Osnove zdravstvene statistike

Metode istraživanja u fizioterapiji

T- TEST
T-test je statistički postupak za određivanje statističke značajnosti razlike između 2
uzorka, tj. između dvije aritmetičke sredine.

Standardna pogreška aritmetičke sredine

standardna devijacija distribucija aritmetičkih sredina uzoraka iste veličine oko prave
aritmetičke sredine (μ)
određuje granice pouzdanosti unutar kojih se nalazi prava aritmetička sredina
SD
SM 
N

Moramo biti svjesni da kada dobijemo aritmetičku sredinu uzorka, da je to samo

procjena aritmetičke sredine populacije (ili prave aritmetičke sredine). Što je uzorak veći i što
je pojava koju mjerimo manje varijabilna, to će naša aritmetička sredina uzorka biti bliža
pravoj aritmetičkoj sredini.
Prema tome, pogreška koja se veže uz svaku aritmetičku sredinu uzorka, bit će to veća
što je pojava koju mjerimo više varijabilna i što je uzorak manji.
Kako na varijabilnost neke pojave ne možemo djelovati, a na broj mjerenja možemo,
jasno je da možemo povećanjem broja mjerenja smanjivati pogrešku koja se povezuje uz naše
mjerenje.

Pomoću standardne pogreške aritmetičke sredine možemo izračunati tzv. granice

pouzdanosti. To je interval unutar kojeg se, uz određenu sigurnost, nalazi prava aritmetička
sredina (aritmetička sredina populacije).

U intervalu M ± 1 SM nalazi se aritmetička sredina populacije uz 32% rizika.

U intervalu M ± 2 SM nalazi se aritmetička sredina populacije uz 5% rizika.
U intervalu M ± 3 SM nalazi se aritmetička sredina populacije uz gotovo 100% sigurnosti
(manje od 1% rizika).

Vrste t-testa

Razlikujemo sljedeće vrste t-testa:

t-test za velike nezavisne uzorke

t-test za male nezavisne uzorke
t-test za velike zavisne uzorke
t-test za male zavisne uzorke
t-test za proporcije

1
Postoji i t-test gdje se uspoređuje naš uzorak s nekom unaprijed zadanom vrijednošću
(normom).
Uzorci se razlikuju po veličini: do 30 se smatraju mali, a iznad toga su veliki, no, neki
autori smatraju da do 50 podataka (ispitanika, mjerenja) predstavlja mali uzorak.

nezavisni uzorci  dvije odijeljene skupine ljudi

zavisni uzorci  jedna skupina na kojoj je dva puta mjerena ista pojava

Tipični primjeri dvaju nezavisnih uzoraka su:

- dvije srednje škole (npr. medicinska i tehnička)
- mlađi i stariji ispitanici
- predškolci i školska djeca
- dvije vrste terapije
- vježbaju / ne vježbaju
- muškarci i žene
- SSS i VSS
- selo / grad
- za / protiv
- bolesni / zdravi…

Zavisni uzorci su uobičajeni primjer mjerenja prije – poslije kod provjeravanja djelovanja
neke terapije ili postupka, obrazovnog, odgojnog, medicinskog, terapeutskog, tehničkog itd na
istoj skupini ljudi.

T-test promatra odnos razlike između dviju aritmetičkih sredina, i pogreške (ili
standardne pogreške) te razlike. Što je razlika više puta veća od svoje pogreške to joj „više
vjerujemo“.

razlika
t
s tan dardna  pogreška  razlike

Kada odredimo koliki je t, potrebno je izračunati stupnjeve slobode, te pronaći

granične vrijednosti t-testa u tablici. Zaključci mogu biti sljedeći ovisno o veličini dobivene t
vrijednosti:

dobiveni t < granični t (5%) < granični t (1%)

P>0.05 Razlika nije statistički značajna.

dobiveni t = granični t (5%)

P=0.05 Razlika je statistički značajna.

granični t (5%) < dobiveni t < granični t (1%)

P <0.05 Razlika je statistički značajna.

dobiveni t = granični t (1%)

P=0.01 Razlika je statistički značajna.

granični t (5%) < granični t (1%) < dobiveni t

P <0.01 Razlika je statistički značajna.

2
 Ako ustvrdimo da je razlika statistički značajna, to ne znači nužno veliku razliku,
nego taj pojam u statistici ima sasvim određen i definiran smisao:
Ako kažemo da je neka razlika statistički značajna, onda smo zapravo ustvrdili da
razlika, koja je nađena, bez obzira na veličinu razlike, nije slučajna, već da razlika vrlo
vjerojatno postoji i među populacijama.
Naprotiv, ako tvrdimo da neka razlika nije statistički značajna, to znači da razlika koju smo
prilikom našeg mjerenja dobili, može biti i slučajna posljedica variranja uzoraka, a da među
populacijama, kojima ti uzorci pripadaju, možda i nema nikakve razlike.

Razlika između aritmetičkih sredina velikih nezavisnih uzoraka

SD12 SD 22
SM1 M 2    S2M1  S2M 2
N1 N2

Standardna pogreška razlike između dvije aritmetičke sredine jednaka je drugom

korijenu iz sume kvadriranih standardnih pogrešaka obiju aritmetičkih sredina.

t
razlika M1  M 2
s tan dardna  pogreška  razlike t
S M1  M 2
Uz t-test treba izračunati i stupnjeve slobode (df, n' ili SS): df = (N1-1) + (N2-1)

Smatra se da razlika treba biti 1,96 puta veća od svoje pogreške, uobičajeno se uzima razina
značajnosti od 5%, a to znači ovo: ako u populaciji ne postoji nikakva razlika između dviju
aritmetičkih sredina, onda bi se takva konkretna razlika koju smo dobili, mogla slučajno
dogoditi samo 5 puta u 100 mjerenja, a to je malo vjerojatno, pa zato možemo uzeti da je
razlika statistički značajna.
Prema tome, razina značajnosti od 5% znači zapravo šansu od 5% da smo
pogriješili.
Drugim riječima, razina značajnosti je u stvari nivo rizika. Ako ustanovimo da je neka
razlika statistički značajna na nivou od 5% ili manjem (dakle, ako je t=1,96 ili više), piše
se izraz P<0,05 što prevedeno znači da je vjerojatnost da smo pogriješili (P) manja od
5%.
Što je vrijednost t-testa veća, to znači da je omjer razlike i pogreške te razlike veći,
dakle da je razlika to više puta nadmašila svoju pogrešku. Što je vrijednost t-testa veća, rizik
da smo pogriješili kada tvrdimo da je razlika značajna, smanjuje se.
Razina značajnosti od 5% samo je najčešća razina, koja se u većini slučajeva
upotrebljava, ali je razumljivo da nam je ponekad potrebna i stroža razina značajnosti,
odnosno, minimalni rizik koji si možemo dozvoliti. Ako je t = 2,58 ili više, onda se naš rizik
da griješimo smanjio na 1% ili čak manje od toga.
Naprotiv, ako razlika, prema upotrijebljenom kriteriju nije statistički značajna, iza
vrijednosti dobivenog t izraza napisat ćemo P > 0,05, što znači da je šansa pogreške veća od
kriterija koji smo odabrali (npr. 5%).

3
Razlika između aritmetičkih sredina malih nezavisnih uzoraka

M M SD12 N1  1  SD 22 N 2  1
SD 
t  1
1
2
1
N1  1  N 2  1
SD 
N N
1 2

Broj stupnjeva slobode izračunava se na sljedeći način: SS = (N1-1) + (N2-1).

Razlika između aritmetičkih sredina velikih zavisnih uzoraka

Ako su dvije varijable, između kojih smo našli neku određenu razliku, u
korelaciji, onda se formula za izračunavanje standardne pogreške razlike nešto mijenja:

SM1  M 2  S2M1  S2M 2  2r1, 2SM1 SM 2

Pri čemu je r korelacija između dviju varijabli.

Razlika između aritmetičkih sredina malih zavisnih uzoraka

Postupak za male zavisne uzorke naziva se još „metoda diferencije“. Temelji se na

utvrđivanju prosječne razlike između prvog i drugog mjerenja, te se onda promatra koliko je
svaka pojedina razlika udaljena od prosječne razlike. Te se udaljenosti kvadriraju i zbroje, i
one predstavljaju Σd2 u formuli.

M dif df = N-1
t 
d 2
N N  1