata isplaćenog558.
Druga pretpostavka nastanka konkretne i određene tražbine, odnosno zahtjeva člana
za isplatom određene svote njegovog udjela u dobitku, sastoji se u donošenju odluke
skupštine odnosno članova društva, o isplati dobitka.
11.3. Odluka o financijskim izvješćima i isplati dobitka

U d.o.o. skupština odnosno članovi društva odlučuju i o financijskim izvješćima i
o uporabi raspoloživog dobitka, dok u d.d. u pravilu glavna skupština odlučuje samo
o uporabi raspoloživog dobitka, a o usvajanju financijskih izvješća odlučuje nadzorni
odbor559. O uporabi raspoloživog dobitka glavna skupština d.d. odlučuje prema op-
ćim pravilima o odlučivanju glavne skupštine560, pa se daljnje izlaganje odnosi samo
na d.o.o.
U d.o.o. financijska izvješća – koja uključuju i (godišnji) račun dobitka i gubit-
ka - skupštini odnosno članovima društva podnosi i za nj odgovara uprava društva.
Uprava društva sačinit će godišnja financijska izvješća ili njihovu izradbu povjeriti od-
govarajućim kvalificiranim osobama, i podnijeti ih skupštini društva koja “odlučuje ...
osobito o: ... financijskim izvješćima društva, upotrebi ostvarene dobiti i pokrivanju
gubitaka”561. To podrazumijeva dvije odluke: odluku o utvrđivanju financijskih rezul-
tata društva u poslovnoj godini odnosno odluku kojom se utvrđuju godišnja finan-
cijska izvješća društva – što podrazumijeva i utvrđivanje dobitka - i odluku o uporabi
dobitka iskazanog u tim izvješćima tj. u računu dobitka i gubitka562. Donošenje obje
ove odluke apsolutno je pridržano skupštini društva u tom smislu što se društvenim
ugovorom drugom organu društva ne može valjano prenijeti to pravo563.
Sam pojam “odlučivanja” o godišnjim financijskim izvješćima podrazumijeva
kako su i račun dobitka i gubitka i druga financijska izvješća, koja je uprava podni-
jela skupštini društva, samo prijedlozi skupštini društva, a ona iste može prihvatiti ili
odbiti odnosno promijeniti564. Njemačka literatura razlikuje ne samo odlučivanje o fi-
nancijskim izvješćima od odlučivanja o uporabi dobitka, već i terminološki razlikuje
ispostavljanje financijskih izvješća od njihova utvrđivanja, što valja točno razlikovati i
odvojiti. Ispostavljanje ili sačinjenje i podnošenje skupštini financijskih izvješća znači
ispunjenje obveze bilanciranja koja tereti upravu društva, a utvrđivanje je obvezujuće
očitovanje kojim dotadašnji prijedlozi uprave postaju pravno obvezujući akti: račun
dobitka i gubitka postaje to u pravnom smislu onda kad ga skupština prihvati odno-
sno utvrdi565.
557
Čl. 407.
558
Tako i Emmerich u Scholz, ibid.
559
O tome v. Uprava, Sastavljanje i podnošenje godišnjih financijskih izvješća u d.d.
560
561
Čl. 441. st. 1.
562
Roth, s. 277.
563
Čl. 441. st. 2.
564
Ibid.
565
Crezelius u Scholz, s. 1470. Odluka BGH u BB 1985, 567 prema Crezelius u Scholz, ibid.
288
Ako društvenim ugovorom nije određena posebna većina onda ove odluke skup-
ština društva donosi običnom većinom danih glasova, budući da za nju nije propi-
sana posebna većina566, a u slučaju kad na skupštini nije donesena nikakva odluka
o utvrđivanju financijskih izvješća nego samo odluka o uporabi dobitka iskazanog u
predloženom računu dobitka i gubitka, smatrat će se kako je konkludentno donese-
na i odluka o utvrđivanju financijskih izvješća društva u cjelini567. Dobitak društva ne
mora se nužno isplatiti članovima, već se može uporabiti - primjerice - za stvaranje
pričuva društva. Zbog toga je slijedeći - i ujedno posljednji - korak na putu do potra-
živanja isplate dobitka, donošenje odluke o uporabi dobitka u pravcu njegove isplate
članovima.
11.4. Tražbina isplate udjela u dobitku d.o.o.

Odlukom o uporabi dobitka u pravcu njegove isplate članovima društva, pravo
na udio u dobitku društva pretvara se u “bezuvjetno i čisto potraživanje”568. Ovo po-
traživanje dospijeva u onom trenutku kad spomenute dvije odluke počnu proizvoditi
pravne učinke, a to znači kako će u pravilu on dospjeti u trenutku kad je donesena
kasnija od njih569. Ovo potraživanje je novčano potraživanje, a prema njemačkoj sud-
skoj praksi zastarijeva u općem zastarnom roku570. Razumije se da ta tražbina pripada
članu društva, pri čemu se to odnosi na osobe koje su upisane u knjigu poslovnih
udjela kao članovi društva, pa onaj tko nije upisan nema pravo na udio u dobitku niti
«naknadu tražene izmakle koristi – neisplaćenog udjela u dobiti»571. Dospijeće traž-
bine isplate dobitka nije uređeno odredbama ZTD, pa ta tražbina dospijeva u prvom
redu sukladno odredbama društvenog ugovora, ako postoje, a potom odluci članova
društva odnosno skupštine. Ako to ne bi bilo uređeno ni jednim niti drugim, treba-
lo bi primijeniti opće pravilo o dospijeću obveza iz ZOO, prema kojem «ako rok nije
određen ni ugovorom niti zakonom, a cilj posla, narav obveze i ostale okolnosti ne
zahtijevaju stanovit rok za ispunjenje, vjerovnik može zahtijevati odmah ispunjenje
obveze…»572.
11.5. Tražbina isplate udjela u dobitku d.d. (čl. 223. st. 4.)
Tražbina isplate udjela u dobitku d.d. – prema izričitoj odredbi ZTD-a – nastaje u
prvom redu onog dana za koji to odredi glavna skupština odlukom o uporabi dobit-
ka, ali ni glavna skupština ne smije odrediti dan kasniji od 30. dana nakon donošenja
odluke. Ovaj izričaj upućuje na to da bi u slučaju određivanja kasnijeg dana, danom
nastanka tražbine trebalo uzeti 30. dan od donošenja ove odluke. No, ako glavna
skupština ne odredi dan na koji nastaje ova tražbina dioničara, ona nastaje istekom
566
Čl. 445. st. 1., Karsten Schmidt u Scholz, s. 2012.
567
Karsten Schmidt u Scholz, ibid.
568
Karsten Schmidt u Scholz, s. 2015. a u istom smislu i Reich-Rohrwig, s. 651. i Rowedder, s. 451.
569
Emmerich u Scholz, s. 986.
570
Odluke Reichsgerichta u RGZ 88, 42, 45, i BGH u BGHZ 80, 357, 359 prema Emmerich u Scholz,
ibid.
571
Odluka VSRH Rev-995/02 od 21. travnja 2004.
572
Čl. 173. st. 3. ZOO. Podrobnije v. u Gorenc, Komentar, s. 237. i Kačer/Radolović/Slakoper, s. 195.
289
dana zaključenja glavne skupštine na kojoj je donesena odluka o uporabi dobitka u

pravcu isplate udjela u dobitku dioničarima.
Osim što odlukom o isplati dobitka može biti određen dan nastanka tražbine
isplate dobitka, tom odlukom može biti određen i dan dospijeća te tražbine, jer – ra-
zumije se – nastanak tražbine i dospijeće tražbine nisu nužno dva događaja koja se
moraju zbiti istog dana. Odlukom o uporabi dobitka glavna skupština kao dan dospi-
jeća tražbine može odrediti svaki dan od dana nastanka te tražbine pa do isteka roka
od 30 dana od dana nastanka te tražbine. U slučaju određivanja kasnijeg dana, trebalo
bi uzeti da tražbina dospijeva istekom 30 dana od dana nastanka, a istekom tog roka
ona dospijeva i po samom ZTD-u, dakle, kad odlukom glavne skupštine nije određeno
dospijeće. Istovremeno treba uočiti da je odluka glavne skupštine o isplati dobitka
pravna osnova temeljem koje nastaje dioničarev zahtjev za isplatu, što odluka VTSRH
Pž-8726/03 od 1. lipnja 2004.573 ističe navodeći kako «pravna osnova temeljem koje
dioničar može od dioničkog društva zahtijevati isplatu dividende je odluka Glavne
skupštine kojom je ona odlučila da se dobit isplati dioničarima». Tražbina isplate do-
bitka je novčana tražbina, te je nazakonita odluka društva o isplati udjela u dobiti
kojom se ista isplata udjela u dobiti vrši upućivanjem podmirivanje te tražbine u robi
kod druge osobe574.
Zanimljiv je slučaj kad je odluka o isplati dobitka naznačila kako će se dobitak
isplatiti «u najpogodnijem trenutku za društvo», a isplata nije obavljena «niti po isteku
gotovo 2,5 godine od donošenja odluke», s time što su sudovi utvrdili «da je najpo-
voljniji trenutak … nastupio već po proteku 30 dana od donošenja…odluke» jer «se
ima smatrati kao da rok isplate u odluci nije označen», što bi značilo da se ne može
uzeti u obzir kao neodređen, pa se primjenjuje odredba Statuta o isplati u roku od 30
dana, ako odlukom glavne skupštine nije drukčije određeno575.
Također je zanimljiv slučaj kad je «glavna skupština tuženika … donijela od-
luku da se isplati dividenda dioničarima za 1998. godinu i to u iznosu 35,00 kn po
dionici», ali i da se «ovlašćuje uprava društva da dospjela i nesporna, a nepodmi-
rena potraživanja od dioničara naplati iz pripadajuće dividende prije njezine ispla-
te», što znači da prebije dioničarevu tražbinu isplate dividende s protutražbinama
društva od dioničara. Prema odluci VTSRH Pž-7742/03 od 26. rujna 2006.576 dono-
šenjem takve odluke glavne skupštine tražbina dioničara nije prestala prijebojem
jer «izjavu o prijeboju ne može dati glavna skupština dioničkog društva svojom
odlukom, već samo i jedino uprava društva budući da je uprava organ dioničkog
društva koji … zastupa društvo prema trećima» a «volja stvorena na glavnoj skup-
štini jest unutarnja volja društva koju prema van izražava uprava društva (u nekim
slučajevima i nadzorni odbor), pa je stoga uprava tuženika trebala tužitelju dati
izjavu o prijeboju».
573
ttp://sudskapraksa.vsrh.hr/supra/.
h
574
IO Vts 2/2000.
575
Odluka VSRH Revt 59/05 od 28. studenog 2006., http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra/. Odluka se
odnosi na dioničko društvo, ali u ovom je slučaju dopuštena analogna primjena na d.o.o.
576
http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra/.
290
11.6. Isključenje isplate odlukom članova d.o.o.

Donošenje odluke o isplati dobitka članovima ipak neće uvijek predstavljati va-
ljani temelj za nastanak potraživanja isplate dobitka člana društva. Članovi društva
imaju pravo na isplatu godišnjeg dobitka “ako isplata dobiti nije isključena društve-
nim ugovorom ili odlukom članova društva”. Isplata dobitka može biti isključena druš-
tvenim ugovorom bilo pri njegovu sklapanju ili kasnije, njegovom izmjenom. Primje-
rice, može se raditi o tome da je društvenim ugovorom određeno kako će se određeni
postotak dobitka obvezatno rasporedjivati u pričuve društva, ili da će se dobitak ispla-
ćivati članovima tek nakon proteka određenog roka ili nakon potpune uplate uloga577.
Zanimljivo je pitanje potrebne većine glasova za donošenje odluke o isključenju
isplate dobitka, odnosno pitanje je li za to potrebna suglasnost svih članova. Ako bi
se odredba o isključenju ili ograničenju isplate dobitka unosila u društveni ugovor
njegovom izmjenom potrebna većina glasova bila bi 3/4 danih glasova, a ako bi se
o tome donosila odluka na skupštini (koja bi imala učinak samo za jednu određenu
godinu) bila bi potrebna obična većina danih glasova, a ne suglasnost svih članova jer
se takvom odlukom ne smanjuju prava pojedinim članovima578.
S tim u vezi treba reći i kako je za valjanost odluke kojom se isključuje isplata
dobitka potrebno da za to postoje ekonomski opravdani razlozi, jer je takva odluka
pobojna ako bi prosudba razumnog gospodarstvenika u postojećim okolnostima po-
slovanja društva nalagala isplatu dobitka579.
11.7. Udjeli dioničara i članova d.o.o. u dobitku (čl. 223. i čl. 406. st. 2.)
Udjeli dioničara u dobitku d.d. i udjeli članova d.o.o. u dobitku d.o.o. određuju se
u osnovi na istovjetan način. Oni se u d.d. određuju prema omjeru uplata za dionice,
a u d.o.o. u omjeru uplaćenih uloga. Dakle, u oba društva temeljni kriterij nije broj
preuzetih odnosno upisanih dionica odnosno veličina preuzetoga poslovnog udjela,
nego uplaćeni dio dionica odnosno uloga. Razumije se kako se udjeli u dobitku, u
slučaju kad su dionice odnosno ulozi uplaćeni u cijelosti, određuju prema temeljnom
kapitalu koji otpada na dionice koje pripadaju pojedinom dioničaru, a u d.o.o. prema
temeljnom kapitalu koji otpada na poslovni udjel pojedinog člana d.o.o.
Ova pravila o načinu podjele dobitka tj. o načinu na koji se određuje udio svako-
ga pojedinog člana u dobitku društva, nisu prisilne naravi. Određivanje omjera udjela
u dobitku pripada u područje međusobnih odnosa dioničara odnosno članova d.o.o.,
dok je javni odnosno opći interes zaštićen prisilnim pravilima o određivanju dobitka
koji se može isplatiti dioničarima odnosno članovima d.o.o. Stoga se zakonom odre-
đeni omjeri udjela u dobitku mogu promijeniti, ali samo statutom u d.d. odnosno
društvenim ugovorom u d.o.o., a ne i odlukom glavne skupštine d.d. odnosno člano-
va d.o.o. To stoga što je pravo na udio u dobitku društva temeljno imovinsko pravo
člana društva o kojem se on sporazumio s drugim članovima pri sklapanju društvenog
577
dluka BGH u BGHZ 14, 264, 273 prema Emmerich u Scholz, s. 973.
O
578
Tako i Karsten Schmidt u Scholz, s. 2016.
579
Čl. 365. st. 1. u svezi s čl. 449. Podrobnije o nevaljanosti odluka skupštine v. Glavna skupština d.d.
i odlučivanje članova (skupština) d.o.o.
291
ugovora, a jednostavnom odlukom glavne skupštine odnosno članova d.o.o. moglo

bi se - običnom većinom glasova - to pravo oštetiti odnosno ugroziti.
11.8. Isplata predujma dobitka (čl. 221.)

Zanimljivo je pitanje dopustivosti isplata predujma dobitka odnosno pripada-
nje članovima prava na isplatu predujma dobitka. Za d.d. ZTD sadrži izričita pravila o
tome, dok za d.o.o. ne sadrži.
U d.d. statutom se može ovlastiti upravu – odnosno izvršne direktore - da iz pred-
vidivoga dijela neto dobitka isplate dioničarima predujam na ime dividende, ali tek
po isteku poslovne godine, podrazumijevajući da se radi o predujmu dobitka za po-
slovnu godinu koja je istekla. Daljnja pretpostavka valjanosti isplate predujma do-
bitka – osim isteka poslovne godine – je postojanje dobitka za tu poslovnu godinu
prema privremenom računu dobiti i gubitka za tu godinu. Kad postoje obje ove pret-
postavke uprava može isplatiti predujam dobitka, ali ukupno najviše ½ neto dobitka
umanjenog za svote koje se po zakonu i statutu moraju unijeti u rezerve društva, s
time što ukupna svota predujma ne može biti veća od ½ prošlogodišnjeg dobitka.
Kako se ne radi o isplati u okviru redovnog poslovanja društva, za plaćanje predujma
upravi je potrebna suglasnost nadzornog odbora, a ako društvo ima monistički ustroj
organa, izvršnim direktorima potrebna je suglasnost upravnog odbora. Više isplaćeno
od dopuštenog trebalo bi smatrati nedopuštenom isplatom, s time što bi se ovdje
često moglo raditi o situaciji u kojoj je dioničar koji prima isplatu u dobroj vjeri580.
Kako za d.o.o. pitanje isplate predujma dobitka nije izričito uređeno, potrebno je
prvo izložiti pretpostavke odgovora na to pitanje. Neprijeporno je kako prisilni pro-
pisi uređuju razdoblje za koje se moraju sastaviti financijska izvješća, pa tako i račun
dobitka i gubitka, i tek račun dobitka i gubitka za jednu godinu može definitivno od-
govoriti na pitanje postoje li dobitak i mogućnost isplate udjela u njemu. Istodobno,
prisilne su naravi i odredbe o očuvanju temeljnog kapitala društva, odnosno zabrani
povrata uloga, koje se mogu se uzeti kao granica do koje se proteže javni interes i
čije poštivanje je zaštićeno odredbama o zabrani povrata uloga i o obvezi vraćanja
društvu onoga što društvo nedopušteno isplati581. Stoga, ako se predujam dobitka
isplaćuje, onda je takva isplata dopuštena i valjana pod odgodnim uvjetom da ra-
čun dobitka i gubitka društva za odnosno razdoblje pokaže dobitak najmanje u visini
isplaćene svote. Ako bi taj račun pokazao nepostojanje dobitka ili dobitak manji od
namjeravane isplate predujma, onda bi isplaćeni predujam dobitka odnosno razlika
između iskazane i isplaćene svote predujma dobitka predstavljala nedopuštenu ispla-
tu i članovi društva bili bi društvu dužni vratiti - u zavisnosti od slučaja - čitavu primlje-
nu svotu ili neutemeljeno isplaćeni dio582.
Isplata predujma dobitka također bi se mogla uzeti kao nedopuštena odnosno
kao povrat uloga - i to već od trenutka kad je učinjena - ako bi bila izvršena na teret
580
O tome podrobnije v. pod Temeljni kapital i stjecanje i očuvanje imovine društva, Nedopuštene
isplate i obveza vraćanja.
581
Ibid.
582
V.��
Nedopuštene isplate i obveza vraćanja i Odgovornost za člana kojem je nedopušteno ispla-
ćeno.
292
temeljnog kapitala, tj. u trenutku kad imovina društva ne prelazi svotu temeljnog ka-
pitala. Na isti način isplata predujma dobitka mogla bi se uzeti nedopuštenom iako
isplatom nije oštećen temeljni kapital ali ako u trenutku isplate za urednog i savje-
snog gospodarstvenika ne bi bilo razumno očekivanje: (1) da račun dobitka i gubitka
za tu godinu pokaže dovoljan dobitak, ili (2) da tijekom te godine neće nastati nemo-
gućnost društva da uredno ispunjava svoje obveze.
Sa stajališta prava članova društva, unatoč tome što bi društvo pod određenim
uvjetima bilo ovlašteno isplatiti predujam dobitka, članovima društva ne bi pripadao
odgovarajući zahtjev za tu isplatu odnosno odgovarajuće potraživanje (jer je za nji-
hov nastanak potrebno postojanje naprijed spomenutih elemenata), nego bi isplata
predujma postojala samo kao ovlast društva.
12. PRAVO NA POVRAT DIJELA ULOŽENOG PRI SMANJENJU

TEMELJNOG KAPITALA (čl. 345. st. 2. i čl. 465. st. 1.)
12.1. Pretpostavke
Vraćanje uplaćenog za uloge članovima društva zabranjeno je, a pogotovo člano-
vima društva ne pripada pravo na vraćanje ili povrat onoga što su uložili u društvo, o
čemu v. Temeljni kapital i stjecanje i održavanje imovine društva. Jedna od malobrojnih
iznimki od tog načela postoji u slučaju redovnog (efektivnog) smanjenja temeljnog
kapitala, o kojem općenito v. Povećanje i smanjenje temeljnog kapitala. Tada, naime,
smanjenje temeljnog kapitala podrazumijeva i smanjenje imovine društva, jer nakon
smanjenja temeljnog kapitala postoji imovina čija vrijednost prelazi svotu smanjenog
temeljnog kapitala i koja se može iskoristiti za vraćanje dijela uloženog članovima
društva. Stoga je za nastanak prava na povrat dijela uloženog nužno provođenje po-
stupka efektivnog (redovnog) smanjenja temeljnog kapitala.
Iz toga proizlazi da je za postojanje ovog prava člana društva nužno da postoji
imovina društva čija vrijednost premašuje svotu temeljnog kapitala nakon smanjenja,
te da je postupak smanjenja proveden sukladno odredbama ZTD-a, s naglaskom na
ispunjenje obveza koje društvo u tom postupku ima prema vjerovnicima. Također je
nužno da smanjenje temeljnog kapitala bude upisano u sudski registar. U d.d. zato
što tek nakon toga slijede radnje kojima se štite vjerovnici, a isplate dioničarima su
moguće nakon toga. U d.o.o. zato jer su isplate članovima društva na temelju sma-
njenja temeljnoga kapitala moguće nakon što se odgovarajuća izmjena društvenog
ugovora upiše u sudski registar. Eventualne isplate bez prethodnog ispunjenja ovih
pretpostavki treba uvrstiti u nedopuštene isplate583.
12.2. Dio uloga

U naslovu je istaknuto da se radi o povratu “dijela” uloga jer ni vraćanje čitavog
uloga, ni vraćanje pri kojem ne bi preostala minimalna uplata od 1/4 od svakog po-
slovnog udjela odnosno dionice, niti smanjenje poslovnog udjela pri kojem bi on po-
stao manji od 200 kn odnosno dionica manja od 10 kn, nisu dopušteni ni mogući584,
583
O tome v. Temeljni kapital i stvaranje i očuvanje imovine društva, Nedopuštene isplate i obveza
vraćanja
584
Priester u Scholz, s. 2866., Reich-Rohrwig, s. 536.
293
osim ako bi u d.o.o. uz postupak smanjenja temeljnog kapitala bio provodjen i postu-
pak povlačenja (amortizacije) poslovnog udjela, a u d.d. bilo provođeno smanjenje te-
meljnog kapitala povlačenjem dionica. Tada bi ulog mogao biti članu vraćen u cijelosti
s posljedicom prestanka njegovog članstva u društvu585.
12.3. Vraćanje
Povrat uloženog ne mora nužno značiti isplatu članu društva, nego može znači-
ti i prestanak obveze uplate neuplaćenog dijela uloga odnosno dionice586. U d.o.o. u
trenutku upisa smanjenja temeljnog kapitala nastaje zahtjev članova prema društvu
za isplatu587 odnosno prestaje obveza uplate odgovarajućeg dijela neuplaćenog dijela
uloga, a u d.d. to bi se zbilo protekom šest mjeseci od objave upisa smanjenja temelj-
nog kapitala u sudski registar i pod pretpostavkom da su prema vjerovnicima ispunjene
obveze koje postoje pri smanjenju temeljnog kapitala.
13. PRAVO NA UDIO U OSTATKU LIKVIDACIJSKE MASE

(čl. 167. st. 2. t. 3. i čl. 472.)
13.1. Uvod
Nakon što nastane neki od razloga za prestanak društva - izuzevši provođenje
stečajnog postupka i pravomoćnu odluku suda kojim se odbija otvaranje stečajnog
postupka zbog nemogućnosti da se iz stečajne mase pokriju troškovi stečajnog po-
stupka - provodi se postupak likvidacije društva. Ti su razlozi načelno nezavisni od
imovinskog stanja društva u trenutku njihova nastanka, pa je moguće da i nakon pod-
mirenja svih obveza prema svim vjerovnicima društva u likvidaciji, preostane neka
imovina. Tu imovinu društva likvidatori su dužni podijeliti članovima društva, što po-
drazumijeva da postoji pravo članova d.o.o. odnosno dioničara da zahtijevaju isplatu
odgovarajućeg udjela u toj imovini. Glede dioničara, to je pravo utvrđeno izričitom
odredbom čl. 167. st. 2. ZTD-a.
Budući da se na likvidaciju d.o.o. na odgovarajući način primjenjuju pravila o li-
kvidaciji d.d., pravo na udio u ostatku likvidacijske mase jedinstveno je uređeno i za
d.d. i za d.o.o., te se može prikazati zajednički i za dioničare i za članove d.o.o.
Kao pretpostavke postojanja ovog prava i zahtjeva pojedinog člana društva
za isplatu odnosno predaju udjela u ostatku likvidacijske mase, mogu se navesti:
postojanje ostatka likvidacijske mase, usvajanje izvješća o provedenoj likvidaciji i
prijedloga diobe imovine od strane glavne skupštine odnosno skupštine d.o.o. ili
izostanak odluke o tome nakon što je ona uredno sazvana, protek 30 dana od odlu-
ke o podjeli ili od dana kad je skupština drugi put trebala biti održana, a nije održa-
na zbog nepodobnosti za odlučivanje, ili je završila bez donošenja odluke o podjeli
imovine i protek godine dana od dana treće objave poziva vjerovnicima da prijave
svoje tražbine.
585
sp. Priester u Scholz, s. 2864.. V. Povećanje i smanjenje temeljnog kapitala.
U
586
Koppensteiner, s. 451. Reich-Rohrwig, s. 535.
587
294
13.2. Ostatak likvidacijske mase

Ostatak likvidacijske mase čini imovina društva koja je u tijeku postupka likvi-
dacije društva preostala nakon ispunjenja svih poznatih i nespornih obveza društva
prema njegovim vjerovnicima i davanja osiguranja vjerovnicima čije su tražbine spor-
ne. S ispunjenjem poznatih i nespornih obveza izjednačeno je polaganje dugovane
svote kod suda, u slučaju kad vjerovnik ne prijavi tražbinu koja je poznata društvu u
likvidaciji. Pod poznatim i nespornim treba uzeti tražbine vjerovnika koje nisu sporne
i koje su oni prijavili do isteka roka od godine dana od dana treće objave poziva vje-
rovnicima da prijave svoja potraživanja588.
13.3. Usvajanje prijedloga diobe imovine ili

izostanak odluke o tome
Nakon ispunjenja obveza društva prema njegovim vjerovnicima, likvidatori će
izraditi izvješće o provedenoj likvidaciji i prijedlog o podjeli imovine društva - ako u
odluci o prestanku društva nije drugačije određeno i podnijeti ih na prihvaćanje orga-
nu koji je donio odluku o prestanku društva, osim ako je u odluci o prestanku društva
drukčije određeno589. Ova pretpostavka ispunjena je kad taj organ usvoji prijedlog
diobe već opisanog ostatka likvidacijske mase. Ako je taj organ glavna skupština d.d.,
a u d.o.o. skupština društva, odnosno ako je ona nadležna za prihvaćanje izvješća i
prijedloga diobe, pa se ne sastane nakon što dva puta bude uredno sazvana ili ne
bude podobna za odlučivanje, smatrat će se da su izvješće i prijedlog prihvaćeni ona-
ko kako su predloženi, te je ova pretpostavka ispunjena kad povodom drugog sazi-
vanja bude utvrđeno da skupština nije podobna za odlučivanje ili ne donese nikakvu
odluku o prijedlogu diobe.
13.4. Protek rokova

Likvidatori su dužni podijeliti članovima društva ostatak likvidacijske mase u
roku od 30 dana od dana donošenja odluke o prihvaćanju izvješća o provedenoj
likvidaciji i prijedloga o podjeli imovine tj. ostatka likvidacijske mase društva, od-
nosno od dana od kojeg se smatra da su oni prihvaćeni. No, istovremeno oni smiju
tu imovinu podijeliti članovima društva tek po proteku godine dana od dana treće
objave poziva vjerovnicima da prijave svoja potraživanja, jer postoji mogućnost da
društvo ne zna koje sve obveze ima, a vjerovnici moraju biti odgovarajuće zaštićeni.
Dakle, tek kad kumulativno isteknu rok od 30 dana od odluke o prihvaćanju izvješća
i prijedloga diobe – odnosno od dana kad se smatra da su prihvaćeni – i rok od go-
dinu dana od dana treće objave poziva vjerovnicima da prijave svoja potraživanja,
nastaje zahtjev člana društva za isplatu odnosno predaju njegovog udjela u preo-
staloj imovini društva590.
588
O tome podrobnije v. Prestanak društva, Tijek likvidacije
589
Čl. 378.
590
Čl. 380. st. 1. Istovremeno treba istaći i kako «tražbina na isplatu ostatka likvidacijske mase člana
društva prema likvidatoru društva dospijeva nakon što budu namireni svi troškovi i vjerovnici», što
je istaknuto u odluci VTSRH Pž-3216/04 od 4. svibnja 2004. Zbornik, odluka 414.
295
No, prijedlog podjele imovine društva likvidatori su dužni izraditi “ako u odluci o
prestanku društva nije drugačije određeno”591, pa se otvara pitanje trenutka nastanka
zahtjeva člana društva u slučaju kad je u odluci skupštine d.o.o. odnosno glavne skup-
štine d.d. o prestanku društva drukčije određeno, a s time treba izjednačiti i slučaj
kad je drukčije određeno u statutu d.d. odnosno društvenom ugovoru d.o.o. Prema
autoru u ovim slučajevima zahtjev člana društva za isplatu udjela u preostaloj imovini
društva nastaje i dospijeva u roku od 30 dana od trenutka kad je utvrđena veličina te
imovine društva tj. ostatka likvidacijske mase, ako su ispunjene i sve ostale pretpo-
stavke prava na isplatu udjela u toj masi.
13.5. Vjerovnik, dužnik i sadržaj i opseg prava i zahtjeva

Vjerovnik zahtjeva je član društva. Glede dužnika isplate udjela u preostaloj imo-
vini članovima društva, posve površno čitanje odredbe čl. 380. st. 1. moglo bi navesti
na misao kako je dužnik te isplate likvidator, jer prema toj odredbi preostalu imovinu
“likvidatori su ... dužni podijeliti”. Podjela imovine jest obveza likvidatora ali ne kao
osoba nego kao zakonskih zastupnika društva u likvidaciji, pa su oni to dužni učiniti u
ime i za račun tog društva. Dužnik je stoga društvo u likvidaciji592.
Predmet zahtjeva za isplatu u pravilu će biti novčano potraživanje593, što u hr-
vatskom pravu proizlazi iz odredbe ZTD prema kojoj je jedna od izrijekom određe-
nih obveza likvidatora unovčenje imovine društva594, što podrazumijeva unovčenje
cjelokupne imovine društva a ne samo nekih njenih dijelova. No, čl. 380. st. 1. ZTD-a
određeno je da će preostala imovina biti podijeljena članovima na način određen sta-
tutom odnosno društvenim ugovorom. To znači da bi se statutom odnosno društve-
nim ugovorom moglo odrediti da se članovima uložena sredstva vrate u naravi tj. u
onom obliku u kojem su uložena ili tako da se preostala imovina društva ili pojedini
njeni dijelovi podjele i članovima predaju u naravi595. Dakle, ako je tako određeno sta-
tutom odnosno društvenim ugovorom, član će imati pravo zahtijevati predaju stvari
i/ili prijenos prava, a ako statut odnosno društveni ugovor nema takve odredbe, član
će imati pravo zahtijevati isplatu odgovarajuće svote novca.
Temeljno pravilo o opsegu prava člana jest da svakom članu društva pravo na
udio u ostatku imovine pripada razmjerno nominalnoj svoti dionica odnosno poslov-
nog udjela kojeg on drži. Ovo pravilo primijenit će se onda ako su ispunjene obje
slijedeće pretpostavke: da su sve dionice odnosno svii ulozi bili uplaćeni u jednakom
dijelu - dakle 1/4 ili 1/2 ili 1/1 svakog uloga, te da u društvu nije bilo povlaštenih dio-
nica odnosno povlaštenih poslovnih udjela. Ako su neke dionice odnosno neki ulozi
bili razmjerno više odnosno manje uplaćeni od drugih, prvo se naknađuje ono što je
uloženo, a potom se ostalo dijeli razmjerno nominalnim iznosima596 dionica odnosno
poslovnih udjela, tj. uspostavlja se ponovna primjena temeljnog pravila.
591
St. 1. čl. 378.
592
Tako i Rasner u Rowedder, s. 1336., Lutter-Hommelhoff, ibid.
593
Rasner u Rowedder, ibid., Karsten Schmidt u Scholz, s. 3306.
594
Čl. 374. st. 1.
595
596
Čl. 380. st. 3.
296
14. PRAVO NA UDIO U OSTATKU STEČAJNE MASE

(čl. 167. st. 2. t. 3. i čl. 403. st. 2.)
Prema izričitoj odredbi ZTD-a redovne dionice imatelju daju pravo na isplatu di-
jela stečajne mase društva, a to pravo pripada i članovima d.o.o. iako nije posve izriči-
to predviđeno u ZTD-u. No, to pravo nije podrobnije uređeno pravilima ZTD-a, nego
pravilima Stečajnog zakona.
Stečajni zakon propisuje obvezu stečajnog upravitelja da svakoj osobi koja ima
udjela u stečajnom dužniku – tj. u društvu u stečaju - dade onaj dio viška na koji bi ta
osoba imala pravo u slučaju likvidacije izvan stečajnog postupka, ali samo “ako se pri
završnoj diobi mogu u punoj visini namiriti tražbine svih stečajnih vjerovnika”597. Da-
kle, pravo na udio u ostatku stečajne mase postojat će samo ako se pri završnoj diobi
prethodno mogu namiriti tražbine svih stečajnih vjerovnika i to u cijelosti.
Na zaključak o postojanju prava, odnosno zahtjeva svakog pojedinog člana druš-
tva za isplatu pripadajućeg mu udjela u imovini koja je preostala nakon što su svi vje-
rovnici društva podmireni u cijelosti, upućuje imperativni izričaj odredbe Stečajnog
zakona prema kojoj “upravitelj će svakoj osobi koja ima udjela u dužniku dati onaj dio
viška...”598. Iz toga proizlazi kako članovi društva pojedinačno imaju pravo zahtijevati
isplatu, a stečajni upravitelj obvezu isplatiti svakom članu društva odgovarajući dio
preostale imovine. Svaki pojedini član društva bio bi, dakle, vjerovnik potraživanja
svojeg dijela viška. Dužnik tog potraživanja, posve neprijeporno, bilo bi društvo u ste-
čaju tj. stečajni dužnik kojeg stečajni upravitelj zastupa599.
Svakome članu društva stečajni upravitelj će dati onaj dio viška na koji bi taj član
imao “pravo u slučaju likvidacije izvan stečajnog postupka”. To znači da će stečajni
upravitelj – ako nakon potpunog podmirenja vjerovnika preostane imovine - ex offo
temeljem zakona ili statuta odnosno društvenog ugovora utvrditi omjere pojedinih
članova u višku tj. omjere u kojima bi oni sudjelovali u ostatku likvidacijske mase, i
svakome pojedinom “dati” onaj dio viška koji mu pripada. Nadalje to znači da će se na
podjelu primijeniti pravila o podjeli preostale imovine tijekom likvidacije društva, o
čemu v. Pravo na udio u ostatku likvidacijske mase.
15. PRAVO SUDJELOVANJA U ODLUČIVANJU

15.1. Općenito
I svaki dioničar – osim imatelja dionice bez prava glasa - i svaki član d.o.o. ima
pravo sudjelovati pri donošenju odluka i u donošenju odluka članova društva. Pravo
sudjelovanja u odlučivanju podrazumijeva i obuhvaća pravo na obaviještenost o vre-
menu, mjestu i pitanjima o kojima će odlučivati članovi društva, pravo biti nazočan
pri raspravljanju i odlučivanju i pravo raspravljati o predloženim odlukama600. Posto-
janje i važnost ovih prava mogu se uočiti iz posljedica eventualne povrede tih prava,
597
Čl. 195. SZ.
598
Ibid.
599
Čl. 24. st. 3. SZ.
600
297
koje se mogu sastojati u ništetnosti ili pobojnosti odluka glavne skupštine odnosno
skupštine d.o.o. donesenih uz povredu ovih prava. Razlog tome je što je mogućnost
sudjelovanja pri odlučivanju pretpostavka vršenja prava glasa.
15.2. Pravo sudjelovanja člana d.o.o. u odlučivanju o načinu

donošenja odluke (čl. 440. st. 1.)
Odlučivanje putem skupštine društva može se uzeti redovnim načinom odlučiva-
nja zato što za takav način odlučivanja nije potrebna nikakva posebna suglasnost bilo
jednog, nekih ili svih članova društva. No, prema odredbi čl. 440. st. 1. članovi društva
mogu donositi odluke, koje ulaze u njihov djelokrug odnosno djelokrug skupštine, ne
samo u skupštini nego i u pisanom obliku.
Kad se odluka članova donosi pisanim putem, neće postojati mogućnost nepo-
srednog sučeljavanja argumenata, kakva postoji u skupštini - i otvorenija je moguć-
nost provedbe pojedinačnih interesa predlagatelja određene odluke. Upravo to je
temelj za propisivanje prava svakog pojedinog člana da prihvati ili otkloni valjanost
odlučivanja u pisanom obliku. Drugim riječima, umjesto odlučivanja u skupštini od-
lučivanje u pisanom obliku moguće je samo “ako ... svi članovi u pojedinom slučaju u
pisanom obliku ... izjave da su suglasni s time da se o njoj (odluci - op. a.) glasuje pi-
sanim putem” Dakle, za valjanost odluke donesene u pisanom obliku nužna je sugla-
snost svih članova društva s takvim načinom odlučivanja. Dapače, odluke donesene
u pisanom obliku valjane su ako su se s njima u pisanom obliku suglasili svi članovi
društva ili ako su donesene potrebnom većinom glasova, ali uz prethodnu pisanu
suglasnost svih članova s takvim načinom odlučivanja601. Dakle, za valjanost tako do-
nesene odluke potrebna je ili pisana suglasnost svih članova sa sadržajem odluke602
ili pisana suglasnost svih članova s načinom donošenja odluke (uz odgovarajuću ve-
ćinu glasova u prilog sadržaja odluke). Nasuprot, ako bi odluka bila donesena makar
apsolutnom većinom svih glasova u društvu, ali bez pisane suglasnosti svih članova
s takvim načinom odlučivanja, odluka ne bi bila valjana603. Suglasnost s pisanim nači-
nom odlučivanja moraju dati i oni članovi društva kojima bi u konkretnom slučaju bilo
zabranjeno glasovanje tj. koji bi bili isključeni iz glasovanja, jer i oni imaju pravo biti
nazočni skupštini i raspravljati od predloženoj odluci604.
16. PRAVO GLASA (čl. 291., čl. 292., čl. 296. i čl. 445 st. 2. do st. 6.)
16.1. Imatelj prava glasa (čl. 291. st. 5.)
Imatelj prava glasa u društvu je isključivo i jedino dioničar odnosno član d.o.o.605
i druge osobe ne mogu imati pravo glasa. Pravo glasa nije odvojivo od dioničara od-
nosno člana d.o.o. kao takvo i može se prenijeti drugoj osobi samo zajedno odnosno
u okviru prijenosa dionice odnosno poslovnog udjela. Ono se dioničaru može oduzeti
601
602
Odluka Vrhovnog suda Austrije br. 3 Ob 54/66 od 25. svibnja 1966. prema Kostner-Umfahrer, s. 192.
603
Odluka Vrhovnog suda Austrije br. 5 Ob 553/87 od 28. travnja 1987. prema ibid.
604
Odluka OLG Duesseldorf u ZIP 89, 1556 prema Lutter-Hommelhoff, s. 537.
605
Odluke Reichsgerichta u RGZ 82, 169 i 139, 228. prema Karsten Schmidt u Scholz, s. 2095.
298
samo uz njegov pristanak, a članu d.o.o. se ne može oduzeti ni uz njegov pristanak. To

pravo pripada dioničaru odnosno članu d.o.o. i u slučaju zalaganja dionica odnosno
poslovnog udjela.
Pripadanje prava glasa isključivo i jedino članu društva proizlazi iz čvrste veze
tog prava i članstva u društvu606. Pri osnivanju društva moraju biti upisane sve dionice
u d.d. odnosno moraju biti preuzeti svi poslovni udjeli u d.o.o. Kako svaka dionica –
osim povlaštenih dionica bez prava glasa – daje pravo glasa, te kako u d.o.o. svaki
iznos temeljnoga uloga koji odgovara svoti od 200 kn daje pravo na jedan glas, a po-
slovni udjel ne može biti manji od 200 kn, svakoj osobi koja je koja je upisala i uplatila
dionicu odnosno preuzela poslovni udjel u d.o.o. neizostavno će ex lege pripadati
jedan glas,. Treba, dakle, uočiti da se u d.d. po zakonu pravo glasa stječe potpunom
uplatom dionice, a u d.o.o. već preuzimanjem poslovnog udjela.
U slučaju prijenosa dionica ili poslovnog udjela drugoj osobi, koji podrazumijeva
prijenos svih članskih prava i obveza, stjecatelju se prenosi i pravo glasa onako kako
je ono dotada pripadalo prenositelju udjela. To pravo stjecatelj stječe u trenutku po-
stanka dioničarom odnosno članom d.o.o. u odnosu prema društvu.
Cijepanje prava glasa u smislu prijenosa trećoj osobi samo prava glasa, za Kar-
stena Schmidta i Rotha607 i prema njemačkoj sudskoj praksi608 nedopušteno je i ne
proizvodi pravne učinke, što proizlazi iz nedjeljivosti dionice odnosno poslovnog
udjela. O tome da bi pravo glasa pripadalo osobi koja nije član društva ne bi se mo-
glo govoriti ni u slučajevima kad osoba koja nije član društva vrši pravo glasa u svoje
ime kao osoba koja je to pravo stekla temeljem ugovora s članom društva koji joj je
vršenje tog prava prepustio kao založnom vjerovniku ili povjereniku. Takvoj osobi u
takvoj situaciji ne pripada pravo glasa nego samo pravo vršiti ovlasti koje iz njega
proizlaze609.
Nema prepreka da više osoba zajednički upišu jednu dionicu odnosno preuz-
mu jedan poslovni udjel u d.o.o. ili da kasnije postanu ovlaštenici jednoga poslovnog
udjela ili jedne dionice. Na ova oba slučaja valja primijeniti slična pravila ZTD koja se
odnose na više ovlaštenika na dionici odnosno na više ovlaštenika jednog poslovnog
udjela. Makar više ovlaštenika jedne dionice prava može ostvarivati samo preko za-
jedničkog zastupnika, a suovlaštenici jednoga poslovnog udjela mogu prava iz udjela
ostvarivati samo zajedno, bilo da glasuju suovlaštenici ili njihov zajednički zastupnik,
pri glasovanju neće biti moguća podjela glasova nego će svi glasovi koji suovlašteni-
cima pripadaju morati biti uporabljeni na isti način: dani u prilog neke odluke, dani
protiv neke odluke ili uopće ne dani.
Pravo glasa može i mirovati, a mirovat će kad miruju i druga prava iz dionica od-
nosno poslovnog udjela uz koji je to pravo vezano. To će biti onda kad dionice odno-
sno poslovni udjel drži društvo bilo temeljem stjecanja vlastitog udjela ili kad mu je
606
607
Karsten Schmidt u Scholz, s. 2099., Roth, s. 464.
608
Odluke BGH u BGHZ 43, 261, 267 i u NJW 1968, 397, odluka BayOLG u BB 1986, 484; odluka
OLG Hamburg u GmbHR 1990, 42, 43 i odluka OLG Koblenz u GmbHR 1992, 464 prema Karsten
Schmidt u Scholz, ibid.
609
299
prenesen u trenutku kaduciranja člana, jer prava iz vlastitih dionica odnosno vlastitog
poslovnog udjela miruju610.
16.2. Stjecanje prava glasa (čl. 291. st. 2. i čl. 445. st. 2.)
U d.o.o pravo glasa vezano je uz preuzimanje poslovnog udjela, što znači da se
pravo glasa stječe preuzimanjem poslovnog udjela i da se pravila o odlučivanju čla-
nova uz takvo pravo glasa primjenjuju ne od trenutka upisa osnivanja društva u sud-
ski registar, već od trenutka sklapanja društvenog ugovora. U d.d. samim stjecanjem
članstva u društvu tj. statusa dioničara uvijek i nužno dioničar neće steći pravo glasa.
On ga po zakonu stječe tek potpunom uplatom uloga za dionicu odnosno dionice
koje daju pravo glasa. Ali ovo pravilo nije prisilno, pa se statutom može odrediti stje-
canje prava glasa i prije potpune uplate uloga, i to uplatom zakonskog minimuma ili
većeg minimuma određenog statutom.
16.3. Vršenje prava glasa (čl. 291.)

Pravo glasa treba razlikovati od vršenja tog prava. Pravo glasa znači kako će vršenje
tog prava proizvesti pravne učinke: iz tog prava proizlazi zahtjev člana društva da se gla-
su koji je dao vršenjem tog prava, prizna učinak pri brojenju glasova odnosno učinak na
donošenje odluke. Pri utvrđivanju je li koja od odluka članova donesena, društvo mora
uzeti u obzir glas ili glasove koje je dao onaj član kojem pravo glasa pripada. Ali samo
postojanje prava glasa i pripadanje tog prava članu nije isto što i vršenje tog prava. Vr-
šiti pravo glasa znači glasovati o nekoj određenoj odluci tj. dati glas za ili protiv neke
odluke i to vršenje ili izvršavanje prava glasa je ovlast koja proizlazi iz prava glasa. Svoje
pravo glasa dioničar odnosno član d.o.o. može, ali načelno ne mora vršiti: on načelno
niti je dužan biti nazočan pri odlučivanju članova niti je dužan glas ili glasove koji mu
kroz dionicu ili dionice odnosno udjel pripadaju dati u prilog ili protiv nekog prijedloga.
Ako vrši to svoje pravo onda glasovanjem jednostrano očituje volju jer je glasovanje
jednostrano očitovanje volje osobe koja glasuje611 upravljeno na postizanje određenih
pravnih posljedica tj. poduzimanje pravnog posla, i na njega se primjenjuju opća pravila
obveznog prava o pravnim poslovima, pa se može zamisliti i nevaljano glasovanje zbog
razloga na strani osobe koja je glasovala (npr. zbog mane volje).
Način vršenja prava glasa tj. način glasovanja ili oblik u kojem se daju glasovi
ZTD ne određuje ni za glavnu skupštinu d.d. niti za skupštinu d.o.o., nego samo za
slučaj donošenja odluka članova d.o.o. u pisanom obliku. Onda kad se odluka donosi
u pisanom obliku podrazumijeva se i pisani oblik davanja glasova612. Iako takav način
glasovanja može biti društvenim ugovorom ili odlukom članova d.o.o. predviđen i za
glasovanje u skupštini društva, češće se može očekivati kako će se u skupštini d.o.o.
glasovati usmeno odnosno davanjem odgovarajućih znakova jer ZTD ne sadrži ni-
kakvih odredbi o načinu glasovanja, pa je moguće glasovati na svaki način na koji je
moguće očitovati volju prema pravilima o valjanom očitovanju volje obveznog prava.
U d.d. način glasovanja mora se odrediti statutom i ovdje će se češće odrediti da se
610
Čl. 235. i čl. 418. st. 3. i odluka BGH u BGHZ 119, 346, 356 prema Karsten Schmidt u Scholz, s. 2102.
611
Odluke BGH u BGHZ 14, 264, 267 i 48, 163, 173 prema Koppensteiner u Rowedder, s. 908.
612
Čl. 440. st. 1. i st. 2.
300
glasovi daju npr. putem listića koji sadrže naznaku broja glasova što pripadaju jed-
nom dioničaru.
Iako pravo glasa pripada dioničaru odnosno članu d.o.o., on neće uvijek sam od-
nosno osobno i neposredno vršiti to pravo. Dapače, u dva slučaja on uopće neće moći
sam vršiti to svoje pravo. Dioničar odnosno član d.o.o. koji nema poslovne sposob-
nosti ili je ima samo djelomično, ali ta djelomična poslovna sposobnost ne obuhvaća
vršenje prava glasa u društvu, svoje pravo glasa moći će vršiti samo putem svog za-
konskog zastupnika odnosno skrbnika. Pravo glasa za dioničara odnosno člana d.o.o.
koji je pravna osoba, vršit će njegov zakonski zastupnik koji je kao takav naznačen u
odgovarajućem registru ili punomoćnik ovlašten od strane zakonskog zastupnika, a
pravo glasa za člana društva koji je pravna osoba u stečaju vršit će stečajni upravi-
telj. Osim toga, član društva katkad neće moći ili htjeti biti nazočan skupštini društva
osobno (fizička osoba), odnosno putem svog zakonskog zastupnika (pravna osoba).
U takvim slučajevima on može glasovati putem punomoćnika613.
16.4. Isključenje prava glasa (čl. 293 st. 1. i čl. 445. st. 5. i st. 6.)
16.4.1. Uvod
Među odluke koje donose članovi društva ubrajaju se i neke odluke koje se tiču
pojedinih članova društva osobno. Npr. članovi društva glasovanjem mogu odlučivati
o podizanju tužbe protiv člana društva koji je primio nedopuštenu isplatu. U takvom i
sličnim slučajevima član društva na kojeg se odnosi odluka ne može sudjelovati u od-
lučivanju jer ne može o odluci glasovati osoba koja se tom odlukom oslobadja kakve
obveze i osoba koja je strana u sporu s društvom, a odlukom se odlučuje o pokreta-
nju ili rješenju tog spora. Posebno član d.o.o. ne može glasovati o odluci kojom mu
se pribavlja kakva korist i o odluci kojom se odlučuje o pravnom poslu između njega
i društva, a dioničar o davanju razrješnice samom sebi, što je moguće samo kad je taj
dioničar istodobno i član uprave ili nadzornog ili upravnog odbora
16.4.2. Polje primjene s obzirom na način donošenja odluka.

O tim odlukama dioničaru je zabranjeno glasovati na glavnoj skupštini, a članu
d.o.o. na skupštini, ali i u drugim slučajevima donošenja odluka članova društva tj. i
pri odlučivanju pisanim sporazumom ili u pisanom obliku.
16.4.3. Polje primjene s obzirom na osobe

Ova pravila primijenit će se samo u onim slučajevima kad se radi o odlučivanju
glede pitanja koje se tiče samo jednog ili više određenih članova društva, a ne i onda
kad bi se radilo o pitanju koje se tiče svih članova društva. Zabrana glasovanja, dakle,
neće vrijediti ako se radi o protezanju odluke na sve članove društva, nego samo onda
ako će ta odluka proizvesti učinak samo na jednog ili više određenih članova614, što
613
O glasovanju v. Glavna skupština d.d. i odlučivanje članova (skupština) d.o.o.
614
301
proizlazi iz svrhe pravila, a ona se sastoji u zaštiti interesa društva kao cjeline u onim
slučajevima kad postoji suprotnost između interesa društva i pojedinog člana615. Sto-
ga, ako bi svim članovima društva bilo zabranjeno glasovanje iz istog razloga, zabrana
glasovanja ne bi postojala616, a ako bi svim članovima društva bilo zabranjeno glaso-
vanje, ali ne iz istog razloga, odluka ne bi mogla biti donesena617.
Zabrana glasovanja nije vezana uz poslovni udjel odnosno dionicu nego uz
osobu jer nije zabranjeno glasovanje članu društva nego osobi čiji interesi su u su-
protnosti s interesima društva u naznačenim slučajevima. To se pokazuje i u okol-
nosti što osoba čiji interesi kolidiraju interesima zajednice, ne može glasovati ni kao
zastupnik drugog člana društva618. Zabrana glasovanja vrijedi i kad se ne glasuje o
pitanju koje se tiče samog člana društva, nego o pitanju koje se tiče osobe za čiji
račun on nastupa.
16.4.4. Polje primjene s obzirom na predmet odlučivanja.

Dioničaru odnosno članu d.o.o. zabranjeno je glasovanje o odlukama kojima se
on oslobadja od obveze ili obveza. Radi se o oslobođenju člana društva od obveza
bilo koje vrste, bilo ugovornih, sličnih ugovornima ili zakonskih i o bilo kojem načinu
na koji bi član mogao biti oslobođen svoje obveze: otpustu duga, odricanju, prijeboju,
priznanju duga. Pri tome se podrazumijeva da je društvo vjerovnik te obveze i da je
prethodno između društva kao vjerovnika i člana kao dužnika nastao pravni posao i
da postoji dospjela obveza člana društva. Zabrana glasovanja vrijedi u svakome od tih
slučajeva, a proteže se i na člana društva koji bi bio jamac člana kojega se oslobađa
obveze619. Oslobođenjem od obveze uzima se i davanje razrješnice članu društva koji
je istodobno i član uprave, pa će i osobi koja ujedinjuje oba ta svojstva biti zabranjeno
glasovati o davanju razrješnice samome sebi620.
Dioničar odnosno član d.o.o. također ne može glasovati o odluci pokretanju ili
rješenju spora između njega i društva. Kao primjer odluke o pokretanju spora mogla
bi se navesti tužba radi naknade štete koju društvo kani podnijeti protiv člana koji je
neutemeljeno zahtijevao reviziju financijskih izvješća, ali se zabrana glasovanja o ovoj
vrsti odluka - dakako - ne odnosi samo na takvu odluku nego na sve vrste pravnih
radnji kao što su tužba, opomena, otkaz621. Članu društva zabranjeno je glasovati u
onome slučaju u kojem bi on bio strana prema kojoj se kani poduzeti pravna radnja
odnosno protiv kojeg se kani pokrenuti spor ili o rješenju spora koji već postoji. Kao
primjer za odluku o rješavanju spora navode se odluka o povlačenju tužbe ili o odri-
615
Lutter-Hommelhoff, s. 510., Reich-Rohrwig, s. 344., Roth, s. 470., Karsten Schmidt u Scholz, s.
2149., Koppensteiner, s. 350.
616
Odluka br. 3 Ob 402/58 od 22. 12. 1958. prema Kostner-Umfahrer, s. 210. i Odluka objavljena
u HS 2199 prema Reich-Rohrwig, s. 344.Karsten Schmidt u Scholz, s. 2151., Roth, s. 478.,
Koppensteiner u Rowedder, s. 918.
617
Reich-Rohrwig, ibid., Kostner-Umfahrer, ibid.
618
619
Reich-Rohrwig, s. 346., Karsten Schmidt u Scholz, s. 2163., Koppensteiner u Rowedder, s. 923.
620
621
302
canju od tužbenog zahtijeva, ali i odluke kojima spor prestaje izvan okvira sudskog
postupka, kao što je izvansudska nagodba622.
Odluka kojom se članu d.o.o. pribavlja korist, prema poredbenoj literaturi nije
nužno odluka kojom se članu neposredno i izravno pribavlja imovinska korist623, a
prema poredbenoj sudskoj praksi dovoljno je da korist proistekne iz položaja člana
društva koji on stječe odlukom glede koje se postavlja pitanje njegova glasovanja, a
ne da neposredno i izravno tom odlukom stječe tu korist624. S druge strane, za zabranu
glasovanja ne bi bilo dovoljno samo stjecanje koristi jednog člana društva, nego bi
istodobno s time bilo potrebno postojanje gubitka ili mogućnosti nastanka gubitka
na strani društva625. Suprotno tome Koppensteiner ovaj gubitak ne traži626.
Ni pri odlučivanju o pravnom poslu između člana d.o.o. i društva taj član ne može
glasovati. Pravni posao između člana i društva može biti bilo koji pravni posao, što podra-
zumijeva ne samo ugovore nego i jednostrane pravne poslove627, a Vrhovni sud Austrije
primjenu zabrane glasovanja glede pravnih poslova ograničuje samo na one u kojima
društvo ne prima protučinidbu ili prima neprimjerenu protučinidbu628. S druge strane
njemačka sudska praksa pravnim poslovima glede kojih postoji zabrana glasovanja ne
uzima dopuštenje za prijenos udjela koji se može prenijeti samo uz suglasnost društva629,
izmjene društvenog ugovora načelno630, a čak ni onda kad su protivne interesima jednog
člana društva631 i poduzetničke ugovore između društva i jednog njegovog člana.
Među slučajeve kad je članu d.o.o. zabranjeno glasovati, iako to u odredbama čl.
445. st. 5 i st. 6. nije izrijekom rečeno, valjalo bi uvrstiti i glasovanje o kaduciranju i isklju-
čenju člana društva. Budući da u oba slučaja za valjanost odluke predleže važni razlozi
na strani člana društva o čijem se članstvu radi, postoji suprotnost interesa društva i tog
člana, te bi valjalo zauzeti stajalište kako o tome oni ne mogu valjano glasovati632.
Odredbe o isključenju prava glasa u d.o.o. u poredbenoj literaturi i sudskoj praksi
uzimaju se načelno dispozitivnim što znači kako bi društvenim ugovorom bilo do-
pušteno izmijeniti je i u smjeru proširenja slučajeva kad je članu društva zabranjeno
glasovanje i u smjeru suženja tih slučajeva633.
622
623
Reich-Rohrwig, s. 347., Kostner-Umfahrer, s. 210., Koppensteiner, s. 354.
624
Odluka Vrhovnog suda Austrije br. 8 Ob 515/86 od 27. veljače 1986. prema Kostner-Umfahrer, ibid.
625
Odluka br. 5 Ob 228/74 od 4. prosinca 1974. prema Kostner-Umfahrer, s. 211.
626
S. 354.
627
Karsten Schmidt u Scholz, s. 2153., Nadzemaljski sud Beč GesRZ 1978, 178 prema Koppensteiner,
s. 354.
628
Odluke OGH u SZ 47/143 i u GesRZ 1981, 115 prema Reich-Rohrwig, s. 348
629
Odluke BGH u BGHZ 48, 163, 167 i OLG Karlsruhe u GmbHR 1926, 649 prema Karsten Schmidt u
Scholz, s. 2157.
630
Odluke BGH u BGHZ 33, 191 i OLG Frankfurt u GmbHR 1990, 79 prema ibid.
631
Odluka OLG Frankfurt u GmbHR 1990, 79 prema ibid.
632
usp. Koppensteiner, s. 356
633
Lutter-Hommelhoff, s. 510., Koppensteiner u Rowedder, s. 929. Odluke BGH u BGHZ 92, 386, 395
i u LM br. 7 uz par. 34. GmbHG prema Karsten Schmidt u Scholz, s. 2189. i odluke Reichsgerichta
u RGZ 89, 383 i 112, 162 i OLG Hamburg u Die GmbH in der Rechtsprechung der deutschen
Gerichte (dalje: GmbHRspr) IV, br. 31 uz par. 47 GmbHG prema ibid.
303
Isključenje prava glasa znači da se glas odnosno glasovi dioničara odnosno člana
d.o.o. ne smije uzeti u obzir odnosno ubrojiti u dane glasove.
16.5. Broj glasova člana d.o.o.

Pri razradi pitanja imatelja prava glasa već je naznačeno kako ex lege svakom čla-
nu društva pripada jedan glas jer svakih 200 KN poslovnog udjela daje jedan glas, a
poslovni udjel ne može biti manji od 200 kn. Tamo je naznačeno i kako - prema prisil-
noj normi - svaki član društva mora imati barem jedan glas. Takvo pravo glasa - koje
proizlazi iz zakona - moguće je promijeniti jer se “u društvenom ugovoru može …
odrediti da članovi društva imaju drugačije pravo glasa” uz obvezatni pridržaj barem
jednog glasa svakome članu društva.
Dakle, ako nije drukčije određeno društvenim ugovorom onda pravo glasa nije ve-
zano uz osobu člana društva, već uz vrijednost uloga iz kojeg je proizašao poslovni udjel
koji mu pripada. Jedan član društva = onoliko glasova koliko je razmjerno svoti svakih
punih 200 kn uloga iz kojeg je proistekao njegov poslovni udjel. Istodobno, putem dopu-
stivosti drukčijeg uređenja prava glasa društvenim ugovorom otvara se prostor - između
ostalog - i za dodjelu svakome članu društva jednog glasa ili jednakog broja glasova.
Svaki pojedini glas koji pripada članu društva je jedinstven634 odnosno predstavlja je-
dinstvenu cjelinu, što znači da ga nije moguće dijeliti u tom smislu da bi kojem od članova
društva pripala 1/2 ili koji drugi dio tog jednog glasa, a o broju glasova koji pripadaju članu
društva temeljem posjedovanja poslovnog udjela, društvo je dužno izdati potvrdu.
16.6. Broj glasova dioničara (čl. 169., čl. 291. st. 1., st. 3. i st. 4.)
Posve načelno, moglo bi se reći da jedna dionica daje jedan glas imatelju te di-
onice tj. dioničaru, ali to nužno ne mora biti tako i često nije tako, a to proizlazi iz
pravila ZTD, a u prvom redu iz pravila da svaka dionica daje jednako pravo glasa, ali
samo uz jednake uvjete. Pravo glasa mora odgovarati sudjelovanju imatelja dionice u
temeljnom kapitalu društva i ostvaruje se prema nominalnim iznosima dionica. Dapa-
če, izdavanje dionica koje bi za istu svotu temeljnog kapitala koja se na njih odnosi, u
skupštini društva davale različito pravo glasa, izričito je zabranjeno.
Ako statutom ne bi bilo određeno stjecanje prava glasa prije potpune uplate ulo-
ga, moguće je da sve dionice budu uplaćene u cijelosti, neke budu uplaćene u cijelo-
sti, ili ni jedna ne bude uplaćena u cijelosti. S obzirom na zabranu izdavanja dionica
koje bi za isti nominalni iznos davale različito pravo glasa, u prvom slučaju broj glaso-
va pojedinog dioničara odgovarao bi broju dionica, odnosno bio bi razmjeran broju
dionica koje mu pripadaju u odnosu na ukupan broj izdanih dionica. U drugom sluča-
ju vrijedilo bi isto, ali samo glede dionica koje su u cijelosti uplaćene, dok dionice koje
nisu uplaćene u cijelosti ne bi davale pravo glasa. U zadnjem slučaju uplata najnižeg
uloga daje pravo na jedan glas, a omjer prava glasa određuje se prema visini uplaće-
nih uloga. To znači da najniža uplata služi kao osnovica za izračun broja glasova koje
daju veće uplate, a one daju onoliko više glasova koliko je puta uplata veća od naj-
manje. Drugim riječima, više glasova daju uplate koje su višekratnik najmanje uplate,
634
304
a ako veća uplata nije višekratnik najmanje, ona ne daje glas, nego u smislu broja
glasova može ostati neiskorištena. Istovremeno ako bi zbroj većih uplata za pojedine
dionice bio višekratnik najmanje uplate, on bi davao glas, tako da bi neiskorišten (gle-
de glasa) ostalo samo ono što nije višekratnik najmanje uplate nakon zbrajanja svih
većih uplata za sve dionice jednog dioničara.
Statutom se može odrediti da se pravo glasa stječe prije potpune uplate, ali se
takva odredba ne može odnositi samo na pojedine dioničare ili rodove dionica. Kad
je statutom tako određeno takvo stjecanje prava glasa, razumije se da je za stjecanje
prava glasa nužna uplata onog dijela koji je određen statutom, a to može biti zako-
nom određen najmanji iznos ili statutom određeni iznos veći od zakonom određenog
najmanjeg iznosa. I u ovom slučaju najmanja uplaćena svota daje pravo na jedan glas,
a svaka tolika puna svota na još po jedan glas.
Broj glasova koji pripada jednom dioničaru može se ograničiti statutom, ali ujed-
no i samo statutom, a ne i nekim drugim aktom.
Naime, izričitom odredbom ZTD dopušteno je da se u statut unese odredba ko-
jom se pravo glasa dioničara ograničava tako da pojedini dioničar ne može imati više
od statutom određenog najvećeg broja glasova ili određenog najvećeg postotka od
svih glasova. Pri tome se podrazumijeva da se ograničenje mora odnositi na svakog
dioničara koji bi imao više od određenog broja ili postotka glasova, odnosno da se
ne može odnositi na pojedinog dioničara ili pojedine dioničare. Svrha tog pravila je
ograničenje glasačke snage velikih dioničara odnosno jačanje položaja manjih i malih
dioničara, čime se ujedno jača i položaj uprave u odnosu na glavnu skupštinu od-
nosno velikog dioničara ili velikih dioničara. Ujedno se njegovom primjenom može
doprinijeti i zaštiti od neprijateljskog preuzimanja. Ovo pravilo otvara mogućnost us-
postave jednakog broja glasova svakog dioničara, što bi značilo značajno odstupanje
od kapitalnog koncepta d.d. i položaj dioničara u ovom pogledu učinilo usporedivim
s položajem članova društava osoba.
Kako bi se potpunije postigla svrha ograničenja broja glasova, statutom se tako-
đer može odrediti da se dionicama koje pripadaju dioničaru, uzimaju i dionice koje
za račun tog dioničara drži druga osoba, a ako je dioničar trgovačko društvo, da se
njegovim dionicama uzimaju i dionice društva koje je dio koncerna čiji član je i to
društvo, i dionice društva koje je ovisno ili vladajuće u odnosu na to društvo.
Ova ograničenja ne mogu se unijeti u statut društva čijim dionicama se trguje na
organiziranom tržištu vrijednosnih papira, a i kad se ne radi o takvom društvu ogra-
ničenja određena statutom ne uzimaju se u obzir pri donošenju onih odluka glavne
skupštine za koje je propisano da se donose većinom koja se određuje prema temelj-
nom kapitalu društva.
17. PRAVO NA TUŽBU ZBOG NIŠTETNOSTI I POBOJNOSTI ODLUKA

(čl. 362., čl. 448. i čl. 449.)
Kad drži da je odluka skupštine ništetna ili pobojna, u načelu svaki dioničar član
društva ima pravo tužbom zahtijevati utvrđenje ništetnosti odnosno poništenje od-
luke skupštine odnosno članova društva635, ali je potrebno je da se na strani tužitelja
635
Tako i odluka VTSRH Pž-1450/98 od 29. Rujna 1998., prema ZRHTS br. 5., odluka br. 105.
305
ispune subjektivne pretpostavke pobijanja odnosno subjektivni uvjeti podnošenja

zahtijeva za utvrđenje ništavosti. U d.o.o. također se razlikuju i pretpostavke za podi-
zanje tužbe člana društva u slučaju kada se radi o odluci skupštine od slučaja kada se
radi o odluci donesenoj pisanim putem.
Pravo podnošenja tužbe radi poništenja ili utvrđenja ništetnosti odluke skup-
štine pripada svakom članu društva koji je bio prisutan donošenju odluke i u zapi-
snik izjavio svoje protivljenje donošenju odluke. A contrario, član društva koji je bio
prisutan donošenju odluke, ali nije očitovao svoje protivljenje i zatražio zapisničko
utvrđenje tog protivljenja ne bi imao pravo na podnošenje tužbe. Također a contrario
nužnosti protivljenja donesenoj odluci (kao pretpostavci podnošenja tužbe) proizla-
zio bi zaključak kako članu društva koji je bio nazočan skupštini i glasovao u prilog
određene odluke, uopće ne bi pristojalo pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti te od-
luke. Prema Vrhovnom sudu Austrije za takvo protivljenje dostaje “svako očitovanje iz
kojeg proizlazi pridržavanje prava osobe koja se kasnije bori protiv odluke” čak i ako
je dano poslije donošenja odluke, ali prije zaključenja skupštine društva636. Protivlje-
nje ne mora biti očitovano baš tom riječi, nego je dovoljno da suzdržanost u odnosu
na donesenu odluku bude nedvojbeno očitovana, pa makar i kasnijim (tijekom iste
skupštine) prijedlogom za donošenje drukčije odluke637, a nije nužno ni unošenje pro-
tivljenja u zapisnik638 jer član društva koji se protivi donesenoj odluci ne mora nužno
biti u položaju da odlučuje o sadržaju zapisnika. Svoje protivljenje donesenoj odluci
član društva koji podiže tužbu može, dakle, dokazivati i drugim dokaznim sredstvima
a ne samo zapisnikom skupštine.
Pravo podnošenja tužbe radi poništenja ili utvrđenja ništetnosti odluke pripada
i svakom članu društva kojemu je neopravdano bilo onemogućeno da bude na skup-
štini tj. da prisustvuje donošenju prijeporne odluke, uključujući i neuredno sazivanje
skupštine. Neopravdanost onemogućavanja prisustva donošenju prijeporne odluke,
tj. eventualno dokazivanje opravdanosti takvog čina, treba staviti na teret tuženika jer
svaki član društva - čak i onaj kojem je zabranjeno glasovanje o nekom određenom
pitanju - ima pravo ne samo biti prisutan skupštini nego i osobno obaviješten o vre-
menu i mjestu njenog održavanja i pitanjima o kojima će se odlučivati.
Među nedostatke u sazivanju, koji člana ovlašćuju da kao nenazočan pobija done-
senu odluku, Vrhovni sud Austrije639 uvrstio je slučaj kad je član fizički bio nazočan po-
četku skupštine i s pravom izjavio da skupština nije pravovremeno sazvana, te se potom
udaljio. Time je taj član društva osigurao pravo pobijati donesene odluke. Ovome na-
suprot, članu društva koji nije bio nazočan skupštini koja je uredno sazvana i na koju je
on bio uredno pozvan, ne bi pripadalo pravo pobijati odluke kao nenazočnom članu640.
Osim dosada opisanih općenitih slučajeva, postoje i posebni. Prema odredbi čl.
362. t. 3. svaki član društva ima pravo pobijati odluku kojom se postiže korist za jed-
nog člana društva a na štetu društva ili drugih članova društva i prema toj odredbi
ovlast na tužbu ima baš svaki član društva, dakle i onaj koji nije stavio svoje protivlje-
636
Odluka OGH 1 Ob 573/85 od 22. svibnja 1985. prema Kostner-Umfahrer, s. 214.
637
638
Odluka OGH 3 Ob 637/82 od 20. prosinca 1982. prema Kostner-Umfahrer, s. 216.
639
640
Odluka OGH u HS 752/47 prema ibid.
306
nje u zapisnik, odnosno nije bio nazočan na skupštini. Drugi slučaj postojao bi onda
kad je odlukom o povećanju temeljnog kapitala novim ulozima ujedno isključeno
pravo članova da oni preuzmu nove poslovne udjele641.
U d.o.o. i na pobijanje odnosno utvrđenje ništetnosti odluka donesenih u pisa-
nom obliku treba analogno primijeniti pravila o pobijanju i utvrđivanju ništetnosti
odluka skupštine.
Za ostala pitanja u svezi sa sporovima radi utvrđenja ništetnosti i radi poništenja
odluka skupštine v. Glavna skupština d.d. i odlučivanje članova (skupština) d.o.o., Valja-
nost i nevaljanost odluka.
18. DIONIČAREVO PRAVO NA OBAVIJEŠTENOST

(čl. 281. st. 4., čl. 287. i čl. 288.)
U glavnoj skupštini svaki pojedini dioničar glasovanjem sudjeluje u odlučivanju o
pitanjima iz nadležnosti glavne skupštine, čiju važnost ne treba posebno naglašavati.
No, da bi mogao ozbiljno i kvalitetno prosuditi i odlučiti kako glasovati o pojedinim
pitanjima, dioničar mora biti dovoljno obaviješten o odgovarajućim okolnostima u
svezi s pitanjima o kojima treba odlučiti642. Posebno mora biti obaviješten dioničar,
kao osoba koja je – u krajnjoj crti – upravi društva povjerila sredstva odnosno koja
je uložila u društvo preuzimanjem i uplatom dionica i gospodarenje tim sredstvima.
Stoga je pravo na obaviještenost jedno od temeljnih prava dioničara, čije postojanje
je nužno za kvalitetno ostvarenje prava glasa. Istovremeno, međutim, opseg tog dio-
ničarevog prava ne može biti neograničen zbog načelno slobodnog raspolaganja dio-
nicama, što može dovesti do stjecanja dionica od strane osoba koje bi mogle zloupo-
rabiti neograničeni opseg prava na obaviještenost na štetu društva i drugih dioničara.
Stoga je dioničarevo pravo na obaviještenost ograničeno na obavještenja o po-
slovima društva, ako su ona potrebna za prosudbu pitanja na dnevnom redu glavne
skupštine. Drugim riječima, dioničar ima pravo zahtijevati i primiti obavještenja o po-
slovima društva, ako su ta obavještenja potrebna za odlučivanje o pitanjima na dnev-
nom redu glavne skupštine. Pojam poslova društva ovdje se ne može uzeti restriktivno,
nego ekstenzivno, jer je obaviještenost potpora odlučivanju o pitanjima iz nadležno-
sti glavne skupštine, a ta su šira od pojma poslova društva. Dakle, poslovi društva, o
kojima dioničar ima pravo biti obaviješten, obuhvaćaju i odnose se na sve ono što je u
nadležnosti glavne skupštine. Obavijesti trebaju biti potrebne za prosudbu pitanja o
kojima se odlučuje, što znači da su potrebne za donošenje dioničareve odluke o tome
kako glasovati o određenom pitanju na dnevnom redu. Dosljedno tome «dužnost je
uprave dioničkog društva da na glavnoj skupštini i to prije glasovanja o predloženoj
odluci dade zahtijevane obavijesti dioničaru; pri tome uprava te obavijesti ne može
dati u pisanom obliku (jer bi tada samo dioničar koji je podnio zahtjev bio upoznat s
danim obavještenjem), a niti se obvezati da će obavijesti dati kasnije. Uprava društva
mora zahtijevana obavještenja dati dioničaru na glavnoj skupštini u usmenom obliku,
a ako nije u mogućnosti da mu u potpunosti odgovori (na primjer zbog složenosti
641
Čl. 366.
642
Tako i odluka VTSRH Pž-1868/07 od 8. lipnja 2007., http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra/.
307
pitanja, jer je potrebno da uprava prethodno izvrši uvid u određenu dokumentaciju),

tada mora odgovoriti dioničaru na ono što zna»643.
Dioničarevo pravo na obaviještenost obuhvaća naročito odnose s povezanim
društvima i obavještenja o stanju društava koncerna, ako se radi o glavnoj skupštini
kojoj su podnesena godišnja financijska izvješća koncerna i izvješće o stanju koncerna.
S druge strane, dioničarevo pravo na obaviještenost nije neograničeno, nego su
u određenim – taksativno nabrojenim - slučajevima uprava odnosno izvršni direktori
ovlašteni uskratiti davanje obavijesti. To znači da u drugim slučajevima uprava od-
nosno izvršni direktori nisu ovlašteni uskratiti davanje obavijesti, te da se ne radi o
obvezi uprave odnosno izvršnih direktora, nego o njihovom pravu da uskrate davanje
obavijesti. Međutim «uprava dioničkog društva, ukoliko smatra da postoji koji od ra-
zloga za uskratu obavještenja … mora na glavnoj skupštini navesti razlog uskrate», a
«ne može odbiti dati obavještenja o poslovima društva koja su potrebna radi prosud-
be pitanja koja su na dnevnom redu glavne skupštine, a da pri tome nije jasno navela
i razlog (razloge) zbog kojih je to učinila»644.
Uprava je svakako ovlaštena uskratiti davanje onih obavijesti koje su inače na
drugi način dostupne dioničarima u dokumentaciji u koju oni imaju pravo uvida i pra-
vo na presliku prije održavanja glavne skupštine, kao i na internetskoj stranici društva
najmanje sedam dana prije prvog dana njenog održavanja i za vrijeme održavanja.
Osim toga, uprava odnosno izvršni direktori mogu uskratiti davanje obavijesti ako bi
ono moglo štetiti društvu ili povezanom društvu, i to prema razumnoj gospodarskoj
prosudbi, obavijesti po poreznim davanjima ili njihovoj visini, obavijesti o razlici izme-
đu vrijednosti s kojom su pojedini predmeti navedeni u poslovnim knjigama društva
i njihove više vrijednosti, obavijesti o metodama izrade financijskih izvješća društva i
procjene vrijednosti imovine, prihoda i rashoda ako je navođenje tih metoda u prilo-
gu spomenutih izvješća dovoljno za to da se dobije prava slika imovinskog i financij-
skog stanja te stanja dobiti društva, te onih obavijesti čijim bi davanjem uprava učinila
kažnjivu radnju.
Pravo na obaviještenost sastoji se u dioničarevom pravu da na glavnoj skupštini
zahtijeva davanje obavještenja o poslovima društva od uprave odnosno od izvršnih
direktora. Uprava odnosno izvršni direktori svakodnevno «žive» s društvom, vode nje-
gove poslove, pripremaju glavne skupštine i predlažu glavnoj skupštini donošenje
odluka iz njene nadležnosti. Kako, dakle, uprava odnosno izvršni direktori raspolažu
podacima iz kojih proizlaze njeni prijedlozi glavnoj skupštini, te kako svi ti podaci nuž-
no ne moraju biti sadržani u dokumentaciji u koju dioničari imaju pravo uvida, uprava
je organ društva koji je dužan dati potrebna obavještenja dioničarima. Osim toga, sva-
kom dioničaru pripada i pravo zahtijevati da mu se priopće odluke glavne skupštine.
Dioničar može tražiti davanje obavijesti i izvan glavne skupštine i uprava odno-
sno izvršni direktori mogu ih mu dati. Kad su mu dane, na glavnoj skupštini ista se
obavijest mora dati svakom drugom dioničaru, ali samo na njegov zahtjev, i to neovi-
sno o tome je li potrebna za prosudbu pitanja koja su na dnevnom redu. Kad to nije
bio slučaj, dioničar ima pravo tražiti davanje obavijesti i raspravljati, ali – kako bi rad
643
odluka VTSRH Pž-1868/07 od 8. lipnja 2007., http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra/.
644
odluka VTSRH Pž-1868/07 od 8. lipnja 2007., http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra/.
308
glavne skupštine bio djelotvoran – statutom ili poslovnikom o radu glavne skupštine
može se ovlastiti predsjednika glavne skupštine da vremenski primjereno ograniči
ostvarivanje ovih prava dioničara, ali on to može ograničiti i bez ovlasti iz tih akata.
Uvijek kad mu je uskraćena obavijest, dioničar ima pravo zahtijevati da se njego-
vo pitanje i razlog uskrate navedu u zapisniku o radu glavne skupštine, te ima pravo
zahtijevati od suda da on odluči o zahtjevu za davanje obavijesti, neovisno o tome je
li glavna skupština donijela odluku o pitanju u svezi s kojim je bilo njegovo traženje.
Ali, pravo zahtijevati od suda odluku o tome mora li uprava dati obavijest ne pripada
samo tom dioničaru, nego i svakom dioničaru koji je bio nazočan skupštini i u zapisnik
izjavio svoje protivljenje donesenoj odluci, što podrazumijeva da svaki takav dioničar
ima pravo postaviti sudu zahtjev samo ako je glavna skupština donijela odluku.
Zahtjev se mora postaviti u roku od 15 dana od završetka glavne skupštine na
kojoj je odbijeno davanje obavijesti, a za odlučivanje o njemu postoji isključiva nad-
ležnost trgovačkog suda na čijem je području sjedište društva. Na dioničaru je teret
dokaza da se radi o obavijesti o poslovima društva potrebnoj za prosudbu pitanja na
dnevnom redu, a na upravi je teret dokaza da postoji neka od okolnosti koje je ovla-
šćuju da uskrati davanje obavijesti. Ako nema okolnosti koje ovlašćuju uskratu oba-
vijesti, a radi se o obavijesti o poslovima potrebnoj za prosudbu pitanja na dnevnom
redu, sud će naložiti upravi odnosno izvršnim direktorima davanje obavijesti, a ona
može biti dana na glavnoj skupštini, ali i izvan glavne skupštine.
Uskrata davanja obavijesti ujedno je i jedan od razloga pobojnosti odluka glavne
skupštine, ali samo kad bi dioničar koji objektivno prosuđuje smatrao davanje oba-
vijesti bitnom pretpostavkom za očuvanje prava sudjelovanja na glavnoj skupštini i
drugih članskih prava. Ova tužba i zahtjev za davanje obavijesti međusobno su neo-
visni postupci.
19. PRAVO NA OBAVIJEŠTENOST ČLANA D.O.O. (čl. 446. i čl. 447. )

19.1. Uvod
Pod pravom člana na obaviještenost treba razumjeti
• pravo člana na uvid u knjigu odluka članova društva i na primanje izvoda iz te
knjige, te
• pravo na obaviještenost o stvarima društva i na uvid u poslovne knjige i doku-
mentaciju društva.
19.2. Uvid u knjigu odluka i primanje izvoda (čl. 446.)

Odluke koje donosi skupština odnosno članovi društva utječu na pravni polo-
žaj članova društva, a kao primjer onih koje su u ovom smislu posebno važne, mogu
se istaći odluka o uplati neuplaćenog dijela uloga (koja određuje dospijeće obvezu
čije neispunjenje može dovesti i do isključenja člana iz društva) i odluka o uporabi
godišnjeg dobitka društva (koja stvara potraživanje člana od društva). Također, stje-
catelj poslovnog udjela tj. novi član društva ne zna kakve su odluke bile donošene u
skupštini društva prije no što je postao njegovim članom. Dakle, ni jedan niti drugi ne
309
znadu posve pouzdano kakav je točno njihov pravni položaj u društvu, a to ugrožava
njihovu pravnu sigurnost.
Pravna sigurnost u ovome smislu, proizlazi iz toga što se sve odluke članova druš-
tva moraju bez odgode unijeti u knjigu odluka, te što svaki član društva ima za vrije-
me radnog vremena društva pravo uvida u knjigu odluka, a ako svoje pravo na obavi-
ještenost ne želi vršiti uvidom u tu knjigu, ili uz to želi posjedovati tekstove donesenih
odluka onda “svakome članu društva mora se na njegov zahtjev bez odgadjanja pre-
poručenim pismom dostaviti izvod iz svih odluka koje su unesene u knjigu odluka
potpisane od strane uprave uz priopćenje dana i mjesta donošenja te podataka o
upisu u tu knjigu”645.
Obveza vodjenja knjige odluka i upisa pojedinih odluka u nju tereti društvo646
a u okviru društva za ispunjenje ove obveze odgovorna je uprava. Prema austrijskoj
sudskoj praksi iako obveza vodjenja te knjige posve neprijeporno postoji, ipak upis
pojedinih odluka u nju nema za valjanost tih odluka konstitutivni nego samo dekla-
ratorni značaj647. U knjigu odluka uprava je dužna bez odgode upisati sve odluke koje
donesu skupština društva i članovi društva pisanim putem.
Svaki član društva ima pravo saznati sadržaj knjige odluka i to na dva načina:
neposrednim uvidom u knjigu odluka tijekom radnog vremena i zahtijevanjem da
mu se dostavi izvod iz knjige odluka koji sadrži one odluke koje ga zanimaju ili sve
odluke koje su unesene u nju. Uvid u knjigu odluka član može obaviti sam ili putem
punomoćnika, a izvod koji mu šalje, uprava društva dužna je potpisati, naznačiti dan
i mjesto donošenja odluka koje se nalaze u izvodu, naznačiti vrijeme upisa u knjigu
odluka, te dostaviti takav izvod članu preporučenim pismom. Stvaranjem prava člana
društva da zahtijeva dostavu izvoda iz svih odluka koje su unesene u knjigu odluka,
odnosno da zahtijeva uvid u tu knjigu, ova odredba stvorila je i odgovarajući zahtjev
koji pripada pojedinačno svakom članu društva. Austrijska sudska praksa648 i pravna
znanost649 iz toga izvode zaključak kako ovo pravo član može ostvariti i upravljanjem
sudu odgovarajućeg zahtjeva koji će o tome odlučiti u izvanparničnom postupku. Bu-
dući da je dužnik ove obveze društvo, a ne uprava eventualni zahtjev sudu upravit će
se protiv društva a ne protiv uprave650.
Prema Reich-Rohrwig651 i Koppensteineru652 odgovarajuća austrijska odredba je u
cjelini prisilna u tom smislu što se prava članova koja ona utvrđuje ne bi društvenim
ugovorom mogla ni ograničiti a pogotovu ne posve uskratiti, jer ona utvrđuje minimalni
standard odnosno prava članova glede obaviještenosti o odlukama članova društva. S
druge strane, zakonom utvrđena prava mogla bi se društvenim ugovorom proširiti.
645
Tako izričito i odluka VTSRH VTS Pž-6110/03 od 21. lipnja 2006., http://sudskapraksa.vsrh.hr/
supra/.
646
Odluka OGH u EvBl 1990/170 prema Koppensteiner, s. 358.
647
Odluka OGH 2 Ob 49/58 od 9. srpnja 1958. prema Kostner-Umfahrer, s. 212.
648
649
650
Odluka OGH 6 Ob 585/80 od 30. travnja 1980. prema Kostner-Umfahrer, s. 213.
651
S. 377.
652
S. 359. - 360.
310
19.3. Pravo na obaviještenost o stvarima društva i na uvid

u poslovne knjige i dokumentaciju društva (čl. 447.)
Svaki član društva ima pravo na obaviještenost, koje se ustvari sastoji od dva
prava: prava na obaviještenost u užem smislu i prava na uvid u poslovne knjige i do-
kumentaciju. Pravo na obaviještenost u užem smislu sastoji se u pravu svakog člana
društva da zahtijeva i dobije obavještenja od uprave, a pravo na uvid u poslovne knji-
ge u pravu svakog člana društva na uvid u poslovne knjige i dokumentaciju.
Predmet ovih prava odredba st. 1. čl. 447. označuje izrazom «stvari društva», pod
kojim treba razumjeti sve ono što pripada u pojam vođenja poslova, uključujući vođe-
nje poduzeća i poslovne planove, a napose u pravne poslove koje društvo poduzima,
kao što su primjerice ugovori koje je sklopilo ili kani sklopiti. Kratko rečeno, sve ono
što pripada u djelokrug uprave društva predmet je ovog prava i o svemu tome uprava
je dužna obavijestiti člana povodom njegova zahtjeva. Glede svih tih pitanja članu
društva pripada pravo zahtijevati i dobiti obavještenja. Osim toga, članu društva –
zavisno o njegovoj odluci – pripada i pravo uvida u poslovne knjige i dokumentaciju
društva. Kako nema naznake o ograničenju ovog prava, pod poslovnim knjigama i
dokumentacijom društva treba shvatiti sve poslovne knjige i cjelokupnu dokumenta-
ciju u svezi sa svime onim što pripada u pojam vođenja poslova društva i poslovanja
poduzeća koje društvo vodi.
Ova prava su individualna prava koja pripadaju svakom članu društva na temelju
zakona, zbog čega nije potrebno unositi ih u društveni ugovor. Dapače, odredbe o
ovim pravima su prisilne, pa eventualno njihovo isključenje društvenim ugovorom ili
odlukom članova ne bi proizvodilo pravne učinke. Ona pripadaju svakom članu neo-
visno o veličini njegova poslovnog udjela i njihovim postojanjem svakako je značajno
pojačana zaštita manjinskih članova društva koji često ne sudjeluju u vođenju njego-
vih poslova. Ova prava član društva može vršiti osobno ili putem punomoćnika, ali u
posljednjem slučaju potrebno je osigurati zaštitu poslovnih tajni društva.
Iznimno, postoje dva slučaja kad je uprava ovlaštena uskratiti članu i pravo na oba-
viještenost u užem smislu odnosno odbiti da dade obavijest i pravo na uvid u poslovne
knjige i dokumentaciju društva. Za valjanu uskratu tih prava potrebno je kumulativno
ispunjenje objektivne i subjektivne pretpostavke. Objektivna pretpostavka sastoji se u
mogućnosti da bi društvu – ili povezanom društvu – zbog davanja obavijesti odnosno
dopuštanja uvida mogla nastati šteta, pod čime se u poredbenoj literaturi ne podrazu-
mijeva šteta stricto sensu, nego svako dovođenje društva u gospodarski nepovoljniji
položaj653. Subjektivna pretpostavka definirana je kao bojazan da bi obavijest odnosno
uvid član društva mogao upotrijebiti za svrhe koje nisu u vezi s njegovim članstvom u
društvu. To bi značilo da je član društva primljenu obavijest odnosno ono što je saznao
uvidom, ovlašten koristiti samo unutar društva, primjerice pri donošenju odluka o dava-
nju glasova u skupštini ili pri vršenju članskih prava u društvu.
O uskrati prava na obavijest odnosno uvid, odlučuju članovi društva. Ipak, kako
će član društva uputiti zahtjev upravi, prvo će ona odlučivati o tome. Ako zaključi da
postoje i objektivna i subjektivna pretpostavka za uskratu prava, uprava će biti dužna
bez odgode sazvati skupštinu i predložiti joj donošenje odluke o uskrati tog prava
653
Roth, s. 518.
311
članu društva. Prema poredbenoj literaturi, a tako bi moglo - ali ne nužno - proizlaziti
i iz čl. 445. st. 5., članu koji zahtijeva uvid bilo bi isključeno pravo glasa pri odlučivanju
članova društva o njegovu pravu na obavijest odnosno uvid654.
Drugi slučaj kad je uprava ovlaštena odbiti davanje obavijesti odnosno uvida, jest
slučaj kad društvo ima nadzorni odbor bilo temeljem zakona ili društvenog ugovora.
Budući da nadzornom odboru pripada pravo nadzora – koje uključuje i prava koja
ovdje pripadaju članu društva – te budući da članovima društva izvješće podnosi i
nadzorni odbor a ne samo uprava, čini se da je nakana zakonodavatelja bila isključi-
ti pravo člana u situaciji kad on to pravo može vršiti putem nadzornog odbora. Kad
društvo ima nadzorni odbor otvoreno je pitanje je li za valjano odbijanje zahtjeva
člana potrebna odluka skupštine. Iz dikcije st. 3. i a contrario st. 2. – koji za prvi slučaj
tu odluku izrijekom trži – zaključilo bi se kako ovdje nije potrebna odluka skupštine,
nego kako će uprava valjano sama odbiti zahtjev člana za obavijest odnosno uvid.
Pravu člana na obaviještenost odgovara zahtjev koji može postaviti i putem suda.
Drugim riječima, član društva koji ne dobije tražene obavijesti, ima pravo zahtijevati
da sud odluči o tome mora li uprava dati obavještenja655.
20. PRAVO SLOBODNOG RASPOLAGANJA DIONICAMA I

POSLOVNIM UDJELIMA (čl. 227. i čl. 412.)
20.1. Općenito
Ni odnos između člana društva i kapitalnog društva, niti međusobni odnos iz-
među članova društva, nije nastao s obzirom na osobna svojstva odnosno osobnost
tih osoba. Makar su u poslovnoj praksi članovi d.o.o. često povezani, ni glede ovog
društva zakonski koncept u osnovi ne odstupa od tog pravila. U d.d. pogotovo. Iz tog
pravila proizlazi pravo člana društva kapitala da u načelu slobodno raspolaže svojim
dionicama u d.d. odnosno poslovnim udjelom ili udjelima u d.o.o656. To znači da dio-
ničar odnosno član d.o.o. u načelu slobodno odlučuje o tome hoće li kome prenijeti
dionicu odnosno udjel, te da to njegovo pravo nije ograničeno suglasnošću drugih
članova ili organa društva ili društva općenito.
Dionice odnosno poslovni udjeli predstavljaju skupove prava i obveza koji na-
čelno čine jedinstvenu cjelinu, iz koje se pojedina prava ne mogu izdvajati, tako da
bi se mogla samostalno prenositi, te da bi neka prava odnosno ovlasti iz dionica ili
udjela pripadali jednoj osobi, a preostala drugoj. Prema tome, slobodno raspolaganje
odnosi se na dionice odnosno poslovne udjele kao cjeline, ali ne i na dijelove tih cje-
lina. Glede poslovnog udjela u d.o.o. prema stajalištima njemačkog Saveznog suda
osobna prava ne mogu se zasebno prenositi657, no pojedina imovinska prava odnosno
potraživanja člana od društva mogla bi se samostalno prenositi odnosno ustupati658,
654
Roth, s. 520.
655
Čl. 447. st. 5. u svezi s čl. 288.
656
Npr. Roth, ibid., Reich-Rohrwig, s. 617., Kostner-Umfahrer, s. 284., Rowedder, s. 279., Sudhoff, s.
424.
657
Odluke BGH u BGHZ 43, 261, 267 i NJW 1968, 396, 397 i 1987, 780 prema Winter u Scholz, s. 627.
658
Odluka Reichsgerichta u RGZ 82, 167 i BGH u DB 1983, 2513 prema ibid.
312
a to obuhvaća i mogućnost ustupanja budućih zahtjeva za isplatu udjela u ostatku

likvidacijske mase659. Drugo je pitanje mogućnosti raspolaganja dijelom svih prava
koja sadrži dionica odnosno poslovni udjel, o čemu v. Poslovni udjel.
Slobodno raspolaganje dionicama u nematerijaliziranom obliku ne može se
ograničiti, a drugim dionicama i poslovnim udjelima može.
20.2. Ograničenja slobode raspolaganja

Slobodno raspolaganje dionicama – osim nematerijaliziranih -može se ograničiti
unošenjem u statut odredbi o nužnosti suglasnosti društva za prijenos dionica, a slo-
bodno raspolaganje poslovnim udjelom može se ograničiti društvenim ugovorom, o
čemu v. Osnivanje d.o.o. i simultano osnivanje d.d.
Od načelno samostalnog odnosno slobodnog raspolaganja poslovnim udjelom
ipak postoje neke iznimke koje proizlaze iz samog ZTD-a. Član društva ex lege neće
moći samostalno raspolagati (prenijeti) svoj poslovni udjel u slijedećim slučajevima:
ako je uz taj udjel vezana obveza ispunjenja dodatnih činidbi, ako je on jedan od pod-
nositelja zahtjeva za imenovanje revizora kojem zahtjevu je sud udovoljio660, i ako je
sudu podnio actio pro socio661.
Iznimno od pravila o slobodnom prijenosu udjela, st. 4. čl. 412. ZTD sadrži odred-
bu o prijenosu uz obvezatnu suglasnost društva onog udjela uz koji je vezana obveza
ispunjenja dodatne činidbe662 pri čemu nije naznačeno postoji li ta obveza samo u
slučaju kad dodatna činidba nije u cijelosti ispunjena, ili i onda kada je ta obveza u
cijelosti ispunjena. Ako je svrha te odredbe zaštita interesa društva sprječavanjem pri-
jenosa udjela osobi u čije ispunjenje dodatne činidbe društvo ima manje povjerenja,
onda bi u slučaju kada je dodatna činidba u cijelosti ispunjena prestala i zakonska ob-
veza prijenosa takvog udjela uz suglasnost društva. Istovrsno ograničenje slobodnog
raspolaganja udjelom ex lege postoji i u ostalim naprijed naznačenim slučajevima: ni
tada član društva neće moći raspolagati svojim udjelom bez suglasnosti društva, a u
svim tim slučajevima pod pojmom “suglasnost društva” valjalo bi razumijevati sugla-
snost koju daje skupština društva ili - ako je društvenim ugovorom ili odlukom skup-
štine davanje suglasnosti preneseno u djelokrug kojeg drugog organa - drugi organ
društva. U tim slučajevima valjalo bi uzeti da zabrana slobodnog raspolaganja traje
do okončanja započetih postupaka.
20.3. Ugovor o prijenosu dionica odnosno udjela

(čl. 227. i čl. 412. st. 3.)
20.3.1. Pravna priroda prijenosa i primjena prava
Prijenos dionica odnosno poslovnog udjela pravnim poslom inter vivos moguć je
samo dvostranim pravnim poslom, tj. ugovorom izmedju dotadašnjeg imatelja (pre-
nositelja) i novog imatelja (stjecatelja) dionica odnosno poslovnog udjela, a ne i jed-
659
Odluke BGH u BGHZ 88, 205, 206; 104, 351, 353 pema ibid.
660
Čl. 450. st. 2.
661
Čl. 453. st. 3.
662
Čl. 391.
313
nostranim pravnim poslom za čiju valjanost nije potrebna suglasnost obje strane. Ne-
mogućnost prijenosa jednostranim pravnim poslom rezultat je okolnosti da imatelj
dionica odnosno poslovnog udjela nema samo prava, već može imati i obveze prema
društvu. Budući da u ugovornom pravu nikoga nije moguće obvezati bez njegove
suglasnosti (osim u slučaju zastupanja), raspolaganje dionicama odnosno poslovnim
udjelom na temelju jednostranog pravnog posla inter vivos tj. bez suglasnosnosti
stjecatelja poslovnog udjela neće biti moguće663.
Ugovor o prijenosu dionica odnosno poslovnog udjela je obveznopravni ugo-
vor664 čiji predmet su dionice odnosno poslovni udjel tj. sva prava i obveze člana druš-
tva koje sadrže te dionice odnosno taj poslovni udjel i koji iz njih proizlaze. U zavisnosti
od okolnosti slučaja, a napose od protučinidbe koju - zauzvrat stjecanju - prenosite-
lju daje stjecatelj, sa stajališta obveznog prava ugovor o prijenosu dionica odnosno
udjela može biti kvalificiran primjerice kao kupoprodajni ili darovni ugovor ili ugovor
o razmjeni. Onda kad stjecatelj prenositelju kao protučinidbu daje odredjenu svotu
novca, kupnja poslovnog udjela je kupnja prava665, a isto vrijedi i za kupnju dionica.
Suprotno, besplatni ugovor o prijenosu dionica odnosno udjela valjalo bi kvalificirati
kao ugovor o darovanju. Kvalifikacija ugovora kao trgovačkog ili građanskopravnog
ovisi o svojstvima ugovornih strana i okolnostima sklapanja ugovora. Iako bi ugovor
češće bio građanskopravni, kad god bi njegove strane bile trgovci, a ugovor sklopljen
u obavljanju djelatnosti ili u svezi s obavljanjem djelatnosti barem jednoga od njih,
imao bi trgovački karakter666.
S obzirom na naznačenu pravnu narav ovog ugovora, na taj ugovor i posljedice
njegova sklapanja istodobno će se primijeniti dvije vrste propisa. Na nj i njegove učin-
ke će se svakako primijeniti relevantne odredbe ZTD i statuta odnosno društvenog
ugovora (potonje ako postoje) koje uredjuju oblik ugovora, pravni položaj članova
društva prema društvu i posebice uvjete prijenosa, položaj njihovih prednika i sljed-
nika, i sl, a u d.o.o. naročito su važne odredbe čl. 415. o pravnom položaju stjecatelja
poslovnog udjela i čl. 411. o upisu u knjigu poslovnih udjela. No, na taj ugovor i me-
djusobni odnos njegovih strana (prenositelja i stjecatelja) istodobno će se primijeniti
i odredbe ZOO-a koje nisu u koliziji s odredbama ZTD-a. Primijenit će se odredbe op-
ćeg dijela o suglasnosti volja stranaka, o manama volje, rokovima, uvjetima, ništavosti
i pobojnosti i sl., a zatim – u slučaju naplatnog prijenosa - i odredbe koje uređuju
kupoprodaju s obzirom da je naplatni prijenos udjela kupnja prava, a ona je uredjena
u okviru kupoprodajnog ugovora.
Odredbe ZOO-a primijenit će se prvenstveno na medjusobna prava i obveze stra-
na tog ugovora, dok će odredbe ZTD-a biti mjerodavne prvenstveno za pravni položaj
prenositelja i stjecatelja u društvu i prema društvu. Posebno s obzirom na pitanje tre-
nutka stjecanja članstva u društvu odnosno pitanje trenutka nastanka odnosa izme-
dju društva i stjecatelja dionice odnosno udjela, potrebno je razlikovati pravni odnos
koji postoji izmedju prenositelja i stjecatelja, kao strana obveznopravnog ugovora o
663
664
Usp. Winter u Scholz, s. 670.
665
Rowedder, s. 280.
666
Čl. 14. st. 2. ZOO o kojem podrobnije v. npr Kačer, Hrvoje – Radolović, Aldo – Slakoper, Zvonimir:
Zakon o obveznim odnosima s komentarom, 2006., s. 29., Obvezno pravo – opći dio s. 239
314
prijenosu prava od statusnopravnih učinaka tog ugovora tj. od pravnog odnosa pre-
nositelja odnosno stjecatelja prema društvu i njihovog položaja u društvu.
Kao i svaki drugi ugovor, i ovaj se ugovor može sklopiti putem opunomoćenika.
Na punomoć se također primjenjuju pravila ZOO-a. «U ZOO kao ni u drugim propisi-
ma nema vremenskog ograničenja za izdatu punomoć, već ona vrijedi dok je izdava-
telj punomoći ne opozove», te kad ona nije opozvana prije sklapanja ugovora i kad se
radi o specijalnoj punomoći koja je dana između ostalog i «za prijednos dionica rani-
jih imatelja na novog stjecatelja» ugovor o prijenosu bit će valjano sklopljen između
opunomoćitelja i treće osobe667.
20.3.2. Oblik ugovora

Oblik ugovora o prijenosu dionica ZTD ne propisuje, ali propisuje oblik ugovora o
prijenosu poslovnog udjela. Potonji je formalni ugovor. To znači da ovaj ugovor mora
biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni
bilježnik668, a ako ne bi bio sklopljen u tom obliku bio bi ništetan669. Odredba o obliku
ugovora o prijenosu poslovnog udjela vrijedi i za predugovor tom ugovoru tj. takav
ugovor kojim se dotadašnji i budući imatelj poslovnog udjela uzajamno obvezuju da
će sklopiti ugovor o prijenosu poslovnog udjela, pa će i on biti ništav u slučaju pro-
puštanja ovog obvezatnog oblika670. Ove odredbe o obliku jedine su prisilne odredbe
ZTD kojima se uredjuje ugovor o prijenosu svakog poslovnog udjela, odnosno jedini
općenito propisan uvjet valjanosti tog ugovora, te je primjenu ovih odredbi nemogu-
će valjano otkloniti suprotnom odredbom društvenog ugovora671.
Prema austrijskoj sudskoj praksi672 ovom uvjetu valjanosti udovoljeno je i kad po-
stoje dvije odvojene isprave - o ponudi i o prihvatu ponude - koje obje su sačinjene u
obliku javnobilježničke isprave, dok formalno valjana ponuda a neformalno očitovani
prihvat ne bi doveli do valjanog ugovora. Austrijsko stajalište moglo bi se prihvatiti i
za hrvatsko pravo, jer odredbe ZOO o postojanju pisanog oblika predviđaju kao va-
ljanu i mogućnost postojanja dvije isprave od kojih je jedna strana potpisala svaku673.
Ako bi bile u obliku javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave, ugovor
bi bio valjan.
20.3.3. Sadržaj ugovora

Podrazumijeva se da ugovor treba sadržavati suglasno očitovanje volja ugovor-
nih strana upravljeno na prijenos određenih dionica odnosno odredjenog poslovnog
udjela s prenositelja na stjecatelja. Iz toga proizlazi, primjerice, da ««… sama činjenica
667
IO VTS 2/1999
668
Prema pravnom shvaćanju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici
održanoj 26. lipnja 1995. pravni posao ima oblik javnobilježničke isprave i onda ako je ispravu
javni bilježnik sastavio i onda ako je privatnu ispravu javni bilježnik solemnizirao.
669
Čl. 412. st. 3. u svezi s čl. 290. st. 1. ZOO.
670
Odluka OGH 1 Ob 795/52 od 5. studeni 1952. prema Kostner-Umfahrer, s. 285.
671
Odluka OGH 6 Ob 542/90 od 26. travnja 1990. prema ibid.
672
Odluka OGH Ob II/51/23 od 30. siječnja 1923. prema ibid.
673
Čl. 292. st. 3. i 4. ZOO.
315
izražene namjere za stjecanje većinskog udjela u društvu tuženika, pa i činjenica uči-

njene uplate po ugovoru o pristupanju dugu ne dovodi do zaključka da je» sklopljen
ugovor o prijenosu poslovnog udjela i «da je tuženik bio dužan tužitelja upisati u knji-
gu poslovnih udjela…»674.
Dionice odnosno poslovni udjel - kao predmet tog ugovora - moraju biti odre-
đeni prema općim pravilima ugovornog prava o odredjenosti predmeta ugovora. To
znači da mora biti odredjeno društvo o čijim dionicama odnosno o čijem se udjelu
radi i da to društvo mora postojati u trenutku sklapanja ugovora jer ako ono ne bi
postojalo onda ne bi postojao ni predmet ugovora. Osim društva moraju postojati i
biti određene i dionice odnosno mora postojati i biti odredjeni udjel koji se prenosi.
Dionice moraju biti opisane na način na koji se opisuju generičke stvari – rodom, vr-
stom, količinom – dok poslovni udjel mora biti opisan na takav način da je moguća
njegova individualizacija u odnosu na ostale poslovne udjele u tom društvu, npr. no-
minalnom svotom uloga iz kojeg je proizašao. To ne znači da nominalna svota uloga
ujedno predstavlja cijenu, nego samo element njegove individualizacije kao predme-
ta ugovora. Cijena, razumije se, može biti različita od njegove nominalne vrijednosti
odnosno svote poslovnog udjela, a tako proizlazi i iz odluke VSRH Revt 11/03 od 20.
travnja 2005. koja se odnosi na kupoprodaju dionica, ali se može analogno primijeniti.
Prema toj odluci bilo «je utvrđeno prema čl. 1. predmetnog Ugovora da prodavatelj
prodaje predmetne dionice nominalne vrijednosti od 9,115.790,00 kn prema stanju
na dan 31. prosinca 1995. godine, time da taj iznos predstavlja 61,25% dioničke glav-
nice prema poslovnim knjigama prodavatelja». No, «s obzirom na predmet spora va-
lja reći da nominalna vrijednost dionice predstavlja jedan od sastojaka same dionice
kako to propisuje odredba iz čl. 170. st. 1. toč. 1. Zakona o trgovačkim društvima» a «tr-
žišnu vrijednost dionice predstavlja iznos koji dionica postiže na tržištu, zbog čega se
on ne mora podudarati sa nominalnom vrijednošću dionice i može biti viša ili niža od
utvrđene nominalne vrijednosti dionice. Prema tome, postoji sloboda ugovaranja ci-
jene po kojoj će se dionica prodati, a sve u okviru načela slobode uređivanja obveznih
odnosa» te «je cijena za dionice utvrđena čl. 2. predmetnog Ugovora na zakonu osno-
vana, pa predmetni ugovor, … ne trpi od posljedica djelomične ništetnosti u dijelu
ugovaranja prodajne cijene dionica iznad iznosa njezine nominalne vrijednosti»675.
Analogno odgovarajućim odredbama ZOO i pod uvjetima koji su tim odredbama
propisani, bili bi mogući i prodaja dionica odnosno udjela koji ne pripada prenositelju
i prodaja dionica odnosno udjela čija pripadnost je prijeporna676.
Osim odredjenog predmeta, ugovor o prijenosu morao bi sadržavati i odredbe
koje s izvjesnošću upućuju na zaključak kako je prijenos besplatan odnosno ugovor
darovni ili pak odredjenu ili odredivu cijenu poslovnog udjela ili drugu protučinidbu.
Postojanje jedne od ovih naznaka je uvjet valjanosti ugovora o prijenosu udjela kad
se radi o ugovoru gradjanskog prava u kojem - ako je naplatan - je cijena bitni sasto-
jak ugovora pa bi ugovor o naplatnom prijenosu u kojem cijena nije ni odredjena ni
odrediva bio ništetan. Ako bi bio trgovačkog karaktera za valjanost bi bilo dovoljna
suglasnost strana o kupčevoj obvezi plaćanja cijene, ali ne bi bila potrebno odrediti ci-
674
Odluka VTSRH Pž-1075/04 od 23 siječnja 2007., ZOHTS br. 13 odluka 48.
675
676
Čl. 382. i čl. 383. ZOO.
316
jenu jer u slučaju trgovačke kupoprodaje ugovor je valjan i ako strane ugovorom nisu
odredile cijenu677. Posebno kad se radi o ugovoru o prijenosu dionica koje su uvrštene
u kotaciju na burzi može se ugovoriti i tekuća cijena.
Osim odredjenosti predmeta i cijene - odnosno naznake o besplatnosti prijeno-
sa - ugovor o prijenosu poslovnog udjela u d.o.o., prema Rowedderu678 i Winteru679,
mora sadržavati i podatke o eventualnim obvezama koje terete imatelja tog udjela te
o pravnom položaju poslovnog udjela u trenutku sklapanja ovog ugovora. Na prvom
je mjestu podatak o tome je li uplaćen ulog iz kojeg je taj poslovni udjel proizašao,
odnosno u kojem je dijelu uplaćen i postoji li još obveza uplate. Uz to dolaze i pitanja
ispunjenja dodatnih činidbi (ako postoje) i pitanja odgovornosti za temeljni kapital
pri osnivanju društva, za nedopuštena primanja i za uplatu uloga drugog člana od-
nosno drugih članova društva. Glede položaja poslovnog udjela važni su npr. podaci
o tome je li u tijeku postupak kaduciranja prenositelja i postoji li na njemu založno
pravo.
Razumije se da su ugovor o prijenosu poslovnog udjela i ugovor o radu dva za-
sebna i odvojena ugovora, ali je zanimljiva potreba da to potvrdi i sudska praksa. Pre-
ma odluci VSRH Revr-129/05 od 09. ožujka 2005. «u konkretnom slučaju stranke iz
ugovora o radu u vrijeme sklapanja ugovora o prodaji poslovnog udjela … bili su
tužiteljica kao radnik i društvo . . . kao poslodavac. Kupac poslovnog udjela … nije bio
stranka iz ugovora o radu, pa stoga ugovorom o prodaji poslovnog udjela nije mogao
biti izmijenjen ugovor o radu. Tuženik kao kupac poslovnog udjela nije mogao pre-
uzimati obveze kao poslodavac, jer on kupnjom postaje član društva, a poslodavac i
dalje ostaje društvo u kojem je stekao poslovni udio»680.
20.3.4. Obveze strana (čl. 226. i čl. 227.)

Temeljna obveza prenositelja prema stjecatelju je da stjecatelju pribavi pravo
koje mu prenosi odnosno prodaje681, a iz postojanja ove obveze proizlazi i odgovor-
nost prenositelja u slučaju postojanja pravnih nedostataka (evikcija) na prodanom
pravu682. Osim za pravne nedostatke, prenositelj bi - prema njemačkoj sudskoj prak-
si683 - u jednom specifičnom krugu slučajeva mogao odgovarati stjecatelju i za mate-
rijalne nedostatke. To bi bilo u slučaju kad poslovni udjel koji prenosi daje onu većinu
glasova koja je potrebna za izmjenu društvenog ugovora tj. više od 3/4 glasova, jer se
tada prijenos udjela uzima kao kupnja poduzeća koje podrazumijeva postojanje ma-
terijalnih stvari, pa bi načelno postojala mogućnost da na toj stvari postoje materijalni
nedostaci a konzekventno i odgovornost za takve nedostatke.
Općenita je obveza prodavatelja prava da kupcu prava pribavi pravo koje mu
prodaje. To znači da je prodavatelj dužan omogućiti kupcu da stekne pravo koje ku-
677
Čl. 384. st. 2. i st. 3. ZOO.
678
s. 281.
679
680
Http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra/
681
Usp. čl. 376. st. 2. ZOO.
682
Rowedder, s. 282., Odluka BGH u BGHZ 65, 250. prema Rowedder, ibid.
683
V. u Rowedder, s. 283.
317
puje. Kako je bitni dio svrhe sklapanja ugovora o prijenosu dionica odnosno poslov-
nog udjela u tome da stjecatelj postane dioničar odnosno član društva čije dionice
odnosno udjel u kojemu kupuje, prenositelj je dužan poduzeti radnje kojima se to
stjecatelju omogućuje. U d.o.o., ako je o poslovnom udjelu koji se prenosi, izdana
isprava onda će prijenos udjela podrazumijevati i predaju takve isprave, iako ne ispra-
ve kao stvari čije posjedovanje je potrebno za vršenje prenesenih prava684. Osim toga,
prenositelj će biti dužan omogućiti stjecatelju upis u knjigu poslovnih udjela, o čemu
v. niže. U d.d. dionice ne moraju nužno biti inkorporirane u ispravu, mogu biti inkor-
porirane u vrijednosni papir u materijalnom obliku, te mogu postojati u obliku elek-
troničkih zapisa odnosno nematerijaliziranih vrijednosnih papira. U svakom slučaju
prenositelj je dužan omogućiti stjecatelju upis u registar dionica, jer u odnosu prema
društvu vrijedi kao dioničar samo onaj tko je upisan u registru dionica. Posebno, u
prvom slučaju za prijenos je potrebno da ugovor sadrži i ugovor o cesiji odnosno
ustupu tražbine ili da taj ugovor bude odvojeno sklopljen. U drugom slučaju, kad je
dionica izdana kao materijalni vrijednosni papir, bit će nužno prenijeti stjecatelju taj
vrijednosni papir. Kako je za to uvijek nužna fizička predaja isprave, ona će biti nužna.
No, kako se dionice koje postoje u ovom obliku prenose indosamentom, bit će nužan
i indosament. Na oblik indosamenta, pravnu legitimaciju imatelja i njegovu obvezu
predaje, na odgovarajući način primjenjuju se odredbe Zakona o mjenici, a društvo je
dužno ispitati neprekinuti slijed punih indosamenata685.
S druge strane, temeljna obveza stjecatelja (kupca) je plaćanje prenositelju (pro-
davatelju) cijene koju su ugovorili, osim u slučaju besplatnog prijenosa kad ova obveza
neće ni postojati. No uz to kupac će biti - ne samo u odnosu prema društvu već i u od-
nosu prema prodavatelju - dužan ispuniti i obveze koje terete stečene dionice odnosno
poslovni udjel (npr. obveza uplate dotad neuplaćenog dijela dionice odnosno uloga).
Razumije se da bi ugovorne strane mogle ugovoriti i drukčije, a tada bi u njihovom me-
đusobnom odnosu postojala prenositeljeva obveza ispunjenja obveza koje terete dio-
nice odnosno poslovni udjel, dok bi se u odnosu prema društvu primjenjivala pravila
ZTD-a koja uređuju pravni položaj prenositelja i stjecatelja prema društvu.
20.3.5. Učinci ugovora o prijenosu

Učinke ugovora o prijenosu moguće je promatrati i kroz prizmu obveznog prava
i kroz prizmu prava trgovačkih društava. Obveznopravni učinci tog ugovora u načelu
odgovaraju obveznopravnim učincima drugih ugovora obveznog prava iste vrste i
tipa, a temeljni učinci tog ugovora kao kupoprodajnog ugovora već su naznačeni kao
obveze stranaka. Jedan od glavnih učinaka valjnog ugovora o prijenosu sastoji se u
nastanku prava zahtijevati upis u knjigu poslovnih udjela odnosno u registar dionica,
što izričito navodi i odluka VSRH Rev-98/1998 od 04. srpnja 2001.686 ističući kako valja-
ni ugovor o prijenosu «proizvodi pravni učinak uključujući i onaj glede prava koja za
tužitelja iz njega proizlaze, pa i prava na upis u tuženikovu knjigu dionica».
684
P
rema čl. 376. st. 2. ZOO “Prodavatelj nekog prava obvezuje pribaviti to pravo kupcu, a kad
ostvarenje njegova sadržaja zahtijeva posjed stvari, predati mu i stvar.”
685
686
318
Glede učinaka u pravu trgovačkih društava prvo treba reći kako ni društvo niti
njegovi pojedini članovi u načelu nužno ne moraju znati za sklapanje ugovora o pri-
jenosu. Zbog toga konstataciju kako se “pravna posljedica prijenosa temeljno sastoji
u tome što stjecatelj ulazi u pravni položaj prenositelja”687 možemo prihvatiti uz na-
pomenu kako se stupanje stjecatelja u pravni položaj prenositelja - u odnosu prema
društvu - ne može zbiti eo ipso, samim sklapanjem ugovora o prijenosu udjela. Prema
odluci VSRH Revt 196/02 od 28. siječnja 2004.688 «novi dioničar se uz odnos prema
društvu koje proizlazi iz njegovog članstva nalazi i u odvojenom pravnom odnosu s
prethodnim dioničarom na temelju kojeg se prenosi članstvo u društvu. Taj se pravni
odnos prosuđuje po pravilima obveznog prava, a na temelju njega obavlja se i prav-
ni posao prijenosa dionica. Prema tome riječ je o dva pravna posla: pod a) pravnom
poslu kojim se dioničar obvezuje prenijeti dionicu, i pod b) pravnom poslu kojim se
prenosi dionica, bez obzira što se oba posla najčešće obavljaju istodobno i obično su
sadržana i u istoj ispravi».
U d.o.o. stjecanje članstva u društvu će se zbiti saznanjem društva o obavljenom
prijenosu i obavješćivanjem registarskog suda o novom članu društva. U tom pravcu
upućuje i odredbe čl. 411. prema kojima se članom društva u odnosu prema društvu
uzima “samo onaj tko je upisan u knjizi poslovnih udjela i o čijem je članstvu u društvu
obaviješten registarski sud” pri čemu se “smatra ... da je u knjizi poslovnih udjela obav-
ljen upis s danom kada društvu prispije prijava za upis, ako ona ispunjava uvjete koji
se traže za takav upis”. Tek od trenutka kad kumulativno društvu prispije valjana prija-
va za upis stjecatelja u knjigu poslovnih udjela i kad društvo o novom članu obavijesti
registarski sud, stjecatelj će stupiti u pravni položaj prenositelja kakav je ovaj imao
prema društvu. U d.d. stjecatelj će postati dioničar u odnosu prema društvu upisom u
registar dionica jer, prema odredbi čl. 226., u odnosu prema društvu vrijedi kao dioni-
čar samo onaj tko je upisan u registru dionica. Podrobnije o upisu u knjigu poslovnih
udjela odnosno u registar dionica v. niže.
Poseban učinak ugovora o prijenosu udjela u d.o.o. nastat će kad se prenosi
udjel – ili dio udjela – u društvu koje je osnovala jedna osoba, pa je društvo osno-
vano na temelju izjave o osnivanju društva, a ne na temelju društvenog ugovora, a
nakon prijenosa poslovnog udjela postaje društvo s više od jednog člana. U tom slu-
čaju prijenosom udjela – ili dijela udjela – društvo više neće imati samo jednog člana,
pa «članovi društva moraju sklopiti društveni ugovor»689. To se ne može shvatiti kao
sklapanje društvenog ugovora pri osnivanju društva, jer stjecatelj udjela stupa u druš-
tvo koje već postoji i treba podrazumijevati njegovo prihvaćanje sadržaja postojeće
izjave o osnivanju. To dovodi do zaključka kako bi o izmjeni sadržaja postojeće izjave
o osnivanju članovi društva odlučivali uz primjenu pravila ZTD o izmjeni društvenog
ugovora, te da bi svakom članu društva pripadalo pravo zahtijevati od svakog drugog
člana društva, sklapanje društvenog ugovora koji je sadržajno istovjetan izjavi o osni-
vanju. U slučaju odbijanja druge strane, prema autoru, na odgovarajući način mogla
bi se primijeniti pravila koja uređuju odbijanje sklapanja ugovora kad je prethodno
bio sklopljen predugovor.
687
688
689
Čl. 412. st. 5.
319
S druge strane, ako bi se prijenosom poslovnog udjela u d.o.o. svi poslovni udjeli
u jednom d.o.o. spojili kod jedne osobe tako da nastane društvo jedne osobe, ne bi
bilo potrebno društveni ugovor mijenjati izjavom o osnivanju odnosno usvajati izjavu
o osnivanju690. Također nije potrebno mijenjati društveni ugovor u slučaju prijenosa
poslovnog udjela pri kojem se nisu zbile promjene u opisanom smislu – tako da druš-
tvo jedne osobe postane društvo s više od jednog člana ili obrnuto – jer će se u od-
nosu na društvo članom smatrati stjecatelj udjela o čijem je stjecanju društvo valjano
obaviješteno i koji je kao član prijavljen registarskom sudu.
Razumije se da učinci ugovora nastaju između njegovih strana. To ističemo zato
što iz odluke VTSRH Pž-4917/04 od 6. veljače 2007.691 proizlazi «da tužitelj tužbenim
zahtjevom traži od suda utvrđenje da je on imatelj dionica i to dionica koje je stekao
na temelju kupoprodajnog ugovora u kojem nije bio stranka» nego «su tužitelj i tuže-
nik bili u obveznom odnosu na temelju ugovora o nalogu, a ne ugovora o kupopro-
daji, to tužiteljeva causa (gospodarski cilj) a ujedno i pobuda iz ugovora o nalogu nije
stjecanje dionica već stjecanje naknade za izvršeni nalog. Zato tužitelj ne može niti
steći vlasništvo odnosno postati imatelj predmetnih dionica budući da se na temelju
ugovora o nalogu vlasništvo ne može steći». Umjesto toga «tužitelj bi … od tuženika
mogao potraživati samo naknadu koju su stranke iz tog ugovora ugovorile odnosno
naknadu u uobičajenoj visini ili pravičnu naknadu, kao i iznos kojeg je u njegovo ime
isplatio prodavatelju».
20.3.6. Nevaljanost ugovora

Konzekventno dosadašnjem izlaganju, ugovor o prijenosu dionica odnosno po-
slovnog udjela mogao bi se pobijati prema općim pravilima ugovornog prava, da-
kle, npr. u slučajevima mane volje, prekomjernog oštećenja, odnosno raskinuti zbog
npr. pravnih nedostataka692. Osim toga on će biti ništetan iz razloga ništetnosti ob-
veznopravnih ugovora, predvidjenih ZOO-om, a takodjer i onda kad je protivan pri-
silnim propisima o obliku, predvidjenim ZTD-om, što je potvrđeno odlukom VTSRH
Pž-543/02 od 21. svibnja 2002. prema kojoj je «ugovor o prijenosu poslovnog udjela
strogo formalan ugovor»693 pa «ako je zaključenje takvog ugovora potrebno obaviti
u obliku javnobilježničke isprave, a toga ovdje nije bilo, takav ugovor je ništetan». Uz
ove, razlozima ništetnosti valja pridodati i druge slučajeve neispunjenja uvjeta prije-
nosa koji su predvidjeni ZTD-om - kao što je izostanak potrebne suglasnosti društva
za prijenos udjela opterećenog dodatnom činidbom ili za prijenos udjela člana koji je
podigao actio pro socio - ili društvenim ugovorom.
690
Ibid.
691
692
Usp. Reich-Rohrwig, s. 629.
693
U bitnom tako i ranija odluka VTS RH Pž-3459/00 od 3. travnja 2001. prema kojoj “spomenuti
oblik uvjet je nastanka i valjanosti posla, pa bez kojega ne bi mogao ni nastati. Stoga sklopljeni
ugovor u nekom drugom obliku je ništetan i na to se svakako može pozivati bez vremenskog
ograničenja, a svaka ugovorna strana ima pravo tražiti da joj se vrati ono što je na temelju tog
dala”.
320
U svezi s tim zanimljivo je pitanje valjanosti ugovora o prijenosu poslovnog udje-

la u slučaju kad je ugovor sklopljen protivno društvenom ugovoru u tom smislu što je
sklopljen protivno odredbi društvenog ugovora o pravu prvokupa poslovnih udjela
u slučaju namjere prijenosa udjela. Iako autor nema saznanja o postojanju sudske
prakse koja bi odgovarala na ovo pitanje, po njegovu mišljenju analogno se može
primijeniti stajalište koje se odnosi na ugovor o prijenosu dionica protivno odredbi
statuta koja za slučaj prijenosa dionica predviđa pravo prvokupa. Prema tom stajalištu
– zauzetom u odluci VSRH Revt 118/06 od 6. rujna 2006.694 – «povreda prava prvokupa
ima za posljedicu pobojnost ugovora kojim je to pravo povrijeđeno, a ne apsolutnu
ništetnost tog ugovora” jer i u ovom slučaju treba primijeniti pravila o povredi prava
prvokupa iz Zakona o obveznim odnosima.
Također je vrijedno spomenuti stajalište VSRH – zauzeto u odluci Rev 480/04 od
4. srpnja 2006. – kako «samom činjenicom što postoji presuda kojom je utvrđena ni-
štetnost ugovora … nema za posljedicu ništetnost … svih kasnijih ugovora o prijeno-
su istih dionica» što se analogno može primijeniti i na ugovore o prijenosu poslovnih
udjela. Prema autoru, ništetnost prvog ugovora o prijenosu poslovnog udjela znači
da udjel nije prenesen stjecatelju. Ako se on ugovorom obveže taj udjel prenijeti tre-
ćem, a ugovor se može kvalificirati kao kupoprodajni, radi se o prodaji tuđeg prava i
primjenjuje se pravilo prema kojem predmet prodaje može biti i tuđa stvar (ili pravo).
U tom slučaju kupac koji nije znao niti morao znati da stvar ili pravo ne pripada pro-
davatelju, i ako se zbog toga ne može ostvariti svrha ugovora, može raskinuti ugovor
i zahtijevati naknadu štete695.
Sudska praksa bilježi i slučaj kad je uz tužbu radi upisa tužitelja u registar di-
onica, tužitelj predložio određivanje privremene mjere u pravcu da se prijeporne
dionice povjere na upravu trećoj osobi. «Prijedlog za izdavanje privremene mjere
tužitelj obrazlaže tvrdnjom, da ga tuženik onemogućava u sudjelovanju u uprav-
ljanju društvom i da tako vodi poslove društva da se nanosi nenadoknadiva šteta
svim dioničarima, pa smatra da će izdavanjem predložene privremene mjere osi-
gurati ostvarenje utuženog potraživanja». Nasuprot stavu tužitelja, odluka VSRH
Gzz 37/1997 od 18. prosinca 1997.696 drži «da se povjeravanjem spornih dionica na
upravu trećim osobama ne osigurava niti može osigurati potraživanje tužitelja-pro-
tivnika osiguranja, jer dioničari koji upravljaju spornim dionicama nisu osobe koje
mogu ispuniti tražbinu tužitelja-predlagatelja osiguranja upisom u knjigu dionica,
te stoga izdanom privremenom mjerom ništa se ne mijenja u pogledu pravne mo-
gućnosti ispunjenja utužene činidbe niti se na taj način može osigurati ispunjenje
sporne tražbine u buduće, jer traženi upis ne zavisi o postupanju dioničara kao oso-
ba koje upravljaju dionicama nego spada u djelokrug poslova uprave tuženika».
Stoga «iako je odredbom čl. 299. st. 1. toč. 2. OZ predviđena mogućnost izdavanja
upravo onakve privremene mjere kakvu predlaže tužitelj-predlagatelj osiguranja,
ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju spomenuta mjera ne može osigurati ispu-
njenje utužene tražbine iz već gore navedenih razloga».
694
695
Čl. 382. ZOO.
696
321
U slučaju spora o valjanosti ugovora o prijenosu udjela “za odlučivanje o zahtjevu

za utvrđenje ništetnosti” tog ugovora, nadležan je trgovački sud prema odluci VSRH
Gr 349/99 od 14. veljače 2001.
20.3.7. Raskid ugovora

Naplatni ugovor o prijenosu dionica odnosno poslovnog udjela može biti raski-
nut prema pravilima ZOO-a o raskidu dvostrano obveznih ugovora, a to znači i prije
no što je jedna od strana ispunila ugovorne obveze i nakon što ih je jedna strana
djelomično ili u cijelosti ispunila ili su ih obje strane ispunile samo djelomično. Stoga
postoji mogućnost da ugovor bude raskinut i nakon što je stjecatelj udjela upisan u
registar dionica odnosno u knjigu poslovnih udjela i o tome obaviješten registarski
sud. U takvom slučaju prethodni upis u registar dionica odnosno u knjigu poslovnih
udjela bio je zakonit i valjan, te zbog raskida ugovora ne postaje automatski nevaljan.
Prema odluci VTSRH Pž-1679/04 od 14. ožujka 2007.697, u slučaju raskida ugovo-
ra «vraćanje onoga što je dano moguće je samo na način na koji je inače po ZTD-a
moguće izvršiti prijenos poslovnog udjela. To znači da tužitelju nije dovoljno tražiti
da sud utvrdi da je raskinut ugovor o prijenosu poslovnog udjela. Raskidom ugovora
prestala je samo pravna osnova na temelju koje je izvršen prijenos. Tužitelj (otuđiva-
telj poslovnog udjela) mora postaviti prema stjecatelju i zahtjev da mu stjecatelj vrati
poslovni udjel, što znači da mora tražiti od stjecatelja da u zakonom propisanom obli-
ku dade izjavu o prijenosu poslovnog udjela. Primijenjeno na ovaj parnični postupak
to znači da tužitelj može podnijeti tužbu s tužbenim zahtjevom da sud naloži tuženiku
davanje izjave o prijenosu (vraćanju) poslovnog udjela na tužitelja, jer da će u protiv-
nim presuda zamijeniti izjavu o prijenosu. Na temelju takve izjave ili odgovarajuće
presude tužitelj može zahtijevati upis prijenosa poslovnog udjela u knjizi poslovnih
udjela sa stjecatelja na svoje ime. Pri tom valja imati u vidu da je stjecanje poslovnog
udjela bilo valjano, pa je do upisa vraćanja poslovnog udjela u knjigu poslovnih udje-
la stjecatelj bio vlasnik sa svim pravima koja iz toga proizlaze, te da su bili valjani i upisi
u sudski registar koji su se temeljili na ugovoru i izjavi o prijenosu poslovnog udjela.
Raskid ugovora je nova činjenica na temelju koje se mogu zahtijevati i izvršiti novi
upisi, a ne činjenica na temelju koje bi zakonito provedeni upisi postali nezakoniti.
Ovime se ne dira u pravo strane koja je svoju obvezu ispunila tražiti od protivne strane
naknadu štete».
20.4. Opterećivanje dionica i udjela (čl. 291. st. 5. i čl. 412. st. 6.)
20.4.1. Uvod
Karakteristični način opterećivanja dionica odnosno poslovnog udjela jest njiho-
vo zalaganje. Dopustivost zalaganja poslovnih udjela izrijekom je naznačena u ZTD-
u, a dopustivost zalaganja dionica neprijeporno proizlazi iz njegovih odredbi. Osim
toga glede poslovnog udjela ZTD određuje još kako se “za valjanost izjave o zalaganju
ne traži … da je dana u obliku javnobilježničke isprave”. Zalaganjem udjela založni
vjerovnik ne stječe položaj člana društva jer se na zalaganje udjela ne primjenjuje
697
322
odredba čl. 415. st. 1. prema kojoj stjecatelj udjela stupa u pravni položaj prenositelja
iz čega proizlazi kako založni vjerovnik ne stupa u pravni položaj imatelja založenog
poslovnog udjela, a na taj zaključak upućuju i korištena literatura698 i sudska praksa699.
Osim toga, zalaganjem dionice dioničar ne gubi pravo glasa.
20.4.2. Stjecanje založnog prava na udjelu

Prva radnja koju je potrebno poduzeti u svrhu zalaganja poslovnog udjela je skla-
panje založnog ugovora odnosno sporazuma kojim se imatelj dionice odnosno poslov-
nog udjela obvezuje da će radi osnivanja založnoga prava prenijeti dionicu odnosno
poslovni udjel radi osiguranja, a ujedno se obvezuje druga strana da će čuvati pokretni
zalog i čim njegova tražbina prestane da će mu natrag prenijeti pravo. Nije dovoljno
jednostrano očitovanje zalogodavatelja. Na taj ugovor odnosno sporazum ujedno se
primjenjuju opća pravila ZOO-a o ugovorima, ali i odgovarajuća pravila ZVDSP-a.
Sklapanjem založnog ugovora zalogoprimatelj (založni vjerovnik) još nije stekao
založno pravo – nego samo pravo zahtijevati predaju odnosno prijenos založenog – a
založno pravo stječe tek prijenosom prava. Prema ZVDSP-u “dobrovoljno založno pra-
vo stječe vjerovnik na ostalim pravima na način koji je predviđen za prijenos tih prava,
…. Na pravima koja nastaju upisom u javne knjige – npr. dionica kod Središnjeg klirinš-
ko depozitarnog društva - ili druge javne upisnike, a ako o njima nije izdan vrijednosni
papir, stječe se založno pravo upisom u tu knjigu ili upisnik na temelju prijave za upis
podatka o osnutku založnoga prava, koju podnosi osoba čije se pravo zalaže, prilažući
založni ugovor”700. Kad se radi o poslovnom udjelu onda će ova odredba značiti da
će založno pravo biti stečeno u trenutku kad društvu prispije prijava za upis u knjigu
poslovnih udjela s dokazom o zalaganju. Osim toga, kako bi se postigao čvršći učinak,
preporučljivo bi bilo ispuniti zakonsku obvezu obavještavanja registarskog suda o ovoj
promjeni u knjizi poslovnih udjela u roku od tri dana od primitka prijave za upis.
20.4.3. Položaj strana

U svezi s pravnim položajem zalogoprimatelja potrebno je reći slijedeće. Najpri-
je, općenito govoreći, založni vjerovnik ne stječe članska prava nego ta prava ostaju
pridržana članu društva. Načelnu točnost ovog zaključka glede poslovnih udjela po-
tvrdjuje izričito upućivanje na neprimjenu odredbe čl. 415. st. 1. prema kojoj stjeca-
telj udjela stupa u pravni položaj prenositelja iz čega analogno proizlazi kako založni
vjerovnik ne stupa u pravni položaj imatelja založenog poslovnog udjela701, a na taj
zaključak upućuju i korištena literatura702 i sudska praksa703. Isto vrijedi i za dionicu.
698
Rowedder s. 299., Reich/Rohrwig, s. 635., Sudhoff, s. 456.
699
Odluke Reichsgerichta u RGZ 139, 224, 226 i dalje; 157, 52, 55 i LG MaNN heim u WM 1990, 762,
prema Winter u Scholz, s. 723.
700
Čl. 310. st. 1.
701
Odredba čl. 415. st. 1. ne primjenjuje se u slučaju zalaganja temeljem izričitog upućivanja na nju
u odredbi čl. 412. st. 5.
702
Rowedder, s. 299., Reich-Rohrwig, s. 635., Sudhoff, s. 456.
703
Odluke Reichsgerichta u RGZ 139, 224, 226 i dalje; 157, 52, 55 i LG Mannheim u WM 1990, 762,
prema Winter u Scholz, s. 723.
323
Ako se pojedina prava iz poslovnog udjela zasebno promatraju, onda treba

konstatirati kako glede prava glasa vrijedi ono što vrijedi i načelno, dakle založni
vjerovnik ne stječe pravo glasa, ali uz napomenu kako bi se pravo glasa ugovorom
o zalogu moglo dodijeliti založnom vjerovniku u obliku punomoći704. Glede imo-
vinskih prava koja daje poslovni udjel veći dio literature odriče protezanje prava
založnog vjerovnika na udio u dobitku društva705, dok nije prijeporna mogućnost
ugovaranja da založni vjerovnik stječe pravo na udio u ostatku likvidacijske mase706
.
S druge strane, stjecanjem založnog prava na poslovnom udjelu založni vje-
rovnik stječe pravo namirenja određene tražbine iz vrijednosti založenog poslov-
nog udjela odnosno založenih dionica. Ovo pravo založnog vjerovnika nije strogo
osobno, nego nego je vezano uz tražbinu osiguranu založnim pravom. To znači da
založni vjerovnik nije samo osoba koja je vjerovnik u trenutku nastanka založnog
prava, nego svakodobni vjerovnik određene tražbine čije se namirenje time osigu-
rava. Istodobno, kako je založno pravo stvarno pravo, ono tereti poslovni udjel od-
nosno dionice, a ne njegova imatelja, pa će založno pravo ostati na udjelu odnosno
dionici i u slučaju njihova prijenosa nakon zasnivanja založnog prava. U odnosu
prema osiguranoj tražbini založno je pravo akcesorno i s ispunjenjem osigurane
obveze ono će prestati.
Tražbina osigurana založnim pravom ima pri namirivanju iz vrijednosti založe-
nog poslovnog udjela prednost pred svim tražbinama koje nisu osigurane založnim
pravima na tom poslovnom udjelu, ako nije što drugo zakonom određeno, a ako je
poslovni udjel opterećen s više založnih prava, prednost pri namirivanju ima ona
tražbina koja je ispred ostalih u prvenstvenom redu. Mjesto u prvenstvenom redu
određuje se prema trenutku nastanka založnoga prava, ako zakonom nije drukčije
određeno. Ako se zalogom osigurana tražbina ne ispuni o dospijeću, založni je vje-
rovnik ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje te tražbine iz vrijednosti zalo-
ga. Pravo na namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti zaloga ostvaruje
založni vjerovnik putem suda, a po pravilima određenim u ZVDSP i na način odre-
đen propisima o ovrsi novčanih tražbina, ako nije što drugo određeno zakonom. To
pravo ovlašten je založni vjerovnik ostvarivati izvansudskim putem, ako je založni
dužnik u trenutku osnivanja založnoga prava ili naknadno izričito u pisanom obliku
dopustio takvo namirivanje. No, ako su poslovni udjeli ili dionice dani u zalog za osi-
guranje tražbine iz trgovačkoga posla, založni je vjerovnik ovlašten izvansudskim
putem ostvarivati svoje pravo na namirenje te tražbine iz vrijednosti zaloga, ako
založni dužnik nije takvo namirivanje izričito isključio u trenutku osnivanja zaloga,
a to znači da u ovom slučaju nije potrebno ugovaranje prava na prodaju poslovnog
udjela izvansudskim putem, nego to pravo proizlazi iz zakona. Kad je založni vjerov-
nik ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje izvansudskim putem, ovlašten ga
je ostvarivati putem javne dražbe.
704
Odluka OGH 2 Ob 466/36 od 19. svibnja 1936. prema Kostner/Umfahrer:GmbH, 1993., s. 295.
705
Winter u Scholz, s. 726. i tamo navedena literatura., Koppensteiner, s. 548.
706
Reich/Rohrwig, s. 636., Koppensteiner, ibid.
324
21. PRAVO PRVENSTVENOG STJECANJA NOVIH DIONICA

ODNOSNO POSLOVNIH UDJELA (čl. 308. i čl. 457. st. 3. i st. 4.)
21.1. Pojam
U slučaju povećanja temeljnog kapitala dioničari i članovi d.o.o. imaju pravo pr-
venstva pri upisu novih dionica odnosno pri preuzimanju novih poslovnih udjela i to
razmjerno njihovim udjelima odnosno ulozima u temeljnom kapitalu društva u tom
trenutku. Pravo prvenstva je individualno i zasebno pravo svakog pojedinog člana
društva, što Vrhovni sud Austrije iskazuje stajalištem kako je to “sastavni dio općih
članskih prava člana društva a ne samo odraz obveza koje većina članova ima prema
pojedinom članu društva”707. Ujedno je to samo pravo a nikako i obveza člana društva:
on nije dužan preuzeti novi poslovni udjel708.
21.2. Sadržaj
U d.o.o. nakon što je odluka o povećanju temeljnog kapitala donesena, u korist do-
tadašnjih članova društva teče rok od mjesec dana u kojem oni imaju pravo prvenstve-
nog preuzimanja novih poslovnih udjela i to razmjerno njihovim ulozima u temeljnom
kapitalu društva u tom trenutku. Drugim riječima, u tom roku samo oni imaju pravo
preuzeti nove poslovne udjele. Ako član društva ne preuzme novi poslovni udjel onda
se razmjerno povećava pravo prvenstvenog preuzimanja novih udjela ostalim člano-
vima društva709. Takvo razmjerno povećanje prava ostalih članova u stvarnom životu
može biti vrlo složeno s obzirom na ograničenja koja su prisutna i pri osnivanju druš-
tva i pri povećanju njegova temeljnog kapitala. To se može primijeniti i na d.d.
U d.d. svaka osoba sa svojstvom dioničara u trenutku donošenja odluke o po-
većanju temeljnog kapitala društva ima pravo upisati onaj dio novih dionica koji od-
govara njegovom udjelu u dotadašnjem temeljnom kapitala društva, prije bilo koje
treće osobe i to u roku koji ne može biti kraći od 14 dana, a trećim osobama može se
dati pravo na upis novih dionica samo ako su očuvana prava na upis novih dionica
koja pripadaju postojećim dioničarima. Ali, kao što u d.o.o. postojeći članovi društva
ne moraju nužno imati to pravo, tako ga nužno ne moraju imati ni dioničari.
21.3. Isključenje
Prije donošenja odluke o povećanju temeljnog kapitala to pravo dioničara mo-
glo bi biti isključeno statutom pri njegovu usvajanju kod osnivanja društva, jer je za
to potrebna jednoglasnost osnivatelja, pa to pravo ne bi bilo isključeno protiv volje
pojedinog dioničara, niti bi pojedini dioničari bili dovedeni u različit položaj. Nakon
što je društvo osnovano, ovo pravo moglo bi također biti isključeno izmjenom statuta,
ali uz poštivanje načela jednakog položaja dioničara, uz objavu da će se o tome odlu-
čivati na glavnoj skupštini, te većinom glasova koja je potrebna za donošenje odluke
o povećanju temeljnog kapitala. Pravo prvenstva pri upisu novih dionica može biti
707
Odluka OGH u SZ 53/172 prema Koppensteiner, s. 431.
708
Odluka OLG Beč u NZ 1989, 46 prema ibid.
709
Koppensteiner, ibid., Reich-Rohrwig, op. cit., str. 481.
325
isključeno i odlukom o povećanju temeljnog kapitala i to u cjelini ili djelomično, pri

čemu bi djelomično isključenje značilo npr. ograničenje tog prava na samo dio novih
dionica u odnosu na onaj broj koji bi odgovarao udjelu dioničara u postojećem te-
meljnom kapitalu.
Za valjano isključenje odnosno ograničenje ovog prava nužan je onaj broj gla-
sova koji je redovito nužan za valjano donošenje odluke o povećanju temeljnog
kapitala, o čemu v. naprijed. Posebno se za valjanost ove odluke može statutom
odrediti nužnost veće većine od te i ispunjenje dodatnih pretpostavki. Za valjanost
odluke, osim nužne većine glasova, potrebno je i da je odlučivanje o isključenju pra-
va prvenstva pri upisu novih dionica izričito i uredno objavljeno pri objavi sazivanja
glavne skupštine.
Kad se odlučuje o isključenju ili ograničenju prava prvenstva pri upisu novih dio-
nica, uprava – odnosno izvršni direktori - moraju glavnoj skupštini podnijeti izvješće o
razlozima za to, učiniti ga dostupnim, te obrazložiti iznos za koji se namjeravaju izdati
dionice.
Pri izdavanju novih dionica ponekad sve nove dionice preuzme kreditna odno-
sno financijska institucija, što pojednostavljuje položaj društva u svezi s izdavanjem
dionica. Kad postoji ponuda takve institucije ili treće osobe, istu ponudu uprava
– odnosno izvršni direktori - društva moraju objaviti u glasilu društva te u objavi
navesti svotu koja se mora platiti za dionice i rok za prihvat ponude, podrazumije-
vajući i ovdje obvezu prvenstvenog nuđenja dioničarima. Ako u takvim okolnosti-
ma glavna skupština odluči da dionice treba preuzeti kreditna odnosno financijska
institucija ili treća osoba, ali uz obvezu prvenstvenog nuđenja dioničarima, to se
ne smatra isključenjem prava prvenstva pri upisu dionica unatoč tome što dionice
prvo preuzima kreditna odnosno financijska institucija ili treća osoba i to zato što
je ona dužna prvenstveno ih ponuditi postojećim dioničarima. Kako se to ne sma-
tra isključenjem prava prvenstva, za donošenje ove odluke ne vrijede pravila koja
vrijede za donošenje odluke o isključenju odnosno ograničenju prava prvenstva pri
upisu novih dionica
O tome v. niže sudsku praksu navedenu za d.o.o.
Članovi d.o.o. mogu se odreći prava prvenstva na dva načina: prethodnim uno-
šenjem odgovarajuće odredbe u društveni ugovor, ili unošenjem odgovarajuće
odredbe u odluku o povećanju temeljnog kapitala društva. Ovo izričito navodjenje
mogućnosti odricanja od tog prava navelo je doktrinu na stajalište kako je društvenim
ugovorom dopustivo odrediti postojanje tog prava samo u korist nekih članova druš-
tva a uz njegovu uskratu ostalim članovima710. No, ako bi se odredba o odricanju od
ovog prava naknadno unosila u društveni ugovor, onda bi potrebna većina glasova
za takvu izmjenu zavisila od toga odriče li se to pravo svim ili samo nekim članovima.
Ako bi se to pravo odricalo svim članovima, onda bi se moglo zauzeti stajalište kako je
za odluku potrebna redovna 3/4 većina glasova. No, ako bi se to pravo odricalo samo
jednome ili nekim određenim članovima, onda bi za valjano donošenje odluke bila
potrebna i njihova suglasnost s obzirom na to da ZTD valjanost odluke o izmjeni dru-
710
326
štvenog ugovora u pravcu smanjenja prava pojedinim članovima, uvjetuje njihovom

suglasnošću711.
Isto bi vrijedilo i pri unošenju odredbe o odricanju od ovog prava u odluku o
povećanju temeljnog kapitala i to stoga što je ta odluka ujedno i odluka o izmjeni
društvenog ugovora712, na koju će se kao takvu primijeniti i općenite odredbe o izmje-
ni društvenog ugovora iz čl. 454. i 455. među kojima se nalazi i odredba o potrebnoj
suglasnosti člana čija prava se izmjenom društvenog ugovora smanjuju.
U domaćoj sudskoj praksi zabilježen je slučaj u kojemu je jedan član društva
– nastupajući u svoje ime i u ime drugog člana društva temeljem punomoći koja
nije sadržavala ovlast za umanjenje poslovnog udjela opunomoćitelja – donio od-
luku o povećanju temeljnog kapitala kojom je ujedno bio izmijenjen i omjer član-
skih prava u društvu. Tim povodom odluka VSRH Rev-57/00 od 30. prosinca 2003.
istakla je više važnih okolnosti. U prvom redu, naglasila je kako punomoć za sma-
njivanje prava člana morala biti specijalna: «punomoć ne sadržava ovlast članu
društva … da u ime društva donese odluku kojom će umanjiti temeljni ulog dru-
gom članu društva». Zatim, «Ovlast za donošenje odluke o povećanju temeljnog
kapitala ne sadržava u sebi i ovlast za izmjenu odnosa između članova društva
tako da sebi poveća prava u društvu od 50% na 93%, a drugom članu istovremeno
smanji od 50% na 7%. Kod povećanja temeljnog kapitala uplatom uloga postojeći
članovi društva imaju … pravo prvenstva da u roku od mjesec dana od donoše-
nja odluke o povećanju temeljnog kapitala preuzmu temeljne uloge u razmjeru
svojih uloga u temeljnome kapitalu društva. To pravo imala su oba člana tuženog
društva, a u konkretnom slučaju već u samoj Odluci o izmjeni društvenog ugovora
… ono je isključeno, jer je određeno da temeljni ulog tužitelja iznosi 7%, a drugog
člana društva … 93%». Umjesto toga valjano se «odluka o tome da se povećaju
obveze članova … ili da se pojedinim članovima smanje prava … može donijeti
samo onda ako se s time suglase svi članovi društva na koje se odnosi povećanje
obveza ili smanjenje prava. Spornom odlukom tužitelju su smanjena prava jer je
do tada sudjelovao u temeljnom kapitalu društva s temeljnim ulogom od 50%, a
prema toj odluci samo sa 7%, čime je u smislu čl. 409. st. 1. ZTD određen i njegov
poslovni udio u društvu (skup prava i obveza u društvu)» Dosljedno tome konkret-
na «odluka o izmjeni društvenog ugovora na temelju koje je izvršen upis u sudski
registar donesena je u nezakonito provedenom postupku, što ima za posljedicu
ništetnost upisa u sudski registar»713.
Razumije se da «ako članovi društva nisu donijeli odluku o izmjeni društvenog
ugovora, ne postoji ni obveza na uplatu novih temeljnih uloga ili povećanje posto-
jećih. Obveza uplate novih ili povećanja postojećih temeljnih uloga nije moguća na
temelju ugovora o prijenosu poslovnog udjela»714.
711
Čl. 455. st. 4.
712
Čl. 457. st. 1.
713
714
Odluka VTSRH Pž-7778/03 od 31. siječnja 2006., ZOHTS br. 12 odluka 77.
327
VI PRAVA MANJINE
1. POJAM MANJINE (čl. 273.a, čl. 278. st. 1., 298. st. 2., čl. , čl. 365. st. 2., čl.
371. st. 3., čl. 442., čl. 443., čl. 450., čl. 453., čl. 468. i čl. 471.)
Govoriti o pravu “manjine” bez određivanja točnog značenja tog pojma bilo bi
posve neprimjereno jer se bez toga uopće ne bi znalo kad prava manjine postoje a
kad ne. Zbog toga je ZTD u svim odredbama kojima je utvrdio i uredio spomenuta
manjinska prava, ujedno i definirao “manjinu”. Dosljedno kapitalnom konceptu d.d.
i d.o.o. ZTD je utvrdio i kapitalni kriterij za određivanje manjine. Ali – s obzirom na
različitu najmanju visinu temeljnog kapitala – manjina u d.d. i manjina u d.o.o. nije
uvijek određena jednako.
U d.o.o. manjinu po ZTD-u uvijek čini član ili članovi društva na čiji poslovni udjel
otpada barem 10% temeljnog kapitala, tj. čija nominalna svota odgovara barem tom
postotku temeljnog kapitala, pa sva prava manjine pripadaju članu ili zajednički čla-
novima društva koji drži/drže barem takav poslovni udjel/udjele. U d.d. ne postoji
jedinstveni pojam manjine, nego pojam manjine ovisi o pojedinom pravu manjine.
Tako neka prava manjine pripadaju dioničaru ili zajednički dioničarima koji drži /drže
5% temeljnog kapitala, a neka onima koji drže 10% temeljnog kapitala. Uz to, i naj-
manja određena svota udjela u temeljnom kapitalu pojavljuje se kao uvjet pripadanja
određenog manjinskog prava. Stoga se pri prikazu pojedinih prava manjine, potrebna
manjina u d.o.o. neće navoditi, a potrebna manjina u d.d. će se navoditi.
Makar odredbe ZTD-a o pravima manjine, pri opisu manjine koja je nužna za po-
stojanje određenog prava manjine, redovito koriste množinu, te govore o dioničarima
odnosno članovima d.o.o. koji drže određeni najmanji udio u temeljnom kapitalu, po-
drazumijeva se kako manjinska prava pripadaju i pojedinačno dioničaru odnosno članu
d.o.o. koji drži potrebni najmanji udio u temeljnom kapitalu715. Istovremeno, ta prava
pripadaju dioničarima odnosno članovima d.o.o. koji drže manji od potrebnog najma-
njeg udjela, ali samo zajednički, pa sve radnje koje poduzimaju moraju poduzeti zajed-
nički. Podrazumijeva se kako sva manjinska prava pripadaju i članu odnosno zajednički
članovima društva koji drže više od određenog najmanjeg udjela u temeljnom kapitalu.
Dioničaru ili dioničarima odnosno članu ili članovima d.o.o. koji drže potreban
najmanji udio u temeljnom kapitalu, manjinska prava pripadaju po samom ZTD-u i za
njihovo postojanje nije potrebna nikakva odredba u statutu odnosno društvenom ugo-
voru. Ali, statutom odnosno društvenim ugovorom može se valjano manjinska prava
dodijeliti i dioničaru ili dioničarima odnosno članu ili članovima d.o.o. koji drže i manji
udio u temeljnom kapitalu, no što je propisan ZTD-om. Odredbe ZTD-a tu mogućnost
izrijekom propisuju samo za pojedina manjinska prava dioničara odnosno članova
d.o.o., dok za neka ne propisuju716. Unatoč tome, i kad to nije izrijekom određeno odred-
715
Tako i Reich-Rohrwig, s. 334.
716
Npr. i u d.d. i u d.o.o. to je izričito određeno glede prava zahtijevanja sazivanja skupštine, prava
sazivanja skupštine i prava zahtijevanja uvrštenja odredjenog pitanja na dnevni red skupštine,
a u d.d. i glede prava zahtijevati objavu predmeta odlučivanja, dok glede ostalih prava manjine
to nije izričito navedeno.
328
bama ZTD-a, nema razloga zbog kojih unošenje odredbe o potrebnom manjem (nego
što je to određeno ZTD-om) udjelu u temeljnom kapitalu (kao pretpostavci postojanja
manjinskih prava) u statut d.d. odnosno društveni ugovor d.o.o. ne bi bilo valjano.
S druge strane, statutom odnosno društvenim ugovorom ne bi bilo dopušteno
manjinska prava dodijeliti samo većem udjelu u temeljnom kapitalu, Razlog tome je
jednostavan: dopuštanje takve mogućnosti moglo bi dovesti do izigravanja svrhe
odredbi kojima se štite prava manjine.
Glede d.o.o. treba naglasiti također i to kako se – prema korištenoj literaturi - spo-
minjana 1/10 odnosi upravo i samo na uloge u temeljnom kapitalu, a ne – na primjer
– na postotak glasova pri odlučivanju članova društva717. Mjerodavni su preuzeti po-
slovni udjeli a ne uplaćeni ulozi, a pri izračunu potrebnog postotka ne uračunavaju se
oni poslovni udjeli koji su povučeni (amortizirani) i koje drži samo društvo tako dugo
dok ih netko ne stekne718.
2. PRAVO ZAHTIJEVATI SAZIVANJE (GLAVNE) SKUPŠTINE

(čl. 278. i čl. 442. st. 3.)
Glavnu skupštinu d.d. odnosno skupštinu d.o.o. saziva uprava, a jedan od slu-
čajeva kad je ona to dužna učiniti je i slučaj kada to u pisanome obliku uz navođenje
svrhe zatraže dioničari koji zajedno imaju udjele u visini od dvadesetoga dijela te-
meljnoga kapitala društva odnosno članovi d.o.o. koji su preuzeli poslovne udjele što
zajedno čine najmanje desetinu temeljnoga kapitala društva. Iz samog teksta odred-
be proizlaze zaključci o uvjetima valjanog postavljanja zahtjeva za sazivanje skupšti-
ne od strane potrebne manjine. To su kumulativno pisani oblik zahtjeva i navođenje
svrhe sazivanja u zahtjevu odnosno navođenje barem jedne točke dnevnog reda tj.
jednog predmeta odlučivanja.
Zahtjev za sazivanje glavne skupštine treba uputiti upravi d.d., dok pravila ZTD o
d.o.o. ne sadrže odgovor na ovo pitanje, a u poredbenom pravu zastupa se gledište
kako ga treba uputiti društvu a ne upravi društva jer se on ne odnosi samo na upravu
nego na sve organe društva koji bi bili ovlašteni sazvati skupštinu719. Zahtjev bi morao
sadržavati i dnevni red odnosno barem jedno pitanje iz nadležnosti glavne skupšti-
ne odnosno članova d.o.o., o kojemu bi se odlučivalo na zahtijevanoj skupštini. To
pitanje mora biti dovoljno određeno odnosno konkretizirano u obliku prijedloga za-
ključka odnosno odluke skupštine720, ali i objašnjeno zbog čega je potrebno donijeti
odluku o tom pitanju.
Posljedica zahtjeva za sazivanje skupštine sastoji se u nastanku obveze organa
koji je ovlašten za sazivanje – prvenstveno uprava - da sazove glavnu skupštinu od-
nosno skupštinu bez prava da ocjenjuje opravdanost tog zahtjeva. Organ ovlašten za
sazivanje dužan je bez odgode sazvati glavnu skupštinu odnosno skupštinu, a neis-
punjenje te obveze trebalo bi uzeti kao povredu njegovih obveza.
717
Reich-Rohrwig, s. 334. i 406.
718
719
720
Roth, s. 506.
329
Propuštanjem sazivanja skupštine d.o.o. nastaje pravo manjine da odmah sama

sazove skupštinu, dok propuštanjem sazivanja glavne skupštine d.d. to pravo ne na-
staje. Umjesto toga, nastaje pravo manjine da od suda zatraži ovlaštenje za sazivanje
skupštine. Prijedlog sudu trebaju postaviti isti dioničari koji su zahtijevali sazivanje
glavne skupštine, a sud će te dioničare ovlastiti da sami sazovu glavnu skupštinu ako
za to postoji opravdani razlog. Uz davanje ovlasti za sazivanje glavne skupštine, sud
može istovremeno imenovati predsjednika glavne skupštine.
3. PRAVO SAZVATI (GLAVNU) SKUPŠTINU (čl. 278. i čl. 442. st. 4.)
U d.d. pravo manjinskog dioničara odnosno manjinskih dioničara da sazove od-
nosno sazovu glavnu skupštinu, nastaje kad sud za to da ovlaštenje, nakon što je za-
traženo sazivanje glavne skupštine kojem traženju nije udovoljeno, što je prikazano
naprijed pod «Pravo zahtijevati sazivanje (glavne) skupštine». Ako je sud ovlastio ma-
njinske dioničare za sazivanje glavne skupštine, ona se saziva na redoviti način, ali se u
pozivu mora navesti kako se glavna skupština saziva po ovlasti suda, i to uz navođenje
odluke kojom se ta ovlast daje. U tom slučaju sudske troškove i troškove sazivanja i
održavanja glavne skupštine snosi društvo.
Izložena pravila vrijede i za sazivanje posebne skupštine, a ne samo glavne skup-
štine, ali s time što pravo zahtijevati sazivanje pripada dioničaru ili zajednički dioniča-
rima koji imaju 10% glasova u posebnoj skupštini.
U d.o.o. pravo manjine da sama sazove skupštinu nastavlja se i nadovezuje na
njeno pravo da od uprave zahtijeva sazivanje skupštine. Dakle, skupštinu mogu
sazvati samo one osobe koje su zahtijevale sazivanje skupštine – kao i njihovi pravni
sljednici721 - a ne i drugi članovi društva. Skupštinu mogu sazvati ako je organ ovlašten
za sazivanje ne sazove u roku od 14 dana od dana primitka zahtjeva, ali ne prije isteka
tog roka, a posebno ne istodobno sa zahtijevanjem sazivanja722. Ista osoba ili osobe
skupštinu također mogu sazvati ako nema organa ovlaštenog za sazivanje skupštine,
a takva situacija može nastati – primjerice – uslijed preminuća jedinog člana uprave.
Kad društvenim ugovorom nije predviđen drukčiji način sazivanja, tražitelji sazivanja
sazivaju skupštinu na redoviti način. Posebno treba napomenuti kako ovdje nije po-
trebna odluka suda koja bi manjinu ovlašćivala na sazivanje skupštine, nego manjina
ima to pravo po samom zakonu. Uz sve ono što poziv treba redovito sadržavati, ovdje
poziv treba sadržavati još i podatke o sazivateljima i njihovim poslovnim udjelima,
postavljanju zahtjeva za sazivanje i bezuspješnom proteku roka od 14 dana od traže-
nja sazivanja, a također i odgovor na pitanje zašto je važno održati skupštinu. Poziv
trebaju potpisati svi članovi društva koji sazivaju skupštinu.
Prema čl. 442. st. 4. u slučaju sazivanja skupštine od strane manjine, skupština
će odlučivati i o snošenju troškova za održavanje tako sazvane skupštine. Radi se o
troškovima društva – a ne članova društva – koji su u svezi s održavanjem skupštine.
Manjina koja je sazvala skupštinu ima pravo da joj društvo naknadi troškove sazivanja
onda kad je – prema skupštinskoj odluci – sazivanje bilo u interesu društva, a ako ta-
kva odluka ne bi bila donesena sazivatelji bi sami snosili troškove sazivanja.
721
Tako i Koppensteiner, s. 330.
722
Odluka OGH NZ 1967, 108 prema Koppensteiner, ibid.
330
Sukladno odredbi st. 4. čl. 442. VTSRH je zauzeo stajalište o tome kako je valjana
odluka o opozivu jednog i imenovanju drugog člana uprave, donesena na skupštini
koju su – temeljem čl. 442. st. 4., a na način opisan u čl. 443. - sazvali članovi društva
nakon što uprava nije postupila po njihovu zahtjevu za sazivanje skupštine na koji ih
ovlašćuje odredba čl. 442. st. 3723.
4. PRAVO ZAHTIJEVATI UVRŠTENJE PITANJA NA DNEVNI RED

(čl. 278. st. 2. i st. 3., čl. 280. st. 1. i čl. 443. st. 3.)
Dnevni red odredjuje sazivatelj skupštine, što znači kako će u redovnom tijeku
stvari dnevni red odrediti uprava društva koja je redovito sazivatelj skupštine. No,
pravo zahtijevati uvrštenje određenih novih pitanja u dnevni red skupštine pripada
i manjini koju u d.d. čini dioničar odnosno dioničari koji zajedno imaju udjele u visini
od 5% temeljnog kapitala društva, a u d.o.o. 10% temeljnog kapitala. Pravo zahtijevati
uvrštenje u dnevni red podrazumijeva i pravo zahtijevati pravovremenu objavu tog
predmeta, kao što se mora objaviti i dnevni red koji je odredio sazivatelj. To je nezavi-
sno od slučaja kad manjina zahtijeva sazivanje skupštine i podrazumijeva bar jedno
pitanje o kojem se predlaže rasprava i odlučivanje i odnosi se na svaki slučaj sazivanja
skupštine bez obzira na to tko ju je sazvao: uprava ili drugi zakonom ili društvenim
ugovorom odredjen organ društva. Zahtjev za uvrštenje novog predmeta odlučivanja
u dnevni red mora biti u pisanom obliku i mora biti obrazložen odnosno sadržavati
razloge zbog kojih je postavljen, a u d.d. mora sadržavati i prijedlog odluke.
U d.d. zahtjev društvo mora primiti najmanje 24 dana prije održavanja skupšti-
ne a društva dionice kojih su uvrštene na uređeno tržište radi trgovanja najmanje 30
dana prije održavanja skupštine. U taj se rok ne uračunava dan prispijeća zahtjeva
društvu. Ako predloženo pitanje ne bi bilo pravovremeno – tako da glavna skupština
o njemu može valjano odlučivati – objavljeno, manjinskim dioničarima koji su po-
stavili zahtjev za uvrštenje novog predmeta u dnevni red, pripada pravo zahtijevati
od suda ovlaštenje da objave predmet odlučivanja na glavnoj skupštini, a ako to ne
bi moglo biti učinjeno pravovremeno – tako da već sazvana glavna skupština može
o njemu valjano odlučivati – tim dioničarima pripada pravo da od suda zahtijevaju
da ih ovlasti na sazivanje nove glavne skupštine i objavu predmeta odlučivanja na
toj glavnoj skupštini. Uz davanje ovlasti za objavu predmeta odlučivanja odnosno za
sazivanje glavne skupštine, sud može istovremeno imenovati predsjednika glavne
skupštine. V. i Pravo sazvati (glavnu) skupštinu.
U d.o.o. zahtjev za uvrštenje odredjenog pitanja u dnevni red mora biti postav-
ljen najkasnije tri dana od objave javnog oglasa kojim se oglašava sazivanje skupštine
ili od primitka poziva za skupštinu. Potpisani zahtjev upućuje se društvu putem upra-
ve. Kad jedan član društva drži barem 1/10 temeljnog kapitala i zahtijeva uvrštenje
određenog pitanja na dnevni red, jednostavno je odgovoriti na pitanje trenutka od
kojeg teče trodnevni rok za postavljanje tog zahtjeva: od objave ili primitka poziva.
Ali, otkad teče taj rok ako se radi o više članova društva, a svi nisu primili poziv istog
dana? Budući da se taj rok ne može produžavati724, trebalo bi zauzeti stajalište kako
723
Odluka VTSRH br. Pž-3158/96 od 7. siječnja 1997. Objavljena u PIM br. 4, br. 65.
724
331
svi članovi društva koji traže uvrštenje nekog pitanja u dnevni red, moraju podnijeti
zahtjev unutar tog roka tj. kako rok teče od trenutka kad je prvi od tražitelja primio
poziv za skupštinu.
5. PRAVO ZAHTIJEVATI SUDSKO IMENOVANJE REVIZORA

(čl. 298. st. 2., st. 3. i st. 4., čl. 299., čl. 300. i čl. 450. do čl. 452.)
5.1. Pretpostavke i postupak

Pravo manjine da zahtijeva sudsko imenovanje revizora u d.d. i u d.o.o. razlikuje
se glede opsega revizije. Dok u d.o.o. manjina ima pravo zahtijevati imenovanje re-
vizora od strane suda radi revizije godišnjih financijskih izvješća, u d.d. manjina ima
pravo to zahtijevati radi ispitivanja radnji koje su provedene u osnivanju društva, ispi-
tivanja vođenja poslova društva, mjera poduzetih za povećanje ili smanjenje temelj-
noga kapitala društva i poslovnih odnosa s vladajućim društvom ili društvom koje
je s njim povezano. Potrebnu manjinu u d.d. čini dioničar ili zajednički dioničari koji
drže 5% temeljnog kapitala društva i koji su najmanje tri mjeseca prije održavanja
glavne skupštine bili dioničari društva, a u d.o.o. član odnosno članovi koji drže 10%
tog kapitala.
Manjinski član ili članovi imaju pravo zahtijevati imenovanje revizora od strane
suda ako je odlukom članova društva odbijen prijedlog da se imenuju revizori, pa je
vidljivo kako postoji nekoliko pretpostavki potrebnih da bi sud meritorno odlučivao
o podnesenom prijedlogu. Prva pretpostavka je da je glavna skupština d.d. odnosno
skupština d.o.o. odlučivala o imenovanju revizora radi revizije naprijed navedenih
radnji odnosno akata, druga da je taj prijedlog odbijen od strane glavne skupštine
d.d. odnosno odbijen od strane članova d.o.o. bilo odlukom ili odbijanjem da se isti
uvrsti u dnevni red i da se o njemu raspravlja, i treća da je prijedlog sud podnijela
ovlaštena manjina. U slučaju izostanka neke od ovih pretpostavki, nema mjesta ra-
spravljanju o prijedlogu, nego će sud taj prijedlog odbaciti iz postupovnih razloga.
Prijedlog – koji se može odnositi na imenovanje jednoga ili više - revizora podno-
si se trgovačkom sudu čija mjesna nadležnost obuhvaća sjedište društva725, a o njemu
sud odlučuje u izvanparničnom postupku726. U d.o.o., prijedlog se ne može odnositi
na bilo koja financijska izvješća, nego upravo na posljednja financijska izvješća koja je
uprava predala skupštini društva, ali uključujući i ona koja je uprava povukla prije od-
lučivanja727. Predlagatelj mora biti ovlaštena manjina, ali to ne znači da se mora raditi
o istim osobama koje su skupštini stavile prijedlog za imenovanje revizora, niti da se
mora raditi o osobama koje su na skupštini dale svoj glas u prilog tog prijedloga728. U
d.d. prijedlog se mora podnijeti sudu u roku od 15 dana od dana održavanja glavne
skupštine na kojoj je odbijen prijedlog da se imenuju posebni revizori.
725
Čl. 40. st. 1.
726
Čl. 40. st. 2.
727
Odluka OGH NZ 1957, 188 prema Reich-Rohrwig, s. 408.
728
Odluka OGH Rsp 1932/188 prema Reich-Rohrwig, s. 409.
332
Protustranka u postupku će biti društvo, a ne – primjerice – većinski član ili članovi

društva729. Postupak je dvostran, što znači da sud mora omogućiti društvu da se očituje
o podnesenom prijedlogu. Postavljenom prijedlogu sud će udovoljiti ako predlagatelj
učini vjerojatnim da su u d.o.o. pri vodjenju poslovnih knjiga ili izradi financijskih izvješća
učinjene grube povrede zakona ili društvenog ugovora, odnosno da su u d.d. pri osni-
vanju društva učinjene nepravilnosti ili da su grubo povrijeđeni zakon, odnosno statut.
Prijedlog u d.o.o. se podnosi zbog mišljenja predlagatelja da su pri vođenju po-
slovnih knjiga ili izradi financijskih izvješća učinjene grube povrede zakona ili društve-
nog ugovora, a u d.d. zbog mišljenja predlagatelja da su pri osnivanju društva učinje-
ne nepravilnosti ili da su grubo povrijeđeni zakon, odnosno statut. No, te se tvrdnje ne
mogu dokazati bez prethodne revizije tj. upravo je revizija dokaz o učinjenim povre-
dama. Zbog toga za usvajanje zahtjeva nije potrebno – a ni moguće - da predlagatelj
dokaže postojanje povreda, nego je dovoljno da ih učini vjerojatnim (d.o.o.), odnosno
da postoji opravdana sumnja (d.d.). Predlagatelj mora sudu podastrijeti činjenice iz
kojih će proizlaziti pouzdan i dostatan zaključak o vjerojatnosti postojanja grubih po-
vreda zakona ili društvenog ugovora pri vođenju poslovnih knjiga i/ili pri izradi finan-
cijskih izvješća (d.o.o.) odnosno o postojanju opravdane sumnje (d.d.).
U d.o.o., grubim povredama zakona ili društvenog ugovora treba uzeti sve takve
postupke koji mogu predstavljati temelj za opoziv članova organa društva ili za po-
stavljanje zahtjeva za naknadu štete prema istima, a u iste svakako treba ubrojiti i po-
vrede propisa i obveza u vezi s vođenjem poslovnih knjiga i sačinjenjem financijskih
izvješća, kao i velika zakašnjenja pri izradbi tih izvješća, te sve radnje koje predstavlja-
ju prekršaj ili kazneno djelo prema odredbama ZTD i drugih propisa730.
5.2. Davanje osiguranja u d.o.o.

Imenovanje revizora sud može uvjetovati polaganjem osiguranja od strane predla-
gatelja. Radi se o osiguranju za slučaj da predlagatelj bude dužan društvu nadoknaditi
štetu koju ono pretrpi zbog traženja revizije, jer predlagatelj koji je prijedlog stavio zlo-
namjerno ili zbog grube nepozornosti odgovara za štetu koju je time nanio društvu731.
Mišljenja smo da bi za odredjivanje davanja osiguranja bio potreban prijedlog protu-
stranke (društva) i njen dokaz vjerojatnosti da postoje pretpostavke predlagateljeve
odgovornosti za štetu. Ako sud udovolji prijedlogu da se odredi davanje osiguranja,
polaganje osiguranja bit će uvjet za donošenje rješenja o imenovanju revizora.
5.3. Pohrana dionica u d.d.

Ako se radi o d.d. u kojem su izdane isprave o dionicama, dioničari koji podnose
prijedlog za imenovanje revizora moraju svoje dionice pohraniti na vrijeme dok se ne
odluči o njihovu prijedlogu, i to u društvu, kod javnog bilježnika ili kod kreditne insti-
tucije koja se bavi čuvanjem vrijednosnih papira. Ova obveza tih dioničara proizlazi iz
ZTD-a, pa za njeno postojanje nije potreban poseban zahtjev.
729
Odluka OGH HS 6606/11 prema Reich-Rohwig, s. 410.
730
Usp. Reich-Rohrwig, s. 408. – 409.
731
V. Obveze, odgovornost i prava članova društva, Obveza naknade štete člana d.o.o.
333
5.4. Položaj revizora i obavljanje revizije

Ako je sud usvojio prijedlog za imenovanje revizora, za revizora će imenovati oso-
bu koja ispunjava uvjete za ovlaštenog revizora, a imenovani revizor/revizori imat će
pravo: pregledati poslovne knjige, pregledati svu potrebnu dokumentaciju društva, i
tražiti potrebne obavijestiti i izjave od članova uprave i nadzornog odnosno upravnog
odbora, a u d.o.o. izrijekom i od osoba zaposlenih u društvu, a zatražene obavijesti
sve osobe od kojih su one zatražene, moraju dati bez odgađanja, točno i istinito. Ako
postoje povezana društva, revizori imaju ta prava i u odnosu na povezana društva.
Po obavljenoj reviziji revizor ili revizori su dužni pisano i potpisano izvješće o re-
viziji s nalazom i mišljenjem bez odgode dostaviti upravi i nadzornom odboru d.o.o,
a kad se radi o d.d., upravi i sudskom registru. U izvješću o obavljenoj reviziji u d.o.o.
– prema izričitim odredbama ZTD – revizori su dužni naznačiti:
• da li je pri obavljanju revizije bilo udovoljeno njihovim zahtjevima glede pregleda
poslovnih knjiga, uvida u dokumentaciju, davanja potrebnih podataka i svih onih
okolnosti koje su prema pravilima struke važne za uredno obavljanje revizije,
• da li posljednja godišnja financijska izvješća pokazuju istinitu i točnu sliku finan-
cijskog stanja društva,
• da li su pri vodjenju poslovnih knjiga i izradi financijskih izvješća počinjene gru-
be povrede zakona ili društvenog ugovora ili nisu,
• da li je revizija bila neopravdana ili opravdana i ako je bila opravdana onda u
kojoj mjeri. Pri ovoj naznaci revizori se trebaju rukovoditi odredbom čl. 450. st.
5. prema kojoj će se revizija smatrati neopravdanom ako u cjelini potvrdi isprav-
nost financijskih izvješća, odnosno ako utvrdi da su poslovne knjige društva
uredno vodjene.
U d.o.o., članovi društva koji su tražili provođenje revizije imaju pravo uvida u
izvješće revizora i njemu priloženu dokumentaciju u poslovnim prostorijama društva,
što uključuje i njihovo pravo zahtijevati prijepis odnosno kopiju tog izvješća732. Ova
prava pripadaju samo onim članovima društva koji su od suda zahtijevali imenovanje
revizora, a ne i drugim članovima društva. U d.d., uprava je dužna svakom dioničaru
dati primjerak izvješća, ali samo na njegov zahtjev, te podnijeti izvješće nadzornom,
odnosno upravnom odboru i staviti ga na dnevni red iduće glavne skupštine. Daljnji
tijek stvari u d.d., ZTD ne propisuje, a u d.o.o. propisuje.
5.5. Posljedice obavljene revizije u d.o.o.

Postoje posljedice obavljene revizije koje ne zavise od nalaza revizora i posljedice
koje zavise od nalaza revizora. Nezavisno od sadržaja nalaza revizora, uprava i nad-
zorni odbor dužni su na prvoj idućoj skupštini društva podnijeti primljeno izvješće o
reviziji i zatražiti da skupština odluči o tom izvješću. Na toj skupštini:
• izvješće se mora pročitati u cijelosti,
• uprava i nadzorni odbor moraju se očitovati o svim utvrdjenim nepravilnostima
i mjerama koje namjeravaju poduzeti ili predlažu da se poduzmu povodom tih
nepravilnosti,
732
334
• nadzorni odbor se mora izjasniti o tome da li društvo ima pravo zahtijevati na-
knadu štete od uprave, a na koncu će
• skupština donijeti odluku o izvješću.
U zavisnosti od sadržaja nalaza revizora je vrijeme kad će biti održana ta idu-
ća skupština društva. Naime, ako iz izvješća revizora ne proizlazi da bi bile počinjene
grube povrede zakona ili društvenog ugovora, onda nema potrebe za trenutno sazi-
vanje skupštine, nego su uprava i nadzorni odbor dužni primljeno izvješće podnijeti
narednoj skupštini koju će sazvati nezavisno od izvješća revizora. S druge strane, ako
iz izvješća revizora proizlazi da su učinjene grube povrede zakona ili društvenog ugo-
vora, onda se skupština društva mora odmah sazvati, i na njoj će se u svezi s izvješćem
revizora obaviti sve ono što je već naznačeno kao nezavisno od rezultata revizije.
Od sadržaja nalaza revizora zavisi i dio daljnje sudbine i predlagatelja revizije i upra-
ve društva. Ako nalaz revizora potvrdi da su poslovne knjige uredno vodjene i financij-
ska izvješća sačinjena ispravno u cijelosti, onda je revizija bila neopravdana, pa će troš-
kove revizije snositi predlagatelji. Povrh toga, ako su predlagatelji bili tražili da se revizija
provede zbog svoje zlonamjernosti ili grube nepažnje, odgovarat će društvu za štetu
koja mu je time nanesena. Konzekventno, ako protiv tih članova društva bude podignu-
ta tužba radi nadoknade štete, neće biti mjesta vraćanju osiguranja koje su položili, i to
sve barem do okončanja prvostupanjskog parničnog postupka u njihovu korist.
Nalaz revizora da su učinjene grube povrede zakona ili društvenog ugovora po-
drazumijeva opravdanost revizije, pa će u tom slučaju troškove revizije snositi društvo,
a predlagateljima revizije pripadalo bi pravo da od suda zahtijevaju povrat danog osi-
guranja ako je ono bilo položeno. Razumije se također da takav nalaz revizije isključuje
mogućnost da bi predlagatelji revizije mogli odgovarati društvu za štetu nastalu obav-
ljanjem revizije. Također, ako su učinjene povrede zakona ili društvenog ugovora imale
za posljedicu štetu za društvo, moguće je da će za tu štetu društvu odgovarati uprava i/
ili nadzorni odbor jer je uprava izrijekom odgovorna za vođenje poslovnih knjiga i izra-
du financijskih izvješća, a nadzorni odbor može biti odgovoran zbog propuštanja duž-
nog nadzora nad radom uprave. Istodobno, članovi tih organa mogu snositi i osobnu
odgovornost tj. ovakvo izvješće revizora može biti povod za njihov opoziv.
5.6. Nagrada revizora i troškovi revizije (čl. 300.)

Razumije se da revizori imaju pravo na primjerenu nagradu i naknadu izdataka,
iako drugo nije naznačeno glede revizije u d.o.o.
Nagradu za rad – a u d.d. izrijekom i naknadu izdataka - revizora određuje sud,
što je dosljedno činjenici da sud i imenuje revizore. To znači da će sud odrediti visinu
naknade koja se ima isplatiti revizorima. Nadalje, nagradu koju je odredio, sud će i
isplatiti revizorima u d.o.o., jer oni ne mogu ni od koga drugoga primiti nikakvu na-
gradu za svoj rad, dok je glede revizije u d.d. propisano samo da troškove revizije snosi
društvo, osim u slučaju koji će se niže navesti.
Činjenica što će sud odrediti i isplatiti nagradu revizorima u d.o.o. – međutim
– ne znači da će sud snositi trošak isplaćene nagrade. Prvo pravilo koje je glede sno-
šenja troškova ZTD utvrdio jest pravilo o slobodi stranaka postupka – s jedne strane
društvo, a s druge predlagatelji – da međusobnim sporazumom odrede koja od njih
335
će snositi te troškove, odnosno u kojem omjeru će ih one obje snositi. No, budući da
između predlagatelja revizije i društva postoji svojevrstan spor, mogućnost postizanja
takvog sporazuma manje je vjerojatna. Zbog toga, ako takav sporazum ne bude po-
stignut, odluku o snošenju donijet će sud nakon obavljene revizije i to po slobodnoj
ocjeni ali uzimajući u obzir rezultate revizije.
Dva izraza iz teksta odredbe, donekle su proturječni. Naime, budući da će pri
određivanju stranke koja snosi troškove revizije sud uzeti u obzir njenu opravdanost,
onda po slobodnoj ocjeni neće moći odrediti stranku koja snosi troškove revizije. Ono
što je preostalo kao moguće za određivanje po slobodnoj ocjeni, to je samo visina
troškova revizije odnosno nagrada revizorima. Ipak, po mišljenju autora, ni ovdje sud
ne može imati potpunu slobodu tj. pravo na diskrecionu ocjenu, nego bi se pri ocjeni
visine troškova trebao rukovoditi cijenama revizije na tržištu tih usluga i odrediti visi-
nu sukladno tim cijenama i potrebnom radu revizora.
U odluci o troškovima revizije sud će odrediti i omjer u kojem će stranke sudjelovati
u njihovu snošenju. Ovakva odredba ZTD-a ipak ne znači da će sud uvijek i nužno troško-
vima teretiti obje stranke, nego postoji mogućnost da troškove snosi samo jedna stranka.
Imajući u vidu okolnost što će su pri određivanju troškova uzeti u obzir rezultate revizije,
moguće u vezi s pitanjem tko i kako će snositi troškove postoje dvije moguće situacije.
S ovog stajališta identične su situacije kad je revizija bila neopravdana – tj. kad
izvješće revizora u cjelini potvrdi ispravnost financijskih izvješća i urednost vođenja
poslovnih knjiga – i kad je bila posve opravdana – tj. kad je izvješće revizora utvrdilo
postojanje grubih povreda zakona ili društvenog ugovora pri izradi financijskih izvje-
šća i vođenju poslovnih knjiga. U obje ove situacije nema potrebe određivati omjer u
kojem bi obje stranke sudjelovale u snošenju troškova, nego će troškove snositi samo
jedna stranka. Ako je revizija bila neopravdana, to će biti predlagatelj, a ako je bila
posve opravdana, to će biti društvo.
Naznaka mogućnosti da troškove revizije u nekim omjerima snose obje stranke
upućuje na zaključak o postojanju mogućnosti da revizija bude djelomično opravdana,
jer samo je u takvom slučaju primjereno da troškove – u nekom omjeru – snose obje
stranke. Pitanje mjere u kojoj je revizija bila opravdana nije pravno nego gospodarsko
pitanje, pa će se sud naročito pri određivanju omjera snošenja troškova rukovoditi izvje-
šćem revizora i njihovim stručnim stajalištem o mjeri u kojoj je revizija bila opravdana.
U d.d. troškove revizije snosi društvo, kao što je već navedeno. Međutim, u slučaju
kad je izvješće revizora pozitivno, a predlagatelj je namjerno ili s grubom nepažnjom
iznesenim tvrdnjama ishodio da se obavi posebna revizija, takav predlagatelj je dužan
društvu naknaditi plaćene sudske troškove i troškove revizije.
6. PRAVO PREDLAGANJA LIKVIDATORA (čl. 371. st. 2. i čl. 471. st. 1.)
Pravila o položaju manjine u svezi s likvidatorima d.d. i d.o.o. slična su i mogu se
prikazati zajedno. Ali treba naglasiti kako iz izričaja ZTD-a proizlazi da u d.o.o. manjini
ne pripada samostalno pravo zahtijevati opoziv likvidatora – nego pravo zahtijevati
imenovanje likvidatora umjesto postojećih, znači ne samo opozvati – dok manjini u
d.d. pripada pravo zahtijevati samo opoziv.
336
Za imenovanje likvidatora od strane suda, a na prijedlog manjine potrebno je

da potrebna manjina podnese prijedlog, te da postoji važan razlog za takvo imeno-
vanje likvidatora. Potrebnu manjinu u d.o.o. čini član ili članovi društva koji drži ili
drže 10% temeljnog kapitala, a potrebnu manjinu u d.d. čini dioničar ili dioničari koji
imaju udjele što zajedno čine najmanje dvadeseti dio temeljnoga kapitala društva ili
najmanje 4.000.000 kn. Uz to, dioničari koji zahtijevaju imenovanje likvidatora moraju
učiniti vjerojatnim da su najmanje tri mjeseca imatelji dionica u društvu, dok za člano-
ve d.o.o. to nije propisano.
Prijedlog se podnosi trgovačkom sudu čija mjesna nadležnost obuhvaća sje-
dište društva i to najranije poslije prijave za upis likvidacije u sudski registar733. O
podnesenom prijedlogu sud će odlučiti u izvanparničnom postupku. U postupku
sud mora utvrditi postoji li važan razlog za imenovanje novog ili novih likvidatora.
Takav razlog postojao bi onda kad se – s obzirom na okolnosti slučaja - ne može
očekivati da postojeći likvidatori korektno obave svoju dužnost. Kao takvi razlozi u
poredbenoj sudskoj praksi naznačene su nepremostive razlike između postojećih
likvidatora734 i vrijeđanje propisa o računovodstvu od strane postojećih likvidato-
ra735. S druge strane, obično nepovjerenje manjine nije razlog za osnovanost zahtje-
va736. Predlagatelj smije predložiti i osobu likvidatora, ali tim prijedlogom sud nije
vezan737 nego je ovlašten imenovati drugu osobu a ne samo predloženu od strane
predlagatelja imenovanja.
Ako je prijedlog postavila potrebna manjina te ako prijedlogu predleži važan ra-
zlog zbog kojeg je potrebno imenovati likvidatore, sud će usvojiti prijedlog. U d.d. to
znači da će sud imenovati likvidatora ili likvidatore, a ako prijedlog nije bio za imeno-
vanje, nego za opoziv, da će sud opozvati likvidatora ili likvidatore. U d.o.o. to znači
da sud može donijeti dvije različite odluke: o imenovanju likvidatora uz postojećeg ili
postojeće, ili o imenovanju likvidatora umjesto postojećeg ili postojećih.
7. PRAVO NA TUŽBU RADI POBIJANJA ODLUKE O

UPORABI DOBITKA (čl. 365. st. 2. i čl. 449.)
Glavna skupština d.d. odnosno članovi d.o.o. mogu donijeti odluku o tome da se
godišnji dobitak društva ne isplati članovima ne samo u slučajevima kad je to oprav-
dano – npr. zbog potrebe da društvo raspolaže većim vlastitim sredstvima umjesto da
uzima zajmove i kredite – nego i u situacijama kad to nije opravdano, odnosno kad bi
prosudbom razumnog gospodarstvenika u postojećim okolnostima trebalo donijeti
odluku o isplati dobitka.
Takva odluka članova d.o.o. odnosno glavne skupštine d.d. – da se u navedenim
okolnostima dobitak ipak ne isplati – pobojna je, a pravo na tužbu radi poništenja te
odluke kao pobojne, pripada manjini. Drugim riječima, u d.o.o. ovu tužbu mogu podi-
ći članovi društva čiji udjeli zajedno čine najmanje 10% temeljnoga kapitala društva,
733
Odluka OGH NZ 1990, 176 prema Koppensteiner, s. 606.
734
Odluka OGH BesRZ 1976, 126 prema Reich-Rohrwig, s. 701.
735
Odluka OGH Rsp 1932/250 i OLG Wien NZ 1951, 111 prema ibid.
736
Odluka OGH NZ 1961, 184 prema Koppensteiner, s. 606.
737
Odluka OGH HS 11.533 prema ibid.
337
a u d.d. dioničari čiji udjeli zajedno čine najmanje 5% temeljnog kapitala. Podrobnije
o tome v. pod Glavna skupština d.d. i odlučivanje članova (skupština) d.o.o., Valjanost
i nevaljanost odluka.
8. PRAVO ZAHTIJEVATI OPOZIV ČLANA NADZORNOG ODBORA

(čl. 260.)
Manjinski dioničari, na čije dionice otpada najmanje 10% temeljnog kapitala, od-
nosno manjinski članovi d.o.o. koji drže 10% temeljnog kapitala, imaju pravo zahti-
jevati od suda opoziv člana nadzornog odbora iz važnog razloga, ako se radi o članu
koji je u nadzorni odbor bio izabran i ako se radi o članu nadzornog odbora koji je bio
imenovan. No, u drugom slučaju, to pravo pripada i dioničaru ili zajedničkim dioniča-
rima na koje otpada barem 10% ili 8.000.000 kn temeljnog kapitala.
9. POSEBNA PRAVA MANJINE U D.O.O.

9.1. Pravo na tužbu radi naknade štete društvu (čl. 453.)
9.1.1. Uvod
Kad društvo pretrpi štetu i smatra da za tu štetu društvu odgovara uprava, ono
će podići tužbu radi naknade štete protiv njenih članova. No, odluku o tome donose
članovi običnom većinom glasova, a kako su članovi društva često i članovi uprave,
ponekad je moguće da njihovi glasovi pretegnu i da društvo ne donese tu odluku.
Zbog toga postoji pravo manjine na tužbu protiv članova uprave (i/ili nadzornog od-
bora), radi naknade štete društvu.
9.1.2. Postupovne pretpostavke

Postupovne pretpostavke za podnošenje tužbe manjinskih članova društva pro-
tiv članova uprave ili nadzornog odbora, radi nadoknade štete počinjene društvu su
sljedeće: da je članovima društva predloženo podizanje tužbe protiv članova uprave
ili nadzornog odbora, ali da oni taj prijedlog nisu prihvatili, ili da je prijedlog za podi-
zanje tužbe protiv članova uprave ili nadzornog odbora dostavljen društvu, ona nije
pravodobno podnijela članovima društva radi odlučivanja, da je tužba podnesena u
roku od tri mjeseca, i da tužbu podnosi potrebna manjina.
Prva ili druga pretpostavka moraju se ispuniti kumulativno s trećom i četvrtom.
Istodobno, podnošenje tužbe kojom se pobija odluka skupštine nije pretpostavka
podizanja actio pro socio, na primjer u situaciji kad je odluka skupštine kojom se
odbija prijedlog za podizanje tužbe donesena uz povredu zabrane glasovanja738 tj.
uz uzimanje u obzir glasova osobe koja je i član društva i član uprave o kojem se
radi739.
738
Prema čl. 445. st. 5. na skupštini ne može glasovati član društva kad se odlučuje o pokretanju
spora između društva i tog člana društva.
739
Odluka OGH EvBl 1982 / 115 prema Reich-Rohrwig, s. 416.
338
9.1.3. Stranke i spor

Aktivnu legitimaciju tj. pravo na podnošenje tužbe ima manjina u društvu onako
kako je ona opisana naprijed. To pravo ne pripada samo onim članovima koji su skup-
štini predložili donošenje odluke o podizanju tužbe, nego to može biti jedna osoba ili
jedan krug osoba, a tužitelj druga osoba odnosno druge osobe740. Također – iako se
tada neće moći govoriti o manjini - držanje 50% temeljnog kapitala nije prepreka za
podizanje tužbe741.
Tužba se podnosi u korist društva (“actio pro socio”). To znači da će se tužbenim
zahtjevom tražiti nadoknada štete društvu, a ne članovima društva iako oni pod-
nose tužbu i u sporu imaju položaj tužitelja742. Tužbeni zahtjev mora biti upravljen
na naknadu štete društvu, a ne članu ili članovima društva koji su tužitelji, jer pravo
na naknadu štete ne pripada njima, nego društvu, pa tužbeni zahtjev upravljen na
naknadu štete tužitelju – a ne društvu – treba odbiti. Ovaj stav potvrđuje i odluka
VSRH prema kojoj «članovi društva … ne ističu svoj zahtjev za naknadu štete prema
članovima uprave, već zahtjev kojega društvo ima prema članovima uprave”743, a
kako je tužbeni zahtjev u tom slučaju bio upravljen na naknadu štete tužitelju, taj
je zahtjev odbijen.
Tuženik će biti član ili članovi uprave ili nadzornog odbora za koje tužitelji sma-
traju da su odgovorne za štetu nanesenu društvu. Tu se može raditi o osobama koje
su članovi uprave ili nadzornog odbora u trenutku podnošenja tužbe, ali i o osobama
koje više nemaju ta svojstva744 nego su ih imali u vrijeme kad je društvo pretrpjelo
štetu. Ovdje je značajno reći i to kako se, prema korištenoj literaturi i sudskoj praksi,
tuženi član odnosno članovi uprave u sporu ne bi mogli pozivati na okolnosti što im
je skupština društva dala razrješnicu, kao na okolnost koja otklanja njihovu odgovor-
nost, i to čak ni onda kad ta odluka skupštine nije pobijana, ali osim onda kad su za da-
vanje razrješnice glasovali svi članovi društva745. Tužbom tužitelji zahtijevaju naknadu
štete društvu, o čemu podrobnije v. pod Uprava, Odgovornost članova uprave.
9.1.4. Rok za podizanje tužbe

Rok za podizanje tužbe je tri mjeseca. Taj rok je prekluzivan746, što znači da nje-
govim istekom prestaje pravo na podizanje te tužbe, pa će tužbu podignutu poslije
isteka tog roka sud po službenoj dužnosti odbaciti. Ovaj rok teče od jednoga od dva
740
Odluka OGH Rsp 1932/188 prema Reich-Rohrwig, s. 416.
741
Odluke OGH SZ 1/96 i SZ 26/292 prema Reich-Rohrwig, s. 415.
742
Prema odluci VSRH Revt 48/05 od 2. studenog 2005., http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra/ ., «član
društva ulazi u položaj društva i time se sprječava da društvo (kada bi tužba bila podignuta
u njegovo ime) raspolaže s tužbenim zahtjevom. Članovi društva dakle ne ističu svoj zahtjev
za naknadu štete prema članovima uprave, već zahtjev kojega društvo ima prema članovima
uprave».
743
Odluka VSRH Revt 48/05 od 2. studenog 2005.
744
Odluka OGH WBl 1993, 126 prema Koppensteiner, s. 400.
745
Koppensteiner, s. 400., Odluka OGH SZ 48/79 prema Reich-Rohrwig, s. 416.
746
Tako i Eraković, Andrija: Komentar Zakona o trgovačkim društvima, Organizator, 2008. (dalje:
Eraković), s. 565.
339
dogadjaja: od dana kada su članovi društva ili skupština odbili prijedlog da se donese
odluka o podizanju tužbe, ili od dana kada je “osujećeno” donošenje odluke o podi-
zanju tužbe.
Nije teško odrediti trenutak kad su članovi društva ili skupština odbili prijedlog
za podizanje tužbe. Teže je odrediti trenutak od kojeg teče rok za podizanje tužbe u
slučaju “osujećivanja” donošenja odluke o podizanju tužbe. Trenutak u kojem bi se
donošenje odluke moglo uzeti “osujećenim” mogao bi biti trenutak odbijanja pri-
jedloga da se o prijedlogu za podizanje tužbe odluči pisanim putem. Zainteresirani
članovi mogu zahtijevati da se podizanje tužbe uvrsti u dnevni red skupštine prije
njenog održavanja. Ako zahtjev za uvrštenje prijedloga za podizanje tužbe u dnevni
red skupštine ne bi bio uvažen, onda bi se trenutak propuštanja uvrštenja tog pri-
jedloga u dnevni red mogao uzeti kao trenutak kada je “osujećeno” donošenje od-
luke o prijedlogu za podizanje tužbe. Zainteresirani članovi društva takodjer mogu
zahtijevati sazivanje skupštine povodom svog prijedloga za podizanje tužbe. Na taj
prijedlog uprava društva - koja saziva skupštinu - može se oglušiti. Takvu ogluhu
ne bismo mogli uzeti kao osujećivanje donošenja odluke o prijedlogu za podizanje
tužbe stoga što bi tada zainteresirani članovi društva mogli sami sazvati skupštinu i
sami odrediti njen dnevni red.
9.1.5. Davanje osiguranja

Tuženi ima, odnosno imaju, pravo zahtijevati da sud naredi tužitelju odnosno
tužiteljima davanje osiguranja za nadoknadu štete koju bi tuženi mogao ili mogli
pretrpjeti zbog podizanja tužbe. Ovo pravo je posljedica okolnosti da tužitelj čiji je
tužbeni zahtjev odbijen i koji je podigao tužbu zlonamjerno ili zbog grube nepažnje,
odgovara tuženiku za štetu koju je ovaj zbog toga pretrpio. Budući da je ovo dava-
nje osiguranja analogno davanju osiguranja u slučaju podnošenja sudu prijedloga za
imenovanje revizora, ono se ovdje neće dalje razrađivati.
9.1.6. R
aspolaganje udjelom za vrijeme
trajanja spora
Za vrijeme trajanja spora tužitelji ne mogu pravnim poslom inter vivos raspolaga-
ti svojim poslovnim udjelima bez suglasnosti društva. Ako bi društvo dalo suglasnost
za prijenos, pa prijenos bio obavljen, osobe koje su podigle tužbu ne bi izgubile svoj-
stvo stranke nego bi ga i dalje zadržale747.
9.1.7. O
dgovornost tužitelja za naknadu
štete tuženicima
Analogno odgovornosti predlagatelja imenovanja revizora od strane suda, i ov-
dje postoji odgovornost tužitelja koji su tužbu podigli zlonamjerno ili zbog grube ne-
pozornosti, za naknadu štete koju su podizanjem tužbe nanijeli tuženicima.
747
Odluka BGHZ 43, 261 prema Reich-Rohrwig, s. 417.
340
9.2. Pravo na tužbu radi prestanka društva (čl. 467.)

9.2.1. Uvod
Moguće je da, iz bilo kojeg gospodarskog razloga uspješno poslovanje postane
trajno nemoguće. Ako je neki od članova društva (s poslovnim udjelom koji daje više
od jedne četvrtine glasova) ujedno i član uprave koji u tom svojstvu prima plaću neza-
visnu od dobitka društva, ne može se otkloniti mogućnosti njegova suprotstavljanja
donošenju odluke o prestanku društva i time onemogućavanje donošenja takve od-
luke. Ovo je jedan mogući primjer situacije u kojoj je potrebno zaštititi interese manji-
ne davanjem toj manjini mogućnosti da izazove prestanak društva, i to podizanjem
tužbe radi prestanka društva.
9.2.2. Stranke i spor

Svojstvo tužitelja u sporu imat će jedan ili više članova društva koji pojedinačno
ili zajednički drže barem 1/10 temeljnog kapitala i u postupku oni će imati svojstvo
nužnih i jedinstvenih suparničara748. Njemu ili njima nasuprot stajat će društvo koje će
imati svojstvo tuženika, pri čemu će ga zastupati uprava. Parnični postupak vodit će
se pred trgovačkim sudom u mjestu sjedišta društva, a u slučaju usvajanja tužbenog
zahtjeva svršit će konstitutivnom (pravostvarajućom) presudom749.
9.2.3. Razlozi za prestanak društva

Prema njemačkoj literaturi, zbog pravila supsidijarnosti tužba radi prestanka
društva smjela bi se usvojiti tek kao krajnje ili posljednje sredstvo u izvanrednim slu-
čajevima, tj. supsidijarno u odnosu na druge pravne putove koji manjini stoje na ras-
polaganju u svrhu zaštite njenih prava i interesa750.
Nemogućnost postizanja svrhe društva je jedan, a postojanje drugih važnih ra-
zloga za prestanak u prilikama društva drugi mogući razlog usvajanja tužbenog za-
htjeva za prestanak društva. Nemogućnost postizanja svrhe društva može se sastojati
u nemogućnosti obavljanja djelatnosti odnosno predmeta poslovanja društva751 bilo
zbog pravnih ili gospodarskih razloga. Nemogućnost postizanja svrhe društva posto-
jala bi na primjer u slučaju kad je društvo utemeljeno radi iskorištavanja patenta koji
je naknadno proglašen ništetnim752.
748
Tako i Karsten Schmidt u Scholz, s. 3031.
749
BayObLG DB 84, 1240 prema Lutter-Hommelhof, s. 670.
750
U bitnom tako i odluka VTSRH Pž-4231/00 od 14. svibnja 2002., Zbornik, odluka 411., navodi „da
je tužba za prestanak društva krajnje sredstvo kad se na drugi način ne može doći do rješenja,
odnosno kad se ne može razumno očekivati da će član istupiti iz društva, biti iz njega isključen i
da će kome prenijeti svoj poslovni udio“ a „kako u konkretnom slučaju sama tužiteljica izražava
svoju namjeru da istupi iz društva, ima pravo, u slučaju da drugi član ne želi pristupiti postupku
radi istupanja člana iz društva, zahtijevati od suda pravnu zaštitu tako da joj se omogući istup
iz društva. Na taj način ostvarit će ista prava koja bi imala da društvo prestane“.
751
RG 164, 140 prema Lutter-Hommelhoff, s. 673.
752
RG LZ 1908, 541 prema ibid.
341
Važni razlog za prestanak mora postojati “u prilikama društva” – tj. mora se od-
nositi na društvo u cjelini - a ne u nekim drugim okolnostima koje bi se odnosile na
jednoga ili više pojedinih članova društva. Onda kad su povrijeđena prava pojedinog
člana njemu pristoji pravo istupanja iz društva prema čl. 421., pa takvo vrijeđanje pra-
va jednog člana načelno ne bi moglo biti razlog za prestanak društva. Ipak, u sva-
kom slučaju, sud će morati ocjenjivati konkretne okolnosti svakoga pojedinog slučaja
i procjenjivati je li – s obzirom na konkretne okolnosti – važan razlog za prestanak
društva postoji u prilikama društva.
Kao primjer konkretnih okolnosti u kojima bi bila opravdana tužba radi prestan-
ka društva, VTSRH naznačio je situaciju u kojoj društvo ima dva člana, od kojih svaki
drži poslovni udjel od 50%, a među članovima “je očito došlo do takvih nesuglasica
da društvo ne može poslovati, posebno imajući u vidu da skupština donosi odluke
većinom od danih glasova… dalje obzirom na ono što iznose tijekom postupka, takva
većina se ne može postići”753. Osim toga VTSRH je izložio i neka načelna gledišta. Naj-
prije glede opravdanih razloga za prestanak: “Primjerice to bi mogla biti dugotrajna
nerentabilnost poslovanja za koju se ne očekuje da je samo prolazna, teška svađa
među članovima društva, koju nije prouzročio tužitelj o značajnim pitanjima društva,
trajno pravna ili gospodarska nemogućnost postizanja cilja društva…” No, za usvaja-
nje tužbenog zahtjeva nije dostatno da postoji važan razlog, nego “je tužba za pre-
stanak društva krajnje sredstvo kada se na drugi način ne može doći do rješenja… pa
tek ako član društva ne može (na druge načine – op. a.) ostvariti svoja članska prava”
društvo bi trebalo prestati754.
10. POSEBNA PRAVA MANJINE U D.D.

10.1. Pravo na tužbu radi naknade štete društvu (čl. 273.a)
Društvo može pretrpjeti štetu zbog netočnosti ili nepotpunosti podataka danih
u osnivanju društva, zbog propusta uprave da vodi poslove s pozornošću urednog i
savjesnog gospodarstvenika i zbog iskorištavanja utjecaja u društvu. U tim slučajevi-
ma društvo mora postaviti zahtjev za naknadu štete protiv štetnika, ako tako odluči
glavna skupština običnom većinom glasova. Ako ona tako ne odluči zahtjev za na-
knadu štete mogu postaviti dioničari čije dionice predstavljaju barem 10% temeljnog
kapitala i koji imaju svojstvo dioničara najmanje tri mjeseca prije održavanja glavne
skupštine na kojoj to zahtijevaju. Rok za podnošenje ovog zahtjeva je šest mjeseci i
ima prekluzivni karakter. Taj rok teče od dana zaključenja glavne skupštine.
Ako društvo ne postavi zahtjev u tom roku, manjinski dioničari čije dionice pred-
stavljaju barem 5% temeljnog kapitala ili 4.000.000 kn, imaju pravo predložiti sudu
imenovanje posebnog zastupnika. Za imenovanje tog zastupnika nužno je da pred-
lagatelj odnosno predlagatelji dokažu kako postoji osnovana sumnja da je društvu
nanesena šteta, ali ne bilo kakvom radnjom, nego samo nepoštenim djelovanjem ili
grubom povredom zakona ili statuta. Ako to dokažu, sud će svojom odlukom imeno-
vati zastupnika ili zastupnike, a oni su dužni su postaviti zahtjev za naknadu štete u
753
Odluka VTSRH Pž-1225/99 od 20. travnja 1999.
754
Odluka VTSRH Pž-4231/00 od 14. svibnja 2002., Zbornik, odluka 411.
342
ime društva. Ova njihova dužnost postoji ako stručnom prosudbom ocijene da posto-
je izgledi za uspjeh u sporu.
I kad glavna skupština odluči postaviti zahtjev, te za zastupanje društva u sporu
imenuje posebne zastupnika, manjinskim dioničarima koji drže barem 10% temelj-
nog kapitala ili 8.000.000 kn pripada pravo predložiti sudu imenovanje drugih zastu-
pnika društvu, umjesto posebnih zastupnika koje je imenovala glavna skupština, a
sud će ih imenovati ako smatra da bi to bilo korisno za ostvarenje zahtjeva društva.
Ako ih imenuje, troškove tog postupka snosi društvo. Također ako ih imenuje, sud će
odrediti i visinu naknade i iznos troškova imenovanom zastupniku, ali naknadu za rad
i nadoknadu troškova zastupnika snosi društvo i ono je dužno to isplatiti zastupniku.
Zahtjev društva za naknadu štete može biti usvojen u cijelosti ili djelomično, od-
bijen u cijelosti, ili odbačen. Ako je zahtjev postavljen povodom traženja manjinskih
dioničara, u slučaju djelomičnog odbijanja zahtjeva, ti su dioničari dužni društvu –
kao solidarni dužnici – naknaditi troškove u kojoj su oni veći od onoga što je dobiveno
u sporu, a u slučaju odbacivanja tužbe i odbijanja tužbenog zahtijeva, oni su duž-
ni društvu naknaditi sve troškove spora, troškove imenovanja zastupnika i naknadu
isplaćenu zastupniku755.
10.2. Druga prava manjinskih dioničara

(Čl. 191. st. 6. i čl. 252. st. 4.) Zbog netočnosti ili nepotpunosti podataka danih u
osnivanju društva, ono može pretrpjeti štetu. Ono također može pretrpjeti štetu zbog
propusta uprave da vodi poslove s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika,
a u oba slučaja društvo se može odreći zahtjeva za naknadu štete ili o njemu nagoditi.
Za to je u oba slučaja – između ostalog - potrebna odluka glavne skupštine, ali i nepo-
stojanje prigovora manjine koju čini 10% temeljnog kapitala. Drugim riječima, ta manji-
na ima pravo stavljanjem prigovora, otkloniti mogućnost da glavna skupština donese
odluku o odricanju od zahtjeva za naknadu štete odnosno o sklapanju nagodbe.
(Čl. 206 st. 1.) Pri sukcesivnom osnivanju društva na osnivačkoj skupštini čitaju
se izvješće o osnivanju i izvješće o reviziji, ali ne i prilozi tim izvješćima. Međutim,
manjinskim dioničarima koji imaju barem 10% glasova od ukupnog broja glasova pri-
sutnih ili zastupljenih dioničara, pripada pravo zahtijevati da se ovi prilozi čitaju.
(Čl. 276. st. 1.) Kad je riječ o davanju razrješnice članovima uprave i nadzornog,
odnosno upravnog odbora, u pravilu se u glavnoj skupštini ne glasuje pojedinačno
o svakom članu tih organa. No, na zahtjev manjinskih dioničara, čiji udjeli zajednički
čine barem 10% temeljnog kapitala, o davanju razrješnice pojedinom članu glasovat
će se odvojeno.
(Čl. 280. st. 1.) U slučaju propuštanja da se s pozivom za glavnu skupštinu objavi
i dnevni red te skupštine, manjinskim dioničarima, čiji udjeli zajednički čine barem
5% temeljnog kapitala, pripada pravo zahtijevati objavu dnevnog reda. U tom slučaju
dnevni red se mora objaviti u roku od deset dana nakon objave sazivanja, a propu-
štanje objave u tom roku ima za posljedicu nevaljanost objave predloženih točaka
dnevnog reda.
755
V. i naprijed Posebna prava manjine u d.o.o., Pravo na tužbu radi naknade štete društvu.
343
(Čl. 294.) Dioničari imaju pravo stavljati prijedloge i protuprijedloge u svezi s toč-
kama dnevnog reda glavne skupštine, a jedan od prijedloga može biti i prijedlog za
izbor članova nadzornog, odnosno upravnog odbora. Ako stavi takav prijedlog i na
glavnoj skupštini zatraži da se izaberu članovi koje je predložio, postavit će se pita-
nje hoće li se o njegovu prijedlogu odlučivati prije ili nakon odlučivanja o prijedlo-
gu nadzornog odnosno upravnog odbora. U takvom slučaju manjinski dioničari, na
koje otpada barem 10% temeljnog kapitala zastupljenog na glavnoj skupštini, imaju
pravo zahtijevati da se o prijedlogu dioničara odlučuje prije odlučivanja o prijedlogu
nadzornog odnosno upravnog odbora, pa ako to zahtijevaju prvo će se odlučivati o
prijedlogu dioničara.
(Čl. 298. st. 5.) Glavna skupština d.d. može imenovati posebnog revizora radi is-
pitivanja radnji koje su provedene u osnivanju društva, ispitivanja vođenja poslova
društva te mjera poduzetih za povećanje ili smanjenje temeljnoga kapitala društva.
Manjinski dioničar odnosno dioničari, čije se dionice odnose na najmanje 10% temelj-
nog kapitala ili najmanje na 8.000.000 kn tog kapitala, tada imaju pravo zahtijevati od
suda da sud u izvanparničnom postupku imenuje drugog revizora umjesto revizora
kojeg je imenovala glavna skupština. Prijedlog za imenovanje manjinski dioničar od-
nosno dioničari moraju podnijeti u roku od četrnaest dana od dana održavanja glav-
ne skupštine na kojoj je donesena odluka o imenovanju revizora. Podnesenom pri-
jedlogu sud će udovoljiti, te umjesto imenovanog revizora imenovati drugog revizora
ako u osobi revizora kojeg je imenovala glavna skupština postoji odgovarajući razlog.
Primjeri razloga za imenovanje drugog revizora su: nepostojanje potrebnih stručnih
znanja za obavljanje revizije, prezauzetost i postojanje sumnje u pouzdanost. Kako su
to samo primjeri razloga, drugog revizora sud može imenovati i u drugim slučajevima
kad u osobi revizora kojeg je imenovala glavna skupština postoji odgovarajući razlog.
VII UPRAVA
1. UVOD
Svako d.d. i d.o.o. mora imati najmanje jednog člana uprave (direktora, poslovo-
đu) zato što za vođenje poslova društva i zastupanje društva po samom Zakonu nisu
ovlašteni dioničari odnosno članovi d.o.o., niti je to u nadležnosti skupštine ili nadzor-
nog odbora (u d.o.o. ako ga društvo ima), nego je uprava obvezatni organ društva,
koji vodi njegove poslove i zastupa društvo. Drugim riječima, ova društva ne mogu
postojati bez uprave, odnosno ona je obvezatno postojeći organ u oba ova društva.
Iznimno, u d.d. s monističkim ustrojem organa, umjesto uprave i nadzornog odbora
postoji upravni odbor, o čemu v. Monistički ustroj organa d.d.
Postojanje uprave jedan je od glavnih elemenata razlikovanja društava kapitala od
društava osoba. Dok u društvima osoba svi članovi društva – odnosno u komanditnom
društvu komplementari – upravljaju društvom, vode poslove društva i zastupaju druš-
tvo, u društvima kapitala postoji organska struktura tj. podjela zadaća između pojedinih
organa društva. Temeljne zadaće uprave su vođenje poslova i zastupanje društva,
344
2. IMENOVANJE UPRAVE
2.1. Imenovanje od strane društva (čl. 244. i čl. 423. st. 2., st. 3. i st. 5.)
2.1.1. Vrijeme imenovanja
Budući da uprava potpisuje prijavu za upis osnivanja društva u sudski registar756,
bez uprave društvo uopće ne može biti osnovano. Prema tome, upravu društva nužno
je imenovati prije podnošenja prijave za upis osnivanja društva u sudski registar. S dru-
ge strane, društvo mora imati barem jednog člana uprave – odnosno onoliko članova
koliko je predviđeno statutom odnosno društvenim ugovorom ako on predviđa više
članova – sve do trenutka započinjanja postupka likvidacije ili stečaja društva. Nakon
imenovanja prvog člana ili prvih članova, u d.o.o. se u svako doba može imenovati
nove članove uprave umjesto dotadašnjih ili druge članove uprave uz postojeće, u
skladu s društvenim ugovorom, a u d.d. se druge članove uprave može imenovati po
prestanku mandata ili po opozivu postojećih članova uprave.
2.1.2. Broj članova (čl. 239. st. 1. i čl. 422. st. 1.)
Broj članova uprave ZTD-om nije ograničen nego se i uprava d.d. i uprava d.o.o.
može sastojati od jedne ili više fizičkih osoba tj. direktora. Važno je naglasiti kako to
podrazumijeva i mogućnost postojanja uprave s parnim brojem članova. U d.d. sta-
tut mora sadržavati naznaku broja članova uprave, pa je time njihov broj unaprijed
određen. Također, ako uprava ima više članova, jednoga od njih mora se imenovati za
predsjednika, što je naročito važno u situacijama podijeljenih glasova članova uprave
pri odlučivanju o pitanjima iz njihova djelokruga.
U d.o.o. društvenim ugovorom ne mora biti naznačen broj članova uprave, a broj
članova uprave po zakonu nije ograničen. Prema tome, ako u društvenom ugovoru
nije određen broj članova uprave, prije osnivanja nužno će morati biti izabran samo
jedan član uprave, a nakon toga će u svako doba uz postojećeg člana ili članove upra-
ve moći biti imenovani i dodatni, i to bez istodobnog opoziva postojećih članova.
Odredbe o upravi d.o.o. ne sadrže ni naznaku o tome da bi jedan od njih bio predsjed-
nik uprave, niti razrješuju slučaj parnog broja članova uprave, kao što to čine odredbe
o upravi d.d. Zato bi se moglo preporučiti da način odlučivanja uprave bude uređen
društvenim ugovorom uvijek kad postoji mogućnost da društvo ima paran broj čla-
nova uprave, i to najkasnije u trenutku imenovanja prvog parnog člana uprave.
2.1.3. Uvjeti za imenovanje (čl. 239. st. 2. i čl. 423. st. 1.)
Uvjeti za imenovanje neke osobe za člana uprave po ZTD-u istovjetni su u d.d. i
d.o.o., jer odredba o uvjetima za imenovanje člana uprave d.o.o. upućuje da se na to
primjenjuje odredba o uvjetima za imenovanje člana uprave d.d. Istovremeno statut
odnosno društveni ugovor može sadržavati i dodatne uvjete za imenovanje.
Član uprave može biti svaka potpuno poslovno sposobna fizička osoba, uključuju-
ći i članove društva odnosno dioničare, što podrazumijeva da – makar i djelomičnim -
756
Prema čl. 62. st. 4. prijavu potpisuju svi članovi uprave.
345
gubitkom poslovne sposobnosti prestaje postojati ovaj uvjet obnašanja dužnosti člana
uprave. Također, isključena je mogućnost da bi pravna osoba bila član uprave. Istovre-
meno postoje i negativni uvjeti koji ne smiju biti ispunjeni kako bi potpuno poslovno
sposobna osoba mogla biti član uprave. Prema tim uvjetima član uprave ne može biti
osoba koja je kažnjena za kaznena djela zlouporabe stečaja, zlouporabe u postupku ste-
čaja, pogodovanja vjerovnika ili povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga
iz Kaznenog zakonika Republike Hrvatske, i to za vrijeme od pet godina po pravomoć-
nosti presude kojom je osuđena, s time da se u to vrijeme ne računa vrijeme provedeno
na izdržavanju kazne. Tih pet godina teče (1) ako je osobi bila izrečena uvjeta osoba ili
je bila oslobodjena kazne, od pravomoćnosti osudjujuće presude (2) ako je osobi bila
izrečena bezuvjetna kazna zatvora, od dana prestanka izdržavanja kazne.
Za člana uprave također ne može biti imenovana osoba kojoj je izrečena mjera
sigurnosti zabrane obavljanja zanimanja koje je u potpunosti ili djelomično obuhva-
ćeno predmetom poslovanja društva, za vrijeme dok traje zabrana. Također, članstvo
u upravi nespojivo je s članstvom u nadzornom odboru757, a to znači kako ista osoba
ne može biti istodobno i član uprave i član nadzornog odbora društva.
Novelom ZTD-a 2009. unesena je u ZTD odredba o posljedicama imenovanja
osobe koja to ne može biti. Ako članovi društva namjerno ili zbog grube nepozor-
nosti za člana uprave imenuju osobu koja to ne može biti, članovi društva solidarno
odgovaraju društvu za štetu koju bi društvo pretrpjelo zbog toga što je takva osoba
povrijedila obveze koje ima prema društvu.
2.1.4. Način imenovanja članova uprave d.d. (čl. 244. st. 1.)
Članove uprave d.d. imenuje nadzorni odbor svojom odlukom. Nadzorni odbor
je organ društva kojem pripada pravo imenovanja članova uprave i to se njegovo
pravo ne može isključiti ni odredbom statuta. Također se to njegovo pravo ne može
ograničiti tako da bi za imenovanje članova uprave bila potrebna suglasnost drugog
organa društva ili nekog tijela izvan društva. Ni sam nadzorni odbor ovo pravo ne
može prenijeti drugom organu društva
2.1.5. Načini imenovanja članova uprave d.o.o. (čl. 423. st. 2., st. 3. i st. 4.)
Uprava društva može se imenovati:
• društvenim ugovorom, ako se za člana uprave imenuje osoba koja je ujedno i
član društva, a ako imenovani ne bi bio član društva, onda
• odlukom članova društva donesenom u pisanom obliku ili
• odlukom skupštine društva. Za donošenje odluke o tome bit će potrebna: obič-
na većina danih glasova ako odluku donosi skupština, natpolovična većina svih
glasova ako odluku donose članovi društva pisanim putem, suglasnost svih čla-
nova ako se odluka donosi pri sklapanju društvenog ugovora, te tročetvrtinska
većina danih glasova ako se odluka donosi izmjenom društvenog ugovora. To
proizlazi iz odredbi o potrebnoj većini glasova pri donošenju odluka na koji od
spomenutih načina.
757
Čl. 439. u svezi s čl. 261. i čl. 239.
346
Ako bi član uprave bio imenovan u samom tekstu društvenog ugovora, onda bi
za opoziv tako imenovanog člana ili članova bila potrebna izmjena društvenog ugo-
vora. Budući da ta izmjena iziskuje ¾ većinu glasova, posredno bi takvim imenova-
njem ona većina glasova koja je redovito potrebna za opoziv (obična) bila postrožena
i za opoziv bi bila potrebna ¾ većina glasova. Uz to, postupak bi bio složeniji jer se
društveni ugovor mijenja u obliku javnobilježničkog akta, a registarskom sudu pod-
nosila bi se ne samo prijava promjene u članstvu uprave nego i prijava izmjene druš-
tvenog ugovora. No, istodobno – ako je jedan član imenovan društvenim ugovorom,
a u njemu nema prepreka za imenovanje daljnjih članova uprave - ne vidimo prepreka
da se daljnji članovi uprave imenuju posebnom odlukom članova.
Imenovanje uprave društvenim ugovorom otvorit će mogućnost unošenja u taj
ugovor i valjane odredbe o ograničenju mogućih razloga za opoziv tako imenovanih
članova uprave.
Ako se članovi uprave ne bi imenovali u tekstu društvenog ugovora, nego po-
sebnom odlukom članova društva, onda bi i za imenovanje i za opoziv bila dostatna
obična većina glasova i to podjednako radi li se o imenovanju prve uprave tijekom
faze preddruštva ili kasnije kad već društvo postoji. Iako donošenje ove odluke ne
podliježe nikakvom zahtjevu za formom, posve praktični razlozi via facti nameću po-
trebu pisanog oblika te odluke758, ali i tada će se raditi samo o formi potrebnoj zbog
dokazivanja a ne zbog valjanosti odluke kao takve.
Društvenim ugovorom može se predvidjeti da će, umjesto članova društva, upra-
vu imenovati neko javnopravno tijelo. U pogledu imenovanja uprave, društvenim
ugovorom također bi bilo dopustivo pravo imenovanja uprave dodijeliti nekom odre-
đenom članu društva kao posebnu pogodnost koju uživa u društvu. S istog temelja
bi se pojedinim članovima društva društvenim ugovorom moglo dodijeliti pravo da-
vanja suglasnosti s izabranim članom uprave tj. pravo veta pri glasovanju o izboru
članova uprave759. Osim toga, i načelno se društvenim ugovorom može predvidjeti da
upravu društva ne imenuju članovi društva jer je oni imenuju «ako društvenim ugo-
vorom nije predviđeno da je imenuje netko drugi u društvu». Tako se ova ovlast može
prenijeti – primjerice – na nadzorni odbor760.
U društvenom ugovoru može se naznačiti da su svi članovi društva ujedno i člano-
vi uprave društva. U takvom slučaju, ako naknadno uslijedi prijenos poslovnog udje-
la, stjecatelj tog udjela neće automatski samim stjecanjem udjela postati i član uprave
društva, osim ako bi se radilo o tzv. povlaštenom poslovnom udjelu koji daje takvo pra-
vo. No s druge strane, postavlja se pitanje hoće li osoba koja više nije član društva zadr-
žati članstvo u upravi društva. Prema jednom stajalištu prestankom članstva u društvu
prestalo bi i članstvo u upravi društva761. Ovo stajalište moglo bi se obrazložiti tvrdnjom
kako je ta osoba postala članom uprave s obzirom na to što je bila i član društva, pa
konzekventno prestankom članstva u društvu treba prestati i svojstvo člana uprave. Za
ponovno imenovanje te osobe za člana uprave nema posebnih prepreka.
758
Prijavi za upis u sudski registar potrebno je priložiti odluku.
759
Za posebne pogodnosti v. Sadržaj statuta i društvenog ugovora.
760
761
347
Imenovanjem na dužnost člana uprave između društva i te osobe nastaje sta-

tusnopravni odnos uređen odredbama ZTD-a. No, imenovanje određene osobe za
člana uprave bit će redovito popraćeno i sklapanjem ugovora o radu između društva
i te osobe, koji će tada biti temelj radnopravnog odnosa između te osobe i društva.
Odredbe ZTD o d.o.o. izrijekom ne uređuju pitanje tko će zastupati društvo pri sklapa-
nju tog ugovora, pa se radi sigurnosti preporuča unošenje odredbe o tome ili u druš-
tveni ugovor ili u posebnu odluku skupštine odnosno članova društva. Ako društvo
ima nadzorni odbor, onda će prema upravi društvo zastupati taj odbor, a ako nema
nadzorni odbor, niti je to pitanje uređeno društvenim ugovorom odnosno odlukom
skupštine, mogla bi se analogno primijeniti odredba prema kojoj za društvo očito-
vanja volje mogu primati članovi društva, ako ono nema ni jednog člana uprave, ni
privremenog upravitelja niti nadzorni odbor762. Analogna primjena ovog pravila zna-
čila bi da društvo u tom slučaju – u odnosu prema članu uprave – zastupaju članovi
društva.
2.1.6. Z
ajednički elementi mandata člana uprave d.d. i d.o.o.
(čl. 244. st. 1.)
Osobi koja je imenovana na dužnost člana uprave mandat počinje teći – a to
znači da ona ovlasti člana uprave stječe – s danom donošenja odluke o imenovanju,
osim ako bi samom tom odlukom bilo drukčije određeno. S tim danom imenovani
član uprave stječe ovlasti za vođenje poslova društva i zastupanje društva unatoč
okolnosti što još nije u tom svojstvu upisan u sudski registar i neovisno o tome kad
će u sudski registar biti upisan763. Unatoč posljednjem, u odnosu na osobe izvan
društva razumije se da postoji potreba upisa u sudski registar, jer se uvidom u taj
registar utvrđuje tko je član uprave, pa ako imenovani član ne bi bio upisan – u od-
nosu na osobe izvan društva – on bi na druge načine morao dokazivati postojanje
ovlasti za zastupanje.
2.1.7. Mandat člana uprave d.d. (čl. 244. st. 1.)

Trajanje mandata može se odrediti statutom, ali se članove uprave može imeno-
vati najviše na vrijeme od pet godina. Istovremeno nadzorni odbor može istu osobu
ponovno imenovati za člana uprave, i to ne samo jednom, nego sve dok ta osoba
ispunjava zakonske i statutarne uvjete za imenovanje na dužnost člana uprave. Nema
ograničenja glede vremena kasnijeg imenovanja tj. imenovanja poslije isteka manda-
ta. Ali, postoji ograničenje glede vremena imenovanja u slučaju kad se jedna osoba
imenuje prije no što joj je mandat istekao. Ponovno imenovanje iste osobe – bilo za
predsjednika ili člana uprave – nije moguće ranije od godinu dana prije isteka nji-
hova mandata. Budući da je to pravilo prisilne prirode, odluka nadzornog odbora o
762
Čl. 426. st. 7.
763
Čl. 423. st. 2. U odluci VSRH Revr-635/03 od 17. prosinca 2003. http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra
izrijekom se navodi da «Ni upis opoziva ni promjena ovlasti za zastupanje u sudski registar nema
konstituivni učinak», a odluka VTSRH Pž-4901/04 od 27. srpnja 2004., ZOHTS br. 10 odluka 75: “Upis
promjene člana uprave u sudski registar deklaratorne je prirode.
348
ponovnom imenovanju, donesena više od godinu dana prije isteka tekućeg mandata
imenovane osobe, bila bi ništetna.
2.1.8. Mandat člana uprave d.o.o. (čl. 423. st. 2. i st. 3.)
Trajanje mandata člana uprave d.o.o. nije vremenski ograničeno: imenovanje
vrijedi do opoziva ili do nastupa okolnosti koje bi otklonile mogućnost da osoba
uopće bude imenovana za člana uprave. Ako član uprave ne bi bio opozvan niti bi
nastupile spomenute okolnosti, imenovanje bi vrijedilo sve do trenutka imenovanja
likvidatora odnosno stečajnog upravitelja. Istodobno društvenim ugovorom moglo
bi se odrediti trajanje mandata članova uprave, a i samom odlukom o imenovanju
članove uprave bilo bi dopušteno imenovati za neko određeno vrijeme ili na neo-
dređeno vrijeme.
Ako je član društva ujedno i član uprave imenovan društvenim ugovorom, njego-
vo svojstvo člana uprave ne prenosi se na stjecatelja poslovnog udjela zajedno s pri-
jenosom poslovnog udjela, što proizlazi iz pravila da se odredba društvenog ugovora
kojom se svi članovi društva imenuju za članove uprave, odnosi samo na one članove
društva koji su to bili u vrijeme kada se odredba o tome unosila u ugovor. No, ZTD
izravnije ne odgovara na pitanje je li članstvo u upravi prestaje prestankom članstva u
društvu, ako taj član društva nije imenovan za člana uprave društvenim ugovorom. Na
to pitanje izrijekom odgovara par. 15. st. 1. AGmbhG, prema kojem članstvo u upravi
traje samo toliko koliko je ta osoba ujedno i član društva. Prema autoru, odgovor na
ovo pitanje ovisio bi o tome je li određena osoba imenovana za člana uprave zbog
njenog svojstva člana društva ili neovisno o tom svojstvu, a poglavito zbog njenih
kvaliteta odnosno sposobnosti za vođenje poslova i zastupanje društva.
2.2. Imenovanje od strane suda

(čl. 245. i čl. 423. st. 5. i st. 6)
2.2.1. Uvod
Pretpostavimo da se jedini član uprave teže razboli i zbog nesvjesnog stanja ne
može obavljati svoje dužnosti tj. voditi poslove i zastupati društvo. Ili pretpostavimo
da se isto zbije kad uprava ima više članova, ali da svi članovi zajednički zastupaju i
vode poslove društva. U d.o.o., preostali su članovi uprave po zakonu ovlašteni obav-
ljati neodložne poslove, dok pravila ZTD o upravi d.d. ne dijele moguće situacije na
takav način, nego jednostavno govore o situaciji kad član uprave nije imenovan. Kako
su u d.o.o. preostali članovi uprave izrijekom ovlašteni obavljati neodložne poslove,
u tom društvu treba razlikovati situaciju kad se ti poslovi mogu obavljati i kad se ni ti
poslovi ne mogu obavljati (npr. u prvom navedenom primjeru).
Zbog nastalog stanja u naznačenim slučajevima može nastati šteta za društvo,
njegove članove, zaposlenike, ali i treće osobe. Kako bi se to spriječilo, u odgovara-
jućim situacijama postoji mogućnost da na mjesto nedostajućeg člana uprave sud
imenuje odgovarajuću osobu. Pravila o tome pretežno su različita u d.d. i d.o.o., pa se
prikazuju odvojeno.
349
2.2.2. Imenovanje člana uprave d.d. od strane suda (čl. 245.)

2.2.2.1. Pretpostavke
Za imenovanje člana uprave d.d. od strane suda kumulativno moraju postojati
dvije okolnosti: (1) da član uprave nije imenovan, i (2) hitnost. Hitnost, odnosno hitni
slučajevi postoje kad je ugroženo uredno funkcioniranje društva i kad zbog nedostat-
ka člana uprave prijeti šteta. Nije nužno da šteta prijeti samo društvu, nego je dovolj-
no da ona prijeti i njegovim dioničarima, zaposlenicima ili osobama izvan društva,
kao što su vjerovnici društva.
Nije odlučno zbog kojeg razloga član uprave nije imenovan, a pod time treba shva-
titi i slučajeve kad imenovani član uprave trajnije ne može obavljati svoje dužnosti. Bit-
no je da nedostaje organ za vođenje poslova. Kako ovdje – različito nego za d.o.o. – nije
izričito propisano da su ostali članovi uprave (ako postoje) ovlašteni za poduzimanje
neodgodivih poslova, držimo da je prijedlog za imenovanje člana uprave moguće sudu
podnijeti čim nedostaje makar jedan od članova uprave, makar drugi članovi tog orga-
na postoje i uredno obavljaju svoje dužnosti. Potpuniji odgovor na ovo pitanje mogao
bi se dati u konkretnim slučajevima, ovisno o njegovim okolnostima, a posebno ovisno
o tome je li statutom određeno pojedinačno zastupanje i vođenje poslova.
2.2.2.2. Imenovanje i mandat
Da bi sud imenovao nedostajućeg člana uprave potreban je prijedlog zainteresi-
rane osobe. Njega može podnijeti svaka zainteresirana osoba, a to je svatko tko ima
opravdani interes za imenovanje nedostajućeg člana uprave. Primjerice, to mogu biti
članovi organa društva i vjerovnici društva. Prijedlog radi imenovanja člana uprave
podnosi se trgovačkom sudu na čijem je području sjedište društva, i o njemu sud
odlučuje u izvanparničnom postupku.
Za imenovanje osoba treba ispunjavati zakonske i statutarne uvjete za imenovanje
neke osobe na dužnost člana uprave. Član uprave kojeg je imenovao sud ima sva prava
i sve obveze člana uprave i u tome se taj član uprave ne razlikuje od ostalih. Drugim rije-
čima, njegov pravni položaj odgovara pravnom položaju člana uprave, ali istovremeno
on odgovara upravo pravnom položaju nedostajućeg člana uprave. Primjerice, ako je
nedostajući član uprave bio ovlašten zastupati društvo samo zajednički s još jednim
članom uprave, onda će i sudski imenovani član uprave tako zastupati društvo.
Mandat sudski imenovanog člana uprave traje dok nadzorni odbor sukladno
statutu ne imenuje člana uprave na čije je mjesto imenovan sudski imenovani član.
Tijekom trajanja mandata sudski imenovani član uprave ima pravo na naknadu svojih
troškova i na nagradu, a ako se o tome ne može sporazumjeti s društvom, o naknadi
troškova i o nagradi odlučuje sud.
2.2.3. Imenovanje privremenog upravitelja d.o.o. (čl. 423. st. 5. i st. 6.)
2.2.3.1. Uvod
Naprijed je već navedeno kako pravila o imenovanju privremenog upravitelja u
d.o.o. izrijekom ovlašćuju preostale članove uprave da obavljaju neodgodive poslove,
te da zato nisu identične situacije kad takvi članovi postoje i situacije kad se ni neodložni
poslovi ne mogu obavljati zbog nepostojanja makar jednog člana uprave. Radi potrebe
350
sustavnog izlaganja slučaj kad otpadnu svi članovi uprave dalje ćemo nazivati potpu-
nom nemogućnošću rada uprave, a slučaj kad se – zbog otpadanja nekih članova upra-
ve ne mogu valjano voditi poslovi društva djelomičnom nemogućnošću rada uprave.
2.2.3.2. Djelomična nemogućnost
U slučaju kada broj članova uprave padne ispod broja koji je društvenim ugovo-
rom određen kao najmanji broj potreban za vođenje poslova i zastupanje društva, a
ne postoje zamjenici članova uprave, članovi društva bez odgode moraju imenovati
nedostajuće članove uprave, a preostali članovi uprave - ako ih ima - dužni su i ovla-
šteni obavljati samo neodgodive poslove. To su oni poslovi koji se poduzimaju u svrhu
otklanjanja štete i opasnosti od nastanka štete za društvo, njegovu imovinu i poslove.
Osim članova društva, nedostajuće članove uprave može imenovati i nadzorni odbor,
ali samo (a) ako je to predviđeno društvenim ugovorom i to (b) za vrijeme dok članovi
društva ne imenuju nove članove uprave. Budući da preostali članovi uprave izrije-
kom mogu obavljati neodložne poslove, teško je dati pouzdani odgovor na pitanje
postoji li i u ovom slučaju nadležnost suda za imenovanje nedostajućeg člana uprave.
2.2.3.3. Potpuna nemogućnost

U slučaju kad otpadnu svi članovi uprave ili preostali članovi uprave nisu u mo-
gućnosti obavljati svoje dužnosti, izostat će i mogućnost poduzimanja ne samo re-
dovnih i odgodivih, već i onih poslova koji ne trpe odgodu, pa će postojati opasnost
da društvo pretrpi znatniju štetu. Zbog toga je u takvom slučaju nadzorni odbor du-
žan bez odgađanja imenovati članove uprave, čiji mandat će trajati dok članovi druš-
tva ne imenuju nove članove uprave. Ako društvo nema nadzorni odbor ili nadzorni
odbor ne imenuje članove uprave koji će obavljati neodgodive poslove, sud će ime-
novati privremenog upravitelja društva.
Privremenog upravitelja društva sud će postaviti na prijedlog zainteresirane osobe
ili po službenoj dužnosti u izvanparničnom postupku764, a osoba predložena za privreme-
nog upravitelja mora udovoljavati uvjetima imenovanja za člana uprave te prije imeno-
vanja dati suglasnost odnosno pristanak na imenovanje765. Vidljivo je, dakle, da je postav-
ljenje privremenog upravitelja i u javnom i u privatnom interesu: u javnom interesu stoga
što sud može postupati ex offo, a u privatnom stoga što je svaka osoba koja ima pravni
interes za poslovanje društva ovlaštena predložiti postavljenje privremenog upravitelja.
Glede osobe koja će biti privremeni upravitelj u sudskoj praksi postoji staja-
lište kako «sud ima diskrecijsku ovlast koju će osobu imenovati za privremenog
upravitelja»766, ali samo u odnosu na osobe koje ispunjavaju zakonske uvjete za ime-
novanje na dužnost člana uprave i koje su suglasne s imenovanjem, te stajalište kako
«privremeni upravitelj može biti i prijašnji punomoćnik koji je zastupao društvo u po-
jedinim sudskim postupcima, i sama ta okolnost ne dovodi u sumnju njeno zakonito i
nepristrano obavljanje poslova privremenog upravitelja»767
764
Čl. 40. st. 2. Izričito i odluka VTSRH Pž-3242/04 od 24. siječnja 2006. IOVTS br. 11 odluka 64..
765
Odluka VTSRH Pž-4618/01 od 25. rujna 2001., http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra/
766
Odluka VTSRH Pž-3242/04 od 24. siječnja 2006. IOVTS br. 11 odluka 64.
767
Odluka VTSRH Pž-569/06 od 10. svibnja 2006. ZOHTS br. 12 odluka 73.
351
Privremeni upravitelj ima dvije zadaće: da se brine za imenovanje nove uprave

i da obavlja neodgodive poslove768. Briga za imenovanje nove uprave sastojat će se
prvenstveno od sazivanja skupštine u svrhu imenovanja redovitih odnosno pravih
članova uprave društva, a briga za neodgodive poslove u njihovu obavljanju. On ima
pravo na nagradu i naknadu troškova kao i sudski imenovani član uprave d.d.
2.3. Upis uprave u sudski registar (čl. 245.a i čl. 425.)

Osobni podaci članova uprave i njihove ovlasti za zastupanje moraju se upisati u
sudski registar već pri upisu osnivanja društva u taj registar zbog toga što uprava za-
stupa društvo, a u javnom interesu je mogućnost saznanja imena osoba koje su ovla-
štene zastupati društvo i njihovih ovlasti pri zastupanju. I sve relevantne promjene u
svezi s upravom, kao što su primjerice promjene članova uprave i promjene ovlasti za
zastupanje, bez odgode se moraju prijaviti registarskom sudu radi upisa tih promjena
u sudski registar. Prijavu podnose svi članovi uprave, a ako društvo ima nadzorni od-
bor, onda i predsjednik nadzornog odbora
Kad se govori o “upisu ovlasti za zastupanje” onda se podrazumijeva upis naznake
da društvo pojedini član uprave zastupa samostalno, zajednički s još jednim ili više čla-
nova uprave ili s prokuristom, ili da društvo zastupaju svi članovi uprave skupno. Isto-
vremeno treba naglasiti kako to ne znači da se u sudski registar mogu upisati drukčija
ograničenja ovlasti za zastupanje, jer se ovlasti uprave za zastupanje sadržajno ne mogu
ograničiti tako da se ta ograničenja upišu u sudski registar. Takva ograničenja mogu po-
stojati u internom odnosu između društva i članova uprave, ali se ne mogu upisati u
sudski registar, niti mogu proizvoditi pravne učinke prema trećim savjesnim osobama769.
Za upis tih promjena u sudski registar potrebno je prijavi priložiti dokaze o obav-
ljenim promjenama. Dokaz o obavljenim promjenama bit će odluka nadležnog orga-
na društva donesena u zakonito provedenom odgovarajućem postupku. Kad se radi
o upisu novo imenovanih članova uprave, onda će se prijavi za njihov upis u sudski
registar priložiti uzorak njihovih potpisa a također i izjave tih članova o nepostojanju
zapreka za imenovanje.
Unatoč tome, ne samo upis prvih članova uprave, nego i upis promjene člana
uprave u sudski registar deklaratorne je naravi što proizlazi iz pravila prema kojem
mandat člana uprave počinje teći s danom imenovanja, što je već prikazano. Dapače,
prema odluci VSRH Rev 579/07 od 20. lipnja 2007.770, «pravilno su sudovi ocijenili da
je upis promjene člana uprave u sudski registar uvijek bio deklaratornog karaktera, a
ne tek nakon donošenja Zakona o izmjenama i dopunama ZTD» iz 2003. godine. I pre-
ma toj odluci i prema autoru, za osobe koje nisu znale ni morale znati koje su osobe
imenovane na dužnost člana uprave, a koje su opozvane s te dužnosti, vrijede pravila
o istinitosti podataka upisanih u sudski registar i o povjerenju u upisane podatke, pa
će ugovori koje takve osobe sklope s društvom zastupanim od strane osobe upisane
u sudski registar, biti valjani i obvezivati društvo, makar bi ta osoba bila opozvana s
dužnosti člana uprave.
768
O tome v. i odluku VTSRH Pž-1904/98 od 24. studeni 1998., prema ZRHTS br. 5, odluka br. 99.
769
Čl. 427.
770
352
3. NADLEŽNOST UPRAVE
3.1. Uvodna napomena
Odredbe ZTD-a i o upravi d.d. i o upravi d.o.o. naznačuju kako uprava vodi po-
slove društva i zastupa društvo, ali – uz to - i nabrajaju i opisuju više pojedinačnih
dužnosti uprave. U potonjem se odredbe o upravi d.d. razlikuju od odredbi o upravi
d.o.o. Stoga se dio pravila o nadležnosti uprave može prikazati zajednički i za upravu
d.d. i za upravu d.o.o., a dio pravila treba prikazati posebno za svaku od tih uprava.
3.2. Vođenje poslova društva (čl. 240. i čl. 422. st. 2. do st. 5.)
3.2.1. Uprava kao poslovodni organ d.d. i d.o.o.
Prvi dio odredbi čl. 240. st. 1. i čl. 422. st. 2. (“uprava vodi poslove društva») defi-
nirao je upravu d.d. i d.o.o. kao poslovodni organ tih društava, a naznaka o tome da
uprava vodi poslove društva ujedno znači kako članovi tih društava kao takvi nemaju
pravo voditi poslove društva. Ta okolnost ipak ne isključuje mogućnost da jedan, više
ili svi članovi društva ujedno budu i članovi uprave (direktori) društva, ali za to je po-
trebno da budu imenovani na tu funkciju. No i onda kada su članovi društva ujedno i
članovi uprave njihovo nastupanje u svojstvu članova društva od nastupanja u svoj-
stvu članova uprave društva će se morati razlikovati i morat će se poštivati propisane
forme za nastupanje u svojstvu člana uprave.
3.2.2. Pojam vođenja poslova (poslovodstva)

Pojam “vođenje poslova” ili “poslovodstvo” rabi se u užem i širem smislu, pri čemu
ne postoji jedinstveno gledanje što sve točno pripada u okvir tog pojma a što ne. Dio
sadržaja tog pojma ipak je posve neprijeporan.
Iako to nije izričito naznačeno u propisima, neprijeporno je da u vođenje poslova
društva tj. u ovlasti i odgovornost uprave pripadaju sve unutarnje (unutar društva)
radnje koje su potrebne za redovno odvijanje poslova kao što su planiranje, pripre-
ma, odvijanje i nadziranje tekućih poslova, izradba unutrašnjeg ustrojstva771, izradba
kratkoročnih planova poslovanja i sličnog. Vođenje poslova društva obuhvaća odlu-
čivanje i provođenje odluka o ustroju i vođenju poduzeća društva, o zaposlenicima,
o marketinškim radnjama, o proizvodnji, o nabavi, o prodaji, a u literaturi se općenito
navodi kako je vođenje poslova društva «svako djelovanje usmjereno ostvarenju cilja
zbog kojeg je društvo osnovano»772. Sve to mora biti u svezi s predmetom poslovanja
odnosno djelatnostima društva naznačenim u društvenom ugovoru, koje predstavlja-
ju okvir vođenja poslova. U širi pojam poslovodstva uvršćuje se oblikovanje temelja
poslovne politike društva. U d.o.o. nije sigurno uvršćuje li se ono u djelokrug uprave
ili članova društva, dok u d.d. i to spada u djelokrug uprave.
771
Prema odluci VSRH Revr-596/05 od 6. rujna 2005. objavljenoj u IO VSRH br. 2/2005, odluka br. 82.
je «direktor tuženika bio ovlašten odrediti organizaciju poslovanja Pravilnikom o sistematizaciji
poslova i radnih zadataka i otkazati … ugovor o radu. Za poduzimanje tih radnji nije mu bila
potrebna … suglasnost člana društva».
772
Barbić 2, s. 356. V. i Gorenc/Filipović/Slakoper/Brkanić, s. 312.
353
U d.o.o. od redovnog poslovodstva, čije granice predstavlja predmet poslovanja,

odnosno djelatnosti društva naznačene u društvenom ugovoru, potrebno je razliko-
vati izvanredno poslovodstvo. U okvire tog pojma spadaju djelatnosti izvan spome-
nutog okvira, i te nisu u djelokrugu uprave, već članova društva773. U izvanredno po-
slovodstvo moguće je – primjerice – uvrstiti:
1. mjere koje se odnose na poslovanje koje nije obuhvaćeno predmetom poslo-
vanja odnosno djelatnostima društva naznačenim u društvenom ugovoru,
2. mjere koje zbog svojeg značenja i s njim povezanih rizika imaju iznimno zna-
čenje, kao što je:
• prodaja značajnog pogona ili dijela pogona,
• osiguranje velikog kredita,
• pravni poslovi s pojedinim članovima društva ili članovima uprave ako imaju ne-
običan sadržaj ili sadrže značajne rizike,
• prijenos udjela na društvo kći i slično.
Posebno je važno naglasiti kako vođenje poslova društva obuhvaća sve što nije
obuhvaćeno izričito i taksativno određenom nadležnošću skupštine d.o.o. odnosno
glavne skupštine d.d. i nadzornog odbora, te ono obuhvaća i postavljanje osnova za
obavljanje predmeta poslovanja.
Međutim, treba reći i kako članovi d.o.o. – ali ne i d.d. - mogu u nadležnost uprave
prenijeti i veći dio vlastite nadležnosti odnosno dio nadležnosti skupštine društva774,
pa će tada uprava biti ovlaštena odlučivati i o pitanjima koja prelaze granice vođenja
poslova društva. No i tada će članovi društva ostati ovlašteni da - na jednaki način kao
što su dio vlastite nadležnosti prenijeli upravi - upravi oduzmu preneseni dio nadlež-
nosti skupštine.
Osim toga u pojam poslovodstva ulaze sve one zadaće uprave, koje su joj samim
zakonom izrijekom i točno stavljene u djelokrug, a ne potpadaju pod pojam zastupanja.
3.2.3. Pojedine obveze uprave

3.2.3.1. Uvod
Pojedine obveze uprave ZTD izrijekom utvrđuje i za upravu d.d. i za upravu d.o.o.
– makar se točan sadržaj tih obveza može razlikovati – a pojedine obveze izrijekom
utvrđuje samo za upravu jednog od tih društava. Međutim, neke od posljednjih ima i
uprava drugog društva, iako to nije izričito navedeno. ZTD i za upravu d.d. i za upravu
d.o.o. izrijekom određuje slijedeće obveze:
• sazivanje skupštine društva, i
• podnošenje svih prijava za upis u sudski registar.
Posebno za upravu d.d. ZTD izrijekom utvrđuje npr. obveze:
• pripreme i provođenja odluka glavne skupštine,
• kod gubitka, prezaduženosti ili nesposobnosti za plaćanje,
773
V. Uwe H. Schneider u Scholz, s. 1375.
774
V. čl. 441.
354
• podnošenja izvješća nadzornom odboru,

• podnošenja godišnjeg izvješća o stanju društva,
• sastavljanja i podnošenja godišnjih financijskih izvješća.
Posebno upravu d.o.o. ZTD izrijekom obvezuje na:
• vođenje poslovnih knjiga i izradbu financijskih izvješća,
• dostavljanje godišnjih financijskih izvješća i izvješća o stanju društva članovima -
a ako je društvo sastavni dio koncerna, onda isto i za koncern – a ako su izvješća
revidirana, onda i izvješće revizora,
• vođenje poslova unutarnjeg nadzora,
• vođenje knjige poslovnih udjela,
• obavještavanje suda o promjenama u knjizi poslovnih udjela,
• obavještavanje suda o broju zaposlenih,
• vođenje evidencije odluka skupštine odnosno članova društva i
• dostavljanje članovima društva izvoda iz te evidencije i davanje uvida u nju.
3.2.3.2. Sazivanje skupštine odnosno glavne skupštine

(čl. 277. st. 2. i čl. 442.)
Sazivanje skupštine društva jedna od obveza uprave oba društva. Uprava je or-
gan koji redovito saziva skupštinu i ta ovlast se upravi ne može oduzeti. Ona je skup-
štinu dužna sazvati jednom godišnje i uvijek onda kad to zahtijevaju interesi društva,
a u nekim slučajevima bez odgađanja. Budući da je sazivanje skupštine podrobnije
prikazano u dijelu u kojem se govori o glavnoj skupštini odnosno o odlučivanju čla-
nova d.o.o., ovdje se to neće dalje razrađivati.
3.2.3.3. Podnošenje prijava za upis u sudski registar
Uprava društva također podnosi sve prijave za upis u sudski registar. Odredbom
čl. 62. st. 4. uprava – odnosno svi njeni članovi – i predsjednik nadzornog odbora – ako
društvo ima nadzorni odbor – određeni su kao osobe koje podnose i potpisuju prijave
sudskom registru. To se ne odnosi samo na podnošenje prijave za upis osnivanja druš-
tva nego i na podnošenje svih kasnijih prijava za upis775.
3.2.3.4. Priprema i provođenje odluka glavne skupštine d.d. (čl. 243.)
Nadležnost odnosno ovlasti glavne skupštine i nadzornog odbora odredbama

ZTD-a propisani su taksativno, dok u nadležnost uprave društva pripada sve ono što
nije u okviru tako propisanih nadležnosti glavne skupštine i nadzornog odbora. S
obzirom na tako definiranu nadležnost organa, s obzirom na to da upravu čine struč-
ne osobe, te s obzirom na to da se glavna skupština često sastoji od velikog broja
dioničara, među izričite obveze uprave uvršćuju se priprema odluka glavne skupšti-
ne i priprema općih akata čije je donošenje u nadležnosti glavne skupštine, kao što
775
Nakon upisa osnivanja društva može se promijeniti bilo od kojih upisanih podataka, kao što su
tvrtka društva, sjedište, predmet poslovanja, temeljni kapital. Upisuje se također npr. pripajanje
društva drugom društvu, spajanje s drugim društvom i tako dalje.
355
je npr. poslovnik o radu glavne skupštine. Ove akte uprava nije dužna pripremati na
vlastitu inicijativu, nego povodom traženja glavne skupštine, iako ih može pripremiti
i na vlastitu inicijativu. S druge strane, po samom je Zakonu dužna pripremiti ugo-
vore koji se mogu sklopiti samo uz suglasnost glavne skupštine, kao što su ugovori
o pripajanju društva, ugovori o spajanju društava i poduzetnički ugovori kojima se
društva povezuju.
Odluke koje donese glavna skupština potrebno je provesti odnosno izvršiti. Ima-
jući u vidu već izloženo o nadležnosti organa društva i dosljedno tome, te ističući
kako je funkcija nadzornog odbora ograničena na nadzor i druge taksativno odre-
đene ovlasti i obveze, proizlazi kako je uprava organ društva koji je dužan izvršavati
odnosno provoditi odluke koje donese glavna skupština. Prema izričaju ZTD-a to se
odnosi na odluke koje glavna skupština donese u okviru svoje nadležnosti.
3.2.3.5. Dužnosti uprave kod gubitka, prezaduženosti ili nesposobnosti

za plaćanje (čl. 251. i čl. 431.c)
Uprava društva svakodnevno je upoznata ne samo s općim stanjem društva,

nego i s njegovim financijskim položajem u širem smislu i s trenutnim financijskim
stanjem. Istovremeno ona je dužna i prigodno i periodično podnositi izvješća nadzor-
nom odboru i glavnoj skupštini, a odgovarajuća financijska izvješća dužna je izrađiva-
ti i podnositi periodično i prema prisilnim propisima javnog prava.
Imajući sve to u vidu uprava društva je u faktičnom položaju u kojem može znati
za financijsko stanje društva. Osim toga, sastavnim dijelom njene obveze vođenja po-
slova društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika može se smatrati
i obveza praćenja i poznavanja tog stanja. Stoga i postoje njene obveze kad ustanovi
postojanje gubitka i kad društvo postane prezaduženo ili nesposobno za plaćanja.
U prvom slučaju, točnije govoreći ako ustanovi da u društvu postoji gubitak u visini
polovine temeljnog kapitala ili veći, uprava mora odmah sazvati glavnu skupštinu i o
tome je izvijestiti.
Stanje u kojem društvo ima gubitak gospodarski je teško, ali to nije stanje koje bi
nužno podrazumijevalo da je društvo prezaduženo ili nesposobno za plaćanja. To po-
gotovo nije stanje koje bi neposredno odnosno izravno ugrožavalo vjerovnike druš-
tva. No, nesposobnost za plaćanje i prezaduženost društva upravo su takva stanja, a
ujedno i razlozi za otvaranje stečajnog postupka nad društvom. Stoga od trenutka
kad bi društvo postalo nesposobno za plaćanja, odnosno nakon utvrđenja postoja-
nja prezaduženosti, nastaju dvije obveze uprave. Prema tekstu ZTD-a tada uprava ne
smije obavljati plaćanja. To treba shvatiti doslovno, ali i šire u smislu obveze uprave da
zabrani obavljanje plaćanja osobama koje su u položaju da obave plaćanja na teret
društva. Zabrana obavljanja plaćanja ne vrijedi za plaćanja koja se obave s pozorno-
šću urednog i savjesnog gospodarstvenika. Druga obveza koja nastaje za upravu je
obveza podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka nad društvom. Ova
obveza postoji samo ako se radi o prezaduženosti odnosno nesposobnosti za plaća-
nje koje Stečajni zakon određuje kao razlog za pokretanje stečajnog postupka i u tom
je slučaju navedeni prijedlog uprava dužna podnijeti u roku od tri tjedna od nastanka
ovog razloga.
356
3.2.3.6. Podnošenje izvješća nadzornom odboru d.d. (čl. 250.)

Nadzornom odboru uprava je dužna podnositi izvješća periodično i prigodno, na
zahtjev i bez posebnog zahtjeva odnosno po samom Zakonu, a u svakom slučaju iz-
vješća moraju biti sastavljena savjesno i istinito te podnesena pravodobno i u pravilu
u pisanom obliku.
Zahtjev za podnošenje izvješća upravi mogu staviti i nadzorni odbor kao organ i
svaki njegov član u svako doba, ali član nadzornog odbora ne može zahtijevati da se
izvješće podnese njemu, nego nadzornom odboru, a obveza uprave da nadzornom
odboru podnese zahtijevano izvješće nastaje u oba slučaja. Bilo da zahtjev postav-
lja nadzorni odbor ili pojedini njegov član, zahtjev se može odnositi na pitanja koja
su povezana s poslovanjem društva i koja značajnije utječu na položaj društva ili se
razumno može očekivati da bi na to mogla utjecati, te na prilike društva i pravne i
poslovne odnose s povezanim društvima, odnosno na sva pitanja koja su od značaja
za poslovanje i stanje društva.
Bez posebnog zahtjeva, tj. po samom Zakonu uprava je dužna izvješćivati nad-
zorni odbor o:
• o poslovnoj politici najmanje jednom godišnje, ali ako se stanje izmijeni ili to
nalože nova pitanja, onda bez odgađanja,
• o drugim načelnim pitanjima budućeg vođenja poslova te odstupanjima od ra-
nijih predviđanja s navođenjem razloga za to,
• o rentabilnosti poslovanja društva a napose rentabilnosti upotrebe vlastitoga
kapitala na sjednici nadzornog odbora na kojoj se raspravlja o godišnjim finan-
cijskim izvješćima,
• o tijeku poslova, napose prihoda i stanja društva, najmanje tromjesečno,
• o poslovima koji bi mogli biti od velikog značaja za rentabilnost poslovanja i za li-
kvidnost društva pravodobno kako bi nadzorni odbor mogao o njima zauzeti stav.
Izvješća se redovito podnose predsjedniku nadzornog odbora, a o primitku iz-
vješća on je dužan obavijestiti članove nadzornog odbora najkasnije na prvoj sjednici
nadzornog odbora koja se održava nakon primitka izvješća. Svaki član nadzornog od-
bora ima prvo zahtijevati uvid u izvješće i pisani primjerak izvješća.
3.2.3.7. Podnošenje godišnjeg izvješća o stanju društva u d.d.

(čl. 250.a, čl. 250.b i 272.p)
Godišnje izvješće o stanju društva ne smije se poistovjetiti s financijskim izvješći-

ma. Makar se i financijska izvješća i godišnje izvješće o stanju društva uvijek i obvezat-
no izrađuju jednom godišnje, obveza sastavljanja financijskih izvješća proizlazi iz pri-
silnih propisa javnog prava, a obveza sastavljanja i podnošenja godišnjeg izvješća o
stanju društva proizlazi iz ZTD-a. Svrha svih tih izvješća je u omogućavanju dioničari-
ma da sagledaju položaj društva i zauzmu odgovarajuće stavove glede svog članstva
u društvu, rada nadzornog odbora i uprave i drugih pitanja. No, izvješće o godišnjem
stanju društva mora biti dostupno i javnosti, a ne samo dioničarima.
Dakle, uprava društva dužna je jednom godišnje izraditi i podnijeti glavnoj skup-
štini pisano izvješće o stanju društva. Po samom ZTD-u ova obveza ne postoji u druš-
357
tvima koja su mali poduzetnici prema računovodstvenim propisima, ali se statutom

i u takvim društvima može predvidjeti obveza izrade i podnošenja tog izvješća. Kako
su pojedini elementi sadržaja i sam obvezatni sadržaj tog izvješća jednostavni i jasno
nabrojani odnosno opisani u ZTD-u, nepotrebno ih je ovdje ponavljati. Kratko govo-
reći, ono mora sadržavati podrobne podatke o financijskom stanju društva, o razvitku,
rezultatima poslovanja, položaju društva i očekivanom razvoju društva.
Ako je riječ o društvu čijim dionicama se trguje na uređenom tržištu vrijedno-
snih papira, sastavni dio izvješća treba biti i izjava o primjeni kodeksa korporativnog
upravljanja.
Ako je društvo povezano s drugim društvima tako da je jedno vladajuće, a jedno
ili više njih da su ovisna društva kapitala, uprava vladajućeg društva mora glavnoj
skupštini podnijeti konsolidirano godišnje izvješće. Ono u bitnom mora sadržavati
podatke koje mora sadržavati godišnje izvješće o stanju društva, ali mora obuhvatiti
sva društva uključena u konsolidaciju kao jednu cjelinu. Godišnje izvješće o stanju
društva i konsolidirano godišnje izvješće mogu se podnijeti kao jedno izvješće.
3.2.3.8. Sastavljanje i podnošenje godišnjih financijskih izvješća u d.d.

(čl. 300.a. do čl. 300.e)
Godišnja financijska izvješća sastavlja uprava - a ako društvo ima monistički

ustroj organa onda izvršni direktori - prema pravilima sadržanim u računovodstve-
nim propisima. Prema tim pravilima financijska izvješća su bilanca, račun dobitka i
gubitka, izvješće o promjeni kapitala, izvješće o novčanom tijeku, bilješke i godišnje
izvješće o stanju društva i oni sadrže sintezu podataka preuzetih iz knjigovodstvenih
evidencija i obračuna. Makar to nije sastavni dio financijskih izvješća koja se moraju
izraditi prema Zakonu o računovodstvu, posebno je važan i istaknut prijedlog odlu-
ke o uporabi dobitka, koji je uprava dužna predočiti nadzornom odboru zajedno s
financijskim izvješćima. Također treba napomenuti kako izvješće o stanju društva nije
nužno sastavljati uvijek.
Ova izvješća uprava je dužna podnijeti nadzornom odboru – odnosno izvršni di-
rektori upravnom odboru - i to bez odgađanja, nakon što ih sastavi. Neki drugi odre-
đeni rok za to ZTD ne sadrži. Istovremeno, glavna se skupština mora održati u prvih
osam mjeseci poslovne godine, a biti sazvana bez odgađanja nakon što nadzorni od-
bor utvrdi godišnja financijska izvješća. Osim toga Zakon o računovodstvu određuje
rokove predaje financijskih izvješća, pa svi ti rokovi predstavljaju vremenski okvir unu-
tar kojeg je uprava dužna podnijeti financijska izvješća nadzornom odboru.
Podnošenje nadzornom odnosno upravnom odboru ovdje ne znači podnošenje
predsjedniku tog odbora, nego se izvješća moraju dostaviti svakom njegovom članu,
jer svaki član nadzornog odbora ima pravo pregledati financijska izvješća, izvješće
o stanju društva i izvješće revizora. Kao organ društva, nadzorni odnosno upravni
odbor dužan je ispitati primljena izvješća, te izraditi vlastito izvješće u kojem mora
navesti način na koji je i opseg u kojem je tijekom poslovne godine ispitao vođenje
poslova društva. U tom izvješću također mora navesti ima li primjedbi na podnesena
mu izvješća i daje li suglasnost na godišnja financijska izvješća koja mu je podnijela
uprava. Osim toga mora zauzeti stav i o izvješću revizora. To izvješće nadzorni odbor
358
dužan je dostaviti upravi u roku od mjesec dana nakon primitka svih izvješća koja tre-
ba ispitati. Ako ga ne dostavi uprava mu je dužna dati naknadni rok koji ne može biti
duži od daljnjih mjesec dana, a ako nadzorni odbor ne dostavi svoje izvješće ni u tom
roku, smatra se da nije dao suglasnost na izvješća koja mu je uprava podnijela. Osim
upravi, nadzorni odbor dužan je svoje izvješće podnijeti i glavnoj skupštini društva.
Dana suglasnost s godišnjim financijskim izvješćima ima veliko značenje, jer se
time ona uzimaju utvrđenim. Ujedno je iz toga vidljiva razlika između sastavljanja i
utvrđivanja financijskih izvješća776. No, ona se uzimaju utvrđenim samo ako uprava i
nadzorni odbor nisu odlučili utvrđenje financijskih izvješća prepustiti glavnoj skupšti-
ni, a odluke o tome moraju se navesti u izvješću nadzornog odbora glavnoj skupšti-
ni. Dakle, godišnja financijska izvješća utvrđuju nadzorni odbor i uprava, osim u već
navedenom slučaju kad oni odluče to prepustiti glavnoj skupštini, ali i u slučaju kad
nadzorni odbor ne da suglasnost na izvješća uprave.
S druge strane glavna skupština vlastitom inicijativom ne može odlučiti da ona
utvrđuje financijska izvješća. Ipak, u društvima s monističkim ustrojem organa, statu-
tom se može odrediti da financijska izvješća ne utvrđuje upravni odbor, nego glavna
skupština. Kad godišnja financijska izvješća utvrđuje glavna skupština, ona u rezerve
društva smije rasporediti samo svote zakonskih i statutarnih pričuva, a ako bi glavna
skupština izmijenila godišnje financijsko izvješće koje je ispitao revizor, njena bi odlu-
ka stvarala pravne učinke tek nakon što je ispita revizor i podnese svoje izvješće bez
rezerve. Ako revizor izvješće bez rezerve ne bi podnio u roku od dva tjedna od dono-
šenja takve odluke glavne skupštine, ona bi bila ništetna.
3.2.3.9. Vođenje poslovnih knjiga i izradba financijskih izvješća u d.o.o.

(čl. 428. st. 1. i st. 2.)
Uprava društva odgovara za uredno vođenje poslovnih knjiga, pa je prvo pita-
nje što su to poslovne knjige. Odgovor na ovo pitanje ne pruža ZTD, nego Zakon o
računovodstvu777. Osim toga, moguće je da i drugi propisi predvide obvezu vođenja
određenih isprava koje će imati svojstvo poslovnih knjiga, pa će onda i za njihovo
vođenje odgovarati uprava. Posebno je važna, i za članove društva i za javni poredak,
pravovremena izradba financijskih izvješća društva tj. bilance i računa dobitka i gubit-
ka. Zbog toga je odredba čl. 428. u st. 2. istakla upravo odgovornost uprave za pravo-
dobnu izradbu tih izvješća i jednaku takvu dostavu ovih izvješća nadzornom odboru
(ako postoji) i skupštini tj. članovima društva.
Uz to, u onom slučaju kada je potrebno obaviti reviziju financijskih izvješća na te-
melju zakona, uprava odgovara za pravodobno imenovanje revizora, za podnošenje
financijskih izvješća na reviziju i za dostavu izvješća revizora zajedno s financijskim
izvješćima nadzornom odboru (ako postoji) i skupštini društva.
Važna pitanja su kome i kako prema ovoj odredbi odgovara uprava društva? Ona
odgovara i javnom poretku i društvu. Javnom poretku odgovara prema čl. 31. i čl. 32.
ZRač i čl. 68. Zakona o reviziji778 i ta je odgovornost kaznena odnosno prekršajna odgo-
776
O tome v. i Obveze, odgovornost i prava člana društva, Pravo na udio u dobitku
777
Prema čl. 8. ZRač «poslovne knjige čine dnevnik, glavna knjiga i pomoćne knjige».
778
NN 146/2005 i 139/2008 (dalje: ZRev).
359
vornost, a društvu odgovara prema odredbama ZTD i ugovora između društva i poje-
dinih članova uprave. Ta odgovornost može biti osobna (mogućnost opoziva - čl. 424.)
i imovinska (u skladu sa spomenutim ugovorom i pravilima o naknadi štete - čl. 430).
Ova dvojnost odgovornosti članova uprave odražava se i pri davanju odgovora
na pitanje od kojeg trenutka postoji obveza članova uprave da vode poslovne knjige
društva. S jedne strane, u odnosu prema javnom poretku, društvo ne postoji dok nije
upisano i konzekventno tome obveza vođenja poslovnih knjiga nastala bi u trenutku
upisa osnivanja društva u sudski registar. S druge strana, već prije upisa osnivanja
postoji preddruštvo kao zajednica članova budućeg društva. Također, ulozi se unose
u društvo prije podnošenja prijave za upis u sudski registar. Stoga bi obveza vođenja
poslovnih knjiga u odnosu prema društvu za članove uprave nastala u trenutku na-
stanka prvog poslovnog događaja (npr. uplate temeljnog uloga) nezavisno od pitanja
je li upis osnivanja društva u sudski registar već obavljen ili nije779.
3.2.3.10. Dostavljanje financijskih izvješća članovima d.o.o.

(čl. 428. st. 2. - st. 4.)
Uprava društva dužna je izrađena financijska izvješća i izvješće o stanju druš-
tva – ako ga je društvo dužno izraditi - bez odgađanja dostaviti nadzornom odboru
i skupštini društva odnosno svakom članu društva, i to bez odgađanja u odnosu na
trenutak kad su ta izvješća izrađena. Ako se obavlja revizija financijskih izvješća, onda
je i izvješće o reviziji obuhvaćeno ovom obvezom uprave. Obveza dostave ovih akata
postoji po samom zakonu, što znači da ni organi društva niti članovi društva kojima
ih mora dostaviti, ne trebaju postavljati nikakav zahtjev za dostavu odnosno tražiti
dostavu. Iznimno, uprava nema opisanu obvezu dostavljanja navedenih isprava ako
su te isprave bile objavljene na internetskoj stranici društva za sve vrijeme tijekom
kojeg su članovi društva imali pravo uvida. Ako bi se radilo o d.o.o. koje je dio koncer-
na, onda ova obveza uprave obuhvaća i godišnja financijska izvješća koncerna kao i
izvješće o stanju koncerna.
3.2.3.11. Unutarnji nadzor u d.o.o. (čl. 428. st. 1.)
Uprava društva obavlja unutarnji nadzor i odgovara za vođenje poslova unutar-

njeg nadzora. Njena ovlast i odgovornost za vođenje poslova unutarnjeg nadzora
proizlazi iz poslovodne funkcije, odnosno iz okolnosti što ona vodi poslove društva,
što podrazumijeva i provođenje vlastitih odluka – npr. - davanjem odgovarajućih na-
loga i ovlasti drugim osobama koje rade za društvo (u prvom redu) kao njegovi zapo-
slenici. Razumije se da je – u odnosu prema članovima društva i nadzornom odboru,
ako ga društvo ima – uprava dužna i nadzirati provođenje njenih odluka od strane
osoba kojima je dala odgovarajuće ovlasti i zaduženja, te da odgovara za nadzor koji
je dužna provoditi. U statusnopravnom odnosu prema članovima društva i nadzor-
nom odboru, ako ga društvo ima, uređenom ZTD-om u cijelosti za vođenje poslova
društva i zastupanje društva odgovara uprava – a ne npr. zaposlenici koji odgovaraju
društvu kao pravnoj osobi sukladno ugovoru i propisima o radu – pa tako uprava od-
govara i za provođenje unutarnjeg nadzora.
779
Tako i Roth, s. 401
360
Prema autoru, isticanje kako uprava odgovara i za vođenje poslova unutarnjeg

nadzora, dovodi do toga da se dužnost provođenja tog nadzora može se uvrstiti u
pojam pozornosti urednog i savjesnog gospodarstvenika, što dalje može dovesti i do
odgovornosti uprave za štetu koju bi društvo pretrpjelo zbog neprovođenja unutar-
njeg nadzora - kao što u dioničkom društvu nadzorni odbor odgovara za štetu koju
bi ono pretrpjelo zbog toga što on nije obavljao nadzor i druge poslove s potrebnom
pozornošću - i da bi se neprovođenje unutarnjeg nadzora zbog kojeg je društvu na-
stala šteta moglo uzeti kao važan razlog za opoziv članova uprave.
3.2.3.12. Vođenje knjige poslovnih udjela u d.o.o. (čl. 410.)

Vođenje knjige poslovnih udjela također pripada u obveze uprave koje ona stje-
če najkasnije već u trenutku upisa osnivanja društva u sudski registar. Knjiga poslov-
nih udjela je isprava koja se mora voditi u svakome d.o.o. i po svojoj svrsi i sadržaju
usporediva je s registrom dionica. U nju se upisuju podaci o članovima društva i nji-
hovim poslovnim udjelima koji su potrebni da bi se svakodobno moglo utvrditi tko su
članovi društva i koja su točno njihova prava i obveze. Upisani podaci moraju pružati
vjernu sliku pravnog položaja u svezi svakoga poslovnog udjela pojedinačno. Zato se
u knjigu poslovnih udjela upisuju:
• osobni podaci člana društva kojem pripada poslovni udjel,
• nominalna svota preuzetog poslovnog udjela,
• podatak o unosu uloga odnosno njegova dijela u društvo,
• podatak o postojanju obveze da se ispuni kakva dodatna činidba,
• podatak o ispunjenju dodatne činidbe ako je takva ugovorena,
• podatak o obvezama koje terete poslovni udjel,
• podatak o broju glasova koji u skupštini društva pripadaju imatelju tog poslov-
nog udjela,
• podatak o eventualno postojećem opterećenju tog poslovnog udjela (npr. o za-
laganju),
• podatak o eventualnoj podjeli tog poslovnog udjela.
Ovaj popis podataka koji se upisuju u knjigu poslovnih udjela nije potpun jer se
u nju osim tih podataka moraju upisati i sve druge promjene u svezi sa svakim poslov-
nim udjelom. Tako se, npr. podrazumijeva upis promjene osobnih podataka imatelja
udjela u slučaju prijenosa udjela.
No da bi se ovi podaci mogli upisati u knjigu udjela potrebno je najprije odrediti
oblik te knjige odnosno ustrojiti je. U vezi s oblikom u kojem se ta knjiga vodi, odno-
sno kako ona izgleda, ZTD ne sadrži upute odnosno odredbe, pa zato ona može biti
uvezana knjiga, ali se može voditi i pomoću računala. Odluka o izgledu knjige udjela
može biti sadržana u društvenom ugovoru ili može biti donijeta kao zasebna odluka
članova društva, a ako ne postoji ni jedna ni druga odluka, onda će tu odluku nužno
donijeti uprava društva. Dakle, ako članovi društva nisu donijeli tu odluku onda će
uprava društva najkasnije u trenutku upisa osnivanja društva u sudski registar doni-
jeti odluku o izgledu i načinu vođenja knjige poslovnih udjela, te u tu knjigu upisati
gore navedene podatke i to na temelju društvenog ugovora i sadržaja rješenja o upisu
društva u sudski registar.
361
Nakon toga, ako u društvu nema promjena glede upisanih podataka, onda pro-
mjena neće biti ni u knjizi poslovnih udjela. S druge strane, ako se neki od upisanih
podataka promjeni, onda je svaku takvu promjenu uprava dužna unijeti u knjigu po-
slovnih udjela i to bilo na temelju vlastitog saznanja ili na temelju valjane prijave za-
interesirane osobe.
Osim što je promjene podataka dužna upisivati u knjigu poslovnih udjela, upra-
va društva dužna je o svakoj promjeni članova društva ili njihovih poslovnih udjela
bez odgađanja izvijestiti registarski sud. O tome ga obavješćuje dostavljanjem po-
pisa članova društva. Taj popis uprava mijenja na temelju priopćenja o promjeni i
podnesenog dokaza da je do promjene došlo, a obavijest sudu potpisuju svi članovi
uprave. Ako je u promjeni podataka sudjelovao javni bilježnik, onda je umjesto člano
uprave on dužan potpisati popis članova društva i dostaviti jedan primjerak registar-
skom sudu i nadležnoj Poreznoj upravi prema sjedištu društva a jedan društvu. Na
tom popisu javni bilježnik mora potvrditi da sve što je u popisu navedeno odgovara
promjenama u kojima je sudjelovao i da su podaci u njemu u skladu s podacima u
posljednjem popisu koji je bio predan registarskom sudu.
3.2.3.13. Obavještavanje suda o broju zaposlenih u d.o.o. (čl. 434. st. 4.)
Ova obaveza uprave nije bezuvjetna u tom smislu da bi postojala nezavisno od

broja zaposlenih, nego postoji samo onda kad prosječan broj zaposlenih u društvu,
u svim povezanim društvima, u svim društvima s kojima čini koncern, te ukupno u
društvu i u komanditnom društvu u kojem je komplementar, prelazi 200, o čemu v.
Nadzorni odbor. O tome da je prosječan broj zaposlenih premašio 200 uprava je duž-
na obavijestiti sud bez odgađanja, čim je za taj premašaj saznala. Zasebno od toga, u
siječnju svake godine uprava je dužna utvrditi broj zaposlenih, pa ako utvrdi da je u
prethodnoj godini premašen broj od 200, o tome mora obavijestiti sud.
3.2.3.14. Vođenje knjige odluka članova društva i dostavljanje izvoda iz

te knjige članovima d.o.o.
Vođenje knjige odluka članova u d.o.o. i dostavljanje izvoda iz te knjige člano-

vima d.o.o., također je obveza uprave. O knjizi odluka članova odnosno skupštine v.
Glavna skupština d.d. i odlučivanje članova (skupština) d.o.o., a o dostavljanju izvoda iz
te knjige v. Obveze, odgovornost i prava člana društva.
3.2.4. O
pseg ovlasti u svezi s vođenjem poslova
(čl. 242. st. 2., čl. 422. st. 2. i čl. 441. st. 2.)
Glede radnji koje pripadaju u pojam redovnog poslovodstva, opseg ovlasti
uprave zakonom nije ograničen. To znači da je ona ovlaštena donositi sve odluke
koje spadaju u redovno poslovodstvo, bez potrebe da se s time suglasi bilo koji or-
gan ili član društva. Međutim, opseg ovlasti uprave moguće je ograničiti ili proširiti,
osim kad se radi o ovlastima i obvezama koje su određene samim zakonom i upravo
pobrojane. One se ne bi mogle ograničiti, a druge bi. Akti kojima se mogu ograni-
čiti ovlasti uprave i u d.d. i u d.o.o. su statut d.d. odnosno društveni ugovor d.o.o.,
362
odluke glavne skupštine d.d. odnosno skupštine odnosno članova d.o.o., odluke
odnosno obvezujuće upute nadzornog odbora i ugovor koji je sklopljen između
društva i člana uprave. U d.d. to je još i poslovnik o radu uprave. Pritom se pod poj-
mom akata skupštine odnosno članova društva mogu razumjeti i opći akti kojima
se na općenit način uređuje način rada uprave kao i odluke o pojedinačnim, točno
određenim, pitanjima.
U d.d. uprava je po ZTD-u glede vođenja poslova samostalna u odnosu na glavnu
skupštinu, a ona je nadležna jedino za davanje suglasnosti upravi kad nadzorni odbor
ne da suglasnost, a radi se o poslovima za koje je ta suglasnost potrebna. Različito od
toga, u d.o.o. inicijativa glede davanja obvezujućih uputa za vođenje poslova može
krenuti od članova društva odnosno društvenog ugovora i odluka članova društva
odnosno skupštine, jer uprava vodi poslove društva u skladu s društvenim ugovorom,
odlukama članova društva i obveznim uputama skupštine i nadzornog odbora, ako
ga društvo ima.
U d.o.o. dva su karakteristična načina na koje se ograničavaju ovlasti uprave: tako
da se odrede vrste odluka čije donošenje je pridržano drugom organu društva ili da se
odrede vrste odluka za čiju valjanost je potrebna suglasnost drugog organa društva.
Potonje je moguće i često i u d.d. Kod toga se u d.o.o. pravo davanja suglasnosti može
dodijeliti ne samo organu već i članu društva780. Što se sadržaja ograničenja tiče, ona
se najčešće odnose na određene vrste ili vrijednosti poslova odnosno radnji koje bi
inače bile u djelokrugu uprave, ali načelno nema prepreka da se odnose na sve ono
što potpada pod pojam vođenja poslova (uz izuzeće ex lege izrijekom predviđenih
ovlasti).
U d.o.o. proširenje ovlasti uprave je moguće jer odredba čl. 441. st. 2. dopušta
članovima društva stavljanje većine pitanja o kojima odlučuju članovi društva u
djelokrug drugog organa društva, ne ograničavajući pritom krug organa na koje
se može prenijeti ovlast za odlučivanje o tim pitanjima781. Stoga nema prepreka da
se te ovlasti prenesu upravi. Tako se upravi može delegirati npr. ovlast odlučivanja
o uplati uloga, o povlačenju poslovnih udjela, o davanju prokure. S druge strane,
upravi se nikako ne bi moglo prenijeti ovlasti odlučivanja o financijskim izvješćima,
o uporabi dobitka, o pokrivanju gubitaka, o davanju razrješnice članovima uprave i
nadzornog odbora, o povratu dodatnih uplata novca članovima društva, o izboru i
opozivu članova nadzornog odbora, o postavljanju zahtjeva za naknadu štete koje
društvo može imati protiv članova uprave i nadzornog odbora i zamjenika članova
uprave, o imenovanju zastupnika u sudskom postupku ako društvo ne mogu za-
stupati članovi uprave ni nadzorni odbor, te o sklapanju ugovora kojima društvo
treba trajno steći stvari ili prava za neki svoj pogon za koje se plaća protuvrijednost
koja je viša od vrijednosti petine temeljnog kapitala društva kao i o izmjeni takvih
ugovora na teret društva, osim kada je riječ o stjecanju u ovršnom postupku, ako
se ugovori sklapaju u roku od dvije godine nakon upisa osnivanja društva u sudski
registar.
780
Čl. 392. i Reich-Rohrwig, s. 125
781
363
3.2.5. Način rada i odlučivanje uprave (čl. 240. st. 2. i st. 3. i čl. 422. st. 3. )
Članovi uprave po samom zakonu rade zajedno i baš to upravu društva čini orga-
nom. To znači da niti jedan od članova uprave pojedinačno nije ovlašten na poduzima-
nje radnji potrebnih za vođenje poslova društva, već su na to ovlašteni samo svi članovi
uprave zajedno. U d.o.o., prema izričitoj odredbi ZTD svaki pojedini član uprave bit će,
iznimno, ovlašten da sam poduzme samo one radnje uslijed čijeg propuštanja bi za
društvo nastala šteta i to samo onda kada prije poduzimanja te radnje nije bilo moguće
pribaviti suglasnost ostalih članova uprave. Takve odredbe nema za članove uprave d.d.
Statutom d.d. odnosno društvenim ugovorom d.o.o. može biti određeno drukči-
je, tj. primjerice da je svaki član uprave ovlašten samostalno poduzimati radnje kojima
se vode poslovi društva. U d.o.o., prema izričitoj odredbi ZTD, i ako društveni ugovor
sadrži samo takvu naznaku, unatoč njenom postojanju, niti jedan od članova uprave
neće smjeti poduzeti onu radnju kojoj se usprotivi makar jedan od preostalih članova
uprave. Takve odredbe nema za članove uprave d.d.
Sam način rada uprave d.d. može se urediti poslovnikom o radu. U prvom redu
poslovnik o radu donosi sama uprava i kad ga donosi, odluka članova uprave mora
biti jednoglasna. No, donošenje poslovnika o radu uprave statutom može biti stavlje-
no u nadležnost nadzornog odbora, a statutom također mogu biti uređena i pitanja
koja se inače uređuju poslovnikom. Osim što – na te načine – mogućnost donošenja
poslovnika od strane uprave može isključiti glavna skupština, to isto po samom zako-
nu može i nadzorni odbor. On je, naime, izričitom odredbom ZTD ovlašten donijeti
poslovnik o radu uprave i kad to statutom nije stavljeno u njegovu nadležnost.
Način rada uprave d.o.o. propisuje se društvenim ugovorom. Ako neka pitanja
glede načina rada uprave nisu uređena društvenim ugovorom ili ZTD-om, onda ih
može urediti uprava posebnim aktom koji u tu svrhu donosi. Iz toga proizlazi sljedeća
hijerarhija propisa kojima se uređuje način rada uprave: prisilne odredbe ZTD-a, druš-
tveni ugovor, dispozitivne odredbe ZTD-a, akt same uprave društva.
Pitanje odlučivanja odnosno načina donošenja odluka važnije je u d.d. nego u
d.o.o. zato što se uprava d.d. češće sastoji od više članova, no uprava d.o.o. Stoga
izričita odredba ZTD – o donošenju odluka uprave – i postoji samo glede uprave d.d.
Uprava donosi odluke većinom glasova i statutom se ne može odrediti da bi se – u
slučaju različitih mišljenja – mogla smatrati donesenom odluka za koju je glasovala
odnosno odlučila manjina članova uprave. Osim toga, potrebno je bilo razriješiti i mo-
guće situacije u kojima su članovi uprave podijeljeni glede neke odluke tj. situacije u
kojoj uprava ima paran broj članova, a pri glasovanju je jednak broj glasova dan za i
protiv odluke. U takvim situacijama odlučujući je glas predsjednika uprave. To se ne
može shvatiti kao da predsjednik uprave ima dva glasa, jer je njegov glas odlučujući
samo kad su glasovi pri odlučivanju jednako podijeljeni. Ova pravila mogu se prihva-
titi i za upravu d.o.o.
Makar članovi uprave u pravilu donose odluke na sjednicama, prema odluci VT-
SRH Pž-4112/04 od 9. siječnja 2007.782, članovi uprave su «upisavši na tuženikovoj
zamolbi od 21. listopada 1998. godine riječi „suglasni s danom odlaska u mirovinu“
782 http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra
364
(list 37. spisa) i potpisavši se uz te riječi dali očitovanje volje kojim su u ime tužitelja
raskinuli Sporazum od 29. studenoga 1996. godine». Štoviše, «članovi uprave mogu
donositi odluke, osim na sjednicama uprave, usmeno izvan tih sjednica, telefonom,
telefaksom i drugim načinima kojima se očituje njihova volja. Za donošenje odluke
bitno je da član uprave društva izrazi očitovanje volje te da to očitovanje volje prispije
ostalim članovima uprave».
3.2.6. Pozornost pri vođenju poslova (čl. 252. i čl. 430.)

I članovi uprave d.d. i članovi uprave d.o.o. dužni su voditi poslove društva s “po-
zornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika”, te se i na jedne i na druge primjenjuju
ista pravila, jer odredba o dužnoj pozornosti članova uprave d.o.o. izrijekom upućuje
na primjenu pravila o dužnoj pozornosti članova uprave d.d.
Pojam pozornosti urednog i savjesnog gospodarstvenika svakako bi obuhvatio
poznavanje i primjenu ekonomskih odnosno gospodarskih pravila odnosno metoda
uspješnog poslovanja i općenito i u pojedinačnim situacijama odnosno slučajevima.
Upravo ta pravila i metode su opća mjera odnosno kriterij za procjenu je li se postupalo
s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika783. To ne znači da je sam po sebi
izostanak uspjeha u poslovanju dokaz da uprava nije postupala s pozornošću urednog
i savjesnog gospodarstvenika. Isto tako ni sam uspjeh u poslovanju nije dokaz posto-
janja takve pozornosti, jer je u prvom slučaju uspjeh mogao izostati unatoč velikom
zalaganju, znanju i primjeni gospodarskih pravila i metoda uspješnog poslovanja, a u
drugom je slučaju uspjeh mogao nastati usprkos izostanku takvog ponašanja uprave.
Prema Koppensteineru784 radi se o takvom vođenju poduzeća kojem se sa stajališta
(odgovarajuće) struke ne može prigovoriti. Moglo bi se reći da su pravila ekonomske
znanosti o metodama (uspješnog) poslovanja bitan dio kriterija za ocjenu o tome je li
pri vođenju poslova postojala ili nije pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika.
Bitan dio kriterija za tu ocjenu svakako je i pravni. Postupanje s pozornošću ured-
nog i savjesnog gospodarstvenika također podrazumijeva ponašanje članova uprave
sukladno odredbama ZTD, društvenog ugovora i odlukama skupštine i nadzornog
odbora društva. To znači da su dužni ispunjavati sve obveze koje imaju prema tim
aktima. Npr. sazivati skupštinu uvijek kad je to potrebno i to na zakonit način, obavje-
štavati sud, provoditi postupke kaduciranja člana, pravovremeno izradjivati bilancu i
račun gubitka i dobitka. Posebno su dužni poštivati one odredbe čije kršenje je izrije-
kom naznačeno kao slučaj koji naročito dovodi do njihove odgovornosti za štetu785.
Pojedine obveze svakog člana uprave – čijim ispunjenjem on ujedno ispunjava
zahtjev za postupanjem s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika – pre-
ma poredbenoj literaturi i domaćoj sudskoj praksi bile bi primjerice:
• obveza lojalnog zajedničkog rada s ostalim članovima uprave - ako ih ima – i s
drugim organima društva786,
783
Uwe H. Schneider u Scholz, s. 1634.
784
785
Npr. u čl. 252. st. 3. u svezi s čl. 430. i u čl. 248. u svezi s čl. 427.
786
Lutter-Hommelhoff, s. 480., Koppensteiner u Rowedder, s. 848., Uwe H. Schneider u Scholz, s.
1649. i dalje., BGHZ 10, 187, 192; 49, 30; BGH, GmbHR 1968, 114; 1977, 43 prema posljednjem.
365
• obveza obavještavanja društva – a to bi značilo ostalih članova uprave i drugih

organa društva - o svim važnim stvarima787,
• obveza zakonitog postupanja i osiguravanja zakonitog postupanja društva u
cjelosti788,
• obveza vođenja i kontrole poduzeća i zaposlenih u društvu789,
• obveza nepoduzimanja prerizičnih poslova790,
• obveza provedbe uputa skupštine društva uz istodobnu zabranu provedbe ne-
zakonitih uputa791, te
• obveza nadgledanja rada osoba kojima je povjereno vođenje knjigovodstvenih
poslova792.
K tome, ZTD već uz samo izricanje obveze postupanja s pozornošću urednog i sa-
vjesnog gospodarstvenika, nalaže članovima uprave i čuvanje poslovne tajne društva.
ZTD također izrijekom navodi nekoliko slučajeva kad će članovi uprave neprijeporno
odgovarati za štetu društvu, a to a contrario znači da suprotno ponašanje predstavlja
sastavni dio pojma pozornosti urednog i savjesnog gospodarstvenika. Takav gospo-
darstvenik nikako ne smije suprotno zakonu i statutu odnosno društvenom ugovoru
• podijeliti imovinu društva,
• članovima – djelomično ili u cijelosti – vratiti uloge,
• isplatiti kamate članovima,
• isplatiti dobitak članovima,
• za društvo steći vlastiti poslovni udjel,
• za društvo uzeti u zalog vlastiti poslovni udjel,
• povući (amortizirati) poslovni udjel,
• obaviti plaćanja nakon što nastupi nesposobnost društva za plaćanje, odnosno
nakon što dođe do prezaduženosti društva,
• dati naknadu članovima nadzornog odbora,
• dati kredit793.
S druge strane, prema izričitoj odredbi ZTD-a, član uprave ne postupa protivno
obvezi da vodi poslove s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika ako pri
donošenju odluke smije na temelju primjerenih informacija razumno pretpostaviti da
djeluje za dobrobit društva. To znači da pozornosti urednog i savjesnog gospodar-
stvenika nije protivno odlučivanje na temelju primjerenih informacija – kad je odluka
donesena – i kad su te informacije predstavljale temelj razumne pretpostavke da je
odluka na dobrobit društva. Dakle, kad član uprave raspolaže informacijama koje su
točne – odnosno za koje nije znao ni morao znati da nisu točno – i kad na temelju
787
Lutter-Hommelhoff, ibid
788
Koppensteiner, s. 212., Uwe H. Schneider u Scholz, s. 1624., Roth, s. 428., Lutter-Hommelhoff, s.
482.
789
Lutter-Hommelhoff, s. 481., Uwe H Schneider u Scholz, s. 1634.
790
Lutter-Hommelhoff, s. 481.Koppensteiner u Rowedder, s. 850.
791
792
Odluka VSRH Revr 150/06 od 4. srpnja 2007.., http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra/
793
St. 3. čl. 252. u svezi s čl. 430.
366
tih informacija može razumno pretpostaviti da djeluje za dobrobit društva, on smije

donijeti odluku i taj postupak nije protivan pozornosti urednog i savjesnog gospo-
darstvenika.
Ako uprava ne vodi poslove s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstveni-
ka, pa uslijed toga za društvo nastane šteta, članovi uprave odgovarat će društvu za
naknadu te štete, o čemu podrobnije v. niže.
3.3. Zastupanje (čl. 241., čl. 242. st. 2., čl. 426. i čl. 427.)
3.3.1. Uprava kao zakonski zastupnik (čl. 241. st. 1. i čl. 426. st. 1.)
Društvo zastupa uprava. Dakle, pravnim radnjama uprave društvo po samom Za-
konu stječe prava i obveze, te je uprava zakonski zastupnik društva prema pravilu
koje je prisilne naravi. Istovremeno je ovlast za zastupanje društva nemoguće valjano
povjeriti nekom drugom uz istodobno isključenje uprave od te ovlasti. Nemoguće
je, primjerice, valjano statutom ili društvenim ugovorom odrediti da članovi društva,
bili oni članovi uprave ili ne, zastupaju društvo. Takva odredba bila bi ništava i ne bi
proizvodila pravne učinke. Također iz takvog položaja uprave proizlazi da članstvo u
društvu samo po sebi ne donosi ovlast za zastupanje društva. Ni nadzorni odbor ili
njegov predsjednik ne mogu biti osobe ovlaštene za zastupanje društva, što je izrije-
kom potvrdio VTSRH u odlukama Pž-365/98 od 10. ožujka 1998.794 i Pž-6918/02 od 25.
veljače 2003. gdje se izrijekom navodi da «nije valjana punomoć odvjetniku koju nije
potpisao u ime društva član uprave, već predsjednik nadzornog odbora društva»795.
Također, ne postoji prijevara od strane društva kad bi prijevarnu radnju poduzela oso-
ba koja nije ovlaštena za zastupanje društva, kao što je primjerice slučaj kad tajnik
- koji nije ovlašten za zastupanje – obeća zaposleniku sklapanje ugovora o radu na
neodređeno vrijeme796.
3.3.2. P
ojedinačno i skupno zastupanje
(čl. 241. st. 2. do st. 4. i čl. 426. st. 2. do st. 5.)
Već je spomenuto da se uprava može sastojati od jednoga ili više direktora. Kad
se uprava sastoji od samo jednog direktora postojat će jednostavnija situacija, a kad
se sastoji od više njih, onda složenija. Ako se uprava sastoji od jednog direktora, on će
sam zastupati društvo i tada će se nužno raditi o pojedinačnom zastupanju društva.
Očitovanja prema društvu bit će u svakom slučaju valjana kad su dana jedinom članu
uprave tj. jedinom direktoru.
Ako se uprava sastoji od više direktora, a statutom d.d. odnosno društvenim ugo-
vorom d.o.o. nije predviđeno drukčije, svi članovi uprave (direktori) skupno će zastu-
pati društvo. To znači da će društvo biti valjano zastupano kad svi direktori zajedno
poduzmu određenu pravnu radnju odnosno pravni posao. Npr. kada svi direktori tj.
članovi uprave sklope ugovor ili dadu ponudu ili izjavu o otpustu duga ili punomoć.
794
ZRHTS br. 6 odluka br. 53.
795
Zbornik, odluka 394.
796
Odluka VSRH Revr 323/06 od 23. svibnja 2007., http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra/
367
S tim u svezi zanimljiv je slučaj zabilježen u sudskoj praksi. U tom slučaju društvenim
ugovorom d.o.o. «propisano je … da odluku o davanju trgovačke punomoći i opće
punomoći donosi uprava društva većinom glasova svih članova uprave. U konkret-
nom slučaju većinu bi predstavljala tri člana» jer je uprava imala četiri člana «U ovome
predmetu prijeporna je punomoć za zastupanje društva pred sudom. Prema tome,
radi se posebnoj vrsti punomoći, ovlasti koje su uređene Zakonom o parničnom po-
stupku… To nije trgovačka punomoć niti opća punomoć, ovlasti kojih su uređene
ZTD-om i koje u sebi pretpostavljaju ovlasti za obavljanje pravnih radnji iz kruga re-
dovnog i tekućeg poslovanja, odnosno pravne radnje iz kruga izvanrednih poslova.
Utoliko se na prijepornu punomoć ne bi primjenjivala odredba … društvenog ugo-
vora. Utoliko, sukladno čl. 42. st. 1. ZTD, prijepornu su punomoć mogli izdati … samo
svi članovi uprave, što znači da su punomoć odvjetniku morala potpisati njezina četiri
člana»797.
No, statutom d.d. odnosno društvenim ugovorom d.o.o. dopušteno je odrediti
drukčiji način zastupanja društva. Primjera radi treba spomenuti mogućnosti:
• da svaki član uprave pojedinačno bude ovlašten zastupati društvo,
• da neki članovi uprave pojedinačno budu ovlašteni zastupati društvo, a neki
samo zajednički s nekim drugim članom ili
• da je za valjano zastupanje društva potrebno da najmanje dva člana (ili neki dru-
gi broj članova) uprave poduzmu odgovarajuću radnju.
Ovakvi načini zastupanja češći su u praksi dioničkih društava no u praksi društava
s ograničenom odgovornošću, ali potrebno je uočiti kako sve spomenute mogućnosti
stoje na raspolaganju i glede d.o.o. Istovremeno je glede uprave d.o.o. novelom ZTD-a
2009. izričito utvrđena mogućnost da se društvenim ugovorom odredi kako će druš-
tvo zastupati jedan član uprave zajedno s prokuristom.
Statutom d.d. – a ako je na to ovlašten statutom – i odlukom nadzornog odbora,
može se odrediti da su za zastupanje ovlašteni pojedini članovi uprave sami ili zajed-
no s prokuristom. Društvenim ugovorom d.o.o. može se odrediti i da društvo zastupa
jedan član uprave zajedno s prokuristom, ali ne i da društvo zastupaju pojedini ili svi
članovi uprave samo zajedno s jednim ili više prokurista.
Kao i glede stjecanja svojstva člana uprave općenito, tako i za stjecanje ovlasti za
zastupanje društva upis u sudski registar nije nužan, a kad je obavljen ima deklarator-
ni, a ne konstitutivni karakter. To znači da član uprave stječe ovlast za zastupanje ime-
novanjem na tu dužnost, a gubi je opozivom s te družnosti. Istovremeno u odnosu na
treće savjesne osobe učinke stvara upis u sudski registar. Naime deklaratornošću upi-
sa «se ne dira u načelo javnosti i načelo povjerenja podataka upisanih u sudski registar
(čl. 66. ZTD), jer se svaka osoba može pozvati na stanje upisa u registru osim osobe
kojoj je bilo ili moralo biti poznato da se stvarno stanje razlikuje od stanja upisanog u
registru (čl. 66. st. 2. ZTD)”798. Dosljedno tome, društvo se ne može pozivati na registar-
sko stanje i temeljem registarskog stanja odricati valjanost pravnim poslovima koje su
poduzeli članovi uprave koji su imenovani, ali nisu upisani u sudski registar, pa “nakon
797
Odluka VTS RH Pž-6918/02 od 25. veljače 2000., Zbornik odluka 394. i odluka Odluka VSRH Rev-
158/00 od 10. rujna 2003., http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra
798
Odluka VSRH Rev 579/07 od 20. lipnja 2007., http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra/
368
što je upravni odbor imenovao direktorom društva V. V. i isti prihvatio imenovanje, a

ovlašteno tijelo društva nije ga smijenilo s tog položaja, V. V. je bio ovlašten na zastu-
panje društva Q. prilikom sklapanja ugovora”799.
Dok je za valjano očitovanje volje društva u slučaju njegovog skupnog zastupa-
nja potrebno da svi članovi uprave očituju volju, s druge strane za valjano očitova-
nje volje prema takvom društvu (npr. za obavještavanje društva o tome da roba koju
je isporučilo ima nedostatke) bit će dovoljno očitovanje prema jednom od članova
uprave, ali također i drugoj osobi koja je u sudski registar upisana kao ovlaštena za
primanje očitovanja i pismena društva. Ako društvo nema ni jednog člana uprave, niti
privremenog upravitelja, valjana su očitovanja dana članu nadzornog odbora (ako ga
društvo ima), a ako društvo nema nadzorni odbor očitovanja članu društva i to na
adresu iz sudskog registra, osim ako je pošiljatelj znao da je osoba promijenila adresu.
3.3.3. Opseg ovlasti u svezi sa zastupanjem (čl. 242. i čl. 427.)

Kad se govori o opsegu ovlasti u svezi sa zastupanjem, prvo je potrebno istaći razli-
ku između unutrašnjeg i vanjskog pravnog odnosa. Unutrašnji pravni odnos je pravni
odnos između društva i njegove uprave, a vanjski pravni odnos je pravni odnos između
društva i trećih osoba. Razlikovanje ova dva pravna odnosa nužno je zbog razumije-
vanja istodobno postojeće mogućnosti ograničenja ovlasti u unutrašnjem odnosu i
nemogućnosti da ta ograničenja proizvedu učinke u vanjskom pravnom odnosu.
Temeljno pravilo koje postoji u svezi s opsegom ovlasti i članova uprave d.d. i
članova uprave d.o.o. da zastupaju društvo prema trećim osobama (tj. u vanjskom
pravnom odnosu) jest pravilo prema kojem su te ovlasti neograničene800 tj. prema ko-
jem eventualna ograničenja ne proizvode pravne učinke prema trećim osobama. To
ističe i odluka VSRH Rev 541/05 od 8. veljače 2006. riječima: «ograničenja u zastupanju
djeluju interno između društva i uprave, ali ne i prema trećim osobama pri čemu nije
od značaja je li takvo ograničenje upisano u sudskom registru ili nije»801. Pri tome se
podrazumijeva da se radi o onim pravnim poslovima koji spadaju u djelokrug uprave,
a ne u djelokrug kojega od drugih organa društva. Točnije govoreći, ovlast se uopće
ne može ograničiti glede poslova koji se uvršćuju u pojam redovnog poslovodstva.
Posebno treba istaći kako je uprava samostalna u odnosu prema nadzornom odboru
odnosno kako za njeno poduzimanje pravnih poslova prema trećim osobama nije
potrebna suglasnost nadzornog odbora. Dosljedno tome, i prema odluci VSRH Rev
835/03 od 20. svibnja 2004.802 «sudovi prvog stupnja su pravilno zaključili, da pred-
metni ugovor o prodaji nije ništetan, jer je prodaja izvršena po ovlaštenoj osobi su-
kladno odredbi čl. 41. Zakona o trgovačkim društvima …, te II i III-tuženici kao treće
osobe – kupci uvidom u sudski registar I-tuženika nisu mogli utvrditi da postoji ogra-
ničenje za direktora I-tuženika, da s njime ne mogu sklopiti ugovor o prodaji, odnosno
da on nema zakonsko ovlaštenje za zastupanje I-tuženika bez prethodne suglasnosti
799
Ibid.
800
Tako i poredbena sudska praksa i literatura: Odluka OLG Wien u NZ 1973, 150, Odluka OGH u SZ
44/141 prema Reich-Rohrwig, s. 112., Lutter-Hommelhoff, s. 353.
801
802
http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra
369
Nadzornog odbora ili Skupštine I-tuženika s obzirom da takovo ograničenje nije bilo
upisano u sudski registar, a prema odredbama čl. 240. i 241. Zakona o trgovačkim
društvima poslovanje I-tuženika vodi uprava društva samostalno».
Ovlasti uprave nisu zakonom ograničene ni kad se promatraju sa stajališta unu-
trašnjeg pravnog odnosa. No u okviru tog odnosa one mogu biti ograničene, a izvo-
ri ograničenja mogu biti statut d.d. odnosno društveni ugovor d.o.o., odluka glavne
skupštine d.d. odnosno skupštine ili članova d.o.o, i odluke odnosno obvezatne upute
nadzornog odbora.
Ovlasti uprave mogu biti ograničene na više načina. Npr. ZTD u st. 2. čl. 427. glede
uprave d.o.o. navodi neke moguće vrste ograničenja:
• ograničenja s obzirom na pojedine ugovore,
• ograničenja s obzirom na vrste ugovora,
• ograničenja s obzirom na vrijeme sklapanja ugovora,
• ograničenja s obzirom na mjesto sklapanja ugovora,
• ograničenja s obzirom na mogućnost sklapanja ugovora bez suglasnosti kojeg
organa društva ili člana društva803.
Vrlo jednostavni primjeri takvih ograničenja bili bi zabrana sklapanja ugovora
preko određene vrijednosti ili određenih vrsta ugovora bez suglasnosti skupštine
društva ili nadzornog odbora.
Ako neko od ograničenja postoji onda su članovi uprave dužni pridržavati ga se i
ta njihova obveza u unutarnjem odnosu s društvom je posve neprijeporna. Dosljedno
tome, ako se ne bi pridržavali postavljenih ograničenja, odgovarali bi društvu. Nepri-
državanje tih ograničenja moglo bi biti važan razlog za opoziv člana uprave, a ako bi
uslijed nepridržavanja ograničenja društvo pretrpjelo štetu onda bi se to nepridrža-
vanje moglo uzeti kao povreda obveze postupanja s pažnjom urednog i savjesnog
gospodarstvenika, te bi član uprave odgovarao društvu za nastalu štetu. Istodobno
– potrebno je ponovno naglasiti – kako eventualno nepridržavanje ograničenja ne bi
utjecalo na valjanost vanjskog pravnog odnosa804.
3.3.4. Način potpisivanja društva (čl. 241. st. 4. i čl. 426. st. 2. i st. 9.)
Kako bi doprinio otklanjanju mogućih dvojbi o tome je li jedna osoba potpisala
ugovor u svoje ime ili u ime društva u kojem je član uprave, ZTD je odredio način pot-
pisivanja društva. I u d.d. i u d.o.o. članovi uprave potpisuju se tako da uz svoj potpis
navedu i tvrtku društva, a u d.d. i svojstvo člana uprave. Ali treba reći i da poštivanje
odredbe prema kojoj članovi uprave d.o.o. pri potpisivanju društva trebaju navesti
tvrtku društva, nije uvijek pretpostavka valjanog zastupanja društva. Onda kad su tre-
će osobe iz okolnosti slučaja mogle zaključiti da član uprave nastupa u tom svojstvu tj.
u ime i za račun društva – a ne kao fizička osoba u svoje ime i za svoj račun – izostanak
803
O tome v. i odluku VTSRH Pž-2388/98 od 21. Srpnja 1998., prema ZRHTS br. 5., odluka br. 102.
804
Tako izričito I odluka VTSRH Pž-8771/03 od 10. veljače 2004., Zbornik, odluka 397: «Ugovor koji
je sklopio član uprave bez prethodne suglasnosti skupštine pravno je valjan, iako je ona bila
potrebna, a društvo može od člana uprave eventualno tražiti naknadu štete», a u bitnom tako i
odluka VSRH Rev-541/05 od 8. veljače 2006. http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra/
370
spomenutih naznaka na pisanom očitovanju neće dovesti do nevaljanog zastupanja

društva805. Ovo treba prihvatiti i za d.d., jer se radi o savjesnosti druge strane.
Također, prema izričitoj odredbi ZTD – koja se odnosi na zastupanje d.o.o. – druš-
tvo stječe prava i preuzima obveze iz poslova koje u njegovo ime sklopi uprava neo-
visno o tome je li posao izričito sklopljen u njegovo ime ili iz okolnosti proizlazi da je
volja strana u poslu bila da ga se sklopi u ime društva. Za to je ipak potrebno da na
sklapanje ugovora s društvom bude upravljena ne samo volja člana ili članova upra-
ve, nego i volja druge ugovorne strane, jer je njeno znanje ili nemogućnost neznanja
da druga osoba nastupa kao zastupnik opća pretpostavka da bi ugovor obvezivao
zastupanog806.
Moguće je da izostanak naznaka tvrtke i svojstva člana uprave pri potpisivanju
društva dovede do osobne odgovornosti člana uprave za obveze društva. Primjerice,
u slučaju kad je član uprave istodobno obrtnik ili trgovac pojedinac i kad iz drugih
okolnosti slučaja posve jasno ne proizlazi zaključak o nastupanju za društvo, postavit
će se pitanje je li član uprave nastupao u vlastito ime i za vlastiti račun kao obrtnik
odnosno trgovac pojedinac, ili u ime i za račun društva kao njegov član uprave. Ako
je u takvoj situaciji druga strana postupala savjesno i s potrebnom pozornošću, pa
unatoč takvom njenom postupanju nije bilo moguće pouzdano odgovoriti na po-
stavljeno pitanje, član uprave mogao bi biti osobno odgovoran za ispunjenje obveza
prema toj osobi807. Tako, prema odluci VSRH Revt 158/06 od 5. rujna 2007., «iz preslike
mjenice čiju istovjetnost s izvornikom tuženici nisu osporili, proizlazi da se na istoj na-
laze potpisi transanta i trasata ovjereni potpisom i žigom tih pravnih osoba. Neovisno
o tome jesu li tuženi potpisali mjenicu kao zastupnici po zakonu trasanta ili trasata,
oni su mjenicu potpisali na još jednom mjestu i to na licu mjenice bez oznake da to
čine u ime druge osobe, što znači da su tuženici osobno potpisima preuzeli mjeničnu
obvezu kao avalisti»808.
3.3.5. Z
abrana sklapanja ugovora sa samim sobom
(čl. 241. st. 5. i čl. 426. st. 8.)
Među situacije koje nisu rijetke u d.o.o. – a moguće su i u d.d. - valja ubrojiti i situ-
aciju da je jedna te ista fizička osoba istodobno i jedini član društva i jedini član uprave
tog istog društva. Povodom raznoraznih motiva tih osoba, često se sklapaju ugovori
između tih osoba kao fizičkih osoba s jedne strane i društava koje upravo oni zastupaju
s druge strane. U tim slučajevima jedna te ista fizička osoba istodobno se pojavljuje s
jedne strane kao ugovorna strana a s druge strane kao zastupnik druge strane.
Ne samo tada nego i kad osim osobe koja je jedini član društva i član uprave
društva, postoji ili postoje i drugi član ili članovi uprave, pravni poslovi između člana
uprave i društva (u kojima on zastupa društvo) mogu se sklapati samo pod pretpo-
stavkom iz čl. 41. st. 3., tj. uz ograničenje iz čl. 49., a to znači da se ne mogu sklapati
«bez posebne ovlasti trgovačkog društva». Te poslove, ali i poslove «koje u ime druš-
805
Usp. Roth, s., 360., Koppensteiner, s. 165., Lutter-Hommelhoff, s. 357.
806
Čl. 309. st. 3. ZOO.
807
Usp. Roth, s., 360., Koppensteiner, s. 165., Lutter-Hommelhoff, s. 357.
808
371
tva sklapa s trećima mora sklopiti u pisanom obliku ili se o tome mora sastaviti ispravu
s tekstom onoga što je dogovoreno». Dok za d.d. nisu propisane iznimke od ovog
pravila, za d.o.o. to pravilo odnosi se na sve poslove koji prelaze okvire uobičajenog
poslovanja društva i uobičajenih uvjeta sklapanja poslova. Tome nasuprot, ako se radi
«o poslovima u okviru uobičajenog poslovanja društva sklopljenim pod uobičajenim
uvjetima» onda u d.o.o. spomenute isprave nisu potrebne.
Prema stajalištu odluke VSRH Revt-5/06 od 16. veljače 2006. ugovor je «ništetan
jer je protivan prisilnim propisima sadržanim u čl. 41. st. 3. i čl. 49. Zakona o trgovač-
kim društvima, obzirom da je navedeni ugovor za obje ugovorne strane potpisala ista
osoba kao njihov zakonski zastupnik bez posebne ovlasti društva tuženika koju je
trebala imati za sklapanje ugovora»809. Ovakav stav je sigurno opravdan u slučajevima
kad društvo ima više članova, a naročito kad član uprave nije ujedno i član društva.
No, kad društvo ima samo jednog člana, koji je ujedno i član uprave, stav o ništetnosti
ugovora zato što zastupnik nije imao posebnu ovlast društva ne bismo mogli držati
opravdanim, jer ta osoba u svako doba može sama dati tu ovlast.
Prema odluci VSRH Revt 150/07 od 30. siječnja 2008. pravila ZTD-a koja «zabra-
njuju zakonskom zastupniku trgovačkog društva nastupati kao druga ugovorna stra-
na i s društvom sklapati ugovore u svoje ime i za svoj račun, nisu zabrana manjeg
značenja. Riječ je o strogom propisu (zabrani) koja trgovačko društvo štiti od može-
bitne zloporabe položaja koje mogu počiniti zakonski zastupnici trgovačkog društva.
Zato se postupanje suprotno tom propisu ne može osnažiti (konvalidirati) naknadnim
odobrenjem»810, pa su ništavi ugovori sklopljeni suprotno tim odredbama ZTD-a.
3.3.6. Nemogućnost zastupanja d.o.o. (čl. 426. st. 6. i st. 7.)

U izlaganju o imenovanju člana uprave od strane suda navedeni su primjeri kad
je to potrebno. Iz tog izlaganja vidljivo je kako glede imenovanja člana uprave d.d.
pravila ZTD ne razdvajaju situacije kad je to potrebno zbog vođenja poslova društva
i kad je to potrebno zbog zastupanja društva, dok je izlaganje o imenovanju člana
uprave odnosno privremenog upravitelja d.o.o. ograničeno na slučajeve kad je to
potrebno zbog vođenja poslova društva. Drugim riječima, dok tamo izložena pravila
ZTD o imenovanju člana uprave d.d. obuhvaćaju i odnose se i na vođenje poslova i
na zastupanje, glede d.o.o. postoje odvojena pravila za vođenje poslova i zastupanje.
Za slučaj da d.o.o. ostane bez članova uprave koji su hitno potrebni za valjano za-
stupanje tog društva, predviđena je nadležnost suda za imenovanje osobe ovlaštene
za zastupanje društva. Prijedlog za imenovanje te osobe može staviti svaka zainteresi-
rana osoba, o tom prijedlogu odlučit će sud čija mjesna nadležnost obuhvaća sjedište
društva811 i to u izvanparničnom postupku812, a ovlašteni zastupnik bit će imenovan za
vrijeme dok članovi društva ne imenuju nedostajućeg člana uprave odnosno dok sud
ne postavi privremenog upravitelja.
809
810
811
Čl. 40. st. 1.
812
Čl. 40. st. 2.
372
No, i u razdoblju od trenutka kad društvo ostane bez osobe ovlaštene za zastupa-
nje do trenutka kad sud postavi privremenog upravitelja odnosno zastupnika, treće
osobe moraju imati mogućnost valjano davati očitovanja prema društvu. Zbog toga
postoji pravilo prema kojem – ako društvo nema nijednog člana uprave ni privreme-
nog upravitelja - za primanje očitovanja volje i pismena društvo zastupaju članovi
nadzornog odbora, a ako društvo nema nadzorni odbor, onda članovi društva. U po-
sljednjem slučaju volja treće osobe prema društvu valjano je očitovana odnosno pi-
smeno je valjano dostavljeno, ako je očitovanje dano odnosno pismeno dostavljeno
makar jednom članu društvu na adresu vidljivu iz sudskog registra.
4. ODGOVORNOST ČLANOVA UPRAVE

4.1. Uvod
Najopćenitije govoreći za neku radnju odnosno propuštanje jedna osoba
može odgovarati na više načina. Sa stajališta pitanja čime jedna osoba može od-
govarati, odgovornost je moguće podijeliti na osobnu i imovinsku odgovornost,
a na pitanje prema kome ona može odgovarati, odgovor može biti da odgovara
pravnom poretku ili drugoj osobi (npr. u slučaju kaznenog dijela kojim je drugo-
me počinjena šteta, počinitelj odgovara pravnom poretku kazneno, a oštećeniku
za naknadu štete).
Članovi uprave osobno odgovaraju za radnje i propuštanja koji su poduzeti – ili
nisu poduzeti – u svezi s vođenjem poslova društva. Ta odgovornost postoji u dva
pravca: u odnosu prema društvu, a ponekad i prema njegovim vjerovnicima, i pre-
ma pravnom poretku. Odgovornost članova uprave društva prema društvu može biti
osobna i imovinska. Osobna odgovornost postojat će u onim slučajevima kada za
određeni postupak članova postoji mogućnost njihova opoziva, a imovinska kad za
određeni postupak društvu odgovaraju svojom imovinom. Odgovornost prema prav-
nom poretku može biti kaznena i prekršajna.
Imovinska odgovornost i članova uprave d.d. i članova uprave d.o.o. prema druš-
tvu postojat će u slijedećim slučajevima:
• u slučaju kad za društvo nastane šteta zbog propuštanja članova uprave da vode
poslove s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika,
• u slučaju kad za društvo nastane šteta zbog iskorištavanja utjecaja u društvu,
• u slučaju kad su u osnivanju društva dani pogrešni podaci,
• u slučaju povrede zabrane konkurencije, i
• u slučaju statusnih promjena.
U slučaju nedopuštenih isplata članu društva813 posebno je predviđena samo od-
govornost članova uprave d.o.o. za vraćanje društvu onoga što je isplaćeno, što nije
predviđeno za članove uprave d.d. Također samo za članove uprave d.o.o. izričito je i
posebno predviđena odgovornost u slučaju plaćanja nakon nastanka stečajnog razlo-
ga. No, u tim slučajevima članovi uprave d.d. mogu odgovarati za štetu društvu zbog
propuštanja potrebne pozornosti pri vođenju poslova.
813
Čl. 407.
373
4.2. Odgovornost u slučaju propuštanja potrebne pozornosti

pri vođenju poslova (čl. 252. i čl. 430.)
4.2.1. Uvod i izvori prava
Članovi uprave dužni su voditi poslove društva s pozornošću urednog i savje-
snog gospodarstvenika i čuvati poslovnu tajnu društva, a ako povrijede svoje obveze
– pa zbog te povrede za društvo nastane šteta – svi članovi uprave odgovaraju za šte-
tu društvu. Odgovornost za štetu koja je posljedica povrede dužnosti članova uprave
da vode poslove s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika predviđena je i
uređena na istovjetni način za članove uprave d.o.o. i d.d. odredbama čl. 252. ZTD-a.
Ove odredbe ostavljaju značajne pravne praznine, pa je na više pitanja potrebno pri-
mijeniti odredbe ZOO-a o odgovornosti za štetu. Stoga prikaz pravila o odgovornosti
članova uprave za štetu koju društvo pretrpi nužno obuhvaća ne samo prikaz odredbi
ZTD-a, nego i nekih odredbi ZOO-a.
4.2.2. Štetnik
Osobu koja odgovara za štetu društvu ZTD ne naznačuje u jednini, nego u mno-
žini. To su članovi uprave društva, i to svi članovi uprave, osim onih koji dokažu da su
u svezi s radnjom odnosno propuštanjem koje je dovelo do štete društvu, postupali
s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika. Za štetu odgovaraju sve oso-
be koje su u vrijeme poduzimanja štetne radnje odnosno štetnog propuštanja imale
svojstvo člana uprave, tj. koje su prije tog vremena bile imenovane na tu dužnost i pri-
je tog vremena nije im prestala dužnost, i to neovisno od trenutka upisa imenovanja
ili opoziva u sudski registar.
4.2.3. Oštećenik, vjerovnik i aktivno legitimirani

Za postojanje odgovornosti članova uprave za štetu prema pravilima koja se
prikazuju potrebno je da štetu pretrpi upravo društvo tj. da društvo bude oštećenik.
Prema tome, vjerovnik zahtjeva za naknadu štete je društvo. No, u ovome slučaju po-
trebno je razlikovati oštećenika odnosno vjerovnika zahtjeva za naknadu štete i oso-
bu odnosno osobe koje su aktivno legitimirane postaviti zahtjev za naknadu štete.
Naime, zahtjev za naknadu štete može postaviti ne samo društvo koje je vjerovnik tog
zahtjeva, nego i vjerovnici društva ako ne mogu svoje tražbine podmiriti od društva,
a u d.o.o. i manjinski član odnosno članovi društva..
Kad naknadu štete zahtijeva društvo postavit će se pitanje njegovog zastupanja,
jer po redovitom tijeku stvari društvo zastupa uprava, a u ovom su slučaju njeni člano-
vi tuženici. Na to pitanje valja primijeniti pravilo prema kojem u odnosu prema upravi
društvo zastupa nadzorni odbor. No, u d.o.o., imajući u vidu da d.o.o. češće nema
nadzornog odbora, na pitanje zastupanja društva u slučaju nepostojanja nadzornog
odbora treba primijeniti odredbu ZTD-a, prema kojoj za zastupanje društva skupština
može imenovati posebne zastupnike društva814.
814
Čl. 273.a st. 2. prva rečenica.
374
4.2.4. Štetna radnja

Štetna radnja člana uprave je svaka radnja ili propuštanje člana uprave u svezi s
vođenjem poslova društva, koje dovodi do nastanka štete za društvo. Nju predstavlja-
ju – primjerice - neispunjenje i zakašnjenje s ispunjenjem bilo koje dužnosti odnosno
obveze od kojih se sastoji «vođenje poslova društva» i to «s pozornošću urednog i sa-
vjesnog gospodarstvenika», odnosno koje takvo vođenje poslova društva obuhvaća
i podrazumijeva.
Primjer štetne radnje i ujedno postupanja protivnog zahtijevanom stupnju po-
zornosti, daje odluka VSRH Rev 463/05 od 21. veljače 2006. koja se odnosi na slučaj
u kojem je «tuženik u razdoblju od 22. 05. 1998. godine do 09. 09. 1998. godine bio
zaposlen kao direktor kod tužitelja, da je u tom razdoblju naručivao u ime i za račun
tužitelja različitu robu, da bi istu otpremao za treću tvrtku sa sjedištem u Č., a sve u
cilju kako bi tom robom podmirio dugovanje svoje privatne tvrtke iz V. G. prema tvrt-
ki kojoj je roba stvarno i otpremljena. Kako je tuženik za sve to vrijeme bio direktor
tužitelja kao trgovačkog društva i bio obvezan voditi poslove društva s pozornošću
urednog i savjesnog gospodarstvenika što nije činio i zbog čega je za društvo nastala
šteta, to je … dužan tu isti štetu nadoknaditi»815.
4.2.5. Šteta
Štetu društvo trpi kad su povrijeđena njegova prava osobnosti – tj. osobna
prava – i/ili njegova imovinska prava, te šteta može biti neimovinska ili imovinska.
Prava osobnosti – zbog čije povrede društvo može pretrpjeti štetu – primjerice su
pravo na ugled i dobar glas, čast, tvrtku, poslovnu tajnu, ali se u ta prava ubraja-
ju i sva druga prava osobnosti koja pripadaju fizičkim osobama, osim onih prava
koja su vezana uz biološku bit fizičke osobe816. Na imovini društvo može pretrpjeti
štetu u vidu obične ili stvarne štete – koja se sastoji u umanjenju imovine – ili u
vidu izmakle koristi – koja se sastoji u sprječavanju povećanja njegove imovine817.
Stoga se, najopćenitije govoreći, može reći kako će društvo pretrpjeti štetu uvijek
kad je štetnom radnjom – radnjom odnosno propuštanjem člana uprave protiv-
nim pozornosti urednog i savjesnog gospodarstvenika – smanjena imovina druš-
tva, spriječeno povećanje njegove imovine ili povrijeđeno neko od njegovih prava
osobnosti.
Ovaj opći pojam štete ZTD nadopunjuje odredbama koje sadrže predmnijeve o
radnjama koje predstavljaju štetne radnje i ujedno o tome da je poduzimanjem tih
radnji za društvo nastala šteta tj. da u slučaju poduzimanja tih radnji postoji šteta za
društvo. Iz odredbe prema kojoj «članovi uprave naročito su odgovorni za štetu ako
suprotno … Zakonu» o trgovačkim društvima, proizlazi da se za radnje koje su dalje
nabrojene, presumira kako su to štetne radnje i kako je društvo – kad su one poduze-
te – pretrpjelo štetu. Iako su to iste one radnje koje su u prikazu pozornosti urednog i
815
816
Čl. 19. st. 2. i 3. u svezi s čl. 1046. ZOO. Podrobnije o tome v. Gorenc, Komentar, s. 45. i u Kačer/
Radolović/Slakoper, s. 35.
817
Čl. 1046. ZOO.
375
savjesnog gospodarstvenika navedene kao radnje koje su po samom ZTD protivne toj
pozornosti, zbog njihove važnosti ponovno ih se nabraja. Dakle, predmnijeva se da je
d.d. i d.o.o. pretrpjelo štetu ako članovi uprave suprotno ZTD-u:
• podijele imovinu društva,
• članovima društva vrate uloge djelomično ili u cijelosti, odnosno dioničarima
vrate ono što su uložili,
• članovima društva isplate kamate,
• članovima društva isplate dobitak odnosno dividendu,
• za društvo steknu vlastiti poslovni udjel odnosno vlastite dionice,
• za društvo uzmu u zalog vlastiti poslovni udjel odnosno vlastite dionice,
• povuku (amortiziraju) poslovni udjel odnosno dionice,
• obave plaćanja nakon što nastupi nesposobnost društva za plaćanje, odnosno
nakon što dođe do prezaduženosti društva,
• daju naknadu članovima nadzornog odbora,
• daju kredit.
Uz to, smatra se da je d.d. pretrpjelo štetu ako članovi uprave suprotno ZTD-u:
• za društvo steknu dionice drugog društva,
• za društvo uzmu u zalog dionice drugog društva,
• upišu vlastite dionice ili dionice drugog društva,
• izdaju dionice prije nego što se za njih u cjelini uplati iznos za koji su izdane.
U svim ovim slučajevima poduzimanje navedenih radnji protivno prisilnim od-
redbama ZTD-a koje uređuju pretpostavke valjanog poduzimanja tih radnji – ako
takve pretpostavke uopće postoje i dopuštaju poduzimanje tih radnji, jer za neke
radnje one postoje, a za neke uopće ne postoje818 – predstavlja štetne radnje zbog
kojih društvo trpi štetu. Visinu – barem dijela - obične odnosno stvarne štete u ne-
kim od tih slučajeva neće biti teško utvrditi, jer će ona odgovarati vrijednosti od-
nosno svoti koja je isplaćena protivno prisilnim odredbama ZTD-a, i to se odnosi –
npr. – na podjelu imovine društva, vraćanje uloga, isplatu kamata na uloge i isplatu
dobitka.
Članovi uprave naročito odgovaraju za štetu ako su navedene radnje poduzeli
protivno odredbama ZTD-a, ali – prema autoru – oni u tim slučajevima odgovaraju za
štetu i ako su radnje poduzete protivno odredbama statuta d.d. odnosno društvenog
ugovora d.o.o. koje su u skladu sa ZTD-om. Npr. ako je društvenim ugovorom predvi-
đeno da se dio dobitka ne isplaćuje, nego raspoređuje u pričuve društva, ili da se ne
isplaćuje za prve tri poslovne godine, štetnu radnju bi predstavljala isplata dobitka
protivno tim odredbama i društvo bi time pretrpjelo štetu. Odluka skupštine odno-
sno članova društva o isplati dobiti protivno odredbama društvenog ugovora, ne bi
otklonila odgovornost za štetu, jer je za donošenje te odluke potrebna manja većina
glasova nego za izmjenu društvenog ugovora.
818
Npr. moguće je valjano steći i uzeti u zalog vlastiti poslovni udjel, ali nije moguće valjano isplatiti
članovima društva kamatu na ulog.
376
4.2.6. Uzročna veza

Budući da ZTD ne sadrži pravila o potrebnoj uzročnoj vezi između štetne radnje
i štete, na ovo pitanje primjenjuju se opća pravila građanskog prava o tome kakva
mora biti uzročna veza između štetne radnje i štete, pa da postoji odgovornost za šte-
tu. Prema tim pravilima uzročna veza mora biti odgovarajuća odnosno neposredna tj.
izravna, neprekinuta. Šteta treba biti tipična posljedica štetne radnje819.
4.2.7. Protupravnost, odgovornost i teret dokaza

U pogledu potrebnog stupnja krivnje članova uprave, ZTD je znatno stroži od op-
ćih pravila o potrebnoj krivnji štetnika. Budući da valja ne samo očekivati nego i zahti-
jevati da članovi uprave budu stručni i pozorni gospodarstvenici, profesionalci, njihova
krivnja postojat će uvijek kad u svojem postupanju nisu primijenili pozornost urednog i
savjesnog gospodarstvenika. To znači da za nepostojanje njihove krivnje nije dostatno
njihovo postupanje bez nakane i bez nepažnje prema kriterijima općeg obveznog pra-
va, nego je za nepostojanje krivnje odnosno odgovornosti potrebno postojanje pozor-
nosti urednog i savjesnog gospodarstvenika. Čim takve pozornosti nije bilo, postojat će
krivnja članova uprave. Drugim riječima, oni odgovaraju prema objektivnom kriteriju820.
Čim nisu primijenili pozornost koja se od njih zahtijeva, oni odgovaraju bez obzi-
ra je li ta neprimjena rezultat njihove namjere ili nepažnje, pa bi se moglo reći kako je
među elemente odgovornosti za štetu umjesto krivnje uvršteno propuštanje postu-
panja s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika. Tako je, npr. u poredbenoj
sudskoj praksi izraženo je mišljenje kako se članovi uprave ne mogu osloboditi odgo-
vornosti zbog svoje nesposobnosti, zbog njihova pogrešnog izbora ili zbog toga što
bi bili nedostatno nadzirani821.
Glede pitanja na kome je teret dokaza, ZTD ovdje ne odstupa od pravila općeg
obveznog prava. I ovdje se krivnja – tj. neponašanje s pozornošću urednog i savje-
snog gospodarstvenika – predmnijeva tj. pretpostavlja i ne mora tužitelj dokazati pro-
puštanje zahtijevane pozornosti od strane članova uprave nego – upravo suprotno - u
slučaju spora članovi uprave moraju dokazati da su primijenili pozornost urednog i
savjesnog gospodarstvenika, ako se žele osloboditi odgovornosti.
Osim izloženog pitanja značajno je i pitanje je li je odgovornost članova uprave
individualna – pa svaki sam odgovara za štetu samo zbog vlastite nepozornosti - ili
oni predstavljaju kakvu zajednicu odgovornosti. Prema st. 2. čl. 252. prva rečenica čla-
novi uprave koji povrijede svoje obveze odgovaraju društvu za štetu kao solidarni
dužnici. Budući da je solidarna odgovornost pojam obveznog prava, na pitanja u svezi
sa solidarnošću članova uprave kao dužnika naknade štete društvu, primijenit će se
odredbe čl. 43. do čl. 53. ZOO822.
819
O uzročnoj vezi između štetne radnje i štete podrobnije v. Klarić/Vedriš: Građansko pravo, 9.
izdanje, s. 594. i dalje.
820
Gorenc/Slakoper/Filipović/Brkanić, s. 84. i 322.
821
Odluke OGH uGesRZ 1982, 56, GesRZ 1978, 36, EvBl 1979/135, EvBl 1971/188 prema
822
377
Osim postupanja sa zahtijevanom pozornošću, postoje još neke okolnosti koje

isključuju odgovornost članova uprave. Prema izričitoj odredbi ZTD-a obveza nakna-
de štete ne postoji ako se radnja članova uprave temelji na odluci glavne skupštine
što se odnosi i na odluke članova d.o.o. donesene na drugi valjani način. Međutim, ni
postupanje prema odluci članova društva neće članove uprave uvijek osloboditi od-
govornosti. Npr. kad je odluka članova društva - na koju se uprava poziva – donesena
uz prešućivanje važnih okolnosti od strane članova uprave, oni neće biti oslobodjeni
odgovornosti. Ni ništetne odluke članova društva neće predstavljati oslobadjajuću
okolnost, a niti upute većinskog člana društva823.
U društvima s jednim članom osoba koja je jedini član uprave i istodobno jedini
član društva koji je glasovao za odluku na koju se poziva, ne bi se pozivom na tu od-
luku mogao osloboditi odgovornosti, a također ni član društva s većinskim brojem
glasova u društvima s više članova gdje je on ujedno i član uprave. I na koncu, nave-
deni akti ne oslobađaju članove uprave odgovornosti za štetu, ako je naknada štete
društvu potrebna za namirenje vjerovnika, odnosno ako bez toga vjerovnici ne mogu
svoje tražbine podmiriti od društva. Posebno člana uprave odgovornosti neće oslo-
boditi suglasnost nadzornog odbora sa štetnom radnjom.
Odluka VTSRH Pž-5270/04 od 19. veljače 2008.824 ukazuje na važne elemente koje
treba uzeti u obzir pri odlučivanju po postojanju odgovornosti člana uprave za štetu.
«Sud prvog stupnja potpuno pogrešno smatra da odgovornost člana uprave (tuženika)
ovisi o tome je li član uprave imao ili morao imati prethodnu suglasnost nadzornog
odbora za zaključenje predmetnog ugovora… točno je utvrđenje prvostupanjskog
suda da je tuženik za poduzimanje određenih poslova navedenih u odredbi članka 54.
tužiteljeva Statuta morao imati prethodnu suglasnost nadzornog odbora, a sklapanje
usmenog ugovora o građenju s F. R. nije posao za kojeg je propisana takva suglasnost.
Međutim, ta činjenica sama po sebi nije od utjecaja na (eventualnu) tuženikovu odgo-
vornost za naknadom štete društvu zbog povrede njegove obveze obavljanja poslova
sukladno odredbi članka 252. stavak 1. Zakona o trgovačkim društvima». «Ako uprava
društva za sklapanje određenog pravnog posla u statutu odnosno odluci nadzornog
odbora nema propisanu obvezu da od nadzornog odbora odnosno glavne skupštine
društva zatraži prethodnu suglasnost, to ne znači da uprava društva prilikom poduzi-
manja te radnje vođenja poslova ne mora postupati s pažnjom urednog i savjesnog
gospodarstvenika…. Nasuprot tome, ako je društvu počinjena šteta, a član uprave je za
poduzimanje radnje na temelju koje je nastala šteta imao suglasnost nadzornog odbo-
ra, tada i članovi nadzornog odbora uz članove uprave solidarno odgovaraju društvu za
štetu sukladno odredbi članka 272. Zakona o trgovačkim društvima». Budući da ugovor
o građenju mora biti sklopljen u pisanom obliku, a nije bio, «mogla bi imati utjecaja na
tuženikovu povredu obveze da s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika
vodi poslove tužitelja» a «osim toga, sud prvog stupnja je trebao ispitati je li tuženiko-
vim propustom da prilikom zaključenja ugovora o građenju zatraži određena sredstva
823
To stoga što članove uprave oslobadjaju odgovornosti samo valjano donesene odluke članova
društva ili tijela kojem su članovi društva valjanom odlukom povjerili davanje uputa upravi,
osim ako je naknada štete potrebna za namirenje vjerovnika.
824
http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra
378
osiguranja od F. R., da izradi pismeni troškovnik izvođenja radova, a nakon izvođenja

radova da F. R. ispostavi građevinsku situaciju na ovjeru počinio štetu tužitelju».
4.2.8. Raspolaganje zahtjevom (čl. 252. st. 4.)

Društvo pod određenim uvjetima slobodno raspolaže zahtjevom za nadoknadu
štete koju je pretrpjelo. To znači da postoje uvjeti koji se moraju ispuniti da bi otpušta-
nje tog duga ili sklapanje nagodbe o istom bili valjani. Kumulativno se moraju ispuniti
slijedeći uvjeti:
• protek roka od tri godine od nastanka zahtjeva, osim ako je osoba odgovorna za
štetu nesposobna za plaćanje i ako je sklopila nagodbu sa svojim vjerovnicima
da bi otklonila otvaranje stečaja, kad ovo vremensko ograničenje neće vrijediti825,
• suglasnost skupštine društva s odricanjem od zahtjeva, i
• nepostojanje zapisnički konstatiranog protivljenja odricanju od zahtjeva, od
strane manjine koja drži 1/10 temeljnog kapitala društva.
Uz to – iako to nije istaknuto u tekstu ZTD – trebalo bi prihvatiti stajališta pored-
benog prava o tome da društvo ne može valjano raspolagati svojim zahtjevom za na-
doknadu štete, već da je radnja kojom ono to čini ništava u slučaju kad je nadoknada
štete društvu potrebna radi podmirenja vjerovnika tog društva826. Tada ni ispunjenje
navedenih uvjeta slobodnog raspolaganja zahtjevom ne bi proizvodilo pravne učin-
ke, nego bi tražbina društva i dalje postojala.
Glede d.o.o., razlog tome vidljiv je kad se popis radnji za koje se predmnijeva
štetnost, usporedi s odredbom čl. 407. o nedopuštenim primanjima. U popisu štet-
nih radnji spomenuto je vraćanje uloga članovima i druge radnje kojima je moguće
smanjiti vrijednost imovine društva ispod svote temeljnog kapitala. Vraćanje uloga je
izričito zabranjeno u čl. 406. st. 1. i ujedno bi predstavljalo nedopušteno primanje čla-
na društva iz čl. 407. Prema tome, štetnom radnjom člana uprave moguće je ugroziti
imovinu čija vrijednost odgovara svoti temeljnog kapitala. Kad bi odricanje od zahtje-
va za naknadu štete od člana uprave – onda kad je ta naknada potrebna radi podmi-
renja vjerovnika – bilo dopustivo, onda bi posredno time mogli biti izigrani i načelo
održanja temeljnog kapitala i prisilne odredbe koje postoje u svrhu njegove zaštite.
Kad kumulativno postoje svi uvjeti valjanog raspolaganja zahtjevom za naknadu šte-
te društvo se može – primjerice – odreći tog zahtjeva ili o njemu sklopiti nagodbu.
4.2.9. Položaj vjerovnika društva (čl. 252. st. 5.)

Pretrpljenjem materijalne štete imovina društva se smanjila ili je izostalo njeno
povećanje. Ni smanjenje imovine niti izostanak njenog povećanja ne moraju nužno
utjecati na mogućnost vjerovnika da naplate tražbine, ali na tu mogućnost i mogu
utjecati. Stoga ZTD i vjerovnicima društva daje pravo zahtijevati od članova uprave
naknadu štete društvu, ali samo ako ne mogu svoje tražbine podmiriti od društva, pri
čemu se za postojanje nemogućnosti podmirenja ne zahtijeva bezuspješnost provo-
825
Analogno tome valjalo bi zauzeti stajalište kako i otvaranje stečaja nad odgovornom osobom
otklanja potrebu isteka roka od tri godine za valjano odricanje od zahtjeva za naknadu štete.
826
Usp. Koppensteiner u Rowedder, s. 857.
379
đenja ovrhe. S druge strane, ni samo protivljenje društva plaćanju nije pokazatelj ne-
mogućnosti da ispuni svoje obveze, pa će sudska praksa ukazati na okolnosti u kojima
postoji nemogućnost naplate tražbina od društva.
U izlaganju o oslobođenju članova uprave od odgovornosti navedeno je kako
se – pod odgovarajućim pretpostavkama – društvo može odreći svog zahtjeva. No,
u odnosu na vjerovnike društva obveza naknade štete neće prestati ni odricanjem
društva od zahtjeva, ni sklapanjem nagodbe između društva i članova uprave, niti
okolnošću da se radnja temeljila na odluci skupštine društva. Unatoč postojanju neke
od tih okolnosti članovi uprave odgovarat će za štetu, ako zahtjev za naknadu štete
društvu postave vjerovnici društva. Ovaj zahtjev vjerovnici društva mogu postaviti
samo određeno vrijeme. Budući da u stečajnom postupku stečajni upravitelj brine
za namirenje vjerovnika društva u stečaju, otvaranjem stečajnog postupka i postav-
ljenjem stečajnog upravitelja, prestaje pravo vjerovnika da zahtijevaju naknadu štete
društvu, a to pravo – umjesto njih – pripada stečajnom upravitelju.
Ako zahtjev postavljaju vjerovnici, za postojanje odgovornosti članova uprave
neće uvijek biti dovoljno njihovo propuštanje postupanja s pozornošću urednog
i savjesnog gospodarstvenika, nego samo u slučaju kad je šteta društvu počinjena
jednom od radnji izričito navedenih u ZTD kao radnji čijim poduzimanjem društvo
naročito trpi štetu. U ostalim slučajevima članovi uprave odgovarat će samo ako su
grubo povrijedili dužnost postupanja s tom pozornošću.
4.2.10. Opseg naknade štete

Zbog razlike između opsega naknade štete kad je ona posljedica građanskog delik-
ta i povrede ugovora827, potrebno je odgovoriti je li bi odgovornost uprave za štetu bila
izvanugovorna ili ugovorna. Imenovanjem određene osobe za člana uprave društvo je
očitovalo svoju volju za to da ta osoba stekne određena prava i određene obveze. Iden-
tičnu volju očitovao je i član uprave u trenutku kad je prihvatio to imenovanje, makar
konkludentnom radnjom, davanjem potpisa koji se deponira u sudskom registru. U tom
međusobnom odnosu između člana uprave i društva posve neprijeporno postoje prava
i obveze. Ta prava i obveze proizlaze iz suglasnog očitovanja volje obje strane tj. društva i
člana uprave. Uz to, društvo i član uprave u većini slučajeva sklapaju i ugovor o pravima i
obvezama člana uprave. Iz svega toga proizlazi zaključak kako odnos između člana upra-
ve i društva ima obilježja ugovornog odnosa. Tome dosljedno na opseg naknade štete
trebalo bi primijeniti pravila koja se odnose na štetu kao posljedicu povrede ugovora.
4.2.11. Zastara (čl. 252. st. 6.)

Zastarni rok za podizanje tužbe je 5 godina, no u tekstu ZTD-a nije naznačeno
jasno je li to objektivni ili subjektivni zastarni rok ili je taj rok i objektivni i subjektivni.
Smjernice koje treba uzeti u obzir pri analizi ovog pitanja su slijedeće. Prvo u obve-
znom pravu objektivni zastarni rok za postavljanje zahtjeva za naknadu štete iznosi
827
U prvom slučaju štetnik je uvijek dužan naknaditi cjelokupnu štetu, a u drugom samo ako je
povreda ugovora bila prijevarna, namjerna ili zbog krajnje nepažnje. U protivnom je dužan
naknaditi samo predvidivu štetu. O tome podrobnije v. Obvezno pravo – opći dio, s. 391
380
pet godina, a subjektivni tri godine. Drugo, kad bismo uzeli da je pet godina subjek-
tivni rok, pitanje objektivnog roka ostalo bi otvoreno što bi bilo potpuno neprihvat-
ljivo, a podredno bi se na njega primijenio opći zastarni rok obveznog prava koji je
također pet godina. Treće, da je zakonodavatelj želio primjenu svih pravila o zastari
obveznog prava, onda bi uputio na njih, a ne bi posebno naznačio zastarni rok. Zbog
svega toga zauzeli bismo stajalište kako je zastarni rok od pet godina u ovom slučaju
i objektivni i subjektivni zastarni rok, tj. da teče od nastanka štete i to nezavisno od
trenutka saznanja za štetu i počinitelja. Kad istekne pet godina od nastanka štete na-
stupaju redovne posljedice nastupa zastare potraživanja.
4.3. Odgovornost u slučaju iskorištavanja utjecaja u društvu

(čl. 273., čl. 273.a i čl. 430.)
4.3.1. Uvod
Pojedini dioničari odnosno članovi društva, kao takvi, i treće osobe koje nisu čla-
novi društva, prema odredbama ZTD-a, ne mogu izravno utjecati na članove uprave.
Međutim, u obzir treba uzeti i posredne utjecaje i stvarne odnosno faktične moguć-
nosti utjecaja, a ne samo one koje proizlaze iz odredbi ZTD-a. Npr. utjecaj činjenice da
jedan član društva ima više od ¾ svih glasova u društvu, činjenice da posebne pogod-
nosti jednom članu daju pravo imenovanja člana nadzornog odbora, činjenice da je
član društva ulog uložio kao poduzetnik iz ugovora o tajnom društvu ili činjenice da
član ili članovi društva s više od ¾ svih glasova u društvu – iz bilo kojega životnog ra-
zloga – postupaju prema uputama osobe koja s društvom nema nikakve pravne veze.
Ove činjenice u prvom redu pokazuju mogućnosti faktičnog utjecaja na upravu
od strane dioničara odnosno članova društva i trećih osoba preko članova društva,
ali mogući su i izravni odnosno neposredni utjecaji trećih osoba na upravu društva,
npr. banaka ili drugih zajmodavaca ili poslovnih partnera o kojima u značajnijoj mjeri
može ovisiti poslovanje društva. Radnjama takvih osoba, poduzetim s nakanom ošte-
ćenja društva ili dioničara, članovi uprave mogu biti navedeni da poduzmu nešto na
štetu društva ili njegovih članova, pa ako se to zaista dogodi, oni odgovaraju za štetu
koju su pretrpjeli društvo i članovi društva prema odredbama.
4.3.2. Iskorištavanje utjecaja

Osobu koja iskorištava utjecaj ZTD opisuje izrazom «tko» i time upućuje na najširi
mogući krug fizičkih i pravnih osoba, koji obuhvaća sve osobe koje imaju odgovaraju-
ći utjecaj. Drugim riječima, svaka fizička ili pravna osoba koja ima utjecaj ovdje dolazi
u obzir kao osoba koja je navela članove uprave da poduzmu nešto na štetu društva, a
posebno treba naglasiti kako su pravila o ovoj odgovornosti oblikovana u prvom redu
za iskorištavanje utjecaja onih osoba koje nisu u statusno pravnoj vezi s društvom
odnosno koje nisu ni članovi društva niti članovi njegovih organa, iako bi i oni dolazili
u obzir. Istovremeno, radi se o faktičnom tj. stvarnom utjecaju, a nije nužan utjecaj na
temelju pravnog položaja.
Izričaj i mogućnosti jezičnog tumačenja odredbe st. 1. čl. 273. ZTD-a otvaraju
pitanje je li postojanje utjecaja pretpostavka odgovornosti odnosno treba li tužitelj
381
zasebno dokazati postojanje utjecaja ili ne treba. Glede odgovornosti članova uprave
sigurno je da bi i sama činjenica što su oni bili navedeni na poduzimanje nečeg na
štetu društva, upućivala na postojanje utjecaja, jer se može pretpostaviti da bez po-
stojanja utjecaja navođenje na poduzimanje nečeg štetnog ne bi bilo moguće odno-
sno djelotvorno, ali nije sigurno da bi samo to bio dovoljan dokaz da utjecaj postoji.
Iz kruga osoba na koje se odnose pravila što se prikazuju izuzete su osobe koje su
po samom ZTD-u ovlaštene upravi društva davati upute koje su štetne za društvo. To
su vladajuće društvo i društvo kojem se d.d. odnosno d.o.o. priključilo. Kad su članovi
uprave navedeni na štetnu radnju korištenjem ovlasti za vođenje društva na temelju
ugovora kojim se vođenje poslova povjerava vladajućem društvu ili korištenjem ovla-
sti društva kojemu se društvo priključilo tako da ono vodi poslove društva pravila koja
se izlažu uopće se ne primjenjuju.
4.3.3. Nakana oštećivanja i korist

Za odgovornost osobe koja na štetu društva iskoristi svoj utjecaj u društvu, nuž-
no je da s nakanom (dolusom) navede članove uprave na poduzimanje nečega na
štetu društva ili dioničara. Ali, treba li ta nakana te osobe postojati i biti dokazana pa
da bi članovi uprave odgovarali za štetu? Ako se u odgovor na ovo pitanje kreće od
činjenice da su članovi uprave dužni voditi poslove društva s pozornošću urednog i
savjesnog gospodarstvenika i od teze da pri postojanju nakane da se određenu oso-
bu navede na poduzimanje nečega štetnog, postoji snažniji pritisak nego ako nakane
nema, onda bi u slučaju nepostojanja nakane mogućnost slobodnog odlučivanja čla-
nova uprave bila veća, a ako su ipak bili navedeni, onda je njihova pozornost pri tome
bila manja nego kad su bili navedeni s nakanom. K tome, članovi uprave – prema
izričitoj odredbi ZTD-a – odgovaraju ako povrijede svoje dužnosti. Stoga nije sigurno
da bi za odgovornost članova uprave bilo nužno dokazati nakanu navođenja na po-
duzimanje nečeg štetnog od strane osobe koja iskorištava utjecaj u društvu.
Istovremeno, neprijeporno je da za odgovornost članova uprave nije nužno
postojanje koristi za osobu koja je iskoristila utjecaj u društvu, nego da je dovoljno
postojanje štete za društvo i/ili dioničare. To proizlazi iz okolnosti što ZTD izrijekom
oglašava odgovornom za štetu i onu osobu koja je imala koristi od štetne radnje, a to
podrazumijeva kako nije nužno da je tu korist imala osoba koja je iskoristila utjecaj u
društvu.
4.3.4. Štetna radnja, šteta i uzročna veza

Na pitanja u svezi sa štetnom radnjom, štetom i uzročnom vezom između njih, ov-
dje na odgovarajući način treba primijeniti ono što je izloženo u prikazu odgovornosti
članova uprave u slučaju propuštanja pozornosti urednog i savjesnog gospodarstvenika.
4.3.5. Protupravnost, odgovornost i teret dokaza

Članovi uprave, odnosno izvršni direktori, ali i članovi nadzornog odbora i uprav-
nog odbora, odgovaraju za štetu ako povrijede svoje dužnosti, a njihove odgovorno-
sti nema ako su u obavljanju svojih dužnosti postupali uredno i savjesno. U prvom
382
redu ovdje treba konstatirati kako oni odgovaraju za štetu ako nisu postupali s po-
zornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, jer je njihova dužnost da postupaju
u skladu s tom pozornošću, pa nepostupanje u skladu s tom pozornošću predstavlja
povredu njihovih dužnosti828. Za štetu koju pretrpi društvo i/ili dioničari, članovi upra-
ve odgovaraju solidarno829
Člana uprave, odnosno izvršnog direktora, i člana nadzornog i upravnog odbora,
odgovornosti oslobađa «uredno i savjesno» postupanje, a ne postupanje s pozorno-
šću urednog i savjesnog gospodarstvenika, kao što je u slučaju odgovornosti za šte-
tu zbog propuštanja potrebne pozornosti pri vođenju poslova prema čl. 252., pa se
postavlja pitanje je li «uredno i savjesno» postupanje nešto drugo, a ne postupanje s
pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika. Prema autoru, budući da su čla-
novi uprave dužni voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospo-
darstvenika, pod izrazom «uredno i savjesno» ne treba shvatiti drukčije nego postu-
panje s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika. Drugi slučaj koji otklanja
odgovornost članova uprave je slučaj kad su djelovali u skladu sa zakonitom odlukom
glavne skupštine, dok odobrenje radnje od strane nadzornog odbora ne isključuje
obvezu da se nadoknadi šteta.
4.3.6. Vjerovnici zahtjeva za naknadu štete i zastara

Različito nego u slučaju odgovornosti za štetu zbog propuštanja pozornosti
urednog i savjesnog gospodarstvenika, ovdje članovi uprave odgovaraju i za štetu
koju je pretrpjelo društvo i za štetu koju su pretrpjeli dioničari odnosno članovi druš-
tva. Prema tome svaki dioničar odnosno član društva može zahtijevati od članova
uprave naknadu štete koju je upravo on pretrpio, a društvo i vjerovnici društva mogu
zahtijevati naknadu štete koju je pretrpjelo društvo.
Društvo kao oštećenik i vjerovnik zahtjeva za naknadu štete ovdje se nalazi u
istovjetnom položaju kao u slučaju odgovornosti članova uprave za štetu koje pretrpi
zbog njihova propuštanja pozornosti urednog i savjesnog gospodarstvenika, dok je
položaj vjerovnika društva u jednom pogledu drukčiji830. Položaj vjerovnika društva
drukčiji je utoliko što ovdje nije potrebna gruba povreda dužnosti od strane članova
uprave, pa da vjerovnicima odgovaraju za štetu. U ostalom su st. 4. čl. 273. i st. 4. čl.
252. potpuno identični, pa više o položaju vjerovnika v. pod Odgovornost u slučaju
propuštanja potrebne pozornosti pri vođenju poslova.
Zahtjevi za naknadu štete zastarijevaju u roku od pet godina831.
828
��
Na to se može primijeniti ono što je izloženo pod Pozornost pri vođenju poslova i pod Odgovor-
nost u slučaju propuštanja potrebne pozornosti pri vođenju poslova.
829
Na to se može primijeniti ono što je izloženo pod Odgovornost u slučaju propuštanja potrebne
pozornosti pri vođenju poslova.
830
Na to se može primijeniti ono što je izloženo pod Odgovornost u slučaju propuštanja potrebne
pozornosti pri vođenju poslova.
831
Čl. 273. st. 5. identičan je čl. 252. st. 6. pa se i glede zastare može primijeniti ono što je izloženo
pod Odgovornost u slučaju propuštanja potrebne pozornosti pri vođenju poslova.
383
4.4. Odgovornost u slučaju davanja pogrešnih podataka

(čl. 191. do čl. 193., čl. 397. i čl. 410. st. 4.)
U slučaju davanja pogrešnih podataka i oštećenja temeljnog kapitala pri osniva-
nju društva članovi uprave dužni su društvu uplatiti svote koje nisu uplaćene, a odgo-
varaju i za drugu štetu koju time počine društvu. Ako je društvo oštećeno s nakanom
ili grubom nepozornošću, onda svi članovi odgovaraju solidarno, a odgovornosti se
oslobađa onaj član uprave koji nije znao za činjenice na kojima se temelji odgovor-
nost, niti bi za njih morao znati da je upotrijebio pozornost urednog i savjesnog gos-
podarstvenika. Dakle, odgovornost članova uprave će biti podijeljena uvijek osim
u slučaju kad se radi o oštećenju koje je rezultat nakane ili grube nepozornost, kad
odgovaraju solidarno. Istodobno, odgovornosti je oslobođen svaki onaj član uprave
koji nije znao niti bi – uz primjenu pozornosti urednog i savjesnog gospodarstveni-
ka - morao znati za činjenice iz kojih proizlazi odgovornost tj. činjenice o oštećenju
temeljnog kapitala društva.
Pravila o odgovornosti u slučaju davanja pogrešnih podataka i oštećenja temelj-
nog kapitala pri osnivanju društva primjenjuju se i kad su pogrešni podaci dani odno-
sno temeljni kapital oštećen pri povećanju temeljnog kapitala832.
Ta pravila primjenjuju se i na podatke u knjizi poslovnih udjela, popisima koje
predaju registarskom sudu i izjave koje daju registarskom sudu pri promjenama tih
podataka, npr. u slučaju prijenosa poslovnog udjela, pri čemu je izričito propisano
da članovi uprave «solidarno i neograničeno cijelom svojom imovinom odgovaraju
za štetu vjerovnicima i članovima društva te drugim osobama ako bi im ona bila pri-
činjena zbog netočnog upisa u knjizi poslovnih udjela ili nepravodobnog upisa u tu
knjigu ili izjava danih sudu u kojima su bili netočni podaci ili zbog toga što sudu nisu
dali izjave koje su po zakonu bili dužni dati». Time se štite vjerovnici društva, članovi
društva i sve osobe koje bi mogle pretrpjeti štetu zbog netočnog upisa, izjava i propu-
štanja upisa odnosno davanja izjava.
Podrobnije o tome v. pod Obveze, odgovornost i prava člana društva, Odgovornost
za oštećenje temeljnog kapitala i davanje pogrešnih podataka pri osnivanju društva.
4.5. Obveza postavljanja zahtjeva za naknadu štete

(čl. 273.a st. 1. i st. 2.)
Kad je za društvo nastala šteta zbog propuštanja pozornosti članova uprave,
zbog iskorištavanja utjecaja u društvu i/ili zbog davanja netočnih podataka ili ošte-
ćenja temeljnog kapitala pri osnivanju društva, postoji nadležnost glavne skupštine
odnosno skupštine d.o.o. za odlučivanje o postavljanju zahtjeva protiv osoba odgo-
vornih za tu štetu. Zahtjev za naknadu štete protiv osoba koje bi za štetu mogle biti
odgovorne – pod čim treba podrazumijevati i podizanje tužbe – mora se postaviti u
dva slučaja: kad tako odluči glavna skupština d.d. odnosno skupština d.o.o. običnom
većinom glasova i kad to zatraže manjinski dioničari čije dionice predstavljaju naj-
manje 10% temeljnog kapitala i koji su dioničari društva najmanje tri mjeseca prije
održavanja glavne skupštine na kojoj to zahtijevaju.
832
Čl. 458. st. 4.
384
Obveza postavljanja zahtjeva znači da je nadzorni odbor dužan postaviti zahtjev

odnosno podići tužbu u ime društva, jer on zastupa društvo prema upravi, a ako bi
zahtjev bio upravljen protiv članova nadzornog odbora ili trećih osoba, da je zahtjev
odnosno tužbu dužna podići uprava, kao zakonski zastupnik društva. Ako društvo
nema nadzorni odbor ili ako bi zahtjevom bili obuhvaćeni i članovi nadzornog odbora
i članovi uprave, bilo bi nužno imenovati posebne zastupnike. To je ovlaštena učiniti
glavna skupština odnosno skupština, prema izričaju ZTD-a ne samo u navedenom
slučaju, nego uvijek. Vrijeme za postavljanje zahtijeva ograničeno je na šest mjeseci
od dana zaključenja glavne skupštine odnosno skupštine.
4.6. Odgovornost članova uprave d.o.o. u slučaju nedopuštenih

isplata članovima društva (čl. 407. st. 2.)
Društvo ne smije članovima društva isplaćivati ništa što bi bilo protivno odred-
bama ZTD-a, statuta odnosno društvenog ugovora ili odlukama članova društva, a
naročito nisu dopuštene isplate iz imovine čija vrijednost odgovara svoti temeljnog
kapitala, a ako bi takve isplate bile obavljene, član društva koji ih primi bio bi iste
dužan vratiti društvu833. Uprava društva vodi poslove i zastupa društvo, pa valja pred-
mnijevati da je upravo uprava obavila takvu isplatu ili barem da je svaka takva isplata
obavljena uz njenu suglasnost.
Iako u takvom slučaju postoji obveza člana društva da primljeno vrati, te iako za
to vraćanje odgovaraju i ostali članovi društva, za povrat isplaćenog postoji i odgo-
vornost uprave. Dikcija odredbe upućivala bi na zaključak da se članovi uprave ne
nalaze u prvom redu odgovornosti, nego da ih se može pozvati na odgovornost tek
onda ako se ne može postići da član vrati ono što je neutemeljeno primio. Iz toga bi
se moglo zaključiti kako je prethodno postavljanje zahtjeva za isplatu članu društva
pretpostavka postavljanja zahtjeva članovima uprave, pri čemu bi ostalo neizvjesno
je li za postavljanje zahtjeva članovima uprave dostatno samo prethodno postavlja-
nje zahtjeva članu društva koji je primio isplatu, ili je potrebno prethodno utvrditi
nemogućnost naplate od člana društva834.
4.7. Odgovornost članova uprave d.o.o. za plaćanja nakon

nastanka stečajnog razloga (čl. 469.)
4.7.1. Uvod
Upravi d.o.o. zabranjeno je obavljanje plaćanja u ime društva nakon što je nastao
razlog za otvaranje stečajnog postupka. To proizlazi iz odredbe ZTD-a koja obvezuje
članove uprave da društvu plate svote koje su isplatili u ime društva nakon što je na-
stao razlog za otvaranje stečajnog postupka nad društvom.
Ovo pravilo upravljeno je na zaštitu vjerovnika društva i onemogućavanje po-
godovanja pojedinih od njih. Naime, ako bi stečajni postupak bio otvoren, imovina
833
O tome v. Temeljni kapital i stjecanje i očuvanje imovine društva, Nedopuštene isplate i obveza
vraćanja.
834
Podrobnije o tome v. Ibid.
385
društva iz čije se vrijednosti namiruju vjerovnici, bila bi smanjena za svote isplaćene

vjerovnicima prije otvaranja stečajnog postupka, a to znači da bi oni bili namireni
u cijelosti, što nije slučaj s vjerovnicima društva u stečaju. Ako bi nad društvom bio
otvoren stečaj, onda bi pravila koja se izlažu doprinosila potpunijoj zaštiti njegovih
vjerovnika zato što vrijeme na koje se ona odnosi često može biti i značajno duže no
što je vrijeme prije otvaranja stečajnog postupka na koje se odnose pravila Stečajnog
zakona o pobijanju pravnih radnji stečajnog dužnika.
4.7.2. Pretpostavke odgovornosti

U tekstu odredbe izrijekom se spominje samo plaćanje a ne i raspolaganje dru-
gim dijelovima imovine društva, pa je potrebno odgovoriti na pitanje je li do odgo-
vornosti članova uprave dovodi i ispunjenje nenovčanih obveza društva, ili samo do-
slovno ispunjenje novčanih obveza. S jedne strane, kako se radi o prisilnoj odredbi, ne
bismo mogli prihvatiti njeno ekstenzivno tumačenje prema kojem bi trebalo obuhva-
titi i ostale oblike imovine društva. S druge strane, restriktivno doslovno tumačenje
izraza «isplata» djelomično bi svakako otežalo postizanje svrhe odredbe. Stoga, pre-
ma autoru, odgovornost članova uprave treba postojati i u slučaju ispunjenja nenov-
čanih obveza društva koje imaju vrijednost izrazivu u novcu. Ujedno je ispunjenje tih
obveza nakon nastanka razloga za otvaranje stečajnog postupka, prva pretpostavka
odgovornosti članova uprave.
Zanimljivo je pitanje jesu li otvaranje stečajnog postupka i odbijanje otvaranja
zbog nedostatne imovine društva, pretpostavke odgovornosti članova uprave ili je
dovoljno ispunjenje obveza društva nakon nastanka razloga za otvaranje stečajnog
postupka. Ako se pođe od onemogućavanja pogodovanja pojedinih vjerovnika, kao
svrhe odredbe, trebalo bi zaključiti kako je otvaranje stečajnog postupka pretpostav-
ka odgovornosti članova uprave. Članovi uprave svakako bi odgovarali kad je razlog
za otvaranje stečajnog postupka postojao neprekidno u razdoblju od trenutka kad su
članovi uprave ispunili obvezu društva do trenutka kad je otvoren stečajni postupak.
S druge strane, ako bi između ta dva trenutka postojalo razdoblje u kojem je društvo
bilo sposobno ispuniti sve obveze u cijelosti, držimo da članovi uprave u pravilu ne bi
odgovarali. Također u pravilu ne bi odgovarali ako stečajni postupak nije otvoren niti
je otvaranje odbijeno zbog nedostatne imovine društva.
Propuštanje postupanja s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika
uvijek je pretpostavka odgovornosti članova uprave, što znači da oni odgovaraju ako
je ispunjenje obveze ili obveza društva bilo posljedica propuštanja postupanja s tom
pozornošću. K tome, podrazumijeva se da do odgovornosti članova uprave dovodi i
svaki teži stupanj nepozornosti, a naročito namjera. Nasuprot tome, članovi uprave ne
odgovaraju ako su pri ispunjenju obveza društva postupali s potrebnom pozornošću.
No, potrebno je postaviti i pitanje je li za odgovornost članova uprave nužno
da su upravo oni naložili isplatu na teret društva. Potvrdan odgovor na ovo pitanje
omogućio bi iskrivljavanje smisla pravila o odgovornosti članova uprave i njegovo
prijevarno zaobilaženje, npr. tako što bi članovi uprave prestali davati naloge za plaća-
nje osobno, nego bi isto nalagali drugim osobama u društvu. Suprotno, za postizanje
svrhe ove odredbe potrebno je predmnijevati da su sva plaćanja koja obavlja društvo,
386
obavili članovi uprave, jer se ona zaista obavljaju po njihovu nalogu odnosno pristan-
ku, posebno s obzirom na njihovu dužnost nadzora nad obavljanjem poslova društva.
Ova predmnijeva trebala bi biti oboriva, uz teret dokaza na članovima uprave, jer je
katkad ipak moguće da plaćanja budu obavljena bez njihova naloga odnosno pri-
stanka.
4.7.3. Odgovornost
Kad postoje pretpostavke odgovornosti članova uprave, oni će biti dužni platiti
društvu iznose koje su isplatili u ime društva. Ova obveza članova uprave neovisna je
o pitanju je li društvo zbog obavljenog plaćanja pretrpjelo neku štetu i samostalna u
odnosu na obvezu naknade štete koju je društvo moglo pretrpjeti. Ako je zbog obav-
ljenog plaćanja za društvo nastala i šteta, onda bi se mogla primijeniti pravila na koja
upućuje čl. 430. i članove uprave mogli bi kumulativno biti dužni platiti (naknaditi)
društvu isplaćeno temeljem čl. 469. i naknaditi društvu štetu koju je pretrpjelo zbog
tog plaćanja temeljem čl. 430. Pravilima čl. 430. – odnosno odredbi na koje on upuću-
je – popunjavaju se pravne praznine koje postoje u čl. 469.
4.8. Odgovornost članova uprave d.o.o. u slučaju smanjenja

temeljnog kapitala
Pri redovnom (efektivnom) smanjenju temeljnog kapitala mogu biti oštećeni vje-
rovnici društva, a ako se to zbije, svi članovi uprave solidarno odgovaraju vjerovnici-
ma društva za pretrpljenu štetu, o čemu v. podrobnije Povećanje i smanjenje temeljnog
kapitala, Redovno (efektivno) smanjenje.
4.9. Odgovornost u slučajevima statusnih promjena

Statusne promjene su spajanje, pripajanje i podjela društva, pa o odgovornosti
članova uprave u tim slučajevima v. odgovarajući dio.
5. PRESTANAK DUŽNOSTI ČLANA UPRAVE

5.1. Istek mandata člana uprave d.d. (čl. 244. st. 1.)
Vrijeme na koje je član uprave imenovan, odnosno njegov mandat, istječe su-
kladno pravilima obveznog prava o rokovima, jer ZTD ne propisuje pravila o tome. Pri-
mjerice, dakle, ako je član uprave imenovan na jednu ili više godina, njegov mandat
istječe onog dana koji se podudara sa datumom imenovanja. Dužnost člana uprave
prestaje samim istekom roka na koji je imenovan, bez potrebe poduzimanja ikakve
radnje i potrebe postojanja nekog dodatnog razloga, dakle ona prestaje samim iste-
kom roka. Dosljedno tome, pri odlučivanju o imenovanju člana uprave nakon isteka
mandata člana, nadzorni odbor slobodan je u svojoj odluci u tom smislu što pri odlu-
čivanju o imenovanju ne treba uzimati u obzir okolnost što je neka osoba prethodno
bila član uprave i ne treba – primjerice – obrazlagati zašto nije imenovala osobu koja
je prethodno bila član uprave.
387
5.2. Opoziv člana uprave d.d. (čl. 244. st. 2.)

5.2.1. Nadležnost i odluka
Kao što je nadležan za imenovanje članova uprave, nadzorni odbor nadležan je i
za donošenje odluke o opozivu odluke o imenovanju835. Odluku o opozivu nadzorni
odbor donosi na isti način na koji donosi i druge svoje odluke i na pitanje njene va-
ljanosti uvijek će se primijeniti opća pravila koja uređuju valjanost odluka nadzornog
odbora. Osim toga za valjanost odluke o opozivu članova uprave nužno je postoja-
nje važnog razloga za opoziv. Razlog tome leži u činjenici što se člana uprave može
opozvati samo ako za opoziv postoji važan razlog, a ne u svako doba kao što se može
opozvati člana uprave d.o.o.
5.2.2. Važan razlog za opoziv

Odluka o opozivu valjana je samo ako je za opoziv postojao važan razlog. Pitanje
koji je razlog za opoziv važan, činjenično je pitanje u tom smislu što se u svakom po-
jedinom slučaju mora odlučivati je li konkretno postojeći razlog opoziva bio važan, ili
nije. No, pravila ZTD-a sadrže i predmnijeve o tome što se smatra važnim razlogom za
opoziv. Razumije se da su to predmnijeve koje ne daju iscrpni popis važnih razloga,
nego samo određuju kad se naročito smatra da takav razlog postoji. Važan razlog po-
stoji naročito u slučajevima grube povrede dužnosti, nesposobnosti za uredno obav-
ljanje poslova društva i izglasavanje nepovjerenja u glavnoj skupštini (osim ako bi
nepovjerenje bilo izglasano zbog očito neutemeljenih razloga).
Grubu povredu dužnosti predstavljalo bi, primjerice, neispunjavanje onih obveza
člana uprave koje su izričito propisane zakonom, počinjenje kaznenih djela na štetu
društva i općenito namjerna djelovanja protiv društva. Nesposobnost za vođenje po-
slova postojala bi primjerice u slučaju trajne bolesti člana koja onemogućuje uredno
vođenje poslova društva. Izglasavanje nepovjerenja od strane glavne skupštine, kao
važan razlog za opoziv, značajno se razlikuje od grube povrede dužnosti i nesposob-
nosti za vođenje poslova po mogućnosti postojanja subjektivnosti. Grubu povredu
dužnosti i nesposobnost za vođenje poslova moguće je ustanoviti uz primjenu objek-
tivnih kriterija u značajnoj mjeri, dok nepovjerenje može biti izglasano iz razloga koji
su u pretežnoj mjeri subjektivni jer dioničari – koji čine glavnu skupštinu – često nisu
dovoljno stručni da bi objektivno mogli ocjenjivati rad uprave. Kako to može dovesti
do izglasavanja nepovjerenja bez postojanja objektivnih razloga za to, izglasavanje
nepovjerenja je važan razlog za opoziv, ali samo ako nepovjerenje nije bilo izglasano
iz očito neosnovanih razloga.
Kao pojedinačni primjeri važnih razloga u poredbenom pravu mogu se navesti
prijevarni navodi člana uprave koji su naveli društvo da ga izabere na tu funkciju i s
njime sklopi ugovor836, teške povrede obveza u svezi s vođenjem poslovnih knjiga837,
835
I upravu i nadzorni odbor mogu mogu opozvati samo oni koji su ih i imenovali, a sud samo
u zakonom propisanim slučajevima (odluka VSRH Rev 83/01 od 28. siječnja 2004., http://
sudskapraksa.vsrh.hr/supra)
836
OGH HS 2174/112 prema Reich-Rohrwig, s. 153.
837
OGH RZ 1962, 39 prema ibid.
388
uzimanje provizije koje je bilo zabranjeno838, propuštanje dostavljanja godišnjih fi-

nancijskih izvješća skupštini odnosno članovima društva839, sklapanje posebno rizič-
nih poslova u kojima je uprava propustila obavijestiti članove društva o alarmantno
nepovoljnom razvitku840, sklapanje ugovora sa samim sobom841, prekoračenje inter-
nih ograničenja ovlasti842.
U domaćoj sudskoj praksi zauzeto je stajalište da je «nepodnošenje prijedloga
za otvaranje stečajnog postupka, u društvu koje je dugotrajno insolventno, protivno
kogentnoj zakonskoj normi važan razlog za opoziv člana uprave društva»843. Također
i «nanošenje štete društvu sklapanjem špekulativnih i sumnjivih poslova, izvršenje
kažnjivih radnji, neiskrenost prema nadzornom odboru, prisvajanje imovine društva,
neprimjereno visoka zaduženost društva, krivotvorenje isprava»844, te «opravdani gu-
bitak povjerenja, zbog utvrđene neiskrenosti predsjednika i člana uprave prema nad-
zornom odboru, predstavlja važan razlog u smislu citirane zakonske odredbe, jer se
zbog tih okolnosti ne može očekivati da će član uprave na valjan način do kraja man-
data obavljati svoje dužnosti», a i značajno poremećenje i pogoršanje međuljudskih
odnosa u poslovnom sustavu nakon imenovanja člana uprave koji je «bio neposredno
zadužen za ljudske potencijale i unapređenje međuljudskih odnosa»845. I prema dru-
goj VSRH «Nedvojbeno je da osoba predsjednika uprave mora imati rukovoditeljske
sposobnosti koje podrazumijevaju i sposobnost uspostavljanja dobrih i skladnih me-
đuljudskih odnosa u društvu, pa ako predsjednik uprave svojim postupcima izaziva
loše međuljudske odnose i netrpeljivost između zaposlenika, odnosno sa zaposlenici-
ma u društvu, bio bi opravdan zaključak o postojanju njegove nesposobnosti za ured-
no obavljanja poslova društva.» No, za valjani opoziv nužno je postojanje konkret-
nih postupaka kojima bi član uprave «izazivao netrpeljivost sa drugim odgovornim
osobama u društvu»846, a također i navođenje razloga za opoziv u odluci o opozivu,
jer «ako odluka ne sadrži obrazloženje važnog razloga za opoziv imenovanja člana
uprave, sud ne može ispitati da li taj razlog uopće postoji, a time ni valjanost same
odluke»847.
I sklapanje ugovora odnosno poduzimanje radnji bez suglasnosti nadzornog od-
bora, kad je nadzorni odbor to izričito zabranio, predstavlja važan razlog za opoziv
člana uprave848.
Uz ove, smatramo kako će važan razlog za opoziv postojati svakako i onda kad
je član uprave povrijedio zabranu konkurencije iz čl. 429. jer ta odredba sadrži izričitu
zabranu članu uprave i zato jer smatramo da se povreda te zabrane može podvesti
838
OGH GesRZ 1981, 40 prema ibid.
839
OLG Wien NZ 1953, 192 prema ibid.
840
OGH JBl 1981, 161 prema ibid.
841
OGH RZ 1982/43 prema ibid.
842
Ibid.
843
Odluka VTSRH Pž-5822/03 od 13. siječnja 2004., Zbornik, odluka 392.
844
Odluka Pž-3859/04 od 16. listopada 2007., http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra
845
Odluka VSRH Revt138/03 od 24. ožujka 2004., http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra
846
Odluka Rev-255/00 od 13. prosinca 2000., http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra
847
Odluka Pž-3859/04 od 16. listopada 2007., http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra
848
Odluka VSRH Rev-166/1998 od 21. studenoga 2002., http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra
389
pod pojam teške povrede obveza člana uprave. S druge strane, prema odluci VTSRH
Pž-59/06 od 31. siječnja 2006. otkaz ugovora o radu zaposleniku ne može se smatrati
razlogom za opoziv člana uprave849.
Za postojanje važnog razloga za opoziv «nije dovoljna samo izjava svjedoka, da je
postojala netrpeljivost niti da je postojala gruba povrjeda dužnosti, odnosno izražena
nesposobnost za uredno obavljanje poslova društva. Svako od ovih stanja da bi ono
zaista postojalo moglo bi biti utvrđeno nekom činjenicom, pojavom ili stanjem stvar-
nosti dotičnog trgovačkog društva. Gruba povreda radne dužnosti mora biti izražena
nekim činjenjem ili propuštanjem na području obavljanja radnih dužnosti. Isto tako
i nesposobnost za uredno obavljanje poslova društva postoji samo u onom slučaju,
kada se postojanje toga može utvrditi na temelju određene činjenice, događaja ili
stanja. U pravu je revident, kada smatra da bi to mogla biti i netrpeljivost. Međutim,
netrpeljivost sama po sebi ne može biti, već je ona to samo u onom slučaju kada
ima za posljedicu određene manjkavosti ili nedostatke u poslovanju odnosno životu
društva. Gruba povreda obveze bi mogla biti svaka povrjeda obveze, koja se očekuje
od člana uprave, međutim u svakom slučaju to bi moralo biti takovo činjenje ili pro-
puštanje koje bi imalo za posljedicu štetu za društvo»850. Unatoč natprosječnoj sadr-
žajnoj kvaliteti i stilskoj ljepoti ovog dijela obrazloženja odluke VSRH, autor bi stao na
stajalište kako nastanak štete za društvo nije nužna pretpostavka postojanja važnog
razloga za opoziv.
Vrijedno je navesti i dio obrazloženja odluke VTSRH Pž-6637/03 od 07. rujna
2004.: «Ovaj sud jednako kao i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-255/00,
Gzz-107/00 od 13. prosinca 2000. godine (odluka je objavljena u listu Informator broj
5003 od 16. veljače 2002. godine) smatra da sposobnost (a time i odgovornost) tuži-
telja za uredno obavljanje poslova društva ne ovisi isključivo o činjenici pozitivnog
ili negativnog poslovanja društva u 1997. godini, već ovisi o tome jesu li postojali
propusti tužitelja u zastupanju i vođenju poslova društva kao posljedica njegove nes-
posobnosti (a time i odgovornosti) za obavljanje tih poslova. Naime, Nadzorni odbor
dioničkog društva može opozvati člana uprave premda je društvo poslovalo s dobit-
kom i obrnuto, Nadzorni odbor ne mora opozvati člana uprave temeljem same činje-
nice da je društvo poslovalo s gubitkom. Pozitivno odnosno negativno poslovanje
društva ne mora biti posljedica sposobnosti odnosno nesposobnosti (a time i odgo-
vornosti) člana uprave i uprave u cjelini, već može ovisiti i o drugim okolnosti na koje
uprava ne može utjecati (tako npr. društvo može ostvariti gubitak koji je nastao kao
posljedica ratnih ili terorističkih djelovanja). Jednako tako, činjenica da je društvo po-
zitivno poslovalo sama po sebi ne sprječava Nadzorni odbor da opozove člana uprave
zbog njegove nesposobnosti za uredno obavljanje poslova društva. Nadzorni odbor
naime može ocijeniti da je društvo, obzirom na npr. pozitivne trendove na tržištu mo-
glo postići znatno veći dobitak od onog koji je ostvaren prema utvrđenom godišnjem
financijskom izvješću, a što je posljedica propusta člana uprave u vođenju poslova
društva.» Osim toga, prema istoj odluci «pravilna je ocjena suda prvog stupnja da
se odluka Nadzornog odbora tuženika od 23. veljače 1998. godine ne može ispitati
jer se ne temelji na činjenicama koje su raspravljene na sjednici Nadzornog odbora
849
IOVTS br. 11, odluka 65.
850
Odluka VSRH Rev-258/1999 od 16. ožujka 2000., http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra
390
odnosno na činjenicama koje bi trebale prethoditi donošenju takve odluke» što znači
da se valjana odluka o opozivu može temeljiti na činjenicama koje su raspravljene od
strane nadzornog odbora.
5.2.3. Učinci odluke o opozivu

Kao što odluka o imenovanju za člana uprave stvara učinke od dana donošenja,
tako i odluka o opozivu stvara učinke od dana kad je donesena, osim ako bi samom
odlukom bio određen neki kasniji trenutak njenog stupanja na snagu. Znači da da-
nom donošenja odluke o opozivu prestaje dužnost člana uprave. Važno je naglasiti
kako ona prestaje neovisno o tome je li postojao ili nije postojao važan razlog za opo-
ziv. Opozvanom članu uprave, međutim, pripada pravo od suda tužbom zahtijevati
utvrđivanje valjanosti odnosno nevaljanosti opoziva, pa će tim povodom sud utvrđi-
vati postoji li ili ne važan razlog za opoziv. Ako ne postoji, opoziv nije bio valjan.
5.2.4. Odvojenost statusnopravnog i drugih odnosa

Odvojenost ovih odnosa određena je pravilom prema kojem se opozivom člana
uprave ne dira u odredbe ugovora kojega su oni sklopili s društvom. Npr., ako razlog
za opoziv nije ujedno i razlog za otkaz ugovora o radu, onda će odnos iz ugovora o
radu ostati nedirnut i dalje će postojati, skupa sa svim pravima i obvezama društva i
opozvanog člana uprave koji proistječu iz tog ugovora. Jedino što osoba o kojoj se
radi više neće biti član uprave, tj. neće više biti ovlaštena za vođenje poslova društva
i zastupanje društva.
Međusobnu neovisnost statusnog i drugih odnosa člana uprave i društva potvr-
đuje odluka VSRH Revr-443/03 od 25. rujna 2003. Zanimljivo je da se u tom slučaju
kupac poslovnog udjela ugovorom o kupnji poslovnog udjela ujedno obvezao da će
određenu osobu imenovati za člana uprave društva, te su «Odredbe čl. 5. ugovora o
prodaji poslovnog udjela na koje se poziva tužiteljica (plaća 2.000 DEM u kunskoj pro-
tuvrijednosti, korištenje službenog automobila i mobitela, otkazni rok šest mjeseci)
mogle su biti osnova za sklapanje takvog tzv. menadžerskog ugovora….». Odluka naj-
prije konstatira da se «kupac (budući član društva) mogao obvezati da će tužiteljicu
imenovati kao člana uprave (direktoricu) s određenim mandatom jer članovi društva
svojom odlukom imenuju upravu društva …, s tim da mogu svojom odlukom u svako
doba i opozvati članove uprave…» što znači da bi citirane ugovorne odredbe bile
valjane. U vrijeme sklapanja tog ugovora tužiteljica je bila zaposlenik društva o čijem
se poslovnom udjelu radi. Naime, «tužiteljica je s društvom sklopila ugovor o radu
(nekoliko godina ranije --- op. a.), a nije sklopila još i menadžerski ili neki drugi ugo-
vor, pa ugovor o radu nije izmijenjen, a – kako je rečeno – taj ugovor nije mogao biti
izmijenjen ugovorom o prodaji poslovnog udjela u kojem poslodavac iz ugovora o
radu nije ugovorna strana». U vezi s tim odnosima strana, odluka konačno ističe kako
«odnos tužiteljice iz ugovora o prodaji poslovnog udjela s kupcem (novim članom
društva…) te odnos tužiteljice i člana društva koji proizlazi iz odluka o imenovanju
i opozivu uprave nema utjecaja na prava tužiteljice koje je ona sklopila s društvom»,
te kako «otkaz ugovora o radu … nema značenje opoziva direktora društva u smislu
391
odredbe čl. 424. st. 1.» 851. Okolnost što opoziv ne dira odredbe sklopljenih ugovora
između društva i članova uprave znači i da ne dira «u odredbu ugovora koja tužite-
lju kao opozvanom članu uprave daje pravo na ugovorenu jednokratnu naknadu, pri
čemu se ne isključuje pravo društva na eventualni odštetni zahtjev prema opozva-
nom članu uprave društva, odnosno predsjedniku ako je on svojim radom nanio štetu
društvu» a «takva odredba nije suprotna moralu da bi zbog toga bila ništava»852. Do-
sljedno odvojenosti odnosa, u radnopravnom sporu sud ne bi mogao naložiti društvu
da određenu osobu vrati na mjesto direktora853.
Također dosljedno odvojenosti odnosa, odvojeno treba promatrati stvarnu nad-
ležnost sudova. Prema odluci VSRH Gr1 784/04 od 13. siječnja 2005. «Kako tužbeni
zahtjev u sebi sadrži zahtjev za pobijanje odluke o otkazu ugovora o pravima, obve-
zama i plaći člana uprave, o isplati otpremnine, sve vezano za prava i obveze člana
uprave iz ugovora o obavljanju tih poslova, to je u tom dijelu, u smislu odredbe čl. 40.
st. 1. ZTD, za postupanje stvarno nadležan Trgovački sud u Splitu, jer se u tom dijelu
tužbeni zahtjev odnosi na navedene pravne odnose članova društva prema društvu u
smislu odredbe čl. 40. st. 1. ZTD. Međutim, kako je istom odlukom nadzornog odbora
i uprave Željezare Sisak odlučeno da tužitelju kao članu uprave prestane radni odnos
s danom primitka ove odluke, u tom dijelu bi za postupanje bio nadležan Općinski
sud u Splitu, jer isključiva stvarna nadležnost općinskog suda prema spomenutom čl.
34. st. 1. toč. 2. ZPP postoji kada se radi o zahtjevu radnika glede odluke o prestanku
ugovora o radu»854.
Ugovorom o radu, međutim, može biti predviđeno da se «opoziv imenovanja di-
rektora smatra važnom činjenicom posljedica koje je nemogućnost nastavka radnog
odnosa i predstavlja valjan temelj za izvanredni raskid ugovora, u skladu s člankom
107. hrvatskog Zakona o radu». U takvom slučaju, prema odluci VSRH Revr 609/07 od
24. listopada 2007.855, opoziv člana uprave predstavlja valjani temelj izvanrednog ot-
kaza ugovora o radu. Naime, «Društvo i član uprave mogu slobodno ugovorom urediti
svoje međusobne odnose. Oni to mogu učiniti sklapanjem ugovora o radu, ugovora
o djelu ili nekog drugog ugovora. Nije zabranjeno da društvo i član uprave (direk-
tor) svoj međusobni ugovorni odnos vremenski ograniče i učine ovisnim o opozivu
imenovanja člana uprave, bez obzira na to što sam opoziv člana uprave ne dovodi do
prestanka ugovora sklopljenog između njega i društva… Stranke (društvo i član upra-
ve, direktor društva) su sklopile ugovor o radu. Prema tom ugovoru tužitelj je preuzeo
obvezu obavljati dužnosti člana uprave i drugih radnih obveza nema. Zadaci uprave
svode se u suštini na obvezu vođenja poslova i zastupanja društva. Opozivom člana
uprave tužitelj je izgubio pravo voditi poslove tuženika i zastupati ga. Budući su mu to
bile jedine obveze iz radnog odnosa prema sklopljenom ugovoru o radu, opozivom
je prestala potreba za njegovim radom i on više za tuženika nije mogao obavljati bilo
koji posao predviđen ugovorom o radu. Zbog toga je to osobito važna činjenica za
izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 107. st. 1. ZR. Treba reći da se na
851
852
Odluka VSRH Revr 833/05 od 5. srpnja 2007., http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra/
853
Usp. odluku VSRH Revr 150/06 od 04. srpnja 2007., http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra/
854
855
392
ugovor o radu u smislu odredbe čl. 6. ZR primjenjuju u skladu s naravi toga ugovora i
opći propisi obveznog prava. Polazeći od načela slobode uređivanja obveznih odnosa
iz čl. 10. ZOO stranke su mogle ugovoriti da se opoziv imenovanja direktora smatra
važnom činjenicom koja dovodi do nemogućnosti nastavka radnog odnosa i da slije-
dom toga predstavlja razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. To nije u suprotnosti
s Ustavom Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili s moralom društva. Zapravo je
logično da se ugovori da opoziv člana uprave predstavlja i važan razlog koji dovodi do
prestanka ugovora o radu u situaciji kada ugovorom o radu nije predviđena moguć-
nost obavljanja bilo kakvih drugih obveza iz radnog odnosa, osim onih koje spadaju
u obveze direktora (člana uprave)».
5.3. Opoziv članova uprave d.o.o. (čl. 424.)

5.3.1. Uvod
Odredba kojom je uređen opoziv članova uprave prisilna je u tom smislu što se
članovi društva ne mogu odreći opozivosti članova uprave856 iako razlozi za opoziv
mogu biti ograničeni. Ona se odnosi na sve članove uprave osim onih koje bi imeno-
valo javnopravno tijelo. Postoji više situacija u kojima se – u svezi s problematikom
opoziva - društvo i uprava mogu nalaziti. Na primjer:
• član uprave nije ujedno i član društva i imenovan je na tu dužnost posebnom
odlukom članova društva, a društveni ugovor ne sadrži ništa o opozivu,
• član uprave je ujedno i član društva i imenovan je na tu dužnost posebnom od-
lukom članova društva,
• član društva društvenim je ugovorom imenovan za člana uprave857, a društveni
ugovor ne sadrži ništa o razlozima za opoziv,
• član društva društvenim je ugovorom imenovan za člana uprave, a društveni
ugovor sadrži pobrojane razloge za opoziv ili odredbu da je opoziv moguć samo
iz važnih razloga.
Članove uprave mogu odlukom opozvati članovi društva i sud, a ako je društve-
nim ugovorom određeno da će članove uprave imenovati nadzorni odbor, onda će –
osim u slučaju suprotne odredbe društvenog ugovora – nadzorni odbor biti nadležan
i za opoziv članova uprave.
5.3.2. Opoziv člana uprave koji nije i član društva

Članovi društva odnosno nadzorni odbor mogu opozvati svakog člana uprave
u svako doba. Mogućnost opoziva odlukom članova društva u svako doba postoji
zbog moguće prijeke potrebe trenutne zaštite ugroženih interesa društva. Pri tome
ne mora postojati važan ili neki određeni razlog za opoziv858. Drugim riječima, za opo-
ziv člana odnosno članova uprave nije potrebno postojanje unaprijed određenih ra-
zloga, već je dovoljno da članovi društva smatraju kako nema daljnjeg opravdanja za
856
Reich-Rohrwig, s. 151. i OLG Wien NZ 1966, 30
857
Društvenim ugovorom za člana uprave može se imenovati samo član društva.
858
Koppensteiner, s. 145., Reich-Rohwig, s. 151.
393
ostanak određene osobe na toj dužnosti. No, opoziv nema utjecaja na prava članova
uprave iz ugovora koje su oni sklopili s društvom, tj. on ta prava članu uprave ni oduzi-
ma niti umanjuje jer su statusnopravni i drugi odnosi člana uprave i društva odvojeni,
o čemu podrobnije v. pod Opoziv člana uprave d.d.
Odluku o opozivu donose članovi odnosno skupština društva običnom većinom
glasova, osim ako je drukčije određeno društvenim ugovorom, a pri donošenju ove
odluke svi članovi društva imaju pravo glasa. To uključuje i onog člana društva o čijem
se opozivu radi, ako je on istodobno i član uprave. Odluka o opozivu počinje proizvo-
diti učinke od dana kad je dostavljena opozvanom članu uprave, pa se on smatra opo-
zvanim u onom trenutku kad je primi. Odluka o opozivu podliježe općim pravilima o
valjanosti odluka članova društva i kao i svaka druga može biti ništetna ili pobojna.
Dapače, «ako članovi društva smatraju da član uprave ne vodi poslove s pozornošću
urednog i savjesnog gospodarstvenika, mogu svojom odlukom opozvati člana upra-
ve, a ne tražiti od suda imenovanje novog člana uprave»859.
U svezi s opozivom člana uprave odlukom skupštine odnosno članova društva
odluka VSRH Revt 34/04 od 27. listopada 2004. konstatirala je «da je tužitelj Odlukom
Skupštine tuženika od 14. prosinca 2001. godine razriješen dužnosti direktora» te da
je «jedini osnivač tuženika – društva iz oblasti pružanja komunalnih usluga, Općina
…, to je općinsko vijeće Općine … ujedno i Skupština tuženika, pa su pravilno niže-
stupanjski sudovi utvrdili da je odluka općinskog vijeća Općine … od 14. prosinca
2000. godine, kao Skupštine tuženika o razrješenju tužitelja s dužnosti direktora druš-
tva Č. d.o.o. donesena od ovlaštenog tijela»860. Ovaj stav treba izložiti oštroj kritici.
Kad je pravna osoba jedini član društva, ta je osoba – a ne neko, ili jedno od njenih
tijela odnosno organa – skupština društva. Odluke skupštine valjane su pod pretpo-
stavkama koje se izlažu niže pod Skupština, a jedna od tih pretpostavki je i valjano
sazivanje skupštine, na način određen društvenim ugovorom, a ako on nije određen
društvenim ugovorom, preporučenim pisanim pozivom članovima društva od strane
uprave ili drugog ovlaštenog sazivatelja. Osim toga, član društva pri odlučivanju u
članova odnosno u skupštini može glasovati samo svim glasovima koji mu pripadaju,
kao jednom cjelinom. Stoga se tijelo ili organ pravne osobe koja je član društva ne
može poistovjetiti sa skupštinom društva, a stav da je općinsko vijeće ujedno i skup-
ština društva u bitnom je istovjetan stavu da bi glavna skupština ili uprava d.d. koji je
jedini član d.o.o., ujedno bili i skupština tog d.o.o.
5.3.3. Opoziv člana uprave koji je i član društva

5.3.3.1. Opoziv odlukom članova
I kad je član uprave ujedno i član društva moguć je njegov opoziv odlukom čla-
nova društva. Ako se radi o članu društva koji nema pretežni nego manji broj glasova
u društvu, ako je on na dužnost člana uprave imenovan odlukom članova a ne druš-
tvenim ugovorom i ako društveni ugovor ne sadrži ništa o razlozima opoziva, onda je
i de iure i de facto takvog člana uprave moguće opozvati odlukom članova društva
859
Odluka VTSRH Pž-4999/02 od 2. siječnja 2003., Zbornik, odluka 389.
860
394
na jednaki način kao što se opoziva i osoba koja nije član društva. Pravna mogućnost
takvog opoziva postojat zbog toga što se na takvog člana uprave neće primijeniti
posebna pravila o opozivu iz st. 3. čl. 424. nego opće pravilo iz st. 1. te odredbe, a fak-
tička zato što manji broj glasova pri odlučivanju člana društva neće moći utjecati na
donošenje odluke o njegovom opozivu, nego će ona moći biti donesena i uz njegovo
protivljenje.
5.3.3.2. Opoziv putem suda
Član društva s većinskim brojem glasova u skupštini društva može odnijeti pre-
vagu pri odlučivanju o imenovanju uprave i postići da upravo on bude imenovan
za člana uprave društva, a isto tako i da ne bude opozvan, nezavisno od toga je li
njegov opoziv u interesu društva ili nije. Da bi zaštitio prava ostalih članova društva
u takvim slučajevima – i to nezavisno od toga je li član društva imenovan za člana
uprave odlukom članova društva ili društvenim ugovorom - st. 2. čl. 424. propisao je
mogućnost opoziva takvog člana uprave i odlukom suda, ali samo pod uvjetom da
za opoziv postoji važan razlog, o kojem v. Opoziv člana uprave d.d. U tom se slučaju
od članova društva koji nisu glasovali za opoziv, može tužbom zatražiti suglasnost s
opozivom. Ako bi tužba bila podignuta, o parnici bi se putem suda moralo obavijestiti
člana uprave. Tužitelji imaju pravo zahtijevati donošenje privremene mjere kojom bi
se članu uprave zabranilo vođenje poslova i zastupanje društva., a privremenu mjeru
sud će izdati ako tužitelji učine vjerojatnim da bi njegovim daljnjim djelovanjem druš-
tvu bila počinjena nenadoknadiva šteta861.
5.3.3.3. Opoziv u slučaju imenovanja društvenim ugovorom
Kad je član društva imenovan za člana uprave društvenim ugovorom moguće je

da društveni ugovor ne sadrži ništa glede razloga za opoziv, ili da naznačuje kako je
opoziv moguć samo ako za nj postoji važan razlog. Ako društveni ugovor ne sadrži na-
znaku o mogućnosti opoziva samo iz važnih razloga, onda neće biti potreban takav,
posebni, razlog za opoziv, nego će se člana uprave moći opozvati iz bilo kojeg razloga.
No, ovakva situacija specifična je utoliko što će pri odlučivanju o opozivu sudjelovati i
osoba o čijem se opozivu odlučuje, te što će za opoziv biti potrebna izmjena društve-
nog ugovora koja podrazumijeva potrebu postizanja tročetvrtinske većine glasova za
opoziv. Drugih posebnosti ova situacija ne sadrži.
Posebnosti postoje u situaciji kad je član uprave imenovan društvenim ugovo-
rom koji naznačuje kako je opoziv moguć samo iz važnog razloga. Tada opozvanom
članu uprave pripada pravno sredstvo kojim se može usprotiviti odluci o opozivu.
Naime, opoziv je valjan sve dok se o njegovoj eventualnoj nevaljanosti ne odluči pra-
vomoćnom odlukom suda, napose da li je za opoziv postojao važan razlog. Znači da
opozvanom članu uprave pripada pravo na tužbu radi utvrđenja ništetnosti odnosno
861
Tako izričito i odluka VTSRH Pž-4113/06 od 29. kolovoza 2006., ZOHTS br. 12 odluka 74, navodi: «U
postupku pokrenutom tužbom radi davanja suglasnosti članova društva za opoziv imenovanja
člana uprave sud može privremenom mjerom zabraniti članu uprave u povodu čijeg se opoziva
vodi spor vođenje poslova i zastupanje društva ako se učini vjerojatnim da bi njegovim daljnjim
djelovanjem društvu bila počinjena nenadoknadiva štete»
395
radi poništenja odluke o opozivu862, te će je sud proglasiti ništetnom odnosno poni-

štiti kad je pri njenom donošenju bilo razloga koji je čine ništetnom ili pobojnom863,
te – dakako – kad nije postojao važan razlog za opoziv. Pravomoćnim proglašenjem
opoziva nevaljanim, opozvani član uprave postat će ponovno njenim članom.
5.3.4. Važan razlog za opoziv

Važan razlog za opoziv je pretpostavka opoziva i treba nužno postojati u dva slučaja:
kad se putem suda želi opozvati člana uprave koji je i član društva, te kad se odlukom čla-
nova želi opozvati člana uprave koji je na tu dužnost imenovan društvenim ugovorom,
koji ujedno sadrži naznaku o tome kako se tako imenovani član može opozvati samo iz
važnog razloga. O tome kad postoji važan razlog za opoziv v. Opoziv člana uprave d.d..
Važni razlozi za opoziv mogu biti unaprijed naznačeni i u društvenom ugovo-
ru, bilo širim ili užim formulacijama, i tako naznačeni razlozi uvijek će predstavljati
“važan razlog” za opoziv, nezavisno od njegove objektivne važnosti. S druge strane,
društveni ugovor ne bi mogao valjano oduzeti važnost onim razlozima za opoziv koji
su objektivno važni. Također, ni samu opozivost člana uprave nije moguće otkloniti
društvenim ugovorom: odredba društvenog ugovora kojom bi se članovi u cijelosti
odrekli prava opozvati člana uprave ne bi bila dopuštena. Isto tako ne bi bila dopušte-
na odredba društvenog ugovora koja bi za odluku o opozivu zahtijevala sve glasove
članova odnosno skupštine društva864.
5.4. Ostavka člana uprave (čl. 244.a i čl. 424.a)

5.4.1 Pravo na ostavku
Svaki član uprave – predsjednik ili drugi član – po samom zakonu ima pravo na
davanje ostavke na dužnost na koju je imenovan, što treba promatrati odvojeno od
eventualnog prestanka ugovora sklopljenog između tog člana uprave i društva. Po-
stojanje tog prava ZTD-om nije vezano ni uz kakve posebne uvjete ili pretpostavke
vršenja, nego član uprave u svako doba može dati ostavku. Samostalnost i bezuvjet-
nost tog osobnog prava članova uprave posebno podcrtavaju druge rečenica st. 1. čl.
244.a i 424.a, iz kojih proizlazi kako je za valjanost ostavke dovoljno da ona bude dana,
a nije potrebna suglasnost članova društva i/ili nadzornog odbora865.
5.4.2. Davanje ostavke

Ostavka se može kvalificirati kao jednostrani pravni posao koji je u prvom redu
uređen odredbama ZTD-a, a podredno i odredbama ZOO koje uređuju pravne poslo-
ve. Za njenu valjanost nužan je pisani oblik i ona proizvodi pravne učinke nakon što je
adresat primi. Izjavljuje se i dostavlja onom organu društva koji je ovlašten za imeno-
vanje uprave društva, što u stvarnosti znači da će se u d.d. izjaviti nadzornom odboru,
862
863
O nevaljanosti odluka skupštine podrobnije v. Glavna skupština d.d. i odlučivanje članova
(skupština) d.o.o.
864
V. Koppensteiner, s. 146. i Reich-Rohwig, s. 151.
865
Tako izričito i odluka VTSRH Pž-4901/04 od 27. srpnja 2004., ZOHTS br. 10 odluka 75.
396
a u d.o.o. da će se češće izjaviti skupštini a rjeđe nadzornom odboru, i to onda kad on

postoji i kad je ovlašten za imenovanje članova uprave.
No u d.o.o., u posljednjem slučaju ostavka se može valjano izjaviti i dostaviti ne
samo nadzornom odboru, nego i svim članovima društva ili članu društva koji je ovla-
šten imenovati predsjednika odnosno članove uprave društva. S druge strane, kad
društvo nema nadzorni odbor, ali i kad ga ima – ali je društvenim ugovorom nadlež-
nost za imenovanje uprave zadržana članovima društva – ostavka se valjano izjavljuje
i dostavlja skupštini odnosno članovima društva. Kad se izjavljuje skupštini društva
postoji i dodatna pretpostavka njene valjanosti, a to je najava ostavke u dnevnom
redu skupštine.
5.4.3. Učinci i opoziv ostavke

Temeljni pravni učinak davanja ostavke sastoji se u prestanku dužnosti člana
uprave što znači da osoba koja je dala ostavku prestaje biti član uprave u trenutku
kad ostavka počne proizvoditi pravne učinke. Vrijeme nastanka tih učinaka ovisi o
tome je li za davanje ostavke postojao važan razlog ili nije. Kad je za to postojao važan
razlog, ostavka djeluje tj. stvara učinke od dana kada je izjavljena društvu što znači
od dana kad je odgovarajući adresat primi odnosno stekne mogućnost saznanja za
njen sadržaj, a kad važan razlog nije postojao, protekom roka od 14 dana od tog dana.
I kad važan razlog za davanje ostavke postoji i kad ne postoji, član uprave mogao bi
ostavkom valjano odrediti kasniji – u odnosu na zakonom predviđeni – dan od kojeg
bi ostavka proizvodila pravne učinke.
Izjavljivanje odnosno davanje ostavke potrebno je razgraničiti od obavještavanja
o ostavci. Naime, i u d.d. i u d.o.o. o ostavci se mora obavijestiti sve ostale članove
uprave, a u d.o.o. koji ima nadzorni odbor onda i njegova predsjednika, ali držimo kako
propuštanje davanja te obavijesti ne bi isključilo pravni učinak izjavljivanja ostavke.
Danu ostavku član uprave može opozvati, ali samo uz suglasnost onoga kome je
izjavljena u skladu sa zakonom odnosno društvenim ugovorom. U prvom redu to zna-
či da je opozivom ostavke moguće ponovno uspostaviti pravni položaj člana uprave,
ali i da je za to potrebna suglasnost onoga kome je ostavka izjavljena. Ako bi se ovdje
primijenila opća pravila obveznog prava o učincima očitovanja volje, moglo bi se za-
ključiti kako se rečeno odnosi na slučaj kad je primatelj ostavke opoziv primio nakon
primitka ostavke, jer se prema općim pravilima o učincima očitovanja volje i njiho-
vom opozivu, učinak očitovanja može opozvati ako primatelj primi opoziv najkasni-
je istovremeno s očitovanjem. Stoga bi opoziv ostavke koji društvo primi najkasnije
istovremeno kad prima ostavku, imao učinak kao da ostavka nije dana, pa suglasnost
primatelja s opozivom ne bi bila potrebna.
5.4.4. Odgovornost za štetu društvu

Pitanje valjanosti i učinka ostavke člana uprave treba promatrati odvojeno ne
samo od pitanja prestanka ugovora sklopljenog s društvom, nego i odvojeno od pita-
nja eventualne štete koju bi društvo zbog davanja ostavke moglo pretrpjeti. To znači
da je ostavka valjana i izaziva prestanak dužnosti člana uprave, ali da taj učinak ne
397
isključuje mogućnost da – sad već bivši – član uprave odgovara društvu za štetu koju
je ono pretrpjelo zbog njegova davanja ostavke. Kad se ova odredba promotri u svezi
s čl. 252., onda bi se moglo zaključiti kako bi davanje ostavke protivno dužnosti čla-
na uprave da postupa s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, uslijed
čega je za društvo nastala šteta, vodilo odgovornosti (bivšeg) člana uprave za štetu
počinjenu društvu. U odgovarajućim okolnostima protivnim toj pozornosti – s poslje-
dicom izazivanja odgovornosti za nastalu štetu – moglo bi se uzeti propuštanje da se
o ostavci obavijesti ostale članove uprave odnosno predsjednika nadzornog odbora.
Nasuprot tome bi, dakle, odgovornost za štetu počinjenu društvu davanjem ostavke,
bila isključena kad je ostavka dana uz spomenutu pozornost.
6. ZABRANA KONKURENCIJE (čl. 248. i čl. 429.)

6.1. Uvod i pojam
Zabrana konkurencije člana uprave u bitnom je uređena na identičan način za
članove uprave d.d. i članove uprave d.o.o., jer odredba koja se odnosi na članove
uprave d.o.o. upućuje na primjenu pravila o zabrani konkurencije za članove uprave
d.d., ali ta pravila u nekoj mjeri i modificira.
Član uprave može konkurirati društvu na više načina. Na primjer tako da:
• za svoj ili tuđi račun obavlja poslove iz predmeta poslovanja društva, i to izvan
prostorija društva ili u prostorijama društva,
• istodobno bude član uprave drugog društva koje se bavi poslovima iz predmeta
poslovanja društva,
• istodobno bude član nadzornog odbora drugog društva koje se bavi poslovima
iz predmeta poslovanja društva,
• istodobno bude član javnog trgovačkog društva ili komplementar u komandit-
nom društvu koje se bavi poslovima iz predmeta poslovanja društva.
Obavljanje takvih radnji odnosno obnašanje takvih dužnosti članovima uprave
je zabranjeno. Ova zabrana odnosi se i na članove uprave i na njihove zamjenike i to
ne samo na djelatnosti društva koje su naznačene u statutu d.d. odnosno društve-
nom ugovoru d.o.o., već na sve djelatnosti koje društvo stvarno obavlja tj. obuhvaća i
glavne i sporedne djelatnosti i one koje društvo faktički obavlja. Osim ovih, u zakonu
navedenih radnji, statutom d.d. odnosno društvenim ugovorom d.o.o. mogu se odre-
diti i druge radnje koje bi članu uprave bile zabranjene zbog konkurencije društvu.
6.2. Posljedice kršenja zabrane

Posljedice kršenja ove zabrane su osobne i imovinske. Osobna posljedica svaka-
ko može biti opoziv te osobe s funkcije člana uprave jer se konkurencija društvu treba
uzeti kao važan razlog za opoziv. Imovinska posljedica je odgovornost člana uprave
za štetu koju je tako počinio društvu866.
866
Dosljedno tome, pravo na naknadu štete zbog povrede zabrane konkurencije pripada društvu
a ne članovima društva, što je istaknuto u odluci VSRH Revt-48/05 od 2. studeni 2005., http://
sudskapraksa.vsrh.hr/supra/
398
No, ova posljedica može izostati u prvom i drugom navedenom primjeru skla-
panja ugovora za svoj i sklapanja ugovora za tuđi račun. Ako društvo zatraži od člana
uprave da na društvo prenese sklopljene ugovore u prvom slučaju, odnosno da pre-
nese društvu ono što je primio ili ustupi zahtjeve koje ima u drugom slučaju, a član
uprave se s time suglasi, izostat će odgovornost za naknadu štete. Zahtjevi društva
zastarijevaju u subjektivnom roku od tri mjeseca odnosno objektivnom roku od pet
godina od kad je povreda zabrane konkurencije učinjena. Subjektivni rok teče od sa-
znanja zadnjeg od ostalih članova uprave i članova nadzornog odbora za konkurent-
sku radnju koja je povod zahtjevu za naknadu štete.
6.3. Oslobođenje od zabrane

Zabrana konkurencije nije bezuvjetna u tom smislu da bi uvijek postojala, nego je
moguće oslobođenje. Zabrane konkurencije člana uprave oslobađa suglasnost koju u
d.d. može dati nadzorni odbor, a u d.o.o. nadzorni odbor, članovi društva i društveni
ugovor. U d.d. suglasnost nadzornog odbra treba biti izričita, a ne može biti prešutna,
što znači da samo znanje nadzornog odbora za konkurentnu djelatnost člana uprave
ne predstavlja njegovu suglasnost. Suglasnost se ne može dati općenito, za sve vrste
radnji i djelovanja, nego samo za određene vrste poslova ili djelovanja.
Različito od toga, u d.o.o. se uzima (presumira) da ta suglasnost postoji ako ku-
mulativno postoje slijedeće pretpostavke:
• da se radi o članu uprave koji je ujedno i član društva,
• da je ta osoba imenovana za člana uprave unatoč znanju članova društva da po-
stoji neka od okolnosti koje se uzimaju kao konkurencija, a to znanje je postojalo
najkasnije u trenutku imenovanja, te
• da članovi društva od te osobe, prije njenog imenovanja, nisu izričito zatražili
odustanak od djelatnosti odnosno položaja kojim se konkurira društvu.
Dana suglasnost se u svako doba može povući prema izričitom pravilu za d.o.o.
Ako se radi o izričitom davanju ili o opozivu dane suglasnosti članu uprave d.o.o. koji
je ujedno i član društva, onda bi taj član bio isključen od glasovanja članova društva
pri donošenju takve odluke867.
7. PRIMANJA ČLANOVA UPRAVE (čl. 247. u svezi čl. 246. i čl. 432.)
Primanja članova uprave prvenstveni su predmet ugovora koji će član uprave
sklopiti s društvom. Ipak, ZTD u čl. 247. u svezi čl. 432. sadrži naznaku načela u svezi
s primanjima članova uprave. Prvo je potrebno uočiti kako se ta načela ne odnose
samo na plaću, nego na ukupne primitke članova uprave, koji osim plaće obuhvaćaju
i sudjelovanje u dobitku društva, nadoknade izdataka, plaćanje premija osiguranja,
provizije i sve ostale imovinske vrijednosti koje mogu pripadati članu uprave teme-
ljem takvog njegovog položaja.
ZTD posebno i izričito određuje kako se članovima društva može dati pravo sudje-
lovanja u dobitku društva, ali za ponoviti je kako je i to obuhvaćeno pravilima o ukupnim
primitcima članova uprave. Pravo sudjelovanja u dobitku može se dati na više načina, a
867
V. Čl. 445., st. 5.; Koppensteiner, s. 204.; Reich-Rohrwig, s. 132.
399
jedan od karakterističnih je davanje vlastitih dionica koje je prethodno društvo steklo

upravo u tu svrhu. No, neovisno o načinu na koji je članovima uprave dano pravo sudje-
lovanja u dobitku, postoje prisilna pravila koja propisuju što se smatra dobitkom. Kako
član uprave ovdje ne bi bio u povoljnijem položaju od dioničara odnosno članova druš-
tva, kad ima pravo sudjelovanja u dobitku tekuće godine, njegov udio se ne obračunava
samo na temelju dobitka te godine, nego na temelju dobitka te godine, umanjenog za
nepokriveni gubitak iz prethodnih godina i za iznose koji se po zakonu i statutu d.d.
odnosno društvenom ugovoru d.o.o. iz dobiti tekuće godine unose u rezerve društva.
Drukčije određeni način određivanja temelja sudjelovanja ne bi stvarao pravne učinke.
Prema odredbi ZTD-a, između takve ukupne svote svih primanja člana uprave s
jedne strane i poslova koji on obavlja i stanja društva s druge strane, mora postojati
primjereni odnos tj odgovarajući omjer, o čemu brigu treba voditi nadzorni odbor.
Pitanje postoji li ili ne postoji odgovarajući omjer između ukupne svote primanja i
poslova i stanja društva, činjenično je pitanje na koje se može odgovarati u pojedinim
slučajevima, ali imajući u vidu ne samo stanje društva, nego i o okolnostima i prilika-
ma u okruženju u kojem društvo posluje.
Prema odluci VSRH Rev 409/07 od 24. siječnja 2008. kad je ugovoreno pravo na
dvostruku dividendu od osnove koja se primjenjuje za ostale zaposlenike, to pravo ne
postoji kad skupština društva nije «donijela odluku da bi se ostvarena dobit podijelila
na sve zaposlenike».868
Visina ukupnih primanja nije određena jednom zauvijek. Ako bi se, nakon što se
članovima uprave odrede primanja, prilike društva tako znatno pogoršale da bi dalj-
nje isplaćivanje tih primanja za društvo značilo tešku nepravdu, nadzorni odbor od-
nosno u d.o.o. članovi društva bili bi ovlašteni primjereno smanjiti ukupna primanja
članova uprave i to jednostranom odlukom, makar ukupna primanja bila određena
ugovorom između društva i člana uprave869. Drugim riječima, ovdje ZTD jednu stra-
nu ovlašćuje na jednostranu izmjenu ugovora. Takva izmjena ugovora ne bi utjecala
na druge ugovorne odredbe i on bi ostao na snazi s izmijenjenom svotom ukupnih
primanja. Međutim, u slučaju smanjenja primanja član uprave imao pravo na raskid
ugovora s društvom jednostranim očitovanjem volje. To pravo, međutim, ne stječe
trenutno, nego član uprave ugovor može raskinuti tek s krajem narednog tromjesečja,
s time da je otkazni rok za to šest tjedana. Drugim riječima, član uprave može izjaviti
raskid ugovora krajem tromjesečja koje slijedi nakon smanjenja ukupnih primanja, a
ugovor je raskinut kad istekne šest tjedana od izjave o raskidu.
8. KREDITI ČLANOVIMA UPRAVE (čl. 249. i čl. 431.)

Davanje kredita članovima uprave, prokuristima i članovima njihovih užih obitelji
od strane društva - ali i od strane vladajućeg ili ovisnog društva u odnosu prema ta-
kvim osobama u ovisnom ili vladajućem društvu - uređeno je u bitnom identično za
d.d. i d.o.o. jer odredba koja to uređuje za d.o.o. upućuje na primjenu odredbe koja se
primjenjuje u d.d. Određene razlike ipak postoje.
868
869
Prema odluci VTSRH Pž-3823/04 od 14. studenoga 2006., http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra/,
odluku o smanjenju primanja članova uprave donosi «nadzorni odbor, a u slučaju iz članka 245.
stavka 3. ZTD-a na zahtjev toga odbora sud, ovlašten je primjereno smanjiti ih».
400
Pravila o davanju kredita primjenjuju se na sve pravne radnje koje u gospodar-

skom smislu odgovaraju pojmu kredita870, a ne samo na ugovore o kreditu u doslov-
nom smislu te riječi. Dapače, o kreditu se uopće ne može raditi jer je to – po definiciji
– bankovni ugovor, te da bi jedan ugovor bio pravno kvalificiran kao ugovor o kreditu,
davatelj mora biti banka. Dakle, najčešće će se raditi o ugovoru o zajmu, ali raditi bi se
moglo – prema autoru – i o tome da društvo preuzima dug koji član uprave ima pre-
ma trećem davatelju kredita871. Osim radnje koja u gospodarskom smislu odgovara
kreditu, za primjenu pravila o davanju kredita potrebno je da svota “kredita” premašu-
je mjesečnu plaću člana uprave.
Ako društvo želi članu uprave valjano dati “kredit” koji premašuje njegovu mje-
sečnu plaću, za to je prvo potrebna odluka nadzornog odbora, ako se radi o d.d. i
d.o.o. koji ima nadzorni odbor, odnosno odluka članova d.o.o. koji nema nadzorni
odbor. Za valjanost ove odluke potreban je određeni sadržaj. Ona ne može biti op-
ćenita, nego se može odnositi samo na određene ugovore ili vrste kredita, a treba
sadržavati naznaku kamata i plan otplate kredita. To znači kako ona u bitnom treba
sadržavati nužne sastojke određenog ugovora, a ako ih ne bi sadržavala, ne bi bila
valjana. Nakon donošenja takve odluke za sklapanje samog ugovora otvoren je rok
od tri mjeseca, unutar kojeg se ugovor mora sklopiti.
Ako bi “kredit” bio dan bez prethodnog ispunjenja upravo naznačenih uvjeta, mo-
ralo bi ga se odmah vratiti nezavisno od odredbi ugovora sklopljenog između društva
i primatelja kredita, osim ako bi nadzorni odbor odnosno članovi d.o.o. koji nema nad-
zorni odbor, naknadno donijeli odluku kojom odobravaju davanje tog “kredita”. Prema
izričitim pravilima predviđenim za d.o.o. – ali ne i za d.d. - istovjetni učinak – obvezu
vraćanja primljenog kredita odmah – izazvala bi i situacija u kojoj bi kredit bio isplaćen
iz imovine društva čija vrijednost odgovara svoti temeljnog kapitala, što je jedan od
brojnih instrumenata zaštite vrijednosti te imovine. Naime, ne samo što nadzorni odbor
odnosno članovi društva ne mogu odlučiti da daju kredit ako bi ga trebalo dati iz imo-
vine potrebne za to da bi se u društvu održala vrijednost temeljnog kapitala, nego je i
navedeni učinak izričito propisan nalogom da se kredit koji bi bio dan suprotno tome
mora odmah vratiti društvu. Prema autoru, ovo pravilo treba primijeniti i na d.d.
9. TUŽBE U SVEZI S NEVALJANOŠĆU ODLUKA ČLANOVA

DRUŠTVA (čl. 362. st. 5. i čl. 449.)
Naprijed smo prikazali kako postoji imovinska odgovornost članova uprave, i to
ne samo prema društvu nego i prema vjerovnicima društva. Ta odgovornost je osobna
odgovornost članova uprave, pa će oni odgovarati svojom vlastitom imovinom. Isto-
dobno je moguće da članovi društva zapostave takav položaj i interese članova upra-
ve, te da im svojom odlukom nalože obavljanje neke radnje koja predstavlja kažnjivo
djelo ili zbog koje bi mogao odgovarati za štetu. Upravo zbog posljednje mogućnosti
ZTD je utvrdio je pravo svakog člana uprave na podizanje tužbe radi poništenja odlu-
ke glavne skupštine d.d. odnosno skupštine ili članova d.o.o. ako bi provođenjem od-
luke učinio radnju koja je kažnjiva, nezakonita ili za koju bi morao odgovarati za štetu.
870
O tome v. Slakoper, Zvonimir (ur.): Bankovni i financijski ugovori, Rijeka, 2007., s. 495.
871
O preuzimanju duga v. Obvezno pravo – opći dio, s. 471
401
Kako mandat člana počinje imenovanjem, pravo na tužbu ima od tog dana a ne
od dana upisa u sudski registar. Dosljedno tome, «U pravu je žalitelj kad ukazuje na
činjenicu da nije odlučno je li on upisan u sudski registar kao član nadzornog odbora
. Za članove uprave to jasno proizlazi iz odredbe čl. 244. st. 2. ZTD-a. Po prirodi stvari
to se odnosi na članove nadzornog odbora. Indirektno to slijedi iz odredbe čl. 180.
st. 4. ZTD-a, prema kojoj nadzorni odbor imenuje članove prve uprave; dakle donosi
odluke prije nego što je društvo uopće upisano u sudski registar»872.
O tome v. podrobnije Glavna skupština d.d. i odlučivanje članova (skupština) d.o.o.,
Valjanost i nevaljanost odluka.
10. ZAMJENICI ČLANOVA UPRAVE (čl. 253. i čl. 433.)

Članovi uprave mogu imati svoje zamjenike. Ono što je rečeno o članovima upra-
ve vrijedi i za njihove zamjenike, a to znači da su i zamjenici članova uprave – u odno-
su između društva i trećih osoba - pravi članovi uprave sa svim pravima i obvezama
koje imaju i ostali članovi uprave. Činjenica što su oni zamjenici članova uprave dolazi
do izražaja samo u unutrašnjoj hijerarhiji u društvu, gdje je njihov položaj niži od po-
ložaja članova uprave873.
VIII GLAVNA SKUPŠTINA D.D. I ODLUČIVANJE

ČLANOVA (SKUPŠTINA) D.O.O.
1. UVOD
O glavnoj skupštini d.d. i odlučivanju članova odnosno skupštini d.o.o. može se
govoriti usporedno zato što glavnu skupštinu d.d. čine njegovi članovi (dioničari), pa
odluke glavne skupštine d.d. predstavljaju odluke članova tog društva odnosno odluke
dioničara kao zajednice, kao što odluke skupštine d.o.o. predstavljaju odluke njegovih
članova kao zajednice. Drugi razlog za to leži u činjenici što su pravila o glavnoj skup-
štini d.d. i o skupštini d.o.o. dovoljno slična da se mogu usporedno prikazati. Kad je
riječ o d.o.o. ispred pojma skupštine stavili smo pojam odlučivanja članova zato što o
svim pitanjima koja su u nadležnosti skupštine, članovi d.o.o. mogu odlučivati i pisanim
sporazumom i pisanim glasovanjem, te zato što oni često odlučuju upravo na te načine.
2. NADLEŽNOST GLAVNE SKUPŠTINE D.D. I SKUPŠTINE D.O.O.

(čl. 275. i čl. 441.)
Makar glavnu skupštinu odnosno skupštinu čine članovi društva, ne govori se
o nadležnosti članova društva, nego o nadležnosti glavne skupštine odnosno skup-
štine, jer one su organi društva, a za donošenje odluka nije nužna suglasnost svih
članova, nego samo propisana većina glasova, koja se ne određuje prema članovima
društva, nego prema njihovim udjelima u temeljnom kapitalu društva.
872
IO VTS 2/1999
873
Tako i Barbić II, s. 351.
402
U d.o.o. o pitanjima iz nadležnosti skupštine članovi mogu odlučivati i na druge

načine. To znači da se izlaganje o nadležnosti skupštine odnosi i na odlučivanje člano-
va d.o.o. na druge načine.
Opseg nadležnosti odnosno pitanja koja su u nadležnosti glavne skupštine d.d.
i skupštine d.o.o. mogu se podijeliti na ona koja su u nadležnosti i jedne i druge i na
ona koja su u nadležnosti samo glavne skupštine d.d. odnosno u nadležnosti samo
skupštine d.o.o.
I glavna skupština d.d. i skupština d.o.o. odlučuju o:
• izboru i razrješenju članova nadzornog odnosno upravnog odbora odnosno o
imenovanju i opozivu članova nadzornog odbora i likvidatora društva,
• davanju razrješnice članovima uprave, nadzornog odbora i likvidatorima,
• izmjeni temeljnog akta društva tj. statuta u d.d. odnosno društvenog ugovora
u d.o.o.,
• povećanju i smanjenju temeljnog kapitala,
• postavljanju zahtjeva i odricanju od zahtjeva za naknadu štete protiv članova
uprave, njihovih zamjenika i članova nadzornog odnosno upravnog odbora,
• imenovanju zastupnika društva u sudskom postupku, preoblikovanju društva.
• sklapanju poduzetničkih ugovora,
• priključenju drugom društvu, pripajanju drugom društvu, spajanju s drugim
društvom i podjeli društva,
• prestanku društva,
• nastavljanju društva,
• utvrđivanju početnih likvidacijskih izvješća,
• podjeli ostatka likvidacijske mase dioničarima odnosno članovima d.o.o.
Osim toga glavna skupština d.d. odlučuje i o:
• imenovanju revizora društva,
• imenovanju revizora za ispitivanje radnji obavljenih u osnivanju društva ili radnji
vođenja poslova društva i utvrđivanju naknade za njegov rad,
• imenovanju posebnih revizora,
• prijenosu imovine na osobe javnog prava i na drugog,
• uvrštenju dionica na uređeno tržište radi trgovanja i o povlačenju dionica s tog
uvrštenja.
Glavna skupština d.d. može odlučivati samo o pitanjima koja su joj izričito stav-
ljena u nadležnost zakonom i statutom društva, što znači da ona sama ne može odlu-
čivati o svojoj nadležnosti. Njena nadležnost može se proširiti statutom, ali prostor za
to vrlo je ograničen prisilnim odredbama ZTD, jer se statutom može odstupiti od tih
odredbi samo kad je to ZTD-om izričito dopušteno, a to je rijedak slučaj. S tim u vezi
treba istaći kako o svim pitanjima za koja nije nadležna ni glavna skupština niti nad-
zorni odbor, odlučuje uprava društva, a posebno kako o pitanjima u svezi s vođenjem
poslova društva glavna skupština uopće ne može odlučivati vlastitom inicijativom,
nego samo ako to od nje zatraži uprava.
403
Osim već navedenog, skupština d.o.o. odlučuje i o:

• financijskim izvješćima društva i izvješću uprave o stanju društva (ako ga je dru-
štvo dužno izraditi)874;
• uporabi dobitka društva,
• pokrivanju gubitaka. Pojam “odlučivanje o pokrivanju gubitka” je nejasan. Gubi-
tak bi društvo moglo pokriti iz imovine koja prelazi svotu temeljnog kapitala (ak-
tiva + pričuve + zadržani dobitak - (minus) obveze). Ako društvo nema dovoljno
imovine preko svote temeljnog kapitala, onda bi moglo donijeti jedino odluku
o pokriću gubitka iz dobitka u budućim godinama, ili odluku o (nominalnom)
smanjenju temeljnog kapitala društva,
• zahtjevima za uplatama uloga; članovi društva odlučuju o tome kad će biti dužni
uplatiti one dijelove uloga, koji nisu bili uplaćeni prije upisa osnivanja društva u
sudski registar odnosno prije upisa povećanja temeljnog kapitala,
• povratu dodatnih uplata novca članovima društva, ako je društvenim ugovorom
predviđena obveza na dodatne činidbe,
• imenovanju i opozivu članova uprave,
• podjeli poslovnih udjela,
• povlačenju poslovnih udjela,
• spajanju poslovnih udjela,
• davanju prokure ili trgovačke punomoći za sve pogone,
• mjerama za ispitivanje i nadzor nad vođenjem poslova; iz bilo kojeg razloga od-
nosno motiva članovi društva mogu odlučiti provjeriti način i rezultate vođenja
poslova od strane uprave, bilo putem nekoga od njih ili putem stručne osobe.
Karakteristično bi - kao primjer - bilo imenovanje posebnih revizora radi interne
provjere godišnjih financijskih izvješća. Pravo glasa člana društva proteže se i
na odlučivanje o takvoj provjeri. Reviziju tih izvješća ovlaštena je - i bez odluke
skupštine društva - zahtijevati manjina članova društva,
• isključenju člana iz društva,
• istupanju člana iz društva ako je istupanje predviđeno društvenim ugovorom,
• sklapanju ugovora kojima društvo treba trajno steći stvari ili prava za neki svoj
pogon za koje se plaća protuvrijednost koja je viša od vrijednosti petine temelj-
nog kapitala društva kao i o izmjeni takvih ugovora na teret društva, što je uvjet
za njihovu valjanost, osim kada je riječ o stjecanju u ovršnom postupku, s time
da se odluka o tome mora donijeti s većinom od tri četvrtine danih glasova.
Broj pitanja o kojima će odlučivati članovi d.o.o., oni sami mogu društvenim ugo-
vorom proširiti i suziti u odnosu na upravo izloženi875. Oni se mogu odreći prava odlu-
čivanja o pojedinim pitanjima i to pravo mogu prenijeti drugom organu društva. No
na drugi organ društva nije moguće prenijeti pravo odlučivanja o:
• financijskim izvješćima društva,
• upotrebi ostvarenog dobitka,
874
O tome v. podrobnije Obveze, odgovornost i prava člana društva, Pravo na udio u dobitku.
875
N
pr., prema odluci VSRH Revt-34/04 od 27. listopada 2004., IO VSRH 1/2005 odluka 76,
društvenim ugovorom može se drugom tijelu dati ovlast opoziva člana uprave, tj. ta ovlast
prenijeti iz nadležnosti skupštine u nadležnost drugog tijela društva.
404
• pokrivanju gubitaka,
• povratu dodatnih uplata novca članovima društva,
• izboru i opozivu članova nadzornog odbora ako ga društvo ima,
• postavljanju zahtjeva za naknadu štete koje društvo može imati protiv članova
uprave i nadzornog odbora i zamjenika članova uprave te o imenovanju zastu-
pnika u sudskom postupku ako društvo ne mogu zastupati članovi uprave ni
nadzorni odbor876,
• o sklapanju ugovora kojima društvo treba trajno steći stvari ili prava za neki svoj
pogon za koje se plaća protuvrijednost koja je viša od vrijednosti petine temelj-
nog kapitala društva kao i o izmjeni takvih ugovora na teret društva, ali samo ako
bi se takvi ugovori sklapali u roku od dvije godine nakon upisa osnivanja društva
u sudski registar.
Odluka o nekom od ovih pitanja - koja su apsolutno pridržana skupštini odnosno
članovima društva - koju bi donio drugi organ društva, makar na temelju ovlaštenja iz
društvenog ugovora, ne bi bila valjana.
S tim u svezi treba izložiti kritici odluke VTSRH Pž-3365/99 od 7. rujna 1998877 i
Pž-2764/99 od 6. srpnja 1998.878. Iz objavljenog teksta prve odluke dade se zaključiti
kako je VTSRH tom odlukom potvrdio prvostupanjsku rješidbu i odbio žalbu protiv
iste, a tom prvostupanjskom rješidbom odbijen je zahtjev za upis u sudski registar
opoziva jednog člana uprave i imenovanja drugog člana uprave, zbog toga što je
odluku o opozivu i imenovanju donio nadzorni odbor. Stajalište koje je potrebno
izložiti kritici jest stajalište kako je odredba čl. 423. prisilna u tom smislu da se druš-
tvenim ugovorom pravo imenovanja uprave ne bi moglo prenijeti na nadzorni od-
bor društva, te kako zbog te prisilnosti ne proizvodi pravne učinke odredba Izjave
o osnivanju koja predviđa da nadzorni odbor imenuje upravu. Isto stajalište, još
izričitije, ponovljeno je u drugoj odluci riječima: “To što je u članku 29. Društvenog
ugovora … određeno da nadzorni odbor odlučuje o imenovanju i opozivu uprave
nema značaja, jer je ta odredba ništetna”. To stajalište ne možemo prihvatiti zato što
je odredba čl. 441. izrijekom odredila pitanja koja članovi društva ne mogu delegi-
rati u nadležnost drugog organa, u što nije uvršteno imenovanje uprave. Zbog toga
nije valjano zaključivanje a contrario – u svezi s dijelom čl. 423. St. 5.879 – iz kojeg bi
proizlazilo kako članovi društva zadaću imenovanja i opozivanja uprave ne bi mo-
gli povjeriti npr. nadzornom odboru. S druge strane, čini se kako VTSRH nije posve
siguran u upravo izloženo stajalište. Naime, u odluci Pž-3805/99 od 19. listopada
1999.880 stajalište kako je “ništetna … odluka o izboru i opozivu člana uprave koju je
donio nadzorni odbor društva, a u kojem društvu društvenim ugovorom nije dru-
gačije uređeno” izloženo je bez ikakve ograde ili rezerve glede valjanosti drukčijeg
uređenja društvenim ugovorom, pa bi se moglo zaključiti kako VTSRH ovdje pristaje
876
Ibid.
877
Prema ZRHTS br. 5, odluka br. 100.
878
Prema ZRHTS br. 5, odluka br. 101.
879
“Društvenim se ugovorom može odrediti da za vrijeme dok članovi društva ne imenuju nove
članove, nadzorni odbor može imenovati članove koji nedostaju”.
880
Prema ZRHTS br. 5., odluka br. 103.
405
na valjanost delegacije nadležnosti za imenovanje i opoziv uprave. Sukladno gor-

njem, ovo stajalište autor bi podržao.
Važno je spomenuti i odluku VTSRH Pž-2727/04 od 2. prosinca 2005. u kojoj je
istaknuto kako ni «parnični sud nije ovlašten umjesto skupštine društva s ograniče-
nom odgovornošću, a na zahtjev pojedinih članova društva, donositi odluke iz nad-
ležnosti skupštine»881, te odluku VTSRH Pž-4958/05 od 6. studenoga 2007.882 prema
kojoj «za donošenje odluke iz nadležnosti skupštine društva s ograničenom odgovor-
nošću nije nadležan sud, odnosno niti sud ima takve ingerencije da donosi odluke iz
nadležnosti društva s ograničenom odgovornošću, odnosno iz nadležnosti skupšti-
ne» odnosno «sud ne može odlučivati o pitanjima iz nadležnosti skupštine društva s
ograničenom odgovornošću».
3. POJAM I PRAVNI KARAKTER ODLUKE (GLAVNE)

SKUPŠTINE ODNOSNO ČLANOVA D.O.O.
Odluka članova društva odnosno (glavne) skupštine je pravni akt društva koji do-
nosi cjelina odnosno zajednica članova društva. To ne podrazumijeva nužnost da svi
članovi društva sudjeluju u odlučivanju ili glasuju za odluku, ali nužno podrazumijeva
njihovu obaviještenost o tome gdje i kada će se donositi koja odluka. Odluka člano-
va odnosno (glavne) skupštine društva je rezultat volje dioničara odnosno članova
društva kao zajednice, u čijem stvaranju oni sudjeluju razmjerno broju glasova koji
im pripadaju i uzima se donesenom kad je za nju glasovala potrebna većina, a u d.d.
i kad je uz to unesena u zapisnik glavne skupštine. Kad je donesena na valjani način,
to je odluka društva a ne odluka članova društva ili dijela članova društva. Odluke će
unutar društva će početi proizvoditi pravne učinke od trenutka njihova valjanog do-
nošenja. Istodobno, one odluke kojima se mijenja statut odnosno društveni ugovor i
koje se stoga upisuju u sudski registar, počet će proizvoditi učinke prema trećim oso-
bama tek nakon njihova upisa u sudski registar, što je odraz načela konstitutivnosti
upisa u sudski registar.
Posebno treba naglasiti kako odluka (glavne) skupštine odnosno članova druš-
tva ima karakter pravnog posla i kako se, dosljedno tome, na te odluke – podredno
pravilima ZTD-a - primjenjuju se opća pravila o pravnim poslovima sadržana u ZOO883.
4. SASTAV (GLAVNE) SKUPŠTINE I SUDJELOVANJE NA SKUPŠTINI

(čl. 274. st. 1., 2. i 5., čl. 279. st. 2. i st. 3. i čl. 440 st. 1.)
Glavnu skupštinu d.d. odnosno skupštinu d.o.o. čine svi dioničari odnosno člano-
vi d.o.o. Glavna skupština d.d. jedini je organ društva koji čine upravo i samo dioničari
i u kojem svi dioničari ostvaruju svoja prava. (Glavnu) skupštinu čine svi članovi druš-
tva, nezavisno od njihova broja i pitanja npr. je li im o nekom od pitanja zabranjeno
glasovati. Svoja prava dioničari, ipak, u glavnoj skupštini ne ostvaruju uvijek, nego
samo ako zakonom nije drukčije određeno, jer postoje prava koja ostvaruju izvan
881
882
883
Tako izričito i odluka VSRH Gzz 303/03 od 9. studenog 2004., http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra/
406
glavne skupštine, kao što je – npr. – pravo na obaviještenost u slučaju kad im uprava
na glavnoj skupštini odbije dati tražene obavijesti.
Glede d.o.o., u literaturi se govori o donošenju odluka članova putem skupštine i
onda kad društvo ima samo jednog člana884. Pretpostavimo li da je jedna osoba jedini
član društva, a druga osoba jedini član uprave, te da uz nju postoji i savjetodavno
tijelo, te da oni imaju pravo prisustvovanja skupštini i savjetovanja članova društva
glede donošenja njihovih odluka, donošenje odluka u društvu s jednim članom pu-
tem skupštine postaje manje neobično. S druge strane ZTD – onda kad društvo ima
jednog člana – govori samo o tome kako taj jedini član o donesenim odlukama mora
sačiniti zapisnik885.
Odvojeno od pitanja sastava (glavne) skupštine je pitanje sudjelovanja u radu
(glavne) skupštine.
Podrazumijeva da svojstvo dioničara odnosno člana d.o.o. daje pravo sudjelovati
u radu glavne skupštine odnosno skupštine, i da je to pravo jedno od temeljnih i ne-
otuđivih prava dioničara odnosno članova d.o.o. Radi se o fizičkoj nazočnosti glavnoj
skupštini d.d. odnosno skupštini d.o.o., ali u d.d. statutom se može predvidjeti ili ovla-
stiti upravu odnosno upravni odbor da dioničarima omogući nazočnost glavnoj skup-
štini odnosno ostvarivanje svih ili nekih prava na glavnoj skupštini putem elektronič-
ke komunikacije. Posebno se statutom može predvidjeti ili ovlastiti upravu odnosno
upravni odbor da dioničarima omogući davanje glasova pisanim putem ili putem
elektroničke komunikacije, ali je uporaba elektroničke komunikacije dopuštena samo
ako su ispunjene pretpostavke propisane prisilnim odredbama ZTD-a, upravljene na
osiguranje identiteta dioničara koji tako sudjeluje i glasuje i na izjednačavanje takve
nazočnosti s fizičkom nazočnošću na glavnoj skupštini.
Iako je pravo sudjelovati u radu glavne skupštine d.d. jedno od osnovnih prava
dioničara, njegovo sudjelovanje – a i korištenje pravom glasa – mogu se uvjetovati
odredbom statuta koja nalaže dioničarima da unaprijed prijave sudjelovanje na glav-
noj skupštini. Kad takva odredba statuta postoji, uvjetu da se prijavi za sudjelovanje
udovoljeno je ako prijava prispije društvu najkasnije šest punih dana prije dana odr-
žavanja glavne skupštine, koji dan se ne uračunava u tih šest dana. Ovaj rok statutom
se može skratiti. Kad je prema statutu potrebno prijaviti sudjelovanje, najkraći rok koji
mora proteći od sazivanja do održavanja glavne skupštine d.d. produžuje se za dane
određene za prijavu sudjelovanja ili za korištenje pravom glasa.
Ako u d.d. postoje dionice na donositelja, statutom se može predvidjeti i kako
njihovi imatelji moraju dokazati pravo sudjelovanja ili pravo glasa, te će se tada u od-
nosu prema društvu dioničarom smatrati samo onaj tko uredno podnese dokaz. U
društvima čije dionice su uvrštene na uređenom tržištu dovoljan dokaz je isprava o
posjedovanju udjela od strane institucije koja vodi pohranu vrijednosnih papira, a do-
kaz se mora odnositi na stanje koje postoji na početak 21. dana prije održavanja glav-
ne skupštine. Na vrijeme prispjeća dokaza društvu primjenjuju se pravila koja vrijede
za prijavu sudjelovanja na glavnoj skupštini.
884
Koppensteiner u Rowedder, s. 964..
885
Čl. 440. st. 3.
407
S druge strane, iako (glavnu) skupštinu čine dioničari odnosno članovi d.o.o., izri-
čito je propisano kako u radu glavne skupštine d.d. moraju sudjelovati članovi uprave
i nadzornog, odnosno upravnog odbora i izvršni direktori. Kako to nije propisano i za
članove uprave i nadzornog odbora d.o.o., te kako se pravila d.d. ne smiju uvijek presli-
kavati na d.o.o., odgovor na pitanje obvezatnosti njihovog sudjelovanja u radu skup-
štine nije potpuno siguran, ali držimo da i u d.o.o. uprava i nadzorni odbor moraju su-
djelovati u radu skupštine. Na d.o.o. bi se također analogno mogla primijeniti odredba
o tome kako se statutom mogu odrediti slučajevi u kojima članovi uprave i nadzornog
odbora smiju sudjelovati u radu glavne skupštine putem prijenosa zvuka i slike.
5. SAZIVANJE SKUPŠTINE D.O.O. I SKUPŠTINE D.D.

5.1. Tko može sazvati (glavnu) skupštinu
(čl. 263. st. 4., čl. 277., čl. 278. i čl. 442.)
Glavnu skupštinu d.d. odnosno skupštinu d.o.o. valjano mogu sazvati: uprava
odnosno izvršni direktori društva, manjinski dioničar odnosno dioničari odnosno član
odnosno članovi d.o.o., nadzorni odbor, i likvidatori. Osim toga, u d.o.o. društvenim
ugovorom dopušteno je ovlastiti i nekoga drugog (npr. određenog člana društva, čla-
na društva koji drži određeni poslovni udjel886) za sazivanje skupštine društva, a tako
bi se moglo odrediti i statutom d.d..
5.1.1. Uprava kao sazivatelj (čl. 277. st. 1., st. 2. i st. 3. i čl. 442. st. 1. do st. 3.)
Uprava je redoviti sazivatelj (glavne) skupštine i to pravo upravi se ne može oduzeti.
Pritom valja reći kako se u literaturi o d.o.o. govori o ovlasti sazivanja skupštine
kao o ovlasti koja pripada ne samo upravi kao cjelini tj. svim članovima zajedno, nego
i svakom pojedinom članu uprave pojedinačno, no, stajališta nisu jedinstvena887. Pre-
ma izričitoj odredbi ZTD, o sazivanju glavne skupštine d.d. uprava odlučuje običnom
većinom glasova njenih članova, a za potrebe donošenja ove odluke članovima upra-
ve smatraju se i ovlaštene su osobe koje su u sudskom registru upisane kao članovi
uprave. Skupštinu d.o.o. saziva uprava koja je imenovana i to bez obzira je li upisana
u sudski registar, a nije ovlaštena za sazivanje uprava koja je opozvana, a opoziv još
nije upisan u sudski registar, što proizlazi iz pravila da mandat članova uprave počinje
teći u trenutku imenovanja, a ne u trenutku upisa u sudski registar i vice versa. Ovo
stajalište zauzela je i odluka VTSRH Pž-6507/01 od 26. ožujka 2002.
Uprava društva može se nalaziti u položaju kada je ovlaštena sazvati (glavnu)
skupštinu i u položaju kada je dužna sazvati (glavnu) skupštinu. (Glavnu) skupštinu
uprava je ovlaštena, ali ne i dužna, sazvati uvijek kada smatra da je to potrebno zbog
interesa društva. S druge strane, postoje slučajevi kada je uprava dužna sazvati (glav-
nu) skupštinu. Ona će biti dužna to učiniti:
• najmanje jednom godišnje. U d.o.o. to će biti nakon izrade godišnjih financijskih
izvješća, a u d.d. nakon što dobije izvješće nadzornog, odnosno upravnog od-
886
Tako i Reich-Rohrwig, s. 333.
887
Ibid.
408
bora o godišnjim financijskim izvješćima, izvješću o stanju društva i prijedlogu

odluke o upotrebi dobiti,
• kada to zahtijevaju interesi društva,
• u slučajevima određenim statutom u d.d. odnosno društvenim ugovorom u
d.o.o, te
• kad je to posebno predviđeno zakonom.
Uz te slučajeve postoje i slučajevi kad je zbog važnosti okolnosti uprava skup-
štinu dužna sazvati bez odgađanja. I u d.d. i u d.o.o. to će biti onda kad ustanovi da
u društvu postoji gubitak u visini polovine temeljnog kapitala odnosno kad je vri-
jednost imovine društva postala manja od polovice svote temeljnog kapitala. Osim
toga, u d.d. to će biti u prvom spomenutom slučaju kad postoji dužnost sazivanja, a u
d.o.o. onda kada sazivanje skupštine u pisanom obliku i s određenom svrhom, zatraže
manjinski članovi društva, i kad je revizijom utvrđeno da su počinjene grube povrede
zakona ili društvenog ugovora888.
U slučaju da propuste sazvati skupštinu onda kad su to dužni učiniti, pa druš-
tvo zbog tog propuštanja pretrpi štetu, članovi uprave će odgovarati društvu prema
odredbi čl. 252889. Također, podrazumijeva se kako bi takvo propuštanje moglo pred-
stavljati važan razlog za opoziv odgovornog člana uprave.
5.1.2. Druge osobe kao sazivatelji (čl. 263. st. 4. i čl. 442. st. 1. i st. 4.)
Nadzorni odbor može sazvati (glavnu) skupštinu kad drži da je to potrebno, a
dužan je sazvati kad je to potrebno radi dobrobiti društva. Odluku o sazivanju donosi
običnom većinom glasova.
Glede sazivanja (glavne) skupštine položaj likvidatora odgovara položaju uprave,
ali u okviru svrhe likvidacije, o čemu v. Prestanak društva. O manjinskim dioničarima
odnosno članovima d.o.o. kao sazivateljima v. Prava manjine.
5.2. Odluka o sazivanju

(čl. 277. st. 3. st. 4.. i st. 7., čl. 280. st. 1. do st. 3., čl. 443. st. 2.)
U svezi sa sazivanjem glavne skupštine d.d. odnosno skupštine d.o.o. potrebno
je razlikovati odluku o sazivanju, dnevni red i poziv za (glavnu) skupštinu. Odluka o
sazivanju – kad je donosi uprava ili nadzorni odbor – donosi se kao i druge odluke
uprave društva. Dnevni red je popis predmeta o kojima treba raspravljati i odlučiti,
sastavljen određenim redoslijedom, a važnost određivanja dnevnog reda proizlazi u
prvom redu iz toga što (glavna) skupština – osim iznimno - može valjano odlučivati
samo o pitanjima koja su uvrštena u dnevni red. Razumije se da dnevni red određuje
onaj tko saziva glavnu skupštinu d.d. odnosno skupštinu d.o.o. i potrebno je proma-
trati ga odvojeno od odluke o sazivanju, jer – makar načelno govoreći - (glavna) skup-
ština može biti sazvana a da dnevni red nije određen. Poziv za (glavnu) skupštinu je
odvojena pravna radnja, različita u d.d. i d.o.o.
888
v. čl. 452., st. 3.
889
O odgovornosti uprave prema čl. 430 v. pod Uprava.
409
Kao što je već rečeno, odluku o sazivanju glavne skupštine d.d. donosi uprava
običnom većinom glasova, dok potrebna većina glasova uprave d.o.o. nije ZTD-om
izrijekom određena, pa se može uzeti kako je za to potrebna redovita većina glaso-
va. Izrijekom je, također za d.d., određeno kako odluka o sazivanju glavne skupštine
mora sadržavati tvrtku i sjedište društva, vrijeme i mjesto održavanja glavne skup-
štine te dnevni red, dok za d.o.o. to nije predviđeno na isti način, pa se i na to mogu
primijeniti pravila predviđena za d.d..
5.3. Sadržaj poziva

U pozivu za glavnu skupštinu mora se navesti sadržaj odluke o sazivanju glavne
skupštine d.d. Osim toga poziv treba sadržavati i uvjete sudjelovanja u glavnoj skup-
štini i uvjete korištenja prava glasa, ako takvi uvjeti postoje. I to je izrijekom propisano
samo za d.d., ali ne i za d.o.o., ali i ovdje se u d.o.o. mogu primijeniti pravila predviđe-
na za d.d. Drugim riječima, i poziv za glavnu skupštinu d.d. i poziv za skupštinu d.o.o.
trebaju sadržavati odluku o sazivanju i dnevni red.
Razlika između d.d. i d.o.o., međutim, postoji glede prijedloga odluka o točkama
dnevnog reda. Prema izričitoj odredbi ZTD-a za d.d., prijedlog odluka koje treba do-
nijeti objavljuje se uz poziv za glavnu skupštinu d.d. (osim ako je predmet odlučivanja
uvršten u dnevni red na zahtjev manjinskih dioničara), a prijedlog za izbor članova
nadzornog, odnosno upravnog odbora i imenovanje revizora da mora sadržavati nji-
hova imena i prezimena, zanimanje i prebivalište, a kada je riječ o revizoru pravnoj
osobi njenu tvrtku i sjedište, što za d.o.o nije predviđeno. U oba društva, ako dnevni
red glavne skupštine predviđa izmjenu statuta ili sklapanje ugovora koji je valjan ako
se glavna skupština s njime suglasi, odnosno ako dnevni red predviđa izmjenu druš-
tvenog ugovora d.o.o., onda se pri pozivanju moraju navesti i predložene izmjene
statuta odnosno društvenog ugovora, odnosno sadržaj ugovora za koji je potrebna
suglasnost glavne skupštine.
Kako za d.o.o. nije izrijekom općenito predviđeno da poziv mora sadržavati i pri-
jedlog odluka, nego samo što preciznije određen dnevni red, te kako u slučaju izmje-
na društvenog ugovora “treba navesti i glavne izmjene koje se predlažu”, zaključiva-
nje a contrario zahtjevu da se predložene izmjene moraju naznačiti onda kad se kani
mijenjati društveni ugovor, dovodi do zaključka kako za sadržajnu valjanost poziva
za skupštinu d.o.o. općenito nije potrebno naznačiti sadržaj odluke koju se predlaže
donijeti nego samo pitanje o kojem će se odlučivati.
Glede određenosti pojedinih pitanja na dnevnom redu zanimljivo je vidjeti staja-
lišta poredbene sudske prakse. Prema Vrhovnom sudu Austrije sami prijedlozi za ime-
novanja osoba u organe d.o.o. ne podrazumijevaju i odlučivanje o opozivu dosadaš-
njih članova organa osim ako je svim članovima društva bilo poznato da se pod time
podrazumijeva i opoziv890, a prijedlog za imenovanje člana uprave ne mora sadržavati
i naznaku osobe o kojoj će se glasovati, već je dovoljna naznaka da će se odlučivati o
imenovanju člana uprave891. U slučaju donošenja odluke o povećanju temeljnog kapi-
890
Odluke OGH R II 91/18 od 19. ožujka 1918., Ob II 879/24 od 9. siječnja 1925. i 3 Ob 949/29 od 19.
veljače 1929. prema Kostner-Umfahrer, s. 203.
891
Odluka OGH 7 Ob 507/81 od 29. siječnja 1981. prema ibid.
410
tala mora se u dnevnom redu naznačiti svota povećanja, a u slučaju da se predviđa to

povećanje obaviti unosom stvari i to se mora izričito navesti892.
Ako se dionicama trguje na uređenom tržištu u pozivu se mora navesti i više do-
datnih elemenata koji su propisani odredbom čl. 277. st. 4. ZTD-a.
5.4. Način sazivanja

(čl. 277. st. 5. i st. 6., čl. 280. st. 4., čl. 280.a i čl. 443. st. 1.)
Važnost valjanog sazivanja glavne skupštine d.d. odnosno skupštine d.o.o. proi-
zlazi iz toga što se na glavnoj skupštini ne može odlučivati o točkama dnevnog reda
koje nisu objavljene.
ZTD-om predviđeni glavni i temeljni način sazivanja glavne skupštine d.d. je
objavom poziva u glasilu društva, uz koji se mora objaviti i dnevni red, a skupštine
d.o.o. je preporučenim pismima koja se moraju uputiti svim članovima društva pona-
osob893. Ova razlika proizlazi iz različitosti koncepata tih društava, odnosno iz koncep-
ta d.d. kao društva s velikim ili većim brojem članova (dioničara) i koncepta d.o.o. kao
društva s malim brojem članova, a što postoji i u praksi. Poziv za glavnu skupštinu d.d.
obuhvaća odluku o sazivanju i dnevni red, a uz njega treba objaviti i prijedloge odluka
o točkama dnevnog reda, dok poziv za skupštinu d..o.o. uvijek treba obuhvaćati samo
prvo dvoje navedeno.
Međutim, i glavna skupština d.d. može se sazvati preporučenim pismima svim
dioničarima, ali samo ako su oni društvu poznati poimence, i tada se danom objave
poziva uzima dan odašiljanja pisama.
Glede adrese na koju se pozivi upućuju, pravila ZTD-a o d.d. ne sadrže potankosti,
ali držimo da se na odgovarajući način mogu primijeniti pravila koja vrijede za d.o.o.
i u mjeri koja odgovara pravilima d.d. Prema pravilima za d.o.o., poziv se upućuje na
adresu upisanu u knjizi poslovnih udjela, odnosno na posljednju adresu člana koja je
prijavljena društvu radi upisa u knjigu udjela, i o kojoj je obaviješten registarski sud894.
Ako od osnivanja nije bilo promjena u članstvu društva, onda se pozivi upućuju osni-
vateljima na posljednju adresu o kojoj je osnivatelj obavijestio društvo. Poziv se mora
uputiti svakom članu društva, pa i onom kojemu je zabranjeno glasovanje o nekom
od pitanja stavljenih na dnevni red.
Pravilo o sazivanju skupštine d.o.o. preporučenim pismima dispozitivno je, pa
je društvenim ugovorom dopušteno sazivanje urediti drukčije. Dapače, i odredba čl.
443. st. 1. kao izvor odgovora na pitanje načina sazivanja skupštine sukladno na prvo
mjesto stavljaju društveni ugovor, a tek ako u njemu nema tog odgovora onda odre-
đuju preporučeno pismo svakome pojedinačnom članu društva kao obvezatni način
obavljanja te radnje. Glede valjanosti odredbe društvenog ugovora o načinu saziva-
892
Reich-Rohrwig, s. 336.-337.
893
Kad je član društva pravna osoba, poziv se upućuje toj pravnoj osobi, a ne njenom zastupniku,
a s tim u vezi VTSRH u odluci Pž-3662/03 od 10. siječnja 2006. ističe kako «Na tuženiku nije bilo
da u trenutku pozivanja na skupštinu ocjenjuje tko je tužiteljev direktor, već da na skupštinu
pozove samog tužitelja kao člana društva, a na tužitelju kao pravnoj osobi je da organizira svoje
zastupanje na skupštini».
894
Čl. 411.
411
nja, korišteni izvori895 suglasni su kako je društvenim ugovorom dopušteno odrediti

bilo koji način sazivanja skupštine, što uključuje objavu u dnevnim novinama, obič-
na pisma i usmeno sazivanje, a kao valjane načine Vrhovni sud Austrije potvrdio je
oglašavanje postavljanjem obavijesti o skupštini na općenito dostupnom mjestu896 i
cirkularno obavještavanje897.
Ako postoji, onda će odredba društvenog ugovora o ugovorenom načinu saziva-
nja skupštine biti objavljena zajedno s objavom upisa osnivanja društva u sudski re-
gistar898. S druge strane, ako društveni ugovor o tome ne sadrži valjane naznake nego
se primjenjuje zakonsko pravilo, onda se takva naznaka u sudski registar ne upisuje.
Osim obvezatne objave sazivanja u glasilu društva, d.d. čije su dionice uvrštene
na uređeno tržište radi trgovanja, dužna su odmah po sazivanju poduzeti sve da na
njihovim internetskim strancima bude dostupan sadržaj poziva za glavnu skupštinu,
dokumentacija koju treba podastrijeti glavnoj skupštini, broj dionica i prava glasa u
vrijeme sazivanja, obvezatne obrasce za glasovanje putem punomoćnika ili pisanim
putem ili elektroničkom komunikacijom i drugi podaci navedeni u čl. 280.a. Izričaj te
odredbe ne upućuje na to da bi propuštanje ispunjenja ove dužnosti vodilo nevalja-
nosti odluka glavne skupštine.
5.5. Vrijeme sazivanja (čl. 279. st. 1., st. 2. i st. 4. i čl. 443. st. 1.)
Glavnu skupštinu d.d. mora se sazvati najmanje mjesec dana prije dana njezi-
na održavanja. Kako se ona saziva objavom u glasilu društva, znači da između dana
kad je stvarno izdano glasilo društva i dana kad počinje održavanje glavne skupštine
mora proteći barem mjesec dana, a ako se saziva preporučenim pismima rok teče od
njihova upućivanja. Budući da se na računanje vremena primjenjuju pravila ZOO o
tome, znači da početak održavanja glavne skupštine može biti najranije prvog dana
poslije datuma koji se u idućem mjesecu poklapa s datumom prvog dana nakon
stvarnog izdavanja glasila društva u prethodnom mjesecu. Ako bi rokovi istjecali u
subotu, nedjelju ili praznik, njihov istek ne bi se prebacivao ni na prethodni niti na
idući radni dan u odnosu na te dane. Kad dioničari trebaju prijaviti sudjelovanje na
skupštini, ovaj najkraći rok produžuje se za dane određene za prijavu sudjelovanja
ili za korištenje pravom glasa na glavnoj skupštini. Tako izričito i prema odluci VSRH
Revt 28/04 od 29. lipnja 2004.899 koja ističe kako, kad je statutom sudjelovanje na
glavnoj skupštini uvjetovano pohranom dionica i prijavom sudjelovanja, «rok za sa-
zivanje glavne skupštine umjesto prema danu održavanja glavne skupštine računa
se prema danu do čijeg isteka treba pohraniti dionice, odnosno prijaviti sudjelovanje
na glavnoj skupštini».
U svezi s vremenom sazivanja treba istaći i to da pri odlučivanju o sazivanju i
objavi sazivanja treba voditi računa o tome da poziv bude objavljen ne samo tako da
između njega i održavanja glavne skupštine protekne najmanje mjesec dana, nego i
895 Koppensteiner, s. 333. i Reich-Rohrwig, s. 335.

896 Odluka u AC, 2598 prema Reich-Rohrwig, ibid.
897 Odluka u AC, 2625 prema ibid.
898 Čl. 396. st. 2.
899 http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra/
412
tako da se glavna skupština održi najkasnije 31. kolovoza, jer se ona mora održati u
prvih osam mjeseci poslovne godine.
U d.o.o. između dana predaje posljednjeg poziva za skupštinu pošti i dana održa-
vanja skupštine mora proteći najmanje sedam dana, a s danom predaje poziva pošti
izjednačen je dan oglašavanja sazivanja skupštine. Taj rok će isteći kad istekne punih
sedam dana računajući od prvog dana poslije predaje poziva pošti900.
Odredbe o najkraćem vremenu od sazivanja do održavanja prisilne su prirode,
pa bi odluke glavne skupštine održane prije isteka tog najkraćeg vremena bile ništet-
ne901. Istovremeno, statutom d.d. odnosno društvenim ugovorom d.o.o. moglo bi se
valjano odrediti duže razdoblje od sazivanja do održavanja.
5.6. Povlačenje poziva

Povlačenje poziva za skupštinu ni odgoda skupštine nisu uređeni odredbama
ZTD, no u literaturi se zastupa stajalište kako je oboje dopušteno. Pravo povući poziv
za skupštinu pripada onome tko je skupštinu i sazvao i to se može učiniti bez posebne
forme kakva je propisana za sazivanje902. Ali - prema stajalištu Vrhovnog suda Austrije
- ako bi uprava sazvala skupštinu na zahtjev članova društva i potom povukla poziv,
tim bi članovima društva pripalo pravo da je sami sazovu bez prethodnog traženja da
to učini uprava. Odgoda održavanja skupštine za naredni dan, koja bi bila zatražena
na skupštini, bila bi dopustiva samo uz suglasnost svih nazočnih članova društva od-
nosno njihovih zastupnika ili punomoćnika.
6. RAZDOBLJE OD SAZIVANJA DO ODRŽAVANJA

(čl. 277. st. 3., čl. 280. st. 1., čl. 282., čl. 283., čl. 443. st. 3.)
U vremenu između sazivanja i održavanja (glavne) skupštine u d.d. se obavezno
obavljaju neke radnje, a u oba društva neke se radnje mogu obavljati.
U d.d. se – već od dana objave poziva – u poslovnim prostorijama u sjedištu druš-
tva moraju izložiti godišnja financijska izvješća, izvješće o stanju društva (ako ga je
društvo dužno izraditi), izvješće nadzornog, odnosno upravnog odbora i prijedlog
odluke o upotrebi dobiti, kada su predmet razmatranja i/ili odlučivanja na glavnoj
skupštini, kako bi ih dioničari mogli razgledati odnosno upoznati s s njihovim sadr-
žajem. No, samo izlaganje radi upoznavanja sa sadržajem ovih dokumenata najčešće
dioničarima ne omogućuje pravi uvid, jer su ovi dokumenti previše opsežni i složeni.
Stoga se svakom dioničaru, na njegov zahtjev, mora staviti na raspolaganje preslika
ovih dokumenata.
I u d.d. i u d.o.o. između sazivanja i održavanja (glavne) skupštine može se pro-
mijeniti dnevni red.
900
Prema čl. 300. st. 1. ZOO “rok određen u danima počinje teći prvog dana poslije događaja od
kojega se rok računa...”, a prema st. 2. istog članka “rok određen u tjednima ... završava se onog
dana koji se po imenu i broju poklapa s danom nastanka događaja od kojega rok počinje teći...”
901
Tako i odluka VTS RH, Pž-3995/98 od 1. prosinca 1998., PIM br. 5.
902
413
Prije održavanja glavne skupštine d.d. odnosno skupštine d.o.o. dnevni red se
može dopuniti – ali ne i smanjiti – inicijativom manjinskog odnosno manjinskih dioni-
čara odnosno člana ili članova d.o.o., pri čemu se radi o dioničaru ili dioničarima koji
zajednički imaju udjele u visini od 5% temeljnog kapitala, odnosno o članu ili članovi-
ma d.o.o. koji zajednički imaju 10% temeljnog kapitala. Takav dioničar odnosno član
samostalno i dioničari odnosno članovi zajednički imaju pravo zahtijevati uvrštenje
jednoga ili više pitanja u dnevni red glavne skupštine d.d. odnosno skupštine d.o.o..
Za valjanost zahtjeva – osim postojanja navedenih osobnih svojstava tražitelja - za
uvrštenje dodatnog ili dodatnih pitanja u dnevni red u oba društva potrebno je da
zahtjev bude obrazložen i da bude stavljen pravovremeno. Pravovremeno znači da
zahtjev za uvrštenje točke dnevnog reda u d.o.o. mora biti postavljen najkasnije tri
dana nakon objave sazivanja ili primitka poziva za skupštinu, a u d.d. da zahtjev druš-
tvo mora primiti najmanje 24 dana prije održavanja glavne skupštine, u koji se ne
uračunava dan prispijeća zahtjeva društvu. U društvima čije su dionice uvrštene na
uređeno tržište radi trgovanja taj je rok najmanje 30 dana prije održavanja glavne
skupštine. Posebno za d.d. ZTD izrijekom traži i da zahtjev sadrži prijedlog odluke, a
posebno za d.o.o. ZTD izrijekom traži pisani oblik zahtjeva.
Kad manjinski dioničar odnosno dioničari zatraže dopunu dnevnog reda, to se
mora objaviti bez odgode nakon što zahtjev prispije društvu i to zajedno s pozivom
na glavnu skupštinu ili na drugi način, prema pravilima o objavi poziva odnosno o
pozivanju poimence poznatih dioničara preporučenim pismima i prema pravilima o
objavi poziva u društvima čije su dionice uvrštene na uređeno tržište radi trgovanja903.
Između objave sazivanja glavne skupštine d.d. i njenog održavanja – ali i kasni-
je na glavnoj skupštini - svaki dioničar ima pravo stavljati vlastite prijedloge u svezi
s pitanjima koja su na dnevnom redu, odnosno protuprijedloge glede predloženih
odluka, uključujući i prijedloge odnosno protuprijedloge za izbor članova nadzor-
nog odnosno upravnog odbora i revizora društva. To nije predviđeno glede članova
d.o.o., no nije prijeporno da i oni imaju pravo stavljanja prijedloga u svezi s pitanji-
ma na dnevnom redu tijekom održavanja skupštine, dok za vrijeme od sazivanja do
održavanja to nije sigurno. Prijedlozi odnosno protuprijedlozi dioničara – na objav-
ljene prijedloge odluka koje su dali organi društva - s njegovim osobnim podacima,
obrazloženjem i eventualnim stavom uprave, koji su stavljeni prije održavanja glavne
skupštine trebaju biti dostupni osobama iz čl. 281. st. 1. do st. 3. ako su dostavljeni
najkasnije 14 dana prije održavanja glavne skupštine i obrazloženi, ne uračunavajući
u taj rok dan kad je prijedlog odnosno protuprijedlog prispio društvu. Iznimno, ni ti
protuprijedlozi niti njihova obrazloženja ne moraju se učiniti dostupnima u slučajevi-
ma koji su taksativno navedeni u čl. 282. st. 2. i u čl. 283. ZTD-a.
Ako se radi o društvima čije su dionice uvrštene na uređeno tržište radi trgovanja,
prijedlog odnosno protuprijedlog mora biti dostupan na internetskoj stranici društva.
Pravila koja su upravo opisana vrijede i za stavljanje prijedloga dioničara o izboru čla-
nova nadzornog, odnosno upravnog odbora ili o imenovanju revizora društva, samo
što ovi prijedlozi ne moraju biti obrazloženi.
903
Dnevni red se može promijeniti i na samoj (glavnoj) skupštini o čemu v. pod Tijek glavne
skupštine d.d.
414
Propuštanje dioničara da se koristi pravom stavljati prijedlog ili protuprijedloge

prije održavanja glavne skupštine nema za posljedicu gubitak prava stavljati prijedlo-
ge ili protuprijedloge na glavnoj skupštini, nego ih on može stavljati i ako ih nije stavio
prije održavanja glavne skupštine.
7. MJESTO ODRŽAVANJA (čl. 277. st. 5. i 442. st. 1.)

I glavna skupština d.d. i skupština d.o.o. održavaju se u sjedištu društva, ali se
glavna skupština d.d. čije dionice kotiraju na burzi može održati i u sjedištu burze,
no ova se mogućnost može isključiti statutom. Mjesto održavanja i glavne skupštine
d.d. i skupštine d.o.o. dopušteno je odrediti drukčije statutom odnosno društvenim
ugovorom, pri čemu se otvara pitanje određenosti tog mjesta.
Glede toga, austrijska sudska praksa opetovano oglašavala je nedopuštenom
odredbu koja bi ovlašćivala sazivatelja da on sam odredi to mjesto904. Također prema
toj praksi održavanje skupštine u drugome mjestu ne bi bilo dopušteno ako ne posto-
ji drukčija odredba društvenog ugovora ili drukčija odluka članova društva905.
8. KVORUM (čl. 277. st. 6., čl. 289. i čl. 444.)

U pravu društava kapitala pod pojmom kvoruma ne može se - kao pretpostav-
ka valjanosti odlučivanja - podrazumijevati potreban broj članova (glavne) skupštine,
nego treba podrazumijevati potrebnu zastupljenost temeljnog kapitala. Drugim rije-
čima, kvorum – ako postoji - određuje se prema omjeru temeljnog kapitala zastuplje-
nog na (glavnoj) skupštini i ukupnog temeljnog kapitala društva.
Za valjanost odlučivanja glavne skupštine d.d. samim ZTD-om nije predviđen ni-
kakav kvorum, nego ona može valjano odlučivati bez obzira na to koji udio temeljnog
kapitala je zastupljen na glavnoj skupštini. To zaključivanjem a contrario proizlazi iz
odredbe ZTD prema kojoj se statutom može odrediti da je za donošenje odluka po-
trebna određena zastupljenost dioničara na glavnoj skupštini.
Za valjanost odluka skupštine d.o.o. po samom ZTD-u potrebno je da sjednici
budu nazočni članovi društva zbroj vrijednosti čijih poslovnih udjela iznosi najmanje
desetinu temeljnog kapitala društva. Ovaj zakonom predviđeni kvorum društvenim
ugovorom dopušteno je odrediti i drukčije, pri čemu članovi društva nisu vezani nekim
posebnim pravilima. Oni društvenim ugovorom mogu predvidjeti bilo manju ili veću
zastupljenost temeljnog kapitala kao pretpostavku valjanog odlučivanja skupštine.
Ako postoji kvorum onda (glavna) skupština može valjano odlučivati, ali samo o
pitanjima koja su prethodno stavljena na dnevni red. Ako kvoruma nema, onda skup-
ština d.o.o. ne može valjano odlučivati o tim pitanjima, nego samo o jednom poseb-
nom: o danu održavanja odnosno o sazivanju nove skupštine, koja se naziva pričuvna
skupština. O tome, dakle, po samom zakonu odlučuju nazočni članovi društva. Razli-
čito od toga, u d.d. vrijeme održavanja pričuvne skupštine mora se odrediti već pri
904
Odluke OGH u NZ 1917, 309, OLG Linz u NZ 1960, 94 i OLG Beč u NZ 1961, 29 prema Koppensteiner,
s. 324.
905
Odluke OGH u NZ 1917, 309, OLG Beč u NZ 1961, 29 i OLG Linz u NZ 1960, 94 prema Reich-
Rohrwig, s. 331.
415
sazivanju glavne skupštine, što znači da o tome odlučuje sazivatelj. Iznimno od pravila
o nužnosti kvoruma, pričuvna (glavna) skupština može valjano odlučivati nezavisno
od toga postoji li kvorum ili ne.
Kod toga nije važno je li nova skupština d.o.o. sazvana odlukom prethodne skup-
štine ili organa koji je sazvao tu prethodnu skupštinu. Odluke koje su donesene na
toj novoj skupštini – bez kvoruma – bit će valjane ako su pitanja na koja se one od-
nose bila uvrštena u dnevni red skupštine koja nije bila podobna za odlučivanje zbog
nedostatnog kvoruma, te kumulativno s time, ako je nova skupština sazvana upravo
zbog nepodobnosti prethodne za odlučivanje zbog nepostojanja kvoruma.
Prema tekstu ZTD kad skupština d.o.o. nema kvoruma, nova skupština se mora
sazvati, osim ako je drukčije određeno društvenim ugovorom. Takva dikcija odredbe,
odnosno uporaba izraza “mora” upućivala bi na prisilnost norme906. Istovremeno, ro-
kovi ili druge okolnosti u vezi s pričuvnom skupštinom nisu propisani, pa je otvoreno
pitanje uređenja vremena nakon kojeg se pričuvna skupština treba održati. Stajalište
o eventualnoj primjeni odredbe ZTD koja nalaže da se vrijeme održavanja pričuvne
skupštine odredi u objavi sazivanja glavne skupštine d.d., ne bi se moglo zastupati jer
odredbe o sazivanju skupštine d.o.o. postoje i ne predviđaju takvu obvezu sazivatelja
skupštine d.o.o., pa bi se moglo zastupati stajalište da je skupština d.o.o. – koja nema
kvorum – ovlaštena odrediti vrijeme održavanja pričuvne skupštine, uz poštivanje na-
čela lojalnosti odnosno povjerenja.
Nasuprot situaciji u kojoj (glavna) skupština nema kvorum, nalazi se situacija u
kojoj su (glavnoj) skupštini nazočni svi dioničari odnosno članovi d.o.o. Tada (glavna)
skupština može dopuniti odnosno promijeniti dnevni red i donositi valjane odluke o
bilo kojem pitanju iz svojeg djelokruga. Za d.o.o. ova tvrdnja proizlazi iz činjenice što
za valjanost odluke članova društva uopće nije potrebno sazivanje skupštine onda
kad su s njome svi suglasni i pisano to očituju, a za d.d. iz odredbe ZTD-a prema kojoj
u ovom slučaju glavna skupština može donositi valjane odluke i kada se ne postupi
po odredbama o njenom sazivanju. Ona to ipak ne može u slučaju ako se makar jedan
dioničar usprotivi donošenju odluka.
9. TIJEK GLAVNE SKUPŠTINE D.D.

(čl. 274. st. 3. i 4., čl. 285., čl. 286. i čl. 444. st. 2.)
Tijek glavne skupštine može se nazrijeti iz odgovarajućih odredbi ZTD, ali pravila
za pripremu i provođenje glavne skupštine mogu biti određeni poslovnikom o radu
glavne skupštine, kojeg može donijeti sama glavna skupština, pri čemu je za donoše-
nje nužna većina glasova koji predstavljaju najmanje tri četvrtine temeljnog kapitala
zastupljenog na glavnoj skupštini pri odlučivanju. Poslovnikom, ali i statutom, može
se odrediti da se rad glavne skupštine smije prenositi zvukom i slikom, što treba dove-
sti u vezu s načinom sudjelovanja članova uprave i nadzornog odbora.
Ako poslovnik postoji, za očekivati je da su njime riješena postupovna pitanja
koja se odnose na odvijanje glavne skupštine, a ako ne postoji, jedno od prvih pitanje
je pitanje osobe koja rukovodi radom. Makar se to izrijekom ne navodi u ZTD-u, iz
906
Čl. 444. st. 3.
416
okolnosti što se na više mjesta spominje predsjednik glavne skupštine, te iz nužnosti

postojanja osobe koja će voditi glavnu skupštinu, proizlazi kako glavna skupština tre-
ba odrediti predsjednika koji će imati ovu ulogu. To, dakako, ako prethodno statutom
ili poslovnikom nije uređeno pitanje vođenja glavne skupštine.
Prema tome, predsjednik glavne skupštine otvara glavnu skupštinu i vodi njen
rad od početka do kraja tj. do zaključenja sjednice. Vođenje rada podrazumijeva zna-
čajan broj radnji koje uključuju davanje riječi, brigu za održavanje reda, utvrđivanje
kad se može pristupiti glasovanju o pojedinoj točci dnevnog reda, nadziranje glaso-
vanja, utvrđivanje i proglašenje rezultata glasovanja. Posebno su važne radnje koje su
propisane ZTD-om.
Među kronološki prvim redom svakako je sastavljanje popisa svih prisutnih i za-
stupanih dioničara te njihovih zastupnika. Potankosti u svezi s tim popisom podrobno
su uređene čl. 285. st. 1. druga rečenica - st. 4. ZTD-a, a popis mora biti na uvidu svim
sudionicima glavne skupštine prije prvog glasovanja. Predsjednik glavne skupštine
treba potpisati ovaj popis. Nevaljano sastavljanje popisa razlog je za pobijanje odluke
glavne skupštine, osim ako je povreda pravila o popisu sudionika bila bez značenja
za donošenje odluke. Osim dioničara, glavnoj skupštini mogu – ali i moraju – nazo-
čiti članovi uprave, odnosno izvršni direktori i članovi nadzornog odnosno upravnog
odbora, a i javni bilježnik koji sastavlja zapisnik o radu glavne skupštine, u kojem se
moraju navesti sve odluke koje će biti donesene.
Kako glavna skupština treba odlučiti o pitanjima koja su na dnevnom redu, te
kako dioničari imaju pravo stavljati prijedloge i protuprijedloge u svezi s tim pitanji-
ma, te o tim pitanjima raspravljati, predsjednik glavne skupštine treba otvarati raspra-
vu o pojedinim pitanjima i omogućiti svakom sudioniku s pravom raspravljanja (dio-
ničari, njihovi punomoćnici, članovi uprave i nadzornog odnosno upravnog odbora)
da raspravlja i postavlja pitanja. On odlučuje o davanju riječi, te odlučuje o zaključenju
rasprave o pojedinim pitanjima i o stavljanju prijedloga na glasovanje, u pravilu po
slobodnoj ocjeni.
No, u svezi s dnevnim redom treba reći kako se on može promijeniti i na samoj
glavnoj skupštini d.d. odnosno skupštini d.o.o., ali samo ako su nazočni svi dioničari
odnosno svi članovi društva, bilo osobno ili putem punomoćnika. To – za d.d. – pro-
izlazi iz odredbe ZTD-a prema kojoj glavna skupština može donositi valjane odluke
i kad se ne postupi prema pravilima o njenom sazivanju, ali samo ako su na glavnoj
skupštini zastupljeni svi dioničari i – kumulativno – ako se niti jedan od dioničara ne
usprotivi donošenju odluka. Za d.o.o. to proizlazi tumačenjem a contrario iz odredbe
čl. 444. st. 2. Pod tim pretpostavkama, dakle, glavna skupština d.d. odnosno skupština
d.o.o. ovlaštena je odlučivati ne samo o pitanjima koja su bila istaknuta u prethodno
određenom dnevnom redu, nego i o svim drugim pitanjima o kojima želi odlučiva-
ti, a u okviru su njene nadležnosti. Ova mogućnost posljedica je zastupljenosti svih
dioničara odnosno članova d.o.o., zbog koje niti jedan član nije stavljen u nepovolj-
niji položaj, nego svi imaju mogućnost raspravljati i odlučivati. S druge strane, ako
na (glavnoj) skupštini nisu zastupljeni svi dioničari odnosno članovi društva, onda se
dnevni red ne može proširiti nego samo suziti tj. jedino je moguće odustati od odlu-
čivanja o pitanjima koja su prethodno stavljena na dnevni red. Eventualno, uvrštenje
417
novog pitanja na dnevni red (glavne) skupštine na kojoj nisu zastupljeni svi dioničari
odnosno članovi d.o.o., dovelo bi do ništetnosti donesene odluke.
Posebno je važno istaći kako svaki dioničar može od uprave zahtijevati davanje
obavijesti o poslovima društva, ako je to potrebno za odlučivanje o pitanjima koja
su na dnevnom redu, no o tome podrobnije v. pod Obveze, odgovornost i prava člana
društva, Pravo na obaviještenost. Nakon što je prijedlog određene odluke stavljen na
glasovanje, pristupa se glasovanju. U svezi s tim v. Obveze, odgovornost i prava člana
društva, Pravo glasa.
10. DONOŠENJE ODLUKA OPĆENITO
10.1. Većina glasova potrebna za donošenje odluka

(čl. 290., čl. 301. st. 2., čl. 367. st. 1., čl. 445. st. 1., čl. 455., i čl. 467.)
Zakonom određena potrebna većina glasova za donošenje pojedine odluke za-
visi od značenja pojedine odluke za društvo i njegove članove i s obzirom na to, sve
odluke koje donosi (glavna) skupština mogle bi se podijeliti na odluke o onim temelj-
nim pitanjima društva na koja mora biti odgovoreno u obliku odgovarajuće odredbe
društvenog ugovora i na odluke o drugim pitanjima.
Statut d.d. odnosno društveni ugovor d.o.o. uvijek je usvojen odnosno sklopljen
uz suglasnost svih osnivatelja društva glede onih temeljnih pitanja društva koja zakon
određuje kao minimalni sadržaj društvenog ugovora, a i glede onih pitanja koja se
statutom odnosno društvenim ugovorom mogu urediti. S druge strane, nakon što je
društvo osnovano bilo bi neprihvatljivo tražiti da se makar i najmanji udio u temelj-
nom kapitalu treba suglasiti s promjenom statuta odnosno društvenog ugovora. Sto-
ga je za donošenje odluke glavne skupštine d.d. odnosno skupštine d.o.o. o izmjeni
statuta odnosno društvenog ugovora u pravilu potrebno da budu dani glasovi koji
predstavljaju najmanje tri četvrtine temeljnog kapitala zastupljenog na glavnoj skup-
štini odnosno većina od najmanje tri četvrtine od danih glasova. Iznimno, u d.o.o., od-
luke o odredbama da treba izabrati nadzorni odbor i o smanjenju nagrade članovima
uprave i nadzornog odbora – makar bile u društvenom ugovoru – donose se običnom
većinom glasova.
Pravila o tročetvrtinskoj većini glasova nisu prisilna u cijelosti, nego je i statutom
d.d. i društvenim ugovorom d.o.o. moguće odrediti i veću potrebnu većinu glasova i
ispunjenje dodatnih pretpostavki za valjano donošenje ovih odluka.
Postoje, međutim, odluke koje se ne mogu donijeti bez suglasnosti dioničara od-
nosno članova d.o.o. i to bez obzira radi li se o izmjeni statuta ili društvenog ugovora
ili ne. Prema izričaju odredbi ZTD u d.d. se odluka kojom se dioničarima stavljaju do-
datne obveze može donijeti samo uz suglasnost svih dioničara na koje se to odno-
si, a u d.o.o. se bez suglasnosti pojedinog člana društva (na kojeg se to odnosi) ne
može donijeti odluka o tome da se povećaju obveze članova prema društvu ili smanje
prava koja imaju na temelju društvenog ugovora. Kao primjeri takvih odluka navode
se odluke kojima se u društveni ugovor unose odredbe o mjeri u kojoj treba uplatiti
uloge ili treba da se o tome u ugovoru mijenjaju odredbe. Pravilo o potrebitoj sugla-
418
snosti svih članova ne bi se moglo primijeniti u svakom slučaju mijenjanja ugovornih

odredbi već samo u slučaju mijenjanja u pravcu skraćivanja roka uplate uloga ili/i o
povećanju dijela uloga koji se u određenom roku mora unijeti ili se te odredbe prvi
put unose u društveni ugovor, jer drukčije mijenjanje ne bi predstavljalo povećanje
obveza članova.
Jednoglasnost je i u d.d. i u d.o.o. potrebna za donošenje odluka o preoblikova-
nju d.o.o. u javno trgovačko društvo ili u komanditno društvo, a u d.o.o. ona je potreb-
na i za donošenje odluke o promjeni predmeta poslovanja društva, ako u društvenom
ugovoru nije nešto drugo određeno. Glede takve odredbe društvenog ugovora, pre-
ma autoru ona bila valjana samo ako je donesena uz suglasnost svih članova druš-
tva, jer bi njeno donošenje uz manju potrebnu većinu glasova via facti moglo dovesti
do izigravanja propisane jednoglasnosti za donošenje odluke o promjeni predmeta
poslovanja. Ovdje također treba naglasiti kako zahtijevana jednoglasnost ne znači ni
potrebu da za odluku budu dati svi glasovi koji postoje u društvu, niti potrebu da
budu dati svi glasovi nazočnih članova, nego da ne bude dan niti jedan glas protiv
takve odluke907.
Sve ostale odluke glavne skupštine d.d. i skupštine d.o.o. donose se većinom da-
nih glasova njegovih članova, tj. običnom većinom glasova. Jednostavno govoreći, za
donošenje odluke potrebno je da više glasova bude dano za odluku nego protiv nje,
pri čemu se ne računaju glasovi koji nisu zastupljeni na (glavnoj) skupštini ni glasovi
koji su zastupljeni, ali nisu dani. I ova pravila su djelomično dispozitivna, jer se statu-
tom d.d. odnosno društvenim ugovorom d.o.o. može odrediti da je za valjano do-
nošenje odluka potrebna neka određena veća većina glasova ili ispunjenje dodatnih
pretpostavki, što ZTD određuje izrijekom za d.d., dok za d.o.o. propisuje samo kako se
društvenim ugovorom može odrediti drukčije908.
Sudska praksa bilježi zanimljiv slučaj kad je statutom za izbor članova nadzornog
odbora bila predviđena natpolovična većina „od ukupnog broja glasova“, a za druge
taksativno nabrojane slučajeve kvalificirana većina glasova „temeljnog kapitala zastu-
pljenog na Glavnoj skupštini“. Prema stajalištu odluke VSRH Rev-201/1999 od 05. stu-
denoga 2003.909 «natpolovična većina ukupnog broja glasova” označava većinu, koja
predstavlja preko 50% ukupnog temeljnog kapitala društva, a ne samo onog njego-
vog dijela koji je zastupljen na Skupštini». Prema autoru, s obzirom na ovakav odnos i
sadržaj odredbi, nije sigurno da pri tumačenju nije trebalo uzeti u obzir pravilo prema
kojem se nejasne odredbe pravnih poslova – a statut d.d. je pravni posao – trebaju
tumačiti prema namjeri strana pravnog posla, a ne doslovno910, što bi moglo dovesti
i do drukčijeg zaključka.
907 Koppensteiner, s. 419. i Reich-Rohrwig, s. 436.

908 U austrijskoj sudskoj praksi priznati su kao valjani slučajevi gdje je društveni ugovor sadržavao
odredbu o tome da se odluke donose tročetvrtinskom većinom glasova i jednoglasno. Također
je priznato i pravo veta pri donošenju odluka u skupštini. Pri određivanju potrebne većine
glasova u društvenom ugovoru također je dopustivo odrediti da je za donošenje odluka o
nekim pitanjima potrebna jedna, a o drugim druga većina glasova.
910 Čl. .... ZOO. V. Obvezno pravo – opći dio, s. 259.
419
10.2. Način glasovanja (čl. 291. st. 6. i st. 7. i čl. 445. st. 4.)
Prvo v. Obveze, odgovornost i prava člana društva, Pravo glasa. Dioničar odno-
sno član d.o.o., koji je fizička osoba s potpunom poslovnom sposobnošću, može biti
nazočan skupštini i glasovati osobno, a ako nema poslovnu sposobnost za njega će
glasovati zakonski ili drugi zastupnik (npr. roditelj maloljetne osobe). Dioničar odno-
sno član d.o.o., koji je pravna osoba, nikad neće moći osobno biti nazočan, već će ga
uvijek zastupati osoba koja je na temelju propisa ovlaštena za njegovo zastupanje tj.
njegov zastupnik911. Glede i jednog i drugog zastupnika treba konstatirati kako će oni
i bez punomoći biti ovlašteni za zastupanje, ali je moguće je pretpostaviti potrebu
da se oni legitimiraju dokazom o tome da upravo oni imaju status zastupnika tj. npr.
člana uprave dioničkog društva ili roditelja maloljetnog člana društva.
Također glede i jednog i drugog zastupnika, a i glede potpuno poslovno sposob-
nog člana koji je fizička osoba, moguće je zamisliti situaciju u kojoj oni ne mogu osob-
no biti nazočni. U takvoj situaciji zastupnici – a također i poslovno sposobna fizička
osoba koja je dioničar odnosno član društva i spriječena nazočiti skupštini – mogu
opunomoćiti drugu osobu da nazoči skupštini i glasuje u njeno ime. Uvjet valjano-
sti izdane punomoći – ali i njenog opoziva i dokazivanja - je da je punomoć izdana
u pisanom obliku, osim ako je statutom odnosno društvenim ugovorom predviđen
neki drugi manje formalan oblik punomoći, a u d.o.o. i da se ne radi o općoj punomo-
ći nego da se radi o specijalnoj punomoći, tj. punomoći u kojoj je izričito navedeno
ovlaštenje punomoćnika da glasuje na skupštini društva912. Istodobno u d.d. puno-
moć treba predati društvu koje je zadržava na čuvanju. S fizičkom predajom isprave
u društvima čije dionice su uvrštene na uređeno tržište radi trgovanja, izjednačena je
elektronička komunikacija odnosno dostava punomoći. U slučaju davanja više puno-
moći, može biti neizvjesno koja je od njih valjana, što dovodi do neizvjesnosti glede
valjanog zastupanja dioničara, a to do neizvjesnosti glede valjanosti donesenih odlu-
ka. Stoga društvo može odbiti da prihvati jednu ili više od izdanih punomoći, ako bi
dioničar dao jednu ili više punomoći različitim osobama.
Što se tiče same tehnike glasovanja, potrebno je napomenuti kako pravila ZTD-a
o d.o.o. o tome ne govore, dok pravila o d.d. naznačuju samo kako se način glasova-
nja određuje statutom. Ako on ne bi bio određen statutom odnosno društvenim ugo-
vorom, smatramo kako nema prepreka da tehniku glasovanja odredi glavna skup-
ština odnosno skupština svojom odlukom, koja može biti donesena bilo za pojedini
slučaj ili općenito. Ako bi se ovo pitanje uređivalo društvenim ugovorom onda bi se
na nj primjenjivala opća pravila o društvenom ugovoru, a ako bi se uređivalo odlukom
skupštine onda opća pravila o odlučivanju u skupštini.
911
O zastupanju općenito v. čl. 41. do 43., o zastupanju javnog trgovačkog društva v. čl. 91. do 93.,
o zastupanju komanditnog društva v. čl. 132. i 142., o zastupanju dioničkog društva v. čl. 241. i
242., o zastupanju društva s ograničenom odgovornošću v. čl. 426. i 427.
912
Npr. prema odluci VTSRH Pž-981/04 od 2. ožujka 2004., ZOHTS br. 10 odluka 73, «od odlučnog
značaja da je punomoć ovjerena kod javnog bilježnika, te da su u punomoći izričito navedena
ovlaštenja punomoćnika», a kad se radi o opozivu člana uprave i imenovanju drugog člana
uprave «znači da je u punomoći potrebno navesti izričito ovlaštenje punomoćnika za opoziv
određenog člana uprave i ovlaštenje za imenovanje određenog novog člana uprave».
420
10.3. Glasovanje o osobnim pitanjima

(čl. 293. st. 1. i čl. 445. st. 5. i st. 6.)
Dioničar odnosno član d.o.o. može se naći u situaciji da glasuje o pitanjima koja
se tiču njega osobno. Npr. može biti predloženo njegovo imenovanje za člana uprave
ili njegovo kaduciranje (isključenje) iz društva. Stoga i pravila ZTD o d.d. i o d.o.o.
uređuju slučajeve isključenja prava glasa i to na sličan način. O tome v. Obveze, odgo-
vornost i prava člana društva, Pravo glasa.
11. DONOŠENJE ODLUKA O POJEDINIM PITANJIMA

U svezi s odlučivanjem o pojedinim pitanjima ZTD sadrži posebna pravila.
11.1. Odlučivanje o uporabi dobitka

(čl. 220., čl. 222., čl. 222.a, čl. 275. st. 3.)
O uporabi dobitka glavna skupština može odlučiti tek nakon što nadzorni odno-
sno upravni odbor podnese izvješće o obavljenom nadzoru nad vođenjem poslova
društva, a podrazumijeva se da o tome može odlučiti samo ako su prethodno podne-
sena financijska izvješća pokazala postojanje dobitka. Istovremeno uprava je dužna
sazvati glavnu skupštinu bez odgađanja nakon primitka izvješća nadzornog odbora o
godišnjim financijskim izvješćima izvješća ostanju društva i prijedloga odluke o upo-
trebi dobiti, a glavna skupština mora se održati u prvih osam mjeseci poslovne godi-
ne. Podrobnije o odlučivanju o uporabi dobitka v. Obveze, odgovornost i prava člana
društva, Pravo na udio u dobitku.
11.2. Odlučivanje o davanju razrješnice (čl. 276.)

Davanje razrješnice predstavlja odobrenje načina vođenja poslova odnosno
obavljanja njihovih dužnosti, upravi i nadzornom odnosno upravnom odboru, i to za
proteklo razdoblje, a to je razdoblje u pravilu prethodna poslovna godina, jer se o
razrješnici mora raspravljati i odlučiti zajedno s raspravom i odlučivanjem o uporabi
dobitka jednom godišnje, i to kad su glavnoj skupštini predočena godišnja financijska
izvješća, izvješće o stanju društva i izvješće nadzornog, odnosno upravnog odbora. S
druge strane, odbijanje davanja razrješnice nema izravnih i posebno određenih po-
sljedica za pravni položaj članova organa.
Makar razrješnica predstavlja odobrenje rada i pokazuje povjerenje za budući
rad, njeno davanje ne predstavlja odricanje od zahtjeva za naknadu štete koji društvo
može imati prema osobama kojima je dana razrješnica. Glavna skupština odlučuje o
davanju razrješnice svim članovima zajedno, ali može odlučivati i o davanju razrješni-
ce svakom pojedinom članu odvojeno ako tako odluči sama ili ako to zatraže dioniča-
ri čiji udjeli zajedno čine najmanje deseti dio temeljnoga kapitala društva. Odluka o
davanju razrješnice treba biti zasebna odluka glavne skupštine, odvojena od drugih
njenih odluka.
421
11.3. Odlučivanje o prijedlozima za imenovanja (čl. 294.)

O imenovanju članova nadzornog odnosno upravnog odbora odlučuje glavna
skupština, a imenovanje mogu predložiti postojeći nadzorni odnosno upravni odbor
i dioničari. Kad postoje različiti prijedlozi postojećeg nadzornog odnosno upravnog
odbora i dioničara, potrebno je odgovoriti na pitanje o kojem će se prijedlogu prvo
odlučivati. Po samom ZTD-u, prvo će se odlučivati o prijedlogu dioničara, ako to traže
dioničari koji imaju dionice na koje otpada najmanje desetina temeljnoga kapitala
zastupljenoga na glavnoj skupštini.
12. ZAPISNIK GLAVNE SKUPŠTINE D.D. (čl. 286.)

Zapisnik glavne skupštine sastavlja i potpisuje javni bilježnik.
Zapisnik glavne skupštine d.d. neobično je važna isprava, jer se u njemu mora
navesti svaka odluka glavne skupštine, iz čega proizlazi da za valjanost odluka glavne
skupštine d.d. nije dovoljno da budu izglasane – kao što je to u skupštini d.o.o. – nego
je nužno da budu unesene u zapisnik. To dovodi do ništetnosti onih odluka koje nisu
unesene u zapisnik, osim ako bi one bile upisane u sudski registar913.
Osim što se u zapisnik glavne skupštine d.d. moraju unijeti sve donesene odlu-
ke, u njemu se moraju navesti i mjesto i vrijeme održavanja glavne skupštine, ime i
prezime javnog bilježnika te način i rezultat glasovanja i utvrđenje predsjednika o
donesenim odlukama. Treba mu priložiti popis sudionika na glavnoj skupštini i dokaz
o sazivanju glavne skupštine, osim ako je naveden u zapisniku uz navođenje njegova
sadržaja. Posebno u društvima čije dionice su uvrštene na uređeno tržište radi trgo-
vanja utvrđenje o donesenim odlukama za svaku donesenu odluku obuhvaća i broj
dionica na temelju kojih su dani valjani glasovi, udio temeljnog kapitala koji otpada
na te dionice i broj glasova koji su dani za odluku, protiv odluke, i koji bi otpao na one
koji su se suzdržali od glasovanja. Ta društva ove podatke također moraju objaviti
na svojim internetskim stranicama u roku od sedam dana nakon završetka održane
glavne skupštine.
Javno ovjereni primjerak zapisnika s navedenim prilozima uprava mora dostaviti
registarskome sudu bez odgađanja u odnosu na vrijeme okončanja glavne skupštine.
13. EVIDENCIJA ODLUKA ČLANOVA D.O.O. (čl. 446. st. 1.)

Odluke koje donosi skupština odnosno članovi društva utječu na pravni položaj
članova društva. Iz bilo kojeg razloga moguće je da član društva ne bude nazočan
skupštini i stoga ne zna koje od (u dnevnom redu predloženih) odluka su donesene
a koje nisu. Također, stjecatelj poslovnog udjela tj. novi član društva ne zna kakve su
odluke bile donošene u skupštini društva prije no što je on postao njegovim članom,
a te su odluke i za njega važne jer prema njemu vrijede pravne radnje koje je društvo
poduzelo prema prenositelju udjela. Nepoznavanje pravnog položaja ugrožava njiho-
vu pravnu sigurnost914.
913
Čl. 355. st. 1. t. 2. u svezi s čl. 356. st. 1.
914
Tako i Roth, s. 497.
422
Tu sigurnost omogućuje nužnost postojanja pisanog traga donesenih odluka

članova društva, jer se sve odluke koje donesu članovi društva moraju bez odgađanja
unijeti u posebnu knjigu odluka”915.
Obveza vođenja knjige odluka i upisa pojedinih odluka u nju tereti društvo a u
okviru društva za ispunjenje ove obveze odgovorna je uprava916. Prema austrijskoj
sudskoj praksi iako obveza vođenja te knjige posve neprijeporno postoji, upis poje-
dinih odluka u nju nema za valjanost tih odluka konstitutivni nego samo deklarator-
ni značaj917, a to stajalište za hrvatsko pravo podržava i autor. Dok je za odlučivanje
članova pisanim sporazumom i pisanim glasovanjem odredbama ZTD-a predviđen
pisani oblik sporazuma odnosno pristanka na pisano glasovanje i samo glasovanje
u pisanom obliku, za glasovanje u skupštini i odluke skupštine nije u ZTD-u predvi-
đen nikakav određeni oblik. A contrario prethodnom, a budući da su odluke članova
odnosno skupštine pravni poslovi za koje vrijedi načelo neformalnosti, proizlazi da je
odluka skupštine valjano donesena kad je za nju dan potreban broj glasova, osim ako
bi način davanja glasova bio predviđen društvenim ugovorom.
Istovremeno ZTD-om nije propisano da bi se o skupštini d.o.o. vodio zapisnik,
kao što je slučaj s glavnom skupštinom d.d.
14. VALJANOST I NEVALJANOST ODLUKA

14.1. Uvod
Odluka (glavne) skupštine odnosno članova d.o.o. po svojoj je pravnoj prirodi
pravni posao. ZTD ne sadrži opća pravila o valjanosti odnosno nevaljanosti pravnih
poslova, pa na ta pitanja – osim ako je drukčije uređeno ZTD-om – treba primijeniti
pravila o nevaljanosti pravnih poslova ZOO918.
14.2. Ništetnost i pobojnost u važećem pravu

14.2.1. Općenito
Kao načelna crta razgraničenja između ništavosti i pobojnosti, ističe se pravo-
zaštitni interes. Utvrđivanju tog interesa u većoj mjeri pomažu odredbe ZOO-a o ra-
zlozima ništetnosti i pobojnosti no odredbe ZTD-a, jer posljednje sadrže tekstualna
preklapanja u tom smislu što obje govore o povredama zakona i društvenog ugovo-
ra. Prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a ništetan je onaj ugovor koji je protivan ustavu,
prisilnim propisima i moralu društva, a zajednički nazivnik tim trima kategorijama
Vizner-Bukljaš nalaze u pojmu “načela javnog poretka”919. Iz ovih razloga ništetnosti
vidljivo je kako se tim institutom ne štiti pojedinačni, individualni interes neke zain-
teresirane strane u odnosu, nego općeniti odnosno javni interes manifestiran kroz
prisilne propise, ustav i društveni moral. Nasuprot tome, razlozi pobojnosti naznače-
915
Tako i odluka VTSRH Pž-6110/03 od 21. lipnja 2006.
916
917
Odluka OGH 2 Ob 49/58 od 9. srpnja 1958. prema Kostner-Umfahrer, s. 212.
918
919
s. 456. O tome v. i Obvezno pravo – opći dio, s. 314
423
ni u odredbi čl. 330. ZOO-a ukazuju na to da se pobojnošću štiti pojedinačni interes

zainteresirane strane obveznog odnosa. Ovaj način određivanja crte razgraničenja
između ništetnosti i pobojnosti odluke skupštine odnosno članova društva primije-
nili bismo onda kad iz teksta i svrhe odredbi ZTD-a nije moguće odrediti radi li se o
ništetnosti ili pobojnosti odluke.
14.2.2. Ništetnost prema ZTD-u (čl. 355. do čl. 359. i čl. 448.)
Ništetnost odluka glavne skupštine d.d. i skupštine odnosno članova d.o.o. je-
dinstveno je uređena odredbama čl. 355. do čl. 359. ZTD-a o ništetnosti odluka glavne
skupštine d.d. jer na primjenu tih odredbi upućuje izričita odredba čl. 448. ZTD-a o
ništetnosti odluka skupštine d.o.o. Temeljna odredba koja uređuje razloge ništetnosti
odluka (glavne) skupštine odnosno članova d.o.o., predviđa više općih i upućuje na
više posebnih razloga ništetnosti. Opći razlozi ništetnosti su:
• nepostojanje sukladnosti odluke s biti društva,
• povreda propisa kojima se isključivo ili pretežno štite interesi vjerovnika društva,
• povreda propisa koji su doneseni radi zaštite javnog interesa,
• suprotnost moralu,
• postojanje pravomoćne presude kojom je odluka proglašena ništavom u po-
stupku povodom tužbe za pobijanje,
• donošenje odluke na (glavnoj) skupštini koja nije sazvana sukladno pravilima o
sazivanju – osim ako su nazočni svi dioničari odnosno članovi d.o.o. - odnosno
donošenje odluke članova d.o.o. bez ispunjenja potrebnih pretpostavki,
• propuštanje unošenja odluke u zapisnik.
Kad se sadržajni razlozi ništetnosti usporede s općim razlozima ništetnosti prav-
nih poslova može se uočiti kako ovi razlozi preciziraju i nadopunjavaju opće razloge
ništetnosti iz perspektive javnog interesa u kontekstu prava društava. Naime, suprot-
nost moralu razlog je ništetnosti pravnih poslova i prema općim pravilima, a pravila
ZTD-a kojima se štite vjerovnici i javni interesi po svojoj su prirodi prisilni, pa se ovdje
prisilni propisi doneseni u navedene svrhe kao razlog ništetnosti samo posebno isti-
ču. Polazeći od toga da za obveze društva odgovara samo društvo svojom imovinom,
u te propise naročito treba uvrstiti pravila o stvaranju i održavanju imovine čija vrijed-
nost odgovara temeljnom kapitalu društva i ništetne su odluke skupštine odnosno
članova društva protivne tim pravilima.
Ništetnost odluke koja je proglašena ništetnom pravomoćnom presudom done-
senom povodom tužbe za pobijanje, znači da posljedice te presude odgovaraju po-
sljedicama ništetnosti odluka skupštine kad su one ništetne iz nekog drugog razloga
ništetnosti.
Ništetnost odluka zbog nedostataka sazivanja znači da su ništetne odluke skup-
štine d.o.o., ako ona nije sazvana sukladno pravilima o vremenu i načinu sazivanja i
sadržaju poziva za skupštinu iz čl. 442. i čl. 443., odnosno iz društvenog ugovora, ako
je društvenim ugovorom neki od ovih elemenata valjanog sazivanja uređen drukčije,
te da su ništetne odluke glavne skupštine d.d. ako ona nije bila sazvana sukladno
odredbama čl. 277. st. 2. i st. 3.
424
Istovremeno treba istaći kako povreda pravila o sazivanju skupštine neće pred-
stavljati razlog ništetnosti odluka skupštine u slučaju kad joj nazoče svi članovi druš-
tva, što konstatira i odluka VTSRH Pž-1076/04 od 17. siječnja 2006. riječima kako je
«pravilno .. stajalište da će … razlog ništetnosti zbog povrede pravila o sazivanju
skupštine biti otklonjen ako su na njoj prisutni svi članovi društva» dok se «… ne
može se prihvatiti stajalište … da su odluke skupštine, unatoč tužiteljevoj prisutnosti
na njoj, ništetne zbog toga što je tužitelj skupštinu napustio prije donošenja spornih
odluka. Prema stajalištu ovog suda, član društva koji je došao na skupštinu za koju su
povrijeđene odredbe o njezinu sazivanju manifestirao je dolaskom na skupštinu svoju
volju da sudjeluje u donošenju odluka. Kasnije njegovo napuštanje skupštine na kojoj
su prisutni svi članovi, dakle nakon što je ona počela s radom, ne može se stoga uzeti
kao razlog ništetnosti zbog povrede pravila o sazivanju skupštine. U protivnom, član
društva mogao bi skupštinu napuštati i vraćati se na nju više puta tijekom donošenja
odluka, pa bi na taj način neke odluke s iste skupštine mogle biti valjane zbog otkla-
njanja razloga nevaljanosti sazivanja, a druge pak ništetne zbog istog tog razloga»920.
Također ne bi bila ništetna odluka skupštine pri čijem je donošenju sudjelovala osoba
koja nije imala pravo biti upisana u knjigu poslovnih udjela, ili je pogrešno upisano
više glasova no što joj pripada, ali je u nju upisana i o njoj je obaviješten registarski
sud. To stoga što pravo glasa pripada članu društva, a član društva je osoba upisana
u knjigu udjela i o njoj je obaviješten registarski sud921. Na tom stajalištu stoji i odluka
VSRH Revt 124/05 od 16. veljače 2006.922 donesena u sporu koji se odnosio na valja-
nost odluka glavne skupštine d.d., ali čije stajalište je dopušteno analogno primijeniti
i na odluke skupštine d.o.o.
Nedostatak u sazivanju, koji bi doveo do ništetnosti odluke glavne skupštine,
prema odluci VSRH Rev 59/01 od 19. veljače 2004.923 – ne postoji ni u slučaju kad iz
statuta proizlazi da se prijedlog izmjena statuta ne mora objaviti u glasilu društva,
nego samo u “Narodnim novinama”: «Odluka o sazivanju Glavne skupštine iz čl. 41.
Statuta i 277. st. 3. ZTD mora biti objavljena prema odredbi čl. 174. st. 1. ZTD u Na-
rodnim novinama Republike Hrvatske, koji sadrži obvezatne odredbe o objavljivanju
podataka i priopćenja trgovačkog društva u javnim glasilima, dok je u st. 2. istog člana
određeno fakultativno objavljivanje takovih podataka i priopćenja u javnom glasilu
društva. Takovo fakultativno objavljivanje podataka i priopćenja za tuženoga je odre-
đeno u čl. 40. st. 2. Statuta i tu je kao javno glasilo naveden Glas Istre. Međutim, prema
odredbi čl. 41. tuženikovog Statuta određeno je da se samo odluka o sazivanju Glavne
skupštine, čiji je sadržaj određen čl. 277. st. 3. ZTD i čl. 41. Statuta objavljuje u javnom
glasilu tuženika u Glasu Istre, pa se prema tome na ostali sadržaj odnosi odredba o ob-
vezatnom objavljivanju iz čl. 174. st. 1. ZTD u Narodnim novinama, a to će biti u slučaju
kada je u pitanju i izmjena Statuta, kako je to bilo u ovom slučaju».
Kratko govoreći – prema čl. 355. st. 1. t. 2. - odluka glavne skupštine d.d. ništetna
je i ako nije unesena u zapisnik, ako zapisnik nema propisani sadržaj i ako ga nije sa-
stavio i potpisao javni bilježnik. Primjena ovog pravila na odluke skupštine d.o.o. i to
920
IOVTS br. 11 odluka 69.
921
Čl. 411. st. 1
922
923
425
na odgovarajući način koji nalaže čl. 448. - prema autoru – ustvari treba dovesti do is-
ključenja tog pravila od primjene. Počevši od toga da d.o.o. predstavlja – i treba ostati
– smanjeno i pojednostavljeno dioničko društvo, da pravila o odlučivanju u skupštini
d.o.o. dovode do zaključka kako je odluka donesena čim je za nju dan potreban broj
glasova, a ne kad je sastavljena u pisanom obliku, i nepostojanje odredbi o zapisniku
skupštine d.o.o., treba zaključiti kako valjani načini tumačenja pravila o odlučivanju u
skupštini isključuju postojanje zapisnika koji je sastavio i potpisao javni bilježnik, i to s
propisanim sadržajem, kao pretpostavke valjanosti odluka skupštine d.o.o. A contra-
rio, one ne bi bile ništetne zbog toga što nisu unesene u zapisnik na način propisan u
članku 286. st. 1., st. 2. i st. 4.
Posebni sadržajni razlozi ništetnosti odnose se na odluke o utvrđivanju financij-
skih izvješća, izboru članova uprave i nadzornog odbora, povećanju temeljnog kapi-
tala i smanjenju temeljnog kapitala.
Odluka glavne skupštine d.d. o usvajanju godišnjih financijskih izvješća ništava
je – osim iz općih i već navedenih razloga ništavosti – i ako je sadržaj godišnjih fi-
nancijskih izvješća suprotan propisima kojima se isključivo ili pretežno štite interesi
vjerovnika društva, ako nije obavljena revizija godišnjih financijskih izvješća koja se
obavlja u skladu sa zakonom ili to nisu obavile za to ovlaštene osobe, te ako godišnja
financijska izvješća nisu prihvatili uprava, odnosno nadzorni odbor u skladu sa statu-
tom. Prvi razlog ništetnosti ovdje samo još više ističe prisilnost pravila ZTD-a o zaštiti
vjerovnika, u prvom redu kroz zaštitu imovine čija vrijednost odgovara svoti temelj-
nog kapitala. To dovodi do toga da bi ništetne bile – primjerice – odluke o prihvaćanju
financijskih izvješća u kojima dobitak nije umanjen za gubitak iz prethodne ili tekuće
godine924. S druge strane, neprihvaćanje financijskih izvješća od strane uprave odno-
sno nadzornog odbora, ne bi se moglo uzeti kao razlog ništetnosti odluka skupštine
d.o.o. Dok su u d.d. davanjem suglasnosti nadzornog odbora financijska izvješća u
pravilu utvrđena od strane uprave i nadzornog odbora925, u d.o.o. uprava odgova-
ra za izradu financijskih izvješća te ih dostavlja nadzornom odboru – ako ga društvo
uopće ima – skupštini i svakom članu društva, a skupština o njima odlučuje. Budući
da uprava i nadzorni odbor ne utvrđuju financijska izvješća, odredba o ništetnosti od-
luke skupštine zbog tog propuštanja, u d.o.o. se ne primjenjuje. Istovremeno – prema
odluci VSRH Revt 29/03 od 4. ožujka 2004.926 – «neki navodni propusti u sastavljanju
financijskih izviješća od strane Uprave ne predstavljaju razloge navedene u čl. 355. i
359. ZTD-a zbog kojih bi bila ništetna sporna odluka Skupštine tuženika» kad su finan-
cijska izvješća utvrđena i revidirana «u skladu sa zakonom od strane ovlaštene osobe».
Ništetnost odluke o prihvaćanju financijskih izvješća automatski dovodi do nište-
tnosti odluke o uporabi dobitka utemeljene na ništavoj odluci o prihvaćanju financij-
skih izvješća.
Odluka o izboru članova nadzornog odbora d.d. ništetna je:
• ako član nadzornog odbora ne ispunjava opće uvjete za izbor iz čl. 239. st. 2.,
• ako je za člana izabrana osoba koja je član uprave društva,
924
O tome podrobnije v. pod Obveze, odgovornosti i prava članova društva, Pravo na udio u dobitku
925
Čl. 300.d st. 1.
926
426
• ako je za člana izabrana osoba koja je član nadzornog odbora u deset društava,
• ako je nadzorni odbor sastavljen protivno odredbama zakona ili statuta,
• ako glavna skupština u nadzorni odbor izabere osobu koja nije bila predložena u
skladu sa zakonom ili statutom,
• ako glavna skupština izabere u nadzorni odbor više članova nego što je to odre-
đeno zakonom ili statutom.
Kad d.o.o. ima nadzorni odbor, ova pravila primjenjuju se na odluke skupštine o
izboru članova nadzornog odbora. D.o.o., međutim, u pravilu nema nadzorni odbor, a
skupština bira i opoziva članove uprave društva. Imajući u vidu to, a i okolnost što su
pravila o uvjetima izbora na dužnost članova uprave prisilne pravne prirode, izložena
pravila o ništetnosti izbora članova nadzornog odbora u d.d., na odgovarajući način
treba primijeniti i na odluke skupštine d.o.o. o izboru članova uprave. To svakako zna-
či da bi ništetne bile odluke skupštine o izboru, na dužnost člana uprave, osobe koja
ne ispunjava opće uvjete za izbor iz čl. 239. st. 2., koja ne ispunjava uvjete za izbor
predviđene valjanom odredbom društvenog ugovora, koja nije bila predložena uop-
će ili nije bila predložena u skladu sa ZTD-om ili društvenim ugovorom. Također bi bila
ništetna odluka o izboru člana uprave kad je prethodno već valjano izabran najveći
broj članova uprave predviđen društvenim ugovorom, od kojih ni jedan nije opozvan.
U slučaju povećanja temeljnog kapitala iz sredstava društva odnosno pretvara-
njem rezervi u temeljni kapital nove dionice odnosno povećani poslovni udjeli po sa-
mom zakonu sudjeluju u dobiti društva koja je postignuta u čitavoj poslovnoj godini
u kojoj je donesena odluka o povećanju temeljnog kapitala. Međutim, odlukom o po-
većanju temeljnog kapitala može se odrediti da nove dionice odnosno povećani po-
slovni udjeli sudjeluju u dobiti društva već i u poslovnoj godini koja istekne prije do-
nošenja te odluke. Ako se želi donijeti ova odluka, onda se i ona i odluka o povećanju
temeljnog kapitala moraju donijeti prije nego što se donese odluka o upotrebi dobiti
za poslovnu godinu koja je prethodila onoj u kojoj se donosi odluka o povećanju ka-
pitala, a odluka o uporabi dobitka iz prethodne godine postaje valjanom tek kada se
poveća temeljni kapital. Te su odluke ništetne, ako se odluka o povećanju temeljnoga
kapitala ne upiše u trgovački registar u roku od tri mjeseca od kada je donesena. Izni-
mno, ovaj rok ne teče za vrijeme dok traje spor povodom tužbe kojom se pobija odluka
ili kojom se ona oglašava ništetnom ili za vrijeme dok se ne dobije odobrenje državnog
organa za povećanje temeljnoga kapitala društva ako se ono propisima traži927.
Odluke o smanjenju temeljnog kapitala d.d. ispod najniže svote nužne za nasta-
nak društva i o povećanju temeljnog kapitala kojim se ta svota ponovno postiže, ni-
štetne su ako se povećanje temeljnoga kapitala ne upiše u trgovački registar u roku
od šest mjeseci od donošenja odluke o povećanju. Ovo pravilo primjenjuje se i na
odluke u d.o.o. u slučaju redovnog smanjenja temeljnog kapitala928.
Pravila o ništetnosti odluka o uvjetnom povećanju temeljnog kapitala u d.d., na
d.o.o. se ne mogu primijeniti, jer odredbe o povećanju temeljnog kapitala u d.o.o. ne
predviđaju uvjetno povećanje temeljnog kapitala.
927
Čl. 459. st. 10. u svezi s čl. 338. st. 2. i čl. 355. st. 1.
928
Čl. 462. st. 2. u svezi s čl. 348. st. 2.
427
Osim svega što je dosad izloženo, odredbe ZTD-a o d.o.o. na određenim mjesti-
ma izrijekom određuju ništetnost pojedinih odluka skupštine, kao što bi bila odluka o
povećanju temeljnog kapitala pretvaranjem pričuva u temeljni kapital, pri čemu novi
poslovni udjeli ne bi bili razmjerni udjelima prije povećanja temeljnog kapitala929, od-
luke o smanjenju i odluke o smanjenju i istovremenom povećanju temeljnog kapitala
koje ne bi bile upisana u sudski registar u roku od tri mjeseca nakon donošenja930.
14.2.3. Pobojnost prema ZTD-u (čl. 360., čl. 365. st. 1., čl. 366. i čl. 449.)
Pobojne su odluke (glavne) skupštine d.d. odnosno članova d.o.o.:
• koje su protivne statutu d.d. odnosno društvenom ugovoru d.o.o. ili zakonu iz
nekog drugog razloga - a ne iz razloga koje odluke čine ništetnim,
• kojima je jedan dioničar odnosno član d.o.o. postigao svoju korist na štetu druš-
tva ili drugih dioničara odnosno članova,
• donesene uz prethodno davanje dioničarima odnosno članovima d.o.o. netoč-
nih ili nepotpunih obavijesti ili uz uskraćivanje obavijesti, ako bi dioničar od-
nosno član d.o.o. koji objektivno prosuđuje smatrao davanje obavijesti bitnom
pretpostavkom za očuvanje prava sudjelovanja na glavnoj skupštini i drugih
članskih prava,
• o tome da se ne dijeli dobitak društva iako bi s obzirom na okolnosti poslovanja
društva i prema kriterijima razumnog gospodarstvenika dobitak trebalo podije-
liti, i
• o povećanju temeljnog kapitala ulozima, ako je u cjelini ili djelomično isključeno
pravo dioničara odnosno članova d.o.o. da stječu nove dionice odnosno udjele,
a iznos za koji se dionice izdaju odnosno svote uloga iz kojih udjeli proizlaze su
neprimjereno niske. Ove odluke nisu pobojne ako dionice odnosno udjele treba
preuzeti treći tko ih treba ponuditi na stjecanje dioničarima odnosno članovima
d.o.o., što će u d.d. biti u slučaju kad npr. neka banka preuzme čitavo povećanje
temeljnog kapitala radi ponude dioničarima.
Treba, međutim, istaći kako postoje dva slučaja konvalidacije svake pobojne od-
luke. To su potvrda pobojne odluke novom odlukom uz propuštanje podizanja tužbe
radi pobijanja nove (potvrdne) odluke u propisanom roku i pravomoćno odbijanje
tužbe radi pobijanja nove odluke. U ova dva slučaja, naime, ne može se pobijati od-
luka koja je potvrđena novom odlukom, a protekao je rok za pobijanje nove odluke,
odnosno u odnosu na koju je tužba pravomoćno odbijena. Životna mogućnost da
ne protekne rok za pobijanje prve odluke, a protekne za pobijanje nove (potvrdne)
odluke postoji kad dioničar odnosno član d.o.o. nije bio nazočan pri prvom odlučiva-
nju, a bio je nazočan drugom, te je za prvu odluku saznao nakon saznanja za drugu
(potvrdnu) odluku.
U svezi s pobojnošću odluka glavne skupštine d.d. općenito – a to se može ana-
logno primijeniti i na odluke skupštine d.o.o. VSRH je izložio stav koji je vrijedno citi-
rati: «Prema odredbi članka 360. stavak 1. ZTD odluka glavne skupštine može se po-
929
Čl. 459. st. 5.
930
Čl. 465.c. st. 3. i čl. 465.d.
428
bijati tužbom, ako je donesena protivno zakonu ili statutu. Protivnost zakonu može
se sastojati bilo u tome što nisu poštivane zakonske odnosno statutarne odredbe o
postupku donošenja odluka, bilo u tome što je njen sadržaj protivan zakonu odno-
sno statutu. Članak 280. ZTD na koji se pozivaju revidenti sadrži odredbe postupovne
naravi. Odredbe o postupku, bez obzira da li su u pitanju one o postupku pred držav-
nim tijelima ili organima trgovačkog društva, nisu same sebi svrha, već služe tome da
pridonesu donošenju odluka koje su s obzirom na svoj sadržaj zakonite, ali pri tome
njihova pravilna primjena nije nikakva garancija sadržajne zakonitosti donesenih od-
luka. Usprkos poštivanju procedure te odluke mogu biti sadržajno protivne zakonu.
U primjeni odredaba o postupku nerijetko dolazi do grešaka, ali upravo s obzirom
na opisanu svrhu tih odredaba, ako nije drugačije propisano, njihova nepravilna pri-
mjena nema apsolutno značenje, već je pravno relevantna samo ako je utjecala na
donošenje odluke»931.
S druge strane, odluke nisu pobojne zbog povrede pravila koja uređuju odnos
između skrbnika ili udruge dioničara s jedne strane i dioničara s druge strane, sadrža-
nih u čl. 284.
14.2.4. Posljedice i uklanjanje ništetnosti (čl. 356. i čl. 357.)

Temeljna posljedica ništetnosti odluke (glavne) skupštine d.d. odnosno članova
d.o.o. odgovara općim posljedicama ništetnosti pravnih poslova. To znači da ništetna
odluka ne stvara namjeravani pravni učinak, a ne da ne stvara nikakav pravni učinak,
jer se eventualno stečeno na temelju ništetne odluke mora vratiti društvu, a i nakna-
diti troškove koji u vezi s tim nastanu.
Ipak, predmnijevajući da registarski sud po službenoj dužnosti pazi na ništetnost
u slučaju kad odluka glavne skupštine d.d. nije unesena u zapisnik na propisani način,
ZTD određuje takva odluka konvalidira upisom u sudski registar. Drugim riječima, ma-
kar bi inače bila ništetna zbog neunošenja u zapisnik na propisani način, odluka koja
je upisana u sudski registar, valjana je. Osim toga, istekom roka od tri godina od upisa
u sudski registar – ako se upis obavlja - konvalidiraju i odluke u d.d. i d.o.o. koje su
ništetne zbog nedostataka u sazivanju, suprotnosti biti društva, povrede propisa koji
postoje u interesu vjerovnika društva, povrede propisa koji postoje radi zaštite javnog
interesa i povrede morala. U slučaju ništetnosti zbog nedostataka u sazivanju pre-
poručenim pismima, odluke konvalidiraju suglasnošću dioničara koji nisu bili uredno
pozvani na glavnu skupštinu, što se također na odgovarajući način može primijeniti
i na d.o.o.
14.2.5. Utvrđivanje ništetnosti i pobijanje (čl. 356. i čl. 364.)

Prema općim pravilima o ništetnosti pravnih poslova pravo na isticanje ništet-
nosti se ne gasi, jer što je od početka ništetno ne može konvalidirati, a na ništetnost
pravnog posla može se pozvati svaka zainteresirana osoba, jer ništetnost djeluje pre-
ma svima. Ipak, kao što od tih pravila postoje iznimke i prema općim pravilima, tako
iznimke postoje i ovdje. Prvu iznimku predstavlja rok za podizanje tužbe radi utvrđe-
931
Odluka VSRH Rev 235/1999 od 9. prosinca 2004., http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra/
429
nja ništetnosti odluke skupštine odnosno članova. Nasuprot općem pravilu prema ko-
jem se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, ovdje se na ništetnost određene odluke
«ne može pozivati po proteku tri godine od njezina upisa u trgovački registar», osim
ako se radi o odlukama koje su proglašene ništetnima povodom tužbe radi pobijanja
odluke. Istovremeno, ne može se pozivati ni na ništetnost odluke zbog toga što nije
unesena u zapisnik na propisani način, ako je ona upisana u sudski registar. Također,
ne može se pozivati na ništetnost odluke glavne skupštine d.d. u slučaju nedostataka
u sazivanju poimence poznatih dioničara preporučenim pismima, ako se s odlukom
suglase dioničari koji nisu bili uredno pozvani.
Nemogućnost pozivanja na ništetnost istekom tri godine od upisa odluke u sudski
registar znači da u tom slučaju ovaj rok ima prekluzivni karakter te pravo pozivati se na
ništetnost prestaje u slučaju nepodizanja tužbe radi utvrđenja ništetnosti u tom roku.
Razumije se da se taj rok - u slučaju pravovremenog podizanja tužbe – produžuje sve
dok se o tužbi pravomoćno ne odluči ili dok se spor konačno ne riješi na neki drugi način.
Drugu posebnost ovdje čini krug osoba koje imaju aktivnu legitimaciju odnosno
pravo podizanja tužbe radi utvrđenja ništetnosti odluke (glavne) skupštine odnosno
članova d.o.o. To su dioničari odnosno članovi društva, članovi uprave, uprava i čla-
novi nadzornog odbora932. S druge strane, u sudskoj je praksi istaknuto kako udruga
malih dioničara nije aktivno legitimirana za podizanje tužbe radi utvrđenja ništetnosti
odluke glavne skupštine, što se analogno može primijeniti i na d.o.o. u tom smislu što
aktivnu legitimaciju ne bi imala udruga članova društva933.
Budući da i prema općim pravilima o nevaljanosti pravnih poslova ništetnost po-
stoji po samom zakonu i ZTD ističe kako se ona može utvrđivati tužbom radi utvrđe-
nja ništetnosti, ali i isticati i na druge načine, kao što je primjerice prigovor934.
I kad je riječ o pobijanju odluka skupštine ZTD sadrži posebni rok u kojem se
mora podići tužba. To je rok od 30 dana i on teče od prvog idućeg dana poslije zaklju-
čenja skupštine, ako je tužitelj bio nazočan skupštini, odnosno prvog idućeg dana od
kad je mogao saznati za odluku, ako nije bio nazočan skupštini. Posebni objektivni rok
nije propisan, pa bi trebalo primijeniti objektivni rok od tri godine općenito predviđen
za pobijanje pravnih poslova935. Rok od 30 dana ima prekluzivni karakter.
Krug osoba ovlaštenih za pobijanje odluka skupštine čine:
• dioničari koji su sudjelovali u donošenju odluke i svoje protivljenje odluci izjavili
u zapisnik, a stekli su dionice prije objave dnevnog reda glavne skupštine, odno-
sno u d.o.o. osobe čiji upis u knjigu udjela je prijavljen registarskom sudu prije
upućivanja poziva za skupštinu, a sudjelovale su u donošenju odluke i očitovale
svoje protivljenje (ako nije vođen zapisnik, što na skupštini d.o.o. nije nužno),
• dioničari odnosno članovi d.o.o. koji nisu sudjelovali pri odlučivanju jer im po-
grešno to nije bilo dopušteno ili jer (glavna) skupština nije bila valjano sazvana,
što uključuje i propuštanje objave dnevnog reda odnosno priopćavanja dnev-
nog reda u pozivu za skupštinu d.o.o.,
932
To je istaknuto i u odluci VTSRH Pž-3678/02 od 11. ožujka 2003.
933
Odluka VTSRH Pž-3678/02 od 11. ožujka 2003.
934
Čl. 357. st. 1.
935
Čl. 363. st. 1. ZTD i čl. 335. st. 2. ZOO.
430
• svaki dioničar odnosno član d.o.o. u slučaju kad se radi o pobojnosti odluke
zbog toga što je odlukom jedan član postigao svoju korist na štetu društva ili
drugih članova,
• uprava društva, i
• svaki član uprave i nadzornog odbora, ali samo ako bi provođenjem odluke uči-
nio radnju koja je kažnjiva, nezakonita ili za koju bi morao odgovarati za štetu936.
U svezi s pitanjem aktivne legitimacije postoji više odluka sudova. Postojanje
prava svakog člana društva da osporava odluku skupštine odnosno članova društva
istaknula je odluka VTSRH Pž-1450/98 od 29. rujna 1998.937, no potrebno je da se na
strani prospektivnog tužitelja ispune subjektivni uvjeti pobijanja naznačeni u odred-
bama čl. 362. ZTD-a odnosno subjektivni uvjeti podnošenja zahtijeva za utvrdjenje
ništetnosti naznačeni u ZTD-u. “Pravo na tužbu nema svaki član društva koji je glaso-
vao protiv odluke, već samo onaj član društva koji je izrazio protivljenje donošenju
odluke”938. Svakom dioničaru, prema odluci VSRH Revt 136/07 od 23. siječnja 2008.939,
pripada i pravo na tužbu radi pobijanja odnosno utvrđenja ništetnosti «odluke nad-
zornog odbora o usvajanju godišnjih financijskih izvješća… Suprotno tome, uskraći-
vanje ovlaštenja imalo bi za posljedicu povredu dioničarevog prava kontrole uprav-
ljanja društvom i prava „pobijanja“ ništetnih odluka o utvrđenju godišnjih financijskih
izvješća, kao i mogućnost zlouporabe od strane nadzornog odbora, budući da bi nad-
zorni odbor mogao, neovisno o eventualnom postojanju razloga ništetnosti, u cilju
onemogućavanja pobijanja (utvrđenja ništetnosti) odluke o utvrđivanju tih izvješća
od strane dioničara dati suglasnost na ista i odlučiti da utvrđivanje istih ne prepusti
glavnoj skupštini». Istovremeno, pravo na tužbu radi pobijanja odluka glavne skupšti-
ne pripada isključivo osobama navedenim u čl. 362. ZTD-a, a ne i drugim osobama,
što posebno proizlazi iz odluke VSRH Revt 28/04 od 29. lipnja 2004.940.
Pasivna legimacija je na strani društva, jer «tužba se podiže protiv društva»941.
Dosljedno tome u sudskoj je praksi istaknuto kako je “nedopuštena … tužba protiv
fizičke osobe koja je po odluci skupštine, te po registarskoj prijavi upisana u sudski
registar”942. Glede stvarne i mjesne nadležnosti u sudskoj je praksi navedeno da se
“Tužba … podiže kod trgovačkog suda na čijem se području nalazi sjedište društva…”
i “može se podići u roku od 30 dana od dana kad je odluka upisana…”943. Razumije se
936
Kako mandat člana počinje imenovanjem, pravo na tužbu ima od tog dana a ne od dana upisa
u sudski registar. Dosljedno tome, «U pravu je žalitelj kad ukazuje na činjenicu da nije odlučno je
li on upisan u sudski registar kao član nadzornog odbora. Za članove uprave to jasno proizlazi
iz odredbe čl. 244. st. 2. ZTD-a. Po prirodi stvari to se odnosi na članove nadzornog odbora.
Indirektno to slijedi iz odredbe čl. 180. st. 4. ZTD-a, prema kojoj nadzorni odbor imenuje članove
prve uprave; dakle donosi odluke prije nego što je društvo uopće upisano u sudski registar» IO
VTS 2/1999.
937
Prema ZRHTS br. 5., odluka br. 105.
938
Odluka VTSRH Pž-3992/00 od 19. rujna 2000. u ZRHTS 6/55.
939
940
941
Čl. 363. st. 2.
942
Odluka VTSRH Pž-1721/03 od 8. lipnja 2003. u Ing-biro, Pregled sudske prakse.
943
Odluka VTSRH Pž-3489/00 od 12. rujna 2000. u ZRHTS br. 6 odluka 54.
431
da tuženo društvo mora postojati, a ako je brisano iz sudskog registara zbog pripa-
janja drugom društvu «nakon upisa pripajanja u sudski registar u kojemu je upisano
društvo preuzimatelj, tužba na utvrđenje da je ništetna odluka o pripajanju što ju je
donijelo pripojeno društvo podiže se protiv društva preuzimatelja”944.
Društvo zastupaju uprava i nadzorni odbor, što – prema odluci VSRH Gzz 127/05
od 20. srpnja 2005.945 – dovodi to toga da je za valjano priznanje tužbenog zahtjeva
od strane člana uprave (koji je ovlašten samostalno i pojedinačno zastupati tuženika)
nužna suglasnost nadzornog odbora, a donošenjem presude bez te suglasnosti «ni-
žestupanjski sudovi su učinili bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP (ne-
postojanje ovlaštenja za poduzimanje pravne radnje)». Kad društvo zastupa nadzorni
odbor, izjavu o opozivu punomoći moraju potpisati svi članovi nadzornog odbora ili
izjavi o opozivu danoj od strane jednog člana nadzornog odbora treba biti priložena
odluka nadzornog odbora o opozivu punomoći i ovlaštenje tom članu nadzornog od-
bora da dade izjavu o opozivu punomoći946.
Kad tužbu podiže uprava nastat će problem zastupanja društva, jer upravo ona
redovito zastupa društvo, a u takvom slučaju postojala bi kolizija njenih interesa. Zato
će u takvom slučaju društvo zastupati nadzorni odbor, a ako d.o.o. nema nadzorni
odbor, onda su u prvom redu članovi odnosno skupština društva ovlašteni imenovati
zastupnika društva947. Osim toga, temeljem prvobitnog teksta odredbe čl. 448. st. 1.
– koja je za slučaj kad društvo nema zastupnika predviđala mogućnost da zastupnika
društvu postavi sud – mogućnost da sud društvo postavi zastupnika potvrđena je i u
sudskoj praksi948. Makar je ta odredba brisana novelom 2003 ZTD-a, u pojedinim slu-
čajevima tu bi mogućnost trebalo priznati. Npr. u situaciji u kojoj tužbu protiv društva
koje nema nadzorni odbor podižu članovi uprave jer im se odlukom nalaže podu-
zimanje kažnjive radnje, a članovi društva ne imenuju zastupnika. Razumije se da u
slučaju podizanja tužbe od strane člana nadzornog odbora društvo zastupa uprava,
jer je ona ionako zakonski zastupnik društva.
Pasivno legitimirano je društvo, a tužba se mora podići isključivo kod trgovačkog
suda na čijem se području nalazi sjedište društva upisano u sudskom registru, što
upućuje na to da postoji isključiva nadležnost suda i to upravo suda koji je naveden.
S tim u vezi postavlja se više pitanja, a posebno pitanje je li dopustivo podvrgavanje
ove vrste sporova arbitraži. U poredbenoj literaturi o d.o.o. zastupa se stajalište o ar-
bitrabilnosti ovih sporova, što podrazumijeva nepostojanje isključive stvarne nadlež-
nosti sudova. Ovo stajalište potvrdili su Nadzemaljski sud u Innsbrucku i Vrhovni sud
Austrije949.
Podizanje tužbe protiv d.d. i vrijeme održavanja ročišta uprava je dužna bez odga-
đanja objaviti u glasilu društva. Smisao ovog pravila nije samo u obavješćivanju drugih
dioničara o sporu, nego i u omogućavanju dioničarima da se umiješaju u spor, jer se
dioničari mogu umiješati u spor na strani tužitelja u roku od mjesec dana od te objave.
944 Odluka VTSRH Pž-5903/04 od 2. ožujka 2007., http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra/

946 Odluka VTSRH Pž-4646/07 od 14. veljače 2008., http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra/
947 Čl. 441. st. 1. t. 9.
948 Odluka VTSRH Pž-1547/98 od 2. lipnja 1998., prema ZRHTS br. 5 odluka 104.
949 Odluke u SZ 23/184 prema Reich-Rohrwig, ibid. i u EvBl 1989/159 prema Koppensteiner, ibid.
432
Pri podizanju tužbe tužitelj ima pravo predložiti sudu izdavanje privremene mjere
u pravcu zaustavljanja odnosno zabrane primjene odluke čije utvrđenje ništetnom se
tužbom predlaže, a pretpostavka donošenja te privremene mjere je vjerojatnost da bi
provođenjem odluke društvu mogla nastati nepopravljiva šteta. Prema odluci VTSRH
Pž-6317/05 od 11. prosinca 2007.950 «privremenu mjeru treba odrediti samo onda kada
bi društvu bez njezina određivanja doista nastala veća šteta od one počinjene time što
se mjera ne bi odredila. Ovo iz razloga što se privremenom mjerom može zaustaviti ili
toliko otežati gospodarski život društva da ga to može uništiti, pa se privremena mjera
određuje isključivo s ciljem da se postupa u interesu društva, a za određivanje iste na
predlagatelju osiguranja je teret dokaza da učini vjerojatnim da bi provođenje odluke
koja se pobija počinilo društvu nepopravljivu štetu. Međutim, sud nije ovlašten privre-
menom mjerom zabraniti upis promjene podataka u sudskom registru, jer takvo ovla-
štenje ne proizlazi niti iz odredaba Ovršnog zakona, niti iz odredaba Zakona o trgovač-
kim društvima, već je ovlašten odrediti privremene mjere kojima se zaustavlja primjena
odluka za koje se tužbom traži da se utvrde ništetnim (članak 363. stavak 5. ZTD-a)».
Također pri podizanju tužbe iz postupovnih razloga potrebno je naznačiti vrijed-
nost predmeta spora. Kad tu vrijednost određuje sud, on je dužan uzeti u obzir okol-
nosti svakoga pojedinog slučaja, a naročito značenje za stranke ili odrediti vrijednost
spora po slobodnoj procjeni.
Pravomoćna presuda kojom se utvrđuje ništetnost odluke (glavne) skupštine od-
nosno članova d.o.o. djeluje prema svim dioničarima i članovima uprave i nadzornog,
odnosno upravnog odbora neovisno o tome jesu li bili stranke u tome postupku ili
nisu. Tu presudu uprava društva dužna je bez odgađanja dostaviti registarskom sudu,
koji je mora upisati u sudski registar ako je u njemu bila upisana odluka čija ništavost
je utvrđena ovom presudom. Ako se odluka objavljuje, i upis presude se mora objaviti
na isti način kao što je objavljena i odluka, a ako se radilo o odluci kojom je mijenjan
statut u d.d. odnosno društveni ugovor u d.o.o., sudskom registru treba dostaviti i
potpuni tekst statuta odnosno društvenog ugovora ovjeren od strane javnog biljež-
nika i s njegovom potvrdom da su u tom tekstu uzete u obzir sve prethodne izmjene
statuta odnosno društvenog ugovora i presuda povodom koje se dostavlja taj tekst.
Ako je riječ o d.d. čijim se dionicama trguje na uređenom tržištu, društvo je presudu
kojom se utvrđuje ništetnost odluke glavne skupštine dužno objaviti u glasilu društva.
15. DRUGI NAČINI ODLUČIVANJA ČLANOVA D.O.O. (čl. 440.)

15.1. Mogućnost drukčijeg načina odlučivanja
Odluke koje su u djelokrugu članova odnosno skupštine društva mogu se do-
nositi – osim u skupštini - pisanim sporazumom svih članova društva i glasovanjem
pisanim putem.
Prema tekstu odredbe čl. 440. st. 1., izvan skupštine odluke se mogu valjano
donositi ako se opisani način odlučivanja primijeni “u pojedinom slučaju” što za Rei-
ch-Rohrwiga951 znači kako suglasnost s odlučivanjem u pisanom obliku nije moguće
950
951 S. 324. i odluka LG Koeln u GmbHR 1993, 109 prema Karsten Schmidt u Scholz, s. 2237.
433
valjano dati generalno, općenito, u obliku odredbe društvenog ugovora. No s druge

strane, prema Koppensteineru952 bila bi dopuštena odredba društvenog ugovora ko-
jom bi pisani način odlučivanja bio isključen za donošenje određenih vrsta odluka čla-
nova društva, a prema Rothu953 i takva odredba koja bi donošenje odluka u pisanom
obliku isključivala općenito i potpuno.
Sa stajališta hrvatskog prava treba postaviti i pitanje je li isključenje mogućno-
sti prenošenja određenih pitanja iz nadležnosti skupštine na druge organe društva954
znači kako to isključenje podrazumijeva i isključenje mogućnosti da odluke o tim pi-
tanjima budu donesene izvan skupštine društva. Budući da je pisana suglasnost svih
članova s odlučivanjem u pisanom obliku uvjet valjanosti takvog načina odlučivanja,
budući da pri takvom načinu odlučivanja (u usporedbi sa skupštinom), jedino izostaje
mogućnost raspravljanja o predloženoj odluci tj. mogućnost utjecaja na druge čla-
nove, te budući da se tu ne radi o prenošenju nadležnosti na drugi organ, odluke iz
nadležnosti skupštine mogu donositi i pisanim sporazumom svih članova i pisanim
glasovanjem.
15.2. Pisani sporazum svih članova d.o.o. (čl. 440. st. 1. i st. 2.)
Odluke donesene pisanim sporazumom svih članova trebaju biti valjane uvijek
osim kad bi ZTD-om ili društvenim ugovorom određeno pitanje bilo imperativno
stavljeno u isključivu nadležnost skupštine. Pri tome pod pojmom pisanog sporazu-
ma svih članova u svakom slučaju podrazumijevamo situaciju u kojoj su svi članovi
istodobno nazočni postizanju sporazuma, odnosno mogu neposredno ili izravno ko-
municirati, te u krugu takve zajednice postignu i potpišu sporazum koji sadrži odlu-
ku. Zauzimanje suprotnog stajališta – da se radi o pisanom sporazumu i onda kad
su članovi društva sukcesivno i fizički odvojeni potpisali tekst sporazuma – moglo bi
izbrisati crtu razgraničenja između ovakvog načina odlučivanja i odlučivanja pisanim
glasovanjem. Također, treba podrazumijevati kako pisanim sporazumom svih članova
društva može biti obuhvaćeno – odnosno kako on može sadržavati – više odluka, a ne
samo jednu, što bi se možda moglo – pogrešno – zaključiti iz dijela teksta st. 1. čl. 440.
koji navodi kako se odluke donose u skupštini osim ako se članovi u pisanom obliku
ne dogovore o odluci «u pojedinom slučaju». Izrazom da se radi o pojedinom slučaju
samo se naglašava da je donošenje odluka u skupštini pravilo, a ne se isključuje mo-
gućnost da članovi društva jednim pisanim sporazumom ili dogovorom odluče o više
pitanja iz njihova djelokruga.
15.3. Pisano glasovanje (čl. 440. st. 1. i st. 2.)

Kad se odluka članova donosi pisanim glasovanjem nije nužno postojanje mo-
gućnosti neposrednog i - u krugu članova društva - javnog sučeljavanja argumenata
u prilog ili protiv neke odluke, nego će biti moguće da jedna osoba prikupi potrebne
glasove svaki puta komunicirajući samo s jednim članom društva, uz izostanak mo-
gućnosti eventualnog protivnika prijedloga, da svoje argumente iznese tom članu i
952
S. 302.
953
S. 499.
954
čl. 441. st. 2.
434
tako utječe na njegovu odluku. Slobodno govoreći, otvorenija je - no pri odlučivanju

u skupštini - mogućnost provedbe pojedinačnih interesa predlagatelja određene od-
luke umjesto zajedničkih interesa društva odnosno većine članova. Stoga svaki član
društva ima pravo prihvatiti ili otkloniti valjanost odlučivanja pisanim glasovanjem,
a kako bi bilo sigurno da je prihvatio valjanost odlučivanja na takav način, njegova
izjava kojom prihvaća odlučivanje glasovanjem u pisanom obliku, također mora biti
u pisanom obliku.
Istovremeno, takav način odlučivanja moraju prihvatiti svi članovi društva, jer će
odluke donesene pisanim glasovanjem biti valjane samo ako su s takvim načinom od-
lučivanja suglasili svi članovi društva955. Nasuprot, ako bi odluka bila donesena makar
apsolutnom većinom svih glasova u društvu, ali bez pisane suglasnosti svih članova
s takvim načinom odlučivanja, odluka ne bi bila valjana956. Suglasnost s pisanim nači-
nom odlučivanja moraju dati i oni članovi društva kojima bi u konkretnom slučaju bilo
zabranjeno glasovanje tj. koji bi bili isključeni iz glasovanja957, jer i oni imaju pravo biti
nazočni skupštini i raspravljati od predloženoj odluci958.
Tek nakon takvog prihvata ovog načina odlučivanja članovi društva daju glasove
tj. glasuju, razumije se pisanim putem. Za donošenje odluke na ovaj način potrebno
više od polovice od svih glasova koji postoje u društvu - a ne više od polovice danih
glasova, što je slučaj u skupštini - ako se radi o odlukama koje se u skupštini donose
običnom većinom glasova, odnosno barem ¾ od svih glasova koji postoje u društvu,
ako se radi o odlukama za koje je inače potrebna većina od ¾ danih glasova.
16. POSEBNE SKUPŠTINE U D.D. (čl. 295.)

Organ d.d. kojeg čine svi dioničari zove se glavna skupština, a organ d.o.o. kojeg
čine svi članovi društva zove se skupština, pa se postavlja pitanja zašto se taj organ u
d.d. zove «glavna» skupština, a u d.o.o. samo skupština. Odgovor na ovo pitanje leži
u činjenici što pravila ZTD o d.o.o. ne izdvajaju članove koji su imatelji tzv. povlašte-
nih posebnih udjela – ako postoje - kao zasebnu skupinu koja bi trebala odvojeno
od ostalih članova društva odlučivati o pitanjima koja proizlaze iz njihova posebnog
položaja, dok pravila o d.d. dioničare koji imaju povlaštene dionice – ako postoje -
promatraju kao posebnu skupinu dioničara koja treba odvojeno od ostalih dioničara
odlučivati o pitanjima koja proizlaze iz okolnosti što im pripadaju povlaštene dionice.
Istovremeno, ako u d.d. postoji samo jedan rod dionica, onda postoji samo glavna
skupština, ali ne i jedna ili više posebnih skupština. Ona odnosno one postoje samo
ako postoje dva ili više rodova dionica.
Dakle, kad u d.d. postoje dionice više rodova, imatelji dionica pojedinih rodo-
va imaju poseban pravni položaj, pa time postoje i posebna pitanja odnosno odluke
koje imatelji tih dionica imaju pravo donositi odvojeno od ostalih dioničara i kao za-
sebna skupina dioničara. Radi se o svim odlukama za koje tako određuje ZTD, ali se
i statutom društva može odrediti koje se odluke donose na ovaj način. Npr., kad se
955 Koppensteiner, s. 301. V. Pravo sudjelovanja u odlučivanju

956 Odluka OGH br. 5 Ob 553/87 od 28. travnja 1987. prema ibid.
957 V. Pravni odnos društva i člana društva, Pravo glasa.
958 Odluka OLG Duesseldorf u ZIP 89, 1556 prema Lutter-Hommelhoff, s. 537.
435
statut mijenja na takav način da bi izmjenom došlo do promjene dotadašnjeg odnosa

među rodovima dionica na štetu nekoga roda dionica, za donošenje odluke potrebna
je suglasnost dioničara onoga roda dionica na čiju se štetu treba izmijeniti statut. Te
odluke ovi dioničari mogu donositi na dva načina: odvojenim glasovanjem na glavnoj
skupštini društva ili na posebnoj skupštini koju čine samo ti dioničari.
Posebnu skupštinu može sazvati uprava društva vlastitom inicijativom ili na za-
htjev dijela tih dioničara čiji udjeli s kojima mogu sudjelovati u donošenju odluka
zajedno čine najmanje deseti dio svih udjela na temelju kojih se može glasovati na
takvoj skupštini. Glede drugih pitanja u svezi sa sazivanjem posebne skupštine, sudje-
lovanjem dioničara i pravom obavješćivanja dioničara, primjenjuju se pravila ZTD-a o
glavnoj skupštini. Pravila o donošenju odluka na glavnoj skupštini primjenjuju se na
donošenje posebnih odluka na odgovarajući način.
IX NADZORNI ODBOR
1. UVOD ČL. 254., (čl. 434. st. 1. i čl. 439.)

Nadzorni odbor u dioničkom je društvu obvezatni organ, osim ako glavna skup-
ština ne odluči da ono ima upravni odbor umjesto nadzornog odbora i uprave, tj. tzv.
monistički ustroj organa. U d.o.o. nadzorni odbor u pravilu nije obvezatni organ – što
proizlazi iz njegovog koncepta kao smanjenog i pojednostavljenog d.d. - nego je takav
samo u zakonom predviđenim slučajevima kad se prema većem broju članova društva
ili zaposlenika, ili prema većem temeljnom kapitalu d.o.o. može usporediti s d.d.
Obvezatnost postojanja nadzornog odbora u d.d. proizlazi iz okolnosti što d.d.
redovito ima veliki broj članova (dioničara) koji ne mogu neposredno utjecati na po-
slovne odluke koje samostalno donosi uprava, jer o vođenju poslova društva uprava
odlučuje samostalno, a isto je isključeno iz nadležnosti glavne skupštine. Osim toga,
dioničari često nisu dovoljno stručni za donošenje prosudbi o financijskim i drugim
izvješćima i o tome ispunjavaju li članovi uprave svoje dužnosti sukladno pravilima
koja se na to primjenjuju. Zbog toga se nadzorni odbor može uzeti kao predstavnik
dioničara koji djeluje između glavne skupštine i uprave, odnosno kao spona između
ta dva organa.
D.o.o. najčešće ima svega nekoliko članova društva, a nerijetko samo jednog. Ta-
kođer često članovi društva ujedno su i članovi uprave društva, što pokazuje kako u
ovom društvu članovi društva u pravilu imaju značajno bližu vezu s vođenjem poslova
društva i društvom u cjelini, no što je to u dioničkom društvu. Na primjer, u situaciji
u kojoj su svi članovi društva ujedno i članovi uprave, bilo bi proturječno imenovati
nekoga trećeg da nadzire upravu i podnosi izvješća skupštini, kad upravu čine iste
osobe koje su i članovi društva! Iz toga proizlazi temeljno pravilo o neobvezatnosti
postojanja nadzornog odbora u d.o.o. Istovremeno članovi društva mogu društve-
nim ugovorom odrediti da društvo ima nadzorni odbor. No, kad po broju članova ili
zaposlenika ili po temeljnom kapitalu d.o.o. postane usporediv s d.d., on po samom
zakonu mora imati nadzorni odbor.
436
Posljednje, u svezi s mogućnošću postojanja monističkog ustroja organa d.d.,

otvara pitanje mogućnosti monističkog ustroja organa d.o.o. Naime, iz okolnosti u
kojima je nadzorni odbor obvezatan vidljivo je da su to okolnosti koje su redovite u
d.d. i zbog kojih je nadzorni odbor u dioničkim društvima predzadnje novele ZTD-a
bio obvezatni organ, a sad više nije.
Stoga držimo da treba dopustiti analognu primjenu odredbi o monističkom
ustroju organa d.d. na d.o.o. koje po Zakonu mora imati nadzorni odbor. Prvi razlog
je u tome što bi nemogućnost analogne primjene tih odredbi dovela do proturječne
situacije da jedno društvo koje ispunjava uvjete obvezatnog postojanja nadzornog
odbora mora imati taj odbor samo zato što ima oblik d.o.o., dok ga drugo društvo
ne mora imati samo zato što ima oblik d.d., iako možda ima daleko više zaposleni-
ka, članova i temeljnog kapitala nego d.o.o. koji mora imati nadzorni odbor. Drugim
riječima, teleološko tumačenje odredbi o obvezatnosti nadzornog odbora u d.o.o. i
odredbi o mogućnosti monističkog ustroja organa d.d., upućuje na potrebu analogne
primjene potonjih odredbi na d.o.o. koji mora imati nadzorni odbor. K tome, iako ZTD
nema opće odredbe o analognoj primjeni odredbi o d.d. na d.o.o., više odredbi ZTD-a
o d.o.o. izrijekom upućuje na primjenu određenih odredbi o d.d. na d.o.o., analogna
primjena odredbi o d.d. na d.o.o. dopustiva je uvijek kad odredbe ZTD o d.o.o. ostav-
ljaju pravnu prazninu, a odredbe o d.d. sadrže rješenje koje je u skladu s individual-
nim obilježjima d.o.o., odnosno nije protivno obilježjima koja d.o.o. individualiziraju
u odnosu na d.d. I na koncu, pravo društava u ovome je dijelu dio privatnog prava u
kojem je analogija dopuštena.
Neovisno o tome je li nadzorni odbor u d.o.o. dobrovoljan ili obvezatan, postoji
čitav pravila koja su istovjetna za nadzorni odbor d.d. i nadzorni odbor d.o.o.
2. SASTAV (BROJ ČLANOVA) (čl. 254. i čl. 435.)

Različito no što je slučaj kod uprave društva – koja može imati i neparan ali i
paran broj članova – nadzorni odbor društva mora imati samo neparan broj čla-
nova.
Po zakonu, nadzorni odbor d.d. mora imati najmanje tri člana, a za nadzorni od-
bor d.o.o. propisano je da se sastoji od tri člana. Ova razlika u izričaju odredbi ZTD-
a posljedica je obvezatnosti nadzornog odbora u d.d. i nužnosti unošenja u statut
odredbe o broju članova tog odbora s jedne strane i s druge strane nepostojanja
nužnosti unošenja odredbe o broju članova tog odbora u društveni ugovor d.o.o.,
zbog čega je bilo potrebno broj njegovih članova fiksirati odredbom ZTD-a. Dakle,
nadzorni odbor d.d. imat će onaj broj članova koji je određen statutom, a najmanji
broj članova koji se može odrediti statutom je tri. Nadzorni odbor d.o.o. imat će tri čla-
na, ako broj članova nije određen društvenim ugovorom. No, statutom d.d. odnosno
društvenim ugovorom d.o.o. može se odrediti i veći broj članova nadzornog odbora,
ali samo neparan broj članova.
Najveći dopustivi broj članova nadzornog odbora d.o.o. nije izričito određen, ali
na to pitanje treba primijeniti pravila o najvećem broju članova nadzornog odbora
d.d. Prema tim pravilima najveći broj članova nadzornog odbora zavisi od svote te-
437
meljnog kapitala društva, pa će najveći dopustivi broj članova nadzornog odbora u

društvima:
• čiji temeljni kapital ne prelazi 12.000.000 kn, biti 9,
• čiji temeljni kapital ne prelazi 80.000.000 kn, biti 15, a
• čiji temeljni kapital premašuje 80.000.000 kn, biti 21.
3. UVJETI ZA ČLANSTVO (čl. 255., čl. 261. st. 1. i čl. 436.)

Temeljna pravila ZTD o tome tko može biti član nadzornog odbora istovjetna su
za članove nadzornog odbora d.d. i d.o.o. jer pravila za d.o.o. upućuju na primjenu
pravila o tome tko može biti član nadzornog odbora dioničkog društva. Prema tim
pravilima član nadzornog odbora može biti samo potpuno poslovno sposobna fizička
osoba, osim osobe:
• koja je kažnjena za kazneno djelo zlouporabe stečaja, zlouporabe u postupku
stečaja, pogodovanja vjerovnika ili povrede obveze vođenja trgovačkih i poslov-
nih knjiga iz Kaznenog zakonika Republike Hrvatske i to za vrijeme od pet go-
dina po pravomoćnosti presude kojom je osuđena, s time da se u to vrijeme ne
računa vrijeme provedeno na izdržavanju kazne,
• protiv koje je izrečena mjera sigurnosti zabrane obavljanja zanimanja koje je u
potpunosti ili djelomično obuhvaćeno predmetom poslovanja društva za vrije-
me dok traje ta zabrana,
• koja je član uprave društva,
• koja je član nadzornog, odnosno upravnog odbora u deset društava,
• koja je član uprave odnosno izvršni direktor ovisnog društva, i
• koja je član uprave odnosno izvršni direktor drugog društva kapitala u čijem se
nadzornom, odnosno upravnom odboru nalazi član uprave društva.
Osim toga, član nadzornog odbora ne može biti istovremeno i član uprave, trajni
zamjenik člana uprave, prokurist ni punomoćnik društva. Ovo pravilo o nespojivosti
dužnosti iznimno je važno za nadzornu ulogu nadzornog odbora, kao spone između
dioničara i uprave, jer kad ne bi postojalo, bila bi otvorena mogućnost da određene
osobe nadziru same sebe, čime bi nadzor stvarno izostao.
Glede d.o.o., a u svezi sa članstvom neke osobe u drugim nadzornim odborima
treba reći i da se izbor odnosno imenovanje jedne osobe - ako nije član više od dva-
deset nadzornih odbora – za člana nadzornog odbora u više nadzornih odbora u svoj-
stvu predstavnika
• javnog pravnog tijela,
• društva unutar koncerna, ili
• kreditne odnosno financijske ustanove koja s društvom trajnije posluje,
u svrhu zaštite interesa tog tijela odnosno koncerna odnosno ustanove, ne uzima se
kao izbor odnosno imenovanje u više nadzornih odbora nego u samo jedan nadzorni
odbor.
Statutom d.d. odnosno društvenim ugovorom d.o.o. mogu se propisati i dodatni
uvjeti koje mora ispuniti osoba da bi mogla biti izabrana u nadzorni odbor, ali ti se
438
uvjeti mogu propisati samo za članove nadzornog odbora koje bira skupština odno-
sno glavna skupština, a ne i za članove koji se biraju na temelju prijedloga sukladno
posebnim zakonom, kao što su npr. delegati zaposlenika.
4. IZBOR I IMENOVANJE ČLANOVA

4.1. Uvodna napomena
U svezi s postavljenjem osobe na dužnost člana nadzornog odbora prvo je po-
trebno učiniti jedno pojmovno razjašnjenje. Članovi nadzornog odbora mogu biti
izabrani ili imenovani. O izboru se govori kad članovi društva odgovarajućom veći-
nom glasova odlučuju o tome hoće li određena osoba biti član nadzornog odbora, a o
imenovanju onda kad određena osoba ili određena skupina osoba ima pravo odrediti
jednu ili više osoba da – temeljem njene odluke – postane ili postanu članovi nadzor-
nog odbora. Članom nadzornog odbora može se postati voljom:
• potrebne većine glasova dioničara odnosno članova d.o.o.
• pojedinog dioničara odnosno člana d.o.o. ili pojedinih dioničara odnosno čla-
nova d.o.o.,
• zaposlenika, i
• suda.
4.2. Izbor od strane članova društva (čl. 256. st. 1. i čl. 437. st. 1.)
Unatoč tome što postoje ove četiri mogućnosti, redoviti način postanka članom
nadzornog odbora bit će izbor od strane glavne skupštine d.d. odnosno članova
d.o.o. Članove nadzornog odbora izabrat će članovi d.o.o. na neki od načina na koji
oni mogu valjano donositi odluke959 odnosno glavna skupština d.d., s onim brojem
glasova koji je općenito potreban za donošenje odluka članova d.o.o. odnosno glav-
ne skupštine d.d., tj. običnom većinom glasova, ako društvenim ugovorom u d.o.o.
nije predviđena veća većina. Dapače, o članovima nadzornog odbora mogu odlučiva-
ti samo članovi društva – a ne i neki drugi organ društva – jer odlučivanje o članovima
društva ne može biti preneseno iz djelokruga skupštine društva960.
Prijedlog za izbor članova nadzornog odbora podnosi postojeći nadzorni odbor,
ali ga mogu podnijeti i dioničari odnosno članovi d.o.o.
Glavna skupština d.d. odnosno članovi d.o.o. mogu glasovati zajednički o svim
osobama predloženim za članstvo u nadzornom odboru kao jednoj cjelini, ili o sva-
koj predloženoj osobi posebno odnosno odvojeno. U d.o.o., pitanje odvojenog ili za-
jedničkog izbora zavisi o broju članova nadzornog odbora koji se izabiru na jednoj
skupštini društva. Ako se bira do dva člana nadzornog odbora, onda bi za odvojeno
glasovanje o svakom od kandidata zasebno bila potrebna prethodna odluka većine
glasova članova društva, a ako se većina glasova ne odluči za odvojeno glasovanje,
glasovat će se o predloženim kandidatima zajedno. Ako se, pak, izabiru tri ili više čla-
nova nadzornog odbora, za odvojeno glasovanje o svakom kandidatu posebno bit će
959
960
Čl. 441. st. 2.
439
dostatan zahtjev jednog člana društva koji drži najmanje trećinu temeljnog kapitala
zastupljenog na skupštini ili zajednički zahtjev više članova društva koji skupa drže
taj dio temeljnog kapitala. Na njihov zahtjev, glasovanje će biti odvojeno, posebno o
svakom predloženom kandidatu. Kako se posljednje navedenim pravilom štiti pravo
manjine, pravo zahtijevati odvojeno glasovanje o svakom predloženom kandidatu
društvenim ugovorom bi se moglo dodijeliti i manjem postotku zastupljenog temelj-
nog kapitala od zakonom predviđene jedne trećine.
U d.d., način izbora članova treba urediti statutom, pri čemu su temeljne moguć-
nosti također da se glasuje za svakog pojedinog kandidata ili za sve odjednom961. Ako
način izbora nije uređen statutom, o tome odlučuje glavna skupština.
Na ostala pitanja u svezi s odlučivanjem članova društva o izboru članova nad-
zornog odbora primijenit će se opća pravila o odlučivanju glavne skupštine odnosno
članova d.o.o..
4.3. Imenovanje od strane člana ili članova društva

(čl. 256. st. 2. i st. 3. i čl. 437. st. 2.)
Određeni član d.o.o. osobno ili svakodobni imatelj određenog poslovnog udjela
mogu društvenim ugovorom biti ovlašteni imenovati jednoga ili više članova nad-
zornog odbora962. Isto tako, statutom d.d. može se predvidjeti da određeni dioniča-
ri osobno, ili svakodobni imatelji određenih dionica, imenuju određeni broj članova
nadzornog odbora, ali samo ako je za prijenos tih dionica potrebna suglasnost druš-
tva963. Takve dionice ne čine poseban rod. I u d.d. i u d.o.o. tako se može imenovati
najviše 1/3 članova nadzornog odbora.
Odredba statuta kojom se daje pravo imenovanja člana ili članova nadzornog od-
bora mora biti dovoljno određena, kako bi bila valjana, a to proizlazi i iz odluke VTSRH
Pž-7616/06 od 23. siječnja 2007.964. Naime, prema toj odluci ništava je odluka o imeno-
vanju člana nadzornog odbora kad je «člankom 22. Statuta društva određeno da četiri
člana nadzornog odbora bira glavna skupština, a jednog člana većinski dioničari Ž. Š. i
partneri koji raspolažu sa 7990 dionica, što iznosi 51,32 % udjela u temeljnom kapitalu
društva» i to zato što «iz ove odredbe Statuta nije vidljivo o kojim je partnerima riječ, a
sukladno odredbi članka 256. stavak 2. Zakona o trgovačkim društvima dioničari koji
imaju pravo imenovati određeni broj članova nadzornog odbora moraju biti jasno
određeni» i to bilo «poimence… ili kao … imatelji određenih dionica».
4.4. Imenovanje od strane zaposlenika (čl. 256. st. 2. i čl. 437. st. 1.)
Glede imenovanja određenog broja članova nadzornog odbora od strane zapo-
slenika, ZTD predviđa mogućnost da se posebnim zakonom pravo imenovanja jednog
dijela članova nadzornog odbora dodjeli zaposlenicima. U takvom slučaju posebni
zakon određuje broj takvih članova nadzornog odbora, način njihova izbora od strane
961
O tome v. Prava manjine.
962
O tome v. Osnivanje d.o.o. i simultano osnivanje d.d., Posebna prava i obveze temeljem statuta
i društvenog ugovora.
963
O prijenosu dionica uz suglasnost društva v. ibid.
964
440
zaposlenika965, a u odnosu na pitanja uređena ZTD-om tako izabrani članovi imat će

položaj onih članova koji su imenovani a ne izabrani od strane članova društva. Razu-
mije se kako će tada pravo članova društva da izaberu članove nadzornog odbora biti
ograničeno za onaj broj članova nadzornog odbora koje u taj odbor imenuju zaposle-
nici. Kad se to promatra u svezi s odredbom čl. 163. st. 1. Zakona o radu, proizlazi da
u slučajevima kad društvo ima manje od 200 zaposlenika, zaposlenici nužno ne ime-
nuju člana nadzornog odbora. Posebno je, među odredbama o d.d., odredba prema
kojoj se u statutu određuje broj članova nadzornog odbora koje imenuju zaposleni,
kad je tako propisano posebnim zakonom.
4.5. Imenovanje od strane suda (čl. 257. i čl. 439.)

Sud je ovlašten imenovati jednoga ili više – ili sve – članove nadzornog odbora
samo u jednom slučaju a to je ako u nadzornom odboru nedostaje broj članova potre-
ban za to da bi se u njemu mogle donositi odluke. Sud neće započinjati postupak po
službenoj dužnosti nego je za imenovanje potreban zahtjev koji su ovlašteni podnijeti
uprava društva, član nadzornog odbora i član društva odnosno dioničar. Dapače, upra-
va je dužna zahtjev sudu uputiti bez odgađanja, čim u nadzornom odboru nedostaju
članovi nužni da bi on mogao donositi valjane odluke. Ipak, iznimno, uprava to nije
dužna učiniti ako se očekuje da će se broj članova nadzornog odbora na vrijeme popu-
niti do iduće sjednice toga odbora (npr. zato što je za vrijeme prije toga sazvana glavna
skupština, a izbor članova nadzornog odbora je jedna od točaka dnevnog reda).
5. MANDAT ČLANOVA (čl. 258., čl. 437. st. 4. i čl. 439.)

Članovi nadzornog odbora biraju se – odnosno imenuju – najviše na četiri godine
– što znači da se statutom d.d. odnosno društvenim ugovorom d.o.o. može predvi-
djeti i kraće trajanje mandata. Oni mogu biti ponovno birani odnosno imenovani, pri
čemu nema ograničenja glede broja ponovnih biranja odnosno imenovanja. U d.o.o.,
iznimno od toga članovi prvog nadzornog odbora imenuju se pri osnivanju društva
za vrijeme do odluke skupštine odnosno članova društva kojom po proteku godine
dana od upisa društva u sudski registar odlučuju o tome da li da im se dade razrješni-
ca. Do tada ih skupština odnosno članovi društva mogu opozvati odlukom donese-
nom običnom većinom glasova.
Kao i članovima uprave, tako i članovima nadzornog odbora, mandat počinje teći
s danom donošenja odluke o izboru odnosno s danom izjave o imenovanju, osim ako
bi u toj odluci odnosno izjavi bilo određeno drukčije, razumljivo, pod pretpostavkom
da izabrana odnosno imenovana osoba prihvati izbor odnosno imenovanje. Mandat
se može prihvatiti na sve načine na koje se valjano može očitovati volja – tj. riječima,
konkludentim radnjama i znacima – s time što se prihvat može očitovati organu koji
je izvršio izbor odnosno imenovao člana. Prihvat se može očitovati unaprijed ili nakon
izbora odnosno imenovanja. Dakle i ovdje mandat počinje teći tog dana, neovisno o
965
Prema čl. 166. st. 2. i 4. Zakona o radu, predstavnika radnika u nadzorni odbor imenuje i opoziva
Radničko vijeće, a ono je ovlašteno i opozvati ga jer prema čl. 259. st. 2. ZTD-a imenovanog
člana Nadzornog odbora opoziva onaj tko ga je imenovao. Tako i odluka VSRH Gž 30/05 od 3.
studeni 2005. Sukladno novom Zakonu o radu, to je čl. 163. st. 2. i 4.
441
vremenu upisa člana u sudski registar, što znači da upis u sudski registar ima deklara-
torno značenje966.
Mandat pojedinog člana nadzornog odbora je individualan tj. mandat se odnosi
na članove nadzornog odbora pojedinačno, a to znači da u slučaju prestanka članstva
jedne osobe u nadzornom odboru prije isteka njegova mandata, mandat novog čla-
na nadzornog odbora ne traje do isteka mandata ranijeg člana, nego do isteka četiri
godine od izbora novog člana.
6. OBJAVA I UPIS U SUDSKI REGISTAR (čl. 262.)

Svaku promjenu u sastavu nadzornog odbora uprava i predsjednik nadzornog
odbora moraju bez odgađanja objaviti u glasilu društva odnosno na način na koji
se objavljuju priopćenja društva i podnijeti prijavu za upis promjene člana u sudski
registar, kojoj se obvezatno prilaže dokaz o prestanku članstva dotadašnjeg člana i
dokaz o nastanku članstva sadašnjeg člana, što uključuje i izjavu novog člana kojom
prihvaća izbor odnosno imenovanje.
7. PRESTANAK ČLANSTVA
7.1. Istek mandata
Mandat prestaje istekom četiri godine od izbora odnosno imenovanja, ali može
prestati i prije isteka četiri godine – odnosno kraćeg roka određenog statutom d.d.
odnosno društvenim ugovorom d.o.o. – i to opozivom, nastankom nekog od razloga
zbog kojih određena osoba ne može biti član nadzornog odbora, prestankom društva
pripajanjem i spajanjem, ostavkom i stečajem društva. Istekom mandata osoba kojoj
je mandat istekao automatski prestaje biti član nadzornog odbora, odnosno prestaje
njena dužnost člana nadzornog odbora, čime – razumije se – prestaju njene ovlasti i
dužnosti kao člana nadzornog odbora967.
7.2. Opoziv (čl. 259. i čl. 260. u svezi s čl. 439.)

Člana nadzornog odbora u pravilu opoziva onaj tko ga je izabrao odnosno ime-
novao na tu dužnost968. To znači kako će članove koje je na tu dužnost izabrala glavna
skupština d.d. odnosno skupština d.o.o., ona i opozvati. Za valjanost opoziva nije do-
voljna obična većina glasova, nego je potrebna tročetvrtinska većina od danih glaso-
va – osim ako je statutom u d.d. odnosno društvenim ugovorom u d.o.o. predviđena
veća većina ili ispunjenje dodatnih pretpostavki, kad je potrebna veća većina odno-
sno ispunjenje tih pretpostavki. Ali, u slučaju kad član nadzornog odbora više ne ispu-
njava pretpostavke imenovanja određene statutom odnosno društvenim ugovorom,
bit će dovoljna obična većina glasova. U odnosu na imenovane članove nadzornog
966
Tako i odluka VSRH Rev 658/04 od 23. ožujka 2005.
967
Tako i odluka VTSRH Pž-4656/01 od 14. studenoga 2001.
968
I upravu i nadzorni odbor mogu opozvati samo oni koji su ih i imenovali, a sud samo u zakonom
propisanim slučajevima (odluka VSRH Rev 83/01 od 28. siječnja 2004., http://sudskapraksa.
vsrh.hr/supra/)
442
odbora, ovo pravilo znači kako će te članove u svako doba moći opozvati onaj tko ih
je imenovao – npr. član društva ili zaposlenici - i zamijeniti drugim.
Osim glavne skupštine u d.d. odnosno skupštine u d.o.o., i osobe koja ga je ime-
novala, člana nadzornog odbora iz važnog razloga može opozvati i sud na prijedlog
samoga nadzornog odbora ili manjinskog odnosno manjinskih dioničara odnosno
članova d.o.o., o čemu v. Prava manjine. O postavljanju prijedloga za opoziv sudu,
nadzorni odbor odlučuje običnom većinom glasova, a pri odlučivanju o postojanju
važnog razloga sud na odgovarajući način treba primijeniti odredbe o važnim razlozi-
ma za opoziv članova uprave.
7.3. Ostavka (čl. 260.a i čl. 439.)

Prihvaćanje dužnosti člana nadzornog odbora ne podrazumijeva da je to prihva-
ćanje neopozivo sve do isteka mandata, jer svaki član nadzornog odbora – uključujući
i njegova predsjednika – može dati ostavku na tu dužnost. Za valjanost ostavke po-
trebno je da bude dana u pisanom obliku i ona stvara učinak prestanka dužnosti člana
nadzornog odbora od dana kad je priopćena društvu, a priopćava se upravi. Ipak, ako
iz ostavke proizlazi da ona proizvodi učinak prestanka dužnosti člana nakon isteka
nekog vremena, učinak će nastati kad istekne navedeno vrijeme, a ne u trenutku kad
uprava primi priopćenje odnosno ostavku.
Iz toga proizlazi kako za prestanak članstva nije potrebna odluka glavne skup-
štine d.d. odnosno članova d.o.o. Suprotno tome, ako bi osoba koja je dala ostavku,
danu ostavku željela povući odnosno opozvati i time ukinuti njene učinke odnosno
zadržati dužnost člana nadzornog odbora, za to bi bila potrebna suglasnost glavne
skupštine, a ako se radi o imenovanom članu nadzornog odbora, suglasnost onoga
tko je imenovao tog člana. O ostavci člana nadzornog odbora uprava društva dužna
je odmah izvijestiti sve ostale članove nadzornog odbora969.
8. NADLEŽNOST (čl. 261. st. 2., čl. 263. i čl. 268.)

Temeljna dužnost nadzornog odbora jest nadziranje vođenja poslova društva,
što u stvarnosti znači kako on poglavito nadzire upravu društva. U cilju ispunjenja ove
temeljne zadaće nadzornog odbora, on je ovlašten pregledavati i ispitivati cjelokupno
poslovanje i dokumentaciju društva, a posebice poslovne knjige, dokumentaciju, bla-
gajnu, vrijednosne papire. Ovu svoju dužnost nadzorni odbor ne mora nužno obav-
ljati putem svojih članova, nego je ovlašten angažirati odgovarajuće stručne osobe
iz društva ili izvan društva. Posebno nadzorni odbor daje nalog revizorima godišnjih
financijskih izvješća društva, ali i koncerna, ako on postoji.
S druge strane, vođenje poslova društva u isključivoj je nadležnosti uprave i ne
može se prenijeti na nadzorni odbor, ali se statutom d.d. odnosno društvenim ugovorom
d.o.o. ili odlukom samog nadzornog odbora može predvidjeti da se određene vrste po-
slova mogu obavljati samo uz suglasnost tog odbora. Kad je tako predviđeno, a nadzorni
odbor odbije dati traženu suglasnost, o davanju suglasnosti konačno odlučuje glavna
skupština, jer uprava od nje može zatražiti davanje suglasnosti. U tom slučaju glavna
969
Usp. s Uprava, Ostavka člana uprave.
443
skupština odlučuje tročetvrtinskom većinom glasova. Potrebna većina glasova statutom

se ne može povećati, niti se može zahtijevati ispunjenje dodatnih pretpostavki.
Kako je nadzorni odbor svojevrsna spona između dioničara i uprave, u svezi s
njegovom temeljnom dužnosti, ali i takvim položajem, nadzornom odboru pristoje i
slijedeće dužnosti i prava:
• dužnost podnošenja glavnoj skupštini d.d. odnosno skupštini d.o.o., pisanog iz-
vješća o obavljenom nadzoru nad vođenjem poslova društva. Ovo izvješće pod-
nosi obvezatno jednom godišnje i u njemu se mora navesti (1) djeluje li društvo
u skladu sa zakonom i aktima društva, a naročito odlukama glavne skupštine,
(2) jesu li godišnja financijska izvješća izrađena u skladu sa stanjem u poslovnim
knjigama društva i pokazuju li ispravno imovinsko i poslovno stanje društva, te
(3) stav o prijedlogu uprave glede upotrebe dobiti i pokrića gubitka u društvu.
Makar nadzorni odbor djeluje kao tijelo, pojedini članovi – koji nisu suglasni s
izvješćem ili nekim njegovim dijelom – dužni su glavnoj skupštini d.d. odnosno
skupštini d.o.o. dostaviti svoje primjedbe u pisanom obliku,
• ovlast sazivanja glavne skupštine d.d. odnosno skupštine d.o.o., koja se pretvara
u obvezu uvijek onda kad je njeno održavanje potrebno radi dobrobiti društva,
o čemu nadzorni odbor odlučuje običnom većinom glasova,
• zastupanje društva u odnosu prema članovima uprave društva kad god se radi o
pravnim odnosima između društva i članova uprave.
U dioničkom društvu među obveze i ovlasti nadzornog odbora uvršćuju se i ime-
novanje i opoziv članova uprave društva. S tim pitanjem u vezi autor zastupa stajalište
kako u d.o.o. članovi društva – i u slučaju postojanja nadzornog odbora – u načelu
ostaju nadležni za imenovanje i opoziv članova uprave. Razlog ovom stajalištu jest što
odredba o nadležnosti skupštine društva – bez ikakvih ograničenja ili ograda – ime-
novanje i opoziv uprave i izbor i opoziv nadzornog odbora smješta u popis pitanja o
kojima odlučuje skupština. Da se htjelo imenovanje i opoziv uprave uvrstiti u nadlež-
nosti nadzornog odbora, posve je sigurno kako bi tekst ZTD-a o tome sadržavao od-
govarajuću naznaku, makar u vidu dodatka u popisu pitanja iz djelokruga skupštine
odnosno članova d.o.o. S druge strane, članovi društva pitanje imenovanja i opoziva
uprave društvenim ugovorom mogu staviti u nadležnost nadzornog odbora.
Osim toga, nadzorni odbor može intervenirati kako bi društvo moglo uredno dje-
lovati u situaciji kad bi upravi nedostajao neki član ili članovi odnosno ako neki član
ili članovi ne bi bili u mogućnosti obavljati svoju dužnost. U takvim situacijama nad-
zorni odbor može neke svoje članove imenovati za zamjenike članova uprave i to na
vrijeme koje unaprijed odredi, ali najviše na godinu dana, odnosno najviše na ukupno
godinu dana, ako bi ih imenovao na kraće vrijeme, ali više puta, što je ovlašten učiniti.
S obzirom na nespojivost dužnosti člana nadzornog odbora i člana uprave, imenova-
na osoba ne može obavljati dužnost člana nadzornog odbora tako dugo dok obavlja
posao u upravi društva. Istovremeno za tu osobu ne vrijedi zabrana konkurencije970.
Uz sve to, potrebno je spomenuti kako nadzorni odbor ima pravo predlagati
glavnoj skupštini nove članove nadzornog odbora u slučaju prestanka mandata jed-
noga, nekih ili svih članova nadzornog odbora.
970
O zabrani konkurencije v. Uprava
444
9. NAČIN RADA (čl. 264., čl. 265., čl. 266., čl. 267. i čl. 280. st. 3.)
Budući da nadzorni odbor radi i odlučuje u sjednicama, potrebno je prethodno
sjednice sazvati, a za to je potrebno izabrati predsjednika i najmanje jednog zamjeni-
ka predsjednika nadzornog odbora. Pri tome treba naglasiti kako zamjenik predsjed-
nika ima prava i obveze predsjednika, ali samo ako je predsjednik spriječen u obavlja-
nju svoje dužnosti, a razumije se kako se oni upisuju u sudski registar.
Sjednice nadzornog odbora saziva predsjednik na vlastitu inicijativu ili povodom
traženja člana nadzornog odbora ili uprave društva, jer su i uprava i svaki član nad-
zornog odbora ovlašteni to od njega zatražiti971. Dapače, ako predsjednik nadzornog
odbora ne sazove sjednicu, uprava odnosno član nadzornog odbora koji je tražio sazi-
vanje, mogu sami sazvati sjednicu, ali uz navođenje razloga sazivanja i dnevnog reda.
I kad nema traženja uprave odnosno člana nadzornog odbora, predsjednik treba sazi-
vati sjednice u pravilu jednom u tri mjeseca, a dužan ih je sazivati najmanje jednom po-
lugodišnje. Između dana sazivanja i održavanja sjednice smije proteći najviše 15 dana.
Sjednicama nadzornog odbora mogu nazočiti samo njegovi članovi, članovi
uprave i osobe koje nadzorni odbor pozove kao izvjestitelja i savjetnike za pojedina
pitanja s dnevnog reda, dok treće osobe ne mogu nazočiti. No, statutom d.d. odnosno
društvenim ugovorom d.o.o. može se - za slučaj spriječenosti člana nadzornog odbo-
ra – predvidjeti da umjesto spriječenog člana sjednici nadzornog odbora nazoči nje-
gov punomoćnik, koji to svojstvo treba iskazati pisanom punomoći. S druge strane,
ako postoje komisije ili slična tijela koja može ustanoviti i koja je ustanovio nadzorni
odbor radi pripreme odluka i/ili nadzora nad njihovim provođenjem, članovi nadzor-
nog odbora mogu nazočiti njihovim sjednicama makar nisu članovi tih komisija, osim
ako predsjednik nadzornog odbora ne odredi drukčije.
O sjednicama nadzornog odbora vodi se zapisnik kojega potpisuje predsjednik
nadzornog odbora i koji se svakom članu tog odbora mora dati na uvid. Iako zapisnik
treba sadržavati barem mjesto mjesto i vrijeme održavanja sjednice, dnevni red, bitan
sadržaj vođene rasprave i donesene odluke, propuštanje da se u zapisniku navede
neki od tih podataka nema za posljedicu ništetnost odluka nadzornog odbora, što
znači da pisani oblik nije pretpostavka valjanosti odluka nadzornog odbora.
Umjesto toga, za valjanost odluka nadzornog odbora po samom zakonu potreb-
na je prvo nazočnost najmanje polovice od propisanog broja njegovih članova, ali ne
manje od tri, i većina danih glasova, dakle, obična većina glasova. Pri tome se moraju
uzeti u obzir i pisano dani glasovi nenazočnih članova nadzornog odbora, koje oni
mogu dati putem drugog člana ili putem punomoćnika. Osim toga u obzir se moraju
uzeti i glasovi članova dani pismom izravno, telefonom, telegrafom, telefaksom i kori-
971
Prema odluci VTSRH u IO VTS 2/2000 utvrđeno je da je «sjednicu Nadzornog odbora od 14.
prosinca 1999. godine sazvao ministar poljoprivrede u Vladi Republike Hrvatske, a ne predsjednik
Nadzornog odbora ili zamjenik predsjednika Nadzornog odbora, da su sjednici Nadzornog
odbora prisustvovale osobe koje nisu mogle prisustvovati, jer nisu članovi Nadzornog odbora i
Uprave društva i drugo, te da se dakle na opisani način povrijeđene kogentne odredbe Zakona
o trgovačkim društvima, kojima je propisan način rada Nadzornog odbora, pa je zbog toga
Odluka Nadzornog odbora ništetna, jer je donesena protivno prisilnim propisima iz čl. 264. do
267. Zakona o trgovačkim društvima»
445
štenjem drugih prikladnih tehničkih sredstava, osim ako poslovnikom nadzornog od-
bora nije drukčije određeno i osim ako se tome ne usprotivi niti jedan član nadzornog
odbora. To vrijedi i za odlučivanje u komisijama nadzornog odbora.
Posebno pravilo o potrebnoj većini glasova vrijedi kad se u nadzornom odboru
nalazi i predstavnik zaposlenika, a odlučuje se o predlaganju glavnoj skupštini izbora
člana ili članova nadzornog odbora. Pri donošenju ove odluke ne uzimaju se u obzir
glasovi članova koje su imenovali zaposlenici, nego je za odluku potrebna većina gla-
sova članova koje su u nadzorni odbor izabrali ili imenovali dioničari.
Dakle, odluke nadzornog odbora valjane su čim su ispunjene pretpostavke va-
ljanosti odlučivanja i čim je za neku odluku dana potrebna većina glasova na neki od
načina na koji se oni mogu valjano dati.
U svezi s valjanošću odluka nadzornog odbora s obzirom na broj njegovih člano-
va zanimljivo je prikazati odluku VSRH Rev 658/04 od 23. ožujka 2005.972 U tom slučaju
«Nadzorni odbor tuženika, čijim je članom bio i tužitelj, a koji je imao samo tri člana,
donio je 10. prosinca 1997. odluku o imenovanju tužitelja direktorom tuženika, da-
kle jedinim članom Uprave… Tužitelj je dužnost direktora počeo obnašati 1. siječnja
1998» a na temelju odluke o imenovanju od 10. prosinca 1997. «predsjednik Nadzor-
nog odbora S. B. i tužitelj, sklopili su 3. siječnja 1998. Ugovor o međusobnim obve-
zama, odgovornostima i pravima u obavljanju poslova direktora P. d.d. (Menadžerski
ugovor).» Iz teksta odluke proizlazi da je 4. veljače 1998. nadzorni odbor donio odluku
o sklapanju anexa br. 1 menađerskog ugovora s tužiteljem, te da je tog dana ovaj anex
i sklopljen.
Povodom takvog činjeničnog stanja bila su postavljana pitanja valjanosti odluke
nadzornog odbora o sklapanju anexa ugovora s tužiteljem i valjanosti sklopljenog
anexa, na koja je odgovoreno na slijedeći način: «Tužitelj je dužnost direktora počeo
obnašati 1. siječnja 1998, pa je od tog trenutka Nadzorni odbor tuženika brojio samo
dva člana, dakle manje od zakonskog minimuma. Stoga su sve odluke Nadzornog
odbora, koje je donio nakon 01. siječnja 1998. pa sve do 4. travnja 1998., kada su ime-
novani novi članovi Nadzornog odbora, nezakonite i stoga ništave, pa tako i odluka
od 4. veljače 1998. o aneksu br. 1. menadžerskog ugovora … Prema odredbi čl. 254.
st. 1. ZTD-a nadzorni odbor ima najmanje tri člana, s time da članak 255. st. 2. istog
Zakona propisuje da članom nadzornog odbora ne može biti član uprave društva,
osim privremeno najviše do godine dana zamjenikom člana uprave, ali ni kroz to vri-
jeme ne može obavljati funkciju člana nadzornog odbora, kako izrijekom propisuje
odredba čl. 261. st. 1. ZTD … pa tužitelj od trenutka kad je počeo obnašati tu dužnost
(člana uprave – op. a.), nije više smio obavljati poslove člana Nadzornog odbora istog
Društva … Kako je u konkretnom slučaju aneks br. 1. Menadžerskog ugovora sklopio
predsjednik Nadzornog odbora na temelju nepostojeće i stoga nepravovaljane od-
luke Nadzornog odbora, a za tu je nepravovaljanost tužitelj znao, to je pravilno prav-
no shvaćanje nižestupanjskih sudova da je tako sklopljen ugovor protivan prisilnim
propisima, te stoga ništetan, kako je to propisano odredbom čl. 103. st. 1. Zakona o
obveznim odnosima»
972
446
K tome «činjenično i pravno je neosnovana tvrdnja tužitelja da prije upisa od-

luke o imenovanju za direktora (3. 6. 1998.) nije obnašao dužnost direktora, jer upis
te činjenice u trgovački registar nema konstitutivno, već deklaratorno značenje, pa
kad spisu prileže službeni podaci da je od 1. siječnja 1998. primao plaću ugovorenu
menadžerskim ugovorom … i da je s 1. siječnjem 1998. bio prijavljen kod Hrvatskog
zavoda za mirovinsko osiguranje radi stjecanja prava iz mirovinskog osiguranja …,
onda su neosnovane njegove tvrdnje da nije obnašao dužnost direktora u vrijeme
sklapanja navedenog aneksa ugovora».
Odluke nadzornog odbora imaju karakter pravnog posla i prema izričitom sta-
vu odluke VSRH Gzz 303/03 od 9. studenog 2004.973 Unatoč danoj kvalifikaciji odluka
nadzornog odbora, prema odluci VSRH okolnost što ona predstavlja pravni posao «u
ovom slučaju, sama po sebi ne dovodi do primjene općih odredaba Zakona o obve-
znim odnosima … o ništavosti i pobojnosti pravnih poslova uključujući predviđene
rokove za podnošenje tužbe. To stoga, jer je taj pravni posao uređen posebnim zako-
nom, odnosno, temeljem odredaba o djelovanju Nadzornog odbora, njegovim ovla-
stima, odgovornosti i dr., uređen je odredbama Zakona o trgovačkim društvima … i
Društvenim ugovorom na temelju ovlaštenja koje proizlazi iz Zakona o trgovačkim
društvima. Uzimajući u obzir izloženo kad posebni zakon, ovdje Zakon o trgovačkim
društvima, ne uređuje neka pitanja u svezi s djelovanjem Nadzornog odbora društva
s ograničenom odgovornošću, treba na odgovarajući način primijeniti odredbe koje o
tom pitanju sadrži taj zakon, a odnose se, također, na odluke tijela nekog od trgovač-
kih društava koje imaju značaj pravnog posla. Primjerice, Zakon o trgovačkim društvi-
ma u čl. 439. propisuje odgovarajuću primjenu niza odredaba o nadzornom odboru
dioničkog društva i na nadzorne odbore društva s ograničenom odgovornošću. Kako
Zakon o trgovačkim društvima ne sadrži odredbe o pobijanju odluka nadzornog od-
bora društva s ograničenom odgovornošću, ali sadrži odredbe o pobijanju odluka
skupštine društva (čl. 336.do čl. 449. tog Zakona), te odredbe, prema shvaćanju ovog
revizijskog suda, treba odgovarajuće primijeniti i na pobijanje odluka nadzornog
odbora. To dovodi i do primjene rokova u kojima se može tužbom pobijati odluka
nadzornog odbora, što znači da je sa stajališta tih posebnih propisa trebalo cijeniti
pravodobnost tužbe koju je podigao tužitelj u ovom predmetu»974.
10. DUŽNA POZORNOST I ODGOVORNOST ČLANOVA

(čl. 272. i čl. 439.)
Članovi nadzornog odbora dužni su djelovati u interesu društva i u obavljanju
poslova iz njihove nadležnosti postupati s dužnom pozornošću, te se na njihovu od-
govornost na odgovarajući način primjenjuju pravila o odgovornosti članova uprave
za naknadu štete nastale zbog propuštanja pozornosti urednog i savjesnog gospo-
darstvenika i u slučaju iskorištavanja utjecaja u društvu975. Glede dužnosti čuvanja po-
slovne tajne i odgovornosti u slučaju njene povrede, za istaći je kako se to odnosi na
izvješća i akte kojima se daju savjeti, ako su označeni kao poslovna tajna.
973
974
975
V. i na odgovarajući način protumači Uprava.
447
Pravila ZTD-a o d.o.o. ne upućuju na primjenu opće odredbe o dužnoj pozornosti i

odgovornosti članova nadzornog odbora d.d. iz čl. 272. na članove nadzornog odbora
d.o.o., ali upućuju na primjenu pravila o odgovornosti članova uprave d.d. iz čl. 252.
Stoga su i članovi nadzornog odbora d.o.o. dužni postupati s pozornošću urednog i sa-
vjesnog gospodarstvenika i odgovaraju društvu za štetu koja bi bila posljedica propu-
štanja te pozornosti, kao i članovi uprave d.d. i d.o.o. i članovi nadzornog odbora d.d.
11. ODGOVORNOST U SLUČAJU ISKORIŠTAVANJA

UTJECAJA U DRUŠTVU (čl. 273. čl. 273.a i čl. 439.)
U slučaju iskorištavanja utjecaja u društvu, koje je dovelo do nastanka štete za
društvo, pravni položaj članova nadzornog odbora odgovara pravnom položaju čla-
nova uprave i na pravni položaj članova nadzornog odbora na odgovarajući se način
primjenjuju pravila o pravnom položaju članova uprave976.
12. OSTALO (čl. 256. (4), čl. 269., čl. 270., čl. 271., čl. 437. st. 3. i čl. 439.)
Među ostala pitanja treba uvrstiti nagradu članova nadzornog odbora, ugovore
između članova nadzornog odbora i društva i davanje kredita članovima nadzornog
odbora.
Članovi nadzornog odbora za njihov rad može se platiti naknada, koja se odre-
đuje statutom d.d. odnosno društvenim ugovorom d.o.o. ili odobrenjem glavne
skupštine d.d. odnosno članova d.o.o. Naknada mora biti primjerena poslovima koje
član obavlja i stanju društva, a može biti određena i sudjelovanjem u dobitku društva.
Kako postoji mogućnost da statutom odnosno društvenim ugovorom određena na-
knada prestane biti primjerena poslovima koje član obavlja i stanju društva, glavna
skupština d.d. odnosno članovi d.o.o. mogu donijeti odluku o izmjeni statuta odno-
sno društvenog ugovora, kojom se naknada smanjuje, i to običnom većinom glasova,
a ne redovno potrebnom tročetvrtinskom većinom glasova. Kad je riječ o članovima
prvoga nadzornog odbora, njima naknadu za rad može odobriti samo glavna skupšti-
na d.d. odnosno članovi d.o.o. i to istodobno s davanjem razrješnice.
Moguća je situacija u kojoj bi član nadzornog odbora i društvo željeli sklopiti neki
ugovor koji je nezavisan od činjenice što je jedan suugovaratelj član nadzornog odbo-
ra, odnosno izvan okvira obavljanja dužnosti člana nadzornog odbora. Za sve takve
ugovore potrebna je suglasnost nadzornog odbora, a ako bi ugovor bio sklopljen bez
njegove – bilo prethodne ili naknadne - suglasnosti, član nadzornog odbora bio bi du-
žan društvu vratiti sve što je na temelju tako sklopljenog ugovora primio od društva.
Tako iz odluke VSRH Rev 6/03 od 18. studenog 2004.977 proizlazi, prvo, da za valja-
nost ugovora između člana nadzornog odbora i društva nije dovoljna načelna odluka
o prodaji nekretnina tužitelja – koja je u konkretnom slučaju bila donesena i slijedom
koje je kupoprodajni ugovor sklopljen. Umjesto toga, kako je «prema odredbi čl. 270.
st. 1. ZTD za sve ugovore koje član nadzornog odbora sklopi s društvom izvan obavlja-
nja poslova člana toga odbora potrebna … suglasnost nadzornog odbora… proizlazi
976
V. i na odgovarajući način protumači Uprava, Odgovornost u slučaju iskorištavanja utjecaja u
društvu
977
448
… da je uvjet valjanosti ugovora kojeg član nadzornog odbora sklopi s društvom izvan
djelokruga obavljanja poslova člana toga odbora djelokruga, pribavljanje suglasnosti
nadzornog odbora” a kako je “ ova zakonska odredba kogentne naravi, ugovor sklo-
pljen bez pribavljanja navedene suglasnosti protivan je prisilnom propisu i zbog toga
ništetan u smislu čl. 103. st. 1. ZOO» koji odgovara sadašnjem čl. 322. ZOO-a.
Pravila o davanju kredita članovima nadzornog odbora sadržajno su bitno isto-
vjetna pravilima o davanju kredita članovima uprave i prokuristima.
Članovi nadzornog odbora ne mogu imati zamjenike, kao što mogu postojati za-
mjenici članova uprave, te eventualna odluka o izboru zamjenika članova nadzornog
odbora ne bi bila valjana.
13. OBVEZATNOST NADZORNOG ODBORA U D.O.O.

13.1. Slučajevi obvezatnosti (čl. 434. st. 2.)
D.o.o. mora imati nadzorni odbor:
• kad je to – za društvo koje obavlja određenu djelatnost - propisano posebnim
zakonom978,
• kad je temeljni kapital društva veći od 600.000 kuna i ono ima više od 50 članova,
• kad je prosječan broj zaposlenih u društvu u godini veći od 200,
• kad jedinstveno vodi dionička društva ili društva s ograničenom odgovornošću
koja moraju imati nadzorni odbor, a to d.o.o., neko od ostalih društava ili zajed-
nički sva ta društva ima/imaju više od 200 zaposlenih,
• kad s više od 50% sudjeluje u dioničkim društvima ili društvima s ograničenom
odgovornošću s neposrednim udjelom u temeljnom kapitalu, a to d.o.o., neko od
ostalih društava ili zajednički sva ta društva ima/imaju više od 200 zaposlenih, i
• kad je komplementar u komanditnom društvu a prosječan broj zaposlenih u
tom d.o.o.- u i u komanditnom društvu je zajedno veći od 200.
Glede pojedinačnih slučajeva u kojima je nadzorni odbor obvezatan organ, može
se reći slijedeće. Kad broj članova društva premaši 50 svega nekoliko od njih mogu
ujedno biti i članovi uprave, dok su svi preostali od poslovanja društva jednako uda-
ljeni kao što su to dioničari u dioničkom društvu. Stoga u takvim društvima treba po-
stojati spona između članova društva i vođenja posla odnosno uprave, a nadzorni
odbor predstavlja upravo takvu sponu.
200 zaposlenika je granica iznad koje za zakonodavatelja postoji javni ili opći in-
teres koji nalaže postojanje nadzornog odbora, jer sa stajališta javnog interesa – kad
postoji veći broj zaposlenih - nije svejedno postoji li organ koji nadzire upravu i vo-
đenje poslova društva ili takav organ ne postoji. Osim toga, konkretan broj od 200
zaposlenih može se promatrati u svezi s čl. 163. st. 1. Zakona o radu prema kojem «u
trgovačkom društvu u kojem je zaposleno više od 200 radnika jedan član nadzornog
odbora mora biti predstavnik radnika. Može se reći da je obveza postojanja nadzor-
nog odbora u d.o.o. s više od 200 zaposlenih u funkciji provedbe čl. 163. st. 1. Zakona
978
O
bvezatno postojanje nadzornog odbora propisano je – primjerice – Zakonom o hrvatskim
željeznicama.
449
o radu odnosno u funkciji sudjelovanja zaposlenika u nadzoru nad vođenjem poslova

društva i nad upravom.
Iako su ovisno i vladajuće društvo i društva koncerna pravno samostalna društva,
moguće je i potrebno promatrati ih kao cjelinu zato što već i samo većinsko sudjelo-
vanje u temeljnom kapitalu omogućuje vladajućem društvu i utjecaj na poslovanje
ovisnog društva. Pogotovo je to slučaj kad je između vladajućeg i ovisnog društva
sklopljen ugovor o vođenju poslova društva, pa je vladajuće društvo – a to znači nje-
gova uprava – ovlašteno upravi ovisnog društva davati upute glede vođenja poslova,
i to čak i upute koje su štetne za ovisno društvo979. vladajućeg društva. Upravo zbog
mogućnosti da se tako povezana društva promatraju kao cjelina, nadzorni odbor
mora postojati u d.o.o. koje s više od 50% sudjeluje u dioničkim društvima ili društvi-
ma s ograničenom odgovornošću s neposrednim udjelom u temeljnom kapitalu, pa
je zato vladajuće društvo, te u d.o.o. koje ne samo što je vladajuće društvo, nego uz to
i jedinstveno vodi ovisna društva, pri čemu čitava cjelina tj. sva povezana društva za-
jedno imaju više od 200 zaposlenih ili 200 zaposlenih imaju zajednički dva povezana
društva ili jedno od njih.
Bilo bi proturječno nepostojanje organa koji nadzire upravu vladajućeg društva
uz istovremeno postojanje organa koji nadzire uprave ovisnih društava.
Za komplementara u komanditnom društvu i to društvo također bi se na svoje-
vrstan način moglo reći da čine cjelinu u tom smislu što komplementar sudjeluje u
upravljanju i vođenju poslova tog društva – što je u nekoj mjeri usporedivo s odno-
som vladajućeg i ovisnog društva - i što on odgovara za obveze tog društva. Zbog
toga, a i zbog drugih razloga kojima je obrazložena obveza postojanja nadzornog
odbora u društvima s više od 200 zaposlenih, nadzorni odbor mora postojati i u d.o.o.
koje je komplementar u komanditnom društvu a prosječan broj zaposlenih u društvu
i u komanditnom društvu je zajedno veći od 200.
13.2. Utvrđivanje broja zaposlenih i obavješćivanje suda

(čl. 434. st. 3. i st. 4.)
Za potrebe utvrđivanja obvezatnosti postojanja nadzornog odbora broj za-
poslenih u društvu određuje se prema broju zaposlenih posljednjeg dana u sva-
kom mjesecu tijekom godine koji se potom zbroje a zbroj se dijeli s brojem 12. Iz
istog razloga uprava društva treba s danom prvog siječnja tekuće godine utvrditi
prosječan broj zaposlenih u prethodnoj godini i - ako taj broj premašuje 200 – to
priopćiti registarskom sudu zajedno s popisom članova društva. Iz toga bi pro-
izlazilo kako ne postoji dužnost obavještavanja registarskog suda u slučaju kad
broj zaposlenih u prethodnoj godini nije premašio 200. No, već iduća rečenica
iste odredbe govori o situaciji kad prosječan broj zaposlenih premaši 200 “u vre-
menu između dva takva priopćenja”, što bi – nasuprot prethodnom – upućivalo
na zaključak o obvezatnom redovitom izvješćivanju suda o broju zaposlenih, bez
obzira premašuje li on 200 ili ne.
979
Čl. 493.
450
Na drugom stajalištu stoji Barbić: “Ako taj broj ne prelazi 300980 zaposlenih, dužna
je to priopćiti registarskom sudu”981, dok Reich-Rohrwig zastupa prvo stajalište: “Ako
naznačeni broj zaposlenih ne bi bio postignut, članovi uprave ne trebaju dati nega-
tivno priopćenje”982. Autor bi se priklonio stajalištu Reich-Rohrwiga. Gore citirani dio
odredbe koji spominje vrijeme između dva takva priopćenja odnosi se na redovito
jednogodišnje priopćavanje podataka o članovima društva iz čl. 410. st. 3. ZTD-a, iz
čega se ne može izvoditi zaključak o obvezatnom priopćavanju broja zaposlenih. K
tome, nema razloga za opterećivanje uprave priopćavanjem sudu negativnog podat-
ka – da broj zaposlenih nije premašio 200.
Prema tome, mišljenja smo kako je uprava dužna obavijestiti sud o broju zaposle-
nih samo ako je on premašio 200. Ovu obavijest uprava treba dati sudu zajedno s do-
stavom popisa članova društva odnosno s dostavom izjave o tome da u članstvu nije
bilo promjena. Kako je ove posljednje radnje uprava dužna obaviti tijekom siječnja –
za prethodnu godinu – te kako za obavijest o tome da je prosječan broj zaposlenih u
prethodnoj godini premašio 200 nije predviđen poseban rok, može se zaključiti kako
je krajnji rok za obavijestiti registarski sud o premašivanju broja od 200 zaposlenih,
31. siječnja.
Zadnja rečenica st. 4. čl. 434. - u svezi s odredbom st. 3. istog čl.983 -upućivala bi na
zaključak kako je uprava dužna prosječan broj zaposlenih utvrđivati za svaki prethod-
ni mjesec, neposredno po isteku tog mjeseca. Zadnja rečenica st. 4. čl. 434., naime,
nalaže upravi da registarskom sudu bez odgađanja priopći činjenicu da je prosječan
broj zaposlenih premašio 200 i u slučaju kad se to zbije između dva redovita priopće-
nja registarskom sudu, što - u svezi s odredbom o načinu utvrđivanja prosječnog broja
zaposlenih – dovodi do upravo izloženog zaključka.
13.3. Imenovanje članova nadzornog odbora

U slučaju kad nastane obveza postojanja nadzornog odbora, uprava je o tome
dužna obavijestiti i članove društva a ne samo registarski sud. Iako ZTD ne sadrži izriči-
te odredbe o tome, postojanje ove obveze uprave ne može biti prijeporno zbog njene
opće obveze zakonitog rada na dobrobit društva promatrane u svezi s činjenicom da
propuštanje imenovanja nadzornog odbora – onda kad je obvezatno – predstavlja
djelo prekršaja, i u svezi s činjenicom da članove nadzornog odbora biraju upravo
članovi odnosno skupština društva. Ova obavijest podrazumijeva i poziv članovima
društva da izaberu članove nadzornog odbora, odnosno sazivanje skupštine, jer se i
ova situacija može uvrstiti u pojam situacije “kad to zahtijevaju interesi društva”984, kad
je uprava dužna sazvati skupštinu.
Ako bi članovi društva propustili izabrati nadzorni odbor ili sve članove nadzor-
nog odbora, onda bi uprava bila dužna predložiti sudu imenovanje nedostajućeg, ne-
980
Prema ranijem tekstu koji je komentiran nadzorni odbor bio je obvezatan ako je broj zaposlenih
prelazio 300.
981
Barbić 2, s. 959.
982
s. 240.
983
To je odredba o načinu utvrđivanja prosječnog broja zaposlenih “prema broju zaposlenih u
društvu svakoga posljednjeg dana u mjesecu”.
984
Čl. 442. st. 2.
451
dostajućih odnosno svih – zavisno od okolnosti – članova nadzornog odbora985. Ovoj

dužnosti uprava treba udovoljiti bez odgode. Trenutak u kojem ona treba obavijestiti
sud nije trenutak spoznaje o nastanku obveze postojanja nadzornog odbora, nego
trenutak kad je istekao razumni rok za donošenje odluke članova društva o izboru
članova nadzornog odbora, jer članovi društva svakako trebaju imati prvenstvo pri
odlučivanju o članovima nadzornog odbora.
Kad obveza postojanja nadzornog odbora nastane zbog povećanja broja zapo-
slenih za pretpostaviti je kako društveni ugovor neće sadržavati nikakve odredbe o
nadzornom odboru: ni o broju članova, ni o načinu njihova izbora, niti o dužnostima
i ovlastima. Ovaj izostanak uređenja nadzornog odbora društvenim ugovorom neće
biti prepreka ni za izbor članova ni za funkcioniranje nadzornog odbora zbog toga što
su ova pitanja dostatno uređena ZTD-om.
13.4. Pad broja zaposlenih ispod 201

Kao što je nastala, obveza postojanja nadzornog odbora može i prestati padom
prosječnog broja zaposlenih ispod 201. U takvom slučaju otvorit će se pitanje je li za
prestanak postojanja nadzornog odbora i njegovih ovlasti potrebno poduzeti kakvu
radnju, npr. opozvati izbor članova nadzornog odbora. Prema stajalištu literature986
prestanak obveze postojanja nadzornog odbora ipso iure dovodi do prestanka nad-
zornog odbora, a time i dužnosti i ovlasti njegovih članova. To bi značilo kako padom
prosječnog broja zaposlenih ispod zakonske granice, automatski prestaje postojati
nadzorni odbor, odnosno dužnost i ovlasti njegovih članova.
14. Dobrovoljno postojanje nadzornog odbora u d.o.o.

Motivi za dobrovoljno ustanovljavanje nadzornog odbora u d.o.o. mogu biti ra-
zličiti. Kao primjer situacije u kojoj može biti razborito ustanoviti nadzorni odbor na-
veli bismo situaciju u kojoj je pravna osoba jedni član nekog d.o.o. koje ima značajan
broj zaposlenika i opseg djelatnosti. U takvoj situaciji, uprava jedinog člana društva
de facto vrši ovlasti ulogu skupštine, ali zbog zauzetosti dužnostima uprave može za-
ključiti kako je potrebno posebno tijelo koje će nadzirati upravu i rad društva.
Kad članovi društva žele da društvo ima nadzorni odbor, odluku o tome moraju
unijeti u društveni ugovor. Ako se odluka donosi pri osnivanju društva, onda će svaka-
ko biti potrebna jednoglasnost. No, osnivatelji koji žele nadzorni odbor, ako će imati
većinu glasova u društvu, pri osnivanju se ne trebaju upuštati u spor s protivnicima
utemeljenja nadzornog odbora. Naime, ako prvobitni društveni ugovor nije predvidio
nadzorni odbor, za valjanost kasnije odluke o njegovu ustanovljenju nije potrebna
suglasnost ni svih niti tri četvrtine članova društva, nego je za njeno usvajanje i na-
knadno unošenje u društveni ugovor dovoljna obična većina glasova987. Ipak, budući
da se radi o odluci kojom se mijenja društveni ugovor, potrebno je ispuniti i uvjete
valjanosti izmjene društvenog ugovora iz čl. 454. i čl. 456. Zbog toga odluka članova
985
Čl. 257.
986
Reich-Rohrwig, s. 240. i Koppensteiner, s. 245.
987
Čl. 455. st. 2.
452
društva o ustrojavanju nadzornog odbora donesena u skupštini ili u pisanom obliku,

ne bi bila valjana, nego je potreban oblik javnobilježničkog akta, privatne isprave koju
je javni bilježnik potvrdio ili javnobilježničkog zapisnika.
Odredba društvenog ugovora o postojanju nadzornog odbora ne mora sadrža-
vati naznaku o broju članova nadzornog odbora ni o drugim pitanjima koja su uređe-
na u ZTD-u.
X MONISTIČKI USTROJ ORGANA D.D.
1. UVOD
Do Novele 2007 ZTD-a, RH se ubrajala u pravne poretke s tipičnim dualističkim
ustrojem organa d.d. koji obilježava obvezatno postojanje uprave i nadzornog odbora
kao dva odvojena organa društva sa zasebnim i neprenosivim nadležnostima i odvo-
jenim članstvom, odnosno s nespojivošću članstva u upravi s članstvom u nadzornom
odboru. Takav ustroj polazi od nepostojanja istovjetnosti interesa dioničara s jedne stra-
ne i uprave s druge, što se očituje već na najjednostavnijem primjeru primanja članova
uprave: dok su veća primanja u interesu članova uprave, u interesu dioničara su manja
primanja, jer primanja uprave čine rashod i smanjuju dobitak društva, a time i dobitak
dioničara.
Pod utjecajem Uredbe Vijeća EU o Statutu Europskog društva (societas euro-
paea)988 – koja predviđa mogućnost postojanja monističkog ustroja organa – a u okvi-
ru nastojanja da RH postane članica EU, Novela 2007 ZTD uvela je mogućnost posto-
janja d.d. s monističkim ustrojem organa u pravni poredak RH. Takav ustroj obilježava
nepostojanje uprave i nadzornog odbora kao odvojenih organa, kao što su navedeni,
nego postojanje samo Upravnog odbora kao organa društva, a uz njega i izvršnih
direktora. Dužnosti koje u društvima s dualističkim ustrojem imaju nadzorni odbor
i uprava, ovdje imaju Upravni odbor i izvršni direktori, a među glavnim obilježjima
ovog ustroja istaći treba nepostojanje odvojenosti poslovodne i nadzorne uloge, jer
poslove društva vode izvršni direktori koji mogu biti članovi Upravnog odbora, među
čijim zadaćama je i nadzor nad vođenjem poslova društva989.
2. ODREDBE O MONISTIČKOM USTROJU (čl. 272.a)

Novelom 2007 ZTD-a između čl. 272. i čl. 273. interpolirani su čl. 272.a do čl. 272.o
koje uređuju monistički ustroj organa d.d. Te odredbe treba podijeliti u tri skupine: prvu
čini samo čl. 272.a, koji izrijekom dopušta da se statutom odredi kako d.d. umjesto upra-
ve i nadzornog odbora ima upravni odbor, drugu čine odredbe čl. 272.b do čl. 272.k, o
988
Uredba Vijeća Europe 2157/2001 o Statutu europskog društva (societas europaea), Službeni
glasnik EU L 294 od 10. studeni 2001. (dalje: Uredba VE)
989
O monističkom i dualističkom ustroju organa d.d. iscrpnije v. Barbić, Jakša: Upravni odbor u
dioničkom društvu prema noveli Zakona o trgovačkim društvima, Pravo u gospodarstvu,
svibanj 2008. i Slakoper, Zvonimir: Uprava i nadzorni odbor ili upravni odbor – prednosti i
nedostaci, u Pravo u gospodarstvu 1/2009.
453
upravnom odboru, a treću odredbe čl. 272.l do čl. 272.o, o izvršnim direktorima.
Prema čl. 272.a ZTD-a dioničko društvo može statutom odrediti da umjesto nad-
zornog odbora i uprave ima upravni odbor, što znači da ustroj organa može promi-
jeniti iz dualističkog u monistički. Daljnjim odredbama u prvom su redu upravni od-
bor i izvršni direktori individualizirani tako što one sadrže posebna pravila o njihovoj
nadležnosti i drugim pitanjima. Upravni odbor i izvršni direktori individualizirani su u
tom smislu što se pravila kojima je uređen njihov pravni položaj – poglavito o njihovoj
nadležnosti i njenom razgraničenju – razlikuju od pravila o razgraničenju nadležnosti
i nadležnosti nadzornog odbora i uprave u društvima s dualističkim ustrojem organa.
Drugim riječima, ovim odredbama drukčije su – no kad je ustroj organa duali-
stički – uređena ona pitanja glede kojih se monistički ustroj razlikuje od dualističkog
i individualizira kao monistički ustroj. To podrazumijeva da se glede tih pitanja na
upravni odbor i izvršne direktore ne mogu primijeniti odredbe o nadzornom odboru
i upravi. Primjena potonjih nije isključena izrijekom, nego okolnošću što je monistički
ustroj uređen odredbama čl. 272.a do 272.o, pa se druge odredbe ZTD-a mogu pri-
mijeniti samo ako ovim odredbama nije štogod drukčije uređeno i ako ove odredbe
upućuju na primjenu drugih odredbi.
Tako se na upravni odbor i njegove članove ne primjenjuju odredbe u svezi s
nadzornim odborom iz čl. 258. ZTD-a, prva rečenica, o dužini mandata članova, iz čl.
261. ZTD-a, o nespojivosti dužnosti, iz čl. 263. ZTD-a, o nadležnosti, iz čl. 264. ZTD-a
o načinu rada, i iz čl. 268. ZTD-a, o zastupanju prema članovima uprave. Ali postoji i
više pitanja i glede upravnog odbora i glede izvršnih direktora, na koja se primjenjuju
pravila ZTD-a koja vrijede za nadzorni odbor i upravu. Na odredbe koje sadrže ta pra-
vila upućuje izričite odredbe ZTD-a o monističkom ustroju organa. Te će odredbe biti
navedene na odgovarajućim mjestima.
3. UPRAVNI ODBOR
3.1. Uvod
Upravni odbor jedini je – uz glavnu skupštinu – organ dioničkog društva s mo-
nističkim ustrojem organa. Na upravni odbor i njegove članove, prema izričitim
odredbama ZTD-a primjenjuje se značajan broj odredbi koje uređuju nadzorni odbor
u društvima s dualističkim ustrojem. Unatoč tome upravni odbor samo se u malom
dijelu može usporediti s nadzornim odborom, a razlog je u činjenici što su najvažnija
pitanja u svezi s upravnim odborom uređena posebnim pravilima, koja isključuju pri-
mjenu pravila o nadzornom odboru. Prva i najvažnija od tih pravila su pravila o nad-
ležnosti upravnog odbora jer ona u značajnoj mjeri karakteriziraju i individualiziraju
upravni odbor i monistički ustroj društva.
3.2. Nadležnost (čl. 272.h, čl. 272.l st. 1. i st. 2. i čl. 272.m st. 2.)
Nadležnost upravnog odbora obuhvaća (1) vođenje društva, (2) postavljanje
osnova za obavljanje predmeta poslovanja, (3) nadzor nad vođenjem poslova druš-
tva, (4) sazivanje glavne skupštine, (5) brigu za to da se uredno vode poslovne knjige
454
društva, te (6) imenovanje i opoziv izvršnog direktora odnosno izvršnih direktora.

Izraz «vođenje društva» unesen je u ZTD Novelom 2007 i rabi se samo pri opisiva-
nju nadležnosti upravnog odbora u društvima s monističkim ustrojem organa, a kako
u tim društvima izvršni direktori «vode poslove društva», postavlja se pitanje sadržaja
i razgraničenja tih pojmova. Uvođenjem pojma «vođenje društva» - koji je uspore-
div s pojmom nad-vođenje (Oberleitung) društva švicarskog OR-a – sužen je opseg
odnosno sadržaj pojma «vođenje poslova društva». To donekle proizlazi iz odredbi
ZTD, a jasnije iz domaće i poredbene literature. Prema ZTD-u suženje sadržaja pojma
vođenje poslova društva proizlazi iz okolnosti što je postavljanje osnova za obavljanje
predmeta poslovanja izrijekom u neprenosivoj nadležnosti upravnog odbora, dok je
vođenje poslova društva u djelokrugu izvršnih direktora, pa je očito kako vođenje po-
slova društva ne obuhvaća i postavljanje osnova za obavljanje predmeta poslovanja.
Suženje također proizlazi iz okolnosti što upravni odbor vodi društvo i nadzire vođe-
nje poslova društva.
Osim toga, stavljanjem vođenja poslova i postavljanja osnova za obavljanje
predmeta poslovanja u nadležnost upravnom odboru, općenito su u nadležnost
upravnog odbora stavljena sva pitanja koja nisu u nadležnosti glavne skupštine, što
znači sva pitanja koja su u društvima s dualističkim ustrojem u nadležnosti uprave
i nadzornog odbora, a u literaturi se posebno navodi kako postavljanje osnova za
obavljanje predmeta poslovanja znači da upravni odbor «donosi planove i na drugi
način postavlja okvir za vođenje poslova društva», a radi se «o svim vrstama planova»
990
. U odgovarajućoj odredbi švicarskog OR-a pobliže se navodi kako upravni odbor
ima i zadaću davati potrebne upute te postavljati organizaciju991, a u tumačenju te
odredbe navodi se kako upravni odbor postavlja strategiju i bira sredstva za ostvare-
nje ciljeva društva992.
Sve to obuhvaćeno je, dakle, pojmovima «vođenje društva» i «postavljanje osno-
va za obavljanje predmeta poslovanja», u nadležnosti je upravnog odbora i izuzeto iz
pojma «vođenje poslova društva», za što su nadležni izvršni direktori.
Drugim riječima, pojam «vođenje poslova društva» koji je na jedinstven način
obuhvaćao sve što nije u izričitoj nadležnosti glavne skupštine i nadzornog odbora
- a to u društvima s dualističkim ustrojem obuhvaća i dalje - u društvima s monistič-
kim ustrojem podijeljen je na «vođenje društva» i «postavljanje osnova za obavljanje
predmeta poslovanja» s jedne strane i na «vođenje poslova društva» s druge strane.
Pri tome vođenje poslova društva ne obuhvaća ono što je obuhvaćeno vođenjem
društva i postavljanjem osnova za obavljanje predmeta poslovanja.
Osim što «vodi društvo» upravni odbor «nadzire vođenje poslova društva», te
je dužan «poduzimati mjere prikladne za sustavni nadzor nad vođenjem poslova
društva kako bi se pravodobno otkrile okolnosti koje dovode u opasnost društvo i
njegovo poslovanje». Kako se na to primjenjuje odredba ZTD-a koja opisuje ovlasti
nadzornog odbora u svezi s njegovom nadzornom ulogom, znači da upravni odbor
«može pregledavati i ispitivati poslovne knjige i dokumentaciju društva, blagajnu,
990
Barbić, Jakša: Upravni odbor u dioničkom društvu prema noveli Zakona o trgovačkim društvima,
Pravo u gospodarstvu, god. 47, sv. 3., svibanj 2008. (dalje: Barbić PUG), s. 384.
991
Čl. 716.a OR.
992
Basler II, s. 920.
455
vrijednosne papire i druge stvari» i «u tu svrhu odbor može koristiti pojedine svoje
članove ili stručnjake», te «daje nalog revizoru za ispitivanje godišnjih financijskih iz-
vješća društva i koncerna». Stoga za nadzornu funkciju upravnog odbora vrijedi i na
nju se primjenjuje sve ono što se u društvima s dualističkim ustrojem primjenjuje na
nadzornu funkciju nadzornog odbora. To znači da upravni odbor obavlja i preventivni
i tekući nadzor nad vođenjem poslova na isti način kao što to u društvima s duali-
stičkim ustrojem radi nadzorni odbor. Izostaje, ipak, nadzor nad vođenjem društva i
osnovama za obavljanje predmeta poslovanja.
Osim toga, upravni odbor saziva glavnu skupštinu. On je dužan sazvati je uvijek
kad je to potrebno radi dobrobiti društva, bez odgađanja nakon izradbe i utvrđivanja
godišnjih financijskih izvješća, izvješća o stanju društva i prijedloga odluke o uporabi
dobitka, a odmah je sazvati ako se ustanovi da u društvu postoji gubitak u visini polo-
vice temeljnog kapitala ili veći. Iako glavnu skupštinu saziva upravni odbor, obavljanje
pojedinih radnji u vezi s pripremom i vođenjem glavne skupštine on može povjeriti
izvršnim direktorima. Osim što je saziva, upravni odbor glavnoj skupštini podnosi go-
dišnje izvješće o stanju društva, a u svezi s podnošenjem izvješća glavnoj skupštini
treba uočiti kako se u slučaju monističkog ustroja glavnoj skupštini ne podnosi izvje-
šće o obavljenom nadzoru nad vođenjem poslova društva, koje u društvima s duali-
stičkim ustrojem podnosi nadzorni odbor993.
U svezi odnosa upravnog odbora i glavne skupštine još je potrebno reći kako je
upravni odbor dužan na zahtjev glavne skupštine pripremiti odluke i opće akte čije
donošenje je u nadležnosti glavne skupštine i ugovore koji se mogu sklopiti samo
uz suglasnost glavne skupštine, te izvršavati odluke koje glavna skupština donese u
okviru svoje nadležnosti. Iako ne postoji izričita odredba ZTD-a koja bi na to upućiva-
la, ove obveze upravnog odbora proizlaze iz okolnosti što je on – uz glavnu skupštinu
– jedini organ društva, što njegova nadležnost obuhvaća ono što nije u nadležnosti
glavne skupštine, te što su to u društvima s dualističkim ustrojem izrijekom propisane
obveze uprave994.
Tijekom godine upravni odbor brine za uredno vođenje poslovnih knjiga, a po
njenom završetku utvrđuje financijska izvješća davanjem suglasnosti na godišnja
financijska izvješća koja sastavljaju i upravnom odboru podnose izvršni direktori995.
Iako u odnosima unutar društva uloga upravnog odbora u velikoj mjeri odgovara ulo-
zi uprave društva s dualističkim ustrojem, u odnosima društva prema trećim osobama
upravni odbor nema ulogu zastupnika, nego on zastupa društvo samo prema izvrš-
nim direktorima.
Važno je i to da se ovlasti koje su zakonom dane upravnom odboru ne mogu pre-
nositi na izvršne direktore. Iako je odredba ZTD-a koja to propisuje sastavni dio odred-
be o vođenju poslova društva od strane izvršnih direktora, držimo da je to odredba
kojom se ne izriče samo nemogućnost prenošenja na izvršne direktore ovlasti u svezi
s vođenjem društva i postavljanjem osnova za obavljanje predmeta poslovanja, nego
odredba koju treba primijeniti općenito.
993
Budući da upravni odbor vodi društvo i nadzire vođenje poslova društva, nema odredbe koja bi
upućivala na odgovarajuću primjenu čl. 263. st. 3. ZTD-a.
994
Čl. 243. ZTD-a
995
Čl. 272.h st. 3. prva rečenica i st. 5. u svezi s čl. 300.a do čl. 300.e ZTD-a.
456
Na koncu izlaganja o nadležnosti upravnog odbora sažeto i općenito moglo bi

se reći kako njegova nadležnost u odnosima unutar društva predstavlja zbroj nad-
ležnosti nadzornog odbora i uprave društva s dualističkim ustrojem, umanjen za vo-
đenje poslova društva – u suženom opsegu tog pojma – i za ono što je izrijekom u
djelokrugu izvršnih direktora. Posebno treba naglasiti kako je nadležnost za vođenje
društva i obavljanje nadzora nad vođenjem poslova društva od strane jednog organa
– upravnog odbora – jedna je od najvažnijih značajki po kojima se monistički ustroj
razlikuje od dualističkog ustroja, pri kojemu su vođenje društva i njegovih poslova
strogo odvojeni od nadzora nad vođenjem poslova na taj način što poslove društva
vodi uprava a nadzor obavlja nadzorni odbor.
Kako je odvojenost poslovodne i nadzorne funkcije u društvima s dualističkim
neobično važna, ukratko će se prikazati najvažniji elementi razdvojenosti tih funkcija
u društvima s dualističkim ustrojem.
U takvim društvima uprava je organ društva koji vodi njegove poslove i zastupa
društvo prema trećim osobama, pri čemu vođenje poslova društva u najširem smislu
obuhvaća sve radnje koje su potrebne za obavljanje djelatnosti koje čine predmet
poslovanja društva, što je naprijed već podrobnije opisano. Vođenje poslova društva
ne može se prenijeti na nadzorni odbor996, nego on nadzire vođenje poslova društva
– dakle, nadzire radnje koje u tome poduzima uprava – i o rezultatima nadzora pod-
nosi izvješće glavnoj skupštini. Osim toga, nadzorni odbor imenuje i opoziva članove
uprave te može sazvati glavnu skupštinu, što su zadaće koje se može shvatiti kao
povezane s njegovom temeljnom nadzornom ulogom. Dapače, u literaturi se navodi
kako je on «zapravo, predstavnik dioničara»997 koji djeluje između glavne skupštine
i uprave.
Sa stajališta nadzorne funkcije nadzornog odbora – koja se obavlja u interesu
dioničara – posebno je važno pravilo o nespojivosti članstva u upravi s članstvom u
nadzornom odboru prema kojem jedna te ista osoba ne može istovremeno biti član
nadzornog odbora i član uprave ili trajni zamjenik člana uprava, prokurist, punomoć-
nik998, ali ni član uprave ovisnog društva te u još nekim slučajevima u kojima bi isto-
vremeno članstvo u dva organa moglo dovesti do povezivanja nadzorne i poslovodne
funkcije. U društvima s dualističkim ustrojem postoji, dakle, stroga odnosno striktna
odvojenost vođenja poslova od nadzora. Takva odvojenost postoji poglavito u inte-
resu dioničara, a ne u interesu uprave. Interes dioničara u prvom je redu optimalno
obavljanje poslova društva iz kojega proizlazi neposredan i posredan dobitak za njih i
njihov interes ne može se poistovjetiti s interesima članova uprave koji – unatoč tome
što često sudjeluju u dobitku društva – imaju redovita primanja fiksirana ugovorom
o radu.
Takva odvojenost vođenja poslova od nadzora nad vođenjem poslova ne postoji
u društvima s monističkim ustrojem, a značajan dio toga proizlazi iz prikazanih pravila
o nadležnosti upravnog odbora.
996 Čl. 240. st. 1., čl. 263. st. 5. prva rečenica ZTD-a.
997 Barbić, Jakša: Pravo društava, knjiga druga, s. 423.
998 Čl. 261. ZTD-a
457
3.3. Druga posebna pravila

(čl. 272.b st. 1., čl. 272.c st. 2., čl. 272.d, čl. 272.i st. 1. i
st. 2. i čl. 272.j st. 4.)
Osim pravila o nadležnosti upravnog odbora – koja u značajnoj mjeri izražavaju
bit monističkog ustroja – ZTD posebno uređuje i druga pitanja u svezi s upravnim
odborom.
Upravni odbor sastoji se od najmanje tri člana, a statutom se može odrediti da
ima veći broj članova. Članove bira i opoziva glavna skupština – kao i članove nad-
zornog odbora u društvima s dualističkim ustrojem – ali na vrijeme od najviše šest
godina, a ne na četiri godine što je slučaj s članovima nadzornog odbora, s time što je
mandat neograničeno obnovljiv. Razlog ovoj dužini mandata članova upravnog od-
bora je u želji za usklađenjem ZTD-a s Uredbom VEU 2157/2001 od 8. listopada 2001.
koja u čl. 46. određuje da mandat članova organa društva neće prijeći šest godina.
Osim toga, djelomično su posebno uređeni imenovanje članova upravnog odbora od
strane suda i način rada upravnog odbora.
Makar se na imenovanje članova upravnog odbora od strane suda primjenjuju
pravila o takvom imenovanju članova nadzornog odbora, ovdje prijedlog za imeno-
vanje može staviti svaki član upravnog odbora i svaki dioničar, a dužni su ga staviti
izvršni direktori. Osim njih, prijedlog može staviti i radničko vijeće, ali samo ako se u
upravnom odboru nalazi ili mora nalaziti predstavnik radnika. Dok je za sudsko ime-
novanje člana nadzornog odbora potrebno da nedostaju članovi nužni da bi nadzorni
odbor mogao valjano donositi odluke, ovdje je za imenovanje potrebna hitnost, ali
samo ako se prijedlog podnosi prije isteka tri mjeseca nakon što broj članova uprav-
nog odbora padne ispod broja predviđenog zakonom ili statutom. Kad isteknu ta
tri mjeseca, sud će imenovati nedostajuće članove, makar hitnost ne postoji. Sudski
imenovanog člana upravnog odbora sud ne treba opozivati u slučaju kad je druga
osoba na redovni način izabrana odnosno imenovana za člana upravnog odbora, jer
tada sudski imenovanom članu mandat prestaje po samom zakonu, i to u trenutku
kad redovito imenovanom članu počinje teći mandat. Kako bi sudski imenovani član
upravnog odbora bio u identičnom položaju kao što su i drugi članovi, on ima pravo
na nagradu samo ako je primaju i drugi članovi, dok uvijek ima pravo na naknadu
troškova.
Glede načina rada upravnog odbora treba reći kako se on uređuje poslovnikom
koji donosi sam upravni odbor, ali se statutom mogu urediti pojedina pitanja njego-
vog rada, i tada odredbe statuta imaju prednost u primjeni. Osim toga, članovi uprav-
nog odbora među sobom trebaju izabrati predsjednika i najmanje jednog zamjenika
predsjednika. Kako ovdje nema nespojivosti članstva u upravnom odboru s dužnošću
izvršnog direktora, tj. kako izvršni direktori mogu biti i članovi upravnog odbora, te
kako izvršne direktore imenuje upravni odbor, pri odlučivanju o imenovanju i opo-
zivu imenovanja izvršnih direktora, njihovoj odgovornosti i odnosima s društvom ne
mogu sudjelovati članovi upravnog odbora koji su ujedno i izvršni direktori. Dapače,
njih se ne uzima u obzir pri određivanju kvoruma ni većina potrebnih za donošenje
odluka u tim stvarima.
458
3.4. Primjena odredbi o nadzornom odboru i upravi

(čl. 272.b st. 1. i st. 2., čl. 272.e,, čl. 272.f, čl. 272.g, čl. 272.h st. 4., 272.i
st. 3. i st. 4., čl. 272.j st. 1. do st. 3. i čl. 272.k)
Na upravni odbor i njegove članove primjenjuje se čitav niz pravila odnosno
odredbi ZTD-a koja vrijede za nadzorni odbor i njegove članove, ali i neka koja se od-
nose na upravu. Kako su ta pravila prikazana na odgovarajućim mjestima, ovdje treba
reći samo da se na upravni odbor i njegove članove primjenjuju odredbe o:
• broju članova nadzornog odbora iz čl. 254. ZTD-a,
• uvjetima za članstvo u nadzornom odboru iz čl. 255. st. 2. t. 2. do t. 5. ZTD-a,
• izboru i imenovanju članova nadzornog odbora iz čl. 256. ZTD-a,
• imenovanju članova nadzornog odbora od strane suda iz čl. 257. ZTD-a,
• upisu članova i promjene članova nadzornog odbora u sudski registar iz čl. 245.
a i čl. 262. ZTD-a, ali s time da prijavu za upis podnose i promjene objavljuju svi
izvršni direktori i predsjednik upravnog odbora,
• početku tijeka i obnovljivosti mandata članova nadzornog odbora iz čl. 258. dru-
ga rečenica, ZTD-a,
• nagradi za rad članova nadzornog odbora iz čl. 269. ZTD-a,
• ugovorima članova nadzornog odbora s društvom iz čl. 270. ZTD-a,
• kreditima članova nadzornog odbora od strane društva iz čl. 271. ZTD-a,
• opozivu članova nadzornog odbora iz čl. 259. i čl. 260. ZTD-a,
• ostavci članova nadzornog odbora iz čl. 260.a ZTD-a,
• ovlastima iz čl. 263. st. 2. ZTD-a,
• vođenju zapisnika o sjednicama nadzornog odbora iz čl. 264. st. 2. ZTD-a,
• imenovanju komisija nadzornog odbora iz čl. 264. st. 3. ZTD-a,
• sazivanju sjednica nadzornog odbora iz čl. 265. ZTD-a,
• sudjelovanju na sjednicama nadzornog odbora iz čl. 266. ZTD-a,
• odlučivanju nadzornog odbora iz čl. 267. ZTD-a,
• dužnoj pozornosti i odgovornosti članova nadzornog odbora iz čl. 272. ZTD-a,
• dužnostima uprave u slučaju gubitka, prezaduženja ili nesposobnosti za plaća-
nje iz čl. 251. ZTD-a.
4. IZVRŠNI DIREKTOR / DIREKTORI

(čl. 272.l, čl. 272.m, čl. 272.n, čl. 272.o)
4.1. Uvod
U prikazu nadležnosti upravnog odbora već je navedeno kako upravni odbor
vodi društvo i nadzire vođenje poslova društva – što podrazumijeva da on sam ne
vodi poslove društva – te da upravni odbor prema osobama izvan društva ne zastupa
društvo. Oboje – i vođenje poslova društva i zastupanje društva prema trećima – u
društvima s monističkim ustrojem povjereno je izvršnim direktorima. Stoga - kao što
društvo s dualističkim ustrojem organa ne može postojati bez najmanje jednog čla-
459
na uprave - društvo s monističkim ustrojem organa ne može postojati bez najmanje

jednog izvršnog direktora, a broj izvršnih direktora određuje se statutom društva999.
Sam izraz «izvršni direktor» uveden je u ZTD Novelom 2007. i predstavlja recepciju
terminologije common law-a, Uredbe VE o Statutu europskog društva i slovenskog ZGD.
Kao što je u uvodu u prikaz upravnog odbora navedeno da se na upravni odbor i
njegove članove primjenjuje više odredbi o nadzornom odboru i njegovim članovima,
tako i ovdje treba reći da se na izvršne direktore primjenjuje više odredbi o upravi i
članovima uprave. No i ovdje treba istaći kako iz tih odredbi ne proizlaze bitni elementi
individualizacije unutrašnje strukture društva s monističkim ustrojem i individualiza-
cije pravnog položaja izvršnih direktora i razlikovanja njihovog položaja od položaja
članova uprave. Elementi individualizacije i razlikovanja pravnog položaja izvršnih di-
rektora proizlaze iz odredbi koje sadrže posebnosti glede njihovog pravnog položaja i
koje stoga isključuju primjenu nekih odredbi ZTD-a o upravi i članovima uprave.
4.2. Nadležnost (čl. 272.l st. 2., st. 4. i st. 7., čl. 272.m, čl. 272.n)
Izvršni direktor / direktori (1) vode poslove društva, (2) zastupaju društvo, (3)
podnose izvješća upravnom odboru, (4) pripremaju i upravnom odboru podnose go-
dišnje izvješće o stanju društva, financijska izvješća i prijedlog odluke o uporabi do-
bitka, (5) izvješćuju predsjednika upravnog odbora o prezaduženosti, nesposobnosti
za plaćanja i gubitku u visini polovine temeljenog kapitala društva.
Izvršni direktor odnosno direktori vode poslove društva, ali opseg ovlasti koje
im u vezi s tim pripadaju značajno je uži od opsega ovlasti koje u vezi s tim pripadaju
upravi u društvima s dualističkim ustrojem. To ovdje ne treba posebno opisivati, jer je
sadržaj pojma «vođenje poslova društva» dovoljno prikazan u izlaganju o nadležnosti
upravnog odbora, gdje je izložen i sadržaj pojma «vođenje društva» i razgraničenje
između ta dva pojma.
Imajući to u vidu može se zaključiti kako izvršni direktori zapravo ne odlučuju o
pitanjima vođenja poslova društva koja su među neprenosivim ovlastima upravnog
odbora. Umjesto toga, oni poduzimaju radnje kojima se u stvarnost provode odluke
upravnog odbora, te širina njihovih ovlasti ovisi o stupnju ili mjeri određenosti od-
nosno preciznosti odluka upravnog odbora i uputa koje daje izvršnim direktorima.
Drugim riječima, izvršni su direktori ovlašteni voditi poslove društva u mjeri i na način
kako to odluči upravni odbor1000, a posebno sukladno pisanim i usmenim uputama
upravnog odbora koje imaju obvezujući karakter1001. To, dakako, podrazumijeva da se
odlukama i uputama upravnog odbora izvršni direktori ne mogu suprotstaviti.
Ovo proizlazi ne samo iz neprenosivosti nadležnosti upravnog odbora, nego i iz
toga što odredba ZTD-a koja vođenje poslova društva stavlja u nadležnost izvršnih
direktora, ne sadrži naznaku da oni poslove društva vode samostalno. Kako odredba
koja upravi društva daje nadležnost za vođenje poslova tu naznaku sadrži, a contrario
se može zaključiti kako izvršni direktor odnosno direktori poslove društva ne vode
999
Čl. 173. st. 3. ZTD-a.
1000
Tako i Barbić PUG, s. 415.
1001
Tako i Barbić, ibid., i Basler II, s. 920.
460
samostalno nego sukladno odlukama i uputama upravnog odbora. Dakle, u društvi-

ma s monističkim ustrojem upravni odbor donosi općenite odluke koje se odnose na
vođenje poslova, a izvršni direktori crpu svoje ovlasti iz odluka upravnog odbora.
Analogno pravilima o zajedničkom vođenju poslova društva od strane više čla-
nova uprave izvršni direktori – ako ih je imenovano više – ovlašteni su voditi poslove
društva samo zajedno. No, dok se u društvima s dualističkim ustrojem drukčiji način
vođenja poslova može urediti statutom, u društvima s monističkim ustrojem drukčiji
način vođenja poslova može se odrediti i poslovnikom o radu izvršnih direktora kojeg
donese upravni odbor.
Društvo s monističkim ustrojem zastupa izvršni direktor, a ako ih ima više onda
izvršni direktori, a upravni odbor zastupa društvo samo prema izvršnom direktoru od-
nosno izvršnim direktorima. Kad se radi o zastupanju društva izvršni direktori nalaze
se u pravnom položaju koji je identičan pravnom položaju uprave u društvima s duali-
stičkim ustrojem, jer se na zastupanje društva od strane izvršnih direktora primjenjuju
pravila koja uređuju zastupanje društva od strane uprave, i to prema izričitoj odredbi
ZTD-a. No, kako izvršni direktori nisu članovi uprave, pri potpisivanju u ime društva, uz
navođenje tvrtke društva neće dodati naznaku «član uprave», nego naznaku «izvršni
direktor».
U društvima s dualističkim ustrojem uprava je dužna nadzornom odboru podni-
jeti izvješće o poslovnoj politici najmanje jednom godišnje, izvješće o rentabilnosti
društva i o upotrebi kapitala na sjednici na kojoj se raspravlja o godišnjim financij-
skim izvješćima, izvješće o tijeku poslova i stanju društva najmanje tromjesečno, a
izvješće o poslovima koji bi mogli biti od velikog značenja za rentabilnost poslovanja
i za likvidnost društva pravodobno, kako bi nadzorni odbor mogao zauzeti stav. Osim
toga u tim je društvima uprava dužna jednom godišnje glavnoj skupštini podnijeti
izvješće o stanju društva, a uprava vladajućeg društva konsolidirano izvješće. Glede
toga, u društvima s monističkim ustrojem u položaju članova uprave nalaze se izvršni
direktori koji su dužni izvješćivati upravni odbor prema pravilima koja se u društvi-
ma s dualističkim ustrojem primjenjuju na obvezu uprave da izvješćuje nadzorni od-
bor. Glede obveze podnošenja izvješća glavnoj skupštini, u društvima s monističkim
ustrojem u položaju uprave nalazi se upravni odbor, koji je dužan glavnoj skupštini
podnijeti izvješće o stanju društva, odnosno konsolidirano izvješće, dok je obveza iz-
vršnih direktora da pripreme ta izvješća.
Na kraju poslovne godine izvršni direktor odnosno direktori pripremaju i uprav-
nom odboru podnose godišnje izvješće o stanju društva, financijska izvješća i pri-
jedlog odluke o uporabi dobitka, kao što to u društvima s dualističkim ustrojem čini
uprava društva u odnosu prema nadzornom odboru.
Posebnu zadaću izvršni direktori imaju u slučaju gubitka društva, njegove preza-
duženosti i/ili nesposobnosti za plaćanja. Ako nastupi prezaduženost, nesposobnost
za plaćanja ili iz financijskih izvješća ili slobodne procjene izvršnih direktora proizlazi
da društvo ima gubitak u visini polovice svote temeljnog kapitala ili veći, izvršni di-
rektori su o tome dužni bez odgađanja obavijestiti predsjednika upravnog odbora.
Različito od toga u društvima s dualističkim ustrojem organa, u navedenim slučajevi-
ma uprava je dužna postupiti drukčije. U slučaju gubitka – u već navedenom opsegu –
461
uprava je dužna odmah sazvati glavnu skupštinu. No, kako u društvima s monističkim
sustavom izvršni direktori nisu organ društva, kako glavnu skupštinu i inače saziva
upravni odbor, izrijekom je obveza sazivanja glavne skupštine u tom slučaju uvrštena
među obveze upravnog odbora1002, pa je dovoljno da izvršni direktori o gubitku oba-
vijeste predsjednika upravnog odbora.
U slučaju nesposobnosti za plaćanje odnosno prezaduženosti uprava društva s
dualističkim ustrojem ne smije obavljati plaćanja, osim onih koja se obave s pozorno-
šću urednog i savjesnog gospodarstvenika, dok su izvršni direktori dužni samo obavi-
jestiti predsjednika upravnog odbora. Po mišljenju autora iz toga ne bi proizlazilo da
izvršnim direktorima u tim okolnostima nije zabranjeno obavljanje plaćanja, nego da
bi pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika nalagala izvršnim direktorima da
obustave plaćanja do odluke odnosno upute upravnog odbora kojom se zabranjuje
obavljanje plaćanja, a takvu odluku odnosno uputu upravni odbor je dužan dati jer se
u takvoj situaciji na njega primjenjuju pravila koja u društvima s dualističkim ustrojem
vrijede za upravu, a ta pravila zabranjuju obavljanje plaćanja1003.
Kad nastane razlog za otvaranje stečajnog postupka i taj razlog postoji tijekom tri
tjedna od nastanka, uprava društva s dualističkim ustrojem dužna je podnijeti prijed-
log za otvaranje stečajnog postupka, dok u društvima s monističkim ustrojem u istim
okolnostima ovu obvezu ima upravni odbor1004. Treba, međutim, uočiti kako odredba
koja nalaže izvršnim direktorima da o gubitku, prezaduženosti i nesposobnosti za pla-
ćanje obavijeste predsjednika upravnog odbora, ne nalaže njegovo obavješćivanje i o
postojanju pretpostavki za otvaranje stečajnog postupka. No, kako su oni dužni oba-
vijestiti predsjednika upravnog odbora o prezaduženosti i/ili nesposobnosti za plaća-
nja, a upravo to su razlozi otvaranja stečajnog postupka, upravni odbor ima odnosno
može imati saznanje o činjenicama koje dovode do njegove obveze podnošenja pri-
jedloga za otvaranje stečajnog postupka.
I na koncu, izvršni direktori obvezni su registarskom sudu podnositi prijave za
upis u sudski registar i podnositi odgovarajuće isprave kako je to ZTD-om propisano
za članove uprave društva.
4.3. Uvjeti za imenovanje (čl. 272.l st. 1. i čl. 272.i st. 1.)
Zakonski uvjeti za imenovanje na dužnost izvršnog direktora istovjetni su uvje-
tima za imenovanje na dužnost člana uprave. Osim zakonskih uvjeta mogu postojati
i statutarni, jer se statutom mogu odrediti i drugi uvjeti koje mora ispunjavati osoba
koja se želi imenovati na dužnost izvršnog direktora.
Postoji, međutim, i vrlo važna razlika u odnosu na članove uprave. Dok za člana
uprave ne može biti imenovan član nadzornog odbora tako da istovremeno obav-
lja poslove člana nadzornog odbora i člana uprave, za izvršnog direktora može biti
imenovan i svaki član upravnog odbora osim njegova predsjednika i prvog zamje-
nika. Iako se za izvršne direktore može imenovati samo manje od polovice članova
1002
Čl. 272.h st. 4. ZTD-a.
1003
Ibid.
1004
Ibid.
462
upravnog odbora, a većina članova upravnog odbora moraju biti neizvršni direktori,
mogućnost da jedna osoba istovremeno bude član upravnog odbora i izvršni direk-
tor može dovesti do vrlo važnih posljedica. Te posljedice podrobnije su prikazane
niže.
4.4. Imenovanje, mandat i opoziv

(čl. 272.l st. 1., st. 6. i st. 10.)
Izvršnog direktora ili direktore imenuje upravni odbor svojom odlukom. Za valja-
nost odluke o imenovanju potrebno je ne samo da osoba koja se imenuje ispunjava
zakonske i statutarne – ako postoje – uvjete, nego i da su ispunjeni opći uvjeti valjano-
sti donesenih odluka upravnog odbora, na što se na odgovarajući način primjenjuju
pravila o odlučivanju u nadzornom odboru1005. U slučajevima kad postoji više izvršnih
direktora jednoga od njih mora se imenovati za glavnog izvršnog direktora, što od-
govara slučaju kad uprava ima više članova pa se jednoga od njih mora imenovati za
predsjednika uprave.
Osim izvršnih direktora mogu se imenovati i njihovi zamjenici na koje se primje-
njuju pravila što vrijede za zamjenike članova uprave, a propisi o izvršnim direktorima
primjenjuju se i na njihove zamjenike.
Mandat imenovanih izvršnih direktora, u odnosu prema društvu i trećima koji
znaju ili moraju znati za imenovanje, počinje teći od imenovanja, a ne od upisa
u sudski registar, osim ako odlukom o imenovanju ne bi bilo određeno drukčije,
jednako kao i mandat članova uprave, jer ZTD i ovdje upućuje na odgovarajuću
primjenu pravila o početku tijeka mandata članova uprave1006. Dok glede početka
tijeka mandata nema razlike između izvršnih direktora i članova uprave, postoji ra-
zlika u najdužem mogućem trajanju mandata, jednako kao i kod mandata članova
upravnog odbora odnosno nadzornog odbora. Mandat članova uprave po Zakonu
ne može biti duži od pet godina, a mandat izvršnih direktora duži od šest godina.
Razlozi tome istovjetni su razlozima navedenim pri izlaganju trajanja mandata čla-
nova upravnog odbora.
Ista osoba može biti ponovno imenovana za izvršnog direktora, isto kao i za člana
uprave u društvima s dualističkim ustrojem, i to po isteku mandata ili prije, ali u dru-
gom slučaju najranije godinu dana prije no što mandat istekne.
Ako se pravni položaj izvršnih direktora uspoređuje s pravnim položajem člano-
va uprave, u svezi s opozivom imenovanja postoji značajna razlika. Nadzorni odbor
društva s dualističkim ustrojem može valjano opozvati odluku o imenovanju člana
uprave samo ako za to postoji važan razlog, dok upravni odbor po samom Zakonu
imenovanje izvršnog direktora može opozvati u svako doba, što znači da za opoziv
imenovanja izvršnog direktora nije potreban važan razlog. Ipak, statutom se može
odrediti drukčije. Iako to pravni položaj izvršnih direktora čini težim, držimo da odgo-
vara činjenici što izvršni direktori ne vode poslove društva samostalno, nego prema
odlukama i uputama upravnog odbora. Ujedno time pravni položaj izvršnih direktora
1005
Čl. 272.j. st. 3. u svezi s čl. 267. ZTD-a.
1006
Čl. 272.l st. 1. upućuje na odgovarajuću primjenu čl. 244. st. 1. ZTD-a.
463
nije ugrožen bitno, jer opoziv – kao i u slučaju opoziva članova uprave – ne dira u
ugovor što su ga izvršni direktori sklopili s društvom.
Sa stajališta zaštite interesa dioničara okolnost što za opoziv izvršnih direktora
nije potreban važan razlog, ne predstavlja prednost monističkog ustroja, jer je i kod
dualističkog ustroja opoziv imenovanja člana uprave valjan dok se njegova neva-
ljanost ne utvrdi sudskom odlukom, pa u oba slučaja opoziv djeluje od kad je dan.
Razlika je u tome što kod monističkog ustroja ne postoji pravna zaštita izvršnih direk-
tora od opoziva iz jednostavnog razloga što se imenovanje može opozvati u svako
doba.
5.5. Primjena odredbi o upravi

(čl. 272.l st. 1., st. 3., st. 8. i st. 9., čl. 272.m i čl. 272.o)
Kao što se na upravni odbor i njegove članove primjenjuje više odredbi ZTD-a,
koje uređuju pravni položaj nadzornog odbora i njegovih članova, tako se na izvršne
direktore primjenjuje više odredbi ZTD-a o pravnom položaju članova uprave. To su
odredbe o:
• uvjetima za imenovanje članova uprave iz čl. 239. st. 2. ZTD-a,
• zastupanju društva iz čl. 241. i čl. 242., osim čl. 241. st. 4. ZTD-a,
• početku tijeka i obnovljivost mandata članova uprave iz čl. 244. st. 1. ZTD-a,
• imenovanju članova uprave od strane suda iz čl. 245. ZTD-a,
• dužnoj pozornosti i odgovornosti članova uprave iz čl. 252., čl. 273. i čl. 273.a
ZTD-a,
• ostavci člana uprave iz čl. 244.a ZTD-a,
• načelima za primanja članova uprave iz čl. 247. ZTD-a,
• zabrani konkurencije iz čl. 248. ZTD-a,
• kreditima članovima uprave od strane društva iz čl. 249. ZTD-a,
• podnošenju izvješća iz čl. 250., čl. 250.a i čl. 250.b ZTD-a,
• upisu promjene članova uprave u sudski registar iz čl. 245.a ZTD-a, te
• financijskim izvješćima iz čl. 300.a do čl. 300.e ZTD-a1007.
Ovdje, međutim, treba voditi računa da izvršni direktori nisu organ društva koji bi
bio u odnosu s glavnom skupštinom, pa izvješća iz čl. 250., čl. 250.a i čl. 250.b glavnoj
skupštini podnosi upravni odbor, dok izvršni direktori izvješćuju upravni odbor prema
čl. 250. i pripremaju izvješća za glavnu skupštinu prema čl. 250.a i čl. 250.b. Također
treba voditi računa o tome da financijska izvješća prema čl. 300.a do čl. 300.e izvršni
direktori pripremaju i podnose upravnom odboru, a upravni odbor ih podnosi glav-
noj skupštini.
1007
Na primjenu ovih odredbi izrijekom upućuju čl. 272.l st. 1. i st. 7. do st. 9., čl. 272.m st. 1., čl. 272.o,
čl. 272.g i čl. 272.h st. 5. ZTD-a.
464
XI IZMJENA STATUTA I DRUŠTVENOG UGOVORA

(čl. 301., čl. 302., čl. 303., čl. 454., čl. 455. i čl. 456.)
1. PRIJE UPISA OSNIVANJA DRUŠTVA U SUDSKI REGISTAR

Moguće je da jedan od osnivatelja nakon valjanog sklapanja društvenog
ugovora odnosno usvajanja statuta, ali prije no što je osnivanje društva upisano
u sudski registar, želi promijeniti svoj pravni položaj u (budućem) društvu ili da
želi promijeniti pravni položaj nekoga ili više od ostalih osnivatelja društva tj. su-
ugovaratelja. U takvom slučaju može se govoriti o promjeni društvenog ugovora
odnosno statuta.
Posve kratko i jednostavno, sva pravila koja se odnose na sklapanje društvenog
ugovora odnosno usvajanje statuta vrijede i odnose se i na izmjene društvenog ugo-
vora odnosno statuta prije upisa osnivanja društva u sudski registar, a to obuhvaća
naročito pravila koja se tiču sadržaja i forme statuta odnosno društvenog ugovora i
suglasnosti svih suugovaratelja s predloženim promjenama. To, posebno, znači kako
će za promjenu društvenog ugovora odnosno statuta prije upisa društva u sudski re-
gistar biti potrebna suglasnost svih potpisnika društvenog ugovora odnosno osoba
koje su usvojile statut.
2. POSLIJE UPISA OSNIVANJA DRUŠTVA U SUDSKI REGISTAR

2.1. Općenito
Statut u d.d. a društveni ugovor u d.o.o. temeljni su - i jedini ZTD-om propisani
– akti tih društava kojima su (voljom osnivača i kasnije članova, u skladu s prisilnim
propisima) uređena najvažnija pitanja glede društva. Zbog takve posebne važnosti
statuta odnosno društvenog ugovora za dioničare odnosno članove i društvo u cje-
lini, ZTD je za njihovu izmjenu predvidio niz uvjeta koje je potrebno ispuniti da bi
izmjena bila valjana i time proizvela pravne učinke.
2.2. Način donošenja i oblik odluke

O izmjeni statuta odnosno društvenog ugovora odlučuju one osobe koje su dio-
ničari odnosno članovi društva u trenutku donošenja odluke o izmjeni1008. U d.d. sta-
tut se može izmijeniti samo odlukom glavne skupštine i izmjena statuta je u nepreno-
sivoj nadležnosti tog organa d.d. Iznimno, glavna skupština može ovlastiti nadzorni
odnosno upravni odbor da izmijeni statut, ali samo ako se radi o usklađivanju njego-
vog teksta, npr. tako da se otklone redakcijski ili čisto gramatički nedostaci. Osim toga,
i u nekoliko drugih slučajeva drugi organi mogu utjecati na sadržaj statuta, ali ne bez
ovlasti glavne skupštine odnosno statuta ili ZTD-a, kao što je u slučaju odobrenog
kapitala i prisilnog povlačenja dionica.
U d.o.o. društveni se ugovor može izmijeniti samo odlukom članova društva, ali
ZTD ne izriče odgovor na pitanje mora li to biti učinjeno u obliku skupštinske odluke
1008
O tome tko je član društva v. Obveze, odgovornost i prava člana društva, Član društva.
465
ili može biti i u obliku odluke donesene u pisanom obliku odnosno pisanim spora-
zumom članova. Budući da – uz ispunjenje propisanih uvjeta valjanosti – sve odluke
iz nadležnosti članova društva načelno mogu biti donesene bilo u skupštini društva,
pisanim putem ili pisanim sporazumom svih članova, te budući da u tekstu ZTD nije
zatraženo da to bude upravo odluka skupštine nego samo da bude odluka članova
društva, ne vidimo razloga zbog kojeg bi za valjanost odluke o izmjeni društvenog
ugovora bilo potrebno njeno donošenje u obliku skupštinske odluke. Dapače, u pri-
log ovoj tezi govori i okolnost što su uvjeti valjanosti odluka donesenih u pisanom
obliku stroži od uvjeta valjanosti skupštinskih odluka jer je za prve potrebna većina
svih glasova u društvu, a za druge većina danih glasova1009. Zbog toga se odluka o
izmjeni društvenog ugovora može valjano donijeti bilo pisanom suglasnošću svih čla-
nova društva, u pisanom obliku tj. glasovanjem u tom obliku ili u obliku skupštinske
odluke.
U sudskoj je praksi zabilježen zanimljivi slučaj u kojem je «odluku o izmjeni druš-
tvenog ugovora donio S. B. u svoje ime i u ime tužitelja (drugog člana društva) kao
njegov punomoćnik temeljem punomoći», a tom odlukom smanjena su članska pra-
va opunomoćitelja. Prema stajalištu odluke VSRH Rev 57/00 od 30. prosinca 2003.1010
ova odluka «donesena je u nezakonito provedenom postupku što ima za posljedicu
ništavost upisa u sudski registar» a nezakonitost postoji zato što «na temelju puno-
moći od 14.04.1997. godine član društva S. B. nije bio ovlašten smanjiti temeljni ulog
(a time i poslovni udio) drugog člana društva (tužitelja). S. B. je bio ovlašten kod jav-
nog bilježnika potpisati izmjene društvenog ugovora “koje se odnose na povećanje
temeljnog kapitala po novom Zakonu o trgovačkim društvima i dopunu djelatnosti
(knjigovodstvene usluge i uvoz radijskih postaja)”». Znači da bi za smanjenje članskih
prava opunomoćitelja punomoćnik morao imati specijalnu punomoć koja ga ovla-
šćuje upravo na to.
Oblik odluke o izmjeni društvenog ugovora d.o.o. je propisan. Ona se može va-
ljano donijeti samo u obliku javnobilježničkog akta ili zapisnika ili privatne isprave
koju ovjeri javni bilježnik, tj. u istom onom obliku u kojem se mora sklopiti društveni
ugovor. I u ovom slučaju propisani oblik je uvjet valjanosti donesenog akta, tj. odluke
o izmjeni društvenog ugovora. Drugim riječima, smatramo kako je ovdje forma pro-
pisana ad supstantionem a ne samo ad probationem, pa se odluka koja ne bi bila u
obliku javnobilježničkog akta ili zapisnika ili privatne isprave koju ovjeri javni bilježnik
uopće ne bi mogla smatrati odlukom o izmjeni društvenog ugovora.
U d.d. zapisnik glavne skupštine vodi i potpisuje javni bilježnik, a za valjanost
odluka potrebno je njihovo unošenje u zapisnik, pa se pitanje oblika odluke o izmjeni
statuta ni ne može postavi na isti način kao što se postavlja pitanje oblika odluke o
izmjeni društvenog ugovora d.o.o. Ovdje, se, dakle prijavi za upis izmjene statuta u
sudski registar mora priložiti potpuni tekst statuta ovjeren od strane javnog bilježni-
ka, koji ujedno mora potvrditi da tekst statuta sadrži neizmijenjene odredbe i izmije-
njene odredbe u skladu s odlukama o izmjeni.
1009
1010
466
2.3. Sadržaj promjene

Ne može biti prijeporno da izmjenu statuta odnosno društvenog ugovora pred-
stavlja svaka promjena prvobitnog teksta onih odredbi koje čine minimalni i obvezat-
ni sadržaj tih akata. Odredbe ZTD o postojanju tih odredbi statuta odnosno društve-
nog ugovora su prisilne naravi i zbog toga ni statut ne može biti usvojen niti društveni
ugovor valjano sklopljen bez tih odredbi, niti te odredbe mogu biti izmijenjene bez
izmjene statuta odnosno društvenog ugovora. Također ne bi trebalo biti prijeporno
kako u izmjene statuta odnosno društvenog ugovora treba uvrstiti promjene ili uno-
šenje u statut odnosno društveni ugovor odredbi o onim pitanjima koja se – prema
samom ZTD – statutom odnosno društvenim ugovorom mogu urediti drukčije no što
je to učinio ZTD i to samo u statutu odnosno društvenom ugovoru.
U pogledu sadržaja i valjanosti odluke o izmjeni statuta odnosno društvenog
ugovora vrijede ista opća pravila koja se odnose na sadržaj statuta odnosno društve-
nog ugovora - jer će odlukom o izmjeni društvenog ugovora biti kreiran novi sadržaj
statuta odnosno društvenog ugovora – i valjanost odluka glavne skupštine odnosno
članova društva. To znači da će se na pitanje valjanosti odluke o izmjeni statuta od-
nosno društvenog ugovora primjenjivati ista pravila koja se primjenjuju na pitanje
valjanosti bilo koje druge odluke glavne skupštine odnosno članova društva.
2.4. Potrebna većina glasova

Statut je usvojen a društveni ugovor sklopljen suglasnošću svih osnivatelja druš-
tva. Nasuprot toj nužnoj jednoglasnosti, odluke o pitanjima koja spadaju u njihov
djelokrug odnosno u djelokrug glavne skupštine, a nisu obuhvaćena društvenim
ugovorom odnosno statutom, skupština d.o.o. odnosno glavna skupština d.d. donosi
običnom većinom glasova.
Odluke koje se uvršćuju u sadržaj statuta odnosno društvenog ugovora svakako
su za društvo i svakog njegovog člana važnije i značajnije od onih odluka koje spadaju
u djelokrug odlučivanja glavne skupštine odnosno članova d.o.o., ali ne i u sadržaj
statuta odnosno društvenog ugovora. To je neosporivi razlog nametanju strožih uvje-
ta valjanosti izmjena statuta odnosno društvenog ugovora nego što su uvjeti valja-
nosti ostalih odluka koje donose glavna skupština odnosno članovi društva. Ipak, za
valjanost odluke o izmjeni statuta odnosno društvenog ugovora ne bi bilo opravdano
u svakom slučaju zahtijevati jednoglasnost dioničara odnosno članova, jer bi takav
zahtjev pretjerano favorizirao manjinu nasuprot većine. Zbog toga je za donošenje
odluka o izmjeni statuta odnosno društvenog ugovora bilo potrebno pronaći primje-
renu i odgovarajuću ravnotežu između dva pola: između jednoglasnosti i obične veći-
ne uz kvorum od 10% glasova u d.o.o. odnosno bez zakonom predviđenog kvoruma
u d.d. Zadaća te ravnoteže jest uspostava takvog odnosa u kojemu neznatan broj
glasova neće spriječiti izmjene a istodobno se statut odnosno društveni ugovor neće
moći izmijeniti uz redovno potrebnu većinu glasova.
Temeljno i opće – uvijek postojeće osim kad je za pojedina pitanja propisana neka
druga većina – pravilo je pravilo prema kojem je i za izmjenu statuta i za izmjenu druš-
tvenog ugovora potrebno da bude dano ¾ glasova. Razlika između d.d. i d.o.o. postoji,
467
međutim, kod odgovora na pitanje u odnosu na koje glasove ili koji broj glasova je
potrebno ostvariti ¾ većinu. U d.d. je za izmjenu statuta nužna većina od najmanje ¾
temeljnog kapitala zastupljenog na glavnoj skupštini, a u d.o.o. je nužna većina od naj-
manje ¾ od danih glasova. Dakle, pri odlučivanju u glavnoj skupštini d.d. glasovi koji
nisu dani ustvari se pribrajaju glasovima protiv predložene izmjene statuta, dok se pri
odlučivanju skupštine d.o.o. glasovi koji nisu dani ne uzimaju u obzir.
Ali, u d.o.o., ako bi se odluka o izmjeni društvenog ugovora donosila pisanim pu-
tem, mišljenja smo kako bi – analogno općem pravilu prema kojem se u tom slučaju
većina računa u odnosu na sve glasove u društvu – bila potrebna tročetvrtinska veći-
na svih a ne danih glasova. Razumije se da bi u slučaju donošenja izmjena društvenog
ugovora pisanim sporazumom članova, nužna bila jednoglasnost, kao što je potrebna
i za valjanost bilo koje odluke donesene pisanim sporazumom članova.
I odredba o potrebnoj većini u d.d. i odredba o potrebnoj većini u d.o.o. istovjetno
određuju da je za odluku o izmjeni nužna «najmanje» ¾ većina i već taj izraz upućuje
na djelomičnu dispozitivnost propisa. Nastavno na to, odredbe koje se odnose na oba
društva sadržajno bitno istovjetno izrijekom određuju kako je zakonom previđenu po-
trebnu većinu temeljnim aktom društva tj. statutom odnosno društvenim ugovorom
dopušteno povećati i kako je za donošenje odluke o izmjeni tim aktom dopušteno za-
htijevati ispunjenje i dodatnih pretpostavki. Dakle, zakonom previđenu većinu glasova
statutom odnosno društvenim ugovorom nije moguće valjano smanjiti.
Iznimke od pravila o potrebnoj većini glasova postoje kad sam ZTD predviđa
neku drugu većinu glasova, ali i kad se radi o pravnom položaju određenih dioničara
odnosno određenih članova d.o.o. Iznimnu važnost i za dioničare i za članove d.o.o.
ima pravni oblik društva koji podrazumijeva nepostojanje odgovornosti člana za ob-
veze društva. Zbog toga je za donošenje odluka o preoblikovanju d.d. i d.o.o. u jav-
no trgovačko društvo ili u komanditno društvo potrebna jednoglasnost svih članova
društva.1011. U odnosu na donošenje ovih odluka, dakle, svaki pojedini glas je odlučan
te bi se slobodnije moglo reći kako je njegova “težina” jednaka “težini” svih ostalih
glasova u društvu.
I u d.d. i u d.o.o., prema izričitim odredbama ZTD-a, odluka o izmjeni statuta od-
nosno društvenog ugovora kojom bi se povećale obveze dioničara odnosno članova
d.o.o. može se donijeti samo uz suglasnost svih dioničara odnosno članova d.o.o. na
koje se to odnosi. Makar pravilo za d.d. ne govori o povećanju obveza, nego o stav-
ljanju dodatnih obveza, a odredba za d.o.o. doslovno o povećanju obveza, u bitnom
se radi o istom sadržaju: bilo da se obveze povećavaju ili se stavljaju dodatne obveze
radi se o većem opsegu obveza. Prema autoru, ne radi sa samo doslovno o povećanju
opsega obveza, nego o otežavanju pravnog položaja dioničara odnosno člana d.o.o.
u širem smislu. Tako bi se tu mogle uvrstiti izmjene u pravcu skraćivanja roka uplate
uloga ili/i o povećanju dijela uloga koji se u određenom roku mora unijeti.
Odredbe ZTD-a o d.o.o. osim toga izrijekom ističu da je suglasnost svakog člana
na kojeg se to odnosi, potrebna ne samo za odluke o povećanju onih obveza koje pro-
izlaze iz društvenog ugovora, nego i za odluke o smanjenju njegovih prava koja ima
na temelju društvenog ugovora. Također, suglasnost članova društva s predloženom
1011
Prvobitni tekst čl. 455. st. 3. i čl. 577. u svezi čl. 571.
468
izmjenom bit će potrebna onda kad se predlaže drukčiji raspored dobitka ili drukčiji
raspored broja glasova no što su dotad postojali. Odredbe ZTD-a o d.d., različito od
toga izrijekom ističu kako je za valjanu izmjenu statuta u pravcu unošenja odredbe o
tome da je za prijenos dionica i privremenica potrebna suglasnost društva, potrebna
suglasnost svakog dioničara koji je imatelj dionica za čiji prijenos bi bila potrebna
suglasnost društva.
Dok se ponekad izmjenama statuta odnosno društvenog ugovora utječe na
pravni položaj jednog dioničara odnosno člana d.o.o., ponekad se utječe na pravni
položaj više njih. Karakterističan primjer za drugo je izmjena statuta koja bi dovela
do promjene postojećeg odnosa među rodovima dionica na štetu jednog ili nekih
rodova. U ovom slučaju potrebna je suglasnost dioničara koji drže dionice onog roda
na čiju bi štetu bio izmijenjen statut, ali ne suglasnost svih dioničara pojedinačno,
nego suglasnost posebne skupštine koju čine imatelji dionica roda na čiju bi štetu bio
izmijenjen statut. Umjesto odluke posebne skupštine moguća je i odluka donesena
odvojenim glasovanjem na glavnoj skupštini.
Nasuprot odlukama o izmjeni statuta odnosno društvenog ugovora za koje je
potrebna veća od redovito potrebne ¾ većine glasova, stoje odluke o izmjeni tih aka-
ta za koje je dovoljna obična većina glasova. I u d.d. i u d.o.o. to su odluke o smanjenju
nagrade članovima uprave i nadzornog odbora, razumije se, ako su odredbe o tim
nagradama bile unesene u statut odnosno društveni ugovor. Osim toga, u d.o.o. koji
po zakonu ne mora imati nadzorni odbor, odluka o odredbama društvenog ugovora
da treba izabrati nadzorni odbor, također se donosi običnom većinom glasova.
3.5. Upis izmjene u sudski registar i objava (čl. 303. i čl. 456.)
Odluka o izmjeni statuta odnosno društvenog ugovora proizvodit će pravne učin-
ke tek kad bude upisana u sudski registar. Dakle, da bi izmjena statuta odnosno druš-
tvenog ugovora postigla svoju svrhu, potrebno je obaviti čitav prethodno opisani
postupak i potom postići upis učinjene promjene u sudski registar. No, ne samo što
je upis potrebno obaviti zbog nastupa pravnih učinaka učinjenih izmjena, to je i nuž-
no zbog imperativnih odredbi koje nalažu da se svaka izmjena društvenog ugovora
mora prijaviti registarskom sudu radi upisa u sudski registar odnosno da se registar-
skom sudu mora podnijeti prijava za upis svake izmjene statuta u sudski registar.
I kad se radi o izmjeni statuta d.d. i kad se radi o izmjeni društvenog ugovora
d.o.o. izmjene se mogu odnositi na podatke koji se obvezatno upisuju u sudski regi-
star pri osnivanju društva i objavljuju, ili na druge podatke. Ako se izmjena ne odnosi
na te podatke pri upisu je dovoljno pozivanje na isprave koje se već nalaze kod suda,
a ako se izmjena odnosi na podatke koji se objavljuju, mora se objaviti i izmjena tih
podataka.
U d.o.o., da bi registarski sud upisao odluku o izmjeni društvenog ugovora u
sudski registar, potrebno je prijavi priložiti: potpun tekst društvenog ugovora u obliku
javnobilježničke isprave i potvrdu javnog bilježnika da neizmijenjene odredbe ugo-
vora koji se već nalazi kod registarskog suda zajedno s izmjenom čine tekst izmije-
njenog društvenog ugovora. U d.d., prijavi za upis izmjene statuta nužno je priložiti
469
potpuni tekst statuta ovjeren od strane javnog bilježnika i potvrdu javnog bilježnika
da izmijenjene odredbe statuta i odluka o izmjeni te neizmijenjene odredbe statuta
koji se nalazi kod registarskoga suda u potpunosti odgovaraju tekstu statuta koji se
prilaže prijavi.
XII POVEĆANJE I SMANJENJE TEMELJNOG KAPITALA
1. POVEĆANJE TEMELJNOG KAPITALA

1.1. Uvod
Ponekad znade biti potrebno povećati vlastitu i trajnu imovinu društva. Razloga
za to može biti više. Na primjer, kad se želi povećati opseg poslovanja društva dio-
ničari odnosno članovi d.o.o., moraju razmisliti i odlučiti o načinu pribavljanja druš-
tvu onih sredstava koja su nužna za to povećanje. Okretanje tržištu kapitala i traženje
sredstava na tom tržištu sigurno je jedan od najčešćih načina pribavljanja potrebnih
sredstava. No, taj način podrazumijeva nastanak dvije obveze društva, koje smanjuju
učinke tako pribavljenog kapitala. To su obveza vraćanja i obveza plaćanja kamata.
Ako dioničari odnosno članovi d.o.o. sami raspolažu s potrebnim kapitalom, ili ako su
voljni dio dionica odnosno udjela u društvu ustupiti trećim osobama, onda poveća-
nje temeljnog kapitala može biti način pribavljanja sredstava potrebnih društvu, bez
negativnih učinaka koji proizlaze npr. iz pribavljanja sredstava kreditom ili zajmom. Za
društvo, u slučaju povećanja temeljnog kapitala, neće nastati ni obveza vraćanja niti
obveza plaćanja kamata. S druge strane, dioničari odnosno članovi d.o.o. – ili treće
osobe – izložit će svoja sredstva riziku uspješnog poslovanja društva.
1.2. Načini povećanja

Dva su načina povećanja temeljnog kapitala društva. I u d.d. i u d.o.o. on se može
se povećati efektivno (stvarno), i nominalno.
Glavna razlika između ova dva načina povećanja temeljnog kapitala – sa staja-
lišta životnih učinaka povećanja – sastoji se u tome što će pri efektivnom povećanju
temeljnog kapitala u društvo ući nova vrijednost, čime će biti povećana ukupna sred-
stva odnosno ukupna imovina društva. Različito od toga, pri nominalnom povećanju
temeljnog kapitala ukupna imovina društva neće biti povećana jer će se zapravo ra-
diti o knjigovodstvenoj operaciji preknjižavanja svote za koju se povećava temeljni
kapital, iz rezervi ili dobitka na drugo na odgovarajuće mjesto u poslovnim knjigama
društva.
U d.d. se – u okviru povećanja temeljnog kapitala - govori o povećanju temelj-
nog kapitala ulozima, o uvjetnom povećanju temeljnog kapitala, o odobrenom te-
meljnom kapitalu i o povećanju temeljnog kapitala iz sredstava društva. Povećanje
temeljnog kapitala iz sredstava društva odgovara nominalnom povećanju temeljnog
kapitala, jer se tu temeljni kapitala povećava pretvorbom rezervi kapitala, rezervi iz
dobiti i zadržane dobiti u temeljni kapital društva, a povećanje temeljnog kapitala
ulozima je efektivno povećanje temeljnog kapitala, jer se ono provodi izdavanjem,
470
upisom i uplatom novih dionica (uz isključenje mogućnosti povećanja nominalne

svote postojećih dionica). Ovdje treba ubrojiti i odobreni temeljni kapital jer se i ovdje
temeljni kapital povećava izdavanjem, upisom i uplatom novih dionica, ali njegova je
specifičnost u tome što se statutom odobrava upravi društva da ona poveća temeljni
kapital izdavanjem novih dionica. Kod uvjetnog povećanja temeljnog kapitala tako-
đer se izdaju nove dionice, koje prvenstveno mogu upisati osobe odnosno skupine
osoba navedene u odluci o povećanju temeljnog kapitala, a taj način povećanja nazi-
va se uvjetnim zato što u trenutku donošenja odluke još nije poznato za koju će svotu
temeljni kapital biti povećan.
U d.o.o. i efektivno i nominalno povećanje temeljnog kapitala mogu imati dva
oblika. U prvom slučaju temeljni kapital može se efektivno povećati stvaranjem i pre-
uzimanjem novih poslovnih udjela, ili povećanjem svota postojećih poslovnih udje-
la i odgovarajućim uplatama. U drugom slučaju temeljni kapital može se nominalno
povećati odustajanjem od isplate dobitka članovima društva i pretvaranjem te svote
u temeljni kapital, ili pretvaranjem pričuva društva u temeljni kapital, s tim da se i pri
korištenju dobitka i pri korištenju pričuva mogu stvoriti novi poslovni udjeli ili pove-
ćati svote postojećih poslovnih udjela.
1.3. Odluka o povećanju temeljnog kapitala (čl. 304., čl. 305., čl. 306.,
čl. 328. st. 1. i st. 2., čl. 336. st. 2. i čl. 457 st. 1. i st. 7.)
Temelj svakog povećanja temeljnog kapitala je odluka o povećanju temeljnog
kapitala, a kako u d.d. statut, a u d.o.o. društveni ugovor, mora sadržavati svotu te-
meljnog kapitala, u d.d. je za povećanje temeljnog kapitala potrebna odluka glavne
skupštine koja će povući za sobom istodobnu odluku o izmjeni statuta, a u d.o.o. je za
to potrebna odluka članova društva o izmjeni društvenog ugovora.
U d.d. odluku o povećanju temeljnog kapitala ulozima i iz sredstava društva do-
nosi glavna skupština onom većinom koja je redovito potrebna za izmjenu statuta
društva. Ova većina potrebna je ako statutom nije drukčije određeno, što znači da se
statutom može odrediti drukčija većina kao potrebna. Ta većina ne može biti manja
od 2/3 većine glasova temeljnog kapitala zastupljenog na glavnoj skupštini, ako se
radi o povećanju temeljnog kapitala izdavanjem redovnih ih povlaštenih dionica, od-
nosno može biti samo veća od 3/4 većine glasova temeljnog kapitala zastupljenog na
glavnoj skupštini, ako se radi o povećanju temeljnog kapitala izdavanjem povlaštenih
dionica bez prava glasa. Osim toga statutom se može tražiti i ispunjenje dodatnih
pretpostavki za donošenje ove odluke. Ako se radi o d.d. u kojem postoje dionice
više rodova, za valjano donošenje odluke o povećanju temeljnog kapitala nužna je
i suglasnost dioničara svakog rada dionica, o čemu ti dioničari donose posebne od-
luke odvojenim glasovanjem na glavnoj skupštini ili u posebnim skupštinama, za što
je potrebna već naznačena većina njihovih glasova. Glede dionica različitih rodova,
naglasiti treba kako je potrebna suglasnost dioničara koji su imatelji svih rodova di-
onica koje daju pravo glasa. U svakom slučaju, novim ulozima temeljni kapital može
se povećati samo ako su svi dotadašnji ulozi uplaćeni u cijelosti ili u bitno pretežnom
dijelu, jer se on ne može povećati ako ti ulozi nisu uplaćeni, osim ako nisu uplaćeni
samo u neznatnom dijelu.
471
Odluka se može donijeti tek nakon što nadzorni odnosno upravni odbor podne-
se glavnoj skupštini izvješće o obavljenom nadzoru1012.
U d.o.o. za odgovor na pitanje potrebne većine glasova članova društva vrijede
pravila o izmjeni društvenog ugovora. Uz to, odgovor na pitanje koja je potrebna ve-
ćina glasova za donošenje ove odluke zavisi od pravnog položaja koji će dotadašnji
članovi društva imati poslije donošenja odluke o povećanju temeljnog kapitala. Ako će
donošenje te odluke imati za posljedicu povećanje obveza ili smanjenje prava jednog
ili više ili svih članova društva, onda je za valjanost odluke potrebna suglasnost svih čla-
nova čiji pravni položaj će biti promijenjen, a ako će pravni položaj članova ostati ne-
promijenjen, onda je dovoljno da za odluku glasuje tri četvrtine od danih glasova1013.
U d.d. odluka o povećanju temeljnog kapitala mora sadržavati svotu za koju se
on povećava, ali se može odrediti i samo najmanja ili najveća svota, pri čemu bi defini-
tivna ovisila o stanju upisa dionica. Ona, osim toga, treba sadržavati i nominalni iznos
dionica koje se izdaju, odnosno broj dionica, ako se izdaju dionice bez nominalne
svote. Međutim, odluka o nominalnom povećanju temeljnog kapitala tj. povećanju
temeljnog kapitala iz sredstava društva ne mora sadržavati naznaku dionica koje se
izdaju, jer se u tom slučaju povećanje može provoditi izdavanjem novih dionica, ali i
povećanjem nominalnih svota postojećih dionica. Također ako se radi o odluci o po-
većanju temeljnog kapitala iz sredstava društva koje je izdalo dionice bez nominalne
svote, temeljni kapital može se povećati i bez izdavanja novih dionica, što mora biti
navedeno u odluci o povećanju temeljnog kapitala. Ako će se dionice pri povećanju
temeljnog kapitala novim ulozima izdavati iznad pari1014, u odluci o povećanju temelj-
nog kapitala mora se odrediti svota ispod koje se dionice ne mogu izdati. Ako odluka
o povećanju temeljnog kapitala novim ulozima ne sadrži odredbe o načinu uplate,
nove dionice koje će se izdati, moći će se uplatiti samo u novcu.
No, kao i kod osnivanja društva, moguće je predvidjeti unos uloga za nove di-
onice u stvarima i pravima, ali je za to potrebno da odluka o povećanju temeljnog
kapitala novim ulozima sadrži iste elemente koje mora sadržavati statut kad se ulo-
zi za dionice uplaćuju u stvarima i pravima, a na tu situaciju primjenjuju se i druga
pravila o ulaganju stvari i prava pri osnivanju društva jer je čl. 305. ZTD-a sadržajno
bitno istovjetan čl. 176. st. 1. do st. 4., te zato što upućuje na primjenu odgovarajućih
odredbi o osnivanju društva u slučaju ulaganja stvari i/ili prava. Posebno treba nagla-
siti kako se odluka o unosu novih uloga u stvarima i pravima može donijeti samo ako
su pri sazivanju glavne skupštine bili objavljeni nužni elementi odluke o povećanju
temeljnog kapitala novim ulozima koji će se unijeti u stvarima i/ili pravima. Pri pove-
ćanju temeljnog kapitala novim ulozima u stvarima ili/i pravima u pravilu je potrebno
obaviti reviziju, kao što je potrebno obaviti je u istom slučaju pri osnivanju društva. Ali
dosljedno tome, u istim slučajevima kad pri osnivanju društva revizija nije potrebna,
ona nije potrebna ni pri povećanju temeljnog kapitala.
Odluka o povećanju temeljnog kapitala u d.d. mora se prijaviti sudu radi upi-
sa o sudski registar. Prijava mora sadržavati navode o ulozima u dotadašnji temeljni
1012
Čl. 275. st. 3.
1013
Čl. 455. st. 1. i st. 4.
1014
O tome v. podrobnije Obveze, odgovornost i prava članova, Poslovni udjel i dionica.
472
kapital koji još nisu uplaćeni i o razlozima zbog kojih nisu uplaćeni, a priložiti joj se
mora odluka o povećanju temeljnog kapitala. U slučaju da će se novi ulozi unositi u
stvarima i/ili pravima, treba priložiti i izvješće revizora o reviziji povećanja temeljnog
kapitala, osim kad revizija nije potrebna
U d.o.o., s obzirom na činjenicu da svota temeljnog kapitala mora biti u druš-
tvenom ugovoru, dio minimalnog i obvezatnog sadržaja svake odluke o povećanju
temeljnog kapitala djelomično je naznačen u odredbi o obvezatnom sadržaju druš-
tvenog ugovora. To znači da će svaka odluka o povećanju temeljnog kapitala sadrža-
vati svotu postojećeg temeljnog kapitala, svotu za koju se temeljni kapital povećava,
i svotu na koju se temeljni kapital povećava. Osim toga, budući da je temeljni kapital
uvijek podijeljen na poslovne udjele, te budući da zbroj svih poslovnih udjela mora
odgovarati svoti temeljnog kapitala, svaka odluka o povećanju temeljnog kapitala
treba sadržavati i naznaku o tome povećava li se temeljni kapital novim poslovnim
udjelima, povećanjem postojećih poslovnih udjela, unošenjem pričuva u temeljni ka-
pital ili unošenjem dobitka u temeljni kapital. Zavisno o načinu povećanja temeljnog
kapitala – novim ulozima ili povećanjem postojećih, odluka će sadržavati i:
• u slučaju povećanja novim poslovnim udjelima, njihove svote,
• u slučaju povećanja svota povećanjem postojećih poslovnih udjela, naznaku
svote postojećih svota, svote za koju se oni povećavaju i svote na koju se oni
povećavaju,
• u slučaju povećanja pretvaranjem rezervi ili dobitka, naznaku o tome stvaraju
li se novi poslovni udjeli ili se povećavaju postojeći, a onda – u prvom slučaju -
njihove svote, odnosno – u drugom slučaju - naznaku svote postojećih, svote za
koju se oni povećavaju i svote na koju se oni povećavaju.
Pri donošenju odluke o povećanju temeljnog kapitala članovi društva morat će
uzeti u obzir pravila koja se odnose na najmanju nominalnu svotu dionice odnosno
poslovnog udjela i načine njegovog unosa u društvo pri njegovom osnivanju. Pravi-
la koja se odnose na najmanju svotu poslovnog udjela primijenit će se samo onda
kad povećanje temeljnog kapitala podrazumijeva izdavanje novih dionica odnosno
nastanak novih poslovnih udjela, a ostala spomenuta pravila u svakom slučaju. Do-
nošenje odluke o povećanju temeljnog kapitala može podrazumijevati odlučivanje
i o pitanjima koja nije nužno unijeti u društveni ugovor. Na primjer, odlukom o po-
većanju temeljnog kapitala novim ulozima članovi društva mogu se odreći prava
prvenstvenog preuzimanja novih poslovnih udjela, a to njihovo odricanje nije nužni
dio društvenog ugovora. Zbog toga je – zavisno od okolnosti – moguće postojanje
Odluke o povećanju temeljnog kapitala, dio čijeg sadržaja će predstavljati izmjenu
društvenog ugovora, a dio neće.
1.4. Efektivno povećanje temeljnog kapitala

1.4.1. Uvod
Bilo da se temeljni kapital d.o.o. povećava novim ulozima ili povećanjem posto-
jećih, a u d.d. čim se povećava novim ulozima odnosno izdavanjem novih dionica,
dopušteno je povećati ga ne samo uplatama u novcu, nego i u stvarima i/ili pravima.
No da bi unos uloga kojim se povećava temeljni kapital u stvarima i/ili pravima bio do-
473
pušten, potrebno je da se takva mogućnost u odluci o povećanju temeljnog kapitala

izričito navede. Uz to je u d.o.o. potrebno naznačiti i rok unosa stvari odnosno prava u
društvo. Ova pravila unosa uloga u stvarima i/ili pravima odgovaraju pravilima njihova
unosa pri osnivanju društva, koja će se primijeniti i pri povećanju temeljnog kapitala.
1.4.2. Pravo prvenstva (čl. 308. i čl. 457. st. 3. i st. 4.)
Na temelju odluke o povećanju temeljnog kapitala društva, poslovne udjele u
d.o.o. mogu preuzeti ne samo postojeći članovi društva, već i druge osobe, a u d.d. ne
samo postojeći dioničari, nego također i treći, što ne dolazi u obzir kod nominalnog
povećanja temeljnog kapitala. U d.o.o., unatoč ovom pravilu, sigurno je da će druge
osobe koje nisu članovi društva u trenutku donošenja odluke o povećanju temeljnog
kapitala moći preuzeti poslovne udjele samo u onom slučaju kada su odlukom o po-
većanju temeljnog kapitala stvoreni novi udjeli a ne i onda kad su povećani postojeći.
U d.d. ovo se pitanje ne postavlja, jer se kod efektivnog povećanja temeljnog kapitala
uvijek izdaju nove dionice, a ne mogu se povećavati nominalne svote postojećih.
I u d.d. i u d.o.o. treće osobe moći će upisati nove dionice odnosno preuzeti nove
poslovne udjele samo ako ih prethodno ne preuzmu postojeći dioničari odnosno čla-
novi društva, jer oni imaju pravo prvenstva glede stjecanja novih dionica odnosno
poslovnih udjela. O tome podrobnije v. pod Obveze, odgovornost i prava člana društva,
Pravo prvenstvenog stjecanja novih dionica odnosno poslovnih udjela.
1.4.3. Upis novih dionica u d.d. (čl. 307. i čl. 308. st. 2.)
Nakon donošenja odluke o povećanju temeljnog kapitala i upisa te odluke u sud-
ski registar slijedi upis dionica, ali ne i njihovo izdavanje, jer se one ne mogu izdati
prije upisa povećanja temeljnog kapitala u sudski registar, a povećanje temeljnog
kapitala može biti upisano u sudski registar tek nakon upisa novih dionica. No prije
toga uprava – odnosno izvršni direktori - društva moraju u glasilu društva objaviti rok
tijekom kojeg postojeći dioničari imaju prvenstveno pravo upisa novih dionica i iznos
za koji se dionice izdaju ili osnove za određivanje tog iznosa, jer se one mogu izdati
al pari ili iznad pari1015. Ako su objavljene samo osnove, najkasnije tri dana prije isteka
roka za upis mora se objaviti iznos za koji se izdaju i to u glasilu društva i putem elek-
tronskog informativnog medija.
Upis dionica koje će se izdati obavlja se pisanom izjavom koja se naziva upisni-
ca i čijim potpisivanjem nastaje obveza uplate novih dionica, kao i pri sukcesivnom
osnivanju društva, što znači da potpisivanjem upisnice nastaje pravni posao. Za va-
ljanost toga pravnog posla ZTD određuje više pretpostavki odnosno elemenata koje
upisnica mora sadržavati pod prijetnjom ništetnosti. Nužno je da iz upisnice uvijek
budu vidljivi dan donošenja odluke o povećanju temeljnog kapitala, svota za koju se
izdaju dionice i iznos utvrđenih uplata, sudjelovanje upisnika s dionicama navedenim
po broju i nominalnim iznosima (osim ako se izdaju dionice bez nominalnih iznosa) i
vrijeme kad upis prestaje obvezivati ako do tada u sudski registar nije upisano pove-
ćanje temeljnog kapitala. Ako se izdaju dionice više rodova, onda i rod dionica koje se
1015
O tome v. podrobnije Obveze, odgovornost I prava članova društva, Poslovni udjel i dionica.
474
upisuju i ukupan iznos temeljnog kapitala koji otpada na dionice svakoga roda, a ako
se ulog za dionice unosi u stvarima i/ili pravima, onda i odgovarajući podaci o tome.
Izostanak nekog od obvezatnih elemenata dovodi do ništetnosti upisnice i posljedica
koje su istovjetne ništetnosti izjave o ostvarivanju prava upisa kod Uvjetnog poveća-
nja temeljnog kapitala, pa o tome v. tamo.
Obveza upisnika ne može se ograničiti. Dosljedno tome ograničenje sadržano u
upisnici također dovodi do ništavosti upisnice, a ograničenje dano odvojenim očito-
vanjem ne djeluje prema društvu.
1.4.4. U
pis u sudski registar povećanja temeljnog kapitala d.d.
(čl. 309. do čl. 312.)
Nakon upisa i uplate novih dionica – odnosno unosa uloga u stvarima i/ili pravi-
ma - podnosi se prijava za upis provedenog povećanja temeljnog kapitala u sudski
registar. Na prijavu se na odgovarajući način primjenjuje dio pravila o prijavi za upis
osnivanja društva, a priložiti joj se posebno moraju isprave navedene u čl. 309. ZTD-a.
Sadržaj upisa se objavljuje, a objava mora naročito sadržavati svotu za koju se dionice
izdaju. Ako se ulozi unose u stvarima i/ili pravima, ona mora sadržavati i podatke o
istima te izvješće revizora o reviziji osnivanja.
Upis povećanja temeljnog kapitala u sudski registar je konstitutivan i stoga ima po-
sebno značenje. Konstitutivnost upisa znači da je temeljni kapital društva povećan tek s
danom upisa povećanja u sudski registar. Nakon tog dana, također, društvo smije izdati
dionice, ako bi ih izdalo prije tog dana bile bi ništave, a ako bi zbog ranijeg izdavanja i
ništavosti dionica imateljima bila počinjena šteta, izdatnici bi odgovarali kao solidarni
dužnici. Iste posljedice nastale bi i u slučaju prijenosa prava iz novih udjela prije upisa
povećanja temeljnog kapitala u sudski registar. Pravni poslovi upravljeni na prijenos tih
prava bili bi ništavi, a prenositelji bi očekivanim stjecateljima odgovarali za štetu.
1.4.5. P
reuzimanje novih poslovnih udjela u d.o.o. i upis u
sudski registar (čl. 457. st. 5. i st. 6. i čl. 458.)
U d.o.o. poslovni udjel preuzima se izjavom koja mora biti dana u obliku javnobi-
lježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik. Ako poslovni udjel pre-
uzima osoba koja dotad nije bila član društva, onda izjava mora sadržavati i navode:
da je pristupanje društvu u skladu s društvenim ugovorom, vrijednosti koja se unosi u
društvo, o tome da li se ulog plaća u novcu ili unosi u stvarima, i druge obveze koje novi
član društva preuzima temeljem društvenog ugovora kojem pristupa, ako ih preuzima.
Čim se preuzmu i uplate ulozi u povećani temeljni kapital mora se registarskom
sudu podnijeti prijava za upis povećanja temeljnog kapitala u sudski registar. Prijavi
za upis moraju se priložiti:
• izjave o preuzimanju poslovnih udjela u obliku javnobilježničkog akta ili privatne
isprave koju je potvrdio javni bilježnik ili takve izjave u javno ovjerenome prijepisu,
• popis osoba koje su preuzele nove poslovne udjele potpisan od strane podnosi-
telja prijave u kojoj se moraju, navesti iznosi preuzetih i uplaćenih uloga i u čemu
su oni uplaćeni odnosno predani društvu,
475
• dokazi o uplatama novih poslovnih udjela odnosno povećanja postojećih po-

slovnih udjela, koje treba priložiti popisu, a
• ako su poslovne udjele preuzeli postojeći članovi društva ukupni novi iznosi nji-
hovih poslovnih udjela, a
• ako je temeljni kapital povećan ulaganjem stvari i prava, ugovore kojima je to
ulaganje ostvareno.
Tekst st. 1. čl. 458. upućivao bi na zaključak da je za prijavu upisa povećanja te-
meljnog kapitala potrebno kumulativno ispunjenje dviju pretpostavki: preuzimanje
uloga i (potpuna) uplata uloga. Ova kumulativnost postojat će samo u odnosu na
onaj dio uloga koji prema st. 2. čl. 390. mora biti uplaćen prije podnošenja prijave
sudu, a ne na čitav ulog. Ako bi se temeljni kapital povećavao povećanjem postojećih
poslovnih udjela, tada se ne bi smjela zahtijevati uplata čitavog povećanja, nego bi
trebalo utvrditi je li uplaćena barem četvrtina od povećane svote poslovnog udjela,
te tražiti uplatu u onoj mjeri u kojoj je to potrebno da bi se postigla uplata četvrtine
od nove vrijednosti poslovnog udjela.
Na prijavu upisa i njeno ispitivanje na odgovarajući će se način primijeniti odred-
be koje uređuju ispitivanje prijave pri osnivanju društva.
Iako bi se to analogijom moglo izvesti i iz čl. 397. st. 4., među pravilima o upisu
povećanja temeljenog kapitala u sudski registar izrijekom je naznačeno kako se na
odgovornost članova uprave koji su podnijeli prijavu za upis povećanja temeljnog ka-
pitala u sudski registar na odgovarajući način primjenjuju odredbe čl. 397. koje uređu-
ju odgovornost članova uprave za davanje pogrešnih podataka i oštećenje temeljnog
kapitala pri osnivanju društva.
1.5. Odobreni temeljni kapital d.d. i d.o.o.

1.5.1. Uvod i pojam (čl. 323.)
O visini temeljnog kapitala odlučuju osnivatelji pri osnivanju d.d., a nakon toga
o tome odlučuje glavna skupština. Znači da ona odlučuje i o povećanju i o smanjenju
temeljnog kapitala. No donošenje odluke o povećanju temeljnog kapitala po samom
ZTD-u nije u neprenosivoj nadležnosti glavne skupštine, nego se statutom može ovla-
stiti upravu odnosno upravni odbor društva za donošenje odluke o izdavanju novih
dionica u svrhu povećanja temeljnog kapitala. Dakle, o odobrenom temeljnom kapi-
talu radi se kad statut sadrži odobrenje upravi odnosno upravnom odboru, da poveća
temeljni kapital izdavanjem novih dionica. Razloga za postojanje ove mogućnosti ima
više, a kao primjer može se navesti olakšanje i ubrzanje postupka povećanja temelj-
nog kapitala u okolnostima kad je potrebno povećati temeljni kapital.
1.5.2. Odobrenje (čl. 323.)

Ovo odobrenje upravi društva može se dati samo statutom pri osnivanju društva
ili kasnijom izmjenom statuta, ali ne i odlukom glavne skupštine. Ako se odobrenje
želi dati izmjenom statuta, za to je potrebna kvalificirana većina glasova koja je re-
dovito potrebna za izmjenu statuta. Glede najdužeg vremena tijekom kojeg se ova
476
ovlast može dati upravi i glede najviše svote povećanja temeljnog kapitala ni glavna
skupština ne može posve slobodno odlučivati, jer su i najduže vrijeme tijekom kojeg
se ovlast može dati upravi i najviša svota povećanja temeljnog kapitala određeni pri-
silnim pravilom. Odobrenje može vrijediti najduže do isteka pet godina od osnivanja
društva, ako se ovlast daje statutom pri osnivanju, odnosno najduže do isteka pet go-
dina od upisa izmjene statuta u sudski registar, ako se ovlast daje izmjenom statuta.
Istodobno odobrenje se može dati za povećanje temeljnog kapitala najviše u svoti od
50% svote temeljnog kapitala kakav je u vrijeme donošenja odluke, a ako dionice ne-
maju nominalnu svotu najviše za 50% od broja dionica koje su izdane do donošenja
odluke.
Odlukom kojom se upravi – odnosno upravnom odboru - daje ova ovlast ujedno
se može urediti više pitanja u svezi s izdavanjem novih dionica. Oni se mogu ovlastiti
za odlučivanje o isključenju prava prvenstva postojećih dioničara pri upisu dionica
koje se izdaju, za što je nužna ona većina glasova koja je i redovito potrebna za is-
ključenje tog prava. Tom odlukom, odnosno statutom, također se može odrediti da
se nove dionice izdaju zaposlenima, a i sadržaj prava iz dionica koje će se izdati, te
uvjeti za njihovo izdavanje. Istom odlukom može se predvidjeti izdavanje povlaštenih
dionica bez prava glasa koje će u isplati dobitka odnosno podjeli imovine društva
imati prednost pred postojećim povlaštenim dionicama bez prava glasa ili će biti s
njima izjednačene. Može se predvidjeti i da će se dionice izdati za uloge u stvarima i/
ili pravima, ali se stvari i/ili prava ne moraju točno odrediti.
1.5.3. Izdavanje dionica (čl. 324. do čl. 327.)

Kad statut sadrži odobrenje upravi za izdavanje dionica, odluku o izdavanju dio-
nica donosi uprava društva, ali ne samostalno, nego samo uz suglasnost nadzornog
odbora. Također uz suglasnost nadzornog odbora uprava odlučuje o sadržaju prava
iz dionica i o uvjetima za njihovo izdavanje - ako oni nisu određeni odredbom statuta
koja ovlašćuje upravu na izdavanje dionica – te o isključenju prava prvenstva posto-
jećih dioničara pri upisu dionica. S druge strane, povlaštene dionice bez prava glasa
koje bi bile izjednačene s postojećima ili pred postojećima imale prednost u isplati
dobitka odnosno u podjeli imovine društva, mogu se izdati samo ako je to predviđe-
no ovlašću na izdavanje dionica.
Pri izdavanju novih dionica moraju se uzeti u obzir prisilne odredbe kojima ZTD
uređuje više pitanja. Prije svega, nove se dionice ne mogu izdati ako su za postojeće
uplaćeni samo razmjerno mali ulozi i ako se za postojeće dionice mogu dobiti neu-
plaćeni dijelovi uloga. A contrario, to znači da se nove dionice mogu izdati ako su za
dotad izdane ulozi uplaćeni u cijelosti, a ako nisu uplaćeni u cijelosti, da se nove dioni-
ce mogu izdati ako su za postojeće uplaćeni ulozi veći od razmjerno malih, a potpuna
uplata se ne može dobiti. Ova pravila vrijede za izdavanje dionica općenito, ali ne i kad
se dionice izdaju zaposlenicima društva.
Ako je u ovlasti predviđeno izdavanje dionica za uloge u stvarima i/ili pravima,
a oni u toj ovlasti nisu određeni, točan predmet uloga u stvarima i/ili pravima, osobu
od koje ga društvo treba steći i nominalni iznos dionica utvrdit će uprava – odnosno
upravni odbor - i to navesti u upisnici, osim ako se radi o ulaganju novčanih tražbina
477
zaposlenika koje proizlazi iz njihova prava da sudjeluju u dobiti društva. I ovu odluku
uprava može donijeti samo uz suglasnost nadzornog odbora. Istodobno je za valja-
nost ulaganja stvari i prava nužno postojanje svih navedenih elemenata u odluci i
upisnici, a ako bi neki od njih izostao, ugovori o ulaganju stvari i/ili prava i pravne
radnje kojima se oni provode, bili bi bez učinka prema društvu. No, ako bi unatoč
tome povećanje temeljnog kapitala bilo upisano u sudski registar, on bi bio povećan
unatoč tome, a dioničar bi bio dužan uplatiti svotu za koje se odgovarajuće dionice
izdaju.
Ako je ovlast za izdavanje dionica dana upravi prvobitnim statutom, odnosno
prije upisa osnivanja društva u sudski registar, te ako se prije toga želi sklopiti ugo-
vore po kojima se za odobreni temeljni kapital trebaju unijeti stvari i prava (ugovore
o ulaganju stvari i/ili prava1016) točan opis stvari i/ili prava, osoba od koje ih druš-
tvo treba steći i nominalni iznos dionica, moraju biti određeni statutom, a ne može
ih odrediti uprava. U ovom slučaju primjenjuju se odgovarajuća pravila o ulaganju
stvari i/ili prava pri osnivanju društva, s time što ovdje na mjesto osnivatelja dolazi
uprava društva.
Na pitanja koja nisu uređena posebnim pravilima o odobrenom temeljnom ka-
pitalu, na odgovarajući se način primjenjuju pravila o upisu novih dionica, pravu pr-
venstva pri upisu novih dionica, prijavi za upis povećanja kapitala u sudski registar,
trenutku od kojeg je temeljni kapital povećan, objavi povećanja i zabrani izdavanja
dionica i privremenica, koja vrijede pri povećanju temeljnog kapitala ulozima, s time
što na mjesto odluke o povećanju temeljnog kapitala dolazi ovlast statuta za izdava-
nje novih dionica. U slučaju izdavanja dionica za uloge u stvarima i/ili pravima primje-
njuju se i pravila o reviziji osnivanja, njenom opsegu i nesuglasju između osnivatelja
i revizora, a sud ima pravo ocjenjivati odgovara li vrijednost stvari i/ili prava svoti te-
meljnog kapitala koja se odnosi na dionice koje se za to izdaju, te odbiti upis ako je ta
vrijednost znatno manja.
1.5.4. Odobreni temeljni kapital d.o.o. (čl. 458.a i čl. 458.b)

Novelom ZTD-a 2009 unesene su u ZTD odredbe o odobrenom kapitalu d.o.o.
U d.o.o. ovlast upravi da poveća temeljni kapital izdavanjem novih poslovnih udjela
može se dati društvenim ugovorom pri njegovom sklapanju ili izmjeni, ali samo u gra-
nicama određenim ZTD-om. Naime, društvenim ugovorom uprava se može ovlastiti
na povećanje temeljnog kapitala samo u roku od pet godina od upisa društva u sud-
ski registar odnosno od upisa izmjene društvenog ugovora kojom se daje ta ovlast, i
to najviše do polovice temeljnog kapitala društva u vrijeme davanja ovlasti.
Kao što se i pri osnivanju društva i pri redovnom povećanju temeljnog kapitala
ulozi za poslovne udjele mogu unijeti u stvarima ili/i pravima samo ako je to pred-
viđeno društvenim ugovorom odnosno odlukom članova društva, tako se i ovdje
ulozi mogu unijeti u stvarima ili/i pravima samo ako je to predviđeno u ovlasti danoj
upravi.
1016
V.
��
Osnivanje d.o.o. i simultano osnivanje d.d., Od usvajanja statuta odnosno društvenog ugo-
vora do objave upisa.
478
1.6. Uvjetno povećanje temeljnog kapitala d.d.

1.6.1. Uvod
U ostalim slučajevima povećanja temeljnog kapitala odlukom o povećanju te-
meljnog kapitala unaprijed se određuje svota za koju će temeljni kapital biti povećan,
dok pri donošenju odluke o uvjetnom povećanju temeljnog kapitala svota za koju će
on biti povećan još nije i ne može biti poznata. Naime, odluka o uvjetnom povećanju
temeljnog kapitala donosi se radi ostvarenja prava određenih osoba da steknu dioni-
ce, a kako se radi samo o pravu tih osoba, a ne i o njihovoj obvezi, u trenutku donoše-
nja te odluke svota povećanja ne može biti poznata.
1.6.2. O
dluka o uvjetnom povećanju temeljnog kapitala
(čl. 313., čl. 314., čl. 315. i čl. 341.)
Već iz izloženog proizlazi kako u vrijeme prije donošenja odluke o uvjetnom po-
većanju temeljnog kapitala mora postojati najmanje jedna osoba koja već ima pravo
steći dionice, a to posve neprijeporno proizlazi i iz pravila ZTD-a o okolnostima u koji-
ma se može donijeti odluka o uvjetnom povećanju temeljnog kapitala. Ona se može
donijeti samo radi ostvarivanja prava (1) na zamjenu za dionice ili na stjecanje dionica,
koje pripada imateljima zamjenjivih obveznica, odnosno (2) na dionice koje imaju za-
poslenici, članovi uprave odnosno izvršni direktori društva ili povezanog društva na
temelju odluke glavne skupštine, radi (3) davanja dioničarima kao otpremninu kad je
sklopljen ugovor o vođenju poslova društva ili ugovor o prijenosu dobiti ili dionica
glavnoga društva dioničarima odnosno članovima priključenog društva1017, te radi (4)
pripreme za pripajanje više društava.
Obveznice koje je društvo ranije izdalo, osim prava na isplatu odgovarajuće
svote novca, mogu davati i pravo na zamjenu tih obveznica za dionice tako da ima-
telj tu obveznicu može zamijeniti za dionicu prema odgovarajućoj svoti tražbine
koja proizlazi iz obveznice, i te se obveznice nazivaju konvertibilnim obveznicama.
No, obveznice mogu sadržavati i pravo na prvenstveno stjecanje dionica kod novih
izdavanja dionica uz pravo na isplatu odgovarajuće svote novca, i to su dva slučaja
u kojima se temeljni kapital povećava uvjetno radi ostvarenja prava vjerovnika druš-
tva koji su imatelji obveznica. Pravo prvenstva pri stjecanju dionica novih izdanja
mogu imati i članovi uprave odnosno izvršni direktori i zaposlenici društva ili s njim
povezanog društva i to temeljem odluke glavne skupštine. Kad su sklopljeni odgo-
varajući poduzetnički ugovori i kad se radi o priključenju društva, mogu postojati
dioničari koji su protiv sklapanja tih ugovora i oni imaju pravo na otpremninu koja
može biti u novcu ili u dionicama, te je davanje tih dionica kao otpremnine treći
mogući razlog donošenju odluke o uvjetnom povećanju temeljnog kapitala. U če-
tvrtom slučaju radi se o tome da dioničari društva ili društva koje ili koja se pripa-
jaju trebaju steći dionice društva preuzimatelja, pa ono uvjetno povećava temeljni
kapital.
1017
O tome v. Povezana društva.
479
Ova četiri slučaja jedini su dopušteni slučajevi uvjetnog povećanja temeljnog ka-
pitala te se statutom ne mogu predvidjeti daljnji. Kako bi se doprinijelo sigurnosti da
se temeljni kapital uvjetno povećava iz nekoga od navedenih razloga odluka o uvjet-
nom povećanju temeljnog kapitala mora sadržavati naznake svrhe povećanja, osoba
koje se mogu koristiti pravom prvenstva pri upisu dionica, iznos za koji se izdaju dio-
nice ili mjerila za njegovo određivanje.
Kad se temeljni kapital povećava radi ostvarenja prava na dionice koje imaju za-
poslenici, članovi uprave odnosno izvršni direktori društva ili povezanog društva, od-
luka treba sadržavati i raspodjelu prava ovlaštenika na zaposlenike i članove uprave,
cilj koji se time želi postići i vrijeme tijekom kojeg se ovlaštenici mogu koristiti svojim
pravom, a glede svote za koju se dionice izdaju dovoljno je da se u odluci o povećanju
temeljnog kapitala odredi najniži iznos povećanja temeljnog kapitala ili osnove za
utvrđenje iznosa za koji se izdaju dionice ili najniži iznos za koji ih se izdaje. Vrijeme ti-
jekom kojeg se ovlaštenici mogu koristiti svojim pravom prvi put, mora biti najmanje
dvije godine.
Osim što je valjanost odluke o uvjetnom povećanju temeljnog kapitala ograni-
čena postojanjem jednog od navedenih razloga, ona je ograničena i svotom najve-
ćeg mogućeg povećanja. Najveća nominalna svota uvjetnog povećanja temeljnog
kapitala ne može biti veća od 50% temeljnog kapitala društva u vrijeme donošenja
odluke, a ako se temeljni kapital povećava radi ostvarenja prava na dionice koje imaju
zaposlenici, članovi uprave odnosno izvršni direktori društva ili povezanog društva, ta
svota ne može biti veća od 10% postojećeg temeljnog kapitala društva. Za donošenje
odluke potrebna je ona većina glasova koja je redovito potrebna za donošenje odluke
o izmjeni statuta.
Kad se radi o uvjetnom povećanju temeljnog kapitala ulaganjem stvari i/ili prava,
potrebno je ispuniti pretpostavke koje su sadržajno u bitnom istovjetne pretpostav-
kama ulaganja stvari i prava pri odobrenom temeljnom kapitalu, te pravila o uvjet-
nom povećanju temeljnog kapitala ulaganjem stvari i prava u bitnom odgovaraju tim
pravilima, o čemu v. Odobreni temeljni kapital.
1.6.3. P
rijava za upis odluke u sudski registar, objava upisa
(čl. 316. i čl. 317.)
Donošenje odluke o uvjetnom povećanju temeljnog kapitala mora se prijaviti
registarskom sudu radi upisa u sudski registar, a prijavi se moraju priložiti isprave koji-
ma se dokazuje donošenje te odluke u skladu s pravilima ZTD-a. Posebno treba istaći
kako se prijavi mora priložiti i obračun troškova koji će za društvo nastati izdavanjem
novih dionica. Sadržaj upisa u sudski registar objavljuje se. Pri tome se objavljuje i
nužni sadržaj odluke o uvjetnom povećanju temeljnog kapitala, a ako se on povećava
ulaganjem stvari i/ili prava onda i upućivanje na izvješće revizora i na isprave koje su
predane sudu. Potrebno je naglasiti kako se u sudski registar ovdje ne upisuje poveća-
nje temeljnog kapitala, jer on još nije povećan, nego se upisuje samo odluka o uvjet-
nom povećanju temeljnog kapitala, dok će se temeljni kapital povećati tek nakon tog
upisa. Dapače, on neće biti povećan sve dok imatelji prava na upis dionica ne upišu i
ne uplate dionice, te potom dionice budu izdane.
480
1.6.4. Izjava o ostvarivanju prava upisa (čl. 319.)

Makar ovlaštenici – radi ostvarenja čijih prava je i donesena odluka o uvjetnom
povećanju temeljnog kapitala – imaju pravo na zamjenu obveznica za dionice odno-
sno na stjecanje dionica i prije donošenja te odluke, oni zahtjev za upis dionica ne
stječu ni prije donošenja ove odluke niti prije upisa te odluke u sudski registar, nego
ga stječu tim upisom. Dakle, nakon što je odluka o uvjetnom povećanju temeljnog
kapitala upisana u sudski registar, ovlaštenici prava mogu – ali ne moraju – upisati
dionice. Pravo upisa ostvaruje se davanjem pisane izjave o ostvarivanju prava upisa,
koja nužno mora sadržavati očitovanje o upisu dionica, broj dionica koje se upisuju
i njihov nominalni iznos a kod dionica bez nominalnog iznosa samo njihov broj, te
dan donošenja odluke o uvjetnom povećanju temeljnog kapitala i utvrđenja koja ona
sadrži. Ako je tom odlukom bilo predviđeno izdavanje dionica više rodova, ova izjava
mora sadržavati i naznaku roda dionica, a ako se unose stvari i prava utvrđenja koja
u tom slučaju mora sadržavati odluka o uvjetnom povećanju temeljnog kapitala. Svi
navedeni elementi sadržaja ove izjave jednako su važni, pa izostanak bilo kojeg do-
vodi do ništavosti te izjave, a to znači kako tada davanjem izjave dionice nisu upisane.
Ista posljedica nastaje i ako bi izjava sadržavala neko ograničenje obveze davatelja
izjave. No, ako su – bez obzira na ništavost ove izjave – dionice ipak izdane, a davatelj
izjave na temelju nje ostvaruje prava i ispunjava obveze dioničara, taj davatelj izjave
ne može se pozivati na njenu ništavost.
1.6.5. Izdavanje dionica i njegovi učinci (čl. 318., čl. 320. i čl. 321.)
U protivnom – dakle, kad je izjava valjana – ona ima učinak izjave o upisu dionica,
što znači da su dionice upisane. Ako ih treba uplatiti, nastaje obveza uplate. Glede
konvertibilnih obveznica može se reći kako ova izjava ima karakter prihvata ponude,
što dovodi do toga da se u trenutku njena davanja tražbina imatelja obveznice pre-
tvara u njegov ulog koji je time i uplaćen. No ovdje može postojati razlika između niže
svote za koje su izdane ove obveznice i veće svote temeljnog kapitala koji se odnosi
na dionice kojima se ove obveznice zamjenjuju. Ako bi to bio slučaj, dionice bi se
mogle izdati samo ako bi se razlika pokrila uplatom ovlaštenika koji je dao izjavu o
ostvarivanju prava upisa ili iz ostalih rezervi društva, koje se mogu upotrijebiti u tu
svrhu. Glede obveznica koje daju pravno na upis dionica pored drugih prava koja iz
njih proizlaze, potrebno je reći kako je davanjem izjave nastala obveza uplate, te se
dionice mogu izdati tek nakon uplate njihova punog iznosa. Razumije se – uz to - da
uprava – odnosno izvršni direktori - mogu izdati dionice samo radi ispunjenja svrhe
zbog koje donesena odluka o uvjetnom povećanju temeljnog kapitala.
Izdavanjem dionica povećan je temeljni kapital društva, ali treba podsjetiti kako
ovlaštenici koji su ih upisali članska prava prema društvu stječu upisom u registar di-
onica. S druge strane, ni u kom slučaju dionice se ne mogu izdati prije no što odluka
o uvjetnom povećanju temeljnog kapitala bude upisana u sudski registar. Kako je ovo
pravilo prisilne prirode, dionice koje bi eventualno bile izdane prije upisa te odluke
u sudski registar, bile bi ništetne, a ako bi zbog toga bila pretrpljena šteta, za njenu
naknadu odgovarali bi izdatnici dionica kao solidarni dužnici.
481
1.6.6. Prijava izdavanja sudskom registru (čl. 322.)

Kako ovlaštenicima prava na upis dionica pripada vrijeme za upis dionica tj. za
davanje izjave o ostvarivanju prava upisa, koje je određeno odlukom o uvjetnom po-
većanju temeljnog kapitala, oni tu izjavu ne moraju dati istodobno, nego je pojedini
ovlaštenici mogu davati u različito vrijeme, te dosljedno i uplaćivati u različito vrijeme,
ako se dionice uplaćuju. Zbog toga se ukupni iznos dionica izdanih u jednoj godini
u zamjenu za zamjenjive obveznice i u ostvarenju prvenstvenog prava upisa dionica
sudskom registru mora prijaviti u roku od mjesec dana od isteka te godine.
1.7. Nominalno povećanje temeljnog kapitala

1.7.1. P
retpostavke nominalnog povećanja
(čl. 328., čl. 329., čl. 330. i čl. 459.)
Pojam nominalnog povećanja temeljnog kapitala u d.d. proizlazi iz odredbe čl.
328. st. 1. koja navodi da se temeljni kapital može povećati «pretvorbom rezervi ka-
pitala, rezervi iz dobiti i zadržane dobiti», a u d.o.o. iz odredbe čl. 459. koja slično na-
vodi da se on može povećati pretvaranjem rezervi iz dobiti i rezervi kapitala društva
i odredbe čl. 457. st. 2. prema kojoj se temeljni kapital može povećati «unošenjem
rezervi i dobiti društva» u temeljni kapital. Rezerve kapitala i rezerve iz dobiti odvo-
jeno se promatraju – kao i sredstva koja se u njih unose – i u d.d. u čl. 222. i čl. 222.a
i u d.o.o. u čl. 406.a o rezervama društva. Kratko govoreći, u osnovnom dijelu bitno
istovjetno, prema tim odredbama u rezerve iz dobiti smiju se unositi samo iznosi iz
neto dobitka društva, a u rezerve kapitala unose se svote uplaćene za dionice odno-
sno na poslovni udjel više od nominalnih (agio), svote dodatnih plaćanja i sve za koji
je pojednostavnjeno smanjen temeljni kapital. Iz toga proizlazi da se razlika između
pretvaranja rezervi iz dobiti i pretvaranja dobiti sastoji u tome što se u prvom slučaju
u temeljni kapital pretvaraju rezerve iz dobiti koje već postoje u trenutku donošenja
odluke o povećanju temeljnog kapitala, a u drugom slučaju se u temeljni kapital uno-
si dobit koja nije prethodno raspoređena u rezerve.
U slučaju povećanja temeljnog kapitala pretvaranjem rezervi iz dobiti i rezervi
kapitala u temeljni kapital neće biti izvanjskog unosa uloga, nego će se sredstva koja
već postoje u d.d. pretvoriti u nove dionice, a ako se radi o društvu s dionicama bez
nominalnog iznosa nove se dionice ne moraju izdati, nego će se povećati vrijednost
postojećih. U d.o.o postojeća će se sredstva u društvu pretvoriti u nove poslovne
udjele, ili će se tim sredstvima povećati nominalna vrijednost već postojećih poslov-
nih udjela.
Kako je načelno moguće da time vrijednost imovine društva padne ispod svote
temeljnog kapitala, ZTD sadrži prisilna pravila o pretpostavkama valjanog povećanja
temeljnog kapitala na ovaj način. Prema tome, za valjano nominalno povećanje te-
meljnog kapitala nužno je:
• i u d.d. i u d.o.o. postojanje rezervi koje se mogu koristiti za povećanje temelj-
nog kapitala odnosno donošenje odluke o uporabi dobitka kojom se on namje-
njuje za unos u takve rezerve odnosno u svrhu povećanja temeljnog kapitala,
482
pri čemu se za d.d. navodi kako rezerve kapitala i rezerve iz dobiti moraju biti
iskazane u financijskim izvješćima, a rezerve kapitala i zakonske rezerve moraju
prelaziti 5% dotadašnjeg temeljnog kapitala osim ako statutom nije određeno
da je potreban veći postotak,
• i u d.d. i u d.o.o. utvrđivanje financijskih izvješća za poslovnu godinu koja je ne-
posredno prethodila godini u kojoj se donosi odluka, s time što u d.d. izvješća
moraju biti bez rezerve potvrđena od strane revizora,
• i u d.d. i u d.o.o. revidiranje posljednjih financijskih izvješća za godinu koja pret-
hodi godini u kojoj bi se donijela odluka o nominalnom povećanju temeljnog
kapitala, pri čemu potvrda financijskih izvješća mora biti bez rezerve, a ako bi se
prijava za upis u sudski registar (odluke o povećanju temeljnog kapitala) podno-
sila nakon više od osam mjeseci od dana na koji se odnose financijska izvješća,
onda se moraju izraditi i revidirati nova financijska izvješća, pri čemu njihova
potvrda također mora biti bez rezerve,
• donošenje odluke glavne skupštine d.d. odnosno članova d.o.o. o povećanju
temeljnog kapitala na ovaj način, na temelju godišnjih financijskih izvješća i to
nakon utvrđivanja računa dobitka i gubitka za prethodnu godinu.
• u d.o.o. nepostojanje nepokrivenog gubitka u bilo kojoj prethodnoj godini po-
stojanja društva odnosno gubitka u godini koja prethodi godini u kojoj bi se
donosila odluka o nominalnom povećanju temeljnog kapitala, a u d.d. neposto-
janje gubitka u računu dobiti i gubitka na kojemu se temelji odluka o povećanju
temeljnog kapitala.
U slučaju nepostojanja neke od navedenih kumulativno nužnih pretpostavki va-
ljanosti odluke o povećanju temeljnog kapitala, odluka bi bila ništetna zbog protiv-
nosti prisilnim odredbama ZTD-a. S druge strane, valjana odluka treba sadržavati ono
što je već navedeno naprijed.
1.7.2. Prijava za upis odluke u sudski registar čl. 331., čl. 340. i čl. 460.
Nakon donošenja odluke podnosi se prijava za upis povećanja temeljnog kapita-
la u sudski registar, a napomenuti treba kako se dionice ne smiju izdavati sve do upisa
povećanja temeljnog kapitala u sudski registar, nego tek nakon toga, jer se one mogu
izdavati tek kad je temeljni kapital povećan, a povećan je upisom povećanja u sudski
registar.
Vrijeme podnošenja prijave nije neograničeno nego ograničeno. Naime, glede
d.o.o. da bi se otklonila opasnost korištenja rezervi kad se - zbog proteka vremena
- imovinsko stanje društva moglo pogoršati u toj mjeri da više ne postoji neka od una-
prijed spomenutih pretpostavki korištenja rezervi, st. 2., čl. 459. ograničio je vrijeme
unutar kojega se registarskom sudu mora podnijeti prijava upisa povećanja temelj-
nog kapitala iz rezervi na osam mjeseci od dana na koji se odnose financijska izvješća
prema kojima postoje uvjeti za korištenje rezervi u svrhu povećanja temeljnog kapi-
tala. Budući će se financijska izvješća odnositi na stanje društva na dan 31. prosinca
prethodne godine, ta izvješća neće moći biti temelj podnošenja prijave upisa promje-
ne temeljnog kapitala poslije 1. rujna iduće godine. Ako bi to bio slučaj, morala bi se
izraditi i revidirati nova financijska izvješća .
483
Slično i glede d.d. ZTD nalaže podnositeljima prijave da izjave sudu kako od dana
koji je uzet za osnovu financijskih izvješća do dana podnošenja prijave po njihovu
saznanju nije došlo do smanjenja imovine koje bi bilo smetnja povećanju temeljnoga
kapitala društva, ako bi se o tome odlučivalo na dan podnošenja prijave. Osim toga,
također zbog otklanjanja mogućnosti da bi tekuće imovinsko stanje dovelo do ne-
mogućnosti ispunjenja naprijed navedenih pretpostavki nominalnog povećanja te-
meljnog kapitala, sud može upisati u sudski registar odluku o povećanju temeljnoga
kapitala samo ako su financijska izvješća na temelju koje je ona donesena sastavljena
najviše osam mjeseci prije podnošenja prijave (i ako je dana već naznačena izjava).
Znači da je i ovdje vrijeme podnošenja prijave ograničeno na osam mjeseci od dana
na koji se odnose financijska izvješća prema kojima postoje uvjeti za korištenje rezervi
u svrhu povećanja temeljnog kapitala.
Prijavi se moraju priložiti: odluka o povećanju temeljnog kapitala, financijska iz-
vješća društva iz kojih je vidljivo da financijsko i imovinsko stanje društva ispunjava
uvjete za povećanje temeljne glavnice na ovaj način, izvješće revizora kojim se potvr-
đuju financijska izvješća društva, posljednja godišnja financijska izvješća, ako još nisu
utvrđena i izjava podnositelja prijave o tome da od dana na koji se odnose podnesena
financijska izvješća, pa do dana podnošenja prijave nije bilo takvih promjena na imo-
vini društva koje bi zapriječile donošenje odluke o povećanju temeljnog kapitala, kad
bi se ta odluka donosila na dan podnošenja prijave.
Sud nije dužan ispitivati odgovaraju li financijska izvješća propisima, što je po-
sljedica okolnosti da je obavljena revizija tih izvješća, a pri upisu povećanja temeljnog
kapitala, sud će naznačiti način na koji je temeljni kapital povećan tj. da se radi o po-
većanju temeljnog kapitala iz sredstava društva.
1.7.3. U
činci upisa povećanja u sudski registar
(čl. 332., čl. 333., čl. 334., čl. 335. i čl. 461.)
Upisom povećanja temeljnog kapitala u sudski registar, temeljni kapital uzima
se povećanim čime je i ovdje očitovana konstitutivnost upisa u sudski registar. Dakle,
radnje koje su - u svrhu povećanja temeljnog kapitala poduzete - postižu svoj namje-
ravani pravni učinak u trenutku kada je odluka o povećanju temeljnog kapitala upisa-
na u sudski registar. Kako sredstva kojima je on povećan nije trebalo uplatiti, nego su
ona već bila u društvu, nove dionice vrijede kao uplaćene u potpunosti.
Nakon toga mogu se obaviti odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama druš-
tva. i dioničarima podijeliti nove dionice. Dapače, uprava odnosno izvršni direktori
d.d. dužni su bez odgađanja - u odnosu na trenutak upisa odluke o povećanju te-
meljnog kapitala u sudski registar – objavom u glasilu društva pozvati dioničare da
preuzmu nove dionice, te u pozivu navesti svotu povećanja temeljnog kapitala, omjer
u kojem nove dionice otpadaju na stare i upozorenje da je društvo ovlašteno prodati
dionice za račun dioničara koji ih ne preuzme po proteku godinu dana objave pozi-
va na preuzimanje i nakon trokratnog upozorenja na tu mogućnost. Ako dioničar ne
preuzme dionice u roku od godinu dana od objave poziva, društvo mora objaviti upo-
zorenje da će prodati nepreuzete dionice u glasilu društva tri puta i to u razmacima
od najmanje mjesec dana, s time što zadnja objava mora biti najkasnije osamnaest
484
mjeseci od objave prvog poziva na preuzimanje. Nakon toga društvo mora prodati
nepreuzete dionice za račun dioničara koji ih nije preuzeo i to po službenoj cijeni na
uređenom tržištu i uz posredovanje brokera, ako su uvrštene u burzovnu kotaciju.
Ako nisu, društvo ih je dužno prodati javnim nadmetanjem. Ti načini prodaje određe-
ni su prisilnim odredbama ZTD-a kako bi dioničaru koji nije preuzeo dionice pripala
odgovarajuća – a ne manja – cijena, jer ona pripada dioničaru budući da se dionice
prodaju za njegov račun. Ova pravila vrijede jednako i kad su dionice izdane kao ispra-
ve i kad nisu.
1.7.4. P
ripadanje novih dionica i poslovnih udjela
(čl. 333., čl. 334., čl. 336., čl. 337., čl. 338., čl. 339. i čl. 459. st. 5. do st. 10.)
Kako su svi dioničari odnosno članovi d.o.o. doprinijeli poslovnom uspjehu i
stvaranju rezervi odnosno dobitka razmjerno svojim ranijim ulozima u društvo, i pri
nominalnom povećanju temeljnog kapitala potrebno je zadržati njihov međusobni
odnos kakav je postojao prije tog povećanja. No, kako ovdje nema uplate novih di-
onica u d.d. odnosno unosa novih uloga u d.o.o. (odnosno unosa povećanja uloga u
d.o.o.), ne može se reći da bi dioničari imali pravo prvenstva pri upisu novih dionica
razmjerno njihovom udjelu u dotadašnjem temeljnom kapitalu, odnosno u d.o.o.
da bi članovi imali pravo prvenstvenog preuzimanja novih poslovnih udjela odno-
sno preuzimanja povećanja postojećih poslovnih udjela. Umjesto toga dioničarima
pripadaju nove dionice – odnosno povećanje nominalnih svota postojećih dionica
- razmjerno njihovom sudjelovanju u dotadašnjem temeljnom kapitalu društva, a
članovima d.o.o. pripadaju novi poslovni udjeli odnosno povećani poslovni udje-
li u istom razmjeru kao i prije povećanja temeljnog kapitala. Dapače, eventualna
odluka glavne skupštine odnosno članova d.o.o. kojom bi se mijenjao raniji omjer
poslovnih udjela – prava članova – bila bi ništetna, te bi omjer ostao isti kao i prije
povećanja.
I u d.d. i u d.o.o. u vrijeme povećanja temeljnog kapitala moguće je da dotadaš-
nje dionice odnosno dotadašnji poslovni udjel ili više njih, ne budu još uplaćeni u
cijelosti, nego samo djelomično. U nominalnom povećanju temeljnog kapitala u d.d.
sudjeluju i dionice koje nisu uplaćene u cijelosti, a u d.o.o. i poslovni udjeli za koje
ulozi nisu uplaćeni u cijelosti.
U d.d. dionice koje nisu uplaćene u cijelosti sudjeluju u povećanju temeljnoga
kapitala društva prema njihovom udjelu u temeljnom kapitalu društva. Ako dionice
imaju nominalni iznos povećanje temeljnog kapitala može se provoditi povećanjem
nominalnog iznosa dionica ili izdavanjem novih dionica. Ono se provodi povećanjem
nominalnog iznosa ako dionice nisu uplaćene u cijelosti, a ako postoje dionice koje
su uplaćene u cijelosti i dionice koje nisu uplaćene u cijelosti, kod potpuno uplaćenih
dionica povećanje temeljnoga kapitala može se provesti povećanjem nominalnog
iznosa dionica i izdavanjem novih dionica.
U d.o.o. treba uzeti kako takva situacija postoji uz pristanak članova društva, te
nema razloga za razlikovanje potpuno i nepotpuno uplaćenih ranijih uloga sa staja-
lišta sudjelovanja u povećanju temeljnog kapitala. Zbog toga svi poslovni udjeli su-
djeluju u povećanju temeljnog kapitala prema njihovim nominalnim svotama, a ne
485
prema uplaćenim svotama. Ipak, u slučaju kad raniji ulog nije u cijelosti uplaćen, ne-
prihvatljivo bi bilo stvaranje novog poslovnog udjela, koji bi se – zbog prirode nomi-
nalnog povećanja temeljnog kapitala – uzimali kao uplaćeni. Zato je ipak – u odnosu
na ranije nepotpuno uplaćene poslovne udjele – povećanje temeljnog kapitala mo-
guće samo povećanjem nominalnih svota ranijih poslovnih udjela, a ne i stvaranjem
novih poslovnih udjela. Situacija u kojoj su neki raniji ulozi uplaćeni u cijelosti, a neki
nisu, otvara pitanje je li povećanje moguće provesti tako da se za one uloge koji su
u cijelosti ranije uplaćeni izdaju novi poslovni udjeli, a za one koji nisu, postojeći po-
slovni udjeli povećavaju. Na ovo pitanje izrijekom odgovara posljednja rečenica st. 7.
čl. 459. koja to izrijekom dopušta.
I kod d.d. i kod d.o.o. u vrijeme donošenja odluke društvo može držati vlasti-
te dionice odnosno vlastiti poslovni udjel. Budući da pri nominalnom povećanju
nove odnosno povećane poslovne udjele nije potrebno unositi odnosno uplaći-
vati, nego sredstva postoje u društvu, u ovom povećanju temeljnog kapitala ne
sudjeluju samo dionice odnosno poslovni udjeli koje drže dioničari odnosno čla-
novi društva nego i vlastite dionice odnosno vlastiti poslovni udjeli, ako takvi udjeli
postoje u društvu.
Ni u d.d. niti u d.o.o. nominalnim povećanjem temeljnog kapitala ne mijenjaju se
odnosi između prava. Za d.d. ZTD posebno ističe i kako se povećanjem temeljnog ka-
pitala ne mijenjaju odnosi između prava iz dionica. Primjerice, imateljima povlaštenih
dionica bez prava glasa može se izdati odgovarajući broj samo povlaštenih dionica
bez prava glasa. Ona prava iz dionica koja ovise o uplati ravnaju se prema onome
što je uplaćeno uvećanom za postotak nominalnog povećanja temeljnog kapitala, a
s daljnjim uplatama odgovarajuće se povećavaju i prava. Također se ne mijenja gos-
podarski sadržaj ugovornih odnosa društva i trećih osoba koji ovisi o isplati dobitka,
nominalnoj svoti ili vrijednosti dionica ili temeljnog kapitala ili općenito o odnosima
kapitala i dobitka. Isto tako povećanje temeljnog kapitala ne može utjecati na dodat-
ne obveze dioničara koje su nastale prije povećanja.
Za d.o.o. izričita odredba st. 9. čl. 459. naglašava kako nominalno povećanje te-
meljnog kapitala ne utječe na odnose prava koja proizlaze iz poslovnih udjela, nego
taj odnos ostaje isti slijedom činjenice da su svi poslovni udjeli jednako i na jednaki
način povećani. Kako neka članska prava ovise o uplati poslovnog udjela i kako je mo-
guće da raniji ulozi nisu jednako ili u cijelosti uplaćeni, ta prava pripadaju članovima
u ranijem omjeru jer se povećavaju za postotak povećanja temeljnog kapitala koji ot-
pada na nominalni iznos poslovnog udjela, čime je isključena mogućnost zauzimanja
stava da bi se povećanje postojećeg poslovnog udjela uzelo kao uplata neuplaćenog
dijela ranijeg uloga. Povećani poslovni udjeli sudjeluju u dobitku društva postignu-
tom tijekom čitave poslovne godine u kojoj je donesena odluka o povećanju temelj-
nog kapitala, ali članovi društva mogu odrediti i drukčije.
U d.d. posebna situacija nastaje kad povećanje temeljnog kapitala dovede do
toga da na jedan udio u dotadašnjem temeljnom kapitalu otpadne samo dio jedne
nove dionice, a ne čitava nova dionica. Npr. ako se temeljni kapital povećava za
10%, svakom dioničaru pripada jedna dionica na deset koje već ima. Ako ima manje
od deset, neće mu pripasti nova dionica, nego samo pravo na dio nove dionice. To
486
pravo je prenosivo i nasljedivo, ali samo ako se prava podjele koja zajedno daju ci-
jele dionice sjedine kod jednog dioničara ili ako više ovlaštenika čija prava podjele
zajedno daju pravo na cijele dionice odluče o tome da zajedno koriste ta prava. I kad
se to pravo ne prenosi, dioničar koji ima pravo na dio jedne dionice, neće moći vršiti
to pravo, nego će više dioničara koji imaju pravo na dijelove dionice moći zajednič-
ki vršiti prava iz te dionice kao zajednički ovlaštenici jedne dionice, ako im svima
zajedno pripada jedna dionica, prema pravilima o vršenju prava više ovlaštenika
jedne dionice.
Nove dionice u pravilu sudjeluju u dobitku društva odnosno njegovoj raspo-
djeli za čitavu poslovnu godinu u kojoj je donesena odluka o povećanju temeljnog
kapitala. Drugim riječima, dobitak za čitavu tu poslovnu godinu dijelit će se prema
broju dionica nakon povećanja temeljnog kapitala, makar su dionice koje se izdaju
tim povodom, izdane u tijeku te godine. Međutim, odlukom o povećanju temeljnog
kapitala može se odrediti da te dionice sudjeluju i u dobitku prethodne poslovne
godine tj. poslovne godine koja prethodi godini u kojoj se donosi odluka o poveća-
nju temeljnog kapitala. Kako bi te dionice mogle sudjelovati u dobitku tj. kako bi dio
dobitka mogao biti podijeljen i tim dionicama, odluka o sudjelovanju tih dionica u
dobitku prethodne godine mora se donijeti prije no što se donese odluka o upo-
rabi dobitka. Kad je tako odlučeno, odluka o uporabi dobitka ne postaje valjanom
donošenjem i unošenjem u zapisnik glavne skupštine, nego tek kad se povećanje
temeljnog kapitala upiše u sudski registar, s time što se obje odluke moraju upisati
u sudski registar u roku od tri mjeseca od donošenja. Ako ne bi bile upisane u tom
roku, obje bi odluke bile ništave, što bi dovelo do toga da bi eventualna isplata
dobitka na temelju tih odluka bila bez pravne osnove, pa bi se moglo raditi o nedo-
puštenoj isplati1018. U tijek tog roka ne uračunava se vrijeme dok traje spor povodom
tužbe kojom se pobija odluka ili kojom se ona oglašava ništetnom ili za vrijeme dok
se ne dobije odobrenje državnog organa za povećanje temeljnoga kapitala društva
ako se ono traži propisima.
Pri povećanju temeljnog kapitala iz sredstava društva mora se povećati i uvjet-
ni kapital, odnosno po samom zakonu povećava se i uvjetni kapital, o kojem v.
Uvjetno povećanje temeljnog kapitala. Kad u društvu postoji uvjetni kapital, poveća-
njem temeljnog kapitala iz sredstava društva može nastati situacija u kojoj su nove
dionice izdane za ukupni iznos koji je veći od iznosa za koji su izdane zamjenjive
obveznice, što dovodi do toga da bi imateljima zamjenjivih obveznica, zamjenom
za dionice, pripala vrijednost koja je veća od njihovog prava na zamjenu. U takvoj
situaciji imatelji zamjenjivih obveznica i društvo mogu se sporazumjeti o tome da
imatelji zamjenjivih obveznica doplate odgovarajuće svote, a ako se to ne dogovo-
ri razlika se mora pokriti iz ostalih rezervi. Ona se ne može pokriti iz drugih sredsta-
va, a naročito ne na teret temeljnog kapitala ili zakonskih rezervi, pa o tome treba
voditi računa pri donošenju odluke o povećanju temeljnog kapitala iz sredstava
društva.
1018
vraćanja.
487
2. SMANJENJE TEMELJNOG KAPITALA

2.1. Uvod
Temeljni kapital društva može biti i previsok a ne samo prenizak. Moguće je da
glavna skupština d.d. odnosno članovi d.o.o. procijene kako bi društvo moglo jedna-
ko dobro poslovati i s nižom svotom temeljnog kapitala no što je postojeća. Budući
da će u takvoj situaciji svota za koju je smanjen temeljni kapital biti isplaćena člano-
vima društva, može se očekivati provođenje postupka redovnog odnosno efektivnog
smanjenja temeljnog kapitala. Druga – bitno različita – situacija u kojoj će se provesti
smanjenje temeljnog kapitala je situacija kad zbog gubitaka u poslovanju nije mogu-
će uravnotežiti bilancu društva bez smanjenja temeljnog kapitala. Onda kad vrijed-
nost imovine društva (aktiva + pričuve minus obveze) padne ispod svote temeljnog
kapitala smanjenje temeljnog kapitala bit će nominalno odnosno pojednostavljeno i
članovima društva neće biti isplaćena svota za koju je temeljni kapital smanjen.
U d.o.o., u slučaju povlačenja poslovnog udjela koje je uslijedilo nakon istupanja
ili isključenja člana iz društva, moguće je da društvo u svrhu isplate nadoknade onoga
što je taj član uložio ne raspolaže dovoljnom imovinom preko svote temeljnog kapi-
tala. Tada može - u svrhu isplate spomenute nadoknade - uz postupak povlačenja po-
slovnog udjela provesti i postupak smanjenja temeljnog kapitala. Ovakvo smanjenje
bit će efektivno, jer će istupljenom odnosno isključenom članu društva biti isplaćena
naknada vrijednosti njegovog poslovnog udjela. U d.d., donekle slično tome smanje-
nje temeljnog kapitala također može biti provedeno prisilnim povlačenjem dionica ili
povlačenjem dionica nakon što ih društvo stekne, kad će se raditi o povlačenju vlasti-
tih dionica.
Osim toga, pravila ZTD-a o d.o.o. izrijekom uređuju povećanje temeljnog kapitala
koje se provodi uz istodobno pojednostavljeno smanjenje temeljnog kapitala
S obzirom na važnost temeljnog kapitala društva, posebice za treće osobe, nje-
gove vjerovnike koji svoje tražbine prema društvu naplaćuju iz imovine tog društva
(koja se pri redovnom smanjenju stvarno smanjuje), ZTD je odredio vrlo stroge uvjete
odnosno pretpostavke za smanjenje temeljnog kapitala društva, postupak smanjenja
i granice smanjenja. Dispozitivnost odredbi i posljedična autonomija ovdje je smanje-
na na najmanju mjeru.
2.2. Odluka o smanjenju

(čl. 342. st. 1. do st. 3. i st. 5., čl. 349 st. 3. i čl. 462. st. 1. i st. 3.)
Donošenje odluke o smanjenju temeljnog kapitala prvi je korak u provođenju
postupka smanjenja temeljnog kapitala. U d.d. za donošenje ove odluke isključivo
je nadležna glavna skupština, a odluka se donosi onom većinom glasova koja je re-
dovito potrebna za izmjenu statuta društva, ali pravilo nije u cijelosti prisilno, pa se
statutom može odrediti da je za donošenje odluke potrebna veća većina glasova i
ispunjenje dodatnih pretpostavki. Ako postoje dionice više rodova, potrebna je i su-
glasnost dioničara svakoga pojedinog roda dionica koje daju pravo glasa, o čemu oni
odlučuju u posebnim skupštinama ili odvojenim glasovanjem na glavnoj skupštini.
488
Za donošenje odluke potrebna je ista većina koja je potrebna i za donošenje odluke

glavne skupštine. Odluka o smanjenju temeljnog kapitala treba sadržavati svotu po-
stojećeg temeljnog kapitala, svotu smanjenja, svotu novog temeljnog kapitala, svrhu
smanjenja temeljnog kapitala, odredbu o tome hoće li se dijelovi smanjenja temelj-
nog kapitala vratiti dioničarima, te naznaku načina smanjenja temeljnog kapitala.
Glede svote za koju se temeljni kapital smanjuje potrebno je istaći kako ni nakon
smanjenja temeljni kapital društva ne može biti manji od najmanje svote nužne za
osnivanje d.d., i to bez obzira na način na koji se temeljni kapital smanjuje, osim u
slučaju kad se istovremeno s odlukom o smanjenju temeljnog kapitala donosi od-
luka o povećanju temeljnog kapitala, barem do najmanje svote nužne za osnivanje
d.d. Svrha i način smanjenja temeljnog kapitala u nekoj su mjeri povezani. Npr. kad je
svrha smanjenja izravnanje nižih vrijednosti, pokriće gubitaka ili prijenos sredstava u
rezerve kapitala, radi se o pojednostavljenom smanjenju temeljnog kapitala. Također
ni nominalna svota dionice nakon smanjenja temeljnog kapitala ne može biti niža od
najniže dopuštene svote od 10 kn.
U d.o.o., budući da je svota temeljnog kapitala bitni sastojak društvenog ugovo-
ra, odluka o smanjenju temeljnog kapitala je odluka o izmjeni društvenog ugovora,
pa se na nju primjenjuju opća pravila koja se odnose na donošenje odluka o izmjeni
društvenog ugovora. Ta odluka treba sadržavati svotu postojećeg kapitala, svotu sma-
njenja i svotu novog temeljnog kapitala. Uz to, njome treba naznačiti i svrhu smanje-
nja temeljnog kapitala, kao i opis načina na koji će se provesti smanjenje temeljnog
kapitala. Glede svote za koju se smanjuju temeljni kapital i nominalne svote poslovnih
udjela na odgovarajući način vrijedi ono što je rečeno za d.d.
2.3. Redovno (efektivno) smanjenje

2.3.1. Uvod i načini provođenja čl. 342. st. 4. i čl. 462. st. 2.
Svako – dakle i redovno tj. efektivno – smanjenje temeljnog kapitala podrazumi-
jeva i smanjenje nominalnih svota dionica u d.d. odnosno nominalnih svota poslovnih
udjela u d.o.o. jer svota temeljnog kapitala mora odgovarati umnošku broja i nomi-
nalnih svota dionica u d.d. odnosno zbroju svota poslovnih udjela u d.o.o. Razmjerno
svoti smanjenja temeljnog kapitala smanjuju se i nominalne svote dionica odnosno
poslovnih udjela. Ako se tome pristupi polazeći od dionica odnosno poslovnih udjela,
može se reći da se temeljni kapital smanjuje smanjenjem nominalnog iznosa dionica
odnosno poslovnih udjela. To podrazumijeva da dionice imaju nominalne svote, pa
se dosljedno tome temeljni kapital smanjuje smanjenjem nominalnog iznosa dionica
samo u d.d. koje je izdalo dionice s nominalnom svotom.
U d.d. je moguće da svota smanjena temeljnog kapitala koja otpada na pojedinu
dionicu, dovede do toga da bi nominalna svota dionice bila manja od dopuštene naj-
niže svote. U tom slučaju smanjenje temeljnog kapitala provodi se spajanjem dionica.
To se može analogno primijeniti i na d.o.o., ako bi jedan član držao više poslovnih
udjela, a analogna primjena značila bi spajanje poslovnih udjela.
Rezultat redovnog tj. efektivnog smanjenja temeljnog kapitala sastojat će se i u
smanjenju imovine društva, jer redovno tj. efektivno smanjenje temeljnog kapitala
489
podrazumijeva isplatu razlike između ranije i nove svote temeljnog kapitala dioniča-
rima odnosno članovima d.o.o. odnosno vraćanjem dioničarima odnosno članovima
d.o.o. dijela onoga što su uložili u društvo. No kako ranija svota temeljnog kapitala
nije nužno morala biti uplaćena u cijelosti, smanjenje nominalnih svota dionica od-
nosno poslovnih udjela ne mora nužno biti popraćeno isplatom razlike. Dapače, kad
ranija nominalna svota dionica odnosno poslovnih udjela nije bila uplaćena u cije-
losti, smanjenje te svote može biti povezano uz potpuno ili djelomično oslobađanje
članova društva od obveze uplate neuplaćenog dijela, a ne uz isplatu uplaćenog.
Kako se redovnim tj. efektivnim smanjenjem temeljnog kapitala u korist članova
društva smanjuje imovina društva, prije tog smanjenja nužno je provesti radnje koji-
ma se štite vjerovnici društva.
2.3.2. Prijava nakane smanjenja u d.o.o. (čl. 463. st. 1.)

Nakon što je valjano donesena odluka o smanjenju temeljnog kapitala u sudski
se registar mora upisati nakana smanjenja temeljnog kapitala. Za taj upis potrebno
je registarskom sudu podnijeti odgovarajuću prijavu kojoj se prilaže odluka o iz-
mjeni društvenog ugovora sa svotama smanjenja temeljnog kapitala društva. Svrha
upisa nakane smanjenja temeljnog kapitala je u obavješćivanju javnosti, naročito
vjerovnika društva, o nakanjenom smanjenju vrijednosti imovine društva, jer je sud-
ski registar javna knjiga, pa glede upisanih podataka vrijedi presumpcija poznavanja
od strane svakoga zainteresiranog.
2.3.3. P
rijava odluke o smanjenju, prijava smanjenja i učinci upisa u d.d.
(čl. 343., čl. 344. i čl. 347.)
Pri redovnom smanjenju temeljnog kapitala d.d. podnose se dvije prijave re-
gistarskom sudu. Prvo se podnosi prijava za upis odluke o smanjenju temeljnog
kapitala, kojoj se prilažu preslika ili prijepis zapisnika s glavne skupštine na kojoj
je donesena odluka i primjerak izmijenjenog statuta i to ovjereni od strane javnog
bilježnika. Zatim se podnosi prijava za upis smanjenja temeljnog kapitala, ali ona se
može podnijeti zajedno s prijavom za upis odluke. Konstitutivni značaj ima upis od-
luke o smanjenju temeljnog kapitala u sudski registar, jer je temeljni kapital društva
smanjen danom upisa te odluke u sudski registar. Druga prijava odnosno upis imaju
obavještavajući odnosno deklaratorni karakter, jer se ta prijava podnosi nakon što su
obavljeni postupci i radnje potrebne za smanjenje temeljnog kapitala (npr. smanje-
nje nominalnih svota dionica i/ili spajanje dionica) odnosno nakon što je smanjenje
temeljnog kapitala stvarno provedeno.
2.3.4. Obavještavanje i zaštita vjerovnika (čl. 345. i čl. 463. st. 2.)
Jedno od glavnih pravila koja postoje u svezi smanjenja temeljnog kapitala druš-
tva jest pravilo o zaštiti interesa vjerovnika, na čiju se štetu smanjenje temeljnog kapi-
tala ni u kom slučaju ne smije provesti. Za d.o.o. ovo je pravilo razrađeno u odredba-
ma o postupanju nakon upisa nakane smanjenja temeljnog kapitala u sudski registar,
a za d.d. u odredbama o zaštiti vjerovnika.
490
Zaštita vjerovnika u prvom redu podrazumijeva njihovu obaviještenost o nakani

smanjenja temeljnog kapitala d.o.o. odnosno o smanjenju temeljnog kapitala d.d.
Stoga je uprava d.o.o. – odmah nakon što je obaviještena o upisu nakane smanjenja
temeljnog kapitala u sudski registar – dužna objaviti u "Narodnim Novinama" i glasilu
društva (ako postoji) oglas o namjeri sniženja temeljnog kapitala. Oglas o namjeri sni-
ženja temeljnog kapitala društva mora sadržavati:
• objavu društva da je svim vjerovnicima spremno na njihov zahtjev podmiriti sve nji-
hove tražbine prema društvu, odnosno dati osiguranje za podmirenje tih tražbina,
• naznaku o tome da će se smatrati kako su oni vjerovnici društva koji ne prijave
svoje tražbine i zatraže isplatu ili osiguranje u roku od tri mjeseca, suglasni sa
smanjenjem temeljnog kapitala društva.
U svrhu što potpunijeg osiguranja prava vjerovnika, osim obveze javnog objavlji-
vanja ovog oglasa, upravu društva tereti i obveza da taj oglas dostavi i svim poznatim
vjerovnicima društva. Krajnja svrha oglašavanja nakane smanjenja temeljnog kapitala
i obavještavanja vjerovnika o toj nakani jest ispunjenje pretpostavki za upis smanje-
nja temeljnog kapitala u sudski registar jer se prijavi tog upisa mora priložiti dokaz o
oglašavanju nakane smanjenja temeljnog kapitala, ali i dokaz o potpunom namirenju
ili osiguranju tražbina svih vjerovnika koji su se javili društvu.
Odredbe ZTD-a o d.o.o. nisu odgovorile na pitanje da li se oglašavanjem nakane
smanjenja temeljnog kapitala nedospjele tražbine prema društvu pretvaraju u do-
spjele, ili će se na nedospjele tražbine primijeniti samo odredba o (podrednoj) obvezi
društva da dade osiguranje isplate tražbina vjerovnicima. Ove odredbe također nisu
posebno istaknule sudbinu spornih tražbina prema društvu. Ove tražbine društvo
nije dužno podmiriti, ali je dužno dati osiguranje njihove isplate za slučaj naknadnog
utvrđenja njihove valjanosti.
U d.d. nema obveze obavješćivanja vjerovnika o nakani smanjenja temeljnog
kapitala – jer je on smanjen upisom odluke o smanjenju u sudski registar – ali se vje-
rovnike društva u objavi upisa te odluke u sudski registar mora upozoriti na određene
činjenice. Točnije govoreći, mora se upozoriti vjerovnike čije su tražbine nastale prije
objave upisa odluke o smanjenju temeljnog kapitala u sudski registar, koji uz to ne
mogu tražiti da se one podmire i koji - također kumulativno s prethodnim - za slučaj
stečaja nemaju pravo prvenstvenog namirenja iz stečajne mase. Te vjerovnike u obja-
vi se mora upozoriti na njihovo pravo da od društva zahtijevaju davanje osiguranja za
podmirenje njihovih tražbina, ako oni to zahtijevaju u roku od šest mjeseci od obja-
ve odluke. Kako pravo zahtijevati osiguranje tražbina pripada vjerovnicima «koji ne
mogu tražiti da se ona podmire», znači da to pravo pripada vjerovnicima nedospjelih
tražbina prema društvu, dok vjerovnicima dospjelih tražbina pripada pravo zahtije-
vati podmirenje tražbina. Istovremeno ni jedno od tih prava ne pripada vjerovnicima
čije tražbine su nastale nakon objave upisa smanjenja temeljnog kapitala u sudski
registar, jer su oni za to znali odnosno morali znati, ni vjerovnicima koji za slučaj ste-
čaja imaju pravo prvenstvenog namirenja iz stečajne mase, upravo zbog postojanja
njihovog prvenstvenog prava namirenja.
Kronološki gledano, poslije oglašavanja nakane smanjenja i obavještavanja vje-
rovnika od strane d.o.o., odnosno poslije objave upisa odluke o smanjenju temeljnog
491
kapitala d.d., valja očekivati da će vjerovnici prijavljivati društvu svoje tražbine, a ovo
ih je pak dužno podmirivati ili dati osiguranje. U d.o.o. bez toga temeljni kapital neće
se moći smanjiti, jer će biti smanjen tek upisom smanjenja u sudski registar, za što je
nužan – između ostalog – i dokaz o namirenju ili davanju osiguranja vjerovnicima. U
d.d. bez podmirenja vjerovnika ili davanja osiguranja vjerovnicima, neće biti dopu-
štene isplate dioničarima, jer su one dopuštene tek kad (kumulativno) istekne rok od
šest mjeseci od objave upisa odluke o smanjenju kapitala u sudski registar i ako su
vjerovnicima koji su se u tom roku javili, podmirene tražbine ili dano osiguranje za
njihovo podmirenje ili je sud odlučio da ne treba udovoljiti zahtjevu vjerovnika. Pravo
vjerovnika na osiguranje neovisno je o tome je li dioničarima štogod isplaćeno s na-
slova smanjenja temeljnog kapitala.
U d.d., kad su kumulativno ispunjene upravo navedene pretpostavke, dioniča-
rima se mogu obaviti isplate svota koje odgovaraju smanjenju temeljnog kapitala u
mjeri koja otpada na dionice pojedinog dioničara. Ako se radi o dionicama koje nisu
uplaćene u cijelosti, u istoj se mjeri njihovi imatelji mogu osloboditi obveze uplate.
Ako bi isplate bile obavljene prije odnosno bez ispunjenja naznačenih pretpostavki,
radilo bi se o nedopuštenim odnosno zabranjenim isplatama1019. Pravni poslovi ko-
jima bi dioničari bili oslobođeni obveze uplate u tim bi okolnostima bili ništetni, što
znači da učinak oslobođenja od obveze uplate ne bi nastao.
U d.o.o. isplate članovima odnosno njihovo oslobođenje od obveze uplate bit će
dopušteni tek nakon upisa smanjenja temeljnog kapitala u sudski registar, koji slijedi
nakon podmirenja obveza i davanja osiguranja vjerovnicima.
2.3.5. Oglašavanje isprava o dionicama nevažećima (čl. 346.)

Smanjenje temeljnog kapitala provodi se spajanjem dionica kad bi svota sma-
njenja temeljnog kapitala koji otpada na svaku dionicu dovela do toga da bi nomi-
nalna svota dionice bila niža od dopuštene najniže nominalne svote, pa se temeljni
kapital više ne bi mogao smanjiti. Kad je to slučaj, a izdane su isprave o dionicama,
dio izdanih isprava bit će potrebno oglasiti nevažećim. U tu svrhu društvo će pozvati
dioničare na predaju isprava o dionicama, a oglasiti ih se može nevažećim samo ako
poziv sadrži upozorenje na tu mogućnost i ako je poziv objavljen prema pravilima o
pozivanju na uplatu neuplaćenog dijela dionice1020. Ako isprave o dionicama unatoč
valjanom pozivu ne budu predane, društvo ih može oglasiti nevažećima objavom u
glasilu društva.
Kako bi dioničaru umjesto tih isprava o dionicama pripale – odnosno koje bi
bile izdane i predane mu u zamjenu za stare - druge odnosno nove, te nove isprave
društvo mora bez odgode prodati za račun tog dioničara. Ako su dionice uvrštene
u burzovnu kotaciju, mora ih se prodati putem burzovnog posrednika i za službenu
burzovnu cijenu, a ako nisu onda javnim nadmetanjem. Iznimno, ako se može očeki-
vati da prodajom javnim nadmetanjem ne bi bila postignuta zadovoljavajuća cijena,
1019 O tome v. Temeljni kapital i stjecanje i očuvanje imovine društva, Nedopuštene isplate i
obveza vraćanja.
1020 O tome v. Obveze, odgovornost i prava članova društva, Obveza uplate dionice i poslovnog
udjela, Posljedice zakašnjenja i neispunjenja
492
dionice treba prodati na način kojim bi se takva cijena mogla postići. O prodaji dionica
treba obavijestiti dioničare kojima su one trebale pripasti, a mjesto vrijeme i predmet
prodaje moraju se javno objaviti i sve to najkasnije dva tjedna prije održavanja nad-
metanja. Budući da se ove dionice prodaju za račun dioničara, utržak od prodaje tj.
postignutu cijenu društvo treba isplatiti tim dioničarima.
2.3.6. Prijava i upis smanjenja temeljnog kapitala d.o.o. (čl. 464.)

Tek nakon što prođe rok od tri mjeseca od dana javne objave opisanog oglasa,
može se podnijeti prijava za upis smanjenja temeljnog kapitala društva u sudski regi-
star. Prijavi se mora priložiti:
• odluka o izmjeni društvenog ugovora u propisanom obliku1021,
• dokaz o tome da je namjera smanjenja temeljnog kapitala (s propisanim sadrža-
jem) javno objavljena u Narodnim novinama, glasilu društva (ako postoji) i do-
stavljena poznatim vjerovnicima društva,
• dokaz o tome da su oni vjerovnici, koji su se u otvorenom roku od tri mjeseca
javili društvu, namireni ili da im je dano osiguranje,
• novi popis članova društva koji sadrži podatke navedene u čl. 394. st. 5. t. 2.,
• izjava svih članova uprave društva (a) da je spomenuti oglas propisanog sadržaja
upućen svim poznatim vjerovnicima društva, te (b) da se društvu nisu javili drugi
vjerovnici osim onih kojima je društvo podmirilo tražbine ili dalo osiguranje.
Svi članovi uprave solidarno odgovaraju za štetu onim vjerovnicima kojima nji-
hove tražbine nisu podmirene, odnosno kojima nije dano osiguranje, onda kada je
to slučaj unatoč priloženom (neistinitom) dokazu o podmirenju odnosno osiguranju
tražbina. Ova odgovornost svih članova uprave društva ograničena je na svotu za koju
se vjerovnici nisu mogli podmiriti iz imovine društva. Od ove odgovornosti izuzeti su
oni članovi uprave koji dokažu da nisu znali za netočnost dokaza i izjava koje su dali.
Ako je ispitivanjem urednosti provedenog postupka smanjenja temeljnog kapi-
tala, sadržaja prijave i priloženih isprava sud utvrdio da postoje pretpostavke za upis
smanjenja temeljnog kapitala u sudski registar, onda će se to smanjenje i upisati. Tek
nakon upisa smanjenja temeljnog kapitala u sudski registar, odluka o smanjenju te-
meljnog kapitala proizvodi pravne učinke. Ova činjenica ima za posljedicu da je tek
nakon upisa dopustivo provođenje onih radnji kojima se provodi smanjenje temelj-
nog kapitala. To su:
• isplate članovima društva onog dijela njihovih uloga za čiji zbroj je smanjen te-
meljni kapital uz odgovarajući upis u poslovne knjige i knjigu poslovnih udjela,
• upis prestanka obveze uplate neuplaćenih dijelova poslovnih udjela u knjigu
poslovnih udjela uz odgovarajući upis u poslovne knjige tako da zbroj vrijedno-
sti neuplaćenih dijelova odgovara svoti smanjenja temeljnog kapitala,
• provođenje sniženja nominalne svote temeljnog kapitala i poslovnih udjela u
poslovnim knjigama i knjizi poslovnih udjela društva, tako da zbroj tih sniženja
odgovara svoti smanjenja temeljnog kapitala.
1021
Čl. 462. st. 1. u vezi čl. 456. st. 1.
493
2.4. Smanjenje temeljnog kapitala povlačenjem dionica

(čl. 352., čl. 353. i čl. 354.)
Smanjenje temeljnog kapitala povlačenjem dionica od drugih oblika smanjenja
temeljnog kapitala razlikuje slijedeće. Kod drugih oblika smanjenja temeljnog kapi-
tala smanjuju se nominalne svote svih dionica, a pod određenim pretpostavkama di-
onice se spajaju, što znači da dionice postoje i dalje te da struktura dioničara ostaje
nepromijenjena u tom smislu što svi postojeći dioničari i dalje ostaju dioničari i to s
jednakim međusobnim omjerom sudjelovanja u društvu. Različito od toga, kod sma-
njenja temeljnog kapitala povlačenjem dionica podrazumijeva se poništenje povuče-
nih dionica, s time što se povlače samo određene dionice, a to dovodi do prestanka
članstva određenih dioničara u društvu, čime se mijenja struktura dioničara odnosno
međusobni omjer sudjelovanja u društvu.
Smanjenje temeljnog kapitala povlačenjem dionica treba oštro razlikovati od is-
ključenja (kaduciranja) dioničara zbog neuplate dionice, jer u tom slučaju prestankom
članstva u društvu dionice ne prestaju postojati niti se temeljni kapital društva mijenja.
Društvo može povući dionice na dva načina: prisilno i povlačenjem vlastitih di-
onica. Za prisilno povlačenje nužno je postojanje odredbe statuta. Ako bi se radilo o
povlačenju dionica izdanih pri osnivanju društva, nužno je da je odredba unesena u
statut pri osnivanju društva, a ako bi se radilo o povlačenju dionica kasnijeg izdanja,
bilo bi nužno odredbu unijeti u statut pri njegovoj izmjeni povodom tog kasnijeg
izdanja dionica, ali prije no što je došlo do preuzimanja ili upisa dionica. Prisilno po-
vlačenje može statutom biti naređeno ili dopušteno. Naređeno prisilno povlačenje
postoji kad je statutom utvrđena obveza povlačenja dionica, što podrazumijeva da
su statutom točno određene i pretpostavke čijim ispunjenjem nastaje obveza povla-
čenja dionica, postupak povlačenja, nadnevak povlačenja te hoće li se dioničaru ili
dioničarima štogod isplatiti. U tom slučaju odluku o povlačenju donosi uprava odno-
sno upravni odbor. I dopušteno prisilno povlačenje postoji kad je u statut unesena
odgovarajuća odredba. No, tom odredbom nije utvrđena obveza povlačenja, nego
mogućnost, te nisu određene pretpostavke i postupak povlačenja. Kad je to slučaj,
odluku o povlačenju donosi i pobliže pretpostavke povlačenja određuje glavna skup-
ština. Razumije se kako pri tome ona mora voditi računa o načelu jednakog položaja
dioničara.
Povlačenje vlastitih dionica po prirodi stvari može uslijediti tek nakon stjecanja
vlastitih dionica. Znači da je u ovom slučaju prvo potrebno ispuniti pretpostavke va-
ljanog stjecanja vlastitih dionica i stvarno steći vlastite dionice. Za to je dovoljna od-
luka glavne skupštine, dok statut ne mora sadržavati odredbe o povlačenju vlastitih
dionica. Odluka društva o tome u pravilu je dobrovoljna, iako društvo mora povući
vlastite dionice prema pravilima ZTD-a, ako ih ne otuđi u propisanim rokovima1022.
Kako se povlačenjem dionica smanjuje temeljni kapital društva, pri čemu nisu
isključene isplate dioničarima čije se dionice povlače, kod povlačenja dionica treba
postupati prema pravilima koja vrijede za redovno smanjenje temeljenog kapitala.
Kako su ta pravila oblikovana za situacije kad odluku o smanjenju temeljnog kapi-
1022
O tome v. Temeljni kapital i stjecanje i očuvanje imovine društva, Stjecanje i uzimanje u zalog
vlastitih dionica.
494
tala donosi glavna skupština, te kako odluka glavne skupštine nije potrebna kad je
prisilno povlačenje dionica naređeno statutom, u tom slučaju pri primjeni pravila o
redovnom smanjenju temeljnog kapitala na mjesto odluke glavne skupštine dolazi
odluka uprave o povlačenju dionica. U svezi s primjenom tih pravila posebno treba
istaći obvezatnost primjene pravila o vremenu i pretpostavkama isplata dioničari-
ma i o oslobođenju dioničara od obveze uplate uvijek kad će se te isplate obavljati
odnosno dioničari oslobađati od obveze uplate, te kad se dionice stječu zato da bi
ih se povuklo. Kako tada mogu biti ugroženi vjerovnici društva, isplate dioničarima
odnosno njihovo oslobođenje od obveze uplate može uslijediti tek po proteku roka
za prijavu tražbina vjerovnika i nakon što im je dano osiguranje za ispunjenje njiho-
vih tražbina.
Iznimno, prema pravilima o redovnom smanjenju temeljnog kapitala ne mora
se postupati kad se povlače dionice za koje je uplaćen čitav iznos za koji su izdane i
(1) koje društvo stječe besplatno, (2) koje se povlače na teret dobiti ili ostalih rezervi
koje se mogu za to koristiti, te (3) ako se prema odluci glavne skupštine povlačenjem
dionica bez nominalnog iznosa povećava udio preostalih dionica u temeljnom kapi-
talu društva ili ako se to isto čini na temelju odredbe statuta koja ovlašćuje upravu
odnosno upravni odbor za povlačenje dionica i usklađenje podatka o broju dionica
društva, što podrazumijeva povećanje udjela preostalih dionica u temeljnom kapita-
lu. U tim slučajevima u rezerve kapitala unosi se svota koja odgovara svoti onog dijela
temeljnog kapitala koji otpada na povučene dionice i ta se sredstva ne smiju isplatiti
dioničarima, osim u slučaju smanjenja temeljnog kapitala. Za smanjenje temeljnog
kapitala povlačenjem dionica u ovim slučajevima dovoljna je odluka glavne skupšti-
ne, za čije donošenje je prema ZTD-u potrebna obična većina glasova, ali i dopušteno
statutom odrediti veću većinu i ispunjenje dodatnih pretpostavki. Ta odluka – osim
ostalog – mora sadržavati naznaku svrhe smanjenja temeljnog kapitala.
Ta odluka mora se podnijeti sudu radi upisa u sudski registar. Temeljni kapital
bit će smanjen za dio svote temeljnog kapitala koji otpada na povučene dionice u
trenutku upisa odluke o smanjenju temeljnog kapitala u sudski registar ili u trenut-
ku povlačenja dionica, ovisno o tome što od toga nastupi kasnije. No, kad je prisilno
povlačenje naređeno statutom, temeljni kapital smanjen je povlačenjem dionica, jer
tada odluka glavne skupštine nije potrebna. Ipak, i tada – kao i u drugim slučajevima
povlačenja dionica – registarskom se sudu mora podnijeti prijava za upis smanjenja
temeljnog kapitala u sudski registar, ali ta prijava se može podnijeti i zajedno s prija-
vom odluke o smanjenju temeljnog kapitala povlačenjem dionica.
Točan trenutak i učinak povlačenja dionica proizlazi iz odredbe ZTD-a prema ko-
joj je za povlačenje dionica dovoljna radnja društva usmjerena poništenju prava iz
određenih dionica. Točno određene dionice, prema tome, povučene su kad pravni
posao upravljen na poništenje prava iz određenih dionica, odnosno na poništenje
određenih dionica, počne stvarati pravne učinke. Znači da dionice neće biti povučene
sve dok društvo ne poduzme taj pravni posao i dok on ne počinje proizvoditi prav-
ne učinke. Ujedno ovdje treba istaći kako za povlačenje dionica ne treba rabiti izraz
amortizacija i to zato što se on rabi za poništenje isprava o dionicama, koje ima različi-
te pretpostavke i učinke od pretpostavki i učinaka povlačenja dionica.
495
2.5. Pojednostavnjeno smanjenje

(čl. 349., čl. 350., čl. 351., čl. 465.a, čl. 465.b i čl. 465.c)
2.5.1. U
vod i svrha pojednostavnjenog smanjenja
(čl. 349. st. 1. i st. 3. i čl. 350.)
Glavno razlikovno obilježje pravila o pojednostavnjenom smanjenju temeljnog
kapitala – u odnosu na efektivno – jest što ovdje ne postoje instrumenti zaštite vjerov-
nika društva i osiguranja njihovih tražbina. Razlog tome leži u činjenici što se pojedno-
stavnjeno smanjenje temeljnog kapitala provodi radi sanacije društva, pa su prisilnim
odredbama taksativno navedeni i razlozi smanjenja i svrhe u koje se smiju koristiti svo-
te dobivene smanjenjem svota temeljnog kapitala, rezervi kapitala i rezervi iz dobiti tj.
za koje su ove svote smanjene. Točnije govoreći, temeljni kapital može se smanjiti na
pojednostavnjeni način samo radi izravnavanja niže vrijednosti, pokrivanja gubitaka ili
zato da bi se sredstva prenijela u rezerve kapitala. To isključuje da bi dioničarima odno-
sno članovima d.o.o., povodom pojednostavnjenog smanjenja temeljnog kapitala, bilo
išta isplaćeno, odnosno da bi bili oslobođeni obveze uplate neuplaćenog dijela dionica
odnosno poslovnih udjela. Dapače, svote za koje je smanjen temeljni kapital ne smiju
se isplatiti ni dioničarima niti članovima d.o.o., niti se za te svote oni mogu oslobodi-
ti obveze uplate. U slučaju isplata radilo bi se o nedopuštenim odnosno zabranjenim
isplatama1023. U slučaju oslobođenja od obveze uplate, pravni poslovi kojima se članovi
odnosno dioničari oslobađaju obveze, bili bi ništetni i obveza uplate ne bi prestala.
2.5.2. Odluka o smanjenju i daljnje radnje (čl. 349. st. 2. i st. 3. i čl. 465.a)
Prema izričitim odredbama ZTD-a i na odluku glavne skupštine d.d. i na odluku
članova d.o.o. o pojednostavnjenom smanjenju temeljnog kapitala na odgovarajući
se način primjenjuju pravila o odluci glavne skupštine d.d. o redovnom (efektivnom)
smanjenju temeljnog kapitala, pa o tome v. naprijed.
Uz to, u odluci glavne skupštine odnosno članova d.o.o. o pojednostavnjenom
smanjenju temeljnog kapitala mora se odrediti kako se temeljni kapital smanjuje radi
izravnavanja niže vrijednosti, pokrivanja gubitaka ili zato da bi se sredstva prenijela
u rezerve kapitala. No, za valjanost odluke o takvom smanjenju temeljnog kapitala
potrebno je ispunjenje posebnih pretpostavki. Prvo, ovakvo smanjenje temeljnog ka-
pitala nije dopušteno dok društvo ima zadržani dobitak. Drugo, ovakvo smanjenje
nije dopušteno ako društvo ima rezerve iz dobiti i statutarne rezerve odnosno rezerve
predviđene društvenim ugovorom. Treće – ali to se odnosi samo na d.d., jer d.o.o. ne
mora imati zakonske rezerve – smanjenje je dopušteno samo nakon što se potroši dio
zakonskih rezervi i rezervi kapitala za koji one prelaze 5% temeljnog kapitala koji će
preostati nakon smanjenja temeljnog kapitala.
I u d.d. i u d.o.o. na radnje koje se poduzimaju nakon donošenja odluke o po-
jednostavnjenom smanjenju temeljnog kapitala primjenjuju se odgovarajuća pravila
koja postoje pri redovnom smanjenju temeljnog kapitala. Točnije govoreći na odgo-
1023
vraćanja.
496
varajući način primjenjuju se sva izložena pravila koja vrijede za d.d., osim pravila o
zaštiti vjerovnika i vremenu isplata dioničarima iz čl. 345.
2.5.3. Korištenje svota smanjenja u d.d. (čl. 350.)

Svote za koje je smanjen temeljni kapital u d.d. smiju se koristiti isključivo u svrhe
koje određuje ZTD, jer je odredba koja ih propisuje prisilne pravne prirode. Istovreme-
no se one mogu koristiti samo u jednu ili više od tih svrha koje su navedene u odluci
o pojednostavnjenom smanjenju temeljnog kapitala. Te svote mogu se upotrijebiti
samo u svrhu izravnanja smanjenih vrijednosti, pokrića gubitaka, unošenja u kapital-
nu dobit društva i unošenja u zakonske rezerve.
2.5.4. Korištenje svota smanjenja u d.o.o. (čl. 465.b)

Svrhe u koje se svote smanjenja - tj. svote za koje su smanjeni temeljni kapital,
rezerve kapitala i rezerve iz dobiti – mogu koristiti, taksativno su nabrojene i takvo na-
brajanje poglavito je upravljeno na isključenje mogućnosti izigravanja vjerovnika, koji
bi mogli biti izigrani u slučaju kad bi te svote mogle biti valjano korištene za isplate
članovima društva. Dakle, odredbe o korištenju svota smanjenja temeljnog kapitala
najprije zabranjuju isplatu tih svota članovima društva odnosno oslobođenje od upla-
te neuplaćenih dijelova poslovnih udjela1024. Kako je odredba koja sadrži ovu zabranu
prisilna, te kako odredbe čl. 407. drže nedopuštenim – između ostalog – isplate člano-
vima društva protivne odredbama ZTD, u slučaju kršenja ove zabrane, držimo da bi se
radilo o nedopuštenim isplatama1025.
Svrhe u koje se smiju koristiti svote korištene pri smanjenju temeljnog kapitala
nisu posve identične u vrijeme pojednostavnjenog smanjenja temeljnog kapitala i
tijekom pet godina poslije godine u kojoj je donesena odluka o smanjenju temeljnog
kapitala. U vrijeme smanjenja temeljnog kapitala svote smanjenja kapitalnog dobit-
ka, rezervi i temeljnog kapitala smiju se koristiti samo da bi se izravnale niže vrijedno-
sti i pokrio gubitak, te unijeti u rezerve kapitala, ali samo ako rezerve kapitala time ne
bi prešle visinu od 5% temeljnog kapitala kakav je on nakon smanjenja.
Svota unesena u rezerve kapitala – ako je to učinjeno – tijekom pet punih godina
nakon godine u kojoj je donesena odluka o smanjenju temeljnog kapitala – smije se
koristiti samo za:
• pokriće gubitka iskazanog u poslovnoj godini, ali pod uvjetom da se taj gubitak
ne može pokriti iz neraspoređenog dobitka iz ranijih godina ni korištenjem re-
zervi iz dobitka,
• pokriće gubitka iz ranijih godina, ali pod uvjetom da se taj gubitak ne može po-
kriti iz dobitka iskazanog u posljednjoj poslovnoj godini ni korištenjem rezervi
iz dobitka, te
• povećanje temeljnog kapitala iz sredstava društva (nominalno povećanje te-
meljnog kapitala).
1024
Čl. 350. prva rečenica u svezi s čl. 465.a.
1025
Podrobnije o tome v. Temeljni kapital i stjecanje i očuvanje imovine društva, Nedopuštene
isplate i obveza vraćanja.
497
Postoji mogućnost i da pojednostavnjeno smanjenje temeljnog kapitala bude

provedeno ne zbog stvarnih nego zbog – metodom prognoze – u bilanci anticipiranih
gubitaka društva, pri čemu se prognoza naknadno pokazala pogrešnom. U takvom bi
slučaju financijsko izvješće za poslovnu godinu u kojoj je donesena odluka o smanje-
nju temeljnog kapitala, ili za dvije prve poslovne godine poslije te godine, pokazalo
da nije došlo do onolikih smanjenja vrijednosti odnosno gubitaka kakvi su navedeni
u odluci o smanjenju temeljnog kapitala. Razliku između smanjenja vrijednosti od-
nosno gubitaka koji su iskazani u tim financijskim izvješćima i onih koji su navedeni
u odluci o smanjenju temeljnog kapitala, mora se unijeti u rezerve kapitala društva.
Pojednostavnjeno smanjenje temeljnog kapitala utječe na poslovne udjele tako
da se njihova nominalna vrijednost smanjuje, a ako bi nominalnu vrijednost poslov-
nih udjela trebalo smanjiti ispod najniže dopuštene svote poslovnog udjela, ona se ne
bi mogla smanjiti, nego bi se više poslovnih udjela koje drži jedan član društva spojilo,
analogno spajanju dionica u odgovarajućoj situaciji1026.
2.5.5. Iskaz temeljnog kapitala d.o.o. nakon smanjenja (čl. 465.c)

Svrha pravila o iskazivanju temeljnog kapitala nakon smanjenja sastoji se u omo-
gućavanju društvu da – pod strogo određenim uvjetima – ne iskaže gubitak u finan-
cijskim izvješćima za godinu koja prethodi godini u kojoj se donosi odluka o pojedno-
stavnjenom smanjenju temeljnog kapitala. Naime, smanjenjem visine rezervi kapitala
i rezervi iz dobitka mogu se pokriti gubitci, koji tako prestaju biti vidljivi, dok bi u slu-
čaju kad rezerve kapitala i rezerve iz dobitka ne bi bili smanjeni, gubitak bio iskazan.
Da bi iskazivanje nižih svota rezervi kapitala i rezervi iz dobitka u financijskim
izvješćima za prethodnu godinu bilo valjano, potrebno je kumulativno ispunjenje sli-
jedećih uvjeta:
• odluka o utvrđivanju godišnjih financijskih izvješća – s iskazanim nižim svotama
rezervi kapitala i rezervi iz dobitka – mora biti donesena zajedno s odlukom o
smanjenju temeljnog kapitala. To znači da će skupština odnosno članovi društva
morati istodobno odlučivati o oba ova pitanja, pri čemu će za donošenje odluke
o smanjenju temeljnog kapitala biti potrebna ¾ većina glasova;
• između svota smanjenja temeljnog kapitala navedenih u odluci o smanjenju
temeljnog kapitala i svota navedenih u financijskim izvješćima, mora postojati
istovjetnost, a ne bi vrijedilo iskazivanje rezervi kapitala i rezervi iz dobitka koje
ne bi bilo sukladno – odnosno koje bi bilo drukčije – no što je u odluci o smanje-
nju temeljenog kapitala;
• upis odluke o smanjenju temeljnog kapitala u sudski registar u roku od tri mje-
seca od njenog donošenja.
Ako odluka o smanjenju temeljnog kapitala ne bi bila upisana u sudski registar u
roku od tri mjeseca od njenog donošenja, ništetne bi bile obje zajedno donesene od-
luke članova društva: odluka o smanjenju temeljnog kapitala i odluka o utvrđivanju
godišnjih financijskih izvješća u kojoj su kapitalni dobitak i/ili rezerve smanjene su-
kladno odluci o smanjenju temeljnog kapitala. Iznimno, ako bi protiv odluke članova
1026
Čl. 342. st. 4. u svezi s čl. 465.a i čl. 349. st. 3.
498
društva bila podignuta tužba radi utvrđenja ništetnosti, rok od tri mjeseca ne bi tekao
tako dugo dok traje postupak po toj tužbi.
Budući da je upis odluke o smanjenju temeljnog kapitala u roku od tri mjeseca
od donošenja uvjet valjanosti i te odluke i odluke o utvrđivanju financijskih izvješća,
godišnje financijsko izvješće ne smije se službeno objaviti prije no što je odluka o
smanjenju temeljnog kapitala upisana u sudski registar.
2.5.6. Isplata dobitka (čl. 351.)

Dioničko društvo mora stvarati i u rezerve kapitala unositi određene dijelove
neto dobitka prema prisilnim pravilima ZTD-a i to sve dok one ne dosegnu 5% temelj-
nog kapitala. Kako pojednostavnjeno smanjenje temeljnog kapitala podrazumijeva
mogućnost da zakonske rezerve i rezerve kapitala postanu manje od 5% temeljnog
kapitala, postoje posebna pravila u svezi s isplatom dobitka u tim okolnostima. Prema
temeljnom pravilu dobitak se ne smije isplaćivati dioničarima sve dok upravo spome-
nute rezerve ne dosegnu svotu od 5% temeljnog kapitala, pod kojim se smatra nje-
gova nominalna svota poslije smanjenja, ali ne manja svota od najmanje nominalne
svote temeljnog kapitala nužne za osnivanje društva.
Drugo pravilo o isplati dobitka nakon donošenja odluke o pojednostavnjenom
smanjenju temeljnog kapitala povezano je s položajem vjerovnika i postoji radi njihove
zaštite. Sažeto govoreći, kao što kod redovnog smanjenja temeljnog kapitala isplate di-
oničarima nisu dopuštene dok određeni vjerovnici nisu namireni ili osigurani, tako kod
pojednostavljenog smanjenja bez namirenja ili osiguranja određenih vjerovnika prije
isteka dvije poslovne godine od isteka poslovne godine u kojoj je donesena odluka o
smanjenju temeljnog kapitala društva, nije dopuštena isplata dividende veće od 4%
od dijela temeljnog kapitala koji otpada na dionicu. Isplata veće dividende dopuštena
je samo ako su podmirene ili osigurane tražbine vjerovnika prema pravilima koja su
sadržajno bitno identična pravilima o pretpostavkama valjanosti isplata dioničarima u
slučaju redovnog smanjenja temeljnog kapitala, o čemu v. naprijed.
2.6. Smanjenje uz istodobno povećanje temeljnog kapitala

(čl. 348. i čl. 465.d)
I u d.d. i u d.o.o. pojednostavnjenim smanjenjem temeljnog kapitala njegova no-
minalna svota može biti smanjena ispod najniže nominalne svote temeljnog kapitala
nužne za osnivanje društva samo u jednom slučaju. To je slučaj kad se istovremeno
s odlukom o smanjenju temeljnog kapitala donosi i odluka o efektivnom povećanju
temeljnog kapitala barem na najnižu svotu nužnu za osnivanje društva. Pravila ZTD-a
koja postoje za d.d. jednostavnija su, a pravila za d.o.o. složenija.
U d.d. odluke o smanjenju i povećanju temeljnog kapitala moraju se donijeti za-
jedno i samo se zajedno mogu upisati u sudski registar i to u roku od šest mjeseci od
donošenja, s time što ovaj rok ne teče za vrijeme dok traje spor po tužbi za pobijanje
ili za oglašavanje ništavom odluke o smanjenju ili o povećanju temeljnoga kapitala i
dok se za to ne dobije odobrenje državnog organa, ako je ono potrebno. U protivnom
su obje odluke ništave. Za razumijevanje ovog instituta treba naglasiti kako je za upis
499
povećanja temeljnog kapitala u sudski registar nužno stvarno provesti povećanje te-
meljnog kapitala, a to znači da su nužni upis i uplata dionica. Znači da sud treba upi-
sati odluke o smanjenju i povećanju temeljnog kapitala, ako u roku od šest mjeseci od
donošenja tih odluka povećanje temeljnog kapitala stvarno bude provedeno i pod-
nesena prijava za upis povećanja temeljnog kapitala s dokazima o njegovoj uplati.
Posebno treba naglasiti kako ovdje temeljni kapital ne može biti povećan ulozima u
stvarima i/ili pravima, nego samo uplatama u novcu. Ako se stvarno provedeno pove-
ćanje temeljnog kapitala ne upiše u sudski registar u naprijed naznačenom roku, obje
odluke o kojima se govori ništave su.
U d.o.o. pravila o pojednostavnjenom smanjenju temeljnog kapitala - koje se iska-
zuje u financijskim izvješćima za godinu koja prethodi godini u kojoj se donosi odluka o
smanjenju temeljnog kapitala - uz istodobno povećanje temeljnog kapitala olakšavaju
napore članova društva da saniraju društvo tako što omogućuje donošenje odluke o
povećanju temeljnog kapitala istodobno s donošenjem odluke o smanjenju temeljnog
kapitala, pri čemu je – što je posebno važno – i povećanje temeljnog kapitala moguće
valjano iskazati kao provedeno u financijskim izvješćima za prethodnu godinu.
Drugim riječima, ako članovi društva uz odluku o smanjenju temeljnog kapitala
– koja će biti provedena u financijskim izvješćima za prethodnu godinu prema već
prikazanim pravilima – donesu i odluku o povećanju temeljnog kapitala uz ispunjenje
uvjeta koje određuje ZTD, onda će se i to povećanje moći valjano iskazati u financij-
skim izvješćima za prethodnu godinu, kao već provedeno. Pravila o tome dispozitivna
su u tom smislu što o članovima društva ovisi hoće li koristiti mogućnosti koje im te
odredbe pružaju, ali prisilna u tom smislu što – ako se odluče koristiti ih – neće moći
valjano od njih odstupiti. Posebno treba istaći kako se u ovom slučaju temeljni kapital
može smanjiti i ispod svote od 20.000 kn, ali samo ako se istovremenim povećanjem
ponovno dostigne ta svota1027.
Za valjanost povećanja temeljnog kapitala - koje se provodi istodobno s pojed-
nostavljenim smanjenjem i njegovom provedbom u financijskim izvješćima za pret-
hodnu godinu – i za valjanost istodobne provedbe tog povećanja u financijskim izvje-
šćima (također) za prethodnu godinu, potrebno je ispunjenje slijedećih uvjeta:
• Skupština odnosno članovi društva moraju istovremeno s odlukama o smanje-
nju temeljnog kapitala i utvrđivanju financijskih izvješća za prethodnu godinu,
donijeti i odluku o povećanju temeljnog kapitala. Istovremeno ovdje znači da se
mora raditi o zajedničkom – a nikako vremenski odvojenom – donošenju sve tri
spomenute odluke.
• Preuzimanje novih poslovnih udjela mora biti obavljeno najkasnije u trenutku
donošenja navedenih odluka. Iako tekst odredbe čl. 465.d st. 1. ovdje nije pot-
puno jasan, njegova usporedba s odredbom st. 1. par. 58f NGmbHG koji je u
st. 1. recipiran, pokazuje da nejasnoća st. 1. proizlazi iz redakcijskih grešaka pri
recepciji spomenute odredbe NGmbHG. Zbog toga smo se priklonili gledištu
njemačke korištene literature, prema kojoj i preuzimanje novih poslovnih udjela
mora biti obavljeno najkasnije u trenutku donošenja navedenih odluka1028.
1027
Čl. 348. st. 1. u svezi s čl. 465.a i čl. 349. st. 3.
1028
Npr. Priester/Scholz, oc., s. 2921.
500
• Obavljena uplata novih poslovnih udjela i to isključivo u novcu. Iako ni glede

pitanja vremena uplate st. 1. čl. 465.d nije posve jasan, pozivom na upravo izne-
sene argumente i ovdje bismo zauzeli stajalište kako i uplata mora biti obavljena
najkasnije u trenutku donošenja navedenih odluka. Istovremeno, neprijeporno
je da uplate moraju biti obavljene u novcu, jer st. 1. čl. 465.d izrijekom isključuje
uplatu uloga unosom stvari i prava. Za svaki novi poslovni udjel mora biti upla-
ćeno onoliko koliko je to potrebno i pri svakom drugom povećanju temeljnog
kapitala, a kako odredba čl. 457. o povećanju temeljnog kapitala upućuje na pri-
mjenu odredbe čl. 390., i ovdje će se na uplate novih poslovnih udjela primijeniti
posljednje spomenuta odredba.
• Upis odluka o smanjenju i istodobnom povećanju temeljnog kapitala u sudski
registar u roku od tri mjeseca od njenog donošenja.
Ako odluke o smanjenju i istodobnom povećanju temeljnog kapitala ne bi bile
upisane u sudski registar u roku od tri mjeseca od njihova donošenja, ništave bi bile
sve tri zajedno donesene odluke članova društva: odluka o smanjenju temeljnog ka-
pitala, odluka o povećanju temeljnog kapitala i odluka o utvrđivanju godišnjih finan-
cijskih izvješća u kojoj su rezerve kapitala i rezerve iz dobitka smanjene i povećane
sukladno odlukama o smanjenju i povećanju temeljnog kapitala. Iznimno, ako bi pro-
tiv odluke članova društva bila podignuta tužba radi utvrđenja ništetnosti, rok od tri
mjeseca ne bi tekao tako dugo dok traje postupak po toj tužbi.
Budući da je upis odluka o smanjenju i povećanju temeljnog kapitala u roku od
tri mjeseca od donošenja uvjet valjanosti i tih odluka i odluke o utvrđivanju financij-
skih izvješća, godišnje financijsko izvješće ne smije se službeno objaviti prije no što
se odluke o smanjenju i povećanju temeljnog kapitala upišu u sudski registar. Iako st.
3. čl. 465.d – koji to zabranjuje – govori samo o upisu odluke o smanjenju temeljnog
kapitala, očito je da se ovdje radi o redakcijskoj pogrešci i da se radi o upisu odluke o
povećanju temeljnog kapitala.
XIII PRESTANAK DRUŠTVA
1. UVOD
Već na samom početku izlaganja o prestanku društva potrebno je odvojiti i raz-
graničiti nekoliko pojmova. To su pojmovi:
• razlog za prestanak društva,
• postupci koji se provode nakon nastanka razloga za prestanak društva, i
• trenutak u kojem društvo kao pravna osoba prestaje postojati.
Naime, razlozi za prestanak društva su činjenice odnosno životne situacije ili
pravne radnje koje propisi određuju kao razloge za prestanak društva. Nakon nastan-
ka razloga za prestanak društva u pravilu počinje provođenje jednog od dva moguća
postupka upravljena na prestanak društva1029: likvidacija ili stečajni postupak. Kad je
1029
Iznimno, ako je razlog za prestanak društva pripajanje drugom društvu ili spajanje s drugim
društvom, onda se ne provodi niti jedan od ova dva postupka.
501
postupak završen podnosi se prijedlog za upis brisanja društva iz sudskog registra i

tek u trenutku upisa brisanja društva društvo prestaje postojati.
2. RAZLOZI ZA PRESTANAK DRUŠTVA (čl. 367. i čl. 466.)

2.1. Uvod
Razloge za prestanak društva moguće je podijeliti po više kriterija. S obzirom na
pitanje osobe i načine određivanja tih razloga, moguće ih je podijeliti na zakonske i
ugovorene odnosno određene društvenim ugovorom. Po samom zakonu razlozi za
prestanak d.d. i d.o.o. su:
• istek vremena na koje je društvo osnovano, određenog u statutu d.d. odnosno
društvenom ugovoru d.o.o,
• odluka glavne skupštine d.d. odnosno članova d.o.o. o prestanku društva,
• pripajanje društva drugome društvu, spajanje s drugim društvom i podjela druš-
tva razdvajanjem,
• pravomoćna odluka stečajnog vijeća o otvaranju i zaključenju stečajnog postup-
ka na temelju članka 63. stavak 1. Stečajnog zakona,
• otvaranje stečajnog postupka,
• ukidanje društva,
• ništetnost društva,
• pravomoćna odluka registarskog suda kojom se određuje brisanje društva po
službenoj dužnosti, i
• nedostatak imovine društva.
Osim toga, razlozi za prestanak d.o.o. su i:
• nepotpuna uplata uloga jedinog člana društva, i
• presuda suda donesena povodom tužbe manjine.
Uz to, sami članovi društva mogu statutom odnosno društvenim ugovorom
predvidjeti razloge za prestanak društva. Osim odredbe o postojanju tog prava, ZTD
ne sadrži drugih naznaka kojima bi precizirao ili ograničavao to pravo na bilo koji na-
čin. Zbog toga se može zaključiti kako članovi društva nisu ograničeni pri odabiru
razloga prestanka društva, nego kako pri određivanju tog razloga postoji sloboda, ali
uz nužnu napomenu o potrebitosti da ugovoreni odnosno statutom određeni razlog
ili razlozi prestanka društva bude ili budu dostatno određeni tj. definirani, faktički mo-
gući i pravno dopušteni.
Pojedinom članu d.o.o., određenim članovima ili svim članovima društva može
se - prema poredbenoj sudskoj praksi i pravnoj književnosti. - društvenim ugovorom
dati pravo otkaza tog ugovora koji će predstavljati razlog za prestanak društva1030. To
pravo može biti bezuvjetno ili postojati pod određenim uvjetima, s obvezatnim ot-
kaznim rokom ili s trenutnim učinkom. Vrijeme postojanja društva također može biti
ograničeno tj. uvjetovano nastupanjem definiranog raskidnog (rezolutivnog) uvjeta
naznačenog u društvenom ugovoru, a kao primjeri se navode gubitak imovine u vri-
1030
Odluke OLG Karlsruhe u GmbHR 1960, 24 i BayObLG u BB 1975, 249 prema Karsten Schmidt u
Scholz, s. 2959.
502
jednosti polovice temeljnog kapitala, nepostizanje određene svote dobitka u poslov-

noj godini, istek valjanosti upravne dozvole za rad1031, smrt člana društva i otvaranje
stečaja nad imovinom člana društva1032.
2.2. Istek vremena

Vrijeme za koje se društvo osniva jedan je od bitnih sastojaka koji treba sadržavati
svaki statut d.d. odnosno društveni ugovor d.o.o. Kad je društvo osnovano na određeno
vrijeme, uz naznaku o tome potrebno je odrediti i vrijeme trajanja društva. To je moguće
učiniti npr. određivanjem točnog dana do kojeg ili razdoblja do čijeg isteka ili događa-
ja do čijeg nastupa će društvo postojati. U takvim slučajevima nastupanje određenog
dana ili događaja ili istek određenog roka predstavljat će razlog za prestanak društva.
Odredbu statuta odnosno društvenog ugovora o trajanju društva na određeno
vrijeme članovi mogu promijeniti jednako kao što izmjenama statuta odnosno društve-
nog ugovora mogu promijeniti druge elemente njegovog sadržaja. Oni to mogu učiniti
i prije i poslije isteka vremena na koje je društvo osnovano. U prvom slučaju raditi će
se o izmjeni statuta odnosno društvenog ugovora, a u drugom o odluci o nastavljanju
društva1033, ali će se konačni učinak tih odluka sastojati u nastavku postojanja društva.
2.3. Odluka glavne skupštine d.d. odnosno članova d.o.o.

(čl. 367. st. 1. t. 2., čl. 368. i čl. 467.)
Glavna skupština d.d. odnosno članovi d.o.o. u svako doba mogu donijeti i od-
luku o prestanku društva iz razloga koje oni smatraju važnim. Za valjanost te odluke
potrebna je tročetvrtinska većina glasova temeljnog kapitala zastupljenog na glavnoj
skupštini d.d. odnosno tročetvrtinska većina danih glasova članova d.o.o., ali se sta-
tutom za d.d. odnosno društvenim ugovorom za d.o.o. može odrediti da se odluka
donosi i većom većinom ili ispunjenje dodatnih pretpostavki.
Odluka o prestanku d.o.o. pod prijetnjom ništavosti donosi se u obliku javnobi-
lježničke isprave, pa odluka koja nije donesena u tom obliku neće imati pravnih učina-
ka. Iako bi dikcija odredbe čl. 467. mogla uputiti na zaključak kako je društvenim ugo-
vorom moguće valjano odrediti i drukčiju formu donošenja ove odluke, smatramo da
je forma ovdje prisilna. To stoga što se najvažnije odluke članova – sklapanje i izmjena
društvenog ugovora – uvijek prisilno donose u obliku javnobilježničke isprave.
2.4. Odluka o otvaranju i zaključenju stečajnog postupka

Odluku kojom se otvara i zaključuje stečajni postupak zbog nemogućnosti da se
iz stečajne mase pokriju troškovi stečajnog postupka sud u pravilu donosi kad postoje
pretpostavke otvaranja stečajnog postupka, ali kad je – uz to – tijekom prethodnog
postupka utvrđeno da stečajna masa nije dovoljna ni za pokriće troškova stečajnog
postupka1034. Osim tijekom prethodnog postupka, ovakvo imovinsko stanje može se
1031
Odluka OGH u NZ 1917, 220 prema Reich-Rohrwig, s. 674.
1032
1033
O nastavljanju društva v. niže.
1034
Čl. 63. st. 1. Stečajnog zakona (dalje: SZ).
503
utvrditi i nakon otvaranja tj. tijekom provođenja stečajnog postupka. U tom slučaju ste-
čajno vijeće će obustaviti stečajni postupak1035. Zbog toga se formulacija ovog razloga
prestanka društva ne može uzeti doslovno, nego se ona odnosi i na slučajeve kad se
stečajni postupak uopće ne provodi zbog nemogućnosti pokrića troškova iz stečajne
mase i na slučajeve kad je on pokrenut ali obustavljen iz ovog razloga. U trenutku pra-
vomoćnosti bilo jedne ili druge odluke nastao je razlog za prestanak društva.
2.5. Provođenje stečajnog postupka (čl. 466.)

Ovdje treba precizno reći kako je razlog za prestanak društva otvaranje, provo-
đenje i završetak stečajnog postupka i kako taj razlog nastaje u trenutku nastupa
pravnih posljedica otvaranja stečajnog postupka, a to je trenutak isticanja oglasa o
otvaranju stečajnog postupka na oglasnoj ploči suda1036.
2.6. Odluke registarskog suda (čl. 367. st. 2. i st. 3. i čl. 466. st. 1.)
2.6.1. Ništetnost upisa u sudski registar
Unatoč preprekama koje je ZTD postavio u svrhu sprječavanja nezakonitog upisa
osnivanja društva u sudski registar, pretpostavka da se takav slučaj dogodi ipak se ne
može potpuno otkloniti. Ako sud utvrdi da je upis društva u sudski registar bio nezako-
nit, donijet će o tome odgovarajuću odluku koja je ujedno i razlog za prestanak druš-
tva. Pravomoćna odluka suda kojom se utvrđuje da je upis društva u sudski registar bio
nezakonit i postupak donošenja te odluke ocrtani su u Zakonu o sudskom registru1037.
O ništetnosti upisa u sudski registar sud odlučuje presudom donesenom u parnič-
nom postupku koji tužbom može pokrenuti osoba koja ima pravni interes za utvrđe-
nje ništetnosti upisa1038 i to u roku od 30 dana od dana saznanja za razlog ništetnosti,
ali najkasnije u roku od tri godine od dana upisa1039. Presudom će se utvrditi ništetnost
upisa ako je upis obavljen na temelju lažne isprave, ako su u ispravi na temelju koje
je obavljen upis navedeni neistiniti podaci ili isprava ne sadrži podatke potrebne za
upis, ako je isprava potvrđena ili izdana u nezakonito provedenom postupku, ako je
nezakonito provedena radnja o kojoj se podaci upisuju u registar, ili ako postoje drugi
zakonom propisani razlozi1040.
2.6.2. Nedostatak imovine (čl. 367. st. 2. i st. 3.)

Društvo koje nema imovine može prestati i tako da ga registarski sud briše iz
sudskog registra na prijedlog nadležnog organa porezne uprave ili po službenoj duž-
nosti. Postoji više pretpostavki prestanka društva u ovom slučaju. Prvo je potrebno da
društvo tri godine uzastopno ne postupi po zakonskoj obvezi da objavi svoja godišnja
1035
Čl. 203. st. 1. SZ.
1036
Čl. 88. st. 1. SZ.
1037
Nar. nov., br. 1/95, 67/96, 1/98, 30/99, 45/99, 54/05 i 40/07 (dalje: ZSR).
1038
Čl. 77. st. 2. ZSR.
1039
Čl. 77. st. 3. ZSR
1040
Čl. 77. st. 1. ZSR
504
financijska izvješća s propisanom dokumentacijom. Zatim je potrebno da društvo istu

dokumentaciju ne dostavi sudu, niti učini vjerojatnim da ima imovinu, i to u roku od
šest mjeseci nakon što mu sud priopći nakanu brisanja iz sudskog registra. Nakanu
brisanja sud mora priopćiti zakonskim zastupnicima društva i pri tome im odrediti
primjereni rok za isticanje prigovora, a može odrediti i da se nakana brisanja i davanje
roka za isticanje prigovora objave prema pravilima o objavi upisa u sudski registar. U
posljednjem slučaju prigovor može istaći svatko tko ima opravdani interes da se druš-
tvo ne briše iz sudskog registra.
Sud će brisati društvo iz sudskog registra bez da se provodi likvidacija ili stečaj, ali ako
se nakon toga pokaže da društvo ima imovinu koju bi trebalo podijeliti likvidacija će se
ipak provesti i provest će je likvidatori koje imenuje sud na prijedlog zainteresirane osobe.
2.6.3. Nepotpuna uplata uloga u d.o.o. čl. (398. st. 6.)

Propuštanje uplate onog dijela uloga koji nije bio uplaćen pri osnivanju društva
razlog je za prestanak društva samo u jednom slučaju. Onda kad je više osoba osno-
valo društvo i pri tome nisu u cijelosti uplatili poslovne udjele, ali su nakon osnivanja
društva otpali svi članovi osim jednoga, taj posljednji preostali član društva dužan je
uplatiti sve neuplaćene dijelove uloga ili dati osiguranje za to plaćanje. Ako taj jedini
preostali član društva ne učini ni jedno niti drugo, onda će registarski sud donijeti
odluku o prestanku društva.
2.7. Presuda donesena povodom tužbe manjine u d.o.o. (čl. 468.)

Životne okolnosti u kojima posluje d.o.o. mogu se promijeniti tako da ostvare-
nje svrhe postojanja društva postane nemoguće. Također je moguće da u prilikama
društva nastanu važni razlozi za njegov prestanak. U oba ta slučaja manjinski članovi
mogu podići tužbu radi prestanka društva, o čemu podrobnije v. pod Prava manjine.
3. LIKVIDACIJA DRUŠTVA
3.1. Uvod (čl. 369., čl. 370. i čl. 472.)

U trenutku nastanka razloga za prestanak društva ono ima određenu imovinu
odnosno imovinsku masu koja se može sastojati od pokretnina, nekretnina, tražbina,
a u stvarnosti može imati zalihu repromaterijala i/ili dijelova, proizvodnju koja teče,
strojeve, nekretnine, još nenaplaćena – dospjela i/ili nedospjela – potraživanja, za-
poslenike i – dospjele ili/i nedospjele dugove odnosno obveze. Drugim riječima, ono
se nalazi u nizu pravnih odnosa. Oni ne mogu prestati trenutno, nego je za njihovo
razrješenje potrebno određeno vrijeme i provođenje odgovarajućeg postupka.
Prema imovinskom stanju društva u trenutku nastanka razloga za prestanak, sve
je razloge za prestanak društva moguće podijeliti u dvije skupine: u one koji dovode
do otvaranja stečajnog postupka i u one koji dovode do likvidacije društva. Nastan-
kom razloga za otvaranje stečajnog postupka društvo – a to znači i njegovi organi
– pokazali su kako im je potrebno oduzeti ovlasti - pa to Stečajni zakon i čini - te pro-
vesti stečajni postupak koji je sudski postupak što se provodi radi skupnoga namire-
505
nja vjerovnika društva u stečaju. Nasuprot tome, imovinsko stanje društva u trenutku
nastanka drugih razloga za prestanak društva, može biti dobro, pa društvo likvidaciju
provodi autonomno, što isključuje nadležnost suda za njeno provođenje1041. Ali, druš-
tvo je mora provesti iz naprijed već navedenih razloga.
Dakle, likvidacija društva provodi se kad nastane razlog za prestanak društva uvi-
jek osim ako se otvori stečajni postupak. Drugim riječima, likvidacija se ne provodi
kad se provodi stečajni postupak, ali i kad društvo prestaje zbog pripajanja drugom
društvu, spajanja s drugim društvom i podjele društva. Makar je društvo u likvidaciji,
na njega se primjenjuju pravila ZTD-a koja se primjenjuju i na društvo koje nije u likvi-
daciji. To obuhvaća sva pravila ZTD-a osim onih čija pravila su drukčija od posebnih
pravila određenih za likvidaciju – tj. kad je ZTD-om drukčije određeno – ali i onih pra-
vila koja su suprotna svrsi likvidacije
Kad razlog za prestanak društva dovodi do likvidacije – a ne stečajnog postupka
– u tvrtci društva mora se navesti naznaka “u likvidaciji”, a ista naznaka mora se navesti
i na poslovnim papirima društva, i to uz navođenje imena i prezimena likvidatora, te
ostalih podataka koji uvijek moraju biti navedeni na poslovnim papirima društva1042.
3.2. Dužnost i imenovanje likvidatora (čl. 371. i čl. 471.)

Likvidaciju provode članovi uprave – odnosno izvršni direktori - kao likvidato-
ri. Znači da samim početkom postupka likvidacije društva osobe koje su dotad bile
članovi uprave, stječu svojstvo likvidatora i to bez potrebe poduzimanja neke radnje
kako bi stekli to svojstvo. Okolnost što provode likvidaciju kao likvidatori znači da se
početkom postupka likvidacije njihova temeljna zadaća vođenja poslova društva mi-
jenja u zadaću obavljanja radnji kojima se obavlja likvidacija društva.
To, međutim, nužno ne znači da će likvidaciju uvijek nužno provoditi dotadašnji
članovi uprave. Naime, statutom ili odlukom glavne skupštine d.d., odnosno društve-
nim ugovorom ili odlukom članova društva, ako je riječ o d.o.o., za likvidatore se može
imenovati jedna ili više drugih osoba. Ako je u trenutku nastanka razloga za prestanak
društva odgovarajuća odredba o imenovanju likvidatora postojala u statutu d.d. odno-
sno društvenom ugovoru d.o.o., onda će se ona i primijeniti, a ako tu odredbu dioničari
odnosno članovi društva žele promijeniti, to moraju učiniti na način koji je propisan i za
sve druge promjene statuta odnosno društvenog ugovora. Ako statut odnosno druš-
tveni ugovor ne sadrži odgovarajuće odredbe, niti glavna skupština d.d. odnosno čla-
novi d.o.o. ne imenuju likvidatore, onda će likvidaciju provoditi članovi uprave društva.
Osim toga, likvidatore može imenovati sud i to u tri slučaja:
• na prijedlog nadzornog odnosno upravnog odbora društva, ako postoji važan
razlog za to1043 i/ili
1041
Iako bi se na prvi pogled činilo kako je ova tvrdnja posve neprijeporna, sudska praksa je bila
prisiljena potvrditi je. Prema odluci VTSRH Pž-292/98 od 30. lipnja 1998., ZRHTS br. 5, odluka
br. 108, ne samo što “provođenje postupka likvidacije predlagatelja temeljem odredbe čl.
471. Zakona o trgovačkim društvima spada u nadležnost članova uprave” nego je “stoga za
provođenje likvidacijskog postupka sud apsolutno nenadležan.”
1042
Čl. 21. st. 4. do st. 8. ZTD.
1043
Za važan razlog v. Prava manjine
506
• na prijedlog manjinskog dioničara odnosno člana ili članova društva 1044, a

• u d.o.o., i u slučaju kad je registarski sud po službenoj dužnosti obaviješten o
nastanku razloga za prestanak društva pozvao društvo da podnese prijedlog za
upis tog razloga u sudski registar, a društvo se na taj poziv oglušilo1045.
Glede potrebnih svojstava osoba koje bi bile imenovane za likvidatore uz ili
umjesto članova uprave, potrebno je reći kako one moraju ispunjavati uvjete za ime-
novanje na dužnost člana uprave, što je izričito određeno za d.d., ali ne i za d.o.o.
Unatoč tome, ovo gledište treba zauzeti i glede likvidatora d.o.o. Glede likvidatora
d.d. također je izričito određeno kako to može biti i pravna osoba.
3.3. Opoziv likvidatora (čl. 371. i čl. 471.)

Likvidatore je moguće opozvati i umjesto njih imenovati druge. Pravo opoziva li-
kvidatora pripada onome tko ih je imenovao. To znači da će likvidatore koje su ustvari
imenovali dioničari odnosno članovi društva, bilo unošenjem odgovarajuće odredbe
u statut odnosno društveni ugovor ili odlukom glavne skupštine odnosno članova
d.o.o. - ubrajajući ovdje i članove uprave koji su izostankom drukčije odluke članova
društva i društvenog ugovora ex lege postali likvidatori - oni moći i opozvati u svako
doba. Istovremeno oni neće moći opozvati likvidatore koje je imenovao sud, nego
njih može opozvati sud. Te likvidatore sud ne može opozvati sam po službenoj duž-
nosti, već je za opoziv potreban prijedlog i odluka suda donesena u izvanparničnom
postupku, na što se analogno primjenjuju pretpostavke podnošenja prijedloga i do-
nošenja odluke o imenovanju likvidatora od strane suda.
3.4. Položaj likvidatora (čl. 374. st. 2. i st. 3., čl. 375., čl. 381. i čl. 383.)
Na likvidatore – bez obzira na to tko ih je imenovao – primjenjuju se odredbe ZTD-a
i statuta d.d. odnosno društvenog ugovora d.o.o. o upravi društva – iako se odlukom o
prestanku d.d. može odrediti drukčije – i oni u poslu koji obavljaju imaju položaj uprave,
odnosno izvršnih direktora. To što položaj uprave – odnosno izvršnih direktora - imaju
u poslu koji obavljaju znači da taj položaj imaju u okviru svrhe likvidacijskog postupka
i radnji koje se u tom postupku obavljaju. Drugim riječima, oni nemaju položaj uprave i
ne mogu voditi poslove društva i zastupati društvo u okviru njegovog predmeta poslo-
vanja odnosno djelatnosti koje je društvo obavljalo do početka likvidacije, nego samo
u okviru onih poslova koji su zakonom predviđeni za obavljanje u okviru likvidacijskog
postupka. Kako je društvo prestalo obavljati redovnu djelatnost, odredba ZTD-a izrije-
kom određuje kako se na likvidatore ne odnosi zabrana konkurencije1046.
Činjenica što likvidatori – u okviru posla koji obavljaju – imaju položaj uprave,
odnosno izvršnih direktora, podrazumijeva kako oni zastupaju društvo, te iziskuje ra-
zradu pravila zastupanja društva u likvidaciji. Ta pravila skoro su identična pravilima
o zastupanju društva od strane uprave. Ako je imenovano više likvidatora, a odlu-
kom onoga tko ih je imenovao nije drukčije određeno, svi likvidatori skupno zastu-
1044
O tome v. ibid.
1045
Čl. 470. st. 2.
1046
O tome v. Uprava.
507
paju društvo. Za valjano zastupanje društva potrebno je, dakle, očitovanje volje svih
likvidatora. No, ako likvidatori ovlašteni za skupno zastupanje društva tako odluče,
oni mogu pojedine od njih ovlastiti za poduzimanje određenih poslova ili određenih
vrsta poslova, što podrazumijeva da će ovlašteni likvidatori u tim poslovima odnosno
vrstama poslova društvo zastupati samostalno. S druge strane, za valjano očitovanje
volje prema društvu u likvidaciji dostatno je da je volja očitovana samo prema jedno-
me od likvidatora.
U najjednostavnijoj situaciji – u kojoj ni članovi društva niti sud nisu imenovali
druge likvidatore, nego su članovi uprave ex lege postali likvidatori – način na koji
će oni zastupati društvo bit će identičan načinu na koji su zastupali društvo kao čla-
novi uprave i moći će se utvrditi uvidom u izvod iz sudskog registra i statut odnosno
društveni ugovor, jer će se zatečeno stanje prenijeti i u novu situaciju. Uz to, statutom
odnosno društvenim ugovorom ili odlukom suda, ako je sud imenovao likvidatore,
može se odrediti da su pojedini likvidatori ovlašteni zastupati društvo sami ili skupno
s prokuristom društva, a isto može odrediti i nadzorni, odnosno upravni odbor ako je
na to ovlašten statutom ili odlukom glavne skupštine. Ovlaštenje likvidatora za zastu-
panje ne može se ograničiti, a svoje nastupanje za društvo likvidatori naznačuju tako
što se potpisuju za nj uz obvezatno naznačivanje tvrtke društva i stavljanje naznake
da se društvo nalazi u likvidaciji.
Likvidatori podliježu nadzoru nadzornog odnosno upravnog odbora.
Likvidatori koje imenuje sud imaju pravo na nagradu za svoj rad i na nadoknadu
troškova koje su imali. Likvidatori koje imenuju članovi društva ugovorit će svoju na-
knadu, a u slučaju da se likvidatori i društvo ne mogu sporazumjeti o tome, nagradu
i nadoknadu troškova odredit će sud. Uz to, u svezi s nadoknadom troškova i nakna-
dom likvidatora treba istaći kako se isplata ne smije obaviti prije no što se podmi-
re potraživanja vjerovnika od društva u likvidaciji, nego tek u razdoblju između tog
podmirenja i podjele ostatka imovine društva njegovim članovima. Iznimno, na račun
naknade troškova i nagrade za rad likvidatorima mogu se obaviti plaćanja i za vrijeme
trajanja likvidacije, prije nego što se podmire potraživanja vjerovnika, ali samo ako je
očito da to neće utjecati na podmirenje obveza prema vjerovnicima.
Tijekom provođenja likvidacije na najrazličitije načine likvidatori mogu nanijeti
štetu vjerovnicima društva i članovima društva. I u jednom i u drugom slučaju likvi-
datori odgovaraju za počinjenu štetu. Ako je društvo imalo više likvidatora, oni odgo-
varaju solidarno, a zastarni rok za podizanje tužbe protiv njih je godinu dana od dana
brisanja društva iz sudskog registra.
U odnosu na vjerovnike društva, nakon što je društvo brisano iz sudskog registra
tj. prestalo postojati, likvidatori odgovaraju za štetu do visine peterostruke svote na-
grade primljene za svoj rad, ali je ta odgovornost isključena onda kad vjerovnik - koji
zahtijeva naknadu – svoju tražbinu nije prijavio a likvidatori za tu tražbinu nisu znali
niti su mogli znati. S obzirom na okolnost što je odgovornost likvidatora ograničena na
svotu peterostruke naknade, postoji mogućnost da ta svota ne bude dovoljna za pod-
mirenje cjelokupne štete počinjene vjerovniku društva. Ako to bude slučaj, onda za
počinjenu štetu vjerovniku uz likvidatore solidarno odgovaraju svi članovi društva, ali
samo do svote koja im je isplaćena s naslova isplate udjela u ostatku likvidacijske mase.
508
U odnosu na članove društva, za počinjenu im štetu likvidatori odgovaraju prema

općim pravilima o odgovornosti za štetu, što podrazumijeva primjenu odgovarajućih
pravila Zakona o obveznim odnosima o odgovornosti za štetu.
3.5. Upis likvidatora u sudski registar (čl. 372.)

Imenovani prvi likvidatori i njihove ovlasti za zastupanje, a također i svaka izmje-
na likvidatora ili izmjena ovlasti već upisanih likvidatora, moraju se upisati u sudski
registar. Prijavu za upis u sudski registar nije potrebno podnositi u slučajevima ime-
novanja i opoziva likvidatora od strane suda, jer se to u sudski registar upisuje po
službenoj dužnosti, nego samo kad je likvidatore imenovao odnosno opozvao netko
drugi ovlašten za to. Prijavi za upis treba priložiti odgovarajuće isprave. Likvidatori u
svakom slučaju moraju dati izjavu da ne postoje okolnosti zbog kojih ne bi mogli biti
imenovani na tu dužnost i izjavu kako su upoznati s time da o svemu moraju uredno
obavješćivati sud. Potpise moraju položiti kod registarskog suda samo ako se radi o
osobama koje ih već nisu položile kao članovi uprave.
3.6. Tijek likvidacije (čl. 370., čl. 373., čl. 374. st. 1. i st. 4., čl. 376. st. 1. do
st. 3., čl. 378. st. 1. do st. 3., čl. 379., čl. 380. st. 1., st. 2. i st. 3. i čl. 382.
st. 1. do st. 6.)
Temeljna zadaća postupka likvidacije sastoji se u okončanju poslova koji su u ti-
jeku, naplati tražbina koje društvo ima od trećih osoba, unovčenju imovine društva,
podmirenju vjerovnika i podjeli ostatka imovine članovima društva.
Ove radnje obavljaju se određenim redoslijedom, koji je predviđen odredbama
ZTD-a. Kronološki prva obveza likvidatora jest sačinjenje početnih likvidacijskih izvje-
šća o financijskom položaju u kojima se iskazuju vrijednost imovine, obveze i kapital
društva. Početnu likvidacijsku bilancu i izvješće o stanju društva likvidatori su dužni
sačiniti odmah po stupanju na dužnost pri čemu se na početnu likvidacijsku bilan-
cu primjenjuju propisi o izradi godišnjih financijskih izvješća, te ona mora sadržavati
iskaz vrijednosti imovine, obveza i kapitala društva.
Izrađenu početnu likvidacijsku bilancu likvidatori podnose glavnoj skupštini d.d.
odnosno skupštini d.o.o. na utvrđivanje, pri čemu sud može odlučiti da nije potrebno
provesti reviziju godišnjih financijskih izvješća, ako su sve okolnosti društva tako vidljive
da revizija u interesu vjerovnika i dioničara odnosno članova društva nije potrebna. Glav-
na skupština, osim što odlučuje o utvrđivanju početnih financijskih izvješća, odlučuje i
o davanju razrješnice likvidatorima i članovima nadzornog, odnosno upravnog odbora.
Nakon što skupština usvoji početnu likvidacijsku bilancu, započinje obavještava-
nje vjerovnika društva o provođenju postupka likvidacije. Način na koji će se oni oba-
vještavati zavisi od pitanja radi li se o poznatim ili nepoznatim vjerovnicima. Poznate
vjerovnike društvo je dužno posebno tj. pojedinačno obavijestiti, a sve ostale oba-
vještava se javnom objavom poziva i to najmanje tri puta u razmacima koji ne mogu
biti kraći od 15 dana ni duži od 30 dana. Ova obavijest mora sadržavati obavijest o
prestanku društva i poziv vjerovnicima da prijave svoje tražbine koje imaju od društva
u likvidaciji, i to u roku od šest mjeseci od zadnje objave poziva.
509
Istodobno likvidatori obavljaju radnje upravljene na razrješenje svih odnosa

društva. Oni završavaju započete poslove, naplaćuju tražbine društva od njegovih
dužnika, podmiruju obveze društva prema njegovim vjerovnicima i unovčuju imovi-
nu društva. Kod toga je važno naglasiti kako likvidatori mogu sklapati nove poslove
samo u mjeri u kojoj to zahtijeva provođenje likvidacije, što znači kako se novi poslovi
mogu sklapati samo u svrhu razrješavanja imovinskih odnosa društva odnosno u svr-
hu obavljanja naprijed navedenih radnji koje se obavljaju u tijeku postupka likvidaci-
je. Druge poslove likvidatori ne smiju poduzimati.
Npr. ako je društvo u likvidaciji – sukladno ugovoru koji je sklopljen prije nastan-
ka razloga za prestanak društva – dužno svom suugovaratelju isporučiti neku količinu
svojih proizvoda, onda su likvidatori ovlašteni kupiti potreban materijal i proizvesti tu
količinu. Također, oni su ovlašteni sklopiti novi ugovor o prodaji robe društva u likvi-
daciji, ali samo ako se on odnosi na robu koja je ranije proizvedena ili čija je proizvod-
nja u tijeku, dok nisu ovlašteni sklopiti novi ugovor o prodaji koji bi podrazumijevao i
novu nabavu materijala i novu proizvodnju. Ako materijala ima u zalihi onda – zavisno
od toga što je ekonomičnije – treba ili taj materijal prodati ili od njega izraditi robu
čijom proizvodnjom se društvo bavilo i tu robu prodati. Ali novi materijal se smije na-
bavljati samo za potrebe ispunjenja ugovora koji su sklopljeni prije nastanka razloga
za prestanak društva.
Kako će postupak likvidacije završiti brisanjem društva iz sudskog registra, tj. nje-
govim prestankom, posebno važno pitanje tijekom ovog postupka je pitanje zaštite
vjerovnika. Zbog toga se preostala imovina društva može podijeliti dioničarima od-
nosno članovima d.o.o. tek nakon što protekne godina dana od dana treće objave
poziva vjerovnicima da prijave svoje tražbine. Glede položaja vjerovnika, potrebno ih
je podijeliti na one čije su tražbine poznate društvu, čije tražbine nisu poznate društvu
i čije tražbine su sporne.
Budući da sporovi mogu trajati dugo, a s druge strane nema razloga da dioniča-
rima odnosno članovima ne bude podijeljen nesporni dio preostale imovine, njima
se imovina može podijeliti, ali samo ako je vjerovniku sporne tražbine dano osigura-
nje da će mu ona, ako se kasnije utvrdi, biti podmirena. Glede tražbina koje društvu
nisu poznate treba reći kako je njihovim vjerovnicima – objavom poziva – bila dana
mogućnost da ih prijave. Ako tu mogućnost nisu iskoristili, tj. ako pravodobno nisu
prijavili takve tražbine, preostala imovina društva može se podijeliti dioničarima od-
nosno članovima, a takvi vjerovnici mogu zahtijevati da im se tražbine podmire samo
iz imovine koja još nije podijeljena dioničarima.
Ako vjerovnik ne prijavi društvu tražbinu koja je poznata društvu, društvo je duž-
no dugovani iznos za njega položiti kod suda u mjestu upisa u sudski registar. Ako se
radi o tražbini predaje stvari, dugovane stvari društvo je dužno pohraniti u javno skla-
dište, a ako ih vjerovnik ne preuzme u roku od šest mjeseci, te se stvari javno prodaju a
postignuta cijena predaje se općini na čijem je području sjedište društva (ako odlukom
o podjeli imovine nije drugačije određeno) umanjena za troškove čuvanja i prodaje.
Nakon što se podmire dugovi društva – pri čemu se podrazumijeva potpuno
podmirenje tj. ispunjenje svih nenovčanih i novčanih obveza društva u cijelosti, po-
znata je vrijednost imovine društva koja je preostala za podjelu članovima društva.
510
Zbog toga će likvidatori, nakon ispunjenja obveza društva prema njegovim vjerov-
nicima, izraditi izvješće o provedenoj likvidaciji i prijedlog o podjeli imovine društva,
ako u odluci o prestanku društva nije drugačije određeno.
Iz pravila o pripadanju dioničarima odnosno članovima d.o.o., one imovine druš-
tva koja je preostala nakon ispunjenja obveza društva prema njegovim vjerovnicima,
treba proisteći stajalište kako tom imovinom društva članovi slobodno raspolažu. Je
li zbog toga nužno i prisilno unovčenje te imovine? Npr. mora li se unovčiti tj. prodati
poslovni prostor društva, ako su novčana sredstva tog društva bila dovoljna za potpu-
no podmirenje vjerovnika? Po mišljenju autora ne mora, nego – u takvom slučaju – od
članova društva treba zavisiti odluka o “sudbini” tog prostora. Zašto ga npr. jedini član
društva ne bi zadržao, ili zašto ne bi jedan isplatio ostale u novcu a uzeo taj prostor, ili
zašto imovina ne bi bila u naravi podijeljena između članova društva bez prethodnog
njenog unovčenja ako je uporabna vrijednost te imovine za članove veća od njene tr-
žišne vrijednosti. Na ispravnost ovog zaključka upućuje odredba prema kojoj se (pre-
ostala) imovina dijeli na način predviđen statutom d.d., a u d.o.o. na način predviđen
društvenim ugovorom.
Izvješće o provedenoj likvidaciji i prijedlog diobe imovine – posljednje samo ako
u odluci o prestanku društva nije štogod drukčije određeno – likvidatori podnose
na prihvaćanje organu koji je donio odluku o prestanku društva ako u toj odluci nije
drugačije određeno. Ako je taj organ glavna skupština, a u d.o.o. skupština društva,
odnosno ako je ona nadležna za prihvaćanje izvješća i prijedloga diobe, pa se ne sa-
stane nakon što dva puta bude uredno sazvana ili ne bude podobna za odlučivanje,
smatrat će se da su izvješće i prijedlog prihvaćeni onako kako su predloženi. Na te-
melju – stvarnog ili predmnijevanog - prihvaćanja izvješća o provedenoj likvidaciji i
prijedloga diobe preostale imovine, likvidatori pristupaju podjeli preostale imovine
dioničarima odnosno članovima d.o.o. i dužni su je podijeliti u roku od 30 dana od
dana donošenja odluke o prihvaćanju spomenutih prijedloga. Imovina se dijeli na na-
čin određen statutom, a u d.o.o. društvenim ugovorom1047.
U d.d. mogu postojati dionice koje imateljima daju različita prava pri podjeli imo-
vine društva. Ako postoje, imovina se dijeli dioničarima sukladno takvim njihovim pra-
vima, a ako ne postoje, imovina se dijeli razmjerno sudjelovanju dionica u temeljnom
kapitalu društva, ali samo ako su sve dionice uplaćene u istom omjeru tj. ako su ulozi
za sve dionice uneseni u temeljni kapital u jednakom dijelu. U protivnom slučaju, prvo
se nadoknađuje ono što je uloženo, a potom se ostalo dijeli razmjerno sudjelovanju
dionica u temeljnom kapitalu društva. Ako preostala imovina društva nije dovoljna za
nadoknadu uloženog, dioničari trebaju snositi gubitak razmjerno sudjelovanju njiho-
vih dionica u temeljnom kapitalu društva. Ovo pravilo može se primijeniti i na d.o.o.
Nakon što je dioničarima odnosno članovima društva podijeljen ostatak likvida-
cijske mase, odnosno imovina preostala nakon namirenja vjerovnika, preostaje još
svega nekoliko radnji prije no što će društvo prestati postojati brisanjem iz sudskog
registra. Likvidatori prvo podnose glavnoj skupštini odnosno skupštini zaključna li-
kvidacijska financijska izvješća i izvješće o provedenoj likvidaciji na prihvaćanje, a
kad ona prihvati zaključna likvidacijska financijska izvješća i izvješća likvidatora, te
1047
V. Obveze, odgovornost i prava člana društva, Pravo na udio u ostatku likvidacijske mase.
511
likvidatorima dade razrješnicu, likvidatori podnose registarskom sudu prijavu za upis

brisanja društva iz sudskog registra.
Brisanjem iz sudskog registra društvo prestaje, a sud će čuvati prethodno mu pre-
dane poslovne knjige i dokumentaciju društva. Poslovne knjige i dokumentaciju sud
će dati na uvid dioničarima odnosno članovima i vjerovnicima društva, a također i
drugim osobama koje učine vjerojatnim postojanje njihova opravdanog interesa za
to. Osim toga, pokaže li se kasnije da je potrebno provesti daljnje mjere u likvidaciji
društva, sud će na prijedlog osobe koja na tome ima pravni interes ponovo imenovati
ranije ili nove likvidatore.
4. PROMJENA POSTUPKA PRESTANKA (čl. 377.)

Tijekom provođenja postupka likvidacije moguće je ustanovljenje činjenice da
je vrijednost cjelokupne imovine društva manja od svote dugova društva prema nje-
govim vjerovnicima, uključujući kamate. Moguća je i obrnuta situacija, a to je da se
tijekom provođenja stečajnog postupka utvrdi kako je vrijednost cjelokupne imovine
društva veća od svote dugova društva prema njegovim vjerovnicima. I u jednom i u
drugom slučaju spomenuta utvrđenja znače kako otpadaju pretpostavke za provo-
đenje onog postupka koji je u tijeku. U prvom slučaju utvrđeno stanje pokazuje kako
su nastupile pretpostavke za provođenje stečajnog postupka, a u drugom kako tih
pretpostavki više nema. Dosljedno tome, u prvom slučaju likvidatori moraju odmah
obustaviti likvidacijski postupak i predložiti provođenje stečajnog postupka.
5. NASTAVLJANJE DRUŠTVA (čl. 384.)

U onim slučajevima kad provođenje postupka likvidacije nije bilo uzrokovano
nikakvim drugim okolnostima, nego je posljedica isključivo volje dioničara odnosno
članova d.o.o., nastanak razloga za prestanak društva, započinjanje postupka likvida-
cije i njegovo djelomično provođenje, još nužno ne vodi prestanku društva. Drugim
riječima, ako se postupak likvidacije provodi bilo zato što je glavna skupština d.d., od-
nosno članovi d.o.o., donijeli odluku o njegovom prestanku ili zato što je istekao rok
na koje je društvo osnovano, tako dugo dok ne započne podjela imovine - koja je pre-
ostala nakon podmirenja vjerovnika društva – dioničarima odnosno članovima d.o.o.,
glavna skupština odnosno članovi d.o.o. mogu donijeti odluku o nastavljanju društva.
Kad se promatra struktura i redoslijed radnji u postupku likvidacije, onda se može
reći kako će posljednji trenutak za donošenje ove odluke članova društva biti skupšti-
na sazvana zbog donošenja odluke o zaključivanju likvidacijskih financijskih izvješća i
podjeli preostale imovine. To zato što započinjanje s podjelom ostatka imovine treba
očekivati odmah nakon što skupština donese ove odluke.
Za donošenje odluke o nastavljanju društva potrebna je najmanje tročetvrtin-
ska većina glasova od ukupnog broja glasova zastupljenog na glavnoj skupštini d.d.
odnosno na skupštini d.o.o., ali se statutom odnosno društvenim ugovorom može
odrediti kako je za donošenje ove odluke potrebna veća većina od te, a također i is-
punjenje dodatnih pretpostavki. Slijedom odluke o nastavljanju društva, likvidatori
će biti dužni podnijeti sudu prijavu za upis nastavljanja društva u sudski registar, pri
512
čemu će morati dokazati kako podjela ostatka imovine društva njegovim članovima
još nije započela. Odluka o nastavljanju društva proizvest će učinke u trenutku upisa
u sudski registar.
Izložena pravila o nastavljanju društva ne primjenjuju se samo kad se provodi
postupak likvidacije, nego još u dva slučaja. Kad se provodi stečajni postupak, ali taj
postupak bude obustavljen ili zaključen nakon pravomoćnosti rješenja o potvrdi ste-
čajnog plana, te kad se odlukom registarskog suda odredi brisanje upisa društva u
sudski registar ali se razlog zbog kojega je određeno brisanje otkloni prije nego što se
donese odluka o nastavljanju društva.
6. UPISI U SUDSKI REGISTAR

6.1. Uvod
Načelo konstitutivnosti upisa u sudski registar vrijedi jednako u svezi s upisom
podataka koji se tiču prestanka društva kao i u svezi s upisom osnivanja društva i upi-
som promjena podataka koji su upisani u sudski registar. To znači da se promjena koja
se upisuje u sudski registar - posebno u odnosima izmedju društva i trećih osoba tj. u
vanjskim odnosima društva - uzima nastalom u trenutku upisa te promjene u sudski
registar a ne u nekom ranijem trenutku kao što je npr. donošenje odluke o izmjeni
društvenog ugovora ili donošenje odluke o prestanku društva ili trenutak podnošenja
sudu prijave za upis promjene.
Unatoč tome što postoji mogućnost da započeti likvidacijski ili stečajni postupak
ne svrši prestankom društva, nego nastavkom njegova redovitog poslovanja, presta-
nak društva ipak je redovita i očekivana posljedica nastanka razloga za prestanak i
provođenja likvidacijskog ili stečajnog postupka. S obzirom na važnost nastanka ta-
kve perspektive daljnjeg postojanja društva za javnost, a posebice s obzirom na okol-
nost što s nastankom razloga za prestanak društva treba prestati njegova produktivna
tj. redovita poslovna djelatnost, potrebno je razlog za prestanak društva i otvaranje
postupka likvidacije odnosno stečaja upisati u sudski registar i učiniti dostupnim jav-
nosti. Zbog toga se, u svezi s prestankom društva, u sudski registar obvezatno upisuju
razlog za prestanak društva i brisanje društva iz sudskog registra.
Uz to – u razdoblju između nastanka razloga za prestanak i brisanje društva iz
sudskog registra – mogući su i upisi likvidatora odnosno njihovih imenovanja i opo-
ziva, kao i upisi promjene razloga prestanka i vrste postupka prestajanja, a također i
upis nastavljanja društva.
Ovdje treba napomenuti kako postoje i slučajevi kad će društvo prestati postojati
i bez provođenja likvidacije ili stečaja. Ove slučajeve potrebno je spomenuti zato što
izostanak potrebe provođenja likvidacije ili stečaja dovodi do nepotrebnosti razliko-
vanja upisa razloga prestanka od brisanja društva, nego je društvo moguće odmah
brisati iz sudskog registra. To će biti slučaj kad porezna uprava obavijesti sud da druš-
tvo nema imovinu pod uvjetom da društvo tri godine nije objavilo godišnja financij-
ska izvješća, nije ih dostavilo sudu u roku od šest mjeseci od priopćenja nakane brisa-
nja i nije učinilo vjerojatnim da ima imovinu1048. Također, bez provođenja likvidacije ili
1048
Čl. 367. st. 2.
513
stečaja društvo će prestati i u slučaju statusnih promjena, jer će njegova cjelokupna

imovina i obveze preći na drugo društvo.
6.2. Upis razloga prestanka društva (čl. 368. i čl. 470.)

Kad se promotre razlozi za prestanak društva, može se uočiti kako postoje oni
razlozi za čiji nastanak sud uopće ne mora saznati, i oni za koje sud sam znade, ili se
sastoje upravo u njegovom postupanju. Za odluku članova o prestanku sud uopće
ne mora saznati, za presudu o prestanku društva zna, dok prestanak zbog neplaćanja
uloga u d.o.o. sam inicira. Zbog toga je potrebno odvojeno prikazati slučajeve kad o
nastanku razloga za prestanak društvo treba obavijestiti sud i slučajeve kad sud po-
stupa sam po službenoj dužnosti.
Za nastanak razloga prestanka društva registarski sud će u više slučajeva sam
znati ili saznati i bez obavijesti društva. Njemu se ex offo dostavljaju presuda o pre-
stanku društva i odluka o otvaranju stečajnog postupka. Bez obavijesti društva on će
saznati i za činjenicu da društvo nema imovine – jer će ga o tome obavijestiti nadležni
porezni organ – a i za činjenicu da su svi udjeli s pravom glasa sjedinjeni kod jed-
ne osobe. S druge strane prestanak društva. zbog proteka vremena i odluka članova
d.o.o. odnosno glavne skupštine d.d. o prestanku društva moraju se prijaviti sudu radi
upisa u sudski registar jer sud nije dužan voditi evidenciju iz koje bi bilo vidljivo kad
koje društvo prestaje, a za odluku članova društva o prestanku društva bez obavijesti
uopće ne može saznati.
Od pitanja hoće li sud za nastanak razloga prestanka saznati ex offo ili ne, po-
trebno je razlikovati pitanje hoće li upis razloga prestanka biti obavljen po službe-
noj dužnosti ili neće. Glede posljednjeg prvo treba istaći kako upis razloga prestanka
u svakom slučaju može uslijediti po službenoj dužnosti. Naime, onda kad sazna za
nastanak razloga prestanka društva, registarski sud će pozvati društvo da podnese
prijavu za upis tog razloga u sudski registar, a ne postupi li uprava po zahtjevu koji joj
je upućen od strane registarskoga suda da podnese prijavu za upis nastanka razloga
za prestanak društva u sudski registar, taj će joj sud uputiti ponovni poziv da to učini
uz upozorenje da će po proteku ostavljenoga roka sud po službenoj dužnosti upisati
u sudski registar da je nastao razlog za prestanak društva. Taj rok iznosi najmanje 30
dana, a u slučaju njegova bezuspješnog proteka sud će sam donijeti rješenje o upisu
razloga za prestanak, imenovanju likvidatora i promjeni tvrtke tj. unošenju u nju do-
datka “u likvidaciji”1049. Po pravomoćnosti tog rješenja sud će obaviti upis1050. Osim u
ovom slučaju, ex offo će biti upisano i predlaganje stečaja i otvaranje stečaja, presuda
o prestanku društva i odluka o prestanku d.o.o. u slučaju sjedinjenja svih udjela s pra-
vom glasa kod jednog člana društva.
Povodom nastanka razloga za prestanak društva u sudski registar upisuju se: pro-
mjena tvrtke, tako da joj se dodaje nastavak “u likvidaciji” ili “u stečaju”, zavisno o tome
o kojem se razlogu prestanka radi, i nastanak razloga za prestanak uz navođenje vrste
razloga za prestanak i datuma nastanka tog razloga
1049
Čl. 64. ZSR.
1050
Ibid.
514
S druge strane, nije uvijek nužno posebno upisivati likvidatore zato što likvidaciju
provode članovi uprave koji su u sudski registar ionako upisani kao “članovi uprave
/ likvidatori”, pa je njihovo svojstvo likvidatora vidljivo iz naznake likvidacije u tvrtci
društva.
6.3. Brisanje društva iz sudskog registra

Brisanje društva iz sudskog registra uslijedit će po okončanju likvidacijskog ili
stečajnog postupka, ali također i zbog nedostatka imovine društva i zbog statusnih
promjena. Treba istaći kako brisanje društva iz registra ne bi smjelo biti obavljeno sve
dok postoje - makar kako mala - prava i/ili obveze društva jer bi u suprotnom slučaju
nastala imovina odnosno prava bez titulara odnosno obveze bez dužnika budući da
bi titular prava odnosno dužnik prestao postojati bez sljednika. To ne vrijedi samo u
slučaju podjele i pripajanja društva i spajanja društava.
I ovdje je moguće razlučiti slučajeve kad će društvo biti brisano po službenoj
dužnosti od slučajeva kad je za brisanje potreban prijedlog sudu, ali također i okol-
nost da će sud po službenoj dužnosti brisati društvo u situaciji kad je propušteno
podnošenje prijedloga za brisanje. Po službenoj dužnosti registarski sud će brisati
društvo nakon zaključenog stečaja tj. nakon što mu stečajno vijeće dostavi rješenje
o zaključenju stečajnog postupka1051. Bilo po službenoj dužnosti ili povodom od-
govarajućeg prijedloga, registarski sud ovlašten je brisati društvo zbog provedenih
statusnih promjena zbog kojih je ono prestalo postojati1052, kao i zbog toga što ono
nema imovine1053.
Kad se provodio postupak likvidacije, prijavu za brisanje - nakon zaključenog li-
kvidacijskog postupka - podnose likvidatori društva1054, ali ako oni propuste podnijeti
tu prijavu na poziv suda, a sud je utvrdio da je likvidacija zaključena, sud može sam
ili na prijedlog osobe koja ima pravni interes, pokrenuti postupak brisanja, donijeti
rješenje o brisanju i obaviti brisanje društva iz sudskog registra.
7. NIŠTETNOST DRUŠTVA (čl. 384.a do čl. 384.c i čl. 472.a)

7.1. Uvod
U postupku osnivanja društva – bilo u aktima koji nastaju u tom postupku ili u
radnjama koje se poduzimaju – mogu postojati nedostaci odnosno usvojeni akti ili
poduzete radnje mogu biti protivni prisilnim odredbama ZTD-a, uključujući naročito
najvažnije prisilne odredbe koje postoje radi zaštite članova društva i trećih osoba.
Iako to u praksi neće biti česti slučaj, moguće je da osnivanje društva bude upisano u
sudski registar, a to znači da u trenutku upisa ono nastane kao pravna osoba. Pravila o
ništetnosti društva uređuju takve slučajeve, pri čemu treba naglasiti kako se u takvim
slučajevima na ništetnost d.o.o. primjenjuju pravila o ništetnosti d.d.
1051
Čl. 67. ZSR.
1052
Čl. 68. ZSR
1053
Čl. 70. ZSR
1054
Čl. 66. ZSR.
515
7.2. Razlozi ništetnosti

Društvo je ništetno ako u statutu odnosno izjavi o preuzimanju dionica u d.d.
odnosno u društvenom ugovoru odnosno izjavi o osnivanju d.o.o., pri osnivanju, nisu
navedeni:
• tvrtka društva,
• svota temeljnog kapitala,
• ulozi u društvo,
• predmet poslovanja, ili su odredbe o predmetu poslovanja ništave,
ili nisu poštovane prisilne odredbe o:
• najmanjoj dopuštenoj uplati dionica odnosno poslovnih udjela, te
• uvjetima i postupku za upis u sudski registar.
Budući da je ništetnost najteža građanskopravna sankcija postojanja nedostata-
ka, ovi razlozi ništetnosti društva su taksativni – a ne primjerični – i treba ih tumači-
ti odnosno uzeti doslovno odnosno restriktivno, tako da se ne mogu širiti na druge
eventualne nedostatke pri osnivanju društva. Upravo stoga smo naveli kako razlog
ništetnosti predstavlja nepoštivanje prisilnih odredbi o uplatama dionica odnosno
poslovnih udjela i uvjetima i postupku za upis u sudski registar, tj. postojanje protiv-
nosti obavljenih radnji tim odredbama, unatoč tome što izričaj odredbe ne spominje
prisilne propise, nego govori samo o nepoštivanju propisa. Iz istog razloga tužba radi
utvrđenja ništetnosti društva ne može se podići iz drugih razloga, osim iz taksativno
navedenih.
7.3. Otklanjanje nedostatka

Od navedenih razloga ništetnosti društva, postoji samo jedan koji je moguće ot-
kloniti. To je propuštanje da se u statutu odnosno društvenom ugovoru ili izjavi o
osnivanju navede predmet poslovanja, odnosno ništetnost odredbi o predmetu po-
slovanja. Naime, pretpostavka podnošenja tužbe radi utvrđenja ništetnosti društva
zbog tih razloga, pozivanje je društva da ukloni postojeći nedostatak i propuštanje
društva da to učini u roku od tri mjeseca. Tek ako je neka od osoba ovlaštenih za po-
dizanje tužbe od društva zatražila uklanjanje ovih nedostataka, a društvo ih nije uklo-
nilo u roku od tri mjeseca, može se podići tužba radi utvrđenja ništetnosti društva.
7.4. Tužba radi utvrđenja ništetnosti

Pravila ZTD-a o ništetnosti društva izrijekom ne kažu kako je društvo ništetno kad
postoje naprijed navedeni razlozi ništetnosti, ali to proizlazi iz pravila o podizanju tuž-
be radi utvrđenja ništetnosti društva. Ta pravila ujedno pokazuju kako je istovremeno
društvo ništetno po samom zakonu, ali je i nastalo kao pravna osoba, jer je osnivanje
upisano u sudski registar.
Kako bi se otklonila duboka proturječnost koja postoji u tom slučaju, postoji
pravo na tužbu radi utvrđenja ništetnosti, što ujedno znači i da se ništetnost društva
može utvrđivati samo u postupku povodom te tužbe. Pravo na tužbu radi utvrđenja
ništetnosti društva pripada – tj. tu tužbu može podići – svaka osoba koja ima svojstvo
516
dioničara odnosno člana društva, člana uprave i/ili člana nadzornog odbora – odno-
sno izvršnog direktora i/ili člana upravnog odbora - u trenutku podizanja tužbe, i to
u roku od tri godine od dana upisa osnivanja društva u sudski registar, a nadležan
je trgovački sud na čijem području se nalazi sjedište društva upisano u sudskom re-
gistru1055. Pri tome izričaj odredbe ZTD-a upućuje na to da bi rok od tri godine bio
prekluzivnog karaktera, jer prema izričaju odredbe ZTD-a «tužba se mora podići …
u roku…». Dakle, ako se tužba ne podigne u roku od tri godine od navedenog dana,
prestaje pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti društva.
Tužba se podiže protiv društva, a društvo u postupku zastupa uprava i nadzorni
odbor, u d.o.o. ako ga društvo ima. Ako tužbu podigne član uprave, društvo zastupa
nadzorni odbor, a ako ga d.o.o. nema članovi odnosno skupština društva mogu odre-
diti zastupnika društva ili ga može odrediti sud. Ako tužbu podigne član nadzornog
odbora, društvo zastupa uprava. Dioničar odnosno član društva se može pridružiti
tužitelju kao umješač u roku od mjesec dana.
Javno ovjereni prijepis ili presliku tužbe uprava društva mora dostaviti registar-
skom sudu bez odgađanja od dana kada je podignuta, odnosno od dana kad je sa-
znala za podizanje tužbe, a registarski sud će u sudski registar upisati zabilježbu spora.
7.5. Utvrđenje ništetnosti i njegovi učinci

Ako sud utvrdi da je društvo ništetno, pravomoćna presuda kojom je to utvrđe-
no djeluje prema svim dioničarima odnosno članovima društva, članovima uprave
i nadzornog odbora, i kad nisu bili stranke u postupku, a parnični sud dostavit će je
registarskom sudu u roku od 15 dana od dana kad je postala pravomoćna. Registarski
sud će tim povodom u sudski registar upisati ništetnost društva, a ako bi presudom
tužbeni zahtjev bio pravomoćno odbijen, registarski sud će brisati zabilježbu spora.
Pravomoćnom presudom utvrđena ništetnost društva razlog je za prestanak
društva. Iako je to proturječno općim pravilima o ništetnosti pravnih poslova, ovdje je
to neizbježna posljedica, jer je osnivanje društva prethodno bilo upisano u sudski re-
gistar i društvo je postojalo i poslovalo od upisa osnivanja u sudski registar, pa sve do
upisa ništetnosti. Dosljedno tome, nakon upisa ništetnosti društva u sudski registar
provodi se likvidacija društva. Također dosljedno činjenici što je društvo u navede-
nom razdoblju postojalo i poslovalo – posebno s trećim osobama koje nisu znale ni
morale znati za ništetnost društva – pravni poslovi koje je društvo poduzimalo u tom
razdoblju nisu ništetni zbog ništetnosti društva, nego su valjani, pa su prava i obveze
iz tih poslova postojali odnosno postoje ako nisu prestali prema pravilima o prestanku
obveza u obveznom pravu. To ZTD izriče riječima: «ništetnost društva ne utječe na
pravne poslove poduzete u njegovo ime».
Pri osnivanju društva dionice odnosno ulozi u novcu nisu morali biti uplaćeni
u cijelosti, pa je moguće da je uplata neuplaćenih dijelova dionica odnosno poslov-
nih udjela potrebna za ispunjenje obveza prema vjerovnicima društva. Stoga su oni
dioničari odnosno članovi društva koji poslovne udjele nisu uplatili u cijelosti, dužni
obaviti uplatu, ali ne u cijelosti, nego samo u onoj mjeri u kojoj je to potrebno radi
ispunjenja obveza društva prema njegovim vjerovnicima.
1055
Čl. 384.a st. 1. i st. 3. u svezi s čl. 40.
517
Povezana društva Slakoper
XIV POVEZANA DRUŠTVA
1. POJAM I OSNOVNO O POVEZANIM DRUŠTVIMA (čl. 473.)

Pravila ZTD-a o pojedinim tipovima društava polaze od stajališta da pravna sa-
mostalnost pojedinog društva podrazumijeva kako će svako društvo biti vođeno i
poslovati u njegovom vlastitom interesu odnosno u interesu tog društva kao cjeline
u kojoj se posebno ističu članovi tog društva i njihov interes i cilj osnivanja društva.
Podrazumijeva se da će svako pojedino društvo donositi i provoditi poslovne i druge
– naročito financijske – planove samo u svom vlastitom interesu, a ne u interesu neko-
ga drugog društva ili neke skupine društava. Pri tome je uprava društva samostalna i
vodi poslove društva kao cjeline, a ako postoji više pogona podrazumijeva se da vodi
sve pogone u društvu. O uporabi dobitka društva odlučuju članovi društva slobodno,
dakako, nakon što je dio dobitka raspoređen sukladno prisilnim propisima.
Tako koncipiran položaj društava i njihovih organa odnosno članova može biti
značajno promijenjen u slučaju kad je društvo povezano s jednim ili više društava na
neki od načina koje uređuju pravila ZTD-a o povezanim društvima. Npr. ako jedno
društvo u nekom d.d. stekne pretežni broj dionica odnosno pretežni broj glasova u
glavnoj skupštini, ono će imati odlučujući utjecaj pri imenovanju članova nadzornog
odbora, a time će moći utjecati i na sastav uprave to d.d. Time će to d.d. moći podvrći
vlastitim gospodarskim interesima, što može biti nauštrb gospodarskim interesima
i cilju tog d.d. i njegovih članova, a može ugroziti i vjerovnike tog d.d. Ili, ako jedno
društvo drugome dade svoj pogon u zakup, uprava zakupodavatelja više neće voditi
taj pogon. Također, ako se društvo obveže prenijeti dio svog dobitka ili čitav dobitak
drugom društvu ili udružiti svoj dobitak s dobitkom drugog društva, njegovi članovi
više neće moći slobodno odlučivati o uporabi dobitka.
U primjerima koji su upravo navedeni radi se o povezanim društvima, a već iz tih
primjera može se nazrijeti kako povezana društva mogu nastati na temelju ugovora –
koji se nazivaju poduzetničkim ugovorima – i na temelju sudjelovanja jednog društva
u drugom društvu držanjem udjela u tom drugom društvu. Drugim riječima društva
mogu biti povezana kapitalom ili poduzetničkim ugovorima. Kad je riječ o povezano-
sti kapitalom, tj. držanjem udjela u drugom društvu, za nastanak mogućnosti izlože-
nih u primjerima koji su navedeni, nije dovoljno držanje udjela bilo koje veličine, nego
je za to potrebno držanje određene najmanje veličine udjela u drugom društvu. Kad
to postoji povezana društva mogu biti (1) društvo s većinskim sudjelovanjem i druš-
tvo u većinskom sudjelovanju, (2) ovisno i vladajuće društvo, (3) društva koncerna, i
(4) društva s uzajamnim udjelima. Društva će biti povezana poduzetničkim ugovori-
ma kad sklope jedan od tih ugovora, a to su (1) ugovor o vođenju poslova društva, (2)
ugovor o prijenosu dobiti, (3) ugovor o djelomičnom prijenosu dobiti, (4) ugovor o
zajednici dobiti, (5) ugovor o vođenju vlastitog poduzeća za tuđi račun, (6) ugovor o
zakupu poduzeća ili pogona, i (7) ugovor o prepuštanju poduzeća ili pogona.
Pravila ZTD-a o povezanim društvima definiraju i uređuju pojedine oblike pove-
zanosti društva, poduzetničke ugovore i pravne odnose koji nastaju povodom nasta-
naka povezanih društava. Posebno je važno istaći kako ta pravila posebnu pozornost
posvećuju zaštiti interesa koji mogu biti ugroženi kad postoje povezana društva. Po-
519
Slakoper Povezana društva
novno upućujući na naprijed izložene primjere, ističemo kako postojanje povezanih

društava može ugroziti društva u kojima druga društva imaju utjecaj na upravljanje,
članove tih društava i vjerovnike tih društava. Stoga je značajan dio pravila o poveza-
nim društvima posvećen zaštiti tih društava, njegovih članova i njegovih vjerovnika.
2. DRUŠTVA POVEZANA KAPITALOM

2.1. Obveza obavješćivanja (čl. 478.)
Budući da stjecanje dionica u d.d. odnosno poslovnog ili poslovnih udjela u
d.o.o. preko određenog udjela tih dionica odnosno udjela u temeljnom kapitalu, stva-
ra određene pravne učinke, u slučaju takvog stjecanja za stjecatelja nastaje obveza
obavješćivanja društva u kojem su stečene takve dionice odnosno poslovni udjel ili
udjeli. Kako se u društvima osoba udjeli ne mogu stjecati bez pristanka ostalih čla-
nova, radi se samo o stjecanju udjela u društvima kapitala, i to sa sjedištem u RH, ali
istodobno stjecatelj udjela može biti bilo koje društvo kapitala ili društvo osoba. A
contrario, obvezu obavješćivanja ima samo društvo kao stjecatelj, a ne i druge osobe
koje bi stekle dionice odnosno udjele.
Obveza obavješćivanja za stjecatelja nastaje čim stekne više od ¼ dionica odno-
sno poslovni udjel ili udjele veće od ¼ temeljnog kapitala d.o.o., a i kad stekne ve-
ćinsko sudjelovanje u društvu1056. Pri tome se za određivanje odnosno izračunavanje
radi li se o ¼ odnosno o većinskom sudjelovanju, primjenjuju pravila koja su izložena
u pretposljednjem odlomku pod Društvo s većinskim udjelom ili većinskim pravom
odlučivanja.
Kako se sadržajno bitno identični učinci postižu vlastitim stjecanjem od strane
nekog društva, stjecanjem od strane trećeg za račun tog društva, stjecanjem od stra-
ne društva koje je ovisno u odnosu prema tom društvu i stjecanjem od strane trećeg
za račun društva koje je ovisno u odnosu prema tom društvu, pri ocjeni je li stečena
odgovarajuća veličina udjela i te se dionice odnosno udjeli pripisuju stjecatelju. Isto
vrijedi i za dionice odnosno udjele za čije preuzimanje je u obvezi društvo, neko druš-
tvo koje je ovisno o njemu ili netko tko djeluje za račun društva ili društva koje je o
njemu ovisno.
Obavješćivanje mora biti u pisanom obliku i uslijediti odmah nakon stjecanja, a
društvo koje je primilo obavijest može zahtijevati dokaz o držanju dionica odnosno
poslovnog ili poslovnih udjela. Također odmah nakon primitka obavijesti, društvo
koje je obaviješteno o stjecanju udjela u njemu, mora to stjecanje objaviti u svom
glasilu, te u objavi naznačiti društvo koje u njemu drži dionice odnosno poslovni udjel
ili udjele. Sva dosad navedena pravila vrijede i u slučaju kad udio u društvu postane
manji od onoga zbog kojega je postojala obveza obavještavanja.
Ispunjenje obveze obavješćivanja iznimno je važno zbog sankcija u slučaju neis-
punjenja ove obveze, koje su utvrđene prisilnom odredbom, pa se očitovanjem volje
neke osobe ne mogu isključiti od primjene. Sankcija za neispunjenje ove obveze sa-
stoji se u tome što društvo koje je steklo predviđeni postotak dionica odnosno po-
1056
Za većinsko sudjelovanje u društvu v. niže Društvo s većinskim udjelom ili većinskim pravom
odlučivanja
520
slovnog ili poslovnih udjela ne može ostvarivati prava iz tih dionica odnosno udjela
sve dok o stjecanju ne obavijesti društvo o čijim se dionicama odnosno udjelima radi.
To znači da stjecatelj ne može izvršavati ni imovinska niti upravljačka prava, kao što su
pravo glasa, pravo sudjelovanja na glavnoj skupštini, pravo na dividendu. Dosljedno
tome, ako bi dioničar glasovao temeljem dionica o čijem stjecanju nije obavijestio
društvo o čijim se dionicama radi, te ako bi njegovi glasovi bili uračunani, odluka glav-
ne skupštine bila bi ništetna. Isto vrijedi i za društvo koje je ovisno o društvu koje je
steklo potreban postotak dionica odnosno udjela.
2.2. Društvo s većinskim udjelom ili većinskim pravom odlučivanja

(čl. 474.)
Situacije u kojima jedno društvo u drugom društvu ima većinski udjel ili većinsko
pravo odlučivanja kraće se nazivaju «većinskim sudjelovanjem», pa će se dalje rabiti
taj izraz. Većinsko sudjelovanje jednog društva u drugom postoji, dakle, kad jedno
društvo u drugom ima većinu udjela ili većinsko pravo odlučivanja, te je dalje potreb-
no objasniti pojmove «većine udjela» i «većinskog prava odlučivanja».
Pod pojmom većine udjela u prvom se redu podrazumijeva više od 50% udjela
u društvu, što bi kod d.d. značilo više od 50% dionica, a kod d.o.o. poslovni udjel
koji proizlazi iz temeljnog uloga većeg od 50% temeljnog kapitala društva. To se
podrazumijeva zato što se u pravilu broj glasova pri odlučivanju članova društva
podudara s veličinom udjela, pa više od 50% udjela najčešće znači i više od 50%
glasova. Kako se odluke članova u društvima kapitala u pravilu donose običnom
većinom glasova, to znači da imatelj više od 50% udjela najčešće ima odlučni utjecaj
pri donošenju odluka. Većina udjela, međutim, ne mora nužno to podrazumijevati.
Npr. u d.d. statutom se može ograničiti pravo glasa tako da pojedini dioničar ne
može imati više od određenog najvećeg broja glasova, a u d.o.o. društvenim se ugo-
vorom svakom članu može dati jednaki broj glasova, neovisno o veličini njegova
poslovnog udjela. Stoga većinsko sudjelovanje ne postoji samo kad jedno društvo
ima većinu udjela u drugom, nego i kad jedno društvo u drugom ima većinsko pra-
vo odlučivanja.
Društvo koje ima većinu udjela ili većinsko pravo odlučivanja nalazi se u većin-
skom sudjelovanju, a društvo u kojem to društvo ima većinsko sudjelovanje je druš-
tvo s većinskim sudjelovanjem u njemu.
Kako bi bilo neprijeporno točno značenje pojma većine udjela, ZTD određuje da
se veličina udjela kod društava kapitala određuje prema omjeru nominalnog iznosa
udjela koji pripada jednom društvu i ukupnog temeljnog kapitala društva (u kojem
to društvo ima udjel) umanjenog za vlastite udjele1057, s time što se vlastitim udjelima
uzimaju i udjeli koji pripadaju trećoj osobi, ako ih ona drži za račun tog društva. S dru-
ge strane, nominalni iznos udjela uvećava se za udjele koji pripadaju društvu koje je o
njemu ovisno, kao i za udjele koje netko treći drži za račun tog društva ili društva koje
je o njemu ovisno, jer se ti udjeli računaju kao udjeli koji pripadaju društvu. Za potre-
be određivanja većinskog prava odlučivanja, broj glasova koji pripada nekom društvu
1057
O vlastitim udjelima v. Temeljni kapital i stjecanje i očuvanje imovine društva.
521
određuje se prema omjeru broja glasova koje to društvo može koristiti u skupštini
drugog društva (na temelju udjela koji mu pripadaju) i ukupnog broja glasova u toj
skupštini umanjenog za glasove koji pripadaju vlastitim udjelima i udjelima koje treća
osoba drži za račun tog društva.
Glavna pravna posljedica većinskog sudjelovanja sastoji se u tome što se tada
predmnijeva da je društvo u većinskom sudjelovanju vladajuće društvo, a društvo s
većinskim sudjelovanjem u njemu, ovisno društvo, pa se u slučaju većinskog sudje-
lovanja primjenjuju pravila koja vrijede za ovisno i vladajuće društvo. Preko te pre-
sumpcije dolazi se do toga da se posredno presumira kako u tom slučaju društvo u
većinskom sudjelovanju i društvo s većinskim sudjelovanjem u njemu čine koncern,
jer se za ovisno i vladajuće društvo predmnijeva da čine koncern.
2.3. Ovisno i vladajuće društvo (čl. 475.)

Za postojanje ovisnog i vladajućeg društva nužno je da jedno društvo u drugome
– neposredno ili posredno - može imati «prevladavajući utjecaj», pa je prvo potrebno
objasniti ovaj pojam.
Mada se pojam prevladavajućeg utjecaja ne može sveobuhvatno definirati jed-
nom definicijom, sudska praksa razvila je stajališta iz kojih proizlaze elementi moguće
definicije i zaključci o tome kad neprijeporno postoji prevladavajući utjecaj. Pod ta-
kvim utjecajem uzima se utjecaj na donošenje odluka i vođenje poslova kroz moguć-
nost utjecaja na organe društva kad donose odluke, i to na temelju vlastitog pravnog
položaja. Npr. kad društvo temeljem svog sudjelovanja može određivati sastav organa
ovisnog društva, npr. nadzornog odbora u d.d., čime posredno utječe i na sastav upra-
ve. Dapače, prema ZTD-u presumira se da prevladavajući utjecaj postoji kad društvo
kao član drugog društva ima pravo izabrati odnosno imenovati i opozvati imenovanje
odnosno razriješiti većinu članova uprave, odnosno većinu izvršnih direktora, ili nad-
zornog odbora odnosno upravnog odbora društva ili na temelju ugovora o vezivanju
glasova ima kontrolu nad većinom glasačkih prava u društvu.
Prevladavajući utjecaj redovito proizlazi iz većinskog sudjelovanja odnosno dr-
žanja većinskog udjela od strane jednog društva u drugom društvu, npr. iz okolnosti
što jedno društvo drži pretežni broj dionica drugog društva, te se tada takav utjecaj
i presumira. Za postojanje prevladavajućeg utjecaja nije nužno da stvarno postoji, tj.
da društvo efektivno koristi mogućnosti koje mu njegov položaj omogućuje, nego je
dovoljno da mu njegov položaj to omogućuje, jer ovisno i vladajuće društvo posto-
je čim vladajuće društvo «može imati» prevladavajući utjecaj. Također nije nužno da
jedno društvo neposredno odnosno izravno može imati prevladavajući utjecaj, nego
je dovoljno da takav utjecaj može imati i posredno. Npr. kad društvo A ima prevlada-
vajući utjecaj u društvu B, a u društvu C i društvo A i društvo B imaju po 38% dionica,
društvo A ima prevladavajući utjecaj u društvu C.
I vladajuće društvo i ovisno društvo pravno su samostalna društva, s time što je
vladajuće ono društvo koje u drugom društvu neposredno ili posredno može imati
prevladavajući utjecaj, a ovisno ono društvo u kojem drugo društvo može imati takav
utjecaj. Kad postoji takav odnos, presumira se da ova društva čine koncern.
522
2.4. Koncern i društva koncerna (čl. 476.)

Pojam koncerna značajno se razlikuje kad se koncern promatra s pravnog sta-
jališta odnosno u pravnom smislu i kad se promatra s ekonomskog odnosno gospo-
darskog stajališta i u tom smislu. U pravnom smislu koncern čine dva ili više pravno
samostalnih društava - od kojih je jedno vladajuće, a najmanje jedno ovisno – koje
objedinjuje jedinstveno vođenje od strane vladajućeg društva. U gospodarskom smi-
slu koncern, odnosno sva društva koja ga čine, predstavlja jedinstvenu gospodarsku
cjelinu i može se reći kako je on jedinstveno poduzeće1058 u tom smislu što se podu-
zetničko planiranje obavlja za koncern kao cjelinu, a ne za pojedine njegove dijelove
odnosno društva koja ga čine.
Time se dolazi do pojma «jedinstvenog vođenja» kao jedne od temeljnih pret-
postavki postojanja koncerna. Naime, dva ili više društava čine koncern samo ako su
objedinjena «jedinstvenim vođenjem» od strane vladajućeg društva. Jedinstveno vo-
đenje postoji kad iste osobe vode više poduzeća koja «na određeni način služe jed-
nom nadređenom cjelovito-poduzetničkom interesu, na način kako je to postavljeno
u pogonskim odjelima u okviru jedinstvenog planiranja poduzeća»1059. To se grubo
može shvatiti na slijedeći način: kao što se u jednom trgovačkom društvu s više odjela
svi odjeli vode od strane istih osoba i u interesu trgovačkog društva kao cjeline, a ne u
interesu pojedinih odjela, te kao što se u tom slučaju poslovno – a naročito financijsko
– planiranje obavlja jedinstveno za cjelinu koju čini trgovačko društvo, a ne za poje-
dine odjele kao samostalne cjeline, tako se u koncernu sva društva koncerna vode od
strane vladajućeg društva i u interesu koncerna kao cjeline, a ne u interesu pojedinih
društava koncerna, te se poslovno – a naročito financijsko – planiranje obavlja jedin-
stveno za cjelinu koju čini koncern i u interesu te cjeline, a ne za pojedina društva
koncerna kao samostalne cjeline i u njihovom pojedinačnom interesu.
Kako je interes cjeline pretpostavljen interesu pojedinih društava koncerna, po-
jedina društva, njihovi članovi i njihovi vjerovnici mogu biti ugroženi, pa postoji više
pravila koja su upravljena na zaštitu tih društva, na zaštitu članova tih društava i na
zaštitu vjerovnika tih društava. Ta pravila prikazuju se niže.
Postoje situacije u kojima se predmnijeva (presumira) da postoji jedinstveno vo-
đenje odnosno koncern. To se predmnijeva kad je između društava sklopljen ugovor
o vođenju poslova društva, kad se jedno društvo priključuje drugom, kad se radi o
ovisnom i vladajućem društvu, te kad su pravno samostalna društva spojena zajed-
ničkim vođenjem iako jedno o drugom nije ovisno, odnosno drugo nije vladajuće.
Koncerni se mogu podijeliti na više tipova prema različitim kriterijima. Prema
tome jesu li društva međusobno ravnopravna ili nisu, moguće ih je podijeliti na kon-
cerne u kojima vladajuće društvo vlada najmanje jednim ili više ovisnih društava i na
koncerne u kojima su društva međusobno ravnopravna. Prema pravnom temelju na-
stanka moguće ih je podijeliti na ugovorne koncerne – koji nastaju temeljem ugovora
o vođenju poslova – i faktične koncerne – koji nastaju nastankom odnosa vladajućeg i
ovisnog društva kroz većinsko sudjelovanje jednog društva u drugome. U ovome dru-
gom slučaju može se raditi o tome da jedno društvo osniva jedno ili više novih dru-
1058
Za pojam poduzeća v. Gorenc/Filipović/Slakoper/Brkanić, s. 3.
1059
523
štava društvo i na njega odnosno njih prenosi dio svoje imovine i djelatnosti, ili o tome
da društvo stječe udjel u drugom društvu ili drugim društvima od dotadašnjih imatelja
udjela, što se naziva preuzimanjem društava i uređeno je posebnim propisima1060.
2.5. Zaštita ovisnog društva, njegovih članova i vjerovnika

(čl. 496. do čl. 502.)
2.5.1. Uvod
Pravila koja uređuju pravni položaj društava povezanih kapitalom – dakle, kad
nije sklopljen ugovor o vođenju poslova društva – primjenjuju se na sve situacije u
kojima odnos između dva ili više društava odgovara odnosu ovisnog i vladajućeg
društva, a ne primjenjuju se samo na društva s uzajamnim udjelima. Ta pravila posto-
je zbog mogućnosti da vladajući položaj bude iskorišten na štetu ovisnog društva i
njegovih članova i upravljena su na njihovu zaštitu.
Pravila ZTD-a upravljena na zaštitu ovisnog društva i njegovih članova mogu se
svrstati u tri skupine. Prva skupina sastojala bi se samo od načelne odredbe kojom se
vladajućem društvu zabranjuje korištenje vladajućeg položaja na štetu ovisnog druš-
tva (čl. 496. st. 1.), druga skupina od pravila upravljenih na utvrđivanje je li za ovisno
društvo nastala šteta i omogućavanje dioničarima da to saznaju (čl. 497. do čl. 500.), a
treća od pravila o naknadi štete ovisnom društvu, ako je ona nastala (čl. 496. st. 2., čl.
501. i čl. 502.).
2.5.2. Zabrana korištenja vladajućeg položaja (čl. 496. st. 1.)

Zabrana korištenja vladajućeg položaja na štetu ovisnog društva sastoji se u
tome što je vladajućem društvu zabranjeno koristiti svoj utjecaj tako da ovisno druš-
tvo uputi na poduzimanje pravnih poslova i pravnih radnji, te na propuštanje radnji,
na vlastitu štetu, dakle, na štetu ovisnog društva. Zabranom upućivanja na podu-
zimanje pravnih poslova i pravnih radnji, te na propuštanje radnji, na vlastitu štetu
obuhvaćeni su svi mogući oblici pozitivnih i negativnih radnji – odnosno radnji i pro-
puštanja – čijim poduzimanjem odnosno nepoduzimanjem za društvo može nastati
šteta, odnosno koji mogu dovesti do nastanka štete za društvo, jer ona podjednako
može biti posljedica sklapanja ugovora, poduzimanja jednostranih pravnih poslova,
poduzimanja pravnih radnji i propuštanja poduzimanja pravnih radnji1061.
Vladajućem društvu zabranjeno je upućivanje ovisnog društva na poduzimanje
odnosno propuštanje takvih radnji, pa je potrebno objasniti izraz «upućivanje». Taj
izraz treba shvatiti vrlo široko, polazeći poglavito od faktičnog, a ne od pravnog po-
ložaja vladajućeg društva. Naime, ako bi ovisno društvo bilo d.d., sama okolnost što
vladajuće društvo ima pretežni broj glasova u glavnoj skupštini ne bi mu davala prav-
nu ovlast utjecati na vođenje poslova društva, jer je u tome uprava samostalna. Stoga
pod upućivanjem treba uzeti svaki utjecaj vladajućeg društva na ovisno društvo od-
nosno osobe u ovisnom društvu, u prvom redu na upravu, ali i na zaposlenike ovisnog
1060
Zakon o preuzimanju dioničkih društava, Nar. nov., br. 109/2007.
1061
O pojmu pravnog posla v. Obvezno pravo – opći dio, s. 162
524
društva. Pod utjecajem vladajućeg društva treba shvatiti ne samo naloge, traženja,
zahtjeve, upute i slične postupke osoba koje po zakonu zastupaju vladajuće društvo,
nego i drugih osoba u vladajućem društvu odnosno zaposlenika vladajućeg društva.
Odlučno je samo to je li upućivanjem ovisno društvo upućeno na poduzimanje odno-
sno propuštanje štetne radnje. No, takvo shvaćanje upućivanja ne isključuje – nego
uključuje - i upućivanje putem korištenja prava glasa u glavnoj skupštini i utjecaj na
ovisno društvo putem njegove uprave kad su zakonski zastupnici vladajućeg društva
istovremeno i članovi uprave ovisnog društva. Npr. kad vladajuće društvo u glavnoj
skupštini ima potreban broj glasova, ono može dovesti do odluke o sklapanju podu-
zetničkog ugovora koji je štetan za ovisno društvo.
Iznimno, vladajuće društvo smije dati ovisnom društvu štetnu uputu, ako se ob-
veže da će mu naknaditi štetu koju bi ono pretrpjelo.
2.5.3. P
ravila o utvrđivanju štete i obavješćivanju dioničara
(čl. 497. do čl. 500.)
Posebna pravila ZTD-a upravljena su na provjeru i utvrđivanje je li zbog odnosa s
vladajućim društvom ovisno društvo pretrpjelo štetu, te na obavješćivanje dioničara
ovisnog društva o tome. To su pravila o izradi, provjeri i podnošenju glavnoj skupšti-
ni d.d. odnosno skupštini d.o.o. posebnog izvješća uprave o odnosima s povezanim
društvima. Naime, uprava – odnosno izvršni direktori - ovisnog društva dužni su u
prva tri mjeseca poslovne godine izraditi izvješće o odnosima društva s povezanim
društvima u kojem se moraju navesti (1) svi pravni poslovi koje je ovisno društvo u
prethodnoj godini poduzelo s vladajućim društvom ili s društvom ili društvima koje
ili koja su s njim povezana, (2) svi pravni poslovi koje je ovisno društvo poduzelo s tim
društvima prema uputama tih društava, te (3) sve radnje koje je ovisno društvo podu-
zelo ili propustilo poduzeti prema uputama tih društava. Za sve pravne poslove mo-
raju se navesti činidba i protučinidba, a za druge radnje razlozi poduzimanja odnosno
nepoduzimanja i prednosti i štete koje su time nastale za društvo. Ako je za društvo
nastala šteta, za svaku pojedinu mora se navesti način na koji je ona nadoknađena. O
svemu tome, na kraju izvješća, uprava mora dati izričitu izjavu, koja se unosi u izvješće
o stanju društva.
Kad postoji obveza revizije godišnjih financijskih izvješća društva, revizoru se
mora predati i ovo izvješće uprave radi provjere točnosti njegovih navoda, a naročito
radi provjere vrijednosti odnosno primjerenosti omjera činidbi i protučnidbi iz prav-
nih poslova između ovisnog i vladajućeg društva, provjere je li razlika u vrijednosti
nadoknađena - ako je tu razliku trebalo nadoknaditi radi neprimjerenosti omjera vri-
jednosti činidbi i protučinidbi – te radi utvrđivanja postoje li okolnosti koje bi glede
mjera navedenih u izvješću govorile za bitno drugačiju prosudbu od one koju je dala
uprava.
Izvješće o odnosima s povezanim društvima i izvješće revizora uprava mora do-
staviti nadzornom odboru, a ako društvo ima monistički ustroj organa, izvršni direkto-
ri isto moraju dostaviti upravnom odboru. Svaki član nadzornog – odnosno upravnog
- odbora ima pravo na primjerak tih izvješća kako bi mogao kompetentno sudjelovati
pri ispitivanju izvješća o odnosima s povezanim društvima od strane nadzornog od-
525
bora. Naime, nadzorni odbor dužan je ispitati to izvješće, zauzeti stav o tom izvješću
i izvješću revizora, te o svome stavu glede tog izvješća i glede izvješća revizora o isto-
me, izvijestiti glavnu skupštinu u okviru izvješća koje inače podnosi glavnoj skupštini.
Na kraju izvješća nadzorni odbor mora izjaviti ima li prigovora na izjavu uprave koju je
ona dala na kraju svoga izvješća o odnosima s povezanim društvima.
Od objave sazivanja glavne skupštine dioničarima se mora omogućiti uvid u
izvješće o odnosima s povezanim društvima, izvješće revizora i izvješće nadzornog
odbora, kao bi imali temelj za valjano odlučivanje i za izvršavanje prava zahtijevati
sudsku reviziju izvješća koje im pripada u određenim okolnostima. Svaki dioničar od-
nosno član d.o.o. ima pravo zahtijevati da se posebno ispitaju poslovni odnosi društva
s vladajućim društvom ili s nekim društvom koje je s njime povezano u tri slučaja: ako
je revizor ograničio svoju izjavu kojom (sažeto govoreći) potvrđuje točnost navoda
izvješća o odnosima s povezanim društvima ili je tu izjavu odbio dati, ako je nadzorni
– odnosno upravni - odbor držao da treba prigovoriti izjavi uprave koju je ona dala na
kraju svoga izvješća o odnosima s povezanim društvima, te ako je uprava – odnosno
ako su izvršni direktori - izjavili da je društvo bilo oštećeno, te da mu šteta nije nado-
knađena. Osim toga, manjinski dioničari koji drže 5% temeljnog kapitala, odnosno
manjinski članovi d.o.o. koji drže taj postotak temeljnog kapitala, mogu postaviti isti
zahtjev, ali samo ako postoji opravdana sumnja da je društvo oštećeno zbog postupa-
nja protivno obvezi urednog vođenja poslova i ako učine vjerojatnim da su najmanje
tri mjeseca prije postavljanja zahtjeva dioničari, odnosno članovi društva.
2.5.4. Pravila o naknadi štete (čl. 496. st. 2., čl. 501. i čl. 502.)
Ako ovisno društvo pretrpi štetu zbog radnje koja je poduzeta ili propuštena po-
vodom upute odnosno poticaja vladajućeg društva, za naknadu te štete odgovara
vladajuće društvo, a odgovarati mogu i njegovi zakonski zastupnici, članovi uprave –
odnosno izvršni direktori - ovisnog društva i članovi nadzornog odbora ovisnog druš-
tva. To podrazumijeva da uputa mora biti štetna za ovisno društva.
A contrario nema odgovornosti za štetu, ako bi štetnu radnju odnosno štetno
propuštanje poduzela i osoba koja je uredan i savjestan voditelj poslova nezavisnog
društva. Dakle, pri ocjeni postoji li odgovornost za štetu ne treba imati samo uputu
vladajućeg društva, nego ovu okolnost. To znači kako odgovornosti za štetu nema kad
je uputa dana, ali kad bi radnju odnosno propuštanje koje je poduzeto po uputi, po-
duzela i osoba koja uredno i savjesno vodi poslove nezavisnog društva. Također nema
odgovornosti za štetu, ako se radnja odnosno propuštanje temelji na zakonitoj odluci
skupštine. Odredba koja to propisuje nalazi se među pravilima o odgovornosti članova
uprave i nadzornog odbora ovisnog društva, pa bi se moglo shvatiti da u tom slučaju
ne odgovaraju samo članovi organa ovisnog društva. Prema autoru štetna radnja od-
nosno propuštanje može proizaći ili iz upute vladajućeg društva ili iz zakonite odluke
skupštine, a odluku skupštine donesenu uz većinske glasove vladajućeg društva, koja
dovodi do štete za ovisno društvo, ne možemo uzeti zakonitom, jer prisilna odredba
ZTD-a zabranjuje davanje štetnih uputa. Stoga držimo da postupanje po zakonitoj od-
luci skupštine ne otklanja samo odgovornost članova organa ovisnog društva, nego da
otklanja i odgovornost vladajućeg društva i njegovih zakonskih zastupnika
526
Vladajuće društvo u prvom je redu dužno ovisnom društvu naknaditi pretrpljenu

štetu u istoj poslovnoj godini u kojoj je ovisno društvo pretrpjelo tu štetu. Ako to ne
učini, onda na kraju te poslovne godine mora utvrditi kada i kako će ovisnom druš-
tvu naknaditi štetu, te ovisnom društvu osigurati odgovarajući pravni zahtjev. To bi
se moglo shvatiti kao očitovanje vladajućeg društva u pravcu priznanja određenog
zahtjeva ovisnog društva.
Ako štetu ne naknadi u istoj poslovnoj godini, niti do njenog isteka ovisnom druš-
tvu dade pravni zahtjev za naknadu štete, vladajuće društvo mora ovisnome društvu
nadoknaditi svu štetu koju bi ono zbog toga pretrpjelo. Pri tome bi se moglo uzeti
kako vladajuće društvo ovisnom društvu nije dalo pravni zahtjev za naknadu štete,
ako nije utvrdilo njeno postojanje i odredilo vrijeme i način naknade. Pod ovim pret-
postavkama, dakle, prema izričaju ZTD-a, vladajuće društvo odgovaralo bi ovisnom
društvu ne samo za štetu koju je ono pretrpjelo u prethodnoj poslovnoj godini, nego
i za štetu koja proizlazi iz toga što ta šteta nije nadoknađena u toj poslovnoj godini
odnosno iz toga što vladajuće društvo nije ovisnom društvu dalo pravni zahtjev za
naknadu štete. Zahtjev za naknadu štete prema vladajućem društvu može postaviti
svaki dioničar odnosno član d.o.o. Iako se podrazumijeva da taj zahtjev može posta-
viti i ovisno društvo kao oštećeni, od njega se to ne može očekivati upravo zato što je
ovisno, ali je bilo potrebno reći kako to pravo u prvom redu pripada ovisnom društvu.
Uz vladajuće društvo za naknadu štete odgovaraju i njegovi zakonski zastupnici
i to kao solidarni dužnici, što treba shvati tako da i vladajuće društvo i svi njegovi
zakonski zastupnici odgovaraju solidarno. Zakonski zastupnici, ipak, ne odgovaraju
samim time što su zakonski zastupnici, nego ako su uputili ovisno društvo na poduzi-
manje štetne radnje odnosno štetnog propuštanja. Istovremeno druge osobe u vla-
dajućem društvu ili s njim u vezi, ne odgovaraju, unatoč tome što su ovisnom društvu
one mogle dati štetnu uputu.
Članovi uprave – odnosno izvršni direktori - ovisnog društva odgovaraju za štetu
samo ako su, ne postupajući s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, u
izvješću o odnosima s povezanim društvima propustili navesti štetne pravne poslove
ili štetne radnje odnosno propuštanja ili da je društvo tim pravnim poslovima ili rad-
njama bilo oštećeno, a da mu tako nastala šteta nije bila nadoknađena. Propuštanje
potrebne pozornosti se predmnijeva, ali članovi uprave mogu dokazivati da su po-
stupali s tom pozornošću, te neće odgovarati za štetu ako to dokažu. Ostali članovi
uprave odgovaraju kao solidarni dužnici.
Članovi nadzornog odbora ovisnog društva odgovaraju za štetu ako povrijede
obvezu da provjere izvješće o odnosima s povezanim društvima i da o rezultatu pro-
vjere obavijeste skupštinu. To treba shvatiti tako da oni odgovaraju ako uopće ne
provjere to izvješće te ako ga ne provjere s pozornošću s kojom su ga dužni provjeri-
ti. Makar glede članova nadzornog odbora ne postoji izričita odredba ZTD-a koja bi
otklanjala odgovornost, oni članova tog odbora koji nisu povrijedili svoju obvezu, ti
članovi ne bi trebali odgovarati.
Zahtjev za naknadu štete prema zakonskim zastupnicima vladajućeg društva i
članovima organa ovisnog društva može postaviti svaki član ovisnog društva i svaki
vjerovnik tog društva, ali potonji samo ako svoju tražbinu ne može namiriti od društva.
527
Članovi društva zahtjev mogu postaviti samo u korist društva (actio pro socio), dok au-
tor drži prijepornim pitanje postavljaju li vjerovnici zahtjev također samo u korist druš-
tva, ili ga mogu postaviti i u svoju korist. Prema izričaju odredbe, mogli bi ga postaviti u
svoju korist, ali prema autoru to bi bilo proturječno okolnosti da je štetu pretrpjelo ovi-
sno društvo, te bi to u nekim slučajevima moglo dovesti do neopravdanog favorizira-
nja vjerovnika koji su zahtijevali naknadu štete u odnosu prema ostalim vjerovnicima.
Zahtjev prema zakonskim zastupnicima vladajućeg društva i članovima organa
ovisnog društva zastarijeva za pet godina.
Zahtjevom za naknadu štete društvo može posve slobodno raspolagati tek nakon
što isteknu tri godine od nastanka prava na naknadu štete i uz ispunjenje dodatnih
pretpostavki za to. Tek nakon što isteknu tri godine od nastanka prava na naknadu šte-
te društvo se može odreći zahtjeva odnosno – građanskopravnim rječnikom – otpustiti
dug ili o zahtjevu sklopiti nagodbu, što podrazumijeva odricanje od dijela zahtjeva,
ali samo ako se s tim suglase vanjski dioničari i tome ne usprotive manjinski članovi
društva. Potrebna je suglasnost svih vanjskih dioničara, jer i svaki dioničar može po-
staviti zahtjev za naknadu štete, te ako ona izostane, odluka o odricanju od zahtjeva
ili o nagodbi neće biti valjana. Nepostojanje protivljenja manjinskih dioničara znači da
je odluka skupštine o odricanju od zahtjeva ili o nagodbi nevaljana ako protiv te odlu-
ke u zapisnik izjave prigovor manjinski dioničari čiji udjeli zajedno čine najmanje 10%
temeljnog kapitala zastupljenog pri donošenju odluke. Iznimno, vremensko ograniče-
nje od tri godine ne vrijedi ako dužnik nije sposoban za plaćanje ili je s vjerovnicima
sklopio nagodbu zato da bi time otklonio ili izbjegao otvaranje stečajnog postupka.
Također iznimno, odricanje od zahtjeva ni nagodba ne utječu na položaj vjerovnika, jer
se obveza naknade štete vjerovnicima tim radnjama ne može isključiti.
Zanimljivo je pitanje domašaja upravo izloženih pravila o raspolaganju zahtje-
vom za naknadu štete, zastari tog zahtjeva i o postavljanju zahtjeva od strane članova
društva i vjerovnika. Ta pravila sastavni su dio odredbi o odgovornosti zakonskih za-
stupnika vladajućeg društva i članova organa ovisnog društva. Iz toga bi proizlazilo
kako se ona odnose samo na odgovornost tih osoba, a zaključivanje a contrario do-
velo bi do toga da se ova pravila ne odnose na odgovornost vladajućeg društva. Po
mišljenju autora ta bi pravila trebalo primijeniti i na odgovornost vladajućeg društva,
jer bi u protivnom slučaju ono neopravdano bilo u povoljnijem položaju no što su nje-
govi zakonski zastupnici i članovi organa ovisnog društva. Npr. društvo bi se moglo
odreći zahtjeva i prije isteka tri godine i bez suglasnosti vanjskih dioničara i unatoč
protivljenju manjine.
2.6. Priključena društva

2.6.1. Uvod, pojam i pretpostavke (čl. 503. i čl. 504.)
Kad se društva kapitalom ili ugovorima objedine tako da su jedinstveno vođe-
na pravno nastaje koncern, a gospodarski nastaje određena integracija društava u
cjelinu, čiji interesi su pretpostavljeni interesima pojedinih društava i koja je u zna-
čajnoj mjeri jedinstvena. Viši, a ujedno i najviši, stupanj gospodarske integracije na-
staje priključenjem društva, makar ona zadržavaju pravnu samostalnost. Stoga su s
528
gospodarskog stajališta učinci priključenja društva slični pripajanju društva drugom

društvu tako da se priključeno društvo može označiti kao pravno samostalan dio ili
odjel glavnog društva. Istovremeno priključenjem društva ono ne gubi pravnu osob-
nost – kao kod pripajanja – nego je zadržava, pa su sačuvane prednosti koje proizlaze
iz postojanja pravne osobnosti priključenog društva. Ono postoji kao pravna osoba
sa svojom tvrtkom, organima, goodwilom. U slučaju potrebe nije potrebno provoditi
podjelu društva, što bi bilo nužno da društvo nije priključeno nego pripojeno.
Glavni učinci priključenja sastoje se u tome što nastaje pravo glavnog društva da
upravi priključenog društva daje upute glede vođenja poslova i što nastaje odgovor-
nost glavnog društva vjerovnicima priključenog društva.
Priključenje je moguće samo između društava kapitala, te je nužnost da su oba
društva kapitalna društva prva pretpostavka priključenja. Druga pretpostavka pri-
ključenja jest da buduće glavno društvo ima sjedište u RH, a treća da buduće glavno
društvo u budućem priključenom društvu drži najmanje 95% dionica, a ako se radi o
d.o.o. poslovni udjel ili udjele koji odgovaraju barem tom postotku temeljnog kapita-
la. Za potrebe izračuna postotka, odbijaju se vlastite dionice odnosno vlastiti poslovni
udjeli i dionice odnosno poslovni udjeli koje treća osoba drži za račun budućeg pri-
ključenog društva. Kako se nužno radi o društvima kapitala, te kako donošenje odluke
o priključenju očito daleko premašuje okvir pojma vođenje poslova društva, za pri-
ključenje društva potrebne su odluke odgovarajućih organa oba društva.
2.6.2. Odluke skupština

Ako se radi o d.d., potrebne su odluke glavnih skupština, a ako se radi o d.o.o.,
potrebne su odluke skupština. Kako buduće glavno društvo drži najmanje 95% udjela
odnosno dionica budućeg priključenog društva, ono ima odlučujuću ulogu kod do-
nošenja odluke glavne skupštine odnosno skupštine budućeg priključenog društva.
Ipak, u oba slučaja potrebno je najprije sazvati i održati glavnu skupštinu odnosno
skupštinu budućeg priključenog društva, te donijeti odluku o priključenju.
Za sazivanje i odlučivanje u slučaju kad buduće glavno društvo drži sve dionice
odnosno udjele ZTD ne sadrži posebna pravila, upravo zbog činjenice da ne postoje
drugi članovi odnosno dioničari budućeg priključenog društva, dok u drugom slučaju
sadrži, zato što oni postoje. Iako se primjenjuju opća pravila o sazivanju i održavanju
glavne skupštine odnosno skupštine, u ovom je slučaju za valjanost objave priključe-
nja kao točke dnevnog reda nužno da objava sadrži tvrtku i sjedište budućega glav-
nog društva, te da objavi bude priložena izjava budućega glavnoga društva kojom
ono dioničarima, odnosno imateljima udjela budućeg priključenog društva, na ime
naknade za njihove dionice odnosno udjele, nudi vlastite dionice, a ako je buduće
glavno društvo istodobno ovisno društvo u odnosu na treće društvo, onda po izboru
dioničara odnosno članova budućeg priključenog društva, dionice budućeg glavnog
društva ili isplatu primjerene otpremnine u novcu.
Ova izjava mora biti priložena objavi sazivanja zato što će upisom priključenja
u sudski registar sve dionice odnosno udjeli priključenog društva, koje ne drži glav-
no društvo, po samom zakonu preći na glavno društvo, pa je nužno zaštititi interese
dotadašnjih dioničara odnosno članova priključenog društva ponudom a kasnije i
529
davanjem odgovarajuće otpremnine. Osim toga, zbog zaštite njihovih interesa pri-
ključenje moraju provjeriti revizori priključenja, čije izvješće o reviziji mora sadržavati
iste navode koje mora sadržavati izvješće o reviziji poduzetničkog ugovora1062, te za-
ključak o tome je li otpremnina primjereno određena.
Kako i buduće glavno društvo ima dioničare odnosno članove koji čine glavnu
skupštinu odnosno skupštinu, te kako je priključenje važno i za dioničare odnosno
članove budućeg glavnog društva, za pravovaljanost odluke glavne skupštine odno-
sno skupštine budućeg priključenog društva nužna je suglasnost glavne skupštine
odnosno skupštine budućeg glavnog društva. Za tu odluku po samom ZTD-u nužna
je većina od najmanje tri četvrtine glasova temeljnog kapitala zastupljenog u skupšti-
ni pri donošenju odluke, ali statutom odnosno društvenim ugovorom može biti pred-
viđeno da je za to potrebna veća većina i/ili ispunjenje dodatnih pretpostavki.
Dakle, nakon što je glavna skupština odnosno skupština budućeg priključenog
društva donijela odluku o priključenju tog društva budućem glavnom društvu, po-
trebno je sazvati glavnu skupštinu odnosno skupštinu budućeg glavnog društva.
Od sazivanja glavne skupštine odnosno skupštine budućega glavnog društva svim
dioničarima odnosno članovima tog društva – i budućeg priključenog društva, ako ih
ima – mora se omogućiti da u poslovnim prostorijama u sjedištu budućega glavnog
društva pregledaju akte o kojima ovisi njihova odluka o glasovanju za ili protiv davanja
suglasnosti za priključenje. Među tim aktima posebno su važni izvješće uprave budu-
ćega glavnog društva, koje sadrži pravno i gospodarsko obrazloženje i objašnjenje pri-
ključenja, te naročito obrazloženje oblika i visine otpremnine (ako buduće priključeno
društvo ima drugih članova), godišnja financijska izvješća i izvješća o stanju društava
koja sudjeluju u priključenju (ako ih je društvo dužno izraditi), te izvješće revizora (ta-
kođer ako buduće priključeno društvo ima drugih članova). Pravo pregledati ove akte
dioničari odnosno članovi društva imaju i na glavnoj skupštini odnosno skupštini, osim
ako su ti akti dostupni na internetskoj stranici budućeg glavnog društva.
Glavna skupština odnosno skupština ima redoviti tijek, s time što ovdje na po-
četku rasprave uprava mora objasniti priključenje i svakog dioničara – odnosno člana
društva – obavijestiti o svim bitnim činjenicama u svezi s priključenjem, koje se odno-
se na društvo koje se priključuje.
2.6.3. Upis u sudski registar

Upis priključenja u sudski registar ima konstitutivni učinak i društvo je priklju-
čeno glavnom društvu tek upisom priključenja u sudski registar. Ako je priključeno
društvo do tog trenutka imalo i drugih članova odnosno dioničara, njihovo članstvo u
društvu u tom je trenutku prestalo po samom zakonu, jer prema odredbi ZTD-a u tom
trenutku sve dionice odnosno poslovni udjeli drugih članova odnosno dioničara, pre-
laze na glavno društvo. Činjenicu da priključeno društvo više nema drugih članova,
osim glavnog društva, treba imati u vidu radi razumijevanja učinaka svakog priključe-
nja, posebno radi razumijevanja mogućnosti prijenosa dobitka i imovine priključenog
društva glavnom društvu, čak u takvoj mjeri da priključeno društvo pretrpi gubitak.
1062
O tome v. Sklapanje poduzetničkih ugovora.
530
2.6.4. Učinci svakog priključenja

2.6.4.1. Davanje uputa (čl. 507. do čl. 509.)
Upisom priključenja u sudski registar glavno društvo postaje ovlašteno upravi

priključenog društva davati upute glede vođenja poslova, na što se primjenjuju pra-
vila o davanju uputa kad je sklopljen ugovor o vođenju poslova društva, osim pravila
o štetnim uputama, i pravila o odgovornosti zakonskih zastupnika vladajućeg druš-
tva i članova uprave i nadzornog odbora ovisnog društva. S tim u vezi treba naglasiti
kako ograničenje glede davanja štetnih uputa uopće ne postoji, te kako je dopuštena
i uputa o prijenosu dobitka priključenog društva glavnom društvu. Osim toga, pri-
ključeno društvo, makar bilo d.d., više nema obvezu stvaranja zakonskih pričuva, a
glavno društvo dužno je nadoknaditi svaki gubitak u računu dobitka i gubitka priklju-
čenog društva, ako se on ne može nadoknaditi iz pričuva koje postoje. Iz posljednjeg,
pogotovo ako se to promatra u svezi s postojanjem odgovornosti glavnog društva za
obveze priključenog društva prema njegovim vjerovnicima, proizlazi da glavno druš-
tvo može sebi prenijeti neto imovinu priključenog društva i to do svote koja odgovara
temeljnom kapitalu priključenog društva1063.
2.6.4.2. Zaštita vjerovnika (čl. 505.)
S obzirom na ovako široke mogućnosti glavnog društva da raspolaže imovinom

priključenog društva, nužno je zaštititi vjerovnike priključenog društva. Ona se ostva-
ruje kroz pravo tih vjerovnika na osiguranje tražbina i kroz odgovornost glavnog druš-
tva za obveze priključenog društva. Glede prvog oblika zaštite treba reći kako pravo
zahtijevati osiguranje za podmirenje njihovih tražbina, pripada vjerovnicima priklju-
čenog društva čije su tražbine nastale prije objave upisa priključenja u sudski registar,
a još nisu dospjele, i koji – kumulativno s tim – u roku od šest mjeseci od objave tog
upisa zahtijevaju davanje osiguranja. Osim ovih pozitivnih pretpostavki postojanja
tog prava postoji i negativna. Ono ne pripada vjerovnicima koji u slučaju stečaja imaju
prvenstveno pravo namirenja iz stečajne mase. Naznačenim vjerovnicima to pravo
pripada u odnosu prema priključenom društvu.
2.6.4.3. Odgovornost glavnog društva (čl. 506.)
Sigurniji oblik zaštite vjerovnika priključenog društva je odgovornost glavnog

društva za obveze priključenog društva. Ova odgovornost postoji po samom ZTD-u i
njeno postojanje proizlazi iz prisilne odredbe, tako da se ona ne može otkloniti prav-
nim poslom koji bi poduzelo bilo glavno ili priključeno društvo ili njihovim ugovorom.
Dakle, glavno društvo odgovara za obveze priključenog društva prema njegovim vje-
rovnicima. Ono odgovara solidarno s priključenim društvom i to za sve obveze pri-
ključenog društva, neovisno o vremenu njihova nastanka, što ZTD podcrtava tako što
navodi da glavno društvo odgovara i za obveze koje su nastale prije priključenja i za
obveze koje nastanu nakon priključenja.
1063
Tako i Gorenc/Filipović/Slakoper/Brkanić,, s. 881.
531
Zahtjevu vjerovnika priključenog društva za podmirenje obveze nastale prije pri-

ključenja glavno društvo može se suprotstaviti i prigovorima kojima se tom zahtjevu
može suprotstaviti priključeno društvo, a razumije se da se može suprotstaviti i prigo-
vorima koje ima osobno prema tom vjerovniku. A contrario tome moglo bi se zaključiti
kako se zahtjevu za podmirenje obveze nastale nakon priključenja, glavno društvo ne
bi moglo suprotstaviti prigovorima koje prema tom vjerovniku ima priključeno društvo.
Osim toga, glavno društvo nije dužno ispuniti zahtjev vjerovnika, ako se on može na-
miriti prijebojem tražbine s protutražbinom priključenog društva prema njemu, jer bi
na taj način mogao izbjeći ispunjenje svoje obveze prema priključenom društvu. I na
koncu, prema izričaju odredbe ZTD-a glavno društvo može odbiti ispunjenje zahtjeva
vjerovnika «sve dok priključeno društvo može pobijati pravni posao na temelju kojega
je nastala obveza». To bi značilo kako glavno društvo nije dužno ispuniti zahtjev vjerov-
nika dok ne istekne rok za podnošenje tužbe radi poništenja pravnog posla, iz kojeg
proizlazi obveza priključenog društva, kao pobojnog. Ovo tumačenje – koje proizlazi iz
izričaja odredbe ZTD-a – dovodi do toga da glavno društvo ni u jednom slučaju ne bi
moralo ispuniti obvezu priključenog društva prema njegovom vjerovniku sve do isteka
subjektivnog ili objektivnog roka za pobijanje pravnog posla iz kojeg proizlazi obveza
čije ispunjenje vjerovnik zahtijeva od glavnog društva1064.
S obzirom na položaj glavnog društva u odnosu na priključeno, pravo dioničara
odnosno člana glavnog društva na obaviještenost obuhvaća i obavijesti o priključe-
nom društvu. To znači da je uprava glavnog društva o poslovanju priključenog druš-
tva dužna davati sve obavijesti koje je dužna davati i o glavnom društvu1065.
2.6.5. Otpremnina članovima priključenog društva (čl. 504.a)

Ako glavno društvo nije bilo jedini član priključenog društva, ostalim članovima
prestalo je članstvo u trenutku upisa priključenja u sudski registar. Stoga oni imaju pra-
vo na primjerenu otpremninu, o kojoj v. i naprijed pod Odluke skupština. Pravila o tome
u čemu se sastoji otpremnina, o načinu na koji se određuje je li otpremnina primjerena
i o pravima članova društva s tim u vezi odgovaraju pravilima o otpremnini kad je sklo-
pljen ugovor o vođenju poslova društva, pa za to v. pod Osiguranje vanjskih dioničara.
Iznimno, ovdje je rok za podnošenje sudu zahtjeva za određivanje otpremnine dva mje-
seca od objave upisa priključenja u sudski registar. Postupak za određivanje otpremni-
ne odnosno za imenovanje revizora radi utvrđenja iznosa otpremnine izvanparnični je
postupak, pa revizija protiv drugostupanjske odluke nije dopuštena1066.
2.6.6. Prestanak priključenja (čl. 510.)

Priključenje prestaje prestankom postojanja pretpostavki priključenja. Budući da
je za priključenje nužno postojanje dva društva, ono prestaje prestankom glavnog
društva, budući da je za priključenje nužno da glavno društvu bude društvo kapitala
1064
O pobojnosti pravnih poslova i rokovima za pobijanje v. Obvezno pravo – opći dio, s. 331
1065
O pravu člana na obaviještenost v. Obveze, odgovornost i prava člana društva.
1066
Odluke VSRH Revt 137/07 od 19. studenoga 2007. i Revt 93/05 od 19. prosinca 2005., http://
sudskapraksa.vsrh.hr/supra/
532
sa sjedištem u RH; ono prestaje preoblikovanjem glavnog društva u društvo osoba

i prijenosom sjedišta u inozemstvo, budući da je za priključenje nužno držanje svih
dionica odnosno udjela priključenog društva; ono prestaje prijenosom dijela ili svih
dionica odnosno udjela priključenog društva trećoj osobi ili trećim osobama; te bu-
dući da je za priključenje nužna odluka skupštine priključenog društva, ono prestaje i
odlukom skupštine priključenog društva.
Čim se zbije neki od ovih događaja, priključeno društvo mora registarskom sudu
podnijeti prijavu za upis prestanka priključenja u sudski registar. Ako se radi o prijeno-
su dionica odnosno udjela priključenog društva s glavnog društva na trećeg, glavno
društvo to mora bez odgađanja priopćiti priključenom društvu, jer ono inače za to ne
mora nužno znati, radi podnošenja navedene prijave.
U slučaju prestanka priključenja naročito je važno pitanje odgovornosti glavnog
društva za obveze priključenog društva prema njegovim vjerovnicima. Zahtjevi prema
ranijem glavnom društvu zastarijevaju u roku od pet godina od dana kad se smatra da
je objavljen upis prestanka priključenja u sudski registar, a ako zahtjev prema ranijem
priključenom društvu zastarijeva u kraćem roku, onda i zahtjev prema ranijem glavnom
društvu zastarijeva u tom roku. To se odnosi na tražbine koje su dospjele do dana kad
se smatra da je objavljen upis prestanka priključenja u sudski registar. No isti zastarni
rokovi počinju teći od tog dana i glede tražbina koje dospijevaju nakon tog dana.
2.7. Društva s uzajamnim udjelima (čl.477., čl. 478 st. 1. i st. 2. i čl. 511.)
Društva s uzajamnim udjelima su društva kapitala sa sjedištem u RH koja su po-
vezana tako što svako društvo ima više od 25% udjela u drugom društvu, te je za
postojanje i primjenu pravila o društvima s uzajamnim udjelima nužno kumulativ-
no postojanje sva tri navedena elementa: društva moraju biti društva kapitala, sva-
ko društvo mora imati više od 25% udjela u drugom društvu i sjedišta svih društava
moraju biti u RH. Mora se, dakle, raditi o dioničkim društvima i/ili društvima s ogra-
ničenom odgovornošću koja imaju sjedište u RH. Osim toga ona – jedno u drugom
– moraju imati više od 25% udjela koji se određuju prema pravilima o određivanju
udjela kod društava s većinskim udjelom i društava s većinskim pravom odlučivanja u
drugom društvu, pa za to v. odgovarajući dio rada.
Za postojanje društava s uzajamnim udjelima nužno je imati više od 25% udjela
zato što je i u d.d. i u d.o.o. za izmjene statuta odnosno društvenog ugovora i druge
posebno važne odluke nužna ¾ većina glasova, pa – nasuprot tome – udjel veći od
25% imatelju omogućuje značajan utjecaj i daje mogućnost da spriječi donošenje iz-
mjena statuta odnosno društvenog ugovora i drugih bitnih odluka za društvo. Kako
društva o kojima se radi moraju biti d.d. i/ili d.o.o., udjel veći od 25% znači više od 25%
dionica u d.d. odnosno poslovni udjel u d.o.o. koji odgovara temeljnom ulogu većem
od 25% temeljnog kapitala društva. Ujedno iz nužnosti da udjel u drugom društvu
bude veći od 25%, proizlazi da uzajamnim udjelima mogu biti povezana najviše uku-
pno četiri društva, jer najviše tri društva u četvrtom mogu imati udjele veće od 25%.
Podrazumijeva se da jedno, neka ili sva ta društva mogu biti bilo d.d. bilo d.o.o.
O stjecanju više od 25% dionica ili poslovnog udjela koji odgovara temeljnom
ulogu većem od 25% temeljnog kapitala d.o.o., društvo koje stekne taj postotak duž-
533
no je u pisanom obliku i bez odgađanja obavijestiti društvo u kojem je steklo taj po-
stotak udjela, o čemu podrobnije v. naprijed Obveza obavješćivanja.
Udjel koji jednome društvu pripada u drugom društvu može biti i većinski, a ta-
kođer jedno društvo neposredno ili posredno može imati vladajući utjecaj na dru-
go društvo. Ako, istovremeno s takvim položajem jednog društva u drugom, drugo
društvo ima u prvome udjel veći od 25%, također bi se moglo reći da se radi o druš-
tvima s uzajamnim udjelima. No, kako u tom slučaju ipak prevladavajući utjecaj na
oba društva ima prvo društvo, ne radi se o društvima s uzajamnim udjelima, nego
o vladajućem i ovisnom društvu. Uravnoteženi, ali istovremeno i uzajamno prevla-
davajući utjecaj postoji i u situaciji u kojoj društva uzajamno drže većinske udjele ili
svako od njih neposredno ili posredno ima vladajući utjecaj. Unatoč uravnoteženosti
međusobnog utjecaja, ni ovdje se ne radi o društvima s uzajamnim udjelima, nego se
oba društva uzimaju istodobno i vladajućim i ovisnim. U oba ova slučaja na društva
se ne primjenjuju pravila o društvima s uzajamnim udjelima koja se dalje prikazuju.
Ta se pravila, ipak, ne primjenjuju na sva društva s uzajamnim udjelima, nego
samo na ona društva koja znaju za uzajamno sudjelovanje udjelima većim od 25%. To
znanje može proizlaziti iz obavijesti primljene od strane drugog društva koje je steklo
takav udjel, jer je on dužno tom društvu uputiti ovu obavijest, ali i iz drugih izvora.
Prema odredbi čl. 478. ZTD-a društvo koje nije obavijestilo drugo društvo o stjecanju
udjela većeg od 25% u tom društvu ne može ostvarivati prava iz dionica odnosno
poslovnog udjela, ali ako to društvo ne zna za ovo stjecanje, ni ne može primijeniti
pravila o ograničenju članskih prava na 25%. Dakle, društva kapitala koja znaju za
uzajamno sudjelovanje udjelima većim od 25%, po samom ZTD-u, članska prava u
drugom društvu mogu koristiti najviše do četvrtine svih udjela drugog društva. Npr.
ako društvo ima udjel od 35% u drugom društvu, ono prava u tom drugom društvu
može koristiti samo do 25%, ali ne i preko toga. To se odnosi i na upravljačka i na imo-
vinska prava.
U svrhu primjene ovog pravila, društva s uzajamnim udjelima bez odgađanja se
moraju obavješćivati o visini vlastitog udjela i svim promjenama te visine.
3. DRUŠTVA POVEZANA PODUZETNIČKIM UGOVORIMA

3.1. Pojam i tipovi poduzetničkih ugovora (čl. 479. i čl. 480.)
Poduzetnički ugovori jesu ugovori i stoga se i na poduzetničke ugovore primje-
njuju opća pravila obveznog prava o pravnim poslovima1067. Međutim, poduzetnič-
ki ugovori ne sklapaju se stricto sensu u obavljanju djelatnosti koje čine predmete
poslovanja društva ili s njima u svezi, nego oni utječu na unutarnji ustroj društava
koja ih sklapaju, a posebno mogu utjecati i na faktični i na pravni položaj organa tih
društava, članova tih organa i članova društava. Stoga se ti ugovori nazivaju organiza-
cijski ugovori, te su posebno uređeni pravilima ZTD-a u dijelu u kojem i s obzirom na
mjeru u kojoj utječu na unutarnji ustroj i položaj članova i organa društava. Razumije
se da pravila ZTD-a – kao lex specialis – u tom dijelu u primjeni imaju prvenstvo pred
pravilima ZOO.
1067
Za ta pravila v. Obvezno pravo – opći dio, s. 160
534
Najznačajniji tipovi poduzetničkih ugovora su ugovor o vođenju poslova društva

tj. ugovor o vladanju, ugovor o prijenosu cijele dobiti i ugovor o vođenju vlastitog po-
duzeća za račun drugog društva (koji se smatra ugovorom o prijenosu cijele dobiti).
Ugovor o vođenju poslova društva posebno je i iscrpno prikazan niže, pa za njega
v. niže. Ugovorom o prijenosu čitavog dobitka jedno se društvo obvezuje drugome
prenijeti čitav dobitak, što dovodi do toga da glavna skupština odnosno skupština
više ne odlučuje o uporabi dobitka, čime se mijenja svrha tog društva. Glavna razlika
u odnosu na ugovor o vođenju poslova društva sastoji se u tome što ovdje drugo
društvo ne stječe pravo davanja uputa. Gospodarska svrha tog ugovora postojala je u
vrijeme i u pravnim poretcima u kojima je prijenos čitavog dobitka davao određene
porezne pogodnosti. Kako to više nije slučaj, ovi su ugovori danas rijetki. Ugovorom
o prijenosu čitavog dobitka smatra se i ugovor o vođenju vlastitog poduzeća za ra-
čun drugog društva, kod kojeg društvo i dalje vodi svoje poduzeće u svoje ime, ali
za račun druge ugovorne strane. Budući da društvo vodi poduzeće za račun drugog
društva, nastaje obveza prijenosa dobitka drugom društvu i to je razlog zašto se ovaj
ugovor smatra ugovorom o prijenosu čitavog dobitka.
Ovim ugovorima zajedničko je to što njihova provedba značajno utječe na ukupni
pravni položaj društva - koje je drugom društvu podvrglo vođenje vlastitih poslova ili
se izravno ili neizravno obvezalo prenijeti čitav dobitak – a naročito njegovih članova
i vjerovnika, čija prava mogu biti ugrožena ili jesu ugrožena, umanjena ili ograničena.
Stoga se samo u slučaju sklapanja ovih ugovora – a ne i ostalih poduzetničkih ugovora
– primjenjuju pravila o osiguranju društva, njegovih vjerovnika i njegovih dioničara,
te o ovlastima i odgovornostima vladajućeg društva, njegovih zakonskih zastupnika
i članova uprave i nadzornog odbora ovisnog društva iz čl. 487. do čl. 495. ZTD-a. Ta
pravila iscrpno su prikazana u okviru prikaza ugovora o vođenju poslova društva, ali ih
se na odgovarajući način primjenjuje i na ugovor o prijenosu čitavog dobitka.
Ugovorom o zajednici dobitka dva ili više društava obvezuju se da će udružiti
cjelokupni dobitak, dio dobitka, cjelokupni dobitak pojedinih dijelova poduzeća ili
dio dobitka pojedinih dijelova poduzeća, i to radi podjele zajedničkog odnosno tako
udruženog dobitka, što je ujedno i svrha sklapanja ovog ugovora. To podrazumije-
va kako ugovorom treba biti točno određen dobitak odnosno dio dobitka koji svaka
strana udružuje i način podjele zajedničkog dobitka. Vidljivo je kako se ovdje radi i
međusobnoj koordinaciji ugovornih strana.
Ugovorom o djelomičnom prijenosu dobitka jedno se društvo obvezuje drugo-
me društvu u cijelosti ili djelomično prenijeti dio svog dobitka ili dobitka pojedinih di-
jelova svog poduzeća. Svrha i značenje ovog ugovora bili bi razvidni kad bi se dobitak
prenosio prije oporezivanja i kad bi ujedno stope poreza na dobitak rasle razmjerno
veličini dobitka. Tada bi ovaj ugovor mogao sudjelovati u ostvarivanju pogodnosti pri
oporezivanju. Razlika između ovog ugovora i ugovora o prijenosu cijelog dobitka je u
tome što ovaj ugovor u bitno manjoj mjeri utječe na položaj članova društva koje se
obvezalo prenositi dobitak i njegovih vjerovnika, pa se pri provedbi ovog ugovora ne
primjenjuju pravila o zaštiti vjerovnika i osiguranju vanjskih dioničara. Kako bi u od-
govarajućim situacijama bile otklonjene moguće nedoumice ZTD izrijekom određuje
da se ugovorom o djelomičnom prijenosu dobitka ne smatraju ugovori s članovima
535
uprave odnosno izvršnim direktorima i/ili s članovima nadzornog odnosno upravnog

odbora ili s pojedinim zaposlenicima, o njihovom sudjelovanju u dobitku društva,
ugovori kojima druga strana stječe pravo na udio u dobitku društva, a sklopljeni su u
okviru tekućeg poslovanja, ni ugovori o licenci koji bi davali to pravo.
Ugovorom o zakupu poduzeća ili pogona društvo zakupodavatelj daje u zakup
zakupoprimatelju cjelokupno svoje poduzeće ili određeni pogon na određeno vri-
jeme, a zakupoprimatelj se obvezuje plaćati zakupodavatelju ugovorenu zakupni-
nu. Zakupljeno poduzeće ili pogon zakupoprimatelj će voditi u svoje ime i za svoj
račun1068. Kako ovdje postoji zakupoprimateljeva obveza plaćanja zakupnine zakupo-
davatelju, ni pri provedbi ovog ugovora ne primjenjuju se pravila o zaštiti vjerovnika i
osiguranju vanjskih dioničara.
Ugovor o prepuštanju poduzeća ili pogona sličan je ugovoru o zakupu poduzeća
ili pogona po tome što i ovdje daje u zakup zakupoprimatelju cjelokupno svoje podu-
zeće ili određeni pogon na određeno vrijeme, a zakupoprimatelj se obvezuje plaćati
zakupodavatelju ugovorenu zakupninu, ali ovdje zakupoprimatelj vodi zakupodava-
teljevo poduzeće ili pogon u ime zakupodavatelja, a ne u svoje ime, a za svoj račun.
Kako i ovdje postoji zakupoprimateljeva obveza plaćanja zakupnine zakupodavatelju,
ni pri provedbi ovog ugovora ne primjenjuju se pravila o zaštiti vjerovnika i osiguranju
vanjskih dioničara.
Ugovor o zakupu pogona i ugovor o prepuštanju pogona, te odluka kojom skup-
ština na njih daje suglasnost nisu ništetni zbog toga što se njima postupa suprotno
pravilima o zabrani povrata plaćenog i plaćanja kamata na ulog, suprotno pravilima
o uporabi dobitka i/ili suprotno pravilima od podjeli dobitka. Tim pravilima nisu su-
protna plaćanja koja se obavljaju na temelju ugovora o vođenju poslova društva ili
ugovora o prijenosu čitavog dobitka.
3.2. Sklapanje poduzetničkih ugovora (čl. 481. do čl. 482.)

Poduzetnički ugovori moraju biti sklopljeni u pisanom obliku.
Pregovore o sklapanju poduzetničkih ugovora vode, pojedine odredbe usuglaša-
vaju, te ugovore u cjelini sastavljaju uprave društava. Kako bi se ovi ugovori mogli uvr-
stiti među ugovore koji su od velikog značaja za rentabilnost poslovanja i za likvidnost
društva, o tome bi uprave bile dužne pravodobno izvijestiti nadzorne odbore prema
čl. 250. st. 1. i st. 4., kako bi oni mogli zauzeti stav. Nakon što su se uprave suglasile o
tekstu ugovora, svaka od njih posebno mora odobriti poduzetnički ugovor. Osim toga,
one – odnosno izvršni direktori - moraju sastaviti pisano izvješće koje sadrži pravno i
gospodarsko obrazloženje razloga za sklapanje ugovora i njegov sadržaj. Kad je riječ o
ugovoru o vođenju poslova društva ili o ugovoru o prijenosu čitavog dobitka, izvješće
naročito mora sadržavati opis i obrazloženje oblika i visine primjerene naknade od-
nosno otpremnine vanjskim dioničarima, a ako je pri procjeni vrijednosti društva bilo
poteškoća, onda i naznaku istih. Svaka uprava može sastaviti svoje izvješće, ali obje
uprave – odnosno izvršni direktori oba društva - mogu sastaviti i zajedničko izvješće.
1068
Pogon, prema odluci VSRH Revt 68/07 od 24. listopada 2007., http://sudskapraksa.vsrh.hr/su-
pra/ predstavlja «hotel kao organizacijska cjelina».
536
Kad će se sklapanjem ugovora društva naći u odnosu vladajućeg i ovisnog druš-

tva, sastavljeni i, od strane uprava, potvrđeni poduzetnički ugovor mora se podnijeti
na pregled odnosno reviziju najmanje jednom revizoru, kojeg imenuje uprava bu-
dućeg ovisnog društva ili sud u mjestu upisa ovisnog društva u sudski registar, na
zahtjev uprave. Svrha revizije sastavljenog poduzetničkog ugovora poglavito je osi-
guranje položaja vanjskih dioničara, pa ona nije potrebna ako sve dionice odnosno
udjele u budućem ovisnom društvu drži buduće vladajuće društvo. Kad je revizija
potrebna, zbog upravo navedene glavne svrhe revizije, izvješće o obavljenoj reviziji
mora sadržavati naznaku metoda kojima su određene primjerena naknada i otpre-
mnina vanjskim dioničarima, obrazloženje zbog čega je primjena korištenih metoda
bila primijenjena, a ako je primijenjeno više metoda, onda i naznaku primjerene na-
knade i otpremnine do koje bi se došlo primjenom pojedine metoda i navod o tome
koje je značenje dano pojedinim metodama, navod o teškoćama koje su postojale pri
procjeni vrijednosti društva, te na koncu i zaključak odnosno izjavu o tome jesu li pri-
mjerena naknada odnosno otpremnina vanjskim dioničarima odmjerene primjereno.
Tek nakon što revizor ili revizori podnesu izvješće koje je upravo opisano, može se
pristupiti sazivanju glavne skupštine.
Naime, poduzetnički ugovori nisu ugovori koji bi se sklapali u svezi s obavljanjem
gospodarskih djelatnosti za koje je društvo osnovano, nego su to ugovori koji utječu
na ukupni pravni položaj društava koja ih sklapaju. Obveze iz tih ugovora utječu na
pravni i faktični položaj članova društva koja ih sklapaju. Npr. ugovor o prijenosu do-
biti utječe na pravni položaj glavne skupštine s obzirom na to da je donošenje odluke
o uporabi dobitka u njenoj nadležnosti. Stoga za valjanost poduzetničkih ugovora
nije dovoljno da ih za račun društava sklope uprave, kao organi koji zastupaju društva
kapitala, nego je za to nužna suglasnost organa kojeg čine članovi društva, tj. glavne
skupštine d.d. odnosno skupštine d.o.o.
Glavna skupština d.d. odnosno skupština d.o.o. saziva se i održava prema općim
pravilima o sazivanju i održavanju glavne skupštine d.d. odnosno skupštine d.o.o.,
a posebnosti proizlaze iz okolnosti što će glavna skupština d.d. odnosno skupština
d.o.o. odlučivati o davanju suglasnosti sa sastavljenim poduzetničkim ugovorom.
Iz toga proizlazi da se dioničarima odnosno članovima d.o.o. od sazivanja glavne
skupštine d.d. odnosno skupštine d.o.o. u poslovnim prostorijama u sjedištu društva,
ali i na samoj glavnoj skupštini, mora omogućiti uvid u sastavljeni poduzetnički ugo-
vor i akte koji su s njim u vezi, tj. u izvješća uprava i revizora i u godišnja financijska iz-
vješća i izvješća o stanju društva (ako ih je društvo dužno izraditi) za zadnje tri godine.
Osim toga, na zahtjev i o trošku dioničara odnosno člana d.o.o., svakome se dioničaru
odnosno članu d.o.o. mora predati preslika sastavljenog poduzetničkog ugovora. Ove
obveze, ipak, ne postoje, ako su navedene isprave dostupne na internetskoj stranici
društva.
Na tijek glavne skupštine primjenjuju se opća pravila, ali s time što na početku ra-
sprave o davanju suglasnosti na poduzetnički ugovor uprava mora učiniti dostupnim
taj ugovor po samom ZTD-u, a na zahtjev svakog dioničara odnosno člana d.o.o. i dati
obavještenja o svemu bitnom glede društva s kojim se sklapa poduzetnički ugovor. Za
donošenje odluke o suglasnosti s predloženim poduzetničkim ugovorom po ZTD-u je
537
nužno da za tu odluku budu dani glasovi koji predstavljaju najmanje tri četvrtine te-
meljnoga kapitala zastupljenog na skupštini društva pri donošenju odluke, ali se statu-
tom može odrediti da je za to potrebna veća većina i ispunjenje dodatnih pretpostavki.
Poduzetnički ugovor uvijek se mora priložiti zapisniku glavne skupštine d.d. od-
nosno skupštine d.o.o.
Izložena pravila o sazivanju, tijeku i odlučivanju glavne skupštine odnosno skup-
štine d.o.o. primjenjuju se i na odlučivanje o davanju suglasnosti s ugovorom o vođe-
nju poslova društva ili ugovorom o prijenosu čitavog dobitka, od strane glavne skup-
štine odnosno skupštine druge ugovorne strane. Naime, ovi ugovori valjani su tek kad
se s njima suglasi skupština odnosno glavna skupština druge ugovorne strane, ako je
ta strana društvo kapitala.
Valjanost poduzetničkog ugovora u obveznopravnom smislu potrebno je razli-
kovati od njegova stupanja na snagu. U navedenom smislu on je valjan u trenutku kad
odluke glavnih skupština odnosno skupština d.o.o. o davanju suglasnosti s tim ugo-
vorom počinju stvarati pravne učinke1069. On, međutim, stupa na snagu tek upisom u
sudski registar. Stoga se registarskom sudu mora podnijeti prijava za upis tog ugovora
u sudski registar, u kojoj se mora navesti postojanje i vrsta poduzetničkog ugovora i
ime druge ugovorne strane.
3.3. Izmjene poduzetničkih ugovora (čl. 483.)

Za izmjenu poduzetničkog ugovora potrebno je provesti isti postupak odnosno
poduzeti iste radnje kao i za njegovo sklapanje, te će izmjene biti valjane tek kad bude
dana suglasnost glavne skupštine d.d. odnosno skupštine d.o.o., a izmjene će stupiti
na snagu upisom u sudski registar.
To se odnosi na sve izmjene poduzetničkog ugovora osim na izmjenu odredbi
ugovora o vođenju poslova društva i ugovora o prijenosu dobiti, o obvezi na isplatu
primjerene naknade i otpremnine vanjskim dioničarima ili na stjecanje dionica odno-
sno poslovnih udjela vanjskih dioničara. Za izmjenu tih odredbi nužna je i posebna
odluka vanjskih dioničara koja se može donijeti na posebnoj skupštini ili odvojenim
glasovanjem na glavnoj skupštini. Za donošenje ove odluke nužna je ona većina gla-
sova koja je propisana za davanje suglasnosti s poduzetničkim ugovorom.
3.4. Prestanak poduzetničkih ugovora (čl. 484., čl. 485. i čl. 486.)
Poduzetničke ugovore može se uzeti kao ugovore s tzv. trajnom činidbom, kod
kojih je neko vrijeme trajanja imanentno pravnoj prirodi ugovora, te su po općem
obveznom pravu protek vremena na koje su takvi ugovori sklopljeni i otkaz ugovora
koji nisu sklopljeni na određeno vrijeme, redovni načini prestanka takvih ugovora, za
1069
S druge je strane, primjerice, ugovor o zakupu hotela kao pogona ništetan je bez suglasnosti
glavne skupštine društva koje pogon daje u zakup «pri čemu nije odlučno na koji način se do-
lazi do suglasnosti glavne skupštine (tako da zastupnici po zakonu ugovornih strana pripreme
konačan nacrt (prijedlog) ugovora i podnesu ga glavnoj skupštini ili tako da ga potpišu pa
ga nakon toga podnesu glavnoj skupštini)» (odluka VSRH Revt 68/07 od 24. listopada 2007.,
http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra/).
538
koje nije potrebna povreda ugovornih obveza druge strane1070. Istovremeno, kako na
poduzetničke ugovore treba primijeniti i druga opća pravila obveznog prava – koja
nisu protivna posebnim pravilima ZTD-a – ti ugovori mogu prestati i na druge načine
na koje mogu prestati ugovori obveznog prava, uključujući i jednostrani raskid zbog
neispunjenja druge strane.
Ova opća pravila ZTD dopunjava posebnim pravilima o otkazu i jednostranom
raskidu ugovora. Prema tim pravilima – različito od općih pravila – i za otkaz i za jed-
nostrani raskid ugovora nužno je dati očitovanje u pisanom obliku.
Po samom ZTD-u ugovor se može otkazati samo krajem poslovne godine, ali
se poduzetničkim ugovorom može ugovoriti i otkaz krajem nekog drugog obra-
čunskog razdoblja. S obzirom na izričaj odredbe, ne bi se moglo ugovoriti otka-
zivanje ugovora u neko drugo vrijeme, nego samo tako da ugovor bude otkazan
krajem nekog obračunskog razdoblja. Makar to ne proizlazi jasno iz teksta ZTD-a
ovdje se ne bi radilo o jednostranom otkazu, nego zapravo o raskidu ugovora uz
suglasnost obje strane i za to ne bi bila potrebna suglasnost glavne skupštine
d.d. odnosno skupštine d.o.o.1071. Ugovor se ne može otkazati tako da bi otkaz
proizvodio učinke s danom koji prethodi danu otkazivanja ugovora. Položaj vanj-
skih dioničara u slučaju otkaza ugovora istovjetan je njihovom položaju u slučaju
izmjena ugovora.
Kao što od pravnih standarda izražavanja odstupa uporaba izraza «otkaz ugovo-
ra», tako od tih standarda odstupa i uporaba izraza «raskid ugovora». Dok se u prvom
slučaju radi o sporazumnom raskidu ugovora, ovdje se radi o raskidu ugovora jed-
nostranim očitovanjem volje jedne strane, koji se redovito ne naziva «raskid» nego
«otkaz». Ukratko, poduzetnički ugovor može se neovisno o postojanju razloga za to,
raskinuti jednostranim očitovanjem odnosno otkazom uz ostavljanje odgovarajućeg
otkaznog roka pod pretpostavkama utvrđenim pravilima obveznog prava. Ali ako taj
ugovor obvezuje na plaćanje vanjskim dioničarima ili na stjecanje njihovih dionica,
on se bez važnog razloga može raskinuti samo uz suglasnost vanjskih dioničara, koju
oni daju na isti način na koji daju suglasnost s izmjenom ugovora. Osim toga, prema
izričitoj odredbi ZTD-a, ugovor se može raskinuti jednostranim očitovanjem ugo-
vorne strane i bez ostavljanja otkaznog roka, ako za to postoji važan razlog. Važan
razlog, primjerice, postoji kad se s izvjesnošću može predvidjeti da druga ugovorna
strana neće ispuniti svoje ugovorne obveze, ali on postoji i u drugim slučajevima, kao
što je, također primjerice, takva povreda ugovora koja čini nerazumnim nastavak tog
ugovora.
Prestanak poduzetničkog ugovora mora se prijaviti sudskom registru radi upi-
sa prestanka ugovora, te se pri prijavi mora navesti razlog i vrijeme prestanka ugo-
vora.

1070
O tome podrobnije v. Obvezno pravo – opći dio, s. 568.

1071
Gorenc/Filipović/Slakoper/Brkanić, s. 840
539
3.5. Ugovor o vođenju poslova društva

(čl. 478.a, čl. 479., čl. 491., čl. 492., čl. 493. do čl. 495.)
3.5.1. Uvod (čl. 479.)
Općenito govoreći uprava d.d. vodi poslove društva samostalno. Uprava d.d. u
vođenju poslova društva samostalna je ne samo u odnosu na glavnu skupštinu, nego i
u odnosu na nadzorni odbor. Njena samostalnost u nekoj mjeri može biti ograničena,
ali samo u odnosu na nadzorni odbor, a posredno i u odnosu na glavnu skupštinu, a
podrazumijeva se da se radi o organima istoga d.d. Pogotovo se podrazumijeva da
je uprava u vođenju poslova samostalna u odnosu na organe drugih društava. To se
može promijeniti sklapanjem ugovora o vođenju poslova društva.
Ugovorom o vođenju poslova društva – koji se u poredbenoj literaturi naziva
ugovor o vladanju, što točnije izražava odnose strana – društvo kapitala podvrgava
vođenje svojih poslova drugome društvu, a kako poslove društva vodi uprava, tim
se ugovorom drugome društvu podvrgava uprava. Točnije govoreći, ovim ugovorom
stvara se pravna ovlast uprave jednoga društva da daje obvezujuće upute upravi dru-
goga (inače samostalnog) društva u pogledu vođenja poslova, i upravo to predstavlja
ključni dio sadržaja ugovornog odnosa. Time se kod drugog društva isključuje samo-
stalnost uprave, a ujedno ono prestaje poslovati u vlastitom interesu i interesu svo-
jih članova, nego počinje poslovati u interesu drugoga društva. S obzirom na ovakav
odnos društava, prvo društvo treba smatrati ovisnim društvom, a drugo vladajućim
društvom. Treba naglasiti kako se uputama uprave vladajućeg društva podvrgava
samo uprava ovisnog društva, dok nadležnosti glavne skupštine i nadzornog odbora
ovisnog društva ostaju neokrnjene, a također i to da ovisno društvo može biti samo
društvo kapitala, a ne i društvo osoba. Nasuprot tome, ako bi se samostalna društva
ugovorom postavila pod jedinstvenu upravu, a da time ne bi nastao odnos ovisnosti,
takav ugovor ne bi bio ugovor o vođenju poslova društva.
Kao i drugi poduzetnički ugovori, i ovaj ugovor ubraja se među organizacijske
ugovore i na njega se poglavito primjenjuju pravila ZTD o poduzetničkim ugovorima,
pa za sklapanje, izmjene i prestanak v. odgovarajuće dijelove. Posebno treba istaći kako
nastankom odnosa ovisnosti odnosno podvrgavanjem uprave ovisnog društva upu-
tama uprave vladajućeg društva ovisno društvo počinje djelovati u gospodarskom
interesu vladajućeg društva, što dovodi do ugrožavanja članova i vjerovnika ovisnog
društva. Stoga se, među odredbama ZTD-a koje se primjenjuju kad je sklopljen ovaj
ugovor, naročito ističu odredbe o zaštiti vanjskih dioničara i o zaštiti vjerovnika. Isto-
dobno, kako je i ugovor o vođenju poslova društva ugovor, na njega se primjenjuju i
opća pravila obveznog prava o ugovorima1072.
3.5.2. Osiguranje vanjskih dioničara (čl. 478.a, čl. 491. i čl. 492.)
Za razumijevanje pitanja osiguranja vanjskih dioničara prvo je potrebno odgo-
voriti na pitanje tko su vanjski dioničari odnosno koje sve osobe obuhvaća taj pojam.
Vanjski dioničari su dioničari ovisnog društva koje je d.d. odnosno članovi ovisnog
1072
O tome podrobnije v. Obvezno pravo – opći dio, s. 165.
540
društva koje je d.o.o. Njihov položaj treba biti osiguran zato što sklapanjem ugovora o
vođenju poslova društva ovisno društvo postaje podvrgnuto gospodarskim interesi-
ma vladajućeg društva odnosno koncerna u cjelini, što dovodi do mogućnosti da izo-
stane zadovoljenje jednoga od temeljnih interesa članova odnosno dioničara ovisnog
društva a to je isplata udjela u dobitku, jer ovisno društvo dobitak uopće više ne mora
imati. No, interesi dioničara odnosno članova ovisnog društva mogu biti zadovoljeni,
ako se radi o dioničarima koji – na temelju odgovarajuće pravne veze s vladajućim
društvom – posredno ili neposredno od ugovora o vođenju poslova društva imaju
koristi na sličan način kao i vladajuće društvo. Stoga se pojam vanjskog dioničara ne
odnosi takve dioničare odnosno članove ovisnog društva. Iz istog se razloga pojam
vanjskog dioničara ne odnosi ni na vladajuće društvo, ako bi ono bilo dioničar odno-
sno član ovisnog društva.
Ugovor o vođenju poslova društva mora sadržavati odredbe o primjerenoj na-
knadi i o otpremnini vanjskim dioničarima, jer primjerena naknada i otpremnina nisu
jedno te isto. Smisao primjerene naknade je u nadoknadi vanjskim dioničarima finan-
cijskog gubitka koji će oni pretrpjeti sklapanjem ugovora o vođenju poslova društva,
jer se za vrijeme trajanja tog ugovora ne može očekivati dobitak društva, a dosljedno
ni isplata udjela dioničarima odnosno članovima ovisnog društva. Stoga primjerena
naknada odgovara barem svoti predvidive prosječne dividende odnosno udjela u do-
bitku d.o.o., koja proizlazi iz poslovanja društva tijekom proteklih nekoliko godina, ali
uzimajući u obzir i sadašnje nego i buduće stanje društva i odgovarajuće okolnosti,
i čija isplata bi se prema tim elementima mogla očekivati da nije sklopljen ugovor o
vođenju poslova ovisnog društva.
Unatoč pravu na primjerenu naknadu položaj vanjskih dioničara sklapanjem ugo-
vora o vođenju poslova ovisnog društva, značajno je promijenjen na njihovu štetu, ne
u uskom i doslovnom, nego u širokom smislu. Stoga vanjski dioničari imaju pravo
odbiti isplatu primjerene naknade, te umjesto nje zahtijevati od vladajućeg društva
da preuzme njihove dionice odnosno udjele uz isplatu primjerene otpremnine. Kako
otpremnina može biti u novcu ili u dionicama odnosno udjelima vladajućeg društva,
ili društva koje je vladajuće u odnosu na vladajuće društvo, ona se može definirati kao
novčana svota ili dionice odnosno udjeli koje vanjski dioničari imaju pravo zahtijevati
kao naknadu za dionice odnosno udjele ovisnog društva koje vanjski dioničari preno-
se vladajućem društvu, a ono ih je dužno preuzeti. Kako ovdje vladajuće društvo pre-
uzima dionice odnosno udjele vanjskih dioničara odnosno članova, oni prestaju biti
dioničari odnosno članovi ovisnog društva, dok u slučaju isplate primjerene naknade
oni i dalje ostaju dioničari odnosno članovi ovisnog društva.
Osim ako u trenutku sklapanja tog ugovora ovisno društvo nema vanjskih di-
oničara, ugovor o vođenju poslova društva mora sadržavati odredbu o primjerenoj
naknadi vanjskim dioničarima, a ona može biti određena kao fiksna, varijabilna ili kao
kombinacija fiksne i varijabilne naknade. Ako ovisno društvo ima vanjskih dioničara, a
primjerena naknada nije predviđena ugovorom, ugovor je ništav. S druge strane, ako
je naknada predviđena ugovorom, ali nije primjerena u tom smislu da odgovara naj-
manje barem onoj svoti koja proizlazi iz već navedenih kriterija, ugovor je valjan. No
tada svaki vanjski dioničar ima pravo u roku od dva mjeseca od objave upisa sklapa-
541
nja ugovora u sudski registar, zahtijevati da primjerenu naknadu odredi sud u izvan-
parničnom postupku. Ako sud odredi primjerenu naknadu, njegova odluka djeluje
prema svim dioničarima odnosno članovima društva koji imaju pravo na naknadu,
neovisno o tome jesu li oni sudjelovali u postupku.
Kako sud, kao primjerenu naknadu, može odrediti i znatno višu naknadu od ugo-
vorene, te kako vladajuće društvo na tu visinu ne mora pristati, u slučaju kad sud odre-
di primjerenu naknadu višu od ugovorene, vladajuće društvo može raskinuti ugovor
jednostranim očitovanjem volje i bez postojanja otkaznog roka u roku od dva mje-
seca od pravomoćnosti odluke suda kojom je određena takva primjerena naknada.
Osim odredbe o primjerenoj naknadi, ugovor mora sadržavati i odredbu o obvezi
vladajućeg društva da – na zahtjev vanjskih dioničara – preuzme njihove dionice od-
nosno poslovne udjele uz isplatu određene otpremnine. To znači da taj ugovor treba
sadržavati i naznaku načina na koji će se vanjskim dioničarima u tom slučaju isplatiti
otpremnina, tj. hoće li se ona isplatiti u novcu ili davanjem dionica odnosno poslov-
nih udjela vladajućeg društva ili društva koje je vladajuće društvo u odnosu na to
vladajuće društvo. Kako i otpremnina mora biti primjerena, ZTD sadrži kriterije prema
kojima se određuje njena primjerenost u slučaju kad se otpremnina daje u dionicama
odnosno poslovnim udjelima i kad se daje u novcu. Otpremnina se smatra primjere-
nom ako se dionice daju odnosno zamjenjuju u omjeru u kojem bi se za svaku dionicu
jednoga društva, odnosno udio u tome društvu, morale dati dionice drugoga društva
u slučaju spajanja društava. U slučaju nepodudarnosti, razlika se može podmiriti do-
platom u novcu. Ako se otpremnina isplaćuje u novcu, primjerena svota je ona koja
proizlazi iz imovinskog stanja i kretanja dobitka društva u vrijeme kad glavna skupšti-
na d.d. odnosno skupština d.o.o. donosi odluku o ugovoru.
Izostanak ugovorne odredbe o otpremnini ne dovodi do ništavosti ugovora
– kao što dovodi izostanak ugovorne odredbe o primjerenoj naknadi – nego svaki
vanjski dioničar po samom ZTD-u ima pravo zahtijevati od suda donošenje odluke
o primjerenoj otpremnini. Proizlazilo bi, iz toga, da u ovom slučaju vanjski dioničari
po samom zakonu imaju pravo na otpremninu, a ako je ono uređeno ugovorom ali
visina nije primjerena prema kriterijima ZTD-a, da po samom zakonu imaju i pra-
vo zahtijevati da sud odredi primjerenu visinu otpremnine. Istovremeno, ako je ono
utvrđeno ugovorom, treba uzeti kako se radi o ugovaranju u korist trećeg, jer vanjski
dioničari nisu ugovorna strana u tom ugovoru1073. Pravo zahtijevati donošenje odlu-
ke o primjerenoj otpremnini vanjski dioničari imaju u roku od tri mjeseca od obja-
ve upisa ugovora u sudski registar. Primjerenu otpremninu sud će odrediti u novcu,
osim ako ugovor ne predviđa njenu isplatu davanjem dionica. Iz toga – zaključiva-
njem a contrario – proizlazi kako povodom zahtjeva za određivanje primjerene ot-
premnine, koja je ugovorom naznačena u dionicama, primjerenu otpremninu sud
treba odrediti u dionicama.
Odluka suda odnosi se na sve vanjske dioničare, a na sve vanjske dioničare od-
nosi se i odluka suda o primjerenoj naknadi, jer ne bi bilo primjereno da se na sve
vanjske dioničare proteže odluka o primjerenoj otpremnini, a ne proteže odluka o
primjerenoj naknadi.
1073
O ugovaranju u korist trećeg v. Obvezno pravo – opći dio, s. 350.
542
3.5.3. Pravo vođenja poslova društva (čl. 493.)

Kao što je već spomenuto, ključna posljedica sklapanja ugovora o vođenju po-
slova društva sastoji se u nastanku prava vladajućeg društva da upravi daje upute
glede vođenja poslova ovisnog društva, čime ujedno nastaje ugovorni koncern koji
podrazumijeva jedinstveno vođenje svih društava koncerna odnosno društava koja
su povezana i to u interesu koncerna kao cjeline. Na davanje uputa upravi – odnosno
izvršnim direktorima - ovisnog društva ovlašteno je vladajuće društvo, što znači da su
na to ovlašteni zakonski zastupnici tog društva. Kako vladajuće društvo ne mora biti
društvo kapitala, to mogu biti i članovi j.t.d. i komplementari k.d. – ako bi ta društva
bila vladajuća – a ne samo uprava, koja bi bila ako bi vladajuće društvo bilo d.d. ili
d.o.o. Davanje uputa znači očitovanje volje vladajućeg društva kako treba poduzeti ili
propustiti neku radnju, i ono može biti u bilo kojem obliku i odnositi se na cjelokupno
vođenje poslova ovisnog društva ili na pojedine poslove. Pravo zakonskih zastupnika
vladajućeg društva na davanje uputa nije neprenosivo, pa bi ga oni mogli prenijeti
drugim osobama, ali to ne bi otklonilo njihovu odgovornost. Oni mogu davati upute
upravi ovisnog društva, ali ne i skupštini i/ili nadzornom odboru ili izravno zaposleni-
cima ovisnog društva.
Zadnje proizlazi iz mogućnosti uprave ovisnog društva da u određenim sluča-
jevima odbije postupiti po primljenim uputama, što podrazumijeva kako ona mora
biti u položaju da odluči o tome, što bi bilo isključeno kad bi se upute mogle davati
izravno zaposlenicima ovisnog društva. Naime, uprava ovisnog društva pravno je
obvezna slijediti upute vladajućeg društva, odnosno postupati u skladu s primlje-
nim uputama, pri čemu se podrazumijeva da one služe interesima vladajućeg druš-
tva odnosno društvu ili društvima koncerna. Dapače, upute koje se daju mogu biti
i štetne za ovisno društvo i uprava ovisnog društva dužna je postupati i po takvim
uputama, ako one služe interesima vladajućega društva ili društva koja su s njime i
s ovisnim društvom povezana u koncern. Prema tome, za postojanje obveze uprave
ovisnog društva da postupa po uputama odlučni kriterij je odgovor na pitanje služe
li one tim interesima ili ne. Stoga uprava ne mora postupiti prema primljenoj uputi
jedino ako je očito da ona ne služi tim interesima, što je formulacija iz koje proizlazi
kako uprava ovisnog društva mora postupati po uputama i kad postoji mogućnost
protivnosti uputa tim interesima, ali nije izvjesno odnosno očito da su im upute
protivne.
Za poduzimanje određenih poslova statutom ili odlukom nadzornog odbora
d.d., upravi može biti potrebna suglasnost nadzornog odbora, odnosno izvršnim di-
rektorima suglasnost upravnog odbora. Kad je to slučaj, uprava mora zatražiti sugla-
snost nadzornog odbora – odnosno izvršni direktori suglasnost upravnog odbora - i
povodom uputa primljenih od strane vladajućeg društva. Ako nadzorni odbor ne da
suglasnost u primjerenom roku, uprava – odnosno izvršni direktori - o tome moraju
obavijestiti vladajuće društvo. Ako ono ima nadzorni odbor, uputa se može ponoviti
samo uz njegovu suglasnost, a ako se tako ponovi uprava ovisnog društva dužna je
postupiti po uputi jer tada suglasnost nadzornog odbora tog društva više nije potreb-
na po samom ZTD-u.
543
3.5.4. Zakonske rezerve (čl. 487.)

U zakonske rezerve ovisnog društva mora se izdvojiti iznos koji je potreban za to da se
popune zakonske rezerve uključujući u to i rezerve kapitala u prvih pet poslovnih godina,
koje počinju za vrijeme trajanja ugovora ili nakon povećanja kapitala, i to na visinu dvade-
setoga dijela temeljnoga kapitala ili većega dijela toga kapitala koji je određen statutom.
3.5.5. Preuzimanje gubitka (čl. 489.)

Jedna od posljedica sklapanja i provedbe ugovora o vođenju poslova društva
može biti gubitak ovisnog društva. Stoga je vladajuće društvo dužno pokriti svaki
godišnji – dakle, bilančni – gubitak koji za ovisno društvo nastane za vrijeme traja-
nja ugovora, ali samo ako se ne pokrije iz ostalih rezervi u koje je za vrijeme trajanja
ugovora unošena dobit. Prvo što treba reći u svezi s bilančnim gubitcima ovisnog
društva za vrijeme trajanja ugovora je to da ustvari postoji neoboriva predmnijeva
kako za te gubitke odgovara vladajuće društvo, jer za nastanak njegove obveze nije
potrebno dokazivanje uzročne veze između vladanja i gubitka i jer se vladajuće druš-
tvo ne može od obveze pokrivanja gubitka obraniti dokazom da ono nije uzrokovalo
gubitak. Dovoljno je da za ovisno društvo tijekom postojanja ugovora nastane gubi-
tak, makar on bio iskazan u bilanci nakon što je ugovor prestao. Taj gubitak u prvom
se redu pokriva iz ostalih rezervi, ali samo iz onih rezervi u koje je za vrijeme trajanja
ugovora unošena dobit, tako da ranije stvorene rezerve ostanu neokrnjene. Ako se
gubitak ne može pokriti iz tih rezervi, vladajuće društvo mora pokriti gubitak. Ova
njegova obveza nastaje zaključenjem poslovne godine, ali dospijeva tek utvrđenjem
bilance, jer prije toga ni gubitak nije utvrđen.
Glede raspolaganja zahtjevom za pokriće tog gubitka vrijede pravila o raspolaga-
nju zahtjevom za naknadu štete kad postoji ovisnost bez ugovora, o čemu v. Zaštita
ovisnog društva, njegovih članova i vjerovnika.
3.5.6. Odgovornost za štetu (čl. 494. i čl. 495.)

Tijekom važenja ugovora o vođenju poslova društva ovisno društvo može pretr-
pjeti štetu za koju mogu odgovarati zakonski zastupnici vladajućeg društva i/ili člano-
vi uprave i/ili nadzornog odbora ovisnog društva odnosno izvršni direktori i članovi
upravnog odbora.
Zakonski zastupnici vladajućeg društva dužni su pri davanju uputa ovisnome druš-
tvu primijeniti pozornost urednog i savjesnog voditelja poslova odnosno urednog i sa-
vjesnog gospodarstvenika1074. U ovom slučaju potrebna pozornost ne odnosi se samo
na vođenje poslova vladajućeg društva ni samo na vođenje poslova ovisnog društva,
nego na jedinstveno vođenje svih društava koncerna u interesu koncerna kao cjeline,
te pitanje jesu li zakonski zastupnici vladajućeg društva primijenili potrebnu pozornost,
treba promatrati iz te perspektive. Ako povrijede svoju obvezu vođenja poslova s pozor-
nošću koja se od njih zahtijeva, i to iz perspektive interesa koncerna kao cjeline, te zbog
toga za ovisno društvo nastane šteta, zakonski zastupnici vladajućeg društva odgovaraju
ovisnom društvu za naknadu štete. Povreda dužnosti vođenja poslova sa zahtijevanom
1074
Općenito o ovom pojmu v. Uprava, Pozornost pri vođenju poslova.
544
pozornošću se predmnijeva, pa ne mora tužitelj dokazivati propuštanje te pozornosti, ali

tuženi može dokazivati da je primijenio istu pozornost. Ako to dokaže, ne odgovara za
štetu. Svi zakonski zastupnici koji odgovaraju za štetu, odgovaraju solidarno.
Osim toga za štetu odgovaraju i članovi uprave i nadzornog odbora - odnosno iz-
vršni direktori i članovi upravnog odbora - ovisnog društva, prema odredbi ZTD-a, ako
svojim djelovanjem povrijede svoje obveze. Ovdje bi to, primjerice, značilo ako su čla-
novi uprave zbog ne postupanja s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika
postupili po uputi zakonskog zastupnika vladajućeg društva, koja uputa je očito pro-
tivna interesima vladajućeg društva i/ili društva koja su s njime i s ovisnim društvom
povezana u koncern, pa je zbog toga ovisnom društvu nastala šteta. Odgovornost
članova uprave u ovom slučaju isključuju dvije okolnosti: postupanje prema uputi
prema kojoj se moralo postupiti i postupanje s potrebnom pozornošću. Teret dokaza
da postoji okolnost koja isključuje njihovu odgovornost, na članovima je uprave. Gle-
de prve okolnosti iz postupovnih razloga, jer tužitelj ne može dokazivati negativnu
činjenicu tj. da nije dao uputu, a glede druge okolnosti zato što ZTD predmnijeva
nepostojanje potrebne pozornosti, ali s oborivom predmnijevom, pa članovi uprave
mogu dokazivati da su postupali s potrebnom pozornošću. Istovremeno, eventualna
suglasnost nadzornog odbora s radnjom koja je dovela do nastanka štete, ne isključu-
je odgovornost članova uprave. Članovi uprave i/ili nadzornog odbora koji odgovara-
ju za štetu, odgovaraju solidarno kao i u drugim slučajevima kad odgovaraju za štetu.
Na raspolaganje zahtjevom za naknadu štete, postavljanje tog zahtjeva i zastaru
istog zahtjeva primjenjuju se ista pravila koja vrijede i za odgovornost zakonskih za-
stupnika i članova uprave i nadzornog odbora u faktičnom koncernu, pa to v. naprijed
pod Zaštita ovisnog društva, njegovih članova i vjerovnika.
3.5.7. Davanje osiguranja vjerovnicima (čl. 490.)

Nakon prestanka ugovora o vođenju poslova društva ovisno društvo može biti u
tako lošem imovinskom stanju da ne može podmiriti tražbine svojih vjerovnika, i to
unatoč obvezi vladajućeg društva da pokrije gubitke koje je to društvo pretrpjelo. Isto-
vremeno, prestankom ugovora o vođenju poslova prestaje obveza vladajućeg društva
da pokrije te gubitke. Stoga po samom ZTD-u postoji pravo vjerovnika ovisnog društva
– čije su tražbine nastale prije objave upisa prestanka ugovora u sudski registar, uklju-
čujući i one koje su nastale i prije sklapanja ugovora o vođenju poslova društva – da od
vladajućeg društva zahtijevaju davanje osiguranja za ispunjenje obveza ovisnog druš-
tva i obveza vladajućeg društva da dade to osiguranje. Osim nastanka tražbina prije
objave upisa prestanka ugovora u sudski registar, pretpostavka vjerovnikovog prava na
osiguranje tražbine je i postavljanje zahtjeva vladajućem društvu u roku od šest mjeseci
od objave upisa. Kad su ove dvije pretpostavke ispunjene vjerovnik ima pravo zahtijeva-
ti davanje osiguranja od vladajućeg društva i to makar putem tužbe. Iznimno, to pravo
ne pripada vjerovnicima čije su tražbine osigurane onim sredstvom koje im daje pravo
prvenstvene naplate iz stečajne mase u slučaju stečaja ovisnog društva.
Makar postoji obveza upozorenja vjerovnika na ovo njihovo pravo u objavi upisa
prestanaka ugovora u sudski registar, eventualno neispunjenje ove obveze ne utječe
na prikazano vjerovnikovo pravo.
545
Statusne promjene Buljan
I. STATUSNE PROMJENE I PREOBLIKOVANJE DRUŠTAVA
1. OPĆENITO
Statusne promjene trgovačkih društava su takve promjene kod kojih se bitno mi-
jenjaju dotadašnja pravna obilježja društava tako da se više ne mogu smatrati istim
pravnim osobama, a neka od njih i prestaju. Izvornim tekstom ZTD-a bila su uređena
tri oblika statusnih promjena i to pripajanje, spajanje i preoblikovanje, iako je institut
podjele bio predviđen Zakonom o poduzećima, kao jedna od statusnih podjela o ko-
joj odluku donosi organ upravljanja (čl. 187.a ZOP).
Sudeći po sadržaju čl. 187.a. ZOP-a tim je zakonom bila predviđena samo podjela
poduzeća razdvajanjem koja se provodila onako kako je to bilo uređeno odlukom
organa upravljanja poduzeća koje se dijelilo, dok je zakon propisivao samo pitanje
odgovornosti poduzeća nastalih podjelom za obaveze podijeljenog poduzeća.
Statusna promjena podjele u nas je temeljito zakonski uređena tek 2003. g. i to
odredbom čl. 282. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima
(Nar. nov., br. 118/03-ZID ZTD) kojim je kroz nove članke 550.a do čl. 550.r. ovaj pravni
institut u potpunosti usklađen sa standardima iz Smjernice broj 6 EU broj 82/891/EEC
od 17. 12. 1982. i s iskustvima drugih zemalja.
Podjela društava relativno je novi pravni institut. Zakonski je uređen najpri-
je u Francuskoj (Zakon br. 66537 od 24. 7. 1966, Journal Officiel de la Republique
Francaise/J. O., Lois et Decrets od 25/26. 7. 1996., s. 6402.), nakon toga, Šestom smjer-
nicom EU od 17. 12. 1982. (82/891 EWG). Implementacija šeste smjernice u naš pravni
sustav uslijedila je tek nakon što je ona bila implementirana u pravni sustav zemalja
koje su hrvatskom zakonodavcu poslužile kao uzor kod izrade teksta ZTD-a. To je i
razlog zbog kojeg institut podjele društava nije uvršten u izvorni tekst ZTD-a. Daljnjim
izmjenama zakona riješeno je pitanje imovine društva koje se dijeli a koja nije obu-
hvaćen u planu podjele ili ju prema planu ne bi bilo moguće podijeliti (raspoređuje
se na sva nova društva u istom omjeru koji je bio predviđen za podjelu imovine u pla-
nu podjele), propisano je da se na podjelu preuzimanjem odgovarajuće primjenjuju
pravila o podjeli s osnivanjem. Propisana je obaveza uprave društva koje se dijeli da
obavijesti upravu društva preuzimatelja o promjenama imovine nakon izrade plana
podjele, a prije održavanja glavne skupštine; propisano je također da se u ugovoru o
podjeli i preuzimanju mora navesti od kada udjeli u društvu preuzimatelja daju pravo
na sudjelovanje u dobiti tih društava; zatim da prijavu za upis podjele u sudski registar
može podnijeti svako društvo koje sudjeluje u podjeli.
Novelom ZTD 2009 propisano je da se ne provodi revizija podjele, niti uprava
odnosno izvršni direktori društva koje se dijeli trebaju izraditi izvješće o podjeli,
ako svi imatelji udjela u obliku javnobilježničke isprave dadu izričitu izjavu o tome
da su odriču revizije podjele, odnosno da se ne mora izraditi izvješće o podjeli
ili tako jednoglasno odluče na skupštini, čime je ovaj institut podjele djelotvorno
dorađen.
547
Buljan Statusne promjene
Što se pak tiče pripajanja i spajanja društava europska pravna stečevina uređuje
domaće pripajanje i spajanje samo za dionička društva, no ta okolnost nije bila ni-
kakva zapreka da se navedene statusne promjene na odgovarajući način ugrađuju
i u pravila o statusnim promjenama svih trgovačkih društava. U zakon su sadržajno
prenesene i odredbe Direktive 2005/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (Deseta di-
rektiva) kojima se uređuje prekogranično pripajanje i spajanje (čl. 549.a do čl. 549.k.).
Odredbe kojima se uređuje prekogranično pripajanje i spajanje stupaju na snagu s
danom pristupanja Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije. Pod
prekograničnim pripajanjem odnosno spajanjem smatra se ono pripajanje odnosno
spajanje u kojem barem jedno od društava koje sudjeluju u tim statusnim promjena-
ma je društvo valjano osnovano po pravu Republike Hrvatske, a barem jedno od dru-
štava iz neke druge države članice Europske unije odnosno države ugovornice Ugo-
vora o europskom ekonomskom prostoru. Odredbe su koncipirane tako da se svim
zainteresiranim osobama na strani hrvatskih društava kapitala pruži odgovarajuća
zaštita koja postoji kada je riječ o takvim statusnim promjenama domaćih pravnih
osoba, a uvodi se i obaveza suradnje hrvatskog registarskog suda i odgovarajućih tije-
la država članica Europske unije (detaljnije o tome vidi komentar uz čl.549.a do 549.k).
Odredbe o preoblikovanju društava nisu mijenjane osim izmjena koje su poslje-
dica uvođenja monističkog ustroja upravljanja u dioničkom društvu. Zakon izričito
propisuje koje se promjene smatraju statusnim promjenama. Statusne promjene tr-
govačkih društava, s obzirom da se radi o takvim promjenama kojima se bitno mi-
jenjaju dotadašnja pravna obilježja društava, relevantne su i u procesnom smislu,
posebice onda kada stranka koja je pravna osoba prestaje postojati, a nova društva
ili društvo preuzimatelj postaju njegov sveopći pravni sljednik te time stupaju u sve
pravne odnose društva koje je podijeljeno, pripojeno ili spojeno.
U parničnom postupku nakon upisa pripajanja odnosno spajanja parnični po-
stupak se prekida po sili zakona (čl. 212. st. 4. ZPP) u odnosu na pripojeno odnosno
spojeno društvo, zbog njihovog prestanka kao pravne osobe. Prekid postupka uzro-
kuje između ostaloga i to da radnje što ih je jedna strana poduzela dok traje prekid
postupka nemaju prema drugoj stranci nikakav učinak, o čemu se u postupcima često
ne vodi dovoljno računa. Osim toga kada je stranka koja je pravna osoba prestala po-
stojati u tijeku glavne rasprave, presuda se može donijeti samo u odnosu na njezinog
pravnog sljednika i to nakon nastavljanja postupka koji je bio prekinut po sili zakona.
Statusnim promjenama trgovačkih društava smatraju se samo one promjene
koje su zakonom izričito propisane. ZTD propisuje sljedeće promjene:
1. Pripajanje jednog ili više dioničkih društava drugom dioničkom društvu,
2. Pripajanje jednog ili više dioničkih društava društvu s ograničenom odgovor-
nošću,
3. Pripajanje jednog ili više društava s ograničenom odgovornošću drugom druš-
tvu s ograničenom odgovornošću,
4. Pripajanje jednog ili više društava s ograničenom odgovornošću dioničkom
društvu,
5. Spajanje dioničkih društava,
6. Spajanje društava s ograničenom odgovornošću,
548
7. Podjela društava (razdvajanje s osnivanjem, razdvajanje s preuzimanjem, od-

vajanje s osnivanjem, odvajanje s preuzimanjem),
8. Preoblikovanje društva u neko drugo društvo (u praksi ima mišljenja da preo-
blikovanje nije statusna promjena u pravno tehničkom smislu te riječi).
2. PRIPAJANJE I SPAJANJE DRUŠTAVA

O pripajanju je riječ kada jedno ili više društava prenesu cijelu svoju imovinu dru-
gom društvu i pritom prestanu postojati bez da se provodi postupak likvidacije, dok
njegovi članovi u zamjenu za dionice ili udjele u pripojenom društvu dobivaju dioni-
ce ili udjele u društvu preuzimatelju. Pripojeno društvo doduše prestaje kao pravna
osoba no u gospodarskom smislu ostaje djelatno u društvu preuzimatelju. Isto tako,
dotadašnji članovi pripojenog društva nastavljaju ostvarivati svoja članska prava u
društvu preuzimatelju, doduše u drugoj i drugačijoj članskoj strukturi, pri čemu ne bi
trebala biti umanjena njihova članska prava. Zato je dopušteno pripajanje i onda kada
su u društvu koje se pripaja donesene odluke o prestanku toga društva, a moglo se
odlučiti da ono nastavi djelovati.
Zakon propisuje niz mehanizama kojima se štite interesi dioničara odnosno
članova društva zahvaćenih statusnom promjenom pripajanja, posebice u pogledu
omjera zamjene dionica ili udjela koje su imali u pripojenom društvu za dionice ili
udjele društva preuzimatelja. Članovi društva odnosno dioničari imaju pravo dionice
ili udjele koje su imali u pripojenom društvu zamijeniti za isti broj dionica ili udjela
društva preuzimatelja, no ako je omjer zamjene dionica ili udjela takav da ne omogu-
ćuje potpunu zamjenu, propisana je mogućnost doplate u novcu.
Dioničko društvo preuzimatelj mora povrh toga imateljima zamjenjivih obvezni-
ca, obveznica sa promjenjivom kamatom, potvrdama o posebnim pravima na divi-
dendu koje su izdala pripojena društva osigurati ista prava koja su im bila osigurana
u pripojenom društvu.
Propisano je i sudsko ispitivanje omjera zamjene dionica odnosno udjela pripoje-
nog društva za dionice ili udjele društva preuzimatelja, davanje osiguranja vjerovnici-
ma društva koja sudjeluju u pripajanju, ako dokažu da je pripajanjem društva ugrože-
no ispunjenje njihovih tražbina. Povrh toga članovi uprave, odnosno izvršni direktori
i članovi nadzornog, odnosno upravnog odbora pripojenog društva obvezni su kao
solidarni dužnici naknaditi štetu koju pripajanjem pretrpe njegovi članovi, vjerovnici
društva i samo društvo.
Ako je društvo preuzimatelj upisano u sudski registar kraće od dvije godine, na
pripajanje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe o nastavku osnivanja druš-
tva (čl. 194.a, čl. 441. ZTD).
Imovina pripojenog društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja
tek nakon upisa pripajanja u sudski registar sjedišta društva preuzimatelja. Upisom
pripajanja u sudski registar društva preuzimatelja članovi pripojenog društva postaju
članovi društva preuzimatelja a pripojeno društvo prestaje postojati. Prema ZTD-u
statusne promjene pripajanja, spajanja i podjele predviđene su samo za društva
kapitala.
549
Statusna promjene spajanja društava kapitala koja se uglavnom provodi na način

kako se provodi i statusna promjena pripajanja društava kapitala, svako društvo koje
se spaja smatra se pripojenim društvom, a novo društvo ima položaj preuzimatelja.
Samo osobitosti ove statusne promjene propisuju se izričitim odredbama. Budući
da se pri spajanju osniva novo društvo, na osnivanje novog društva primjenjuju se
odredbe zakona kojima se uređuje osnivanje novog društva. Jednako kao i kod pri-
pajanja nije potrebno provoditi likvidaciju društava koja se spajaju, a društva koja se
spajaju prestaju postojati upisom spajanja u sudski registar, s time da se prije toga
upisuje osnivanje novog društva.
3. PRIPAJANJE DIONIČKIH DRUŠTAVA

3.1. Općenito (čl. 512. i čl. 519.a)
U čl. 512. ZTD-a navode se osnovni pojmovi i značajke spajanja i pripajanja dio-
ničkih društava. Tom se odredbom propisuje:
• da se jedno ili više dioničkih društava mogu pripojiti drugome dioničkome
društvu bez da se provede postupak likvidacije prijenosom cijele imovine
jednoga ili više društava (pripojenih društava) drugome društvu (društvu
preuzimatelju), a dioničari svakog pripojenog društva dobivaju dionice
društva preuzimatelja u kojem nastavljaju svoje članstvo,
• da se dva ili više dioničkih društava mogu spojiti bez da se provede postupak
likvidacije osnivanjem novoga dioničkoga društva, na koje prelazi cijela imovi-
na svakoga od društava koja se spajaju u zamjenu za dionice novoga društva,
• da je pripajanje i spajanje dopušteno i onda kada su donesene odluke o pre-
stanku društava koja se pripajaju ili koja se spajaju, a moglo bi se odlučiti
da se ona nastave. Pripajanje i spajanje dioničkih društava dopušteno je i
kada glavna skupština donese odluku o prestanku društva, pri čemu nije
potrebno donositi posebnu odluku o nastavljanju društva jer je ona sadr-
žana u radnjama koje se tiču navedenih statusnih promjena. O pripajanju
jednog ili više dioničkih društava drugome govorimo onda kada se jedno
ili više dioničkih društava pripoje drugom dioničkome društvu prijenosom
cijele imovine jednoga ili više društava (pripojenih društava) drugome druš-
tvu (društvu preuzimatelju) bez provođenja postupka likvidacije, a dioničari
svakog pripojenog društva dobivaju dionice društva preuzimatelja u kojem
nastavljaju svoje članstvo.
Za pripajanje dioničkih društava potrebno je:
1. sklopiti ugovor o pripajanju (čl. 513., čl. 518. st. 1. ZTD),
2. izraditi i podnijeti izvješće o pripajanju (čl. 514. ZTD),
3. obaviti reviziju pripajanja (čl. 515. ZTD) osim ako svi imatelji dionica koje daju
pravo glasa svih društava koja sudjeluju u pripajanju dadu izričitu izjavu o
tome da se odriču revizije pripajanja,
4. nadzorni odnosno upravni odbor je dužan provjeriti namjeravano pripajanje
na temelju izvješća uprave, odnosno izvršnih direktora o pripajanju i izvješća
revizora i o tome sastaviti pisano izvješće (čl. 515.a ZTD),
550
5. ugovor o pripajanju dostaviti registarskom sudu prije sazivanja glavnih skup-

ština i to javno objaviti uz upozorenje dioničara na njihova prava (čl. 517. ZTD)
6. pripremiti i provesti glavne skupštine u smislu čl. 517. ZTD-a (staviti na uvid
ugovor, financijska izvješća, izvješća uprave odnosno izvršnih direktora, revi-
zora, nadzornog odnosno upravnog odbora, dati presliku ili prijepis navedenih
isprava na zahtjev svakog dioničara, omogućiti uvid u isprave za vrijeme održa-
vanja skupštine i usmeno obrazložiti ugovor o pripajanju, dati svakom dioniča-
ru obavijest o svim činjenicama vezanim za druga društva koja sudjeluju u pri-
pajanju, s time da se isprave ne trebaju dati na uvid u poslovnim prostorijama
odnosno na skupštini, niti postoji obaveza davanja preslika i prijepisa isprava,
ako su objavljene na internetu),
7. ugovor o pripajanju ili njegov usuglašeni nacrt dati glavnim skupštinama dru-
štava koja sudjeluju u pripajanju na odobravanje (glasovima koji predstavljaju
najmanje tri četvrtine temeljnog kapitala zastupljenog na glavnoj skupštini, a
ako postoje dionice više rodova potrebna je suglasnost svakog roda) (čl. 516.
ZTD),
8. ugovor o pripajanju mora se sklopiti u obliku javnobilježničke isprave,
9. svako društvo mora imenovati povjerenika za primanje dionica koje se moraju
dati i za primanje doplata u novcu (čl. 522. st 2. ZTD),
10. uprave odnosno izvršni direktori svakog društva moraju podnijeti prijave za
upis pripajanja registarskom sudu nadležnom po mjestu sjedišta društva koja
sudjeluju u pripajanju, s time da je društvo preuzimatelj ovlašteno podnijeti
prijavu sudskom registru i za pripojeno društvo, uz izjave da odluke o pripa-
janju nisu pobijane u za to propisanom roku ili da je pobijanje pravomoćno
odbijeno, te uz sve propisane priloge i izjavu povjerenika da je u posjedu dio-
nica te da je primio doplate u novcu u obliku javnobilježničke isprave. Ako je
društvo preuzimatelj upisano u sudski registar kraće od dvije godine, na pri-
pajanje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe čl. 194.a st.3. i 4. ZTD-a
(nast. osnivanja čl. 519.a. ZTD).
3.2. Pripremanje pripajanja do glavne skupštine

3.2.1. Ugovor o pripajanju (čl. 518.)
Ugovor o pripajanju za dionička društva koja sudjeluju u pripajanju sklapa-
ju njihove uprave odnosno izvršni direktori ako se radi o monističkom upravljanju
društvom. Zakon iscrpno propisuje minimalni sadržaj i oblik toga ugovora (javnobi-
lježnička isprava) čime nastoji dodatno zaštiti sve zainteresirane osobe u postupku
pripajanja, no osim propisanog sadržaja ugovora njime je moguće urediti i druge po-
jedinosti glede provođenja pripajanja.
Tako prema izričitoj odredbi st. 2. čl. 513. ZTD-a ugovor o pripajanju mora sadr-
žavati sljedeće podatke:
1. tvrtke i sjedišta društva koja sudjeluju u pripajanju (propuštena je naznaka
adrese),
551
2. sporazum o prijenosu imovine svakoga društva koje se pripaja u zamjenu za

dionice društva preuzimatelja,
3. omjer zamjene dionica, a ako je to potrebno i visinu doplate u novcu,
4. u slučaju iz čl. 520. st. 4. ZTD-a (doplata u novcu dioničarima pripojenog društva
od društva preuzimatelja ili druge osobe) visinu novčanih doplata, te odredbu
da će novčane doplate platiti društvo preuzimatelj ili tvrtku odnosno ime i pre-
zime druge osobe koja će te iznose platiti,
5. pojedinosti o prijenosu dionica društva preuzimatelja,
6. vrijeme od kada te dionice daju pravo na sudjelovanje u dobiti društva i sve
pojedinosti glede toga prava,
7. vrijeme od kada radnje pripojenoga društva vrijede kao da su poduzete za
račun društva preuzimatelja,
8. prava koja društvo preuzimatelj daje svakome pojedinome dioničaru, kao i
imateljima vrijednosnih papira pripojenoga društva,
9. svaku posebnu pogodnost koja se daje nekome članu uprave, odnosno izvrš-
nim direktorima ili nadzornog odnosno upravnog odbora društava koja sudje-
luju u pripajanju ili revizoru pripajanja.
Izjava druge osobe koja se obvezuje platiti doplate u novcu umjesto društva pre-
uzimatelja mora se dati u obliku javnobilježničke isprave.
Ključno imovinskopravno pitanje, o kojem ovisi ne samo donošenje odluke o pri-
pajanju, nego i određivanje omjera zamjene dionica između dioničara društava koja
sudjeluju u pripajanju je procjena imovine društava koja sudjeluju u pripajanju, pri
čemu treba imati u vidu i sve promjene koje su se dogodile od dana izrade “radne”
procjene do dana održavanja glavnih skupština. Odnos neto vrijednosti imovine dru-
štava koja sudjeluju u pripajanju odlučan je u zamjeni dionica.
S obzirom da je za određivanje omjera zamjene mjerodavan dan kada je održana
glavna skupština pripojenog društva, uprave toga društva odnosno izvršni direktori
moraju pored posljednjih izvješća o financijskom položaju pripojenog društva od-
nosno društva preuzimatelja godišnjih obračuna, uzeti u obzir možebitne izuzetne
okolnosti koje su nastupile do dana održavanja glavne skupštine. Ako društvo pre-
uzimatelj poveća temeljni kapital društva radi toga da provede pripajanje ili prijeđe
li ukupni nominalni iznos dionica, odnosno iznos temeljnog kapitala koji otpada na
dionice bez nominalnog iznosa, koje se daju za prenesenu imovinu pripojenoga druš-
tva ili veći iznos za koji su one izdane uključujući i plaćanja u novcu vrijednost pred-
meta imovine pojedinačno navedenih u izvještaju o financijskom položaju, razlika se
mora prikazati kao nematerijalna imovina.
Što se pak tiče ugovora o pripajanju, uprave, odnosno izvršni direktori društva
koja sudjeluju u pripajanju mogu taj ugovor odmah sklopiti u obliku javnobiljež-
ničke isprave i u tom ga obliku podnijeti glavnim skupštinama društava na odo-
bravanje. Moguće je također da ugovor ne bude sklopljen prije održavanja glavnih
skupština pa se u tom slučaju glavnim skupštinama podnosi na odobravanje njegov
nacrt sa kojim su se usuglasile uprave, odnosno izvršni direktori društava koja su-
djeluju u pripajanju. Odobreni nacrt ugovora ne bi se smio mijenjati, a ako bi ipak
552
došlo do izmjena nacrta ugovora te bi izmjene trebale odobriti skupštine društava

koja sudjeluju u pripajanju.
Temeljni imovinski ratio pripajanja jasno je izražena volja društva koje se pripaja
da prenosi svoju imovinu i da se to čini u zamjenu za dionice društva preuzimatelja.
No, kako se pripajanjem prenosi cjelokupna imovina pripojenog društva na društvo
preuzimatelja, odnosno kako se radi o sveopćem sljedništvu imovine i obaveza nije
potrebno u ugovoru imovinu detaljno specificirati. Ugovorom bi, međutim, trebalo
valjano predvidjeti koliko će koji od dioničara društva koje se pripaja dobiti dionica u
društvu preuzimatelju u zamjenu za dionice što ih ima u društvu koje se pripaja. Pri
tome treba poći od osnovnog pravila da dioničari pripojenog društva u zamjenu za
svoje dionice primaju dionice društva preuzimatelja, a određene razlike u vrijednosti
dionica dopušteno je izravnavati doplatama u novcu, ali i to u granicama od 10% od
ukupne nominalne vrijednosti dionica koje društvo preuzimatelj dodjeljuje dioničari-
ma društva koje se pripaja (v. čl. 520. st. 2. ZTD).
Time se, u stvari, sprječava vraćanje dioničarima uplaćenih svota (čl. 217. st. 1. ZTD),
čime se održava temeljno načelo očuvanja temeljnog kapitala dioničkog društva.
Ugovor o pripajanju stoga mora sadržavati i visinu novčanih doplata dioničarima
i hoće li ih isplatiti društvo preuzimatelj ili druge osobe, koje se izjavom danom u obli-
ku javno bilježničke isprave obavezuju na doplatu u novcu.
Ako je omjer zamjene dionica prenisko odmjeren, sud može na temelju zahtjeva
dioničara odrediti da se doplate iznosi koji ne mogu prelaziti deseti dio ukupnoga
nominalnoga iznosa danih dionica odnosno temeljnog kapitala koji otpada na dane
dionice bez nominalnog iznosa. Zahtjev može postaviti svaki dioničar pripojenoga
društva, koji bi bio ovlašten pobijati odluku glavne skupštine po odredbama čl. 362. t.
1. i 2. ZTD-a, ali mu je to pravo zakonom isključeno (čl. 532. st. 1. ZTD). Zahtjev se može
postaviti u roku od mjesec dana od dana kada se smatra da je objavljen upis pripaja-
nja u sudski registar suda sjedišta društva preuzimatelja. Dioničari koji nisu postavili
zahtjev ne mogu iz odluke suda izvoditi nikakva prava, međutim mogu ga se odreći
izjavom u zapisnik na skupštini koja odlučuje o pripajanju ili izjavom koja mora biti
dana u obliku javnobilježničke isprave.
Ugovor o pripajanju trebao bi sadržavati i pojedinosti o prijenosu dionica društva pre-
uzimatelja dioničarima pripojenog društva. Naime, potrebno je utvrditi na koji će se način
i kada učiniti prijenos dionica, te trebaju li dioničari u svezi s prijenosom dionica poduzeti
neke radnje, kao što je zahtjev za upis u registar dionica, zahtjev za knjiženje na računu
kod nadležnog društva ili će te radnje umjesto njih poduzeti društvo preuzimatelja.
Ugovorom treba jasno odrediti i vrijeme od kada dionice daju pravo na sudjelo-
vanje u dobitku društva kao i vrijeme od kada radnje pripojenog društva vrijede kao
da su poduzete za račun društva preuzimatelja. U ugovoru se navode i prava koja
društvo preuzimatelj daje svakome pojedinom dioničaru, kao i imateljima vrijedno-
snih papira pripojenog društva.
Također treba ugovoriti vrste i rod dionica koje će primiti svaki dioničar pripo-
jenog društva, eventualna pravo na imenovanje člana nadzornog odbora, prava koja
imaju imatelji vrijednosnih papira, imatelji obveznica koje je izdalo pripojeno društvo,
potvrde koje daju dioničarima pravo na isplatu dividende i sl.
553
Kada se radi o posebnim pogodnostima koje se daju nekom članu uprave, izvrš-
nim direktorima ili članu nadzornog odnosno upravnog odbora društava koja sudje-
luju u pripajanju ili revizoru pripajanja, u pravilu se takve pogodnosti ne ugovaraju ni
ne daju, no ako bi se ipak davale, tada ih treba ugovoriti.
Osim odredaba koje ugovor o pripajanju mora sadržavati po zakonu, ugovorom
se može odrediti promjena tvrtke društva preuzimatelja, tako da ona sadrži i dio tvrt-
ke pripojenog društva, ako se ocijeni da je to svrsishodno, povećanje broja članova
uprave i nadzornog odbora društva, promjena načina upravljanja društvom preuzi-
matelja, pa i dopuna ili promjena predmeta poslovanja, što sve treba urediti u statutu
društva preuzimatelja.
Ako društvo preuzimatelj poveća temeljni kapital radi toga da bi provelo pripa-
janje društva, ne primjenjuju se odredbe čl. 304. st. 4. ZTD-a (pretpostavke povećanja
temeljnog kapitala-uplata uloga), čl. 306. st. 2. ZTD-a (navođenje u prijavi za upis u
sudski registar uloga koji nisu plaćeni), čl. 307. i 308. ZTD-a (uplata novih dionica, pra-
vo prvenstva), te čl. 309. st. 2. i 3. t. 1. ZTD-a (prijava za upis povećanja kapitala), a revi-
zija propisana odredbom čl. 305. st. 3. ZTD-a (ulaganje stvari i prava) provodi se samo
onda, ako sud posumnja u vrijednost uloga u stvarima i u pravima nominalne iznose
dionica odnosno iznose temeljnog kapitala koji otpadaju na dionice bez nominalnog
iznosa koje se za to daju. To vrijedi i onda kada se temeljni kapital društva povećava
izdavanjem novih dionica na temelju ovlasti iz čl. 323. ZTD-a. U tome se slučaju ne
primjenjuju ni odredbe čl. 324. st. 3. ZTD-a (izdavanje novih dionica).
Promjene temeljnog kapitala u društvu preuzimatelju također treba urediti sta-
tutom.
3.2.2. Izvješće o pripajanju (čl. 514.)

Uprava, odnosno izvršni direktori svakoga društva koje sudjeluje u pripajanju
moraju sastaviti opširno pisano izvješće u kojemu se pravno i gospodarski obrazlaže
ugovor o pripajanju a naročito omjer zamjene dionica i visine doplata u novcu. Upra-
ve, odnosno izvršni direktori obaju društava mogu sastaviti i zajedničko izvješće.
U izvješću se moraju navesti mjerila za procjenu imovine društva koja je osnovica
za omjer zamjene dionica te se mora upozoriti na posebne teškoće koje su se javile
pri procjeni vrijednosti društva. U prvom redu za procjenu imovine društava koja se
pripajaju valja primijeniti ista mjerila, potrebno je opisati koje su metode procjene
korištene, tko je procjenu obavio i koje su okolnosti bile posebno značajne prigodom
procjene društava.
U prilozima izvješća bilo bi potrebno navesti bitne podatke iz kojih proizlazi vri-
jednost “poduzeća”- društava. Iz tih vrijednosti bi trebalo brojčano izraziti omjer za-
mjene dionica. Kako je procjena imovine osnovica kojom se određuje omjer zamjene
dionica, u izvješću su uprave, odnosno izvršni direktori dužne upozoriti na posebne
teškoće koje su se javile u svezi s procjenom imovine društava koja sudjeluju u pripa-
janju, odnosno navesti kako i na koji način su teškoće uklonjene.
U našem gospodarskom okruženju često je dvojbeno vlasništvo nekretnina zbog
nepotpunih ili neažurnih podataka u zemljišnim knjigama, neriješenih imovinsko
554
pravnih odnosa u postupku razdruživanja, pa i nerazriješenog statusa pojedinih ne-

kretnina koje su samo djelomično procijenjene u postupku pretvorbe, što mogu biti
teškoće kod identifikacije i procjene imovine .
3.2.3. Revizija pripajanja (čl. 515.)

Jedan ili više revizora (revizori pripajanja) moraju za svako društvo koje su-
djeluje u pripajanju pregledati ugovor o pripajanju. Revizore pripajanja na prijedlog
nadzornog odnosno upravnog odbora društva imenuje sud u izvanparničnom po-
stupku. Na zajednički zahtjev nadzornih odnosno upravnih odbora svih društava koja
sudjeluju u pripajanju, sud može za sva ta društva imenovati iste revizore. Revizori
pripajanja moraju izraditi pisano izvješće o obavljenoj reviziji. Može se izraditi i za-
jedničko izvješće. Izvješće se mora zaključiti izjavom o tome je li primjeren omjer
predložene zamjene dionica.
Pisano izvješće o obavljenoj reviziji mora sadržavati :
1. kojim je metodama određen omjer zamjene dionica,
2. iz kojih je razloga primjena tih metoda primjerena,
3. do kojega bi se omjera zamjene došlo kada bi se primijenile različite metode,
ako su one primijenjene, te koji je značaj dan pojedinim metodama za utvrđivanje
predloženog omjera zamjene i vrijednosti na kojoj ona počiva, kao i posebne teškoće
koje su se pojavile pri procjeni društava. U izvješću ne treba navoditi činjenice čije bi
objavljivanje moglo prouzročiti značajnu štetu nekome od društava koja sudjeluju u
pripajanju ili društvima koja su s njima povezana. Na odgovornost revizora pripajanja,
njihovih pomoćnika i zakonskih zastupnika društva koje obavlja reviziju primjenjuju
se odredbe o odgovornosti revizora iz Zakona o reviziji.
Novelom 2009 je propisano da revizija pripajanja nije potrebna, ako svi imatelji
dionica koje daju pravo glasa svih društava koja sudjeluju u pripajanju dadu izričitu
izjavu o tome da se odriču revizije pripajanja.
Isključiva svrha revizije pripajanja je zaštita dioničara društava koja sudjeluju u pri-
pajanju, zato se posebno provjerava predloženi omjer zamjene dionica te se izvješće o
reviziji mora zaključiti izjavom o tome je li primjeren omjer zamjene dionica. Takva se
izjava može dati tek nakon što revizori ispitaju kako su utvrđene vrijednosti imovine
društava koja se pripajaju Nezavisni revizor bi trebao biti garancija objektivnosti i nepri-
stranosti provjere predloženog omjera zamjene dionica, za što konačno i odgovara. Re-
vizor pripajanja mora također ispitati i podatke sadržane u izvješću uprave o pripajanju,
ali samo toliko koliko se ti podaci tiču gore navedenog predmeta revizije.
3.2.4. P
rovjera pripajanja od nadzornog odnosno upravnog odbora
(čl. 515.a)
Nadzorni odnosno upravni odbor svakog društva koje sudjeluje u pripajanju du-
žan je provjeriti namjeravano pripajanje i sastaviti pisano izvješće na temelju:
- izvješća uprave, odnosno izvršnih direktora o pripajanju,
- izvješća revizora o pripajanju.
555
Na taj način se pruža dodatna zaštita svih osoba koje sudjeluju u postupku pripa-
janja. Time je nadzornom odnosno upravnom odboru, osim što je ovlašten predlagati
sudu imenovanje revizora pripajanja (v. čl. 515. ZTD), u nadležnost stavljeno i provje-
ravati izvješća o pripajanju uprave odnosno revizora, o čemu sastavlja izvješće za koje
doduše nije propisan sadržaj, ali koje zasigurno može imati utjecaja na glasovanje o
prijedlogu odluke da se ugovor o pripajanju odobri.
3.3. Glavna skupština

3.3.1. Pripremanje (čl. 517.)
Zbog dalekosežnosti posljedica ove statusne promjene na društva koja sudjeluju
u pripajanju, osobito društava čiji se subjektivitet utapa u subjektivitet društva pre-
uzimatelja u gospodarskom smislu, dok u pravnom smislu prestaju postojati, zakon
je podrobno propisao postupak koji prethodi odlučivanju u glavnim skupštinama o
ugovoru o pripajanju, u cilju potpune obaviještenosti dioničara o pitanjima o kojima
će se u glavnim skupštinama raspravljati i odlučivati.
Povreda zakonom propisanog postupka koji prethodi odlučivanju u glavnoj
skupštini ima za posljedicu pobojnost odluka glavne skupštine.
Glavna skupština se saziva u skladu s pravilima o sazivanju glavne skupštine dio-
ničkog društva, no prije nego se sazove glavna skupština koja treba odlučiti o odo-
brenju ugovora o pripajanju, ugovor treba dostaviti nadležnom registarskom sudu
u zbirku isprava subjekata koji sudjeluju u pripajanju radi mogućnosti razgledavanja
njegovog sadržaja, a ne radi upisivanja u glavnu knjigu sudskog registra. Povrh toga,
društvo mora objaviti da je ugovor o pripajanju predan u sudski registar, te u istoj
objavi dioničare upozoriti na njihovo pravo razgledavanja svih isprava i ostalih mate-
rijala pripremljenih za glavnu skupštinu, od sazivanja skupštine do njezinog održava-
nja, u poslovnim prostorijama društva.
Dioničarima se mora staviti na uvid :
1. ugovor o pripajanju,
2. godišnja financijska izvješća, a ako ih je društvo dužno izraditi i izvješća o sta-
nju društava koja sudjeluju u pripajanju za posljednje tri poslovne godine,
3. ako se zadnja godišnja financijska izvješća odnose na poslovnu godinu koja je
istekla više od šest mjeseci prije sklapanja ugovora o pripajanju, i nova takova
izvješća na određeni dan od kojega nije proteklo više od tri mjeseca od dana
sklapanja ugovora o pripajanju,
4. izvješća uprava, odnosno izvršnih direktora društava koja sudjeluju u pri-
pajanju iz čl. 514. ZTD-a, izvješća o reviziji iz čl. 515. ZTD-a i izvješća nad-
zornih, odnosno upravnih odbora iz čl. 515.a ZTD-a, ako se revizija morala
provoditi.
Društvo nema obvezu toko postupiti ako su isprave od sazivanja pa do održava-
nja skupštine dostupne na internetskoj stranici društva.
Nova financijska izvješća moraju se sastaviti po propisima koji su se primjenjivali
pri izradi posljednjih godišnjih financijskih izvješća društva, te uz primjenu istih me-
556
toda i u istom obliku kao i posljednja godišnja financijska izvješća, pri čemu se mogu
preuzeti stavke iz posljednjih godišnjih financijskih izvješća. Moraju se uzeti u obzir
otpisi i ispravke vrijednosti te sve bitne promjene u vrijednosti imovine, koje nisu vid-
ljive iz poslovnih knjiga do dana s kojim su izrađena ta izvješća.
Povrh toga, na zahtjev svakoga dioničara mora mu se bez odgađanja besplatno
dati prijepis ili presliku svih izloženih isprava, s time da društvo nema obvezu to uči-
niti ako su isprave od sazivanja pa do održavanja skupštine dostupne na internetskoj
stranici društva.
U poslovnoj praksi ponekad se, pored ugovora o pripajanju, između društava
koja sudjeluju u pripajanju sklapaju i razni drugi ugovori, koji zajedno s ugovorom
o pripajanju čine jednu cjelinu. Ako je to slučaj, tada je potrebno dioničare upozna-
ti sa sadržajem tih drugih ugovora, i to na isti način kako je stavljen na uvid ugo-
vor o pripajanju. To je potrebno da dioničari, prigodom donošenja svoje odluke
budu potpuno upoznati sa svim ugovorima vezanim za pripajanje, kako bi mogli,
imajući na umu cjelokupnu sliku, donijeti odluku o odobrenju ili uskraćenju odo-
brenja ugovora o pripajanju. U svakom slučaju, obavezom predočenja relevantne
dokumentacije dioničarima prije održavanja skupština društava koja sudjeluju u
pripajanju, zakon pruža dioničarima mogućnost da se pripreme za glavnu skup-
štinu na kojoj imaju pravo tražiti dodatne obavijesti i obaviti ponovni uvid u svu
dokumentaciju.
3.3.2. O
državanje i odlučivanje
(čl. 516.)
Neovisno od toga što su isprave bile stavljene na uvid dioničarima u poslovnim

prostorijama svakog društva, i za vrijeme održavanja glavne skupštine svakoga druš-
tva treba omogućiti uvid u sve isprave.
Uprava, odnosno izvršni direktori moraju na početku rasprave usmeno obrazlo-
žiti sadržaj ugovora o pripajanju, svakome dioničaru na njegov zahtjev dati obavijest
o svim činjenicama vezanim za druga društva koja sudjeluju u pripajanju, a koje su
bitne za pripajanje. Nedavanje obavijesti dioničarima može biti razlog za pobijanje
odluka glavne skupštine .
Ugovor o pripajanju je valjan kada ga odobre glavne skupštine svih društava
odlukama koje su donesene glasovima koji predstavljaju najmanje tri četvrtine te-
meljnoga kapitala zastupljenoga u glavnoj skupštini društva pri donošenju odluke.
Statutom se može odrediti da je za donošenje odluke potrebna veća većina, a može
se zahtijevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki. Ako postoje dionice više rodova,
za odluku glavne skupštine potrebna je suglasnost dioničara svakoga roda dionica.
Dioničari svakoga roda dionica donose o suglasnosti posebnu odluku istim brojem
glasova.
Na glavnoj skupštini društva preuzimatelja, ako se radi provedbe pripajanja po-
većava temeljni kapital treba donijeti i odluku o povećanju temeljnog kapitala i odlu-
ku o izmjenama statuta na način propisan statutom odnosno zakonom.
557
3.3.3. Ništetnost odluka i učinak upisa pripajanja (čl. 529. i čl. 530.)
Tužba za pobijanje odluke glavne skupštine o pripajanju ili tužba za utvrđenje
njene ništetnosti može se podići samo u roku od trideset (30) dana od donošenja
odluke. Ovaj rok je prekluzivan i tužbe podnesene izvan toga roka smatraju se nepra-
vovremenima i sud bi ih temeljem čl. 282. st. 1. ZPP-a trebao odbaciti.
Ako je tijekom parničnog postupka obavljen upis pripajanja u sudski registar sje-
dišta društva preuzimatelja, pripojeno društvo je prestalo postojati pa je u odnosu na
pripojeno društvo nastupio prekid postupka po sili zakona. U takvoj situaciji postu-
pak bi se mogao nastaviti samo u odnosu na društvo preuzimatelja, međutim sud ne
bi mogao donijeti odluku kojom se utvrđuje da su odluke glavne skupštine o pripa-
janju ništetne, jer prema odredbi čl. 530. st. 1. ZTD-a nedostaci u postupku pripajanja
ne utječu na valjanost pripajanja.
Drugim riječima, tužitelj koji je ustao tužbom za pobijanje odluke glavne skupšti-
ne o pripajanju ili tužbom za utvrđenje njene ništetnosti trebao bi u nastavku postup-
ka preinačiti tužbeni zahtjev u zahtjev za naknadu štete. Taj se zahtjev uvijek podnosi
protiv društva preuzimatelja (čl. 530. st. 2. ZTD). To stoga, ako je pripajanje upisano u
sudski registar, nedostaci u postupku ne utječu na valjanost pripajanja. Kako je ka-
zano, upisom pripajanja u sudski registar konvalidira se i nedostatak što ugovor o
pripajanju nije bio sklopljen u obliku javnobilježničke isprave. Odluka glavne skup-
štine pripojenog društva ne može se pobijati zbog toga što je omjer zamjene dionica
prenisko odmjeren.
3.4. Povećanje temeljnog kapitala radi provedbe pripajanja

(čl. 519., čl. 520. i čl. 525.)
Povećanje temeljnog kapitala društva preuzimatelja provodi se radi toga da se
provede pripajanje tj. da se za prenesenu imovinu pripojenih društava dioničarima
pripojenog društva daju dionice društva preuzimatelja koje predstavljaju ekvivalent
za dionice koje su ti dioničari imali u pripojenom društvu, pri čemu je zakonom do-
pušteno da se određene razlike izravnavaju doplatom u novcu. Vrijednosti iskazane
u izvještaju o financijskom položaju pripojenoga društva iskazuju se u izvještaju o
financijskom položaju društva preuzimatelja u skladu s odgovarajućim propisima o
računovodstvu. Na osnovi i u ovisnosti vrijednosti imovina društava koja sudjeluju u
pripajanju dioničari pripojenog društva bi trebali u zamjenu za svoje dionice dobiti
određeni broj dionica društva preuzimatelja.
Društvo preuzimatelj koje dioničarima pripojenog društva mora predati dionice
ima na raspolaganju dva izvora iz kojih bi trebalo u zamjenu za prenesenu imovinu
dati dioničarima pripojenog društva dionice Prvi izvor predstavljaju već postojeće di-
onice (čl. 520. ZTD) a drugi izvor predstavlja imovina pripojenog društva.
U pravilu društvo preuzimatelj nema dovoljno dionica koje bi u cijelosti namirile
potrebe zamjene dioničare pripojenog društva pa se radi provedbe postupka pripaja-
nja pristupa povećanju temeljnog kapitala u društvu preuzimatelju. Ako društvo pre-
uzimatelj poveća temeljni kapital društva radi toga da provede pripajanje ili prijeđe
li ukupni nominalni iznos dionica, odnosno iznos temeljnog kapitala koji otpada na
558
dionice bez nominalnog iznosa, koje se daju za prenesenu imovinu pripojenoga druš-
tva ili veći iznos za koji su one izdane uključujući i plaćanja u novcu vrijednost pred-
meta imovine pojedinačno navedenih u izvještaju o financijskom položaju, razliku se
mora prikazati kao nematerijalnu imovinu.
Za povećanje temeljnog kapitala radi toga da se provede pripajanje ne traži se is-
punjenje svih uvjeta koji se inače redovito zahtijevaju kod takve promjene temeljnog
kapitala u dioničkom društvu. Temeljni kapital se povećava u društvu preuzimatelju i
ne primjenjuju se čl. 304. st. 4. ZTD -a po kojem se ne može povećati temeljni kapital
dok nisu potpuno uplaćeni svi dotadašnji ulozi, osim ako nije uplaćen samo neznatni
dio uloga, čl. 306. st. 2., ZTD-a gdje se u prijavi upisa odluke o povećanju temeljnog
kapitala u sudski registar ne moraju navesti ulozi u dotadašnji temeljni kapital društva
koji još nisu uplaćeni i zašto se ne može postići da se oni uplate, čl. 307. ZTD-a gdje
se ne primjenjuju pravila o upisu novih dionica, kao ni pravila o pravu prvenstva pri
upisu novih dionica (čl. 308. ZTD ZTD), pravila o sadržaju prijave za upis povećanja
temeljnog kapitala, (čl. 309. st 2. i st. 3. ZTD), a revizija povećanja temeljnog kapitala
(čl. 305. st. 3. ZTD) provodi se samo onda, ako sud posumnja dosiže li vrijednost uloga
u stvarima i u pravima nominalne iznose dionica odnosno iznose temeljnog kapitala
koji otpadaju na dionice bez nominalnog iznosa koje se za to daju. To vrijedi i onda
kada se temeljni kapital društva povećava izdavanjem novih dionica na temelju ovla-
sti uprave, odnosno upravnog odbora iz čl. 323. ZTD-a (odobreni kapital).
U vezi s povećanjem temeljnog kapitala potrebno je na odgovarajući način izmi-
jeniti i odredbe statuta društva koje sadrže visinu temeljnog, odnosno odobrenog ka-
pitala po postupku utvrđenom u statutu za provođenje takvih izmjena statuta. Prijava
za upis povećanja temeljnog kapitala u društvu preuzimatelju podnosi se prije prijave
za upis pripajanja, a ako su podnesene istodobno prije upisa pripajanja treba upisati
povećanje temeljnog kapitala u društvu preuzimatelju.
Prijava mora sadržavati zahtjev za upis povećanja temeljnog kapitala s naznakom
da se radi o povećanju temeljnog kapitala radi provedbe pripajanja. Prijavi za upis
treba priložiti:
1. Odluka o povećanju temeljnog kapitala u društvu preuzimatelju. Ako se ulažu
stvari ili prava, u odluci se moraju navesti predmet ili pravo koje društvo stječe
ulaganjem, osobe od koje ih društvo stječe i nominalni iznos dionica koje se
stječu takvim ulaganjem, a ako se stječu dionice bez nominalnog iznosa, samo
njihov broj. Uz to potrebno je dostaviti i podatke o tome da je odluka bila ured-
no objavljena i ugovore koji su temelj takvih ulaganja.
2. Ako je za povećanje temeljnog kapitala potrebno odobrenje državnog organa
i to odobrenje.
3. Potpun tekst statuta, ovjeren od javnog bilježnika.
4. Potvrdu javnog bilježnika da izmijenjene odredbe statuta i odluka o izmjeni
te neizmijenjene odredbe statuta koji se nalazi kod registarskog suda u potpu-
nosti odgovaraju tekstu statuta koji se prilaže prijavi. Ako je za izmjenu statuta
potrebno odobrenje državnog organa, prijavi se mora priložiti i to odobrenje.
5. Ugovor o pripajanju i odluke o odobrenju toga ugovora.
559
Društvo preuzimatelj ne smije povećati temeljni kapital da bi provelo pripajanje

ukoliko:
1. drži dionice u pripojenom društvu,
2. društvo koje se pripaja drži vlastite dionice,
3. pripojeno društvu drži dionice u društvu preuzimatelju, a za koje nije u punoj
svoti uplaćena nominalna svota ili viša svota za koju su izdane, a koju je trebalo
uplatiti.
Držanjem dionica od strane društva smatra se kada ih za račun društva drži i net-
ko treći.
Međutim, društvo preuzimatelj može vlastite dionice koje drži upotrijebiti ili za
dodjelu dioničarima društva koje se pripaja ili ih može i dalje držati, a dioničarima
društva koje se pripaja dodijeliti dionice koje nastaju povećanjem temeljnog kapitala.
S time u vezi treba kazati da ne postoji obaveza da se vlastite dionice društva preu-
zimatelja najprije iskoriste za dodjelu dioničarima društva koje se pripaja, a tek ako
njih nema dovoljno da se poveća temeljni kapital izdavanjem dionica koje bi se onda
dodijelile dioničarima društva koje se pripaja.
Dionice koje društvo koje se pripaja ima u društvu preuzimatelju, a za koje nije u
punoj svoti plaćena nominalna ili viša svota za koju su izdane, prenose se na društvo
preuzimatelja i postaju vlastite dionice društva preuzimatelja.
Društvo preuzimatelj ne mora povećati temeljni kapital ukoliko:
1. drži vlastite dionice,
2. društvo koje se pripaja drži dionice društva preuzimatelja za koje je u punom
iznosu plaćen iznos za koji su izdane.
Ako je omjer zamjene dionica pripojenog društva za dionice društva preuzima-
telja takav da ne omogućuje da se jedna ili više dionica pripojenog društva zamijene
za cijeli broj dionica društva preuzimatelja, društvo preuzimatelj ili druga osoba mo-
raju dioničarima pripojenog druištva koji ne drže odgovarajući dovoljni broj dionica
pripojenoga društva platiti doplatu u novcu. Ukupan iznos doplata u novcu ne smije
prelaziti deseti dio ukupnoga nominalnog iznosa danih dionica društva preuzimatelja
odnosno temeljnog kapitala koji otpada na dane dionice bez nominalnog iznosa.
3.5. Upis pripajanja u sudski registar i njegovi učinci

3.5.1. Prijava za upis pripajanja (čl. 521.)
Svako društvo mora podnijeti registarskome sudu prijavu za upis pripajanja u
sudski registar u kojem je upisano. Društvo preuzimatelj ovlašteno je podnijeti prijavu
za upis pripajanja i u sudski registar u koji je upisano pripojeno društvo. Prijavu za upis
u sudski registar podnosi uprava društva odnosno izvršni direktori uz izjavu da odluke
o pripajanju nisu pobijane u za to propisanome roku ili da je pobijanje pravomoćno
odbijeno.
Pripojeno društvo mora imenovati povjerenika za primanje dionica odnosno do-
plata u novcu jer se bez izjave povjerenika u obliku javnobilježničke isprave da je u
posjedu dionica i da je primio sve uplate u novcu pripajanje ne može upisati u sud-
560
ski registar. Zakonom nije propisano tko u pripojenom društvu imenuje povjerenika.
Smatra se da povjerenika trebaju imenovati osobe ovlaštene za podnošenje prijave a
to je uprava društva, odnosno izvršni direktori. U prijavi svakog društva se zahtijeva
upis pripajanja, a zabilježbe o tome kada će pripajanje biti valjano provedeno, odno-
sno kada je pripajanje provedeno, upisuje registarski sud.
Prijavi treba priložiti:
1. ugovor o pripajanju u originalu ili u javno ovjerenom prijepisu ili preslici (s
time da niti jedan registarski sud ne bi prihvatio ugovor o pripajanju samo u
preslici),
2. zapisnike s glavnih skupština na kojima su donesene odluke o pripajanju,
3. izvješća uprava odnosno izvršnih direktora o pripajanju (čl. 514. ZTD)
4. izvješća revizora, ako nije donesena odluka da nije potrebno (čl. 515. ZTD),
5. pisana izvješća nadzornih, odnosno upravnih odbora (čl. 515.a ZTD),
6. izjave osoba koje su se obvezale platiti doplatu u novcu umjesto društva preu-
zimatelja u obliku javnobilježničke isprave, ako je bilo doplata u novcu drugih
osoba (čl. 513. st. 3. ZTD),
7. ako se u skladu s čl. 531. ZTD-a nije održala glavna skupština društva preuzi-
matelja, izjavu uprave društva preuzimatelja da dioničari koji na to imaju pravo
nisu tražili njezino održavanje, a ako je za pripajanje potrebno odobrenje dr-
žavnog organa, i to odobrenje,
8. zaključna financijska izvješća za svako društvo; na ta izvješća na odgovarajući
se način primjenjuju propisi o izradi financijskih izvješća i o reviziji tih izvješća;
ona se ne moraju objaviti,
9. odluku o imenovanju povjerenika,
10. izjavu povjerenika u obliku javnobilježničke isprave da je u posjedu dionica te
da je primio doplatu u novcu.
3.5.2. Upis pripajanja (čl. 522.)

Upis pripajanja u sudski registar društva preuzimatelja je konstitutivne prirode.
To drugim riječima znači da se pripajanje smatra provedenim tek nakon upisa pripa-
janja u sudski registar. Isto vrijedi i za upis povećanja temeljnog kapitala radi provo-
đenja pripajanja i izmjena statuta. Prije konačnog upisa pripajanja u društvu preuzi-
matelju, upis u sudski registar društava koja sudjeluju u pripajanju provodi se prema
propisanom redoslijedu. Pri tome svaki registarski sud prije nego što donese rješenje
o upisu pripajanja ispituje je li udovoljeno pretpost.ma za osnovanost prijave i zahtje-
va za upis.
Upis se provodi slijedećim redoslijedom:
1. Registarski sud u kojem je upisano pripojeno društvo upisuje pripajanje u dio
glavne knjige koji već sadrži podatke o tom društvu (registarski uložak druš-
tva), uz zabilježbu da će pripajanje biti pravovaljano tek nakon što se upiše u
sudski registar sjedišta društva preuzimatelja. Registarski sud društva koje se
pripaja donosi rješenje o upisu pripajanja sa navedenom zabilježbom (za sada
561
odvojenim rješenjima, jer se pripajanje upisuje na prijedlog pripojenog druš-

tva dok se zabilježba upisuje po službenoj dužnosti). Ujedno provjerava je li uz
prijavu dostavljena izjava povjerenika za primanje dionica koje se moraju dati
i za primanje doplata u novcu.
2. Ako se istodobno s pripajanjem provodi i povećanje temeljnog kapitala radi
pripajanja, registarski sud u kojemu je upisano društvo preuzimatelj prije upi-
sa pripajanja upisuje povećanje temeljnog kapitala u društvu preuzimatelju i
izmjenu njegova statuta.
3. Registarski sud društva preuzimatelja upisuje pripajanje u dio glavne knjige
sudskog registra koji sadrži podatke o društvu preuzimatelju nakon što je re-
gistarski sud društva koje se pripaja dostavio svoje rješenje o upisu pripajanja,
obavijestio ga o tome da je povjerenik za primanje dionica odnosno doplata
u novcu dao izjavu u obliku javnobilježničke isprave o tome da je u posjedu
dionica i da je primio uplatu u novcu. Upis pripajanja se provodi na temelju
rješenja uz naznaku društva koje je pripojeno i njegovog MBS.
4. Registarski sud društva preuzimatelja nakon provedenog upisa pripajanja po
službenoj dužnosti dostavlja registarskom sudu pripojenog društva primjerak
rješenja o provedenom upisu pripajanja koje sadrži podatak kada je pripajanje
bilo upisano.
5. Po primitku rješenja o upisu pripajanja u društvo preuzimatelja registarski sud
pripojenog društva po službenoj dužnosti upisuje u registarski uložak pripoje-
nog društva zabilježbu kada je pripajanje bilo upisano u registar društva pre-
uzimatelja. Nakon upisa pripajanja upisuje brisanje pripojenog društva tako
da upisane podatke označava nevažećim te po službenoj dužnosti dostavlja
zbirku isprava pripojenog društva registarskom sudu sjedišta društva preuzi-
matelja bez omota registarskog spisa.
6. Radi osiguranja publikacijskog učinka provedenih upisa (u registru preuzima-
telja upisa pripajanja, u registru pripojenog društva upisa pripajanja a zatim i
brisanja pripojenog društva) registarski sudovi objavljuju upise u „Narodnim
novinama“ s time da u objavi upisa pripajanja upozoravaju vjerovnike društava
koja su sudjelovala u pripajanju na njihovo prava osiguranja tražbina prema
društvima koja su njihovi dužnici.
Novelom ZTD 2009 propisano je da ista pravila postupanja vrijede i kada se radi
o pripajanju subjekata upisanih u registru istoga suda.
Redoslijed upisa u sudski registar kako je naprijed izložen u ovom je radu dopu-
njen sa pravilima postupanja prema odredbama ZSR i Pravilnika o načinu upisa u sud-
ski registar. Naime prema rješenjima ZTD-a moglo bi se zaključiti da registarski sudovi
prilikom upisa statusne promjene pripajanja komuniciraju samo putem priopćenja
odnosno obavijesti, što bi bilo u suprotnosti s pravilima postupanja u registarskim
stvarima.
Registarski sudovi provode upis pripajanja i odgovarajuće zabilježbe na temelju
rješenja koja se donose prema naprijed navedenom redoslijedu i uz propisane za-
bilježbe. Povrh toga, svaki od navedenih upisa smatra se provedenim drugog dana
562
nakon objave upisa u „Narodnim novinama“ tako da međusobna priopćenja sudova

samo po sebi nemaju nikakvo pravno značenje. Prema prevladavajućim stajalištima
sudova odredbe kojima je uređen upis pripajanja u čl. 522. ZTD-a su nepotpune, pa
i suvišne jer se radi postupovnim pitanjima i pitanjima operativne provedbe upisa u
sudski registar koja se uobičajeno propisuju u posebnim zakonima, a u nas to je ZSR i
Pravilnik o načinu upisa u sudski registar.
Osim toga, odredbom čl. 522. st. 4. ZTD-a i dalje je propisano da nakon upisa pri-
pajanja u sudski registar preuzimatelja i prestanka pripojenog društva nije potrebno
da se pripojeno društvo briše iz registra. Takva odredba je u suprotnosti s poimanjem
registra kao javne knjige. Naime, u smislu registarskih pravila brisanje je onaj upis ko-
jim subjekt upisa prestaje postojati ili kojim određeni podatak upisan u glavnoj knjizi
prestaje važiti. Upisom pripajanja u sudski registar preuzimatelja pripojeno društvo je
neupitno prestalo postojati, pa je stoga registarski sud dužan upisati da su svi podaci
upisani u glavnu knjigu, odnosno u registarski uložak pripojenog društva, prestali va-
žiti, no ti su podaci i dalje vidljivi i jasno je da su u vremenskom razdoblju koje pretho-
dilo upisu pripajanja važili. Budući da su uprave društava koja se pripajaju, odnosno
njihovi izvršni direktori, dužni dati izjavu da odluke o pripajanju nisu pobijane u za to
propisanome roku ili da je pobijanje pravomoćno odbijeno, prijavu za upis pripajanja
bi trebalo podnijeti tek nakon proteka roka propisanog za pobijanje odluka skupšti-
na. Ukoliko bi se upis ipak proveo prije toga roka, prema stajalištu najnovije sudske
prakse takav se upis ne može smatrati ništetnim.
3.5.3. Učinci upisa pripajanja (čl. 522.)

Upisom pripajanja u sudski registar društva preuzimatelja:
1. imovina pripojenoga društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja,
2. društvo preuzimatelj sveopći je pravni sljednik pripojenog društva te time
stupa u sve pravne odnose pripojenog društva. Ako se pri tome na strani
društva preuzimatelja nađu obveze iz dvostranoobveznih ugovora koje do
trenutka pripajanja nijedna strana nije potpuno ispunila, a koje su među-
sobno nespojive ili čije bi ispunjenje bilo za društvo preuzimatelja posebno
nepravično, njihov se opseg pravično određuje, uzimajući u obzir ugovorna
prava svih strana.
3. pripojeno društvo prestaje (suvišno je u zakonu navedeno da nije potrebno
potpuno brisanje pripojenog društva iz registra, jer se registarski podaci druš-
tva i onako ne brišu iz glavne knjige sudskog registra nego se označavaju ne-
važećim, ali uvijek vidljivim),
4. dioničari pripojenih društava postaju dioničari društva preuzimatelja (to neće
biti onda ako društvo preuzimatelj ili netko treći, tko djeluje u svoje ime a za
račun toga društva, drži dionice pripojenoga društva ili ako pripojeno društvo
drži vlastite dionice ili ako te dionice drži netko treći tko djeluje u svoje ime a
za račun toga društva),
5. ako ugovor o pripajanju nije sklopljen u obliku javnobilježničke isprave taj se
nedostatak uklanja upisom pripajanja.
563
Na zamjenu dionica pripojenih društava na odgovarajući se način primjenjuju

odredbe o proglašenju isprava o dionicama nevažećima sadržane u čl. 230. ZTD-a
i o njihovu proglašenju nevažećima u vezi sa spajanjem dionica sadržane u čl. 346.
ZTD-a.
3.6. Zaštita vjerovnika i imatelja posebnih prava (čl. 523. i čl. 524.)
Pripajanje može u nekim slučajevima ugroziti interese vjerovnika i kod činjenice
da je društvo preuzimatelj sveopći pravni sljednik pripojenog društva, te time stupa
u sve pravne odnose pripojenog društva. Međutim, društvo preuzimatelj pripajanjem
uz postojeće obveze preuzima i obveze pripojenog društva što dovodi do povećava-
nja ukupnih obveza prema vjerovnicima pa je posve logično da je zakonodavac omo-
gućio vjerovnicima osiguranje njihovih tražbina, s time da to ne znači da se tražbine
mogu i naplatiti.
Da bi vjerovnici mogli dobiti odgovarajuće osiguranje moraju biti ispunjeni slije-
deći uvjeti :
1. da imaju potraživanja prema nekom od društava koja sudjeluju u pripajanju
prije upisa pripajanja u sudski registar,
2. da su od društva u roku od šest mjeseci od objavljenog upisa pripajanja u sud-
ski registar u koji je upisano ono društvo čiji su vjerovnici, zatražili da im se
dade osiguranje njihove tražbine (dolaze u obzir sve vrste osiguranja-garanci-
je, jamstva i sl.),
3. ako su vjerovnici društva preuzimatelja, uz pravodobno traženje osiguranja
tražbina, moraju dokazati da je pripajanjem društva ugroženo ispunjenje nji-
hovih tražbina.
O pravima na osiguranje tražbina vjerovnike upozorava registarski sud u objavi
upisa pripajanja u sudski registar .
Oni vjerovnici koji bi u slučaju stečaja nad svojim dužnikom imali položaj razluč-
nih vjerovnika (čl. 81. do čl. 83. SZ) nemaju pravo tražiti osiguranje tražbine.
Uz vjerovnike, zakon u odredbi čl. 524. ZTD-a štiti imatelje posebnih prava u pri-
pojenom društvu koja im mora osigurati društvo preuzimatelj. To su imatelji zamjenji-
vih obveznica, obveznica s promjenjivom kamatom i potvrda o posebnim pravima na
dividendu koje su izdala pripojena društva. Osnovno je pravilo da imatelji posebnih
prava ne smiju pretrpjeti štetu u slučaju pripajanja.
3.7. Odgovornost za štetu i ostvarenje prava na naknadu štete

(čl. 526. , čl. 527. i čl. 528)
Statusne promjene u razvijenim tržišnim gospodarstvima se provode nakon oz-
biljnih priprema i analize pravnih i gospodarskih učinaka takvih promjena, što među-
tim ne znači da je pripajanje provedeno bez štetnih posljedica za društvo, dioničare
pripojenog društva, vjerovnike, pa i dioničare društva preuzimatelja. U nas gdje se te
promjene još uvijek provode brzopleto uz paušalnu provjeru budućih uvjeta poslova-
nja i imovinskih pokazatelja društva u kojima se nastavlja djelovati u gospodarskom
564
smislu, pogotovo može doći do štetnih posljedica, kako za društva koja sudjeluju u
statusnim promjenama, tako i za članove društva i vjerovnike.
Za štetne posljedice pripajanja zato odgovaraju članovi uprave ili izvršni direktori
koji nisu postupali pažnjom dobrog gospodarstvenika još kod sklapanja ugovora o
pripajanju, dok članovi nadzornog ili upravnog odbora odgovaraju za štetu ako nisu s
dovoljnom pozornošću provjerili izvješća uprave odnosno izvršnih direktora i izvješća
revizora. Radi se o očekivanoj pozornosti osoba koje vode poslove društva savjesno,
a u slučaju pripajanja od tih se osoba očekuje da savjesno provode radnje vezane za
pripajanje društva. Zakon propisuje da su članovi organa pripojenog društva kao so-
lidarni dužnici obvezni naknaditi štetu koju pripajanjem pretrpe vjerovnici, dioničari
pripojenog društva i samo društvo.
Šteta se može sastojati u tome što je pripajanje provedeno, iako za to nisu bili
ispunjeni pravni i gospodarski uvjeti, što je omjer dionica određen nepravilno, odno-
sno na štetu dioničara društva koje se pripaja, što je pripajanjem vjerovnicima bitno
otežana naplata i sl. Stoga za štetu odgovaraju samo oni članovi tih organa koji u svezi
s pripajanjem nisu postupali s dužnom pozornošću.
Glede zahtjeva za naknadu štete kao i svih drugih zahtjeva koji su upravljeni pro-
tiv pripojenog društva polazi se od fikcije da društvo postoji tako da se tražbine (na-
knada štete uzrokovana radnjama i propustima tijekom pripajanja) i obveze za koje
je društvo preuzimatelj univerzalni pravni sljednik, pripajanjem ne sjedinjuju. Praksa
se za sada nije izjasnila o ovom procesnom iskoraku od pravila iz odredbe čl. 77. st. 2.
ZPP-a koji propisuje tko može biti stranka u postupku, a društvo koje je prestalo sva-
kako ne može biti stranka u postupku. Nisu za sada iznesena shvaćanja o tome ima li
uopće razloga fingirati da pripojeno društvo postoji samo u pogledu tražbina koje su
nastale zbog propusta organa upravljanja pripojenog društva u postupku pripajanja.
U svakom slučaju, zahtjevi koji se temelje protiv pripojenog društva kao i zahtjevi
koji su podignuti za i protiv pripojenog društva mogu se ostvariti preko posebnog za-
stupnika i zastaruju u roku od pet godina računajući od dana objave upisa pripajanja
u sudski registar suda na čijem je području sjedište društva preuzimatelja.
Posebnoga zastupnika postavlja sud na čijem je području sjedište toga društva u
izvanparničnom postupku na prijedlog dioničara ili vjerovnika pripojenoga društva.
Prijedlog mogu postaviti samo oni dioničari koji su već zamijenili svoje dionice za
dionice društva preuzimatelja i vjerovnici koji se ne mogu namiriti od toga društva.
Zastupnik mora, navodeći svrhu svoga postavljenja, pozvati dioničare i vjerovnike od-
govarajućega pripojenoga društva da u primjerenome roku, koji mora iznositi najma-
nje mjesec dana, prijave svoje zahtjeve za naknadu štete kao i sve druge zahtjeva za i
protiv pripojenog društva. Poziv treba objaviti u glasilu društva.
Ono što se dobije ostvarenjem zahtjeva pripojenoga društva, zastupnik mora upo-
trijebiti za podmirenje vjerovnika toga društva, ako ih već nije podmirilo društvo preu-
zimatelj ili im ono nije dalo neko osiguranje, a ostatak se dijeli dioničarima. Za podjelu
vrijede odredbe čl. 380. ZTD-a (podjela imovine u slučaju likvidacije dioničkog društva).
Vjerovnici i dioničari koji se na vrijeme ne prijave, ne uzimaju se u obzir pri podjeli.
Posebni zastupnik ima pravo na naknadu primjerenih izdataka kao i na nagradu
za svoj rad. Izdatke i nagradu utvrđuje sud po slobodnoj ocjeni prema okolnostima
565
svakog pojedinog slučaja i određuje u kojem opsegu treba da ih snose vjerovnici i

dioničari kojih se to tiče. Na temelju pravomoćne odluke suda može se tražiti prisilno
izvršenje.
Članovi uprave, odnosno izvršni direktori i članovi nadzornog odnosno uprav-
nog odbora društva preuzimatelja odgovaraju za štete nastalu u postupku pripajanja
kao solidarni dužnici u koliko su povrijedili dužnost primjeniti pozornost urednog i
savjesnog gospodarstvenika (čl. 252. ZTD), dužnost postupanja i djelovanja u interesu
društva kao članovi nadzornog odbora (čl. 272. ZTD), zbog iskorištavanja utjecaja u
društvu (čl. 273. ZTD), ako nisu primijenili pozornost urednog i savjesnog voditelja po-
slova (čl. 494, čl. 495. ZTD), ako su potakli ovisno društvo da poduzme pravne poslove,
odnosno da propusti radnje na štetu društva (čl. 501. i čl. 502. ZTD).
Zastara zahtjeva protiv članova, odnosno izvršnih direktora i članova nadzornog
ili upravnog odbora počinje teći od dana koji se smatra danom objave upisa pripaja-
nja u sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj.
3.8. Sudsko ispitivanje omjera zamjene dionica (čl. 532.)

Kako je već ranije navedeno, odluka kojom je glavna skupština pripojenoga druš-
tva odobrila ugovor o pripajanju ne može se pobijati zbog toga što je omjer zamje-
ne dionica prenisko odmjeren, nego se umjesto pobijanja odluke glavne skupštine
može zahtijevati od suda da u izvanparničnom postupku odredi doplatu u novcu, a
na prijedlog društva predlagatelja sud može dopustiti da se dioničarima pripojenog
društva dadu dionice društva preuzimatelja.
Ukoliko sud utvrdi da je omjer zamjene dionica prenisko odmjeren, može na te-
melju zahtjeva odrediti da se doplate iznosi koji ne mogu prelaziti deseti dio uku-
pnoga nominalnoga iznosa danih dionica odnosno temeljnog kapitala koji otpada na
dane dionice bez nominalnog iznosa.
Zahtjev za određivanje uplate u novcu može postaviti svaki dioničar pripojenoga
društva, koji bi po odredbama čl. 362. t. 1. i 2. ZTD-a (dioničar koji je sudjelovao u radu
skupštine i svoje protivljenje odluci izjavio u zapisnik, dioničar kojem nije bilo dopu-
šteno pogreškom da sudjeluje u radu glavne skupštine) imao pravo pobijati odluku
glavne skupštine o pripajanju, svaki dioničar koji je stekao dionice prije nego što je
bio objavljen dnevni red a na skupštini se glasovalo na štetu dioničara ili društva),
odnosno kojom je odobren ugovor o pripajanju. Zahtjev se može postaviti u roku od
mjesec dana od dana kada se smatra da je objavljen upis pripajanja u sudski registar
suda sjedišta društva preuzimatelja. Dioničari koji nisu postavili zahtjev ne mogu iz
odluke suda izvoditi nikakva prava.
Sud mora objaviti da je podnesen zahtjev za doplatu zbog prenisko odmjerenog
omjera zamjene dionica (za sada se sudska praksa nije izjasnila na koji način treba
obaviti objavu). U roku od mjesec dana od objave da je zahtjev podnesen, dioničari
koji na to imaju pravo mogu podnijeti svoje zahtjeve za doplatom. Na to njihovo pra-
vo mora ih se upozoriti u objavi.
Dioničari se mogu odreći prava na podnošenje zahtjeva za dodatnim uplatama
izjavom u zapisnik na skupštini koja odlučuje o pripajanju ili izjavom koja mora biti
566
dana u obliku javnobilježničke isprave. S druge strane, oni dioničari pripojenog druš-
tva koji uspiju sa svojim zahtjevom za doplatom u novcu imaju pravo i na zakonsku
zateznu kamatu, koja je važila na dan nastanka pravnih posljedica pripajanja upisom
pripajanja u sudski registar društva preuzimatelja, uvećanu za pet postotnih poena,
od dana nastanka pravnih posljedica pripajanja upisom pripajanja u sudski registar
društva preuzimatelja.
Na zahtjev društva preuzimatelja, sud može dopustiti da se dioničarima pripo-
jenog društva koji su postavili zahtjev, umjesto doplata u novcu dadu dodatne dio-
nice društva preuzimatelja. Za tu svrhu društvo može u prvom redu koristiti vlastite
dionice, a ako društvo preuzimatelj nema vlastite dionice može izdati nove dionice
povećanjem temeljnog kapitala iz rezervi društva ako je prema zadnjim financijskih
izvješćima, koji ne smije biti sastavljeni više od osam mjeseci od dana kada se odluču-
je o povećanju temeljnog kapitala, iznos raspoloživih rezervi jednak uklupnom iznosu
za koji se izdaju nove dionice ili ako je ukupni iznos temeljnog kapitala i rezervi, jed-
nak ili manji od ukupne vrijednosti imovine društva, umanjene za njegove obaveze.
Prilikom donošenja odluke o zahtjevu, sud može tražiti mišljenje vještaka. Na temelju
mišljenja vještaka, sudionici postupka mogu sklopiti nagodbu o visini doplata u nov-
cu odnosno broju novoizdanih dionica društva preuzimatelja koje će pripasti dioniča-
rima pripojenog društva.
Protiv odluke suda koji je odlučivao o zahtjevu, dopuštena je žalba u roku od mje-
sec dana, a ovlašteni su ju podnijeti društvo preuzimatelj i svaki dioničar koji je posta-
vio zahtjev, a ako je sud dopustio da umjesto doplata u novcu društvo preuzimatelj
izda nove dionice, tada i dioničari društva preuzimatelja kojima su zbog toga umanje-
na prava. Predujam troškova postupka dužno je platiti društvo preuzimatelj, ali svaka
stranka predujmljuje troškove svojih zastupnika u postupku. Utvrdi li sud da je omjer
zamjene dionica prenisko odmjeren i odredi novi, naredit će društvu preuzimatelju da
drugim sudionicima u postupku nadoknadi troškove potrebne za vođenje postupka.
Novelom ZTD 2007. provedeno je potpuno usklađenje sa zahtjevima iz Treće di-
rektive Vijeća 78/855/EEC kojom su propisana prava dioničara u slučaju pripajanja. No-
velom ZTD 2009 povećana je kamatna stopa koja se obračunava na doplatu u novcu.
3.9. Poseban postupak pripajanja (čl. 531.)

Zakonom je propisano pripajanje u posebnim slučajevima:
1. kada društvo preuzimatelj drži dionice na koje otpada najmanje devet deseti-
na temeljnoga kapitala pripojenoga društva,
2. kada društvo preuzimatelj drži sve dionice pripojenog društva
Ako društvo preuzimatelj drži dionice na koje otpada najmanje devet desetina
temeljnoga kapitala pripojenoga društva ne traži odobrenje glavne skupštine druš-
tva preuzimatelja, osim ako dioničari toga društva čiji udjeli zajedno dosižu najmanje
dvadeseti dio temeljnoga kapitala zahtijevaju da se sazove glavna skupština. Među-
tim, ugovor o pripajanju se dostavlja sudskom registru, uz objavu da je ugovor o pri-
pajanju predan sudskom registru. U objavi se mora upozoriti dioničare na njihovo
pravo na razgledavanje svih isprava vezanih za pripajanja (iz čl. 517. st. 2. ZTD).
567
Ako se ne traži održavanje glavne skupštine, uprava, odnosno izvršni direktori

društva preuzimatelja moraju najmanje mjesec dana prije održavanja glavne skup-
štine pripojenog društva, koja će odlučivati o davanju suglasnosti na ugovor o pri-
pajanju, osigurati dioničarima ostvarenje njihova prava da u poslovnim prostorijama
društva mogu obaviti uvid u ugovor o pripajanju,zadnja godišnja izvješća, izvješća
uprave i revizije (prava iz čl. 517. st. 2. ZTD). Glavna skupština pripojenog društva se u
svakom slučaju mora održati.
Ako sve dionice društva koje se pripaja drži društvo preuzimatelj, podaci o zamje-
ni dionica u ugovoru o pripajanju te izvješća o pripajanju u tom dijelu nisu potrebni
ako se odnose samo na pripajanje toga društva. Razlog koji opravdava pojednostav-
ljenje postupka pripajanja je okolnost što društvo preuzimatelj već drži sve dionice
u pripojenom društvu. Na taj se slučaj pripajanja na odgovarajući način primjenjuju
odredbe čl. 517. st. 1. ZTD-a.
4. PRIPAJANJE DIONIČKOG DRUŠTVA DRUŠTVU S

OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU (čl. 534.)
Jedno ili više dioničkih društava mogu se pripojiti društvu s ograničenom od-
govornošću prijenosom cijele imovine na to društvo u zamjenu za stjecanje udjela u
društvu s ograničenom odgovornošću. Radi se o statusnoj promjeni različitih tipova
društava kapitala za koju vrijede propisi koji se primjenjuju za pripajanje jednog dio-
ničkog društva drugome, odnosno propisi kojima se uređuje pripajanje jednog ili više
društva s ograničenom odgovornošću. Ipak treba imati u vidu da je društvo preuzima-
telj društvo s ograničenom odgovornošću pa da dioničari pripojenog društva mogu u
zamjenu svojih dionica steći samo udjele u društvu preuzimatelju.
Odredbe koje se odnose na članove uprave i članove društva s ograničenom od-
govornošću kojemu se dioničko društvo pripaja primjenjuju se na upravu, odnosno
izvršne direktore i glavnu skupštinu dioničkog društva. Odgovarajuće se primjenjuju i
pravila koja se odnose na sadržaj prijave i priloga uz prijavu s time da se mora dostavi-
ti popisu članova društva u kojem se moraju navesti nepoznati dioničari s naznakom
isprava o dionicama na koje otpadaju odgovarajući udjeli u društvu s ograničenom
odgovornošću. Prijavu i u ovom slučaju podnose društva koja sudjeluju u pripajanju,
uprave odnosno izvršni direktori daju izjave da odluke o pripajanju nisu pobijane u za
to propisanom roku ili da je pobijanje pravomoćno odbijeno, upis se provodi po istom
redoslijedu uz propisane objave, a pripajanje je provedeno kada je upisano u društvu
preuzimatelju. Zaključna financijska izvješća društva koje se pripaja ne treba objaviti.
Za odluku skupštine o pripajanju, dužnost uprave društva s ograničenom odgo-
vornošću glede objave sastava nadzornog, odnosno upravnog odbora, zamjenu dio-
nica i prava dioničara koji su protiv pripajanja, na odgovarajući se način primjenjuju
pravila koja vrijede za pripajanje dioničkih društava kao i odgovarajuća pravila o pre-
oblikovanju dioničkog društva u društvo s ograničenom odgovornošću.
Za odluku glavne skupštine dioničkog društva propisana je stroža većina koja
predstavlja najmanje devet desetina temeljnog kapitala zastupljenog na glavnoj
skupštini prilikom davanja odobrenja na ugovor o pripajanju, odnosno na njegov na-
568
crt. Takvo rješenje je posve opravdano jer dioničari pripojenog društva ipak donekle
mijenjaju sadržaj svojih članskih prava u društvu s ograničenom odgovornošću. Ako
postoje dionice više rodova, za odluku glavne skupštine potrebna je suglasnost sva-
kog roda dionica.
Upisom pripajanja u sudski registar dioničari pripojenog društva postaju članovi
društva preuzimatelja i u njemu zamjenom dionica stječu poslovne udjele razmjerno
nominalnom iznosu svojih dionica odnosno temeljnom kapitalu koji otpada na nji-
hove dionice bez nominalnog iznosa. Za neke dioničare se može odrediti nominalni
iznos udjela koji nije razmjeran nominalnom iznosu njihovih dionica odnosno temelj-
nom kapitalu koji otpada na njihove dionice bez nominalnog iznosa, ako se s time
izričito suglase, a suglasnost se daje u obliku javnobilježničke isprave.
Članovi organa pripojenog dioničkog društva postaju članovi organa društva s
ograničenom odgovornošću, ako ugovorom o pripajanju nije što drugo određeno. U
ovom slučaju pripajanja odgovarajuće se primjenjuju i pravila kojima se uređuju po-
sebna prava dioničara dioničkog društva koje se preoblikuje o društvo s ograničenom
odgovornošću (čl. 562. ZTD).
Za odluku skupštine društva s ograničenom odgovornošću o pripajanju potreb-
ne su tri četvrtine temeljnog kapitala zastupljenog na skupštini.
Članovi uprave, odnosno izvršni direktori i članovi nadzornog, odnosno uprav-
nog odbora dioničkog društva odgovaraju kao solidarni dužnici za štetu ako je ona
pripajanjem pričinjena društvu, dioničarima i vjerovnicima društva. Za štetu ne odgo-
varaju oni članovi tih organa koji su pri reviziji imovinskog stanja društva i pri sklapa-
nju ugovora o pripajanju postupali s dužnom pozornošću.
5. SPAJANJE DIONIČKIH DRUŠTAVA (čl. 533.)

Dva ili više dioničkih društava mogu se spojiti bez da se provede postupak likvi-
dacije osnivanjem novoga dioničkoga društva, na koje prelazi cijela imovina svakoga
od društava koja se spajaju u zamjenu za dionice novoga društva (čl. 512. st. 2. ZTD).
Svako od društava koja se spajaju smatra se društvom koje se pripaja, a novo društvo
se smatra društvom preuzimateljem.
O spajanju se može odlučivati tek nakon što je svako od društava koja se spajaju
bilo barem dvije godine upisano u sudskom registru.
Osnovna razlika između spajanja i pripajanja dioničkih društava je u tome što se
spajanje provodi tako da se osniva novo društvo, dok kod pripajanja društvo preuzi-
matelj postoji i ostaje djelatno nakon provedene statusne promjene dok pripojeno
društvo pravno prestaju postojati a gospodarski nastavlja djelovati u okviru druge
pravne osobe. Odatle i razlika u sadržaju ugovora o pripajanju i ugovora o spajanju,
a ima i određenih postupovnih razlika. Tako u postupu spajanja ne primjenjuju se
odredbe o povećanju temeljnog kapitala, odredbe vezane za podnošenje prijave u
sudski registar, s obzirom da prijavu podnose društva sudu na čijem području novo
društvo treba imati sjedište. Pri upisu spajanja nema mjesta određivanju redoslijeda
upisa kakav je propisan pri upisu pripajanja.
Dioničari dioničkih društava koja se spajaju trebaju dobiti dionice dioničkog
društva koje će se osnovati u zamjenu za svoje dionice koje drže u društvima koja će
569
se spojiti, s time da se u pogledu zamjene dionica na odgovarajući način primjenjuju

pravila propisana za zamjenu dionica prilikom pripajanja dioničkih društava. U odno-
su na postupanje organa upravljanja društava koja sudjeluju u pripajanja odgovara-
juće se primjenjuju propisana pravila za odgovornost za štetu i ostvarivanje naknade
štete prilikom pripajanja dioničkih društava.
Zakon sadrži odredbe koje se odnose samo na spajanje dioničkih društava. Tako
je propisano da se za donošenje statuta novoga društva i za izbor članova nadzornog,
odnosno upravnog odbora toga društva traže odobrenja glavnih skupština društava
koja se spajaju. Na odgovarajući način primjenjuju se odredbe čl. 280. st. 2. i 3. ZTD-a
(stavljanje na dnevni red i objava prijedloga statuta).
Odluke o tome donose se glasovima koji predstavljaju tri četvrtine temeljnog
kapitala zastupljenog na skupštini. Ako su u društvu izdane dionice više rodova, za te
odluke potrebna je suglasnost svakog roda dionica (čl. 516. st. 2. i 3. ZTD).
Kako se spajanje provodi osnivanjem novog društva, na osnivanje novoga druš-
tva na odgovarajući se način primjenjuju odredbe zakona kojima se uređuje osniva-
nje dioničkog društva uključivo s odredbama o preddruštvu, o sadržaju statuta (čl.
173. st. 3. i st. 4. ZTD), o davanju izjava kod javnog bilježnika (čl. 178. st. 1. ZTD), o
imenovanju članova nadzornog odnosno upravnog odbora, revizora, prve uprave (čl.
180. st 1. i 4. ZTD) i čl. 189. ZTD-a (sadržaju upisa novog dioničkog društva). U statut
novoga društva moraju se preuzeti utvrđenja o posebnim pogodnostima, troškovima
osnivanja, ulozima u stvarima i u pravima i o njihovom preuzimanju.
Prijavu za upis novog društva podnose društva sudu na čijem području će novo
društvo imati sjedište. Taj sud donosi rješenje o upisu dioničkog društva nastalog spa-
janjem i primjerak svoga rješenja dostavlja registarskim sudovima spojenih društava.
Upisom novoga društva u sudski registar, imovina društava koja se spajaju i njihove
obveze prelaze na novo društvo, a spojena društva prestaju postojati. Ako se pri tome
na strani novoosnovanoga društva nađu obveze iz dvostranoobveznih ugovora koje
do trenutka spajanja nijedno od društava koja se spajaju nije potpuno ispunilo, a koje
su međusobno nespojive ili čije bi ispunjenje bilo za društvo preuzimatelja poseb-
no nepravično, njihov se opseg pravično određuje, uzimajući u obzir ugovorna prava
svih strana.
Dioničari društava koja se spajaju upisom u registar postaju dioničari novoga
društva. To ne vrijedi, ako jedno od društava koje se spajaju drži vlastite dionice ili ih
drži netko treći, u svoje ime, ali za račun toga društva.
U objavi upisa novoga društva treba, osim njegova sadržaja, navesti:
1. utvrđenja da dioničar može tražiti da mu se dionice koje glase na donositelja
zamijene za dionice koje glase na ime, ako je u statutu društva predviđeno to
njegovo pravo te utvrđenja iz odredaba čl. 173. st. 3. t. 5., 6. i 7. ZTD-a (kakve
se dionice izdaju, organi društva, način i oblik objave priopćenja) čl. 174. st. 2.
ZTD-a (drugo glasilo) i čl. 175. ZTD-a (posebne pogodnosti i trošak),
2. ime i prezime, osobni identifikacijski broj i prebivalište članova prvog nadzor-
nog, odnosno upravnog odbora,
3. odredbe ugovora o spajanju koje se odnose na broj dionica, a ako postoji više
rodova dionica, i o rodu dionica koje novo društvo daje dioničarima društava
570
koja se spajaju, te o načinu i vremenu dodjele tih dionica. Istovremeno mora se

objaviti da je kod suda moguć uvid u sve isprave koje su mu uručene zajedno
s prijavom za upis.
Novo društvo mora podnijeti prijave za upis spajanja u trgovačke registre svih
društava koja se spajaju. Spajanje društava može se upisati tek nakon što se upiše
novo društvo. Ako je novo društvo upisano u sudski registar, nedostaci u postupku
spajanja ne utječu na valjanost spajanja. Premda je zakonom i u slučaju spajanja dio-
ničkih društava propisano da nije potrebno posebno brisanje društava koja se spaja-
ju, registarski sudovi provode upis brisanja spojenih društava na isti način kao i kod
pripajanja dioničkih društava, a upis nevaženja podataka upisanih u tim društvima
ne znači doslovno brisanje tih podataka. Na isti način postupaju i druge javne knjige.
Svaki podatak sam po sebi ima svoje značenje a drugo je pitanje je li podatak važeći ili
je bio važeći u određenom vremenskom razdoblju. Registarski podaci su mjerodavni
za brojne postupke u tijeku i za nastupanje prekida postupka po sili zakona.
6. PRIPAJANJE DRUŠTAVA S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU

6.1. Općenito (čl. 535. i čl. 538.a)
O statusnoj promjeni pripajanja društava s ograničenom odgovornošću je riječ
kada jedno ili više društava s ograničenom odgovornošću bez da provode likvidaciju
prijenose cijelu imovinu na drugo društvo u zamjenu za udjele u tome društvu. Pri-
pojeno društvo nakon provedenog pripajanja prestaje postojati kao pravna osoba, a
njegovi članovi u zamjenu za prenesenu imovinu dobivaju poslovne udjele društva
preuzimatelja. Pripajanje je dopušteno i onda kada je donesena odluka o prestanku
društva koje se pripaja, a moglo se odlučiti o njihovu nastavljanju (čl. 535. st. 3. ZTD)
jer pripojeno društvo iako prestaje postojati kao pravna osoba gospodarski nastavlja
djelovati u okviru društva preuzimatelja. Utoliko nije potrebno donositi posebnu od-
luku o nastavljanju društva. O nastavljanju društva moguća je odlučiti sve dok se ne
započne s raspodjelom imovine. Ako je društvo preuzimatelj upisano u sudski registar
kraće od dvije godine, na pripajanje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe čl.
441. st. 1. t. 10. ZTD-a.
Za pripajanje društava s ograničenom odgovornošću potrebno je:
1) Sklapanje ugovora o pripajanju ili nacrt ugovora koji su usuglasile uprave dru-
štava koja sudjeluju u pripajanju u obliku javnobilježničke isprave.
2) Donošenje odluka članova društava jer je ugovor o pripajanju valjan ako se s
njime svojom odlukom suglase članovi svih društava koja sudjeluju u pripaja-
nju. Skupštine mogu i prije nego što je ugovor o pripajanju sklopljen odobriti
njegov nacrt koji su usuglasile uprave društava.
3) Tri četvrtine danih glasova u prilog odluke, a društvenim ugovorom se ne može
predvidjeti da je za to potrebna manja većina. Ako za udjele u društvu preu-
zimatelja nisu u cjelini uplaćeni ulozi, za odluku članova pripojenoga društva
moraju glasovati svi prisutni članovi toga društva, a moraju se suglasiti i člano-
vi koji nisu bili prisutni pri donošenju odluke.
571
4) Donošenje odluke u obliku javnobilježničke isprave. Njoj se mora priložiti ugo-

vor o pripajanju društva sklopljen isto tako u obliku javnobilježničke isprave.
5) Svakome članu društva na njegov zahtjev bez odgađanja dati prijepis ili presli-
ku odluke i ugovora o pripajanju.
6) Da uprava svakome članu društva na njegov zahtjev dade obavještenja o
okolnostima koje su bitne za pripajanje, (o gospodarskom položaju drugoga
društva i njegovim gospodarski izgledi, kao i objašnjenja o odnosu zamjene
udjela).
7) Da svako društvo registarskome sudu podnese prijavu za upis pripajanja druš-
tva u sudski registar u kojemu je ono upisano.
Uprave društava koja sudjeluju u pripajanju ne moraju izraditi izvješće o pripaja-
nju, ne treba se obaviti ni revizija pripajanja, no nema nikakve zapreke da se obaveza
izrade izvješća odnosno obavljanja revizije predvidi u ugovoru o pripajanju .
Na sazivanje skupština društava primjenjuju se opća pravila o sazivanju skup-
štine društva s ograničenom odgovornošću (čl. 442. i čl. 443. ZTD i dalje). Kada se
usporedi postupak pripajanja propisan za dionička društva s postupkom pripajanja
društava s ograničenom odgovornošću, jasno proizlazi da je za pripajanje društava
s ograničenom odgovornošću propisan “jednostavniji” postupak, u kojem ne postoji
obveza na davanje svih onih obavijesti i provođenje radnji propisanih u postupku pri-
pajanja dioničkih društava.
Zakonom se ne daje mogućnost da član društva koji ne želi pripajanje ima pravo
istupiti iz društva i primiti otpremninu za svoj udjel. Naprotiv, iz formulacije ovog čl.,
proizlazi da je član koji je prigodom glasovanja ostao u manjini vezan odlukom većine.
Ako u pripajanju sudjeluje više društava, skupštine svih društava moraju odobriti
ugovor o pripajanju.
6.2. Ugovor o pripajanju (čl. 537.)

Za razliku od ugovora o pripajanju dioničkih društava (v. čl. 513. st. 2. ZTD), ne
propisuje se obvezni sadržaj ugovora o pripajanju društava s ograničenom odgovor-
nošću. Ugovor se mora sklopiti u obliku javnobilježničke isprave i u pravilu se to čini
prije održavanja skupština društava koja sudjeluju u pripajanju. Skupštine društava
mogu i prije nego što je ugovor o pripajanju sklopljen odobriti njegov nacrt koji su
usuglasile uprave društva.
Osnovna pitanja koja se po zakonu u ugovoru o pripajanju moraju urediti su:
1. nominalni iznos svakoga udjela koji se članu pripojenoga društva mora dati u
društvu preuzimatelju,
2. moraju se posebno odrediti članovi pripojenoga društva i nominalni iznosi
udjela koji već postoje u društvu preuzimatelju , s obzirom da udjele trebaju u
društvu preuzimatelju dobiti članovi pripojenoga društva,
3. ako se udjeli koje treba dati u društvu preuzimatelju pribavljaju povećanjem
temeljnoga kapitala i daju prava i obveze drugačije od postojećih udjela u
društvu preuzimatelju, takva se odstupanja u ugovoru o pripajanju moraju
predvidjeti. Riječ je o zaštiti članova pripojenog društva.
572
Ugovorom o pripajanju mogu se riješiti i druga pitanja vezana za provođenje ove

statusne promjene. Tim se ugovorom može preuzeti i obaveza da društvo preuzima-
telj izmjeni postojeći društveni ugovor.
6.3. Povećanje temeljnog kapitala radi provođenja postupka

pripajanja (čl. 538. čl. 539. i čl. 543.)
Zakonom je posebno uređeno povećanje temeljnoga kapitala društva radi toga
da se provede pripajanje. To stoga što se radi o pojednostavljenom povećanju temelj-
nog kapitala sa točno određenom svrhom a to je davanje udjela članovima pripoje-
nog društva. Povećanje temeljnog kapitala provodi se u jednostavnijem postupku,
pri čemu je isključeno pravo prvenstva članova društva uplatom uloga i stjecanjem
poslovnih udjela
U postupku povećanja temeljnog kapitala društva preuzimatelja radi provođenja
pripajanja ne primjenjuju se odredbe:
1. čl. 457. st. 5. ZTD-a temeljem koje se izjava o preuzimanju temeljnog uloga daje
u obliku javnobilježničke isprave (potrebno kod osnivanja društva),
2. čl. 458. st. 2. t. 1. ZTD-a izjava o preuzimanju temeljnih uloga u obliku javnobi-
lježničke isprave ili u javno ovjerenom prijepisu.
Prijavi za upis povećanja temeljnog kapitala u sudski registar prilažu se:
1. popis osoba koje su preuzele nove poslovne udjele, iznos preuzetih udjela i dr.,
2. ako je temeljni kapital povećan ulaganjem stvari i prava, ugovore kojima je to
ostvareno,
4. zapisnici o odlukama o pripajanju, o izmjenama društvenog ugovora,
5. izmjene društvenog ugovora.
Društvo preuzimatelj ne smije povećati temeljni kapital da bi provelo pripajanje
ukoliko:
1. drži poslovne udjele društva koje se pripaja,
2. društvo koje se pripaja drži vlastite poslovne udjele,
3. društvo koje se pripaja drži poslovne udjele društva preuzimatelja za koje nisu
u punom iznosu uplaćeni temeljni ulozi, a koje je trebalo uplatiti.
Društvo preuzimatelj ne mora povećati temeljni kapital ukoliko:
1. drži vlastite poslovne udjele,
2. društvo koje se pripaja drži poslovne udjele društva preuzimatelja za koje su u
punom iznosu uplaćeni temeljni ulozi.
S držanjem poslovnih udjela od strane društva izjednačava se slučaj kada ih za
račun toga društva drži netko treći.
Ako društvo preuzimatelj plaća doplate u novcu, one ne smiju prelaziti deseti dio
ukupnoga nominalnoga iznosa danih poslovnih udjela u tome društvu.
573
Vrijednosti iskazane u izvještaju o financijskom položaju pripojenoga društva

iskazuju se u izvještaju o financijskom položaju društva preuzimatelja u skladu s od-
govarajućim propisima o računovodstvu.
Ako društvo preuzimatelj poveća temeljni kapital društva radi toga da provede
pripajanje i pređe li ukupni nominalni iznos udjela koji se daju članovima pripoje-
noga društva za prenesenu imovinu toga društva ili veći iznos za koji su oni izdani
uključujući i plaćanja u novcu vrijednost predmeta imovine pojedinačno navede-
nih u izvještaju o financijskom položaju, razliku se mora prikazati kao nematerijalnu
imovinu.
6.4. Odluke članova svakog društva (čl. 536.)

Ugovor o pripajanju je valjan tek onda kada ga odobre skupštine svih društava
koja sudjeluju u pripajanju. Odluke o tome mogu se donijeti u povodu već sklopljenih
ugovora, a mogu se i prije nego je sklopljen ugovor tako da odobre nacrt ugovora o
pripajanju sa kojim su se usuglasile uprave društva. Jednako kao i kod odobravanja
nacrta ugovora o pripajanju dioničkih društava, sadržaj nacrta ugovora ne bi se mo-
gao mijenjati kod sklapanja ugovora.
Odluke o odobravanju ugovora o pripajanju odnosno njegovog nacrta potrebno
je donijeti većinom od tri četvrtine danih glasova nazočnih na skupštini. Društvenim
ugovorom ne bi se moglo predvidjeti da je za donošenje odluka o odobravanju ugo-
vora potrebna manja većina danih glasova. U cilju zaštite članova pripojenog društva
propisano je da za odluke o odobravanju ugovora moraju glasati svi prisutni člano-
vi pripojenoga društva, ako za udjele u društvu preuzimatelju nisu u cjelini uplaćeni
ulozi. Sa odlukom se moraju suglasiti i članovi koji nisu bili prisutni na skupštini pri
donošenju odluke. Odluka se donosi u obliku javnobilježničke isprave. Njoj se mora
priložiti ugovor o pripajanju društva.
Ako se pripaja više društava s ograničenom odgovornošću a skupština jednog
od društava ne odobri, ugovor o pripajanju pripajanje se ne može provesti. Svakome
se članu društva mora na njegov zahtjev bez odgađanja dati prijepis ili presliku od-
luke i ugovora o pripajanju. Uprava mora svakome članu društva na njegov zahtjev
dati obavještenja o okolnostima koje su bitne za pripajanje. Povreda obaveze davanja
obavijesti može imati za posljedicu pobijanje odluka skupštine. Odluke skupština se
i kod pripajanja društava s ograničenom odgovornošću ne mogu pobijati zbog toga
što je omjer zamjene udjela prenisko odmjeren.
6.5. Prijava za upis i upis pripajanja u sudski registar

(čl. 540. i čl. 541.)
Prijavu za upis pripajanja mora podnijeti svako društvo registarskom sudu u ko-
jem je ono upisano. Prijave podnose članovi uprava društava koja sudjeluju u pripa-
janju uz izjavu da odluke o pripajanju nisu pobijane u za to propisanom roku ili da je
pobijanje pravomoćno odbijeno. Ako za udjele u društvu preuzimatelju nisu u cjelini
uplaćeni ulozi, članovi pripojenog društva moraju izjaviti da su s odlukom o pripaja-
nju društva suglasni svi članovi društva.
574
Prijavi treba priložiti:

2. zapisnike s odlukama o pripajanju,
3. izjave uprave članova uprave da odluke nisu pobijane,
4. za društvo koje se pripaja izjave uprave pripojenog društva da su se s odlukom
o pripajanju suglasili svi članovi društva (ako nisu uplaćeni ulozi u društvu pre-
uzimatelju),
5. financijska izvješća za pripojeno društvo (uz prijavu toga društva),
6. popis članova društva potpisan od članova uprave pripojenog društva (uz pri-
javu društva preuzimatelja).
Pripajanje se može upisati u sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzi-
matelj tek nakon što se to upiše u sudski registar u kojemu je upisano pripojeno druš-
tvo. Ako je radi provedbe pripajanja povećan temeljni kapital društva preuzimatelja,
pripajanje se ne može upisati u sudski registar prije nego što se u taj registar upiše
povećanje temeljnoga kapitala.
Upisom pripajanja u sudski registar suda sjedišta društva preuzimatelja, imovi-
na pripojenog društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja. Ako se pri
tome na strani društva preuzimatelja nađu obveze iz dvostranoobveznih ugovora
koje do trenutka pripajanja nijedna strana nije potpuno ispunila, a koje su međusob-
no nespojive ili čije bi ispunjenje bilo za društvo preuzimatelja posebno nepravično,
njihov se opseg pravično određuje, uzimajući u obzir ugovorna prava svih strana.
Pripojeno društvo prestaje s danom upisa pripajanja u sudski registar u kojemu je
upisano društvo preuzimatelj. Upisom pripajanja članovi pripojenog društva postaju
članovima društva preuzimatelja.
Upisom pripajanja u sudski registar uklanja se nedostatak, ako ugovor o pripaja-
nju nije sklopljen u obliku javnobilježničke isprave.
Pripajanje se najprije upisuje u sudski registar u kojem je upisano društvo koje se
pripaja uz istu zabilježbu kakva je predviđena za upis pripajanja dioničkih društava.
Taj sud navedeni upis provodi u registarski uložak pripojenog društva na temelju rje-
šenja o upisu pripajanja i uz zabilježbu da će pripajanje biti pravno valjano tek nakon
što se upiše u društvu preuzimatelju.
Sud koji vodi sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj mora upi-
sati pripajanje u registarski uložak društva preuzimatelja tek nakon primitka rješenja
o upisu pripajanja registarskog suda društva koje se pripaja. Nakon upisa pripajanja
po službenoj dužnosti dostavlja registarskom sudu kod kojeg je upisano pripojeno
društvo rješenje o upisu uz izviješće o danu kada je pripajanje bilo upisano. Po pri-
mitku toga izvješća i rješenja registarskog suda društva preuzimatelja registarski sud
sjedišta pripojenog društva mora po službenoj dužnosti upisati u registar zabilježbu
kada je pripajanje upisano u registar suda sjedišta društva preuzimatelja i poslati regi-
starskom sudu društva preuzimatelja zbirku isprave pripojenog društva.
Upisi pripajanja društava javno se objavljuju, a uz objavu upisa upozoravaju
se vjerovnici društava koja sudjeluju u pripajanju o njihovom pravu na osiguranje
tražbina.
575
6.6. Zaštita vjerovnika (čl. 542.)

Vjerovnicima društava koja sudjeluju u pripajanju mora se dati osiguranje, ako se
u tu svrhu jave u roku od šest mjeseci od objavljivanja upisa pripajanja u sudski regi-
star u koji je upisano ono društvo čiji su vjerovnici, a ne mogu tražiti da im se podmire
tražbine.
To pravo imaju vjerovnici društva preuzimatelja samo onda ako mogu dokazati
da je pripajanjem društava ugroženo ispunjenje njihovih tražbina. Vjerovnike se mora
u objavi upisa pripajanja upozoriti na to njihovo pravo.
Pravo da zahtijevaju davanje osiguranja nemaju vjerovnici koji u slučaju stečaja
imaju prvenstveno pravo namirenja iz stečajne mase.
Iz navedenog slijedi da vjerovnici društava s ograničenom odgovornošću koja
sudjeluju u pripajanju imaju ista prava kakva imaju vjerovnici dioničkih društava koja
se pripajaju. U obzir dolaze sve vrste osiguranja, koja po svom opsegu trebaju biti pri-
mjerena za osiguranje budućeg namirenja tražbine. Pravo na osiguranje imaju vjerov-
nici koji imaju tražbine koje još nisu dospjele i koje su nastale prije upisa pripajanja.
6.7. Odgovornost za štetu i ostvarenje prava na naknadu štete

(čl. 544. i čl. 545.)
Jednako kao i organi pripojenog dioničkog društva, članovi uprave, a ako postoji
nadzorni odbor, i članovi toga odbora pripojenoga društva, obvezni su kao solidar-
ni dužnici da nadoknade štetu koju pripajanjem pretrpi to društvo, njegovi članovi
i vjerovnici. Za štetu ne odgovaraju ni članovi uprave ni nadzornog odbora koji su
pri reviziji imovinskog stanja društva i pri sklapanju ugovora o pripajanju postupali
s dužnom pozornošću. Ovdje treba kazati da je odgovornost organa upravljanja pri-
pojenog društva s ograničenom odgovornošću ista kao i članova organa upravljanja
pripojenog dioničkog društva.
Glede zahtjeva za naknadu štete, kao i za sve druge zahtjeve koji se podignu za i
protiv pripojenoga društva smatra se kao da to društvo i dalje postoji. Utoliko se traž-
bine i obveze pripajanjem ne sjedinjuju.
Zahtjevi koji se temelje na naknadi štete i drugi zahtjevi podignuti za i protiv
pripojenog društva zastaruju za pet godina od dana objave upisa pripajanja u sud-
ski registar u kojemu je upisano pripojeno društvo, a mogu se ostvariti samo preko
posebnoga zastupnika kojega na prijedlog nekoga člana ili vjerovnika pripojenoga
društva postavlja sud u izvanparničnom postupku. Prijedlog mogu postaviti samo oni
vjerovnici koji ne mogu tražiti namirenje od društva preuzimatelja.
Zastupnik mora, navodeći svrhu svoga postavljenja, pozvati članove i vjerovni-
ke pripojenoga društva da u primjerenome roku, koji mora iznositi najmanje mjesec
dana, prijave svoje zahtjeve, poziv su objavljuje u “Narodnim novinama”, a ako društvo
ima svoje glasilo, i u tome glasilu.
Iznos, koji se ostvarenjem zahtjeva dobije od pripojenoga društva, zastupnik mora
upotrijebiti za podmirenje vjerovnika toga društva, ako ih već nije podmirilo društvo
preuzimatelj ili im ono nije dalo neko osiguranje. Ostatak se dijeli članovima društva. Za
576
podjelu na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o podjeli kod likvidacije društva.

Kod podjele ne uzimaju se u obzir vjerovnici i članovi koji se na vrijeme nisu prijavili.
Posebni zastupnik ima pravo na naknadu primjerenih izdataka kao i na nagradu
za svoj rad. Izdatke i nagradu utvrđuje sud po slobodnoj ocjeni prema okolnostima
svakog pojedinog slučaja i određuje u kojem opsegu treba da ih snose članovi druš-
tva i vjerovnici kojih se to tiče. Na temelju pravomoćne odluke suda može se tražiti
prisilno izvršenje.
6.8. Ništetnost odluka pripojenog društva (čl. 546.)

Nakon upisa pripajanja u sudski registar u koji je upisano pripojeno društvo, tuž-
ba na utvrđenje da je ništetna odluka o pripajanju što ju je donijelo pripojeno društvo
podiže se protiv društva preuzimatelja.
Odluka kojom je skupština pripojenoga društva odobrila ugovor o pripajanju ne
može se pobijati zbog toga što je omjer zamjene udjela prenisko odmjeren, umjesto
toga može se postaviti zahtjev za sudsko ispitivanje omjera zamjene udjela.
6.9. Sudsko ispitivanje omjera zamjene udjela (čl. 547.)

Zahtjev za sudsko ispitivanje omjera zamjene udjela može postaviti svaki član
pripojenoga društva, koji bi imao pravo pobijati odluku skupštine u roku od mjesec
dana od dana kada se smatra da je objavljen upis pripajanja u sudski registar u koji
je upisano pripojeno društvo. Članovi društva koji nisu postavili zahtjev ne mogu iz
odluke suda izvoditi nikakva prava.
Ako sud utvrdi da je omjer zamjene udjela prenisko odmjeren, može na temelju
zahtjeva odrediti da se doplate iznosi koji ne mogu prelaziti deseti dio nominalnih
iznosa danih udjela.
Sud mora objaviti da je podnesen zahtjev za doplatu zbog prenisko odmjerenog
omjera zamjene udjela. U roku od mjesec dana od objave da je zahtjev podnesen,
članovi koji na to imaju pravo mogu podnijeti svoje zahtjeve za doplatom. Članovi
pripojenog društva mogu se odreći zahtjeva za dodatnim uplatama izjavom u zapi-
snik na skupštini koja odlučuje o pripajanju ili izjavom koja mora biti data u obliku
javnobilježničke isprave. Predujam troškova postupka dužno je platiti društvo preu-
zimatelj, ali svaka stranka predujmljuje troškove svojih zastupnika u postupku. Utvrdi
li sud da je omjer zamjene udjela prenisko odmjeren i odredi novi, naredit će društvu
preuzimatelju da drugim sudionicima postupka nadoknadi trošak.

DIONIČKOM DRUŠTVU (čl. 549.)
Prigodom pripajanja društava s ograničenom odgovornošću dioničkom društvu,
društvo s ograničenom odgovornošću prenosi na dioničko društvo cijelu imovinu bez
provođenja likvidacije u zamjenu za dionice dioničkog društva. I ovom slučaju je pri-
pajanje dopušteno i onda kada su donesene odluke o prestanku društva, a moglo bi
se odlučiti da se ona nastave.
577
Pripajanje se provodi u nekoliko faza uz odgovarajuću primjenu odredaba o pri-

pajanju dioničkih društava. Tako priprema pripajanja obuhvaća sklapanje ugovora o
pripajanju koji sklapaju uprave društva, odnosno izvršni direktori. Ugovor mora sadr-
žavati podatke iz čl. 513. ZTD-a, tj. sve podatke koje sadrži ugovor o pripajanju dio-
ničkih društava, uključivo sa izjavom osobe koja se obvezuje uplatiti doplate u novcu
umjesto društva preuzimatelja. Pripremni postupak pripajanja uključuje i obavezu
sastavljanja izvješća uprava, odnosno izvršnih direktora društava koja sudjeluju u pri-
pajanju, reviziju pripajanja, osim ako su se svi imatelji dionica, odnosno udjela koji
daju pravo glasa izjasnili da se odriču revizije pripajanja, izvješće nadzornog odnosno
upravnog odbora o provjeri pripajanja, pripremanje i provođenje glavne skupštine
dioničkog društva, odnosno skupštine društva s ograničenom odgovornošću, oblik
ugovora o pripajanju, postupak povećanja temeljnog kapitala u društvu preuzimate-
lju radi provedbe pripajanja.
Ista su ograničenja propisana za društvo preuzimatelja glede mogućnosti po-
većanja temeljnog kapitala. Ako je omjer zamjene udjela za dionice društva preuzi-
matelja takav da onemogućuje da se jedan ili više udjela pripojenog društva zami-
jeni za cijeli broj dionica društva preuzimatelja, društvo preuzimatelj ili druga osoba
moraju članovima pripojenog društva dati doplatu u novcu. Pri tome ukupan iznos
doplata u novcu ne smije prelaziti deseti dio ukupnog nominalnog iznosa danih
dionica društva preuzimatelja, odnosno temeljnog kapitala koji otpada na dane di-
onice bez nominalnog iznosa. Ugovor o pripajanju postaje valjan tek nakon što ga
odobre skupštine svih društava koja sudjeluju u pripajanju većinom od tri četvrtine
danih glasova.
U društvu s ograničenom odgovornošću koje se pripaja, odluka skupštine druš-
tva s ograničenom odgovornošću o pripajanju donosi se većinom od tri četvrtine da-
nih glasova. Društvenim ugovorom može se za to predvidjeti veća većina i ispunjenje
drugih pretpostavki. Odluka se mora donijeti u obliku javnobilježničkoga akta.
Odluka o pripajanju može se donijeti samo onda, ako je dioničko društvo već
dvije godine upisano u sudskom registru. Odredbe koje se odnose na upravu, odno-
sno izvršne direktore i glavnu skupštinu dioničkoga društva na odgovarajući se način
primjenjuju na upravu i skupštinu društva s ograničenom odgovornošću.
Članovi uprave i, ako društvo ima nadzorni odbor, članovi nadzornoga odbo-
ra društva s ograničenom odgovornošću dužni su solidarno nadoknaditi štetu koja
pripajanjem nastane društvu, njegovim članovima i vjerovnicima. Od odgovornosti
se oslobađaju članovi uprave i članovi nadzornoga odbora koji su kod revizije imo-
vinskog stanja društva i pri sklapanju ugovora o pripajanju pokazali pozornost ured-
nog člana uprave. Glede zahtjeva za naknadu štete i drugih zahtjeva fingira se kao da
društvo postoji. Utoliko se tražbine (naknada štete i dr.) i obaveze (odgovara društvo
preuzimatelj) ne sjedinjuju. Zahtjevi zastaruju za pet godina računajući od upisa pri-
pajanja u sudski registar suda sjedišta društva preuzimatelja. Pravo na naknadu štete
ostvaruje se preko posebnog zastupnika imenovanog od suda na isti način kao i pri
pripajanju dioničkih društava.
Prijava ugovora o pripajanju u sudski registar (čl. 517. st. 1. ZTD) i stavljanje na
uvid isprava (čl. 517. st. 2. ZTD) nisu potrebni za društva s ograničenom odgovorno-
578
šću. Na odgovarajući način primjenjuju se odredbe čl. 526. st. 2. i 3. i čl. 527. ZTD-a. Na
zamjenu udjela za dionice odgovarajuće se primjenjuju odredbe ZTD-a o preobliko-
vanju društva s ograničenom odgovornošću u dioničko društvo.
Nakon upisa pripajanja društva s ograničenom odgovornošću dioničkom druš-
tvu, članovi uprave društva s ograničenom odgovornošću postaju članovi uprave
dioničkog društva, odnosno izvršni direktori, a članovi nadzornog odbora članovi
nadzornog odnosno upravnog odbora dioničkog društva, ako ugovorom o pripaja-
nju nije što drugo određeno. Članovi društva s ograničenom odgovornošću postaju
dioničari dioničkog društva, a poslovni udjeli zamijenjeni su za dionice.
Na pripajanje se na odgovarajući način primjenjuju i odredbe kojima su pri pre-
oblikovanju društva s ograničenom odgovornošću u dioničko društvo uređena po-
sebna prava članova društva, ako su u zapisnik izjavili da glasuju protiv odluke o pri-
pajanju.
8. SPAJANJE DRUŠTAVA S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU

(čl. 548.)
Statusnom promjenom spajanja smatra se ona statusna promjena u kojoj druš-
tva koja u njoj sudjeluju osnivaju novo društvo na koje prenose cijelu svoju imovinu i
potom prestaju postojati bez provođenja likvidacije, a članovi društava koja se spajaju
daju u zamjenu svoje udjele za udjele u novome društvu. Jednako kao i pri provođe-
nju statusne promjene pripajanja, spajanje je dopušteno i onda kada je donesena od-
luka o prestanku društva koje se spajaju, a moglo se odlučiti da ono nastavi s radom.
U postupku spajanja svako od društava koja se spajaju smatra se društvom kojega se
pripaja, a novo društvo se smatra društvom preuzimateljem.
Zbog toga ZTD upućuje na odgovarajuću primjenu odredbe čl. 536 (odluke čla-
nova društva o ugovoru o spajanju), čl. 537. st. 1. i 2. (propisani oblik sklapanja ugo-
vora o pripajanju, odstupanje od postojećih udjela u društvu preuzimatelju), čl. 540.
(prijava za upis pripajanja), čl. 541. st. 4. i 5. (uklanjanje nedostataka forme ugovora o
spajanju upisom u sudski registar, komunikacija sudova prilikom upisa u sudski regi-
star) i čl. 542. do čl. 546. (zaštita vjerovnika, polazna vrijednost društva preuzimatelja,
odgovornost za štetu organa pripojenog društva, ostvarenje prava na naknadu štete,
ništetnost odluka skupština spojenih društava).
Kako se pri spajanju društava osniva novo društvo, ZTD upućuje i na odgovaraju-
ću primjenu odredaba o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću uključujući
i odredbe o preddruštvu (čl. 6., čl. 387. st.1. i čl. 395.).
Ugovor o spajanju sklapaju uprave društava koja sudjeluju u spajanju, a valjan je
ako se sa njime svojom odlukom suglase članovi svih društava koja sudjeluju u spa-
janju. Za donošenje odluke potrebna je većina od tri četvrtine danih glasova. Odluka
se donosi u obliku javnobilježničke isprave i njoj se mora priložiti ugovor o spajanju.
Svakom članu društva mora se na njegov zahtjev dati prijepis ili preslike odluke skup-
štine, odnosno ugovora o spajanju, a moraju se dati i obavještenja koja su bitna za
spajanje. Za razliku od pripajanja društava s ograničenom odgovornošću, kod kojeg
već postoji društveni ugovor društva preuzimatelja, pri provođenju statusne promje-
579
ne spajanja društva koja sudjeluju u spajanju moraju se suglasiti sa društvenim ugo-

vorom novog društva.
Društvo se osniva na temelju ugovora kojeg sklapaju osnivači (društva koja su-
djeluju u spajanju). Utvrđenja sadržana u društvenim ugovorima svakoga od spoje-
nih društava s posebnim pogodnostima, troškovima osnivanja, ulozima u stvarima i
u pravima moraju se preuzeti u društveni ugovor novoga društva. Svi osnivači mora-
ju društveni ugovor potpisati i sklopiti u obliku javnobilježničke isprave. Sklapanjem
društvenog ugovora nastaje preddruštvo. Društva koja se spajaju svojom odlukom
imenuju članove uprave ako društvenim ugovorom nije predviđeno da je za ime-
novanje nadležan netko drugi (nadzorni odbor ili neko javnopravno tijelo). Ako je u
društvenom ugovoru predviđen nadzorni odbor, društva koja se spajaju imenuju čla-
nove nadzornog odbora.
Društveni ugovor novoga društva valjan je tek nakon što se s njime odlukom
suglase članovi u svakome od društava koja se spajaju. Odluka se donosi većina od
tri četvrtine danih glasova. Na skupštini društava svakom se članu mora na njegov
zahtjev dati preslika ili prijepis odluke skupštine i društvenog ugovora.
Društva koja se spajaju moraju podnijeti prijavu za upis u sudski registar no-
voga društva sudu na čijem je području sjedište novog društva, dakle svi člano-
vi uprave društava koja se spajaju, a ako ona imaju nadzorni odbor i predsjednici
nadzornog odbora. Pri podnošenju prijave članovi uprave društava koja se spajaju
moraju izjaviti da odluke o spajanju nisu pobijane u za to propisanome roku ili da je
pobijanje pravomoćno odbijeno. Registarski sud je dužan ispitati je li društvo ured-
no osnovano, sadržava li prijava zakonom propisani sadržaj te jesu li joj priložene
propisane isprave.
Prijavi treba uvijek priložiti:
1. Ugovor o spajanju u obliku javnobilježničke isprave.
2. Odluke skupština društava koja se pripajaju u kojima je odobren ugovor o spa-
janju u obliku javnobilježničke isprave
3. Izjave uprave da odluke o spajanju nisu pobijane u za to propisanome roku ili
da je pobijanje pravomoćno odbijeno.
4. Društveni ugovor u obliku javnobilježničke isprave.
5. Odluke skupština društava koja se spajaju o suglasnosti na društveni ugovor
novog društva.
6. Potpise osoba ovlaštenih za vođenje poslova i zastupanje društva uz izjave
dane pred javnim bilježnikom da prihvaćaju postavljenje.
7. Potpis predsjednika i članova nadzornog odbora (ako je predviđen).
U sudski registar najprije se upisuje novo društvo. U objavi upisa novoga društva
moraju se osim sadržaja upisa navesti:
1. imena i prezimena, njihovi osobni identifikacijski brojevi i prebivališta članova
prvoga nadzornoga odbora ako društveni ugovor predviđa da takav odbor po-
stoji ili je propisano zakonom da društvo mora imati nadzorni odbor,
2. odredbe društvenog ugovora o načinu kako će društvo objavljivati priopćenja.
580
Upisom novoga društva u sudski registar imovine društava koja se spajaju i nji-
hove obveze prelaze na novo društvo. Ako se pri tome na strani novoosnovanoga
društva nađu obveze iz dvostranoobveznih ugovora, koje do trenutka spajanja nijed-
na strana nije potpuno ispunila, koje su međusobno nespojive čije bi ispunjenje bilo
za novoosnovano društvo posebno nepravično, njihov se opseg pravično određuje,
uzimajući u obzir ugovorna prava svih strana.
Društva koja su se spojila upisom novoga društva u sudski registar prestaju po-
stojati. ZTD u čl. 548. st. 5. propisuje da u sudskom registru nije potrebno posebno bri-
sanje društava koja su se spojila, no i u ovom slučaju registarski sud ne briše društva
iz sudskog registra nego upisuje brisanje društva kojim upisom podaci o tom društvu
prestaju važiti. Članovi društava koja su se spojila upisom spajanja postaju članovi
novoga društva.
Nakon upisa društva nastalog spajanjem, novo društvo podnosi prijavu spajanja
društava registarskom sudu društva koje se spojilo. Registarski sudovi društava koja
su spojena donose rješenje o upisu spajanja i po službenoj dužnosti dostavljaju zbirku
isprava spojenih društava registru u koji je upisano novo društvo, bez omota registar-
skog spisa. Nakon pravomoćnosti rješenja o upisu spajanja registarski sudovi upisuju
brisanje spojenih društava.
Iz navedenog je vidljivo da se upis spajanja provodi u sudskom registru u ne-
koliko faza. U praksi je prevladavajuće mišljenje da rješenje kakvo je propisano u čl.
548. ZTD-a nije primjereno niti dovoljno precizno. Postavlja se pitanje zbog čega
se ne bi istodobno mogle podnijeti sve prijave u sudski registar i da se upisi pro-
vode uz odgovarajuće zabilježbe u društvima koja se pripajaju. Za pravni promet
je svakako mjerodavno je li neki subjekt zahvaćen statusnom promjenom ili nije, a
po postojećem rješenju podatak o tome je vidljiv nakon što je već osnovano novo
društvo. Također se postavlja pitanje zašto bi prijavu spajanja trebala podnositi
sva društva koja sudjeluju u toj statusnoj promjeni kada se radi o osnivanju novog
društva kojem je u fazi preddruštva imenovana uprava i predsjednik te članovi nad-
zornog odbora, ako je predviđen društvenim ugovorom novog društva. Naime, pri
osnivanju društva koje nije nastalo spajanjem, prijavu za upis osnivanja u sudski
registar podnose svi članovi uprave i predsjednik nadzornog odbora, ako ga ima.
Osim toga, upisom novog društva u sudski registar nastupaju svi učinci provedene
statusne promjene spajanja što ni na koji način nije vidljivo u registarskim ulošcima
društava koja se spajaju, čak što više onaj koji razgledava važeće upise spojenih
društava ni po čemu ne može zaključiti da su ta društva zapravo prestala postojati,
za razliku od propisanog načina upisivanja podataka i zabilježbi u sudski registar
pri provođenju statusne promjene pripajanja. Naime, pripajanje se upisuje u svim
društvima koja sudjeluju u toj statusnoj promjeni s time da su u registru društva
koje se pripaja stavlja zabilježba o tome kada će upis pripajanja biti pravovaljan. Kao
što je to već naprijed kazano, upis u registar je relevantan za sve postupke u tijeku
i za nastupanje prekida postupka po sili zakona, o čemu zakonodavac za sada očito
nije vodio računa.
581
9. PREKOGRANIČNA PRIPAJANJA I SPAJANJA

Zakonodavni okvir prekograničnog pripajanja i spajanja uspostavljen je Novelom
ZTD 2007 novim odredbama čl. 549.a do 549.k, u kojima je institut prekograničnih sta-
tusnih promjena uređen u skladu sa Direktivom Vijeća, 2005/56/EZ od 26.10.2005. (Sl.
list EU L 310/1 od 25.11.2005.). Uredivši institut prekograničnog pripajanja i spajanja u
statusnom smislu, ZTD je otvorio mogućnost uređenja radnopravnih pitanja vezanih
za ovu statusnu promjenu, kojima se bavi navedena direktiva. Radno zakonodavstvo
je u smislu Desetom Direktivom Vijeća, 2005/56/EZ o prekograničnom pripajanju i
spajanju trebalo urediti pitanje sudjelovanja radnika u upravljanju društvima unutar
zajedničkog europskog tržišta, osigurati uspostavljanje Europskog radničkog vijeća
u društvima, odnosno grupacijama društava koja posluju na razini EU. Ta su pitanja
sada riješena novim Zakonom o radu (Nar. nov., br. 149/09-dalje ZR) koji je stupio na
snagu 1. 01. 2010., osim odredaba koje stupaju na snagu danom pristupanja Repu-
blike Hrvatske Europskoj uniji, a to su i odredbe kojima je uređeno pravo radnika na
sudjelovanje u odlučivanju na transnacionalnoj razini, pa tako i odlučivanje radnika
zaposlenih u društvima nastalim prekograničnim pripajanjem ili spajanjem.
Zakonske pretpostavke provođenja prekograničnih statusnih promjena na razi-
ni europske zajednice u statusnom pogledu su stvorene donošenjem Uredbe Vijeća
(EC) 2157/2001 od 8. 10. 2001. (Sl. list EU L 294, od 10.11.2001.) o statutu Europskog
društva, a zakonske pretpostavke za osnivanje SE u nas su uspostavljene donošenjem
Zakona o uvođenju Europskog trgovačkog društva (SE- Societas Europaea) i Europ-
skog gospodarskog interesnog udruženja (EGIU) (Nar. nov., br. 107/07) koji će stupiti
na snagu na dan prijema RH u punopravno članstvo EU (čl.47.).Taj je zakon ujedno
provedbeni propis za Uredbe Vijeća (EZ) br.2157/2001 od 8.10. 2001. o Statutu (SE) i
Uredbe Vijeća (EEZ) br.2137/85 od 25. 07. 1985. o EGIU.
Zakonodavne aktivnosti u nas i na razini EU zapravo pokazuju da statusne pro-
mjene više nemaju granice i da dosadašnja mogućnost inozemnih ulaganja nije do-
statna. Zato je zakonodavac pravilno postupio kada je i prije punopravnog stjecanja
članstva naše zemlje u EU pridvidio mogućnost prekograničnih statusnih promjena. S
obzirom da je direktivom predviđeno suodlučivanje radnika u radno pravnim propi-
sima, trebalo je urediti suodlučivanje radnika na transnacionalnoj razini. Moglo bi se
kazati da su prekogranične statusne promjene uređene samo načelno, odnosno kao
osnovna pravila koja polaze od toga da društva koja sudjeluju u ovakvim statusnim
promjenama djeluju u različitim pravnim sustavima, da glede učinaka pripajanja vrije-
de propisi koji su mjerodavni za društvo preuzimatelja, da se, koliko je god to moguće
odgovarajuće primijenjuju propisi o istim domaćim statusnim promjenama te da upi-
snici, neovisno tko ih vodi, moraju međusobno surađivati. Na prekogranične statusne
promjene odgovarajuće se primjenjuju pravila o slobodnom pružanju usluga i po-
slovnom nastanu. Iz sadržaja Direktive o pograničnim spajanjima i pripajanjima proi-
zlazi da se ona odnosi na sva društva kapitala, tako da se provođenje prekograničnih
statusnih promjena i prema pravilima ZTD-a odnosi na sva društva kapitala. Odredbe
o prekograničnom pripajanju stupaju na snagu danom stupanja RH u punopravno
članstvo EU.
582
9.2. Pojam prekograničnog pripajanja i spajanja (čl.549.a)

Prekogranično pripajanje je ono pripajanje u kojem je barem jedno od društava
koja sudjeluju u pripajanju (pripojeno društvo ili društvo preuzimatelj) valjano osno-
vano po pravu RH, a barem je jedno od društava koja sudjeluju u pripajanju društvo
kapitala u smislu čl. 2. t. 1. Direktive 2005/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26.
10. 2005. o prekograničnim pripajanjima društava kapitala, koje je valjano osnovano
po pravu druge države EU ili države koja je stranka ugovornica Ugovora o europskom
ekonomskom prostoru.
Prekogranično spajanje je ono spajanje u kojem je barem jedno od društava
koja sudjeluju u spajanju dioničko društvo ili društvo s ograničenom odgovornošću
valjano osnovano po pravu RH, a barem je jedno od društava koja sudjeluju u spaja-
nju društvo kapitala u smislu čl. 2. t. 1. Direktive 2005/56/EZ Europskog parlamenta i
Vijeća od 26. 10. 2005. o prekograničnim pripajanjima društava kapitala, koje je valja-
no osnovano po pravu druge države EU ili države koja je stranka ugovornica Ugovora
o europskom ekonomskom prostoru. Odredbe ovoga odjeljka o prekograničnim pri-
pajanjima na odgovarajući se način primjenjuju na prekogranična spajanja.
U prekograničnom pripajanju ne mogu sudjelovati zadruge, pa i kada prema
pravu druge države članice EU ili države koja je stranka ugovornica Ugovora o eu-
ropskom ekonomskom prostoru ispunjavaju uvjete iz čl. 2. t. 1. Direktive 2005/56/EZ
Europskog parlamenta i Vijeća od 26. 10. 2005. o prekograničnim pripajanjima dru-
štava kapitala niti društva koja su određena u Direktivi Vijeća br. 85/611/EEZ od 20.
12. 1985. o usklađivanju zakona i drugih propisa o društvima za kolektivno ulaganje u
prenosive vrijednosne papire.
Odredbe ZTD-a o prekograničnim statusnim promjenama primjenjuju se na
odgovarajući način i ako je jedno od pripojenih društava valjano osnovano i ima re-
gistrirano sjedište u državi koja nije članica EU niti je stranka ugovornica Ugovo-
ra o europskom ekonomskom prostoru, pod uvjetom da je u takvom pripajanju,
društvo preuzimatelj valjano osnovano po pravu RH i ima registrirano sjedište,
središnje mjesto upravljanja ili središnje mjesto poslovanja u RH. Dodatna pravi-
la za prekogranične statusne promjene uređena su za postupak pripajanja odnosno
spajanja ako je barem jedno od društava sudionika u toj statusnoj promjeni valjano
osnovano u državi članici EU ili u državi koja je stranka ugovornica Ugovora o europ-
skom ekonomskom prostoru.
Prema izričitim zakonskim propisima sudionici prekograničnih statusnih promjena
su društva valjano osnovana po našem pravu, neovisno od toga imaju li status društva
preuzimatelja ili pripojenog društva, i društva kapitala valjano osnovano po pravu države
EU ili države koja je stranka ugovornica Ugovora o europskom ekonomskom prostoru.
9.3. Postupak (čl. 549.b, čl. 549.c, čl. 549.d, čl. 549.e, čl. 549.f)
Prekogranično pripajanje provodi se u nekoliko faza, a započinje sastavljanjem za-
jedničkog plana pripajanja kao temeljnog pravnog akta za provođenje ove statusne
promjene. Zajednički plan pripajanja pripremaju tijela ovlaštena za zastupanje društava
sudionika pripajanja a mora biti sastavljen u obliku javnobilježničke isprave. Propisan
583
je obvezni sadržaj plana pripajanja (čl. 549.b ZTD) od kojeg je moguće odstupiti samo
kada je riječ o pripajanju društava kod kojeg društvo preuzimatelj drži sve dionice, od-
nosno udjele u pripojenom društvu. U tom slučaju zajednički plan pripajanja ne sadrži
podatke o omjeru zamjene dionica, odnosno udjela, kao ni podatke o vremenu od kada
stjecatelji dionica u društvu preuzimatelju imaju pravo na dio dobiti društva te pojedi-
nosti o prijenosu dionica odnosno udjela na društvo preuzimatelja.
Zajednički plan pripajanja sadrži:
1. pravni oblik, tvrtku i registrirano sjedište svih društava koja sudjeluju u pripaja-
nju (zakon vjerojatno omaškom ne propisuje adrese društava),
2. omjer zamjene dionica odnosno udjela te iznose doplata u novcu,
3. pojedinosti o prijenosu dionica, odnosno udjela na društvo preuzimatelja,
4. očekivane učinke pripajanja na zaposlenost,
5. vrijeme od kada stjecatelji dionica u društvu preuzimatelju imaju pravo na dio
dobiti društva i sve pojedinosti glede toga prava,
6. od kada radnje pripojenog društva vrijede kao da su poduzete za račun druš-
tva preuzimatelja,
7. prava koja društvo preuzimatelj daje članovima društva koji imaju posebna
prava, kao i imateljima drugih vrijednosnih papira, odnosno mjere koje se u
odnosu na te osobe predlažu,
8. posebne pogodnosti koje se daju stručnjacima koji sudjeluju u provjeri pripa-
janja, kao i članovima organa upravljanja i nadzora društava koja sudjeluju u
pripajanju,
9. statut odnosno društveni ugovor društva preuzimatelja,
10. ako je to potrebno, obavijesti o postupcima prema kojima se određuje suod-
lučivanje zaposlenih u društvu preuzimatelju,
11. obavijesti o procjeni vrijednosti imovine i obveza koji se prenose na društvo
preuzimatelja,
12. danu na koji se odnose računi dobiti i gubitka koji se uzimaju u obzir za odre-
đivanje uvjeta pripajanja.
Zajednički plan pripajanja treba najmanje mjesec dana prije održavanja. skupšti-
ne koja odlučuje o pripajanju dostaviti u sudski registar. Društvo mora objaviti da je
ugovor o pripajanju dostavljen sudskom registru i u objavi posebno navesti :
1. da je zajednički plan pripajanja dostavljen sudskom registru,
2. pravni oblik, tvrtka i registrirano sjedište svih društava koja sudjeluju u pripajanju,
3. podatke o registrima ili drugim upisnicima u kojima su upisana društva koja
sudjeluju u pripajanju,
4. naznaku o tome na koji je način predviđeno da vjerovnici i manjinski članovi
društava koja sudjeluju u pripajanju mogu ostvariti svoja prava, adresu na ko-
joj oni o tome mogu dobiti potpune obavijesti bez plaćanja naknade.
Jednako kao i pri domaćem pripajanju, organi upravljanja društava koja sudjelu-
ju u pripajanju moraju sastaviti izvješće o pripajanju u kojem se pravno i gospodarski
obrazlaže prekogranično pripajanje te navode posljedice koje će ono imati na članove
društava koja sudjeluju u pripajanju, vjerovnike i radnike.
584
Radnicima, odnosno njihovim predstavnicima mora se omogućiti uvid u izvješće

o pripajanju najkasnije mjesec dana prije održavanja skupštine koja odlučuje o pri-
pajanju. Ako radnici dadu svoje mišljenje o pripajanju, ono se mora priložiti izvješću
o pripajanju.
Zajednički plan pripajanja moraju pregledati revizori pripajanja i to zasebno za
svako društvo koje sudjeluje u toj statusnoj promjeni. Revizore imenuje sud na prijed-
log nadzornog ili upravnog odbora. S obzirom da se radi o prekograničnom pripajanju
u kojem sudjeluju društva iz različitih država najvjerojatnije se neće moći primijeniti
pravila o mogućnosti imenovanja zajedničkog revizora. Na reviziju pripajanja odgo-
varajuće se primjenjuju odredbe koje važe za pregledavanje ugovora o pripajanju, od
jednog ili više revizora u domaćem pripajanju. Revizija pripajanja nije potrebna ako
svi članovi svih društava koja sudjeluju u pripajanju daju izričitu izjavu o tome da
se odriču revizije pripajanja.
Ako društvo preuzimatelj drži dionice na koje otpada najmanje devet desetina
temeljnoga kapitala pripojenoga društva, za pripajanje se ne traži odobrenje glavne
skupštine društva preuzimatelja, osim ako dioničari toga društva čiji udjeli zajedno
dosižu najmanje dvadeseti dio temeljnoga kapitala zahtijevaju da se sazove glavna
skupština, koja treba odlučiti o davanju odobrenja za pripajanje. Međutim, u objavi
plana pripajanja dioničare se mora upozoriti na njihova prava, posebice na adresu
gdje mogu bez naknade dobiti obavijesti o svojim pravima.
Ako se ne traži održavanje glavne skupštine, uprava društva preuzimatelja mora
u poslovnim prostorijama društva, a najmanje mjesec dana prije održavanja glavne
skupštine pripojenog društva, staviti dioničarima na uvid:
1. zajednički plan pripajanja,
2. godišnja financijska izvješća i izvješća o stanju društava koja sudjeluju u pripa-
janju za posljednje tri poslovne godine,
istekla više od šest mjeseci prije sklapanja ugovora o pripajanju, i nova takova
izvješća na određeni dan od kojega nije proteklo više od tri mjeseca od dana
sklapanja ugovora o pripajanju,
4. izvješća o pripajanju iz čl. 549.d ZTD-a,
5. izvješća o reviziji iz čl. 549.e ZTD-a.
Glavna skupština može uvjetovati svoju suglasnost na pripajanje time da radnici
društva preuzimatelja izričito odobre način suodlučivanja radnika u tome društvu.
9.4. Omjer zamjene dionica, odnosno udjela, doplate u novcu i

posebna prava dioničara odnosno članova (čl. 549.g)
Glede sudskog ispitivanja omjera zamjena dionica (čl. 532. ZTD), odnosno udjela
(čl. 547. ZTD) i o ostvarivanju posebnih prava dioničara (čl. 562. ZTD), odnosno člano-
va društva (čl. 570. ZTD) zakonom je određeno da se hrvatska pravila postupka pri-
mjenjuju na pripojeno društvo koje ima registrirano sjedište u drugoj državi članici EU
ili u državi koja je stranka ugovornica Ugovora o europskom ekonomskom prostoru,
a ta država ne poznaje navedene postupke, ali samo ako se s njihovom primjenom
585
pred nadležnim sudom te države izričito suglasi skupština pripojenog društva pri-
likom odlučivanja o pripajanju.
Ovakvim zakonskim rješenjem omogućeno je dioničarima, odnosno članovima
pripojenog društva iz država u kojoj nije uređen institut zamjene dionica da se izričito
izjašnjavaju i suglašuju sa primjenom hrvatskog prava na skupštini i to pred svojim
nadležnim sudom.
9.5. Zaštita vjerovnika pripojenog društva (čl. 549.h)

Posebna pravila su propisana za zaštitu vjerovnika pripojenog društva. Jednako
kao i pri domaćem pripajanju, vjerovnicima pripojenog društva mora se dati osiguranje:
1. ako se u tu svrhu prijave u pisanom obliku u roku od dva mjeseca od objave
plana pripajanja, uz navođenje temelja i visine tražbine,
2. ako imaju tražbine koje su nastale prije ili najkasnije 15 dana nakon objave
plana pripajanja,
3. ako dokažu da je pripajanjem ugroženo ispunjenje njihovih tražbina.
9.6. Općenito o upisu pripajanja i učincima upisa

Upis pripajanja provodi se prema posebnim pravilima koja polaze od toga da
pravne posljedice pripajanja nastupaju prema mjerodavnim propisima one države u
kojoj je valjano registrirano društvo preuzimatelj, da su za društva koja sudjeluju u
prekograničnom pripajanju ili spajanju mjerodavni različiti propisi, te da su različita
tijela nadležna za provođenje registracije ili upis u druge upisnike.
O tome gdje je sjedište društva preuzimatelja ovisi i nastupanje pravnih poslje-
dica pripajanja i to prema propisima koji su mjerodavni za društvo preuzimatelja
Drugim riječima ako je registrirano sjedište društva preuzimatelja u RH, pravne
posljedice pripajanja nastupaju upisom pripajanja u sudski registar toga društva,
a ako je registrirano sjedište pripojenog društva u RH, pravne posljedice pripaja-
nja nastupaju prema odredbama prava one države u kojoj je registrirano sjedi-
šte društva preuzimatelja. S obzirom na to da se radi o prekograničnom pripajanju
ili spajanju, ZTD-om je samo načelno uređeno na koji se način odvija suradnja tijela
nadležnih za upis pripajanja. Zato bi do stupanja na snagu ovih odredaba trebalo te
odredbe doraditi u pogledu dostave zbirke isprava, potvrde da su valjano obavljene
radnje, sadržaja prijave i priloga uz prijavu i dr.
9.7. Upis pripojenog društva sa sjedištem u Republici Hrvatskoj

(čl. 549.i)
Radi se o društvu koje sudjeluje u prekograničnoj statusnoj promjeni nakon
koje pravno prestaje nastupanjem učinaka pripajanja prema mjerodavnim propisima
društva preuzimatelja s registriranim sjedištem u drugoj državi. Prijavu za upis pripa-
janja podnosi uprava, odnosno izvršni direktori društva koje se pripaja. Registarski
sud obavlja nadzor svih radnji u postupku pripajanja provedenih u tom društvu. U
prijavi se mora navesti da traju postupci sudskog ispitivanja omjera zamjena dionica
586
(čl. 532. ZTD), odnosno poslovnih udjela (čl. 547. ZTD) i o ostvarivanju posebnih prava
dioničara (čl. 562. ZTD), odnosno članova društva (čl. 570. ZTD).
Registarski sud nakon provjere pravilnosti svih radnji provedenih u pripojenom
društvu upisuje pripajanje u registar, uz zabilježbu da će pripajanje biti valjano tek
uz ispunjenje uvjeta koje propisuje pravo države koje je mjerodavno za društvo pre-
uzimatelja. Upis pripajanja se javno objavljuje zajedno sa podacima o tome da traju
postupci sudskog ispitivanja omjera zamjena dionica, odnosno poslovnih udjela i o
ostvarivanju posebnih prava dioničara, odnosno članova društva.
Objava upisa pripajanja smatra se potvrdom da su valjano i u potpunosti obav-
ljene sve potrebne radnje u postupku pripajanja. Naime, smatra se da je registarski
sud prije objave upisa pripajanja provjerio je li postupak u društvu koje se pripaja
pravilno proveden, odnosno da do objave upisa pripajanja ne bi niti došlo ako bi regi-
starski sud utvrdio da radnje vezane za pripajanje nisu valjano provedene. Zbog toga
se i uzima da je objava upisa zapravo potvrda da su sve radnje valjano i u potpunosti
provedene.
Pripojeno društvo mora nadležnom tijelu u državi u kojoj je registrirano sjedište
društva preuzimatelja dostaviti potvrdu o objavi upisa pripajanja najkasnije u roku od
šest mjeseci od kada mu ona bude izdana. Zajedno sa potvrdom o objavi dostavlja
odobreni zajednički plan pripajanja od skupštine pripojenog društva. Ako su navede-
ne isprave dostatne za upis pripajanja nadležno tijelo će upisati pripajanje u društvu
preuzimatelju te će o provedenom upisu i o tome kada su nastupile pravne posljedice
pripajanja obavijestiti registarski sud u kojem je upisano domaće pripojeno društvo.
Registarski sud nakon što od nadležnog tijela za upis društva preuzimatelja primi
obavijest da su nastupile pravne posljedice pripajanja, upisuje zabilježbu da su na-
stupile pravne posljedice pripajanja te tom nadležnom tijelu dostavlja zbirku isprava
pripojenoga društva .
9.8. Upis društva preuzimatelja sa sjedištem u Republici Hrvatskoj

(čl. 549.j, čl. 549.k)
Registarski sud u kojem je upisano društvo preuzimatelj provjerava pravilnost
cjelokupnog postupka pripajanja, a osobito provjerava jesu li društva koja sudjeluju u
pripajanju valjano usvojila zajednički plan pripajanja, shodno općim aktima društava
koja sudjeluju u pripajanju, odnosno propisima koji se primijenjuju za provođenje te
statusne promjene, te jesu li valjano uređena pitanja o suodlučivanju zaposlenih, kroz
oblike odlučivanja koji su sada uređena i u našem radnopravnom zakonodavstvu.
Prijavu za upis pripajanja u sudski registar društva preuzimatelja podnosi njego-
va uprava, odnosno izvršni direktori i predsjednik nadzornog odbora ako društvo
ima taj organ, a ako se provodi spajanje, prijavu za upis novonastalog društva pod-
nose zajednički ovlašteni organi spojenih društava. Prijavi za upis moraju se priložiti
zajednički plan podjele te potvrde o objavi upisa pripajanja pripojenog društva. O
danu upisa pripajanja u registar po službenoj dužnosti i bez odgađanja obaviještava
sve registre u kojima su bila upisana pripojena društva. Pravne posljedice pripajanja
nastupaju upisom pripajanja u sudski registar toga društva.
587
10. PODJELA DRUŠTAVA KAPITALA

Podjela društava relativno je novi pravni institut koji je cjelovito zakonski bio ure-
đen najprije u Francuskoj (Zakon br. 66537 od 24. 7. 1966., Journal Officiel de la Repu-
blique Francaise J. O., Lois et Decrets od 25/26. 7. 1996., s. 6402.). U cilju harmoniza-
cije europskog prava u pogledu uređenja instituta podjele 17. 12. 1982. donesena je
Šesta smjernica EZ (82/891 EWG) koja je recipirana u naš pravni sustav Novelom ZTD
2003 i to odredbom čl. 282. ZID ZTD, odnosno unošenjem u tekst zakona nove Glave
VII.a. pod naslovom „Podjela društava kapitala“ i novih odredaba od čl. 550.a do čl.
550.r ZTD-a. U tim je odredbama ova statusna promjena iscrpno uređena tako da ka-
snije dopune predstavljaju samo dodatnu razradu postojećih pravila ili njihovo uskla-
đenje s novim rješenjima u sekundarnim izvorima europskog prava društava. Tako je
Novelom ZTD 2007 dodatno ojačan položaj svih osoba koje su uključene u podjelu,
izmjenjena su pravila o imenovanju revizora podjele, rješeno je pitanje dijela imovine
društva koje se dijeli a koja nije bila obuhvaćena planom podjele ili ju prema planu ne
bi bilo moguće podijeliti, uklonjene su nejasnoće u postupku podjele koja se provodi
preuzimanjem po uzoru na rješenja propisana za druge statusne promjene, propisana
je obaveza uprave društva koje se dijeli da obavijesti upravu društva preuzimatelja o
promjenama imovine do kojih je došlo nakon izrade plana podjele prije održavanja
glavne skupštine te obaveza da se u ugovoru o podjeli i preuzimanju mora navesti od
kada udjeli u društvu preuzimatelja daju pravo na sudjelovanje u dobiti tih društava.
Konačno, pojednostavljen je način podnošenja prijave u sudski registar.
10.2. Pojam podjele (čl. 550.a)

Podjela je statusna promjena kojom mogu biti zahvaćena samo društva kapita-
la a provodi se razdvajanjem ili odvajanjem. Ovi osnovni tipovi podjele (razdvajanje,
odvajanje) razlikuju se po tome što aktivni subjekt podjele, nakon što je statusna pro-
mjena provedena, prestaje postojati ili nastavlja djelovati, s time da jedan ili više di-
jelova svoje imovine prenosi na druga društva koja se radi provođenja ove statusne
promjene osnivaju ili na društva koja već postoje. Bez obzira o kojem tipu podjele je
riječ, ovom statusnom promjenom ne nastaje odnos ovisnosti između društva koje se
dijeli i ostalih društava koja nastaju ili sudjeluju u ovoj statusnoj promjeni preuzima-
njem jednog ili više djelova imovine. Utoliko se podjela razlikuje od osnivanja novih
društva gdje se u pravilu uspostavlja odnos ovisnosti između društva osnivača i novo
osnovanog društva.
Razdvajanje se sukladno odredbi st. 2. čl. 550.a ZTD-a provodi istodobnim prije-
nosom svih dijelova imovine društva koje se dijeli, na dva ili više novih društava koja
se osnivaju radi provođenja razdvajanja ili na dva ili više društava koja već postoje.
Društvo koje se dijeli prestaje bez provođenja likvidacije. Ako se imovina prenosi na
nova društva radi se o razdvajanju s osnivanjem, a ako se za razdvajanje koriste po-
stojeća društva riječ je o razdvajanju s preuzimanjem.
Odvajanje se provodi prijenosom jednog ili više dijelova imovine društva koje
se dijeli na jedno ili više novih društava koja se osnivaju radi provođenja odvajanja
588
(odvajanje s osnivanjem) ili na jedno ili više društava koja već postoje (odvajanje s
preuzimanjem), s time da društvo koje se dijeli ne prestaje. Na društva koja se osni-
vaju radi provođenja podjele (nova društva) ili na društva koja već postoje (društvo
ili društva preuzimatelji) podjelom prelaze dijelovi imovine te obveze i pravni odnosi
društva koje se dijeli onako kako je to određeno planom podjele. Ta su društva sveop-
ći pravni sljednici društva koje je zahvaćeno podjelom.
Dioničari ili imatelji poslovnih udjela u društva koje se dijeli u pravilu stječu po-
slovne udjele ili dionice (udjele) u novim društvima razmjerno udjelima koji su im
pripadali u podjeljenom društvu. Jednako kao i dioničari odnosno članovi pripojenog
društva, dioničari ili članovi podjeljenog društva, ako broj ili ukupni nominalni iznos
udjela jednog člana u društvu koje se dijeli, odnosno iznos dijela temeljnog kapitala
na koji se taj udio ili udjeli odnose, nije dovoljan da taj član stekne cijeli broj dionica
odnosno najmanje jedan poslovni udio u novim društvima ili društvima preuzimate-
ljima, tome će članu ta društva isplatiti doplatu u novcu. Doplata u novcu može izno-
siti najviše jednu desetinu nominalnog iznosa udjela koje taj član stječe u novim
društvima ili društvima preuzimateljima odnosno najviše ukupno jednu desetinu te-
meljnog kapitala svih novih društava ili društava preuzimatelja zajedno, a mogu ih
platiti i treće osobe, ako je to tako predviđeno planom podjele. U odnosu na doplate
trećih osoba ne primjenjuju se nikakva ograničenja.
Društvo koje se dijeli postupkom odvajanja u pravilu smanjuje svoj temeljni ka-
pital za vrijednost imovine koju prenosi na druga društva. Ako se radi o razdvajanju,
društvo koje se dijeli time prestaje, što znači da po prirodi stvari više ni nema temelj-
nog kapitala. Ako društvo na koje se prenosi imovina već postoji, obično se njegov
temeljni kapital povećava za vrijednost imovine koja se prenosi na to društvo. Ako se
imovina prenosi na društvo koje će se osnovati u postupku podjele, tada društvo koje
se dijeli prenosi tu imovinu kao ulog u stvarima u novo društvo. Vrijednost toga uloga
predstavlja vrijednost temeljnog kapitala toga novoga društva.
10.3. Podjela s osnivanjem

Podjela društva s osnivanjem je jedini način podjele koji je ZTD-om iscrpno ure-
đen. Prema ZTD-u podjela razdvajanjem s osnivanjem provodi se kroz nekoliko stadi-
ja, a započinje izradom plana podjele. Podjela razdvajanjem s osnivanjem provodi se
kroz slijedeće stadije:
1. izrada plana podjele,
2. izrada izvješća o podjeli,
3. revizija podjele,
4. provjera plana podjele i revizije podjele od nadzornog odnosno upravnog od-
bora,
5. priprema za provođenje i sazivanje skupštine,
6. donošenje odluka o podjeli,
7. prikupljanje suglasnosti pojedinih članova društva,
8. prijava za upis podjele u sudski registar, uz istodobno osnivanje novih društava,
9. upis podjele.
589
10.3.1. Plan podjele (čl.550.b)

Plan podjele je temeljni akt na osnovu kojega se provodi podjela osnivanjem
novih društava i prijenos imovine, obaveza i prava. Plan podjele izrađuju uprave,
odnosno izvršni direktori društva koje se dijeli.
Svrha izrade plana podjele je :
1. da omogući podjelu jednim aktom,
2. da se njime riješe sva pitanja u vezi s podjelom imovine i njezinim prijenosom
na druga društva koja sudjeluju u podjeli,
3. da se njime na jedinstven način riješe odnosi između članova društva koja su-
djeluju u toj statusnoj promjeni,
4. da se odobravanjem plana podjele smatra da je istodobno donesena odluka o
podjeli i osnivanju novih društava,
5. da se temeljem plana podjele obavlja upis u sudski registar.
S obzirom na svrhu koja se treba postići izradom i odobravanjem plana podjele
izričito je propisan njegov sadržaj u odredbi čl. 550.b ZTD-a.
Prema navedenoj zakonskoj odredbi plan podjele mora sadržavati sljedeće po-
datke:
1. tvrtku i sjedište društva koje se dijeli,
2. prijedloge statuta odnosno društvenih ugovora novih društava,
3. izričitu izjavu o podjeli i prijenosu dijelova imovine na nova društva s pravnim
posljedicama sveopćeg pravnog sljedništva i uz prijenos članovima društva
koje se dijeli, udjela u novim društvima u zamjenu za udjele u društvu koje se
dijeli,
4. omjer zamjene udjela u društvu koje se dijeli za udjele u novim društvima,
5. iznos doplate u novcu ako broj ili ukupni nominalni iznos udjela jednog člana
u društvu koje se dijeli, odnosno iznos dijela temeljnog kapitala na koji se taj
udio ili udjeli odnose, nije dovoljan da taj član stekne cijeli broj dionica od-
nosno najmanje jedan poslovni udio u novim društvima ili društvima preuzi-
mateljima, te tvrtku i sjedište novog društva odnosno tvrtku ili ime, prezime i
prebivalište treće osobe koja će platiti tu doplatu,
6. pojedinosti o smanjenju temeljnog kapitala u društvu koje se dijeli, ako se taj
temeljni kapital smanjuje bez primjene propisa ZTD-a o smanjenju temelj-
nog kapitala, odnosno ako se smanjenje temeljnog kapitala provodi suglasno
odredbama ZTD-a o redovnom smanjenju temeljnog kapitala, uz propisana
odstupanja,
7. pojedinosti o stjecanju udjela u novim društvima,
8. vrijeme od kada radnje društva koje se dijeli vrijede kao da su poduzete za
račun novih društava (dan poslovnih učinaka podjele), a s kojim danom će biti
sastavljeni izvještaji o financijskom položaju iz t. 13. čl. 550.b ZTD-a,
9. ako u društvu koje se dijeli postoje udjeli s posebnim položajem ili s posebnim
pravima, kao što su npr. dionice bez prava glasa, povlaštene dionice, zamjenji-
590
ve obveznice, obveznice s pravom na dividendu ili poslovni udjeli s posebnim

pravima, navode o pravima koja će imateljima takvih udjela odnosno nositelji-
ma tih prava pripadati u novim društvima ili o primjerenoj novčanoj naknadi
za takva prava,
10. posebne pogodnosti dane članovima uprave, odnosno izvršnim direktorima,
članovima nadzornog, odnosno upravnog odbora društva koje se dijeli odno-
sno novog društva ili revizoru podjele,
11. precizan opis i raspored dijelova imovine i obveza odnosno pravnih odnosa
koji se prenose svakom pojedinom novom društvu, pri čemu je dovoljno po-
zvati se na isprave kao što su godišnja financijska izvješća, izvještaji o finan-
cijskom položaju iz t. 13. čl. 550.b ZTD-a, inventurne liste samo ako po svom
sadržaju omogućavaju raspored pojedinih dijelova imovine,
12. pojedinosti o rasporedu onih dijelova imovine koje na temelju plana podjele
ne bi bilo moguće dodijeliti niti jednom od novih društava,
13. zaključni izvještaj o financijskom položaju društva koje se dijeli, početni iz-
vještaji o financijskom položaju novih društava, a kod podjele odvajanjem
diobeni izvještaj o financijskom položaju iz kojeg je vidljivo koji dio imovine i
obveza će ostati društvu koje se dijeli nakon provedenog odvajanja,
14. iznos novčane doplate, osim ako su se svi članovi društva koje se dijeli izriči-
to odrekli novčane doplate posebnom izjavom na kojoj potpis ovjerava javni
bilježnik. Ako se radi o doplati treće osobe, potpis na ponudi treće osobe za
isplatu doplate u novcu ovjerava javni bilježnik.
Nema zapreke da plan podjele sadrži i imena osoba koji će biti članovi organa
novih društava i neke druge pojedinosti vezane za podjelu, ako nisu u suprotnosti sa
propisanim sadržajem plana podjele. Između dana s kojim su sastavljeni zaključni i
početni izvještaji o financijskom položaju, odnosno diobeni izvještaj o financijskom
položaju i dana podnošenja prijave za upis podjele u sudski registar ne smije pro-
ći više od devet mjeseci. Zaključni izvještaji o financijskom položaju društva koje se
dijeli, početni izvještaji o financijskom položaju novih društava, a kod podjele odva-
janjem diobeni izvještaj o financijskom položaju, iz kojeg je vidljivo koji dio imovine
i obveza će ostati društvu koje se dijeli nakon provedenog odvajanja, ne moraju se
objaviti, ali se moraju dati na uvid članovima društva koje se dijeli prije sazivanja
skupština.
10.3.2. Načelo očuvanja kapitala (čl.550 .c.)

Načelo očuvanja kapitala jedno je od temeljnih načela koje vrijedi za društva ka-
pitala, stoga je posve logično da se treba imati u vidu i pri podjeli društva razdvaja-
njem uz osnivanje novih društava. Zbog toga je propisano da provodi li se podjela
društva razdvajanjem uz osnivanje novih društava, zbroj nominalnih iznosa temeljnih
kapitala novih društava nakon podjele mora biti najmanje jednak nominalnom iznosu
temeljnog kapitala kakav je bio prije podjele u društvu koje se dijeli. Zbroj zakonskih
rezervi, statutarnih rezervi i drugih rezervi koje se suglasno ZTD-u odnosno statutu ili
društvenom ugovoru mogu upotrijebiti samo za određenu svrhu svih novih društava,
591
iskazanih u početnim izvještajima o financijskom položaju novih društava, mora biti

najmanje jednak tim rezervama iskazanima u zaključnom izvještaju o financijskom
položaju društva koje se dijeli.
Pri podjeli odvajanjem društvo koje se dijeli može smanjiti temeljni kapital i bez
primjene propisa ZTD-a o smanjenju temeljnog kapitala, pod uvjetom da je tako
uređeno planom podjele. Ako se smanjenje temeljnog kapitala provodi uz primje-
nu odredaba o redovnom smanjenju temeljnog kapitala, dopušteno je odstupiti od
pravila da zbroj nominalnih iznosa temeljnih kapitala novih društava nakon podjele
mora biti najmanje jednak nominalnom iznosu temeljnog kapitala društva koje se
dijeli, kakav je bio prije podjele.
Na osnivanje novih društava primjenjuju se odredbe ZTD-a o simultanom osniva-
nju dioničkog društva, odnosno o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću, s
time da se osnivačem smatra društvo koje se dijeli, a plan podjele zamijenjuje ispra-
ve koje se inače sastavljaju pri osnivanju društava, a kada se radi o podjeli s preuzi-
manjem isprave zamijenjuje ugovor o podjeli. Osnivanje novih društava provjerava
revizor podjele kojeg imenuje sud u izvanparničnom postupku. Pri podjeli društva
odvajanjem revizor podjele mora osobito provjeriti hoće li nakon podjele stvarna vri-
jednost neto aktive društva koje se dijeli (vrijednost imovine nakon odbitka obveza)
biti najmanje jednaka iznosu temeljnog kapitala uvećanog za rezerve koje to društvo
mora imati.
Članovi uprave, odnosno izvršni direktori i članovi nadzornog, odnosno uprav-
nog odbora, ako takav postoji, društva koje se dijeli, kao i treće osobe koje su iskoristi-
le svoj utjecaj u društvu, odgovaraju svim društvima koja sudjeluju u podjeli, kao i čla-
novima tih društava, za štetu koja im je pričinjena podjelom. Na odgovornost članova
uprave, odnosno izvršnih direktora i članova nadzornog, odnosno upravnog odbora
odnosno na odgovornost trećih osoba, odgovarajuće se primjenjuju odredbe čl. 252.,
253., 272. i 273. ZTD-a.
10.3.3. Izvješće o podjeli (čl. 550.d)

Uprava, odnosno izvršni direktori društva koje se dijeli moraju izraditi izvješće o
podjeli koje će detaljno obrazložiti te pravno i gospodarski utemeljiti:
1. razloge za podjelu,
2. sadržaj plana podjele, a posebno
3. omjer zamjene udjela, osim ako u novim društvima članovi tih društava dobi-
vaju udjele u istom omjeru kao što su im pripadali u društvu koje se dijeli,
4. iznos doplate u novcu iz čl. 550.a st. 8. ZTD-a, ako je ona predviđena planom
podjele,
5. naknadu imateljima posebnih prava iz čl. 550.b st. 2. t. 10. ZTD-a,
6. osiguranja koja se daju vjerovnicima iz čl. 550.o st. 2. ZTD-a.
Ako je prigodom utvrđivanja vrijednosti društva koja sudjeluju u podjeli bilo teš-
koća, u izvješću o podjeli uprava mora na njih upozoriti te uputiti na sadržaj revizije
osnivanja novih društava. U izvješću o podjeli ne moraju se navesti podaci koji sadrže
592
obavijesti štetne za društvo, podaci o poreznim davanjima, o metodama izrade finan-

cijskog izvješća društava i procjene imovine, ako bi davanjem takvih obavijesti uprava
učinila neko kažnjivo dijelo.
Izvješće o podjeli ne mora se izraditi ako svi imatelji udjela dadu izričitu izjavu u
obliku javnobilježničke isprave o tome da se odriču izvješća, s time da izričitu izjavu
zamjenjuje jednoglasna odluka glavne skupštine dioničkog društva ili jednoglasna
odluka skupštine društva s ograničenom odgovornošću zabilježena u javnobiljež-
ničkom zapisniku, o tome da se uprava oslobađa obveze izrade izvješća o podjeli, ali
samo ako su na skupštini društva koje se dijeli sudjelovali svi članovi društva.
10.3.4. Revizija podjele (čl. 550.e)

Reviziju plana podjele obavlja revizor imenovan od suda u izvanparničnom po-
stupku. O provedenoj reviziji plana podjele revizor podjele sastavlja pisano izvješće,
koje mora zaključiti izjavom o tome je li primjeren omjer zamjene udjela, uzimajući u
obzir doplate u novcu predviđene planom podjele ili ponuđene od strane treće oso-
be, u slučaju da članovi društva koje se dijeli u novim društvima ne stječu udjele u
istom omjeru kao što su im pripadali u društvu koje se dijeli.
U izvješću treba osobito navesti:
1. kojim metodama je određen omjer zamjene udjela, njihov raspored imateljima
tih udjela te iznos doplate u novcu,
2. iz kojih je razloga primjena tih metoda primjerena,
3. do kojeg bi se omjera zamjene udjela i do kakvog bi se rasporeda udjela doš-
lo primjenom svake od različitih metoda, ako su one primijenjene, te koji je značaj
dan pojedinim metodama za utvrđivanje predloženog omjera zamjene i vrijednosti
na kojoj ona počiva te rasporeda udjela, kao i posebne teškoće koje su se pojavile pri
utvrđivanju vrijednosti.
Izvješće revizor dostavlja upravi, odnosno izvršnim direktorima društva koje se
dijeli i njegovom nadzornom, odnosno upravnom odboru, ako taj postoji u društvu.
Za svoj rad i rad njegovih pomoćnika te zakonskih zastupnika društva koje obavlja
reviziju revizor odgovara po propisima Zakona o reviziji.
Revizija podjele nije potrebna ako svi imatelji udjela u obliku javnobilježničke
isprave dadu izričitu izjavu o tome da se odriču revizije podjele. Izričitu izjavu zamje-
njuje jednoglasna odluka glavne skupštine dioničkog društva ili jednoglasna odluka
skupštine društva s ograničenom odgovornošću, zabilježena u javnobilježničkom
zapisniku, o tome da se članovi društva odriču revizije podjele, ali samo ako su na
skupštini društva koje se dijeli sudjelovali svi članovi društva koje se dijeli.
10.3.5. Izvješće nadzornog odnosno upravnog odbora (čl. 550.f)

Nadzorni, odnosno upravni odbor društva koje se dijeli, ako taj u društvu postoji,
dužan je provjeriti plan podjele i reviziju podjele te o namjeravanoj podjeli izradi-
ti pisano izvješće. Izvješće se upućuje glavnoj skupštini dioničkog društva odnosno
skupštini društva s ograničenom odgovornošću. Radi li se o društvu u kojem nema
593
nadzornog odbora, izvješće revizora sa svojim primjedbama, ako ih ima, prosljeđuje

skupštini uprava društva. Skupština društva može izabrati posebno povjerenstvo koje
će provjeriti plan podjele i reviziju podjele i o tome sastaviti pisano izvješće. Članovi
povjerenstva ne moraju biti članovi društva.
Zakon dozvoljava da imatelji udjela u obliku javnobilježničke isprave dadu
izričitu izjavu o tome da se odriču izvješća nadzornog odbora. Izričitu izjavu zamje-
njuje jednoglasna odluka glavne skupštine dioničkog društva ili jednoglasna odluka
skupštine društva s ograničenom odgovornošću, zabilježena u javnobilježničkom za-
pisniku, o tome da se nadzorni, odnosno upravni odbor oslobađa obveze izrade izvje-
šća o podjeli, ali samo ako su na skupštini društva koje se dijeli sudjelovali svi članovi
društva koje se dijeli.
10.3.6. P
ripreme i provođenje skupštine i odlučivanje o podjeli
(čl.550.g, čl. 550.. i čl. 550.i)
Pripreme za glavnu skupštinu odnosno skupštinu društva s ograničenom odgo-
vornošću uključuju i dostavu plana podjele sudskom registru. Ako je društvo koje se
dijeli dioničko društvo, plan podjele se dostavlja sudskom registru na čijem je područ-
ju sjedište društva koje se dijeli prije nego što se sazove glavna skupština koja treba
odlučiti o podjeli, a ako je društvo koje se dijeli društvo s ograničenom odgovornošću
plan podjele treba dostaviti u registar najmanje mjesec dana prije dana kada će čla-
novi toga društva odlučivati o podjeli.
U ‘’Narodnim novinama’’ i glasilu društva ako je za priopćenja društva statutom
ili društvenim ugovorom predviđeno da društvo ima svoje glasilo, objavljuje se da je
plan podjele dostavljen sudskom registru na čijem je području sjedište društva.
Istodobno s objavom sazivanja glavne skupštine dioničkog društva koja treba
odlučiti o podjeli moraju se u poslovnim prostorijama društva u njegovu sjedištu sta-
viti na uvid dioničarima:
1. plan podjele,
2. godišnja financijska izvješća društva za posljednje tri poslovne godine, a ako
dan s kojim su sastavljena posljednja godišnja financijska izvješća društva nije
i dan poslovnih učinaka podjele (čl. 550.b st. 2. t. 9. ZTD), mora se priložiti i
zaključni izvještaj o financijskom položaju društva koje se dijeli, suglasno pro-
pisima koji su važili u vrijeme kad su sastavljana posljednja godišnja financijska
izvješća; mogu se preuzeti stavke iz posljednjih godišnjih financijskih izvješća,
istekla više od šest mjeseci prije izrade plana podjele, moraju se priložiti i nova
takva izvješća na određeni dan od kojega nije proteklo više od tri mjeseca do
izrade plana podjele,
4. izvješće uprave, odnosno izvršnih direktora o podjeli, osim ako su se članovi
društva odrekli tog izvješća,
5. izvješće o reviziji podjele, osim ako su se članovi društva odrekli tog izvješća,
6. izvješće nadzornog, odnosno upravnog odbora o podjeli, osim ako su se člano-
vi društva odrekli tog izvješća.
594
Svakom dioničaru se na njegov zahtjev, a na trošak društva, mora dati preslika

svih naprijed navedenih isprava, a ako je društvo koje se dijeli društvo s ograničenom
odgovornošću, svim članovima toga društva, s time da između dana otpošiljanja i
dana odlučivanja o podjeli mora proteći najmanje 14 dana.
Iste isprave moraju se dati članovima društva na uvid za vrijeme održavanja
glavne skupštine ili skupštine društva. Na zahtjev vjerovnika društva i zaposleničkog
vijeća društvo je dužno dati preslike plana podjele godišnjih financijskih izvješća za
posljednje tri godine i zadnje godišnje financijsko izvješće. Društvo nema takvu oba-
vezu, ako su isprave za isto to vrijeme dostupne na internetskoj stranici društva.
Uprava, odnosno izvršni direktori moraju na početku rasprave učiniti dostupnim
plan podjele i upoznati članove društva sa svim bitnim promjenama imovine i obve-
za društva do kojih je došlo nakon izrade plana podjele. To se pogotovo odnosi na
promjene koje bi opravdavale promjenu omjera zamjene i drukčiji raspored udjela u
novim društvima.
Odlukom glavne skupštine dioničkog društva ili skupštine društva s ograni-
čenom odgovornošću o odobravanju plana podjele donijeta je odluka o podjeli
društva. Odluka o podjeli mora biti u obliku javnobilježničke isprave, no javnobiljež-
ničkom ispravom smatra se zapisnik sa skupštine koja je odlučivala o podjeli sastav-
ljen od javnog bilježnika. Plan podjele je sastavni dio odluke o podjeli odnosno zapi-
snika sa skupštine sastavljenog od javnog bilježnika.
Odluka o podjeli društva donosi se glasovima koji predstavljaju tričetvrtine
temeljnog kapitala zastupljenoga na glavnoj skupštini odnosno skupštini društva
s ograničenom odgovornošću pri odlučivanju o odluci. Statutom odnosno društve-
nim ugovorom može se predvidjeti da je za donošenje odluke o podjeli potrebna
veća većina, a može se zahtijevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki.
Ako se podjela provodi tako da članovi društva koje se dijeli ne stječu udje-
le u novim društvima u istom omjeru kao što su im pripadali u društvu koje se
dijeli, odluka o podjeli valjano je donesena samo ako su za nju dani glasovi koji
predstavljaju najmanje devet desetina temeljnog kapitala društva koje se dijeli.
Ako propisana većina na skupštini nije ostvarena, zakonodavac dozvoljava članovima
društva koji su glasovali protiv odluke o podjeli i članovima koji nisu sudjelovali u
glasovanju da najkasnije u roku od tri mjeseca nakon zaključenja skupštine dostave
društvu koje se dijeli izričitu izjavu o svojoj suglasnosti s podjelom. Dostigne li zbroj
danih glasova na skupštini i izjava o suglasnosti s podjelom propisanu većinu, odluka
o podjeli će biti valjano donesena. Izjava o suglasnosti na podjelu daje se u obliku
javnobilježničke isprave te se prilaže uz plan podjele. Jednoglasnost svih članova
društva potrebna je ako su udjeli u društvu koje se dijeli bili slobodno prenosivi, a
plan podjele i statut odnosno društveni ugovor novog društva čini prijenos udjela
ovisnim o ispunjenju nekih pretpostavki, posebno o suglasnosti društva.
Ako se podjelom pojedinim članovima društva isključuju ili umanjuju poseb-
na prava koja im pripadaju na temelju statuta ili društvenog ugovora, posebno pra-
va koja se odnose na vođenje poslova društva, imenovanje članova uprave ili članova
nadzornog, odnosno upravnog odbora ili su u vezi s prijenosom udjela u društvu, za
donošenje odluke o podjeli potrebna je i suglasnost tih članova društva. Navedene
suglasnosti se mogu dati u pismenom obliku izvan skupštine.
595
10.3.7. Pravo na preuzimanje udjela i na otpremninu (čl. 550.j i čl. 550.k)

Zaštita dioničara, odnosno članova društva koje se dijeli ZTD-om je osigurana
kroz propisane kvalificirane većine pri glasovanju o odluci o podjeli, posebne sugla-
snosti dioničara ili članova društva koje se trebaju ako su podjelom umanjena prava
dioničara ili članova podjeljenog društva u novim društvima. Osim toga, za razliku od
članova pripojenog društva, članovima društva koje se dijeli omogućeno je istupanje
iz novih društava uz isplatu primjerene otpremnine, ako u novim društvima ne stječu
udjele u istom omjeru kakvi su im pripadali u društvu koje se dijeli, te ako novo druš-
tvo ima drugačiji pravni ustroj od ustroja u kojem je djelovalo društvo koje se dijeli.
Ako se podjela provodi tako da članovi društva koje se dijeli, ne stječu udjele
u novim društvima u istom omjeru kao što su im pripadali u društvu koje se dijeli,
svaki član društva koji je na zapisnik izjavio protivljenje odluci o podjeli ima pravo od
svih društava koja sudjeluju u podjeli, kao solidarnih dužnika, zahtijevati da preuz-
mu udjele koji bi mu na temelju podjele pripali u tim društvima, uz plaćanje primje-
rene otpremnine u novcu, osim ako taj član u svim novim društvima uzetima ukupno
stječe udjele u istom omjeru kakav mu je pripadao u podijeljenom društvu.
Ako su udjeli u društvu koje se dijeli bili slobodno prenosivi, a statut odnosno
društveni ugovor novog društva predviđa za prijenos udjela suglasnost društva ili po-
jedinih članova društva ili novo društvo ima drugačiji pravni ustroj, svaki član društva
koje se dijeli te koji je na skupštini toga društva na zapisnik izjavio protivljenje odluci o
podjeli, može zahtijevati preuzimanje udjele koji bi mu pripali na temelju podjele, uz
plaćanje primjerene otpremnine u novcu, ali samo od društva u kojima je prijenos
udjela ograničen, odnosno koja imaju drugačiji pravni ustroj.
Pravo na preuzimanje udjela i na isplatu primjerene otpremnine može ostvariti i
član društva koje se dijeli, koji je na skupštini toga društva na zapisnik izjavio protiv-
ljenje odluci o podjeli, ali je glasovao za odluku o podjeli, kao i član društva koji nije
sudjelovao u radu skupštine kada se odlučivalo o podjeli, ako mu je sudjelovanje bilo
protupravno onemogućeno, ako skupština nije bila valjano sazvana ili ako predmet
odlučivanja nije bio pravilno objavljen.
Članu društva koji ima pravo na otpremninu, društvo ili društva koja mu je du-
guju moraju na njegov zahtjev dati osiguranje. Zahtjev se smatra pravovaljanim
samo ako je istaknut zajedno sa zahtjevom za isplatu otpremnine.
Zahtjev za isplatu otpremnine postavlja član društva koji namjerava istupiti iz
svih ili nekih društava najkasnije u roku od dva mjeseca računajući od dana objave
upisa podjele u sudski registar. Iznos primjerene otpremnine izračunava se vodeći
računa o procjeni vrijednosti društva koje se dijeli sadržanog u reviziji podjele na te-
melju koje je ocijenjena primjerenost omjera zamjene i rasporeda udjela. Otpremni-
na se od trenutka upisa podjele u sudski registar ukamaćuje po eskontnoj stopi
Hrvatske narodne banke uvećanoj za pet postotnih poena za vrijeme do isplate
dioničarima odnosno članovima društva. Primjerena otpremnina mora se ponuditi
u roku od mjesec dana računajući od dana primitka zahtjeva, a član društva mora
se o prihvatu ponuđene otpremnine izjasniti u daljnjem roku od mjesec dana. Ako
član društva prihvati ponuđenu otpremninu, otpremnina se mora isplatiti u roku od
dva mjeseca računajući od prihvata ponude.
596
Član društva kojem u povodu pravodobnog zahtjeva za isplatu otpremnine,

otpremnina nije ponuđena u propisanom roku ili mu nije ponuđena primjerena ot-
premnina, može u daljnjem roku od mjesec dana zatražiti od suda nadležnog prema
mjestu sjedišta društva koje se dijeli da u izvanparničnom postupku utvrdi iznos pri-
mjerene otpremnine. Ako se pred sudom u povodu zahtjeva za utvrđšenje primjerene
otpremnine vodi više postupaka, zakonom je propisano da će sud te postupke spojiti.
Odredi li sud da otpremnina nije ponuđena ili da ponuđena otpremnina nije primjere-
na pa odredi primjerenu otpremninu, naložit će društvu da članovima društva koji su
sudjelovali u postupku nadoknadi troškove potrebne za vođenje postupka.
10.3.8. Prijava za upis i upis podjele u sudski registar (čl. 550.l i čl. 550.m)
Prijavu za upis podjele u sudski registar podnose članovi uprava, odnosno izvršni
direktori i predsjednici nadzornih, odnosno upravnih odbora, ako društvo ima taj or-
gan, svih društava koja sudjeluju u podjeli, registarskom sudu nadležnom po mjestu
sjedišta društva koje se dijeli.
1. plan podjele,
2. zapisnik sa skupštine na kojoj je donesena odluka o podjeli,
3. naknadne izjave o suglasnosti s odlukom o podjeli, ako su dane,
4. izjave o suglasnosti pojedinih članova društva s posebnim pravima, ako su ta-
kve izjave potrebne,
5. izvješće uprave, odnosno izvršnih direktora o podjeli, osim ako su se članovi
društva odrekli tog izvješća,
6. izvješće revizora podjele, osim ako su se članovi društva odrekli tog izvješća,
7. izvješće nadzornog, odnosno upravnog odbora o podjeli, osim ako su se člano-
vi društva odrekli tog izvješća,
8. isprave koje je potrebno priložiti za upis novih društava u sudski registar, ako
se radi o razdvajanju s osnivanjem odnosno odvajanju s osnivanjem novih dru-
štava,
9. ako je za podjelu potrebna suglasnost ili dozvola nekog državnog organa ili
institucije s javnopravnim ovlastima, takva suglasnost ili dozvola,
10. dokaz da je skupština na kojoj se odlučivalo o podjeli pripremljena i sazvana
suglasno odredbi čl. 550.g st. 1. ZTD-a,
11. izjava treće osobe s ponudom novčane doplate dana u propisanom obliku
i dokaz o danom osiguranju iz čl. 550.j st. 6. ZTD-a, ako je zahtjev postavljen
prije podnošenja prijave,
12. izjavu uprave, odnosno izvršnih direktora društva koje se dijeli o tome da pro-
tiv odluke skupštine o podjeli u propisanom roku nije bila podignuta tužba za
pobijanje odluka skupština ili da do dana podnošenja prijave nije podignuta
tužba za utvrđivanje ništetnosti odluke skupštine, odnosno da je tužbeni za-
htjev pravomoćno odbijen ili da je tužba odbačena, odnosno povučena ili da
su svi članovi društva dali izjavu u obliku javnobilježničke isprave kojom se
597
odriču prava na pobijanje odluke o podjeli ili pozivanja na ništetnost. Izričitu

izjavu o odricanju zamjenjuje jednoglasna odluka glavne skupštine dioničkog
društva ili jednoglasna odluka skupštine društva s ograničenom odgovorno-
šću istog sadržaja, zabilježena u javnobilježničkom zapisniku, ali samo ako su
na skupštini društva koje se dijeli sudjelovali svi članovi društva koje se dijeli.
Prijava i prilozi podnose se u onoliko primjeraka koliko se novih društava osniva
radi provođenja podjele uz jedan primjerak prijave i svih priloga za registarski sud kod
kojeg je upisano društvo koje se dijeli.
Registarski sud nadležnog po mjestu sjedišta društva koje se dijeli istodobno do-
nosi rješenje o upisu podjele u registarski uložak subjekta koji se dijeli i o osnivanju
novih društava. Pri upisu novih društava zabilježit će se da je društvo osnovano od-
vajanjem ili razdvajanjem, uz naznaku naziva i registarskog uloška s MBS društva koje
se dijeli. Ako je sjedište novih društava na području drugog registarskog suda, regi-
starski sud koji je upisao podjelu dostavlja primjerak rješenja o upisu, prijave i priloga
nadležnom registarskom sudu, koji preuzima upis novih društava nastalih razdvaja-
njem. Nakon upisa podjele društva razdvajanjem registarski sud koji je donio rješenje
o podjeli, briše društvo koje je prestalo zbog podjele razdvajanjem.
10.3.9. Pravne posljedice upisa podjele (čl. 550.n)

Pravne posljedice podjele nastupaju njenim upisom u sudski registar. Upisom
podjele u sudski registar nastupaju sljedeće pravne posljedice:
1. dijelovi imovine društva koje se dijeli, obveze i pravni odnosi, suglasno planu
podjele sveopćim sljedništvom prelaze na nova društva, a ako neki dio imo-
vine nije planom podjele raspoređen ili to suglasno planu podjele ne bi bilo
moguće učiniti, takav dio imovine ili naknada za njega rasporedit će se na sva
nova društva u istom omjeru kao što im je prema planu podjele pripala raspo-
ređena neto imovina društva koje se dijeli,
2. kod podjele razdvajanjem dolazi do prestanka društva koje se dijeli,
3. kod podjele odvajanjem stupaju na snagu planom podjele predviđene izmje-
ne statuta ili društvenog ugovora, a temeljni kapital društva koje se dijeli sma-
tra se smanjenim, ako je takvo smanjenje bilo predviđeno planom podjele,
4. članovi društva koje se dijeli stječu udjele u novim društvima suglasno planu
podjele; prava trećih osoba koja su postojala na udjelima u društvu koje se
dijeli nastavljaju se na udjelima u novim društvima za koje su ovi zamijenjeni i
na dodatnim isplatama u novcu, ako je takvih bilo,
5. prestaje pravna odlučnost nedostatka javnobilježničkog oblika odluke o podjeli.
Nedostaci odluke o podjeli ne utječu na valjanost upisa i na pravne posljedice
podjele. Odluka o podjeli ne može se pobijati samo zbog toga što:
1. udjeli u novom društvu, zajedno s doplatom u novcu ako se takva plaća, nisu s
obzirom na omjer zamjene utvrđeni u planu podjele,
2. iznos otpremnine nije primjeren ili zbog toga što otpremnina nije bila ponuđe-
na ili nije bila pravilno ponuđena,
598
3. utvrđenje odnosno obrazloženje omjera zamjene udjela i doplate u novcu, ako

se takva plaća, sadržano u izvješću uprave o podjeli, izvješću revizora podje-
le odnosno izvješću nadzornog, odnosno upravnog odbora, nisu u skladu s
odredbama ZTD-a.
Umjesto prava na pobijanje odluka članova društva, članu pripada pravo da svoje
interese štiti kroz ostvarenje primjerene otpremnine sudskim putem. Niti tužitelj koji
je prije upisa podjele u sudski registar podnio tužbu radi pobijanja odluke o podjeli ili
utvrđenja njene ništetnosti tražiti pobijanje ili utvrđenje ništetnosti odluke o podjeli.
Tužitelj koji je prije upisa podjele u sudski registar podnio tužbu radi pobijanja odluke
o podjeli ili utvrđenja njene ništetnosti može i bez suglasnosti tuženika preinačiti
tužbeni zahtjev te zahtijevati naknadu štete koja mu je nastala upisom podjele u
sudski registar.
Dužnik društva koje se dijeli, sve dok nije obaviješten o tome kojemu novome
društvu odnosno društvu koje je sudjelovalo u podjeli je prenesena njegova obveza,
može valjano ispuniti svoju obvezu bilo kojemu od njih, a vjerovnik društva koje se
dijeli, sve dok nije obaviješten o tome na koje od novih društava odnosno društava
koja sudjeluju u podjeli je prešla obveza iz njegove tražbine, može zahtijevati njeno
podmirenje od bilo kojeg od njih.
10.3.10. Zaštita vjerovnika (čl. 550.o)

U cilju otklanjanja možebitnih negativnih posljedica podjele društva ZTD-om je
propisan način zaštite vjerovnika. U prvom redu vjerovnik društva koje se dijeli, sve
dok nije obaviješten o tome na koje od novih društava odnosno društava koja sudje-
luju u podjeli je prešla obveza iz njegove tražbine, može zahtijevati podmirenje svoje
dospjele tražbine od bilo kojeg od njih.
Nakon primitka obavijesti za sve obveze društva koje se dijeli, a koje su nastale do
upisa podjele u sudski registar odgovaraju, zajedno s onim društvom na koje je ta ob-
veza prešla suglasno planu podjele, sva ostala društva koja su sudjelovala u podjeli, i
to kao solidarni dužnici, ograničeno, do iznosa vrijednosti dijela imovine koja je prešla
na svakog od njih suglasno planu podjele, umanjene za obveze koje su pojedinome
društvu dodijeljene suglasno planu podjele.
Vjerovnicima društva koje se dijeli, koji ne mogu zahtijevati ispunjenje obveze,
nova društva, odnosno društva koja sudjeluju u podjeli moraju dati osiguranje, uz
uvjet da su svoje tražbine prijavili bilo kojemu od navedenih društava u roku od 6
mjeseci računajući od objave upisa podjele u sudski registar. Pravo na osiguranje ne-
maju oni vjerovnici društva koje se dijeli čije su tražbine osigurane u cijelosti razluč-
nim pravima kao ni oni koji imaju pravo prvenstvenog namirenja u stečaju. Zahtjev
za davanje osiguranja za nedospjelu, uvjetnu ili neizvjesnu tražbinu ograničava se na
iznos jednak procijenjenoj vrijednosti te tražbine prema stanju u vrijeme upisa po-
djele u sudski registar utvrđenoj savjesnom primjenom računovodstvenih standarda.
Jednako kao i kod drugih statusnih promjena, o pravu na osiguranje tražbina vje-
rovnike upozorava registarski sud u objavi upisa podjele u sudski registar. Vjerovnici
se ne mogu pozivati na solidarnu odgovornost društava koja su sudjelovala u podjeli
nakon primljenog osiguranja.
599
Vjerovnici društva čije potraživanja proizlaze iz zamjenjivih obveznica, obveznica

s pravom na dividendu, obveznica s pravom prvenstva pri stjecanju dionica, kao i dru-
ge osobe koje su imale takva prava ili pravo sudjelovanja u dobiti društva koje se dije-
li, ako im u novim društvima nisu dana jednaka takva prava ili im niti jedno od novih
društava takva prava ne da naknadno, imaju pravo na primjerenu naknadu u novcu
za čiju isplatu odgovaraju kao solidarni dužnici sva društva koja su sudjelovala u po-
djeli. Naknada se izračunava uz odgovarajuću primjenu odredbi čl. 491. st. 2. ZTD-a,
odnosno najmanje u visini godišnjih iznosa koji bi se mogli isplatiti kao predvidiva
prosječna dividenda za pojedinu dionicu, odnosno udio uzimajući u obzir sadašnje i
buduće stanje društva i odgovarajuće okolnosti.
10.3.11. Prava trećih osoba na obaviještenost (čl. 550.p)

Polazeći od toga da podjela može povrijediti pravni interes trećih osoba ZTD-om
je propisano da svaka osoba kojoj je podjelom povrijeđen pravni interes može od
svakog od društava koje je sudjelovalo u podjeli zahtijevati obavijesti o tome kako
su raspoređeni dijelovi imovine te obveze i pravni odnosi društva koje se dijeli. Ako
društvo uskrati davanje takve obavijesti te se obavijesti mogu zahtijevati putem suda
nadležnog po mjestu sjedišta društva od kojeg se traži obavijest.
Sud može naložiti društvu od kojeg se zahtijeva obavijest da predoči poslovne
knjige, da podnositelju zahtjeva ili umjesto njega ovlaštenom revizoru odnosno vje-
štaku odgovarajuće struke, dozvoli uvid u poslovne knjige, uz izričito preuzimanje
obveze čuvanja tajnosti i obvezu vještaka da podnositelju zahtjeva priopći samo one
podatke koji su prijeko potrebni za zaštitu njegovog pravnog interesa. Postupak se
provodi po pravilima izvanparničnog postupka, s time da o snošenju troškova po-
stupka sud odlučuje prema slobodnoj ocjeni.
10.4. Podjela s preuzimanjem (čl. 550.r)

Podjela s preuzimanjem moguća je kao razdvajanje i odvajanje, ovisno o tome
koriste li se društva koja već postoje za razdvajanje ili za odvajanje, s time da pri od-
vajanju ne dolazi do prestanka društva koje se dijeli nego ono nastavlja postojati za-
jedno sa društvima koja su već od ranije postojala. Na podjelu s preuzimanjem odgo-
varajuće se primjenjuju odredbe kojima se uređuje podjela s osnivanjem (čl. 550.b do
550.p ZTD) i odgovarajući propisi koji se odnose na pripajanje i spajanje (čl. 512. do
čl. 549. ZTD).
S obzirom na okolnost da kod podjele s preuzimanjem u vrijeme podjele već
postoje društva na koja se prenosi imovina, odnosno prava i obaveze društva koje
se dijeli, plan podjele nadomješta se ugovorom o podjeli i preuzimanju koji sklapaju
uprave, odnosno izvršni direktori društava koje se dijeli i društva preuzimatelja. Novo
društvo nadomješta se društvom preuzimateljem. U ugovoru o podjeli i preuzimanju
mora se navesti od kada udjeli u društvima preuzimateljima njihovim novim imate-
ljima daju pravo na sudjelovanje u dobiti tih društava, do kakvih promjena dolazi u
postojećim općim aktima društva te u strukturi članstva i sl.
Ako nakon sklapanja ugovora o podjeli i preuzimanju, a prije dana održavanja
glavne skupštine dioničkog društva, odnosno skupštine društva s ograničenom od-
600
govornošću koje se dijeli na kojoj se donosi odluka o podjeli, dođe do bitne promjene
imovine i obveza toga društva, uprava, odnosno izvršni direktori društva koje se dijeli
moraju o tome obavijestiti uprave, odnosno izvršne direktore svih društava preuzima-
telja, kako bi o toj promjeni mogli izvijestiti svoje skupštine.
Prijavu za upis podjele u sudski registar može podnijeti svako od društava su-
dionika podjele. Premda zakonom to nije posebno određeno treba imati u vidu da
će pored upisa podjele u sudski registar biti potrebno upisati i sve one promjene u
društvu koje se dijeli (statuta, društvenog ugovora, kapitala i sl.) kao i promjene u
društvima koja preuzimaju jedan ili više dijelova njegove imovine. Pojedinosti o tome
treba urediti u Zakonu o sudskom registru.
11. PREOBLIKOVANJE DRUŠTAVA

11.1. Uvodne napomene (čl. 553.)
Prema zakonskoj definiciji preoblikovanja iz čl. 553. ZTD-a, svako društvo može
na temelju odluke organa društva i u skladu s odredbama čl. 553. do čl. 582. ZTD-a
promijeniti oblik i nastaviti djelovati kao društvo drugoga oblika. Sloboda odabira
oblika trgovačkog društva ne konzumira se u cijelosti pri osnivanju društva i njego-
vog upisa u sudski registar, nego ona postoji sve dok je društvo djelatno. Na odluku o
preoblikovanje društva u neki drugi pravni oblik mogu utjecati gospodarske, tržišne i
druge okolnosti. S obzirom na činjenicu da preoblikovanje ne otvara pitanja pravnog
sljedništva, nastavka obavljanja djelatnosti i radnopravnog kontinuiteta zaposlenika
u društvu, ova je statusna promjena često najpovoljniji oblik za konsolidaciju poslo-
vanja. Jedino ograničenje koje je propisano u čl. 554. ZTD-a odnosi se vrijeme nakon
kojeg se preoblikovanje društva može provesti. Naime, društvo ne može promijeniti
oblik prije nego što proteknu dvije godine od njegova upisa u sudski registar ili od
upisa u taj registar posljednje promjene oblika društva, s time da se navedeno ograni-
čenje ne primjenjuje na društva upisana u sudski registar do dana početka primjene
ZTD-a.
Preoblikovanje društva nema za posljedicu njegovu likvidaciju, čak što više i
društva nad kojima se provodi likvidacija mogu promijeniti oblik, ali do početka dio-
be i isplate članovima ostatka likvidacijske mase, koji preostane nakon što se podmire
vjerovnici društva. Mogućnost preoblikovanja uskraćena je društvu nad kojim se pro-
vodi stečaj, osim u provedbi stečajnog plana kada društvo i onako ponovno postaje
djelatno.
Zakonom su propisani slučajevi preoblikovanja koji ujedno predstavljaju i njihov
numerus clausus.
Propisani su slijedeći slučajevi preoblikovanja:
1. dioničkog društva u društvo s ograničenom odgovornošću,
2. društva s ograničenom odgovornošću u dioničko društvo,
3. društva s ograničenom odgovornošću u javno trgovačko društvo i komanditno
društvo,
601
4. javnog trgovačkog društva i komanditnog društva u dioničko društvo,

5. javnog trgovačkog društva i komanditnog društva u društvo s ograničenom
odgovornošću.
Preoblikovanje komanditnog društva u javno trgovačko društvo je moguće jedi-
no ako iz njega istupi komanditor.
Propisana je i odgovarajuće zaštita vjerovnika, prava onih dioničara i članova
društva koji su glasovali protiv donošenja odluke o preoblikovanju. Za promjenu obli-
ka mjerodavan je upis u sudski registar do kojeg dolazi nakon provedbe propisanog
postupka.
11.2. Vrijeme preoblikovanja, isključenje likvidacije i

pravna osobnost (čl. 554. do čl. 556.)
Kako je uvodno kazano, svako društvo može na temelju odluke organa društva
promijeniti oblik i nastaviti djelovati kao društvo drugoga oblika. Odluku o preobliko-
vanju donose:
1. za preoblikovanje dioničkog društva u društvo s ograničenom odgovornošću
- glavna skupština, uz suglasnost dioničara svakog roda,
2. za preoblikovanje društva s ograničenom odgovornošću u dioničko društvo -
skupština društva,
3. za preoblikovanje dioničkog društva u javno trgovačko društvo i u komanditno
društvo - glavna skupština,
4. za preoblikovanje društva s ograničenom odgovornošću u trgovačko društvo i
u komanditno društvo - skupština društva,
5. za preoblikovanje društva osoba u društva kapitala - odlukom svih članova
društva.
Društvo nad kojim se provodi postupak likvidacije na temelju odluke organa
društva o prestanku društva ili zbog proteka vremena na koje je ono osnovano, može
promijeniti oblik do početka diobe i isplate članovima ostatka likvidacijske mase,
koja preostane nakon što se podmire vjerovnici društva. Oblik ne može promijeniti
društvo nad kojim je otvoren stečajni postupak, osim u provedbi stečajnog plana.
Upisom preoblikovanja u sudski registar društvo nastavlja djelovati kao ista pravna
osoba, ali drugoga pravnoga oblika.
11.3. Preoblikovanje dioničkog društva u društvo s

ograničenom odgovornošću
11.3.1. Odluka o preoblikovanju i zamjena dionica (čl. 557., čl. 558. i čl. 559.)
Dioničko društvo može se preoblikovati u društvo s ograničenom odgovornošću
na temelju odluke o preoblikovanju koju donosi glavna skupština društva glasovi-
ma koji predstavljaju najmanje devet desetina temeljnoga kapitala zastupljenoga
na glavnoj skupštini prilikom donošenja odluke, ne uzimajući u obzir vlastite dionice
društva. Statutom se može odrediti da je za to potrebna veća većina, a može se zahti-
602
jevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki. Ako postoje dionice više rodova, za odluku
glavne skupštine potrebna je suglasnost dioničara svakog roda dionica, o čemu se do-
nosi posebna odluka glasovima koji predstavljaju najmanje devet desetina temeljnog
kapitala zastupljenog kod donošenja odluke.
Zakonom je propisano da se u zapisniku s glavne skupštine mora navesti koji su
dioničari osobno odnosno preko punomoćnika glasovali za odluku o preoblikovanju
odnosno koji su dioničari uskratili svoju suglasnost na odluku o preoblikovanju, a što
je odlučno za ostvarivanje posebnih prava dioničara koji su glasovali protiv odluke o
preoblikovanju. Tome treba još dodati da glavnu skupštinu društva koje se preobli-
kuje treba sazvati po pravilima za sazivanje glavne skupštine dioničkog društva i da
zapisnik na skupštini mora voditi javni bilježnik. Sadržaj odluke propisan je u odredbi
čl. 558. ZTD-a.
Odluka o preoblikovanju sadržava:
1. tvrtku dioničkoga društva i tvrtku društva s ograničenom odgovornošću,
2. imena i prezimena, odnosno tvrtke članova društva s ograničenom odgovor-
nošću, s naznakom nominalnih iznosa njihovih poslovnih udjela,
3. upućivanje na društveni ugovor koji je prilog odluci i čini njezin sastavni dio.
Preoblikovanjem dioničkoga društva u društvo s ograničenom odgovornošću
dioničari postaju članovima društva s ograničenom odgovornošću i u njemu zamje-
nom stječu poslovne udjele razmjerno nominalnom iznosu svojih dionica odno-
sno temeljnom kapitalu koji otpada na njihove dionice bez nominalnog iznosa.
Uz suglasnost dioničara koja se daje u obliku javnobilježničke isprave, odlukom
o preoblikovanju može se za neke dioničare odrediti nominalni iznos udjela koji nije
razmjeran nominalnom iznosu njihovih dionica odnosno temeljnom kapitalu koji ot-
pada na njihove dionice bez nominalnog iznosa ako se s time izričito suglase dioničari
koji su time oštećeni.
Na zamjenu dionica za udjele na odgovarajući način primjenjuju se određenja
o proglašenju isprava o dionicama nevažećim (čl. 230. st. 3. i st. 4. ZTD) i određenja o
učincima pobijanja odluka glavne skupštine (čl. 364. st. 1. i st. 2. ZTD).
11.3.2. Upis u sudski registar (čl. 560.)

Prijavu za upis u sudski registar podnosi uprava društva s ograničenom odgovor-
nošću i predsjednik nadzornog odbora, ako je ustrojen.
1. odluka o preoblikovanju,
2. popis članova društva s naznakom nominalnih iznosa njihovih udjela, a ako
dioničari nisu poznati, brojeve isprava o dionicama i udjele u društvu s ograni-
čenom odgovornošću koji se na njih odnose,
3. ako je to potrebno, izjave iz čl. 559. st. 2. ZTD-a (suglasnost u obliku javnobi-
lježničke isprave),
4. imena i prezimena članova uprave društva s ograničenom odgovornošću i nji-
hovo prebivalište, te njihovi osobni identifikacijski brojevi.
603
Uz prijavu članovi uprave, odnosno izvršni direktori dioničkoga društva moraju

izjaviti koliko je dioničara neposredno ili preko punomoćnika sudjelovalo u radu
glavne skupštine, a koliko ih to nije učinilo. Nakon donošenja Novele ZTD 2009 ko-
jom se među inim propisuje da se svi članovi društva s ograničenom odgovornošću
upisuju u sudski registar, registarski sud će pored upisa preoblikovanja dioničkog
društva u društvo s ograničenom odgovornošću upisati i članove društva s ograni-
čenom odgovornošću. Utoliko za upis u registar neće biti dovoljno dostaviti samo
popis članova društva s naznakom njihovih udjela već će prijava trebati sadržavati
sve podatke koji se upisuju u sudski registar za članove društva. Istodobno će se
obesnažiti i svi podaci koji su važili za društvo prije preoblikovanja (izvršni direktori,
upravni odbor, statut i dr.).
11.3.3. Učinak upisa (čl. 561.)

Upisom preoblikovanja u sudski registar:
1. dioničko društvo nastavlja djelovati kao društvo s ograničenom odgovornošću,
2. dionice postaju poslovni udjeli u društvu s ograničenom odgovornošću odre-
đeni brojem i nominalnim iznosima dionica odnosno temeljnim kapitalom koji
otpada na dionice bez nominalnog iznosa pojedinih bivših dioničara, a sada
članova društva s ograničenom odgovornošću,
3. prava koja su treće osobe stekle na dionicama vrijede glede poslovnih udjela
u koje su pretvorene,
4. članovi uprave, odnosno izvršni direktori i članovi nadzornog, odnosno uprav-
nog odbora dioničkog društva postaju članovima uprave i nadzornoga odbora
društva s ograničenom odgovornošću, ako odlukom o preoblikovanju nije što
drugo određeno i ako to društvo ima nadzorni odbor.
Tome treba još dodati da su prestale važiti odredbe statuta dioničkog društva, a
na odnose članova društva se primjenjuje društveni ugovor koji stupa na snagu upi-
som u sudski registar zajedno sa odlukom o preoblikovanju.
11.3.4. Posebna prava dioničara (čl. 562.)

Pri donošenju odluke o preoblikovanju u zapisniku s glavne skupštine mora se
navesti koji su dioničari osobno odnosno preko punomoćnika glasovali za odluku o
preoblikovanju odnosno koji su dioničari uskratili svoju suglasnost na odluku o pre-
oblikovanju.
Svaki dioničar koji je glasovao protiv donošenja odluke o preoblikovanju dionič-
kog društva u društvo s ograničenom odgovornošću društvo može zahtijevati da mu
društvo otkupi njegov udio plaćanjem primjerene novčane naknade. Na takav zahtjev
dioničara mora se otkupiti njegov udio uz plaćanje primjerene novčane naknade pod
uvjetom da dioničar to zatraži u roku od dva mjeseca od kada je objavljen upis preo-
blikovanja u sudski registar. Ako je protiv odluke o preoblikovanju podignuta tužba
kojom se ta odluka pobija, taj rok počinje teći od dana kada je tužba bila pravomoćno
odbačena ili je tužbeni zahtjev bio pravomoćno odbijen.
604
Dioničar se može odreći toga prava izričitom pisanom izjavom. Novčanu nakna-
du za otkupljeni udio dioničar i društvo sporazumno utvrđuju. Ne postignu li taj spo-
razum u roku od 30 dana od dana kada je dioničar postavio zahtjev, društvo je dužno
dioničaru platiti primjerenu naknadu koju na prijedlog dioničara ili društva odredi
sud. Pritom treba uzeti u obzir da dioničari pod jednakim uvjetima imaju jednak polo-
žaj (čl. 211. ZTD). Više postupaka koji se vode sud će spojiti. Odredi li sud primjerenu
naknadu, naložit će društvu da dioničarima koji su sudjelovali u postupku nadoknadi
troškove potrebne za vođenje postupka. Zbog toga što naknada nije plaćena ili nije
primjerena ne može se pobijati odluka glavne skupštine o preoblikovanju.
11.3.5. Zaštita vjerovnika (čl.563.)

Vjerovnik društva čija je tražbina nastala prije objave upisa preoblikovanja druš-
tva u sudski registar, može u roku od šest mjeseci od upisa preoblikovanja u taj regi-
star zahtijevati osiguranje svojih tražbina, ako one još nisu dospjele. O pravima na tra-
ženje osiguranja svojih tražbina vjerovnike će upozoriti registarski sud u objavi upisa
preoblikovanja.
11.4. Preoblikovanje društva s ograničenom odgovornošću

u dioničko društvo
11.4.1. Pretpostavke i odluke o preoblikovanju (čl. 564. i čl. 565.)
Odluka o preoblikovanju društva s ograničenom odgovornošću u dioničko druš-
tvo donosi se većinom od najmanje tri četvrtine danih glasova u obliku javnobiljež-
ničke isprave, odnosno uz odgovarajuću primjenu odredaba koje važe za izmjene
društvenog ugovora (čl. 454., čl. 455. ZTD). Ako se poslovni udjeli u društvu s ogra-
ničenom odgovornošću mogu ustupiti samo uz suglasnost jednoga ili više članova
društva, društvo se ne može preoblikovati bez suglasnosti tih članova. Jednako kao
i kod preoblikovanja dioničkog društva u društvo s ograničenom odgovornošću za-
pisnik sastavljen u skupštini društva mora sadržavati podatke o glasovanju i podatke
koji članovi društva su glasovali protiv odluke o preoblikovanju.
Ako članovi društva s ograničenom odgovornošću osim obveze uplate temelj-
noga uloga imaju prema društvu i drugih obveza, te ako prilikom preoblikovanja te
obveze ne mogu ispuniti, s odlukom o preoblikovanju moraju se suglasiti i ti članovi
društva.
Odluka o preoblikovanju sadrži:
1. tvrtku društva s ograničenom odgovornošću i tvrtku dioničkoga društva,
2. iznos temeljnoga kapitala, broj i nominalni iznos dionica ako one glase na no-
minalne iznose,
3. statut dioničkoga društva,
4. imena i prezimena članova uprave, odnosno izvršnih direktora i članova nad-
zornog, odnosno upravnog odbora dioničkoga društva,
5. imena i prezimena članova društva koji su glasovali za preoblikovanje.
605
Ako je odlukom o preoblikovanju utvrđen nominalni iznos dionice koji nije manji
od najnižeg iznosa propisanog u čl. 163. st. 1. ZTD-a, ali ukupni nominalni iznos dio-
nica, odnosno dio temeljnog kapitala koji otpada na dionice bez nominalnog iznosa
koje bi imale pripasti nekome dioničaru nije jednak nominalnom iznosu njegovoga
poslovnog udjela u društvu s ograničenom odgovornošću, s odlukom se mora sugla-
siti oštećeni dioničar izjavom danom u obliku javnobilježničke isprave.
11.4.2. Ispitivanje osnivanja (čl. 566.)

Na preoblikovanje društva s ograničenom odgovornošću u dioničko društvo na
odgovarajući način se primjenjuju odredbe o ulaganju stvari i prava u dioničko druš-
tvo izjave o osnivanju, revizije osnivanja, odredbe kojima se uređuje pitanje posebnih
pogodnosti, odgovornost osnivača nast. osnivanja i obaveze registarskog suda pri
ispitivanju prijave za upis dioničkog društva. U izvješću uprave navode se podaci o
poslovima i stanju društva s ograničenom odgovornošću.
11.4.3. Zamjena udjela (čl. 567.)

Na zamjenu udjela za dionice na odgovarajući način primjenjuju se odredbe čl.
230. ZTD-a o oglašavanju isprava o dionicama nevažećima, a na spajanje udjela na
odgovarajući se način primjenjuju odredbe čl. 346. ZTD-a, na koje se odredbe bez
nepotrebnog ponavljanja ovdje upućuje. Ono što je u ovom slučaju bitno to je da za
zamjenu poslovnih udjela za dionice, kao ni za spajanje udjela nije potrebno odobre-
nje suda.
11.4.4. Upis u registar i učinci upisa (čl. 568. i čl. 569.)

Prijavu za upis u sudski registar podnose osobe ovlaštene za podnošenje prijave
dioničkog društva (uprava, izvršni direktori, predsjednik nadzornog odnosno uprav-
nog odbora).
2. imena i prezimena, osobni identifikacijski broj i prebivalište članova uprave i
nadzornog, odnosno upravnog odbora dioničkoga društva,
3. izvješća o reviziji članova uprave, odnosno izvršnih direktora, članova nad-
zornog, odnosno upravnog odbora i revizora o obavljenom ispitivanju prema
odredbama čl. 182. i čl. 183. ZTD-a.
U objavi upisa preoblikovanja društva s ograničenom odgovornošću u dioničko
društvo objavljuju se imena i prezimena, osobni identifikacijski broj i prebivalište čla-
nova nadzornog, odnosno upravnog odbora.
Upisom preoblikovanja u sudski registar:
1. društvo s ograničenom odgovornošću nastavlja djelovati kao dioničko društvo,
2. poslovni udjeli u društvu s ograničenom odgovornošću zamjenjuju se dionica-
ma dioničkoga društva,
606
3. prava koja su treće osobe stekle na poslovnim udjelima vrijede glede dionica
u koje su pretvoreni,
4. članovi uprave društva s ograničenom odgovornošću postaju članovima upra-
ve, odnosno izvršni direktori dioničkoga društva, a članovi nadzornoga odbora
društva s ograničenom odgovornošću članovima nadzornog, odnosno uprav-
nog odbora dioničkog, ako odlukom o preoblikovanju nije što drugo određeno.
11.4.5. Posebna prava članova društva (čl. 570.)

Pravo na otkup dionica i novčanu naknadu imaju oni članovi koji su glasovali
protiv odluke o preoblikovanju i koji su zahtijevali otkup dionica u roku od dva mje-
seca od dana kada je objavljen upis preoblikovanja u sudski registar. U povodu pravo-
dobnog zahtjeva člana društva, društvo mora otkupiti njegove dionice. Član društva
može se odreći toga prava izričitom pisanom izjavom.
Novčana naknada za otkupljene dionice utvrđuje se sporazumom između člana i
društva. Ne postignu li član i društvo sporazum o novčanoj naknadi u roku od 30 dana
od dana kada je taj član postavio pravodobni zahtjev, društvo je dužno dionice koje
mu pripadaju u njegovo ime i za njegov račun izložiti prodaji na uređenom tržištu ili
na javnoj dražbi, ako dionice nisu uvrštene na uređeno tržište radi trgovanja, te mu
predati, nakon odbitka troškova prodaje, iznos ostvaren prodajom. Na prodaju iz ovo-
ga stavka na odgovarajući način primjenjuju se odredbe čl. 346. st. 4. ZTD-a na koju
odredbu se bez nepotrebnog ponavljanja upućuje.
Odluka o preoblikovanju društva s ograničenom odgovornošću u dioničko druš-
tvo ne može se pobijati zbog toga što naknada nije plaćena. Time što je član druš-
tva zatražio otkup njegovih dionica i novčanu naknadu ne ograničava se pravo člana
društva da raspolaže svojim dionicama prenoseći ih drugim osobama. U slučaju da
član druška sam raspolaže dionicama na takva se raspolaganja ne primijenjuju ogra-
ničenja prava na prijenos dionica sadržana u statutu društva.
11.5. Preoblikovanje dioničkog društva u javno

trgovačko društvo i u komanditno društvo
11.5.1. Odluka opreoblikovanju u javno trgovačko društvo (čl. 571. i čl. 572.)
Odluku o preoblikovanju dioničkog društva u javno trgovačko društvo donosi
glavna skupština za koju moraju glasovati svi dioničari. Dioničari koji nisu prisustvo-
vali glavnoj skupštini moraju se suglasiti s odlukom o preoblikovanju davanjem izjave
u obliku javnobilježničke isprave.
Odluka o preoblikovanju sadržava:
1. tvrtku dioničkoga društva i tvrtku javnoga trgovačkoga društva u koje se ono
preoblikuje,
2. imena i prezimena svih članova društva s naznakom njihovih udjela,
3. upućivanje na društveni ugovor koji je prilog odluci i čini njen sastavni dio.
Pored odluke o preoblikovanju, svi članovi društva moraju izričito prihvatiti druš-
tveni ugovor u obliku javnobilježničke isprave.
607
Glavnoj skupštini koja odlučuje o preoblikovanju treba pridonijeti financijska

izvješća izrađena s danom od kada članovi javnoga trgovačkoga društva trebaju su-
djelovati u dobiti i u snošenju gubitaka društva. Ako članovi javnoga trgovačkoga
društva trebaju sudjelovati u dobiti i u snošenju gubitaka društva nakon što glavna
skupština donese odluku o preoblikovanju, financijska izvješća treba podnijeti s da-
nom koji nije više od šest mjeseci prije donošenja te odluke. Izvješća se prilažu zapi-
sniku s glavne skupštine.
11.5.2. Upis u sudski registar (čl. 573.)

Prijavu za upis podnose članovi javnog trgovačkog društva.
Prijava mora sadržavati:
1. tvrtku,
2. sjedište i adresu društva,
3. predmet poslovanja,
4. ime i prezime, OIB i prebivalište, odnosno tvrtku i sjedište svakog člana društva
te imena osoba ovlaštenih zastupati društvo i njihove ovlasti (ako su određene).
Prijavi se prilažu :
2. popis članova javnoga trgovačkoga društva,
3. izjave članova društva o prihvaćanju društvenog ugovora,
4. izjave članova koji nisu prisustvovali glavnoj skupštini o suglasnosti s preobli-
kovanjem dane u obliku javnobilježničke isprave.
Pored odluke o preoblikovanju upisuju se i drugi podaci sadržani u prijavi.
11.5.3. Učinak upisa (čl. 574.)

Nakon upisa preoblikovanja u sudski registar:
1. dioničko društvo nastavlja djelovati kao javno trgovačko društvo,
2. članovi javnoga trgovačkoga društva odgovaraju osobno, neograničeno i soli-
darno vjerovnicima društva i za one obveze društva koje su nastale prije upisa
preoblikovanja u sudski registar,
3. prestaju sve ovlasti uprave, odnosno izvršnih direktora i članova nadzornog,
odnosno upravnog odbora dioničkoga društva.
Podaci koji su prestali važiti za dioničko društvo brišu se iz sudskog registra i upi-
suju se novi podaci za javno trgovačko društvo
11.5.4. Preoblikovanje dioničkog društva u komanditno društvo (čl. 576.)

Na preoblikovanje dioničkoga društva u komanditno društvo na odgovarajući
način primjenjuju se odredbe čl. 571. do 574. ZTD-a (pretpostavke, odluke glavne
skupštine, prijava za upis, upis u registar, učinci upisa). Pored toga, u odluci glavne
skupštine dioničkoga društva o preoblikovanju toga društva u komanditno društvo
608
moraju se navesti komanditori i njihovi ulozi u komanditno društvo. Ti se podaci i

upisuju u sudski registar.
11.6. Preoblikovanje društva s ograničenom odgovornošću u javno

trgovačko društvo i u komanditno društvo (čl. 577.)
Na preoblikovanje društva s ograničenom odgovornošću u javno trgovačko druš-
tvo i u komanditno društvo na odgovarajući način primjenjuju se odredbe ZTD-a o pre-
oblikovanju dioničkoga društva u javno trgovačko društvo i u komanditno društvo.
11.7. Preoblikovanje društva osoba u društva kapitala

(čl. 578. do čl. 582.)
Odlukom svih članova društva javno trgovačko društvo i komanditno društvo
mogu se preoblikovati u dioničko društvo i u društvo s ograničenom odgovornošću.
Ako se radi o preoblikovanju javnog trgovačkog društva i komanditnog društva
u dioničko društvo, odluka o preoblikovanju sadrži:
1. tvrtku javnoga trgovačkoga društva, odnosno komanditnoga društva i tvrtku
dioničkoga društva,
2. iznos temeljnoga kapitala, broj i rod dionica, te druge izmjene statuta potreb-
ne za preoblikovanje u dioničko društvo,
zornog, odnosno upravnog odbora društva.
Pri donošenju odluke o preoblikovanju u dioničko društvo članovima javnoga
trgovačkoga društva ili komanditnoga društva trebaju se članovima društva podnijeti
financijska izvješća za posljednju poslovnu godinu i posljednja periodička financijska
izvješća, a ako su financijska izvješća potrebna za obračun sa članovima društva, mora
ih se izraditi s danom koji je za to mjerodavan. Izvješća se prilažu zapisniku.
Prijavu za upis preoblikovanja u sudski registar podnosi javno trgovačko društvo,
odnosno komanditno društvo.
2. izjave svih članova javnoga trgovačkoga društva, odnosno svih komplemen-
tara o suglasnosti s odlukom o preoblikovanju dane u obliku javnobilježničke
isprave,
3. popis dioničara s naznakom broja dionica koje pripadaju svakome od njih,
zornog, odnosno upravnog odbora dioničkoga društva i njihovi osobni iden-
tifikacijski brojevi,
5. izvješća o reviziji članova uprave, odnosno izvršnih direktora i članova nadzor-
nog, odnosno upravnog odbora društva, te revizora o objavljenom ispitivanju
sukladno odredbama čl. 182. i čl. 183. ZTD-a koje se odnose na osnivanje dio-
ničkog društva.
609
Nakon upisa preoblikovanja u sudski registar:

1. javno trgovačko društvo, odnosno komanditno društvo nastavlja djelovati kao
dioničko društvo,
2. članovi javnoga trgovačkoga društva, odnosno komplementari i komanditori
komanditnoga društva postaju dioničari razmjerno svojim dotadašnjim udje-
lima u društvu,
3. preoblikovanje ne utječe na odgovornost članova javnoga trgovačkoga druš-
tva, odnosno komplementara komanditnoga društva za obveze koje je to
društvo preuzelo.
Na preoblikovanje javnoga trgovačkoga društva ili komanditnoga društva u dru-
štvo s ograničenom odgovornošću na odgovarajući se način primjenjuju odredbe čl.
578. do čl. 581. ZTD-a (pretpostavke, sadržaj odluke, prijava, upis i učinak upisa).
610
Prijenos imovine Buljan
PRIJENOS IMOVINE
1. PRIJENOS IMOVINE NA OSOBE JAVNOG PRAVA (čl. 551.)
Jedan od slučajeva prestanka društva je kada dioničko društvo cijelu svoju imo-
vinu bez provođenja likvidacije prenosi na RH, županiju, kotar, općinu i grad, odnosno
na osobe javnog prava.
Bitne značajke takvog prijenosa jesu:
1. Imovinu na RH, županiju, kotar, općinu i grad, odnosno na osobe javnog prava
može prenijeti samo dioničko društvo.
2. Prijenos imovine odnosi se na prijenos cijele imovine.
3. Na postupak prijenosa imovine primjenjuju se odredbe ZTD-a o pripajanju (čl.
512. do čl. 532.).
4. Upisom prijenosa imovine u sudski registar dioničko društvo prestaje (bez po-
trebe provođenja postupka likvidacije).
5. Imovina društva, zajedno sa svim obvezama, prelazi na preuzimatelja.
6. Dioničari dioničkog društva umjesto dionica dobivaju odgovarajuću naknadu.
U ovom slučaju prijenos imovine na osobe javnog prava provodi se ugovorom koji
mora biti sklopljen u obliku javnobilježničke isprave i mora ga odobriti glavna skupština
dioničkog društva glasovima koji predstavljaju najmanje tri četvrtine temeljnog kapi-
tala zastupljenog na glavnoj skupštini. Ugovor o prijenosu imovine upisuje se u sudski
registar, a time prestaje i društvo koje prenosi imovinu. Oblik i način naknade dioničari-
ma uređuje se ugovorom o prijenosu imovine uz odgovarajuću primjenu odredaba čl.
513. st. 2. t. 3. u vezi sa čl. 551. st. 2. ZTD-a. Obveznik isplate naknade su osobe javnog
prava na koje se prenosi cjelokupna imovina društva. Odluka glavne skupštine o prije-
nosu imovine na osobe javnog prava ne može se pobijati zbog neprimjerenosti iznosa
naknade. Ne bi trebalo biti zapreke da dioničari primjerenu naknadu ostvaruju sudskim
putem. Nakon upisa ugovora o prijenosu imovine na osobe javnog prava dioničko druš-
tvo se briše iz sudskog registra po službenoj dužnosti.
2. OBVEZA PRIJENOSA IMOVINE DRUŠTVA (čl. 552.)

Ovdje se radi o prijenosu cijele imovine ili dijela imovine čija je vrijednost veća
od četvrtine iznosa temeljnog kapitala na drugoga, tko nije osoba javnog prava, te-
meljem ugovora. Za valjanost takvog prijenosa, odnosno ugovora kojim se društvo
obvezuje prenijeti na drugoga cijelu svoju imovinu ili imovinu čija je vrijednost veća
od četvrtine iznosa temeljnog kapitala, ako bi u ovom drugom slučaju prenošenje
vrijednosti veće od četvrtine iznosa temeljnog kapitala ujedno značilo značajnu
strukturnu promjenu društva, potrebna je suglasnost glavne skupštine. Suglasnost
glavne skupštine je dana odlukom za koju su dani glasovi koji predstavljaju najmanje
611
Buljan Prijenos imovine
tri četvrtine temeljnog kapitala zastupljenoga na glavnoj skupštini Statutom se može

odrediti da je za donošenje takve odluke potrebna veća većina, odnosno ispunjenje
dodatnih pretpostavki.
Zakonom je propisano se nakon objave poziva za glavnu skupštinu u poslovnim
prostorijama u sjedištu društva mora omogućiti dioničarima slobodan uvid u ugovor
o prijenosu imovine
Na zahtjev dioničara društvo mora bez odgađanja dati presliku ugovora, osim
ako je ugovor u isto to vrijeme dostupan na internetskoj stranici društva kada društvo
nema takvu obvezu.
Ugovor mora biti dostupan dioničarima i na glavnoj skupštini, a uprava, odnosno
izvršni direktori društva ga moraju objasniti prije donošenja odluke o davanju sugla-
snosti. Ugovor se mora priložiti uz zapisnik s glavne skupštine.
Prijenos imovine na drugoga ne dovodi nužno do prestanka društva. Međutim,
ako se na drugoga prenosi cijela imovina, društvo prestaje. U tom slučaju prijavi za
upis nastupanja razloga za prestanak društva mora se priložiti primjerak ugovora o
prijenosu imovine ovjeren od strane javnog bilježnika. U ostalim slučajevima u sudski
registar upisuju se možebitne promjene koje su nastale zbog prijenosa dijela dijela
imovine čija je vrijednost veća od četvrtine iznosa temeljnog kapitala na drugoga,
koje će najvjerojatnije biti vezane za promjene temeljnog kapitala. Tome treba još
dodati da se i u ovom slučaju radi o prijenosu imovine dioničkog društva.
612
GIU Buljan
GOSPODARSKO INTERESNO UDRUŽENJE
1. POJAM, ČLANOVI I PREDMET POSLOVANJA (čl. 583. do čl. 586.)

Gospodarsko interesno udruženje je ustrojstveni oblik koji je u naš pravni sustav
unesen već u izvornom tekstu ZTD-a po uzoru na europsko gospodarsko interesno
udruženje, uređeno uredbama EZ. Taj je ustrojstveni oblik uređen odredbama čl. 583.
do čl. 610. ZTD-a. Ovaj rad ne teži cjelovito prikazati sva pitanja nastanka ovog statusno
pravnog oblika nego se nastoji upozoriti na njegove specifičnosti kroz pravila ZTD-a.
Prema svojim prevladavajućim obilježjima udruženje se smatra društvom osoba.
Da je tomu tako pokazuju slijedeće:
1. njegovi članovi mogu biti najmanje dvije osobe,
2. može se osnovati bez temeljnog kapitala,
3. propisana su stroga pravila u svezi s promjenom članova udruženja,
4. članovi odgovaraju za obaveze udruženja neograničeno i solidarno,
5. propisano je da se supsidijarno primjenjuju odredbe javnog trgovačkog društva.
Za nastanak udruženja potrebno je sklapanje ugovora, a pravnu osobnost stječe
upisom u sudski registar.
ZTD definira udruženje kao pravnu osobu koju osnivaju dvije ili više fizičkih i
pravnih osoba u svhu lakšeg promicanja obavljanja gospodarskih djelatnosti koje
čine predmete njihova poslovanja, poboljšanja ili povećanja njihovog učinka, s time
da udruženje za sebe ne stječe nikakvu dobit, nego dobit ostvarena obavljanjem dje-
latnosti udruženja pripada članovima udruženja. Udruženje se osniva bez temeljnoga
kapitala.
Djelatnost udruženja mora biti u vezi s gospodarskim djelatnostima njegovih
članova kao neka vrsta pomoćne djelatnosti onih djelatnosti koje obavljaju njegovi
članovi. Prava članova udruženja ne mogu se izraziti vrijednosnim papirima, a dru-
gačija odredba ugovora o osnivanju ili odluka članova udruženja je ništetna (čl. 583.
ZTD).
Prema izričitoj odredbi čl. 586. ZTD-a članovi udruženja mogu biti osobe (fizičke
i pravne) koje obavljaju gospodarsku djelatnost. Međutim u udruženje se mogu učla-
niti i osobe koje se bave slobodnim zanimanjima uređenim posebnim propisima (od-
vjetnici, samostalni umjetnici, arhitekti i sl.). To međutim ne znači da udruženje može
obavljati djelatnosti koje spadaju u poslove slobodnih zanimanja.
Zakonom su propisana ograničenja u odnosu na djelatnosti i poslove sa kojima
se ne može baviti udruženje.
Tako udruženje ne može:
1. ostvarivati neposredne ni posredne ovlasti vođenja ni nadzora nad djelova-
njem poduzeća njegovih članova, drugih društava i fizičkih osoba,
613
Buljan GIU
2. neposredno ni posredno držati dionice ili udjele u poduzećima članova; ono to

ne može činiti ni u drugim poduzećima izuzev kada je to potrebno radi ostva-
renja cilja udruženja ali samo za račun članova,
3. biti članom drugoga udruženja,
4. pribavljati sredstva na tržištu kapitala.
Navedena ograničenja su povezana sa svrhom zbog koje se udruženje osniva i
sa temeljnim načelom prema kojem djelatnost gospodarskog udruženja može biti
usmjerena na olakšanje i promicanje obavljanja gospodarskih djelatnosti njegovih
članova. Unatoč tome što udruženje ne stječe dobit za sebe, nego se ona raspoređuje
njezinim članovima, udruženje ima status trgovca. Jednako kao i svi trgovci, udruže-
nje može osnovati podružnicu u kojoj će voditi poslove a zastupa ga osoba imenova-
na od tijela predviđenog ugovorom o osnivanju udruženja.
2. OSNIVANJE UDRUŽENJA I UPIS U REGISTAR

(čl. 587., čl. 588., čl. 589. i čl. 591.)
Udruženje nastaje sklapanjem ugovora o osnivanju udruženja. Od sklapanja ugo-
vora pa do upisa udruženja u sudski registar udruženje ima status preddruštva, tako
da se na odnose članova udruženja u preddruštvu na odgovarajući način primjenjuju
odredbe čl. 6. ZTD-a (sukladno čl. 591. ZTD). Upisom udruženja u sudski registar pred-
društvo prestaje, a prava i obveze preuzete djelovanjem udruženja kao preddruštva u
ime udruženja postaju prava i obaveze udruženja.
Ugovor o osnivanju udruženja sklapa se u obliku javnobilježničke isprave. Mini-
malni sadržaj ugovora propisan je u odredbi čl. 587. ZTD-a. Prema toj odredbi ugovor
sadrži:
1. tvrtku udruženja,
2. sjedište udruženja (prema registarskim pravilima i adresu),
3. predmet poslovanja zbog kojega se udruženje osniva,
4. tvrtku, odnosno ime i prezime, pravni oblik, sjedište, odnosno prebivalište čla-
nova udruženja te registar i broj pod kojim su u tome registru upisani,
5. vrijeme trajanja udruženja ako se ono ne osniva na neodređeno vrijeme.
Podaci iz ugovora i njihove izmjene imaju učinak prema trećima od dana objave
upisa u sudski registar.
Za upis udruženja u sudski registar nadležan je registarski sud na čijem je područ-
ju sjedište udruženja. Prijavu za upis udruženja i za sve promjene upisa u sudski regi-
star podnose svi članovi uprave udruženja, a za upis okončanja likvidacije udruženja
svi likvidatori.
Pored podataka o tvrtki, sjedištu, predmetu poslovanja, tvrtki, odnosno imenu i
prezimenu, pravnom obliku, sjedištu, odnosno prebivalištu članova udruženja, vre-
menu trajanja udruženja, prijava za upis mora sadržavati imena i prezimena članova
uprave, njihove osobne identifikacijske brojeve, prebivalište i ovlaštenje za zastupa-
nje udruženja. U sudski registar moraju se prijaviti sve izmjene upisanih podataka te
dostaviti registarskom sudu isprave na kojima se temelji predloženi upis.
614
GIU Buljan
Radi upisa u sudski registar moraju se prijaviti :

1. izmjene tvrtke, sjedišta, adrese, članova udruženja, članova uprave i ovlaštenja
u zastupanju udruženja, izmjene ugovora o osnivanju udruženja,
2. oglašavanje udruženja ništetnim,
3. osnivanje i prestanak podružnica,
4. prestanak udruženja,
5. imena likvidatora udruženja, njihovi osobni identifikacijski brojevi, prebivalište
i ovlaštenje za zastupanje kao i promjena tih podataka,
6. okončanje likvidacije udruženja,
7. klauzulu ugovora, odnosno odredbu pravnoga akta koja po odredbi čl. 592. st.
4. ZTD-a oslobađa novoga člana udruženja od odgovornosti za obveze udruže-
nja nastale prije njegova pristupanja udruženju (inače odgovara).
Ovisno o vrsti upisa koji se zahtijeva prijavi se prilažu:
1. ugovor o osnivanju udruženja i pravni akt iz čl. 592. st. 4. ZTD-a koja oslobađa
novog člana udruženja od odgovornosti za obaveze udruženja nastale prije
njegova pristupa udruženju, uključujući i sve izmjene članstva u udruženju,
2. odluka o osnivanju i ukidanju podružnice,
3. sudska odluka kojom se udruženje oglašava ništetnim,
4. odluke o imenovanju i opozivu članova uprave udruženja i njihove ovlasti u
zastupanju,
5. izjava člana kojom ustupa svoj udio ili dio udjela u udruženju te odluku ostalih
članova kojom se na to daje suglasnost,
6. odluka članova ili suda o prestanku udruženja,
7. odluka o postavljanju i opozivu likvidatora udruženja,
8. odluka o okončanju likvidacije,
9. odluka o promjeni sjedišta udruženja.
Odredbom čl. 588. ZTD-a propisuje se sadržaj prijave za upis osnivanja udruženja
i za upis promjena nastalih poslovanjem udruženja. Na isti način su uređeni prilozi uz
prijavu. Može se kazati da je zakonodavac odstupio od uobičajenog propisivanja po-
dataka koje mora sadržavati prijava i prilozi uz prijavu, odnosno podataka koji se upi-
suju u sudski registar. Mišljenje je struke da takvo uređenje upisa nije pravilno zbog
same činjenice što nisu pobrojane sve izmjene koje se upisuju u sudski registar, niti
sve isprave koje se prilažu uz prijavu za upis, a neki podaci za koje se predlaže upis
nisu provedivi u sudskom registru.
Upis u registar objavljuje se kao i sve drugi upisi u "Narodnim novinama" a do-
datno se objavljuju:
1. podaci iz ugovora o osnivanju udruženja navedeni u čl. 587. ZTD-a i njihove
izmjene,
2. broj i datum upisa udruženja kao i njegova brisanja iz sudskog registra,
3. skraćeni navodi podataka iz isprava navedenih u čl. 588. st. 5. t. 3. do 10. ZTD-a
uz napomenu da se isprave o tome nalaze u sudskom registru.
615
Buljan GIU
3. ORGANI UDRUŽENJA
3.1. Članovi koji djeluju zajedno (čl. 601. i čl. 602.)
Prema izričitoj odredbi čl. 601. ZTD-a organe udruženja čine članovi koji djeluju
zajedno i uprava koja se sastoji od jednog ili više članova, s time da se ugovorom o
osnivanju udruženja mogu predvidjeti i drugi organi, uz uređenje njihove ovlasti.
Iz navedene formulacije proizlazi da članovi udruženja mogu prema svojim po-
trebama urediti unutrašnji ustroj udruženja, s time da pri uređenju ovlasti pojedinih
organa trebaju voditi računa o ovlastima koje su za pojedine organe propisane zako-
nom. Članovi udruženja koji djeluju kao organ mogu donositi sve odluke koje su po-
trebne za ostvarenje predmeta poslovanja udruženja. Svaki član udruženja ima jedan
glas, a ugovorom o osnivanju udruženja može se određenim članovima dati i više
glasova pod uvjetom da jedan član ne može sam imati većinu glasova (čl. 602. st. 1.
ZTD). O pojedinim pitanjima uvijek se po samom zakonu mora odlučiti jednoglasno.
Članovi mogu samo jednoglasno donositi odluke o:
1. izmjeni predmeta poslovanja udruženja,
2. izmjeni broja glasova koji pripadaju članu udruženja,
3. izmjeni uvjeta za donošenje odluka,
4. produženju trajanja udruženja iznad vremena određenog ugovorom o osni-
vanju,
5. izmjeni doprinosa svakoga ili pojedinoga člana udruženja za financiranje udru-
ženja,
6. izmjeni bilo koje druge obveze člana, osim ako ugovor o osnivanju ne određuje
što drugo,
7. svakoj drugoj izmjeni ugovora o osnivanju, osim ako ugovor ne određuje što
drugo.
U svim slučajevima za koje se zakonom ne određuje da se odluke moraju donijeti
jednoglasno, ugovorom o osnivanju mogu se predvidjeti uvjeti koji se moraju ispuniti
za odlučivanje i većina koja je potrebna za donošenje svih ili određenih odluka. Ako
u ugovoru o tome nema odredaba odluke se donose jednoglasno. Na poticaj člana
uprave ili na zahtjev člana udruženja član odnosno članovi uprave dužni su se posa-
vjetovati sa članovima udruženja kako bi donijeli odluku. ZTD je izrijekom propisao
pravo svakog člana na obaviještenost. Tako svaki član ima pravo od uprave udruženja
tražiti obavještenja o poslovima udruženja te pravo uvida u poslovne knjige i u doku-
mentaciju udruženja.
3.2. Uprava (čl. 604., čl. 605., čl. 606. i čl. 606.a)
Iako je udruženje društvo osoba poslove udruženja vodi uprava, a ne članovi
udruženja. Uprava se sastoji od jedne ili više fizičkih osoba koje se u upravu udruženja
imenuju ugovorom o osnivanju ili odlukom članova. Članovima uprave ne mogu biti
osobe koje po odredbama ZTD-a ne mogu biti članovi uprave ili nadzornog odbora
trgovačkoga društva.
616
GIU Buljan
Uvjeti za imenovanje i opoziv članova uprave te njihove ovlasti određuju se u

ugovoru o osnivanju udruženja, s time da iz sadržaja odredbe čl. 604. st. 1. ZTD-a pro-
izlazi da se odluka o tome donosi jednoglasno samo onda ako ugovorom nije druga-
čije uređeno. Ako pak uvjeti za imenovanje i opoziv članova uprave uopće nisu uređe-
ni Ugovorom, članove uprave imenuju i opozivaju članovi udruženja jednoglasnom
odlukom. Povrh toga, svaki član udruženja može zatražiti tužbom da sud presudom
opozove imenovanje člana uprave ako za to postoji važan razlog. Takav razlog naroči-
to postoji ako član uprave grubo povrijedi svoju obvezu vođenja poslova udruženja ili
postane nesposoban za uredno vođenje tih poslova.
U sklopu vođenja poslova je propisano da je uprava dužna brinuti se o urednom
vođenju poslovnih knjiga udruženja, izraditi godišnja financijska izvješća i pravodob-
no ih podnijeti članovima udruženja da o njima odluče.
Udruženje prema trećima zastupa samo osoba koja čini upravu udruženja, a ako
ih je više, svaka od njih. U vezi s radnjama koje prelaze okvir predmeta poslovanja
udruženja propisano je da član uprave obvezuje udruženje prema trećima ako djeluje
u njegovo ime i onda ako poduzima radnje koje prelaze okvir predmeta poslovanja
udruženja, osim ako udruženje dokaže da je treći znao ili da mu prema okolnostima
nije moglo ostati nepoznato da je radnja poduzeta izvan predmeta poslovanja. Za
takav dokaz nije dovoljno da je objavljen podatak o predmetu poslovanja zbog ko-
jeg je udruženje osnovano (čl 587. st. 1. t. 3. ZTD). Prema trećima se ne može isticati
ograničenje ovlasti člana uprave sadržano u ugovoru o osnivanju ili u odluci članova
udruženja čak i ako je objavljeno. Ugovorom o osnivanju može se predvidjeti da udru-
ženje zastupaju samo skupno dva ili više članova uprave, što bi bila iznimka u odnosu
na pravilo da udruženje prema trećima zastupa osoba koja čini upravu udruženja a
ako ih je više svaka od njih. Ta se odredba može isticati prema trećima samo ako je
objavljena u skladu s odredbama čl. 589. ZTD-a.
Prema izričitoj odredbi čl. 606. st. 1. ZTD-a članovi uprave moraju u vođenju po-
slova pokazati pozornost urednog i savjesnog voditelja poslova, moraju čuvati po-
slovne tajne udruženja i sve povjerljive podatke udruženja koje saznaju u vođenju
poslova. Za štetu koju prouzroče udruženju povredom navedenih obaveza članovi
uprave odgovaraju solidarno. Teret dokazivanja kako su u nekom slučaju postupa-
li s propisanom pozornošću je na članovima uprave. Zahtjevi za isticanje odštetnog
zahtjeva zastarijevaju za pet godina. Na članove uprave na odgovarajući se način pri-
mjenjuju odredbe o zabrani konkurencije iz čl. 429. ZTD-a.
4. PRAVA I OBVEZE ČLANOVA UDRUŽENJA (čl. 592., čl. 593. i čl. 603.)
Kada je riječ o pravima članova udruženja, u prvom redu treba kazati da je ZTD-
om izričito priznato pravo svim članovima udruženja da djeluju kao organ i da donose
sve odluke koje su potrebne za ostvarenje predmeta poslovanja udruženja, pri čemu
svaki član udruženja ima najmanje jedan glas. Nadalje, svaki član udruženja ima pravo
od uprave tražiti obavještenja o poslovima udruženja, kao i pravo uvida u poslovne
knjige i u dokumentaciju udruženja.
Dobit ostvarena obavljanjem djelatnosti udruženja izravno pripada članovima
udruženja i dijeli se među njima u omjeru određenom ugovorom o osnivanju udru-
617
Buljan GIU
ženja, a ako o tome u njemu nema odredaba, na jednake dijelove. Članovi udruženja
ugovaraju uvjete za imenovanje i opoziv članova uprave i određuju njihove ovlasti.
Ako ti uvjeti nisu ugovorom uređeni, o imenovanju i opozivu članova uprave odlučuju
jednoglasno, a povrh toga svaki član udruženja može zatražiti tužbom da sud presu-
dom opozove imenovanje člana uprave ako za to postoji važan razlog, koji po zakonu
naročito postoji ako član uprave grubo povrijedi svoju obvezu vođenja poslova udru-
ženja ili postane nesposoban za uredno vođenje tih poslova.
Konačno, izađe li član iz udruženja, osim u slučaju ustupanja udjela, ima pravo
na isplatu vrijednosti njegovih članskih prava. U tom slučaju njegova prava i obveze u
odnosu na udruženje određuju se na temelju stanja imovine udruženja kakvo je bilo u
vrijeme njegova izlaska iz udruženja. ZTD izričito zabranjuje da se vrijednost njegovih
prava i obveza unaprijed odredi u paušalnom iznosu.
Glede obaveza članova gospodarskog udruženja ZTD-om je predviđena sup-
sidijarna, neograničena i međusobno solidarna odgovornost članova udruženja za
obaveze udruženja, bivšeg člana za obaveze udruženja koje su nastale prije njegova
izlaska iz udruženja, te novih članova za obaveze udruženja koje su nastale prije njiho-
vog pristupanja udruženju, osim ako je ugovorom o osnivanju udruženja ili pravnim
aktom na temelju kojeg se novi član prima u udruženje određeno da se oslobađa od-
govornosti za obaveze nastale prije njegova pristupanja udruženju (čl. 592. st. 4. ZTD).
Za slučaj likvidacije udruženja, a do okončanja likvidacije, likvidacijski vjerovni-
ci mogu po svome izboru zahtijevati ispunjenje obveze udruženja od svakoga člana
udruženja, ako su prethodno u pisanom obliku pozvali udruženje na podmirenje nje-
govih obvezu pa ono obaveze nije podmirilo u primjerenome roku po primitku pozi-
va. Članovi udruženja dužni su snositi gubitak koji bi nastao poslovanjem udruženja
u omjeru koji je predviđen ugovorom. Ako ugovorom nije predviđen omjer u kojem
članovi snose gubitak udruženja snose ga svi članovi u jednakim dijelovima.
5. ČLANSTVO I PROMJENE U ČLANSTVU UDRUŽENJA

(čl. 594. do čl. 600.)
Članovi udruženja mogu biti osobe koje obavljaju gospodarsku djelatnost i oso-
be koje se bave slobodnim zanimanjima. Prema odredbi čl. 594. st. 1. ZTD-a članovi
udruženja mogu djelomično ili u cjelini ustupiti svoj udio u udruženju drugome čla-
nu ili trećoj osobi samo ako se s time suglase svi ostali članovi udruženja. Kako se
radi o kogentnoj zakonskoj odredbi, članovi ustup udjela ne mogu drugačije odrediti
ugovorom. ZTD ne propisuje poseban oblik ustupa udjela nego iz propisanih priloga
uz prijavu za upis (čl. 588 st. 5. t. 6. ZTD) proizlazi da se ustupanje udjela obavlja izja-
vom.
Bez suglasnosti svih članova udruženja član udruženja ne može svoje sudjelova-
nje u udruženju koristiti za davanje osiguranja, niti onaj kome je dano osiguranje ne
može na temelju toga postati članom udruženja. Za davanje osiguranja moguće je
ugovorom urediti da suglasnost ne moraju dati svi članovi udruženja.
O primanju novog člana udruženja prema izričitoj odredbi čl. 595. ZTD-a odluču-
ju svi članovi udruženja. Primanje novog člana se pored jednoglasne odluke članova
618
GIU Buljan
udruženja ostvaruje pristupanjem ugovoru o osnivanju udruženja, koji se iz tih razlo-

ga mora promijeniti u obliku javnobilježničke isprave. Novi član udruženja odgovara
i za obaveze udruženja koje su nastale prije njegovog pristupanja udruženju. Ako se
novog člana želi osloboditi odgovornosti za obaveze udruženja koje su nastale prije
njegovog pristupanja udruženju, to se mora posebno ugovoriti ili utvrditi u odluci
kojom se novi član prima u udruženje (čl. 592. st. 4. ZTD),
Član udruženja može otkazati članstvo u udruženju po odredbama sadržanim
u ugovoru o osnivanju udruženja, a ako u njemu o tome nema odredaba, uz sugla-
snost svih ostalih članova udruženja (čl. 596. st. 1. ZTD). ZTD dakle prepušta članovi-
ma udruženja da u ugovoru urede uvjete i način otkaza članstva u udruženju, a ako
ugovor ne sadrži odredbe o tome propisano je da se članstvo može otkazati samo uz
suglasnost svih članova. Svaki član može otkazati članstvo u udruženju zbog važnog
razloga koji očito valja prosuđivati od slučaja do slučaja. Člana se može isključiti iz
udruženja iz razloga sadržanih u ugovoru o osnivanju udruženja, a u svakome slučaju
onda ako grubo povrijedi svoje obveze, ako prouzroči teške smetnje u radu udruženja
ili ako postoji opasnost da će te smetnje prouzročiti. U čl. 597. ZTD-a izričito su nave-
deni razlozi zbog kojih se član isključuje iz udruženja, s time da se u ugovoru mogu
utvrditi i dopunski razlozi za isključenje člana.
Člana se može isključiti iz udruženja i odlukom suda u povodu tužbe većine osta-
lih članova udruženja, osim ako ugovor o osnivanju udruženja ne određuje nešto dru-
go. U slučaju sudskog isključenja, isključenje proizvodi pravni učinak nakon pravo-
moćnosti odluke suda.
Član istupa iz udruženja u slučaju smrti, ako više ne ispunjava uvjete iz čl. 586.
ZTD-a, odnosno ne obavlja više djelatnost, ako članstvo otkaže njegov vjerovnik zbog
tražbine prema članu udruženja (čl 101. ZTD) ili ako je nad članom otvoren stečajni
postupak.
U slučaju smrti člana društva, njegovi nasljednici u pravilu ne mogu naslijediti
članstvo, osim pod uvjetima predviđenim ugovorom o osnivanju udruženja, a ako u
njemu o tome nema odredaba, samo uz suglasnost svih ostalih članova. Propisana
je dužnost uprave da o istupanju člana izvijesti ostale članove udruženja. Uprava je
dužna registarskome sudu podnijeti prijavu za upis istupanja člana u sudski registar,
iz čega treba zaključiti da se članovi udruženja upisuju u sudski registar. Obavezu iz-
vještavanja članova udruženja o istupanju mogu ispuniti i član koji je istupio te svaki
drugi član udruženja. Nakon istupanja člana udruženje i dalje postoji pod uvjetom da
su u udruženju ostala najmanje dva člana.
Istupanje u pravilu ne dovodi u pitanje ni davanje osiguranja na sudjelovanje u
udruženju, pod uvjetima predviđenima u ugovoru o osnivanju ili odlukama članova
udruženja. Ako član istupi iz udruženja zbog otkaza njegova vjerovnika ne primjenju-
ju se odredbe čl. 109. ZTD-a.
Izađe li član iz udruženja, osim u slučaju ustupanja udjela, njegova prava i obveze
u odnosu na udruženje određuju se na temelju stanja imovine udruženja kakvo je
bilo u vrijeme njegova izlaska iz udruženja. Vrijednost prava i obveza člana ne može
se unaprijed odrediti u paušalnom iznosu. Član koji izađe iz udruženja odgovara za
obaveze udruženja neograničeno cijelom svojom imovinom (čl. 600. ZTD).
619
Buljan GIU
6. PRESTANAK UDRUŽENJA (čl. 607. do čl. 609.)

Udruženje može prestati:
1. na temelju odluke članova udruženja,
2. na temelju sudske odluke,
3. zbog stečaja.
Članovi mogu uvijek donijeti odluku o prestanku udruženja. Odluka o prestanku
udruženja donosi se jednoglasno, s time da je ZTD-om omogućeno da ugovorom o
osnivanju odrede drugačije.
No ZTD-om je propisano kada se obvezno donosi takva odluka, a to je:
1. kada je isteklo vrijeme trajanja određeno ugovorom o osnivanju ili je nastupio
neki drugi razlog koji je u njemu predviđen za prestanak udruženja, ili
2. kada je ostvaren predmet poslovanja udruženja ili ga se više ne može ostvariti,
ili
3. ako ono više ne zadovoljava uvjete koji su ZTD-om propisani za njegovo po-
stojanje.
Ako je isteklo vrijeme trajanja određeno ugovorom o osnivanju ili je nastupio
neki drugi razlog koji je u njemu predviđen za prestanak udruženja, a članovi udru-
ženja u roku od tri mjeseca od ispunjenja navedenih uvjeta ne donesu odluku o pre-
stanku udruženja, svaki član može zatražiti da sud donese takvu odluku. U odnosu na
druge razloge zbog kojih moraju donijeti odluku o prestanku udruženja ZTD-om nisu
propisani nikakvi rokovi.
Nakon prestanka udruženja odlukom članova, uprava udruženja mora podnijeti
registarskom sudu prijavu za upis prestanka udruženja. ZTD propisuje da tako može
postupiti i svaki član udruženja, no postavlja se pitanje bi li registarski sud uopće mo-
gao prihvatiti prijavu podnesenu od tih osoba.
Po tužbi svakoga člana udruženja, ili treće osobe koja za to ima pravni interes,
ako su učinjene povrede odredaba čl. 583. st. 1. ZTD-a (nije osnovano na propisani na-
čin, odnosno stječe dobit), čl. 584. ZTD-a (obavlja nedopušteni predmet poslovanja) i
čl. 607. st. 4. ZTD-a (nije donesena odluka o prestanku), odluku o prestanku udruženja
donijeti će sud, osim ako se učinjeni nedostatak ne otkloni prije nego što se ta odluka
donese. Istu odluku može donijeti sud po tužbi svakoga člana.
Prestanak udruženja uzrokuje njegovu likvidaciju, koju provode članovi uprave
udruženja, ako se to ugovorom o osnivanju udruženja ili odlukom članova ne povje-
ri drugim osobama. Likvidatore imenuju članovi udruženja. Do okončanja likvidacije
udruženje ima pravnu i poslovnu sposobnost. Na provođenje likvidacije način obra-
čuna i podjele imovine na odgovarajući način se primjenjuju odredbe kojima je ure-
đena likvidacija javnog trgovačkog društva.
ZTD-om je propisano da je svaki član uprave i svaki likvidator udruženja dužan
zatražiti otvaranje stečajnog postupka nad udruženjem kad su za to ispunjeni zako-
nom propisani uvjeti.
620
Inozemni subjekti Buljan
INOZEMNA TRGOVAČKA DRUŠTVA I

INOZEMNA ULAGANJA
1. INOZEMNO TRGOVAČKO DRUŠTVO I TRGOVAC POJEDINAC
(čl. 611. i čl. 612.)
U cilju izjednačavanja poslovanja na području RH nakon Novele ZTD 2007 jasno
su razgraničeni instituti slobode pružanja usluga i poslovnog nastana. Za razliku
od izvornog teksta ZTD-a, propisuje se obavezno osnivanje podružnice samo ako
inozemni trgovac u RH obavlja djelatnost trajno ili razmjerno trajno, omogućeno je
inozemnim trgovcima ostvarivanje članstva u svim trgovačkim društvima, te se ne
traži da osnivač podružnice dokazuje da u zemlji u kojoj je valjano osnovan redovito
posluje i da osoba koja ga zastupa u podružnici ima prebivalište u RH. Pravila slo-
bodnog pružanja usluga inozemnih pravnih i fizičkih osoba primjemjenjuju se ako
se radi o pružanju ili primanju usluga privremenog ili sporadičnog karaktera. Pravila
o pravu poslovnog nastana primjenjuju se kada inozemne fizičke ili pravne osobe sa
sjedištem u drugoj državi članici žele trajno ili razmjerno trajno obavljati određenu
djelatnost u RH. U tom slučaju osnivaju svoj poslovni nastan, kroz trgovačka dru-
štava na koja imaju prevladavajući utjecaj, osnivanjem društava kćeri i podružnica,
kada im se moraju osigurati isti uvjeti koji vrijede u nas za građane i pravne osobe
sa sjedištem u RH. Ograničenja se mogu postaviti samo u odnosu na obavljanje po-
jedinih samostalnih djelatnosti , odnosno javnih službi ili ako to zahtjevaju razlozi
javnog poretka.
U smislu odredaba ZTD-a inozemno trgovačko društvo je trgovačko društvo
koje je valjano osnovano po pravu zemlje u kojoj ono ima registrirano sjedište
izvan RH, a inozemni trgovac pojedinac je fizička osoba kojoj se to svojstvo pri-
znaje izvan RH u zemlji u kojoj ima registrirano sjedište i gdje vodi poduzeće što
posluje u RH.
Inozemna trgovačka društva i trgovci pojedinci, pod uvjetima propisanim zako-
nom, izjednačeni su u poslovanju na području RH s domaćim osobama. Inozemna
trgovačka društva i inozemni trgovci pojedinci ne moraju za povremeno ili jedno-
kratno obavljanje djelatnosti, odnosno obavljanje pojedinog posla osnovati po-
družnicu (pojam slobode pružanja usluga u skladu s pravnom stečevinom EZ). Je li
riječ o trajnom obavljanju djelatnosti ili o povremenom ili jednokratnom obavljanju
pojedinih poslova ocjenjuje se prema okolnostima konkretnog slučaja. Sudska praksa
za sada nije bila u prilici odlučivati o tome smatra li se djelovanje nekog inozemnog
trgovca pružanjem usluga ili obavljanjem djelatnosti.
Treba reći da se u poslovnoj praksi pogrešno pod pojmom inozemna trgovač-
ka društva smatraju i ona društva u kojima su dioničari, odnosno članovi društva
strani državljani ili inozemna trgovačka društva, osobito ako su bili i njegovi osni-
vači.
621
Buljan Inozemni subjekti
2. PODRUŽNICE INOZEMNIH TRGOVACA

2.1. Osnivanje i poslovanje (čl. 613. do čl. 617.)
U prvom redu treba kazati da inozemni osnivač osniva podružnicu u RH uz iste
uvjete kakvi su propisani za domaćeg osnivača. Pitanja što su dodatno uređena za
osnivanje i djelovanje podružnice proizlaze iz okolnosti da se radi o podružnici inoze-
mnog osnivača. Najnovije promjene čl. 613. ZTD-a (Novelom ZTD 2009) posljedica su
promjena kojima je uređena materija domaće podružnice pri čemu pravni režim nije
mijenjan. To drugim riječima znači da inozemni osnivač i dalje mora osnovati podruž-
nicu samo ako će na području RH trajno ili pretežno trajno obavljati djelatnost, bez
dokazivanja da je u zemlji u kojoj je registriran poslovao.
Osnivač podružnice mora jedino dokazati da je osnovan po pravu zemlje u kojoj
mu je registrirano sjedište, a uzajamnost se pretpostavlja sve dok ga registarski sud
ne pozove da podnese dokaz o postojanju uzajamnosti, odnosno dokaz da je u zemlji
u kojoj osnivač podružnice ima sjedište omogućeno osnivanje podružnice hrvatskim
osobama pod istim uvjetima pod kojima je to njemu omogućeno u RH. Ipak u slučaju
sumnje sud može tražiti potvrdu Ministarstva pravosuđa, a ako se postojanje uzaja-
mnosti ne može dokazati podružnica se može upisati u registar na temelju odobrenja
koje izdaje Ministarstvo gospodarstva. Potvrda uzajamnosti nije potrebna za osnivača
koji ima sjedište u zemlji članici EU odnosno u zemlji članici Svjetske trgovinske orga-
nizacije.
Odluku o osnivanju podružnice donosi inozemni osnivač u skladu sa svojim op-
ćim aktima (izjava, društveni ugovor, statut). Odluka o osnivanju podružnice sadrži
podatke koji su propisani za osnivanje domaće podružnice i dodatne podatke koji
zavise od ustroja osnivača podružnice. Tako ako je osnivač podružnice društvo ka-
pitala, odluka o osnivanju podružnice mora sadržavati podatke o visini osnivačevog
temeljnog kapitala i o iznosu uplaćenih uloga, a ako je osnivač podružnice društvo
osoba ili trgovac pojedinac, odluka o osnivanju podružnice sadrži i imena osoba koje
osobno odgovaraju za obveze društva.
Prijavu za upis u registar podnosi osnivač podružnice registarskome sudu na či-
jem području će biti sjedište podružnice. U prijavi za upis podružnice pored podataka
iz čl. 8. st. 3. ZTD-a (prijava za upis domaće podružnice) moraju se navesti podaci o
predmetu poslovanja osnivača, nazivu registra u kojem je osnivač upisan, broju pod
kojim se u tom registru vodi, odnosno napomenu da je osnivač osnovan u zemlji u
kojoj se ne upisuje u takav registar. Premda zakonom nije izričito propisano osnivač
podružnice trebao bi u prijavi naznačiti i broj OIB-a.
Prijavi za upis podružnice u sudski registar prilažu se u izvorniku i u ovjerenome
prijevodu na hrvatski jezik:
1. dokaz da je osnivač upisan u registar u državi u kojoj ima registrirano sjedište,
s time da mora biti vidljivo u kojem je pravnom obliku ustrojen, kada je upisan
u taj registar te pod kojim se brojem vodi u registru, predmet poslovanja i oso-
be ovlaštene na zastupanje i opseg njihovih ovlasti. Ako je osnivač podružnice
osnovan u zemlji gdje se ne upisuje u takav registar, uz prijavu treba dostaviti va-
ljane isprave o osnivanju javno ovjerene po propisima zemlje u kojoj osnivač ima
622
Inozemni subjekti Buljan
registrirano sjedište, iz kojih su vidljivi njegov pravni oblik i vrijeme osnivanja,

predmet poslovanja te osobe ovlaštene na zastupanje i opseg njihovih ovlasti,
2. odluka osnivača o osnivanju podružnice,
3. prijepis izjave o osnivanju, društvenog ugovora ili statuta osnivača, javno ovje-
reni po propisima zemlje u kojoj osnivač ima registrirano sjedište,
4. javno ovjereno skraćeno posljednje godišnje financijsko izvješće osnivača.
Registarski sud u svakom slučaju treba imati valjani dokaz da je osnivač podružni-
ce valjano upisan u registar ili drugi upisnik, mora moći utvrditi da su prijavu podnije-
le za to ovlaštene osobe i konačno kada je i u kojem obliku osnivač upisan u upisnik u
kojem mu je registrirano sjedište. Registarski sud će, osim iz razloga zbog kojih može
odbiti upis svake podružnice u sudski registar, taj upis odbiti ako osnivač ne dokaže:
1. da je valjano osnovan u zemlji u kojoj ima registrirano sjedište (ranije se tražilo
da dokaže kako redovito posluje),
2. da je osobama iz RH u zemlji u kojoj osnivač ima sjedište omogućeno da osni-
vaju podružnice pod uvjetima pod kojima je to u RH omogućeno i osnivaču
(uzajamnost).
Ako je nakon osnivanja podružnice došlo do promjene podataka o tvrtki, pred-
metu poslovanja, osobi ovlaštenoj za zastupanje osnivača u podružnici, promjeni te-
meljnog kapitala osnivača, odnosno njegovih općih akata, pa i promjena vezanih za
trgovca pojedinca, osnivač podružnice je dužan svaku takvu promjenu prijaviti sud-
skom registru. Kada registarski sud sazna da je došlo do promjene tih podataka, a
one nisu prijavljene radi upisa u sudski registar, pozvat će osnivača da to učini u roku
kojega mu za to odredi. Ne postupi li osnivač po nalogu suda u dodijeljenom roku,
registarski sud je ovlašten podružnicu brisati iz sudskog registra.
U skladu s Jedanaestom direktivom 1989/666/EEC, propisana je dužnost osniva-
ča podružnica da svake godine, u roku od 15 dana od dana usvajanja, dostavljaju
registarskom sudu u koji je podružnica upisana godišnja financijska izvješća i dru-
ge financijske isprave čije je objavljivanje propisano. Ako osnivač ima više podruž-
nica, podatak o tome da su financijska izvješća predana upisuje se u registar suda kod
kojega je upisana glavna podružnica. Naime, osnivači više podružnica u RH moraju u
prijavi za upis i u tvrtki podružnica naznačiti koja je podružnica glavna, a ostale po-
družnice se označuju rednim brojevima prema redoslijedu osnivanja.
Jednako kao i pri osnivanju domaće podružnice, osnivač mora imenovati jednu
ili više osoba koje su ovlaštene da ga zastupaju u svakoj podružnici, s time da može
u više podružnica za zastupanje ovlastiti iste osobe ili odrediti da ga zastupaju osobe
imenovane za zastupanje u glavnoj podružnici. Inozemni osnivač podružnice više ne
mora dokazivati da osobe koje ga zastupaju imaju prebivalište u RH.
Podružnica inozemnih osnivača djeluje pod svojom tvrtkom, a mora navesti
svoje sjedište i sjedište osnivača. Jednako kao i kod domaće podružnice, prava i ob-
veze nastale djelovanjem podružnice stječe osnivač. Podružnica inozemnog osniva-
ča mora obavljati djelatnost u skladu s propisima koji važe za obavljanje djelatnosti
domaćih podružnica, što uključuje i vođenje poslovnih knjiga po propisima koji se
primjenjuju u RH.
623
Buljan Inozemni subjekti
2.2. Prestanak (čl. 618.)

Prestanak podružnice u pravilu je vezan za odluku osnivača. Osnivač donosi odluku
o prestanku podružnice na način kako je to određeno u njegovom društvenome ugo-
voru, odnosno u izjavi o osnivanju ili u statutu. Prijavu za brisanje podružnice podnose
ovlaštene osobe osnivača uz koju prilažu odluku o prestanku podružnice. Na osnovu
valjane prijave o prestanku podružnice provodi se njezino brisanje iz sudskog registra.
Brisanje podružnice iz sudskog registra može uslijediti na temelju odluke registar-
skog suda koja se donosi po službenoj dužnosti ili na prijedlog zainteresirane osobe.
Takvo rješenje registarski sud će donijeti :
1. ako osnivač prestane postojati u zemlji u kojoj ima sjedište ili po propisima te
zemlje izgubi poslovnu sposobnost ili pravo raspolaganja imovinom, ili
2. ako država kojoj pripada osnivač više ne poštuje uzajamnost iz čl. 613. st. 4. t.
2. ZTD-a.
U odnosu na podružnicu stranog osnivača može se izreći kaznena mjera ukidanja
podružnice ako su ispunjene pretpostavke iz čl. 621. ZTD-a. U tom se slučaju u vezi
ukidanja podružnice na odgovarajući način primjenjuju odredbe o ukidanju trgovač-
kog društva (čl. 621. do čl. 623. ZTD). Odluka suda o ukidanju podružnice upisuje se u
sudski registar po službenoj dužnosti.
3. INOZEMNA ULAGANJA (čl. 619. i čl. 620.)

U RH poduzetnička i tržišna sloboda su ustavna kategorija, a ZTD je glede ulaga-
nja kapitala potpuno izjednačio domaće i inozemne ulagače. Inozemnim ulagačima u
smislu čl. 619. st. 1. ZTD-a smatraju se pravne osobe čije je registrirano sjedište izvan
RH, odnosno fizičke osobe koje su strani državljani, izbjeglice ili apatridi, pa i hrvatski
državljani koji imaju trajno boravište izvan RH, ako stječu udio ili dionice u društvu ili
u njega ulažu na ugovornoj osnovi. Izbjeglice i apatridi s prebivalištem u RH, imaju isti
položaj kao i državljani RH.
Inozemni ulagač, pod uvjetom uzajamnosti, osniva ili sudjeluje u osnivanju trgo-
vačkih društava u RH, u njima stječe prava i preuzima obveze pod istim uvjetima kakvi
su propisani za domaće ulagaće Uzajamnost se predpostavlja, međutim, u slučaju
sumnje o postojanju uzajamnosti sud može tražiti potvrdu Ministarstva pravosuđa.
Postojanje uzajamnosti se ne ispituje ako se radi o inozemnim ulagačima koji imaju
sjedište, odnosno trajno boravište, u zemlji članici Svjetske trgovinske organizacije, ili
su njezin državljanin, tako da navedeni osnivači glede slobode ulaganja u RH i ostvari-
vanja članskih prava u trgovačkim društvima, neovisno od njihovog ustroja, ostvaruju
ista prava kao i domaći ulagači.
Međutim, inozemno društvo kapitala koje ima sjedište u državi koja nije člani-
ca EU niti je stranka ugovornica Ugovora o europskom ekonomskom prostoru, može
ostvarivati članska prava u društvima u kojima se za obveze društva odgovara osobno
samo onda ako je uz navedeno društvo kapitala barem još jedan član društvo kapitala
koje ima registrirano sjedište u RH, državi članici EU ili državi koja je stranka ugovor-
nica Ugovora o europskom ekonomskom prostoru ili fizička osoba koja je državljanin
RH, države članice EU ili države koja je stranka ugovornica Ugovora o europskom eko-
nomskom prostoru koja osobno odgovara za te obveze.
624
Kaznene odredbe Buljan
KAZNENE ODREDBE
1. UKIDANJE TRGOVAČKOG DRUŠTVA (čl. 621. do čl. 623.)

ZTD u odredbi čl. 621. propisuje posebnu kaznenu mjeru koja se izriče onim tr-
govačkim društvima koja protuzakonitim postupanjem nekoga organa ili člana toga
organa ugrožavaju opće dobro a društvo ih nije opozvalo. Ukidanje društva ima za
posljedicu prestanak društva o kojem ne odlučuju njegovi članovi nego sud. Propisa-
ni su i razlozi za ukidanje društva koji se aktima društva ne mogu mijenjati.
Bitno je da se ugrožava ili povrjeđuje opće dobro koje ZTD za potrebe izricanja
ove kaznene mjere ne definira, tako da ostaje na sudu za prosuditi radi li se odista o
djelovanju organa društva koje ima za posljedicu ugrožavanje općeg dobra. Kako ova
kaznena mjera do sada nije izrečena niti jednom trgovačkom društvu, sudska praksa
se za sada nije izjasnila koja protuzakonita ponašanja organa ili članova organa se
mogu smatrati ugrožavanjem općeg dobra. U književnosti su izražena shvaćanja da
bi ugrožavanje općeg dobra trebalo značiti takvo djelovanje organa društva ili poje-
dinih njegovih članova kojim dolazi do ozbiljne povrede mjera za zaštitu okoliša, pa
se dovodi u pitanje zdravlje ljudi, imovina ili priroda. No, ugrožavanjem općeg dobra
smatra se i fiktivno povećanje temeljnog kapitala društva raznim nedopuštenim prav-
nim transakcijama, kao što je povećanje temeljnog kapitala bez realnog unosa stvari
ili prava u društvo, međusobnim uplatama društava jednih te istih stvari ili prava, što
ima za posljedicu izigravanje šireg kruga osoba koje sudjeluju u pravnom prometu.
U svakom slučaju se radi o situaciji kada nadležni organi društva pasivno pro-
matraju takvo protuzakonito djelovanje njegovih članova ili članova, pa osim što ne
poduzimaju nikakve mjere da se takvo djelovanje spriječi, članove organa ne opozi-
vaju. Zato je zakonodavac u takvim slučajevima dopustio da intervenira Vlada RH koja
je ovlaštena pokrenuti postupak pred sudom radi izricanja kaznene mjere ukidanja
društva. Ovu mjeru valja razlikovati od mjere zabrane obavljanja određene djelatnosti
koje su propisane u posebnim propisima, jer takve mjere nemaju za posljedicu ukida-
nje društva nego zabranu obavljanja određene djelatnosti. Protiv društva čiji organi ili
članovi organa svojim protuzakonitim radnjama ugrožavaju opće dobro, Vlada RH je
po samom zakonu ovlaštena ustati sa tužbom koju podnosi trgovačkom sudu nadlež-
nom po upisanom sjedištu društva za koje se traži izricanje kaznene mjere ukidanje
društva.
Povrh toga, nakon što se podigne tužba, Vlada RH može od suda zatražiti odre-
đivanje više privremenih mjera i to mjere kojom bi se obustavile od primjene odluke
organa društva kojima se ugrožava opće dobro, zatim privremene mjere kojom bi se
zabranilo donošenja određenih odluka i poduzimanje određenih pravnih radnji orga-
nu ili određenom članu toga organa, odnosno svim članovima organa društva, ako se
takvim odlukama ili radnjama može ugroziti opće dobro i konačno mjere kojom bi se
odredilo da poduzete pravne radnje ne stvaraju nove pravne učinke. Navedene pri-
625
Buljan Kaznene odredbe
vremene mjere traju do pravomoćnosti odluke suda Nakon pravomoćnog ukidanja

društva provodi se njegova likvidacija, s time da prijedlog za imenovanje likvidatora
daje Vlada RH koja iz važnih razloga može zatražiti i opoziv likvidatora. U sudski regi-
star se po službenoj dužnosti upisuju sve odluke suda, a nakon provedene likvidaci-
je registarski sud provodi brisanje društva iz sudskog registra. U praksi zemalja koje
propisuju mogućnost ukidanja društva, ova se kaznena mjera vrlo rijetko koristi, zbog
same činjenice što se sprječavanje ugrožavanja općeg dobra može spriječiti na drugi
isto tako djelotvoran način, a to je kažnjavanjem odgovornih osoba društva, zabra-
nom obavljanja djelatnosti, opozivom određenih dozvola i ovlaštenja.
2. K AZNENA DJELA, PREKRŠAJI I KAZNE RAGISTARSKOG SUDA

(čl. 624. do čl. 632.)
ZTD propisuje i kaznena djela i prekršaje trgovačkih društava, odnosno člano-
va organa upravljanja. Propisani su i prekršaji fizičkih osoba, kao i kazne registarskog
suda, no ove odredbe se uglavnom ne primjenjuju iako bi ih u našem gospodarskom
okruženju valjalo primijeniti.
Naime, posve je izvjesno da se u svrhu upisa u sudski registar osnivanja ili po-
većanja temeljnog kapitala za neka društva daju netočni ili nepotpuni podaci, od-
nosno netočno se prikazuje imovinsko stanje društva. Te okolnosti ne može utvrditi
registarski sud iz izvješća o osnivanju društva ili iz revizijskog izvješća, nego osobe
koje imaju takve podatke ili imaju saznanja o tome da su počinjena kaznena djela
iz čl. 624. do 629. ZTD-a. U uređenim pravnim sustavima zaštitni instrumentarij od
takvog djelovanja članova organa upravljanja je djelotvorniji tako da je kažnjavanje
odgovornih osoba posve logična i normalna stvar. Ovom autoru nije poznat slučaj
kažnjavanja u nas po članku 624. (davanje netočnih podataka) i čl. 625. ZTD-a (ne-
točno prikazivanje imovine), niti da bi članovi uprave društva bili kažnjeni za povre-
du dužnosti u slučaju gubitka, prezaduženosti ili nesposobnosti za plaćanje (čl. 626.
ZTD), premda se zakonodavac pobrinuo da za isto kazneno djelo sada odgovaraju i
članovi društva s ograničenom odgovornošću. S druge strane, preko 24.000 subjeka-
ta je u blokadi a dospjele nenaplaćene obaveze iznose gotovo 28 milijardi kuna. Čl.
626. ZTD-a između ostaloga propisuje da ako član uprave, odnosno izvršni direktor
društva protivno odredbi čl. 251. st. 2., odnosno u svezi odredbe druge rečenice st. 1.
čl. 430. ili kao likvidator protivno odredbi čl. 374. st. 2., odnosno u svezi odredbe čl.
471. st. 5. ZTD-a u slučaju da je društvo nesposobno za plaćanje ili da je prezaduženo
ne zatraži ostvarenje stečajnog postupka, kazniti će se novčanom kaznom ili kaznom
zatvora do dvije godine. Poznato je da stečajni postupak u pravilu pokreću vjerovnici
ili zaposlenici a ne uprava društva, no kaznene prijave protiv uprave se zbog toga ne
podnose, čak što više članovi uprave podnose prijave tražbina u stečaju po osnovi
raskinutih menadžerskih ugovora, o kojima se nakon osporene tražbine vode dugo-
trajni postupci. O gubicima društva dioničari ili članovi društva u pravilu saznaju tek
nakon što je društvo blokirano, a nepoznato je u poslovnoj praksi da bi se sazvala po-
sebna skupština na kojoj bi se dale obavijesti članovima ili dioničarima da je društvo
u gubitku, premda je to zakonska obaveza uprave i u koliko se ne izvrši predstavlja
kazneno djelo iz čl. 626. st. 1. ZTD-a, pa čak i onda kada se skupština ne sazove iz ne-
626
Kaznene odredbe Buljan
marnosti. Kazneno djelo je i netočno izdavanje ili krivotvorenje potvrda o polaganju

potvrda o dionicama (čl. 627. ZTD), povreda dužnosti davanja izvješća (čl. 628. ZTD) i
povreda dužnosti službene tajne (čl. 629. ZTD).
U ZTD-u je propisano niz prekršaja sa relativno visokim kaznama koji su ostali
mrtvo slovo na papiru, iako su njima sankcionirane radnje koje itekako mogu naštetiti
djelovanju društva, njegovim članovima, vjerovnicima i izigrati poslovne partnere. Ri-
jetkost je da trgovačko društvo na poslovnom papiru navede sve propisane podatke
ili da nakon upisa u sudski registar podnese dozvole za obavljanje djelatnosti, sugla-
snosti i sl. Razne dozvole i suglasnosti dostavljaju se sudskom registru samo onda
kada je nekim zakonom propisano da se moraju dostaviti prije upisa djelatnosti u sud-
ski registar. Nije rijetkost ni da se prijave za upis relevantnih podataka, pa i onda kada
se radi o konstitutivnom upisu, podnose sa velikim zakašnjenjem, a nije poznato da je
nekome zbog toga izrečena novčana kazna. Što se pak tiče kažnjavanja registarskog
suda poznato je da su opomene bile djelotvorne, s time da postupak kažnjavanja tre-
ba dodatno razraditi. Na kraju treba kazati da je zakonodavac propisanim kaznenim
djelima, prekršajima i kaznama registarskog suda obuhvatio sve protuzakonite radnje
i propuste, pa ostaje da se ti propisi primjenjuju.
627

PRP2019 - Udžbenik Za Kolokvij 3

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

PRP2019 - Udžbenik Za Kolokvij 3

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

prof. dr. sc.

Zvonimir Slakoper Vesna Buljan, dipl. iur.

Zagreb, travanj 2010.

CIP zapis dostupan u računalnome katalogu

VIII GLAVNA SKUPŠTINA D.D. I ODLUČIVANJE ČLANOVA

8. PREDMET POSLOVANJA I SJEDIŠTE TRGOVAČKOG DRUŠTVA 25

III IMOVINA DRUŠTVA

IV PRAVNI POLOŽAJ ČLANOVA J.T.D. I K.D.

2.6. Pravo na obaviještenost 69

V ODLUČIVANJE ČLANOVA J.T.D. I K.D.

2. POLOŽAJ ČLANA U SLUČAJU PRESTANKA DRUŠTVA 89

I UVOD U DRUŠTVA KAPITALA

II OSNIVANJE D.O.O. I SIMULTANO OSNIVANJE D.D.

1. SADRŽAJ STATUTA I DRUŠTVENOG UGOVORA 110

1.4. Posebni obvezatni sastojci statuta 113

1.7.3.10.1. Uvod 137

4.6. Unos uloga 160

III SUKCESIVNO OSNIVANJE D.D.

IV TEMELJNI KAPITAL I STJECANJE I OČUVANJE IMOVINE DRUŠTVA

3. ZABRANA UPISA VLASTITIH DIONICA I PREUZIMANJA DIONICA 182

V OBVEZE, ODGOVORNOST I PRAVA ČLANA DRUŠTVA

1.2. Osnivatelji kao članovi društva 206

1.8.2.1. Uvod 234

5.2. Vrijeme primjene  257

10.2. Pretpostavke i vrsta odgovornosti 284

17. PRAVO NA TUŽBU ZBOG NIŠTETNOSTI I POBOJNOSTI ODLUKA 305

5.5. Posljedice obavljene revizije u d.o.o. 334

2.2.3. Imenovanje privremenog upravitelja d.o.o. 350

4.2.1. Uvod i izvori prava 374

5.3.3.1. Opoziv odlukom članova 394

VIII GLAVNA SKUPŠTINA D.D. I ODLUČIVANJE

10. DONOŠENJE ODLUKA OPĆENITO 418

7.2. Opoziv 442

X MONISTIČKI USTROJ ORGANA D.D.

XI IZMJENA STATUTA I DRUŠTVENOG UGOVORA

XII POVEĆANJE I SMANJENJE TEMELJNOG KAPITALA

2.5.1. Uvod i svrha pojednostavnjenog smanjenja 496

XIII PRESTANAK DRUŠTVA

3. PRIPAJANJE DIONIČKIH DRUŠTAVA 550

9.4. Omjer zamjene dionica, odnosno udjela, doplate u novcu i

11.5.1. Odluka o preoblikovanju u javno trgovačko društvo 607

GOSPODARSKO INTERESNO UDRUŽENJE

INOZEMNA TRGOVAČKA DRUŠTVA I INOZEMNA ULAGANJA

ABECEDNO KAZALO POJMOVA 629

POPIS KRATICA I SKRAĆENO CITIRANE LITERATURE

AC Adler - Clemens (izdavatelji), Sammlung von Entscheidungen zum

Koppensteiner Koppensteiner, Hans Georg: GmbH-Gesetz Kommentar, Wien, 1994.

VSRH Vrhovni sud Republike Hrvatske

ZAKONU O TRGOVAČKIM DRUŠTVIMA

ne unije iako ne obavljaju gospodarsku djelatnost, jer su ustrojene radi unapređenja

2. TRGOVAC (čl.1. st 1.)

nekim drugim obilježjima imaju sličnosti sa pojedinim tipovima trgovačkih društava

3.2. Pravna osobnost (čl. 4.)

3.3. Stjecanje prava i obaveza (čl. 5.)

3.4. Odgovornost za obaveze

obaveze društva, međutim takva odgovornost proizlazi iz preuzete obaveze pravnim

3.4.2. Odgovornost članova trgovačkog društva (čl. 10.)

Članovi javnoga trgovačkoga društva i komplementari u komanditnome druš-

3.4.2.2. Društva kapitala

Članovi društva s ograničenom odgovornošću i dioničari dioničkoga društva u

za to da bi postigao cilj koji mu je zabranjen. U postupku nije međutim utvrđivano je

4. TRGOVAC POJEDINAC (čl. 3.)

4.2. Prestanak svojstva trgovca pojedinca

8. PREDMET POSLOVANJA I SJEDIŠTE TRGOVAČKOG DRUŠTVA 25

2.6. Pravo na obaviještenost 69

2. POLOŽAJ ČLANA U SLUČAJU PRESTANKA DRUŠTVA 89

1. SADRŽAJ STATUTA I DRUŠTVENOG UGOVORA 110

1.4. Posebni obvezatni sastojci statuta 113

1.7.3.10.1. Uvod 137

4.6. Unos uloga 160

3. ZABRANA UPISA VLASTITIH DIONICA I PREUZIMANJA DIONICA 182

1.2. Osnivatelji kao članovi društva 206

1.8.2.1. Uvod 234

5.2. Vrijeme primjene 257

10.2. Pretpostavke i vrsta odgovornosti 284

17. PRAVO NA TUŽBU ZBOG NIŠTETNOSTI I POBOJNOSTI ODLUKA 305

5.5. Posljedice obavljene revizije u d.o.o. 334

2.2.3. Imenovanje privremenog upravitelja d.o.o. 350

4.2.1. Uvod i izvori prava 374

5.3.3.1. Opoziv odlukom članova 394

10. DONOŠENJE ODLUKA OPĆENITO 418

7.2. Opoziv 442

2.5.1. Uvod i svrha pojednostavnjenog smanjenja 496

3. PRIPAJANJE DIONIČKIH DRUŠTAVA 550

9.4. Omjer zamjene dionica, odnosno udjela, doplate u novcu i

11.5.1. Odluka o preoblikovanju u javno trgovačko društvo 607

ABECEDNO KAZALO POJMOVA 629

8.3. Sjedište i promjena sjedišta trgovačkog društva i podružnice

10.7. Neke izmjene i dopune upisa u sudski

2. PRAVNI POLOŽAJ POJEDINOG ČLANA J.T.D.