Download as rtf, pdf, or txt
Download as rtf, pdf, or txt
You are on page 1of 3

Memorija je sposobnost nekog dijela hardvera ili organizma da sačuva, zadrži i čita/pozove

informacije. Korištenje računara se svodi na obrađivanje podataka, a da bi to mogli raditi


potrebno je imati mjesto da se podatci spremaju. Za to se koriste memorijski uređaji kod kojih je
važno razlikovati dva pojma. 1) Memorijski mediji su dijelovi hardvera na kojima se sprema
memorija i uglavnom se dijeli na magnetne i optičke medije.
2) Pogon memorije je dio memorijskog uređaja koji "rukuje" podacima, odnosno služi za čitanje,
zapisivanje i brisanje podataka.
Memorijske uređaje možemo podijeliti na dvije vrste:
1. Stalne (non-volatile) i
2. Nestalne (volatile)
Nestalni uređaji su uređaji čiji se podaci brišnu nakon nestanka struje u računaru, dok stalni
uređaji zadržavaju podatke i nakon što je računar ugašen.
Glavni memorijski uređaj koji se koristi za spremanje operativnog sistema, softvera i fajlova na
računar je tzv. Hard Disk ili Tvrdi disk.

Sl.1. Sastav uobičajenog hard diska i objašnjenje


Hard disk se sastoji od: magnetne trake, ruke aktuatora, SATA/PATA poveznika, poveznika sa
napojnom jedinicom, jumper-a i kućišta
Magnetne trake su premazane slojem magnetskog materijala te se na njima drže podatci.
Kada želimo podatke sa diska, trake se okrenu dok dio podataka koji tražimo ne dođe do ruke
aktuatora koja ih čita, piše i briše. Na zadnjem dijelu hard diska se nalazi: SATA ili PATA poveznica
kojom vezujem disk sa matičnom pločom, poveznica za povezivanje na napojnu jedinicu i jumper
postavke.

Kompjuterski hard disk nije jedina vrsta hard drive-a, također postoji poznati Flash drive koji je
vrsta tzv. solid-state drive-a i najčešće se povezuje putem USB (Universal Serial Bus).
Hard drive može biti interni, odnosno unutar kućišta računara i eksterni, odnosno van računara
unutar svog kućišta i najčešće povezan putem USB-a.

Razlika solid-state drive-a od uobičajeni hard diskova je da koriste integrisana kola, čipove da
spremaju podatke za razliko od magnetnih traka. Ovakav način spremanja podataka ima mnoge
prednosti: manji trošak struje, brži pristupak podatcima, te manja šansa da se ošteti u slučaju
npr. pada. Nažalost imaju i nedostatke zbog kojih nisu više korišteni; Mnogo su skuplji od
mehanički, te je kapacitet memorije manji. A najveći nedostatak je što imaju određen životni
vijek.

Na magnetnim trakama se nalaze sektori. Sektor je minimalna određena memorijska jedinica


hard diska koja sadrži podatke. Svaki sektor drži određen broj podataka, uobičajeno 512 ili 4096
byte-a za hard disk ili 2048 za CD-ROMe i DVD-ROMe.
Veća jedinica od sektora je cluster. Cluster je jedinica koja služi za raspodjelu fajlova i direktorija.
Da bi se smanjio trošak upravljanja podataka na disku, filesystem raspodjeluje podatke ne po
sektorima već po skupovima sektora - clusterima. Ako mali fajl spremimo u veliki cluster, ostatak
cluster-a će biti ne iskorišten -- tzv. "slack space", ali se zato znatno smanjuje fragmentacija i
trošak upravljanja.

Particija je korisnički određen dio diska koji je uglavnom korišten (i potreban) za instalaciju
operativnog sistema. Više particija omogućuje instalaciju više operativnih sistema na jednom
računaru. Također se na particiji može pisati VBR (Volume Boot Record) koji je potreban za boot
proces računara. Ako želimo instalirati OS ili spremiti neke lične datoteke na jednu particiju
moramo je formatirati. Formatiranje je proces brisanja svih podataka sa particije i ugradnje file
system-a.

Fragmentacija je pojava u kojoj filesystem nakon promjene jedne datoteke, sadržaj te datoteke
spremi u sektore koji nisu jedni do drugih već prostranjeni kroz disk.
Zbog fragmentacije se može znatno povećati vrijeme za koje disk čita podatke jer se trake moraju
okretati od jednog dijela datoteke do drugog. Ovo nije problem kod SSD jer nema trake da se
okreće.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------

DODATI:
Kapacitet memorije, fajl, file sytem, MB i MiB, Partition Table, MBR i
VBR

MS-DOS partition table info:

The information about primary partitions and an extended partition is contained in the Partition
Table, a 64-byte data structure located in the same sector as the Master Boot Record (cylinder 0,
head 0, sector 1). The Partition Table conforms to a standard layout that is independent of the
operating system. Each Partition Table entry is 16 bytes long, making a maximum of four entries
available. Each entry starts at a predetermined offset from the beginning of the sector, as
follows:

Partition 1 0x01BE (446)

Partition 2 0x01CE (462)

Partition 3 0x01DE (478)

Partition 4 0x01EE (494)


Disk structure:

(A) track

(B) geometrical sector

(C) track sector

(D) cluster

You might also like