A N T U N BARAC / BIJEG OD KNJ I GE

UREDNIK BIBLIOTEKE
J OZ O LAUŠIĆ

v
 ANTUN BARAC

BIJEG OD KNJIGE

NAPRIJED
1965
 Predgovor

SAMOTNIČKI PUT VISINE

Na početku i pred kraj svoga životnog puta, An­

tun Barac očitovao se stihom. Pjesm a je stvarni i
simbolični okvir njegova stvaranja, osnova njegova
pogleda i vizije svijeta. I upravo ta činjenica baca
posebno svjetlo na njegov historijsko-naučni, teorij-
sko-esejistički i kritički rad. Kao književni historičar
on je pozitivističkom jasnoćom i širinom pogleda,
snagom doživljaja, čvrstinom argum enta i dijalektič-
nošću metode, okrenuo hrvatsku nauku o književno­
sti na složene znanstvene vidike i putove istraživanja,
u »djevičanski neiskorišteno područje« naše književ­
nosti. Kao teoretičar i esejist otvarao je životnu pro­
blematiku i sam ostalnu m isaonu sintezu naše knji­
ževnosti, njene razvojne konstante u tokovima naših
historijskih zbivanja i u strujam a svjetske kulture.
Kao k ritičar pratio je nastojanja mladih i iz prašine
zaborava oživljavao je »mrtvu« riječ ne da smeta ne­
go da pomaže životu. Književnost nije bila samo pred­
m et njegovih istraživanja, nego strast, životna po­
treba i smisao.
Od ranih kritičkih napisa uoči prvog svjetskog
rata pa kroz četrdeset godina javnog djelovanja i
rada, njegova pažnja okrenuta je »jezgri životnog
problema«.
»17 nas je uopće rijetko kada nabačeno pitanje:
kakav je naš poziv, kakav je smisao naše egzistenci­
je? — Rečenice o sm irivanju Istoka i Zapada, kao i
o slaviziranju ili balkaniziran ju Evrope, obične su

5
fraze, kao što bi fraziranje bilo svako filozofiranje
pojedinaca o našoj historijskoj m isiji. N o pokušaj
da se istraži kakve je ideje naša književnost preuzi­
mala od drugih, kako ih je obrađivala, kako je naše
društvo reagiralo na njih, već bi nas m ožda uputio
na pravi trag. Ž ivot književnih struja, sudbina razli­
čitih pokreta, sudbina i aktivno st naših političkih i
nacionalnih ideologa, sve je to donekle našlo odziva
u književnosti — i na sve to bi mogla bar djelom ično
da dade odgovor historija naše književnosti, kad bi­
smo jo j m ogli dati više zamaha i učiniti od nje do­
ista nacionalnu duhovnu nauku kojoj su i filologija
i estetika samo sredstva, a cilj su jo j najkrupniji pro­
blemi nacionalne i uopće čovječje egzistencije.«
B arac počinje borbeno i vehem entno očitovati
svoje m ladenačke zanose i estetska uvjerenja, ali u
daljem razvoju i sazrijevanju njegov izraz postaje
sm iren i zaokružen. D osljedno je proveo načelo koje
je više puta isticao: »Mnogo se teoretizira uvijek
onda kad se malo radi.« Od ljudi svoga užeg zavičaja
naslijedio je radnu upornost, anonim nost i jednostav­
nost trudbenika. I prividno, njegovo djelo kao da ra ­
ste u samoći, izvan žučnih polem ika, izvan bura, u
akadem skom m iru. Istin a je da začuđujuća tišina i
sklad nose arh itek tu ru njegovih st'udija-portreta kao
što su: Vidrić, M ažuranić, K ranjčević, M atoš, Nazor,
Goran Kovačić. To je sklad zrelih spoznaja i iskustva,
sam ostalna filozofija um jetnosti. Ali u prisnijem i
svestranijem dodiru, ispod površinskog m ira, izra­
n ja uznem irena svijest, životna stvarnost puna suko­
ba, grč i krik života. Kao h isto ričar i znanstveni rad ­
nik n ije stvarao sistem e nego je, u složenim područ­
jim a rada, tražio istinu i istinitost um jetničkog djela.
Njegov rad je ogrom an i višestruk, sam otnički i če­
sto sam ozatajan. P rihvatio se posla koji su ranije
generacije tek načele i sam je izvršio djelo za koje
bi bila p otrebna jedna ekipa stručnjaka.
Djelovao je na nekoliko generacija om ladine k^ao
kritičar i urednik »Mladosti« (1925—1933) i kao sve­
učilišni nastavnik (1930—1955). Njegov utjecaj nije

6
bio presudan, je r samo jaki društveni pokreti mogu
m ijenjati svijet, a ne pojedinac, ali je njegova pri­
sutnost bodrila. Razumio je nemire, zanos i traženja
mladosti. I kao nastavnik i kao čovjek ulijevao je
povjerenje. U njem u smo gledali p rijatelja koji ne
može iznevjeriti. On svoja uvjerenja i prijateljstvo
mladih generacija nije iznevjerio. Svoj ispit vjerno­
sti polagao je u ustašk,im logorima Jasenovac i Sta­
ra Gradiška od studenog 1941. do svibnja 1942. go­
dine.
Djelo Antuna Barca u cjelini ima naglašeno znan­
stveni k arakter, ali u jeziku i u stilu progovara intu­
itivni mislilac i izražava se stvaralačka ličnost. Je­
dan naslov ili jedna rečenica mogu približiti i otvo­
riti pogled u sam proces m išljenja. Jedinstvena knji­
ga Barčevih eseja nosi naslov Veličina malenih. To
spajanje suprotnosti u naslovu uvodi nas u unutar­
nje antinomije, u izvor doživljaja. Pod skladom for­
me Vidrićeve lirike, pod površinom klasično organi­
ziranih slika, otkriva patnju, a u vijom om kovitlacu
Kranjčevićevih stihova, otkriva skjad i harm oniju
pjesničke vizije. Kao kritičar ne sputava pjesnika u
okvir svojih hipoteza nego iz doživljaja i pjesničkog
gradiva izrasta znanstvena metoda. Iako su pisac,
djelo i čitalac u estetskom vidu neovisni i samostal­
ni, Barac ih gleda uvijek i u međusobnoj vezi i djelo­
vanju. Time njegova estetika ima oznaku moralnu,
psihološku i sociološku, a historijska m etoda koju
dosljedno provodi oslobađa ga od dogmatizma i nor-
mativnosti. Na osnovno pitanje koje postavlja nauka
o književnosti: š to je književnost?— Barac je svo­
jim djelom u cjelini dao odgovor i našu nauku izveo
na nove putove.
Književno i filozofsko djelo živi u svojoj unutar­
njoj logici i strukturi, kao samostalni organizam,
š to je djelo veće i značajnije time je i samostalnije.
Ali istovremeno, što je djelo veće i značajnije, u nje­
mu jače dolaze do izražaja psihološke, misaone i
kreativne oznake pisca. Samo jakp. individualnost

7
 može ostaviti trag, utisnuti svoju oznaku svijetu koji
izgrađuje. To je paradoks stvaranja.
0 tom paradoksu, o istovetnostd i različitosti dje­
la i pisca, Barac je napisao mnogo stranica, a poseb­
no u m onografiji o Ivanu M ažuraniću. Pišući o knji­
ževnosti, bilježio je i vlastitu duhovnu autobiogra­
fiju.
Zacrtati p o rtre t A ntuna B arca nije jednostavno.
Pod m irom njegova lica skrivao se nem ir osjetljiva
čovjeka, pod jednostavnim skladom njegovih zaklju­
čaka skrivali su se časovi bdijenja, nem irnih traže­
nja, očajanja, sum nji i otkrića.
Vidio sam ga prvi p u t u zim skom sem estru 1938.
godine u staroj zgradi zagrebačkog Filozofskog fa­
kulteta. Bio sam student prve godine.
Danas dok pišem predgovor knjizi eseja i zapisa
Bijeg od knjige, vidim ga živa. Moje riječi i sjećanja
gube se p red potresnošću i snagom tih zapisa. I izo­
stavljam ih.
Bijeg od knjige nije sam o autobiografski podatak
i ispit savjesti u prelom nim danim a naše zemlje, nije
samo potvrda dosljednosti čovjeka i djela, nego i
snažno m isaono svjedočanstvo o vrem enu.
K njigu je još za života sprem io za štam pu sam
Antun Barac. K ad smo se prvi pu t poslije oslobođe­
n ja zemlje sreli, opet u zgradi starog Filozofskog fa­
kulteta, n a m oje pitanje: k^ako je prošao kroz dane
ratn e strave, — odgovorio je: »Teško je kazati rije­
čima. Im a m zapise iz godina rata. Kad bude vrijem e,
bit će objavljeni.« I kasnije, u nekoliko navrata raz­
govarali smo o sadržaju knjige, ali je uvijek završa­
vao: »Nije još vrijem e da se objavi. Suviše sm o blizu
događajima, a knjiga im a lični karakter.«
Nije volio ispovijesti. O sebi je govorio indirekt­
no, objektivnošću analitičara i stoičkim m irom m i­
slioca. š k r ti autobiografski podatak tim e je posta­
jao značajniji.
U m jetnost i nauku nije odvajao ni kao kreativni
akt ni kao cilj čovjekovih težnja i spoznaja. »7 sam
sam ponekad pisao pjesm e — govorio je — ali ne
sa željom da budem pjesnik, nego da zabilježim mi­
sao ili raspoloženje. Jedan stih može kazati više od
mnogo stranica opisne proze.«
Govorio je šutnjom . I jedva prim jetljiv pokret ili
iznenadna riječ otkrivali su unutarnje, ljudske di­
menzije složene i cjelovite ličnosti.
Bijeg od knjige izlazi deset godina poslije smrti
pisca. Kako je do toga došlo? U susretu s Nevenkom
Barac (suprugom profesora Barca) došlo je do raz­
govora o toj knjizi. Sm atrao sam da je »vrijeme da
se knjiga objavi«. I predložio sam rukopis izdavač­
kom poduzeću »Naprijed«.
Tako je rukopis iz samoće prešao u život kojemu
pripada.
Knjiga u cjelini, a posebno poglavlje K Z S T G —
nije samo autobiografski podatak i svjedočanstvo o
vremenu, nego ljudski, moralni, pjesnički čin.

Jure Kaštelan
BIJEG OD KNJIGE
 BI JEG OD K N J I G E
(Zabilješke iz g. 1943. i 1944.)

Niz članaka, skupljenih u ovoj knjizi, različit je

po gradivu i namjeni, a i po razlozima svoga postanja.
No ipak, ih veže zajedno sličan izvor. Svi su oni na­
pisani između godine 1941. i godine 1944. Duševno
stanje, iz koga su nikli, dalo bi se najbolje označiti
riječima: odvratnost prem a knjizi, bijeg od knjige.
Istaknuta hrvatska spisateljica, koja još uvijek
vjeruje, kako je književnički posao uzvišen, ima spo­
menar, u koji su zabilježili svoje napom ene različiti
naši i strani književnici, njezini znanci. Predala ga je
i piscu ove knjige. On joj je — nakon nemale muke,
što da zabilježi — zapisao po prilici ovo:
— »Pisati i govoriti o sebi pripada među najteže
zadatke, pred koje čovjek može biti postavljen. Ma
koliko se toga klonio, njegove će riječi sadržavati
nešto nam ješteno, a po tom i neiskreno. Pa kad sam
već došao u ovu knjigu kao književnik, mislim, da ću
biti najiskreniji, ako otvoreno priznam, da do knji­
ževnosti, u njezinu običnom smislu, držim vrlo malo.
J^ajveći dio_onoga, što zovu literaturom , sam o je
sm jesa pozerstva, laži, frazerstva. iza koje čovjek ne
osjeća n i š t a ^ l i s tvaraoca^deojljte uz svoj književ­
nički rad znao_jSpojilLiZovješpfo, ubrajam među
najviše tipove _čovječans^va^Jo me opet zbližava s
knjigama—«.
Vlasnica spom enara kao da nije bila zadovoljna
s prvim dijelom ove bilješke. A njezin pisac naprotiv

13
drži, da m u je bila dužnost pisati onako, kako misli.
Bilo je to u onom e razdoblju hrvatske književnosti,
koje je u jednom predavanju na »H rvatskom krugo-
valu« obilježeno riječim a:
»Tu je upravo (tj. u NDH) književnost i knjiga
uopće doživjela svoj razm ah, v jerojatno najveći, ot­
kad postoji. I to ne samo brojem , nego i vrsnoćom .
M ogućnost, da otvoreno i iz sve duše kaže toliko toga,
što je godinam a i desetljećim a trebalo potiskivati i
prešućivati, potreba, da se iznova oživi i podigne to­
liko toga, što se silom htjelo ukloniti ili rascjepkati,
i konačno svijest, da im a toliko toga, što tre b a na­
pisati, kazati, viknuti čitavom svijetu, a možda n aj­
prije i nam a sam im a — sve je to dalo povoda bujnoj
i obilnoj djelatnosti, što je zadivila i strance, pogo­
tovu one, koji su vidjeli krvavo bojište duž H rvatske,
popaljena sela i opustošena polja.«
Im a mnogo u p o rišta za ovakve tvrdnje. B ujnost
na knjižarskom tržištu iznenađuje. U Zagrebu se go­
dišnje izdaje mnogo knjiga, i u oprem i, u kakvoj se
one n isu p rije pojavljivale. Mogu se opravdavati i
riječi o slobodi: sad se-pružila m ogućnost, da obilno
pišu i štam paju svoje stvari ljudi, koji se^ nekad u
književnosti n is u s m je li h rp o m o K tr '
Ustaške vlasti pokazuju prem a knjizi i književ­
nicima neobičnu naklonost. Uvele su m nogobrojne
državne nagrade, koje se svake godine, n a Antunovo,
dijele uz prigodnu svečanost. N agrade su prilično vi­
soke — što je važno, k a d se uzm e u obzir, nagrađeni
pisci dobivaju usto i običajan ho n o rar po štam panim
arcim a. Ćini se, da su neki od n jih i udesili svoj rad
tako, da bi svake godine mogli dobiti kakvu nagradu.
Na taj način prihodi od književnoga rada znače zna­
tan prilog u m jesečnom i godišnjem proračunu poje­
dinih intelektualaca.
H onorari su za književne sastavke vrlo porasli —
osobito u listovima, koje podržava ustaška vladavina
(H rvatski narod, Nova H rvatska, Sprem nost, Neue
O rdnung). Oni se udešavaju prem a po rastu cijena,
pa su se od g. 1941. do 1944. digli od 1000 kuna na

14
15.000—30.000 kuna po članku. To iznosi gotovo ko­
liko i cijela m jesečna plaća državnih nam ještenika.
Kako su takvi sastavci većinom kratki — a ne mo­
raju po sadržaju biti ni novi — okretan pisac može
svake nedjelje napisati b ar ponešto. Neki se književ­
nici obilno okorišćuju tim a m ogućnostima zarade, te
se pojavljuju u listovima svakih osam dana. Kažu, da
je neki od njih rekao, da m u nikad nije bilo tako
dobro, kao sada. Jedan drugi može pak m irno nasta­
viti svoj predratni način života, ispijajući svaki dan
toliko čaša piva, koliko je pio i prije 1941.
Doći do takve zarade vrlo je lako svakome, tko je
u književnosti stekao neki glas. Urednici izjavljuju,
da im je u prvom redu do imena. Zato poznatije pisce
salijeću pozivima na suradnju — i listovima, i ličnim
pohodima, i telefonskim razgovorima. Dok je nekad
i najbolji književnik morao često i više nedjelja če­
kati, da dobije bijedni honorar po retku, danas iz­
davači nuđaju novac unaprijed — ne brojeći retke,
ne uzrujavajući se, da li će plaćeni članak dobiti u
određeno vrijeme. Pozivi na suradnju, što ih šalju s
različitih strana, gotovo su istovetni, i svuda se is­
tiče, kako će honorar biti u razm jeru sa skupoćom:
»List će Vašu suradnju honorirati vodeći računa o
današnjim visokim cienama, i to ne po b roju redaka,
nego po članku«.
(Hrvatski narod, 23. VII. 1943.)
»Razumije se samo po sebi, da ćemo Vašu cije­
njenu suradnju znati dostojno honorirati.«
(Neue Ordnung, 4. VII. 1944.)
»Briga« ustaških vlasti za književnost očituje se
i na drugi način. M atica hrvatska dobila je monopol
za prijevodnu beletristiku. Drugi izdavači, koji žele
s toga područja nešto izdati, m oraju je moliti za do­
puštenje i platiti joj. Neki odlomci njezina cirkulara
o tome glase:
»Za izdatke oko ocjene djela i upravne troškove
pripada Matici hrvatskoj po arku izvornika ili po
jednakom opsegu prijevoda, proračunatu na veličinu

15
Suvremene Knjižnice Matice hrvatske, p risto jb a od
Kuna 10 od svakih sto p rim jerak a hrvatske naklade.«
»Pristojbe za odobrenje novog izdanja iznosi 50%
pristojbe već navedene.«
^ O s n iv a j u se nova m eđunarodna književnička ud ru ­
ženja. »Savezničke« države (Italija, N jem ačka) daju
pojedinim hrvatskim književnicim a obilne potpore,
da mogu boraviti u njim a. P riređuju se književnički
sastanci i u m anjim »savezničkim« zem ljam a (B u­
garska. R u m u n jsk a ),k am o dolaze predstavnici h rvat­
ske književnosti i nauke. H rvatske se knjige prevode
na stran e jezike, poim ence na talijanski i njem ački.
Pojedini autori dobivaju za kakva prigodna izdanja
svote, koje se p en ju n a stotine hiljada, pa i na mi-
lione Kuna.
Zaista, nikad hrvatski književnik nije im ao p ri­
like kao sada, da dođe do novaca, š to neki tvrdoglavci
— po m išljenju ustaških vlasti — neće da upotrebe
tu priliku, tko im je kriv? K ad čovjek sam o pomisli
na svote, koje u im e h o norara p rim aju p raktični po­
jedinci, gotovo m u se zavrti u glavi. Od hiljadarki
nabu b ru ju lisnice pisaca kao i lisnice švercera. Hilja-
darke, crvene hiljadarke, kovitlaju se u m ašti, prouz-
rokujući vrtoglavicu. N jihovo rum enilo postaje sve
intenzivnije, sve intenzivnije, izazivajući n a koncu sli­
ku krvi, što su je prolili oni, koji tako dobro plaćaju.
I kraj pom isli na takvu književnost čovjeka naglo
hvata m učnina.

U nekoliko navrata u toku ove četiri ra tn e godine

spopalo me čuvstvo gađenja p ri pomisli n a knjigu i
književnike. Prvi je to p u t bilo odm ah iza stvaranja
NDH, kad je ustaški m in istar prosvjete stao p rim ati
pojedince i o svojim razgovorim a s njim a slati u
javnost izvještaje. Još nije bio pravo ni zasjeo na
svoj položaj, a već su m u stali dolaziti ku ltu rn i rad ­
nici i književnici. Stali su m u laskati kao čovjeku,
koji je na to m jesto došao po sposobnosti, te je u p ra­

16
vo njem u nam ijenjeno, da izvede preporod hrvatske
kulture. Laskali su mu i književni radikalci i knji­
ževni oportunisti. Laskali su m u tako odvratno, da je
to u jednome času i njem u bilo previše, te je u javnoj
izjavi udario na takve pisce. Taj su udarac osjetili svi
— i oni, kojih se ticao, ali i ostali stvaraoci, koji ni­
kad nisu imali iluzija o duševnosti toga m inistra. Prvi
sam p u t upravo tada jasno požalio, što sam ikada
išto napisao, i što se m oram ubrajati među knji­
ževnike — među ljude, o kojim a i takav čovjek može
s pravom govoriti s visoka.
Drugi sam put osjetio takvo gađenje nakon po­
vratka iz logora. Vidio sam, kako pojedinci marljivo
pišu dalje, kao da se oko njih ništa ne događa, i kako
mimo prim aju honorare na sve strane, kao da je nji­
hov posao običan obrtnički rad, koji se vrši prem a
narudžbi i prem a željam a svakog boljeg platioca.
Shvatio sam — do bola — svu bijedu ovakva knji­
ževničkog posla i svu^ništavost pisaca, koji mogu
mirno objavljivati pjesme7 članke, studije i pripovi­
jesti uprava predratnim tpmpnm _ pa čak i ubrzarto
— kao da je sve oko nas u savršenom redu, i kao da
stotine hiljada liudi. članova vlastitog naroda, ne
um iruju na [užasni iim prilikam a. Djeca, žene, starci,
borci um iru na putovima, njivama, u zakloništima,
u spaljenim kućama — od pušaka, bomba, vatre, bo­
deža. H rvatskih m jesta nestaje, iščezavaju čitava na­
selja, život svaki dan donosi sve sablasnije prizore.
A u Zagrebu književnici raspravljaju o autonomiji
književnoga stvaranja, o jedinstvu istine, dobrote i
ljepote.

š to u takvim prilikam a može čovjek nego vrisnuti,

riknuti od užasa i gnušanja nad ponajvećim dijelom
onoga, što se uz talam base iznosi kao dokumenat
stvaranja, kulture, um jetnosti?
V jerojatno svatko u svome životu upozna časove
umora, kad mu se sav njegov rad čini besmis1pn’rn
2 Bijeg od knjige 17
a njegovo zvanje n ajispraznijim od svih. No valjda
nem a težeg čuvstva negoli je ono, koje obuhvati čo­
vjeka kad zna, da i dalje m ora vršiti neki poziv, a ne
vjeruje, da on im a nekog smisla. Još više od toga —
ako sve to, što je p rije držao predm etom nauke i ži­
vota, u mnogo važnijim pitanjim a stvarnosti postaje
i za njega vrlo sićušnim! V jerojatno slično čuvstvo
doživljava i svećenik, kad izgubi vjeru, te osjeća, da
ljudim a ozbiljno govori o nečemu, do čega ne drži
ni sam. No njem u p reo staje utjeha, da može i bez in­
timnog p rista jan ja uz pozitivnu religiju djelovati na
svoje vjernike etički. No što da kaže čovjek, koji bi
m orao i dalje kroz cijeli život govoriti o književnosti
— a ovamo bi najvolio riknuti:_Sva je ta vaša knji­
ževnost, osim rijetk ih izuzetaka, sam o slika bes­
k rajne ništavosti i praznine!

M ikulinska gora. Spom inje je Ivan M ažuranić u

svojoj prvoj pjesm i, s početnim stihom »Vinodolski
dolče, da si zdravo«:

Kad va škuroj Mikulinskoj gori,

Polag tebe koja se proteže,
Znadio sam hodit doli, gori,
Vesel bil san, izreć se ne može.
Kad vetraci ugodno puhahu,
Navadan bih gledati slaviće,
V gnjizdu svojem kada počivahu,
Ter iz njega kazahu glaviće.

P jesm u je M ažuranić ispjevao u svojoj šesnaestoj

godini, 1830., kad u živoj hrvatskoj književnosti još
nije im ao nikakva uzora. U n jo j je naivno, ali iskreno,
izrazio svoja ushićenja, što ih je kao dječak proživ­
ljavao u šumici kraj svoga rodnog m jesta.
Svi smo mi, rođeni po selim a i gradićim a H rvat­
skog prim orja, im ali u blizini takvu šumicu, u kojoj
smo doživljavali, što i pjesn ik »Sm rti Smail-age čen-

18
gijića«. Sve je u tim šumicama bilo isto kao u Miku­
linskoj gori: šetnje, igre, ptičija gnijezda — no više
od svega osjećaj beskrajne slobode u dodiru s p ri­
rodom.
Spremajući građu za m onografiju o Ivanu Mažu-
raniću, zamolio sam dra. Milutina Mazuranića za
neke podatke o Novome i o Mikulinskoj gori. Odgo­
vorio mi je: »Mikulinska gora postojala je još ne­
davno. Sad su je posjekli Talijani.«
A kao što su učinili s Mikulinskom gorom, tako su
učinili sa gotovo svima šumicama Hrvatskoga p ri­
morja. Naši stari hrastovi, koje su naši djedovi i p ra­
djedovi uzgajali kao živa ljudska stvorenja^ uništeni
su. Gotovo čitavu fiziognomiju davale su Vinodolu
upravo te hrastove šumice. Sad se to očito prom ije­
nilo. Prim orska bura, koja je prije u njim a gubila
svoju snagu, nem ilosrdno nosi preostalu zemlju. Ta­
lijani daju posječena stabla piliti u našim pilanam a
i prevoze izrađeno drvo k sebi u Italiju.
U takvoj jednoj šumici, Brdu — koja i po nazivu
donekle sjeća na M ikulinsku goru — provodili smo
najveći dio djetinjskih dana svi mi dječaci iz mjesta.
A tamo smo najradije odilazili i kasnije, i stariji i
mlađi, da u sjeni hrastova tražim o odmora, da čitamo
i razgovaramo. Tu se jednog dana skupila i cijela
naša porodica, s pradjedom u sredini, kao s nekim
patrijarhom , a oko njega sinovi, unuci i praunuci.
Pradjed visok i suh, nešto prignut, dobar i prim itivan
čovjek, s kosom bijelom i kovrčavom kao u mlada
jagnjeta. Sinovi m u ljudi u naponu snage, čvrsti kao
i hrastovi na Brdu. A uz njih mnogo unuka i prau­
nuka — neki već odrasli, neki u školama, a neki još
malena djeca. Cijela silno razvita loza, puna izdr­
žljivosti i volje za životom, šireći se i dižući se u vi­
sinu, s punom vjerom, da će postati još jačom.
Od toga je vrem ena prošlo jedva nešto preko tri­
deset godina. I sad je gotovo sve to mrtvo. Pradjed
i njegovi sinovi um rli su naravnom smrću, u visokim
godinama. Unuka im a nešto živih — no praunuci,
koji bi imali nastaviti lozu — izginuli su gotovo svi.

2* 19
Pali su u borbam a s ustašam a, s Talijanim a, s četni­
cima, s N ijemcima, ili su poubijani blizu rodnih kuca,
samo zato, što nisu h tjeli da se pokore zavojevaču
strancu ni dom aćem izdajici.
Sama stoje tako naša m jesta, s pustim k,ućama, i
u njim a preostali starci i starice, bez nade, da će za
njih biti bolje. A povrh krovova divlja bura, noseći
crepove, kojih više nem a tko d a iznova postavi. A i
za koga? Gotovo je sve poum iralo, ili će doskora
um rijeti.
Ruše se naše M ikulinske gore i p ad a ju n aša djeca.
Padaju i ljudi i šum e — a naši se književnici uzvrpo-
ljiše, da pokažu, tko će više pohvala napisati o Tali­
janim a. N ekako neobično učestaše putopisi o Italiji
i novele s gradivom iz talijanskoga života, studije o
talijanskim književnicim a i javnim radnicim a. Neki
se pisci javno ponose ordenim a, što su ih dobili lično
od M ussolinija. Zagreb preplaviše talijanski naši »pri­
jatelji«: Coselschi, Mix, Salvini. Izdaju antologiju h r­
vatske lirike na talijanskom , sprem aju antologiju h r­
vatske novele. Sklapaju veze s većim brojem zagre­
bačkih intelektualaca, Salvini je u Zagrebu u nekoli­
ko mjeseci bio sklopio više poznanstva negoli mnogi
rođeni H rvati u desetak godina. »H rvatska revija«
nosi na čelu njegov prikaz hrvatske lirike — iako on
našim jezikom jedva m uca, te m u nedostaje svako
razum ijevanje za osjećajne finese hrvatske riječi.
Njegov je članak uvredljiv — ali se dio zagrebačkih
književnika njegovoj pojavi veseli kao kulturnom do­
bitku. Pokrenut je i na talijanskom jeziku list »Pa-
ralello«, za njegovanje k ulturnih veza između nas i
Talijana, a u Zagrebu list »Preporod«, s istom za­
daćom. Plaća visoke honorare, pogotovu talijanskim
suradnicim a — na trošak u staških vlasti, naravno.
Prevode se i izdaju talijanski pisci, a u Zagreb dolaze
istak n u tiji talijanski književnici (U ngaretti), gdje ih
neke grupe dočekuju sa slavljem .
š to ustaše u srednje škole uvedoše talijanski jezik
kao obligatan, što u svojim novinam a slave talijan­
sku dinastiju, što veličaju ne sam o M ussolinija, nego

20
i njegova brata — to je sve njihova stvar. Ali je uoč­
ljivo, kako za talijanskim prijateljstvom teže i neki
istaknuti intelektualci. Prim aju od talijanske vlade
stipendije za boravak u Rimu, Firenzi, i dr. Neki se
đaci i srednjoškolski nastavnici pomamiše za^o tp o -
ram a talijanske i ustaške vlade, da se mogu poći usa­
vršiti u znanju talijanskoga jezika u samoj Italiji, da
bi u njem u to uspješnije poučavali naše učenike. O
tome govore kao o nečem sasvim razumljivom, a naši
apostoli suradnje tuku se u prsa, tvrdeći, da sutoni
inače protivnici fašizma, i kako osjećaju prijateljstvo
samo prem a onoj drugoj, pravoj Italiji. Ne će da vide
ipak nevažnu nijansu: da ih za njihov rad plaća ipak
ova, fašistička Italija.
Naši hrastovi padaju od talijanskih pila i sjekira.
Naši jnlađići i-z re li lju d ig in u od talijanske puške,
naša sela nestaju od vatre, što je potpališe talijanski-
vojnidrTT naši duhovhf radnici prim aju r>d Talijana
novacT P o p et čovjeka zahvata groza, m učnina i ogav-
nost n a d sv im tim r što s e fo v e književnost.

Vječno pitanje o odnosu između m orala i knji­

ževnosti, o kome se bez potrebe raspravlja uvijek iz­
nova, zapravo je vrlo lako. Ni književnici nisu kao
ljudi neki izuzeci, koji bi morali živjeti svetačkim ži­
votom, da im ne može nitko prigovoriti. Ako nisu
gori, zato ne m oraju biti ni bolji od ostalih ljudi.
Moglo bi se poći i dalje i reći, da stvaralac i ne smije
živjeti nekim konvencionalnim životom, nego mora
doživljavati. Upravo kroz vlastite krize i uzdignuća,
kroz padove i lomove dolazi on do potrebnih iskus­
tava, koja mu pružaju uvid u sve, što je ljudsko.
Veliki m oralisti, koji sami nisu doživjeli dubokih
unutrašnjih trzavica, mogli su svojom jednostranošću
i odlučnošću povlačiti za sobom pojedince i čitave
mase, ali nisu nikad mogli postati stvaraocima u vi­
šem smislu.
No osim svagdašnjeg m orala im a i drugi moral.
Pjesnici i stvaraoci mogu živjeti prijekornim životom

21
s obzirom na shvaćanje društva, u kom e se kreću. No
zato m oraju b 'ti glasnici viših težnja, koje vode ljud­
stvo kao cjelinu. Pisac se doduše katkad m ora i za­
tomiti, da bi zaštitio sebe ili svoje. Ali dok je stv ara­
lac ne sm ije veličati plitke im ućnike ni krvave n a ­
silnike. Njegovi postupci u privatnom e životu m o­
gu se oprostiti, no njegovi spisi ne sm iju b iti plod
kom prom isa na račun viših ciljeva. Cim pisac stane
m akar i neuvjerljivo la sk a ti im ućnom i moćnom,
oskvm uo je ne samo sebe, nego i svrhu, kojoj bi
imao služiti. Takvi se m oralni prestupci ne mogu
oprostiti, je r djeluju kao zaraza. N esređeni i po obič­
nom shvaćanju nem oralni Foscolo, inače uporan bo­
rac za slobodu, s ovoga je stajališta bio kudikam o
m oralniji od o portuniste M ontija.
Gotovo je začudno, ikako i ljudi, kojim a je glavna
svrha novac, užitak i vlast, osjećaju prem oć duha.
Iz njihova držanja često izbija upravo zavist prem a
stvaraocu. U natoč poviku o vrijednosti bogatstva, po­
gotovu srednji i m ali čovjek još uvijek tvrdo vjeru ju
u superiornost duhovnoga. Im ena stvaralaca postaju
u kritičnim časovim a naroda i čovječanstva sim boli­
ma, oko kojih se. ovijaju težnje, nade, planovi. Ni­
kada kao u takvim razdobljim a ne dobiva puno zna­
čenje riječ o pjesniku kap. proroku. Dok će gotovo
svatko shvatiti kao nešto naravno, da p red udarcim a
nasilja i strah a pokleknu stotine i tisuće osrednjih
ljudi, m oralni slom stvaraoca, p rim a se kao strahovit
događaj. Svi se onda pitaju: K ad to može učiniti on,
zašto d a mi ostali, neznatni, izigravam o neke heroje?
Biti književnik ne znači sam o pravo na neko p ri­
znanje i glas — što'j'e^uostalom sve k ratk o trajn o i
iluzorno. To znači u prvom redu: dužnost — dužnost
prem a _sebi, prem a narodu, p rem a društvu. Dok sc
oko njega sve k rha, pisac-stvaralac m ora i kroz naj
veće teškoće pronijeti v jeru u konačne svrhe čovje­
čanstva: u slobodu, sreću, pravdu, m eđusobni sklad.
We može li to — zbog spoljašnjih ili unu trašn jih ra­
zlo g a.— dužnost m u je, da šuti. Njegov m oralni lom
djeluje na okolicu pogubncTT rijetk o Jco ji javni rad-
nik druge vrste m o ženčiniti više zla, nego pisac, koji

um jesto da ostane govornicom svega'najboljega i

najsvetijega, što je ostalo sačuvano u jezgri naroda —
postaje velikim TftjelonTrasadištem laži, laske, ula-
givanja moćnima. Nema za cjelinu užasnijih časova
nego što su oni, kad vidi, da njegovi stvaraoci hvale
stranoga i domaćega krvnika, da njegovi kulturni za­
vodi izdaju spise u čast onih, koji >su nas đošlipoFo-
biti, i kad jedan_dio naših m islilaca drži glavnom za­
daćom, da i teorijski opravdava vladavinu sile, u ime
koje nas tuđinac svijesno i razbojnički uništava.
Neke~zbirke pjesam a, neki eseji, neki programat-
ski članci — sve je to ispunjeno laskama zavojevaču.
Svuda niz domaćih imena. Njihovi se nosioci doduše
pokatkad u razgovorima i odriču tih svojih istupa —
izgovarajući se na teškoće života, strah od posljedica,
visoke honorare. Pri tom se pozivaju na slučajeve li­
ječnika, odvjetnika, graditelja, kpji i od Talijana i
od Nijemaca zarađuju velike svote, pa im nitko ne
prigovara, da surađuju s okupatorom. Kraj toga za­
boravljaju jedno, glavno — da stvaralac nije zanat-
nik, koji samo zarađuje nego ,da ima i dužnosti, ka­
kve s drugim zvanjim a nisu vezane. Ako je potrebno
da živi i u teškoj oskudici, on to mora učiniti. Ne m o­
že li — treba da napusti književnost. Ali ne_smije
pružati p rim jer m oralne slaboće.

Uvijek se među omladinom javljaju novi književni

pokreti, i uvijek su njihove pristalice mislile, da do­
nose posljednju riječ u pitanjim a umjetničkoga stva­
ranja. Pa i sada, u toku rata, jedna grupa najm lađih
pokreće, uz blagoslov ustaša, književni list, Plug. Sve,
što hoće da kažu, dade se svesti na jednu riječ: nad­
realizam. š to oni misle, da su moderni, dok je nadre­
alizam zapravo star, i što je proživio prom jenu o ko­
joj plugaši i ne slute, ne bi bilo toliko zlo. Zlo je u

23
tome, što ti m ladi ljudi mogu da se zanose m islima,
koje su tako daleko od hrvatske stvarnosti. H rvatski
je n arod teško postradao; život donosi svaki dan sa­
blasnih i nevjerojatnih slika. S trad an ja, krv, progoni,
gladovanja, bolesti — sve se to pojavljuje u toliko
različitih oblika, da p red tim iščezavaju sve bijedne
literarn e izm išljotine, potjecale one iz potsvijesti, be­
svijesti ili natsvijesti.
Dok čovjek m otri tu nadrealističku om ladinu, m i­
sli ga same navode, da se sjeti velikog b ro ja drugih
om ladinaca — na njihove zanose, i na njihovu sm rt.
Bilo ih je toliko, i toliki su već poum irali — po lo­
gorim a, na vješalim a, ili u borbi. Sa svakim me od
njih veže po koja topla riječ, kakav zajednički osje­
ćaj, kakva zajednička težnja. U pam ćenju na poje­
dine od njih usjekla m i se u pam et kakva njihova
k retn ja, 'kakva njihova rečenica — ali tako živo, kao
da je u n joj zbita cijela njihova ličnost. I m eđu n ji­
m a bilo je izrazitih talenata, i od njih su se neki za­
nosili različitim književnim pravcim a, pa i nadrea­
lizmom. Ali kad je logika stvarnosti postala potpuno
jasnom , kad je dopuštala sam o jedan put, oni su n ji­
me pošli, bez krzm anja. N ijesu očito ni pom islili na
to, da je upravo sada vrijem e za različita lijena este-
tička teoretiziranja.
Misleći na m rtve, sažalijevam žive — i bježim od
ofioga, što zovu" književnošću.--- .___ .—

Svaki od sastavaka u ovoj knjizi im a naročit raz­

log postanja.
član ak »Knjige o knjigama« nastao je kao reak­
cija na pokušaje, da se stran i m etodološki Kalupi, na­
stali kod Talijana i N ijem aca, prenose k nam a kao
nešto sveto i neprijeporno.
»Književni komarči« napisani su u proljeće 1941.,
u sporazum u s pok. G oranom Kovačićem, za uskrsni
b roj »Novosti«. U njim a su iznesena opažanja o tipu

24
 književnika, kaikav se već tada nam etao, a u NDH je
stao voditi glavnu riječ.
»Spomenik nepoznatom cenzoru« samo je regi­
stracija činjenica. Možda nije nepotrebno spomenuti,
da s mojom drugom knjigom, koja je izišla u Matici
hrvatskoj (Književnost i narod), postupak već nije
bio tako »kavalirski«. Odlučni faktori u tadašnjoj
upravi nisu ni pitali, sm iju li rukopis štam pati ovaiko
ili onako, nego su iz složena teksta — i ne obavije­
stivši me o tome — jednostavno izbacili sve, što im
se nije svidjelo. Izostavljeni su navodi iz Vraza, Pre-
radovića, Šimunovića. Brisana su imena Krleža, Mar-
janović, Vodnik, Hergešić. Mijenjali su smisao poje­
dinih rečenica, ispuštali cijele strane. Ta je knjiga
uostalom vrijedna spomena i zato, što sam prve au-
prim jerke dobio onoga dana, kad su me

, Čialci o Begovićevoj »Gigi Barićevoj« i Nazorovu

»Pastnju Lodi« napisani su nekoliko mjeseci prije
rata* ili im je ra t dao konačan oblik.
,^ £ f e d iš n ji dio knjige sačinjavaju zapisi iz logora u
S taroj Gradiški, s nekim uspomenama iz zatvora na
Savskoj cesti i s boravka u Jasenovcu. Zabilježeni su
najvećim dijelom u logoru, brzo, nervozno, na koje­
kakvim komadićima papira — zato, da što jasnije,
za sebe sama, pribilježim neke dojmove, koji su se
neodoljivom snagom nam etali svijesti. Među tim za­
pisima ima i nešto stihova. Oni nisu nastali kao lirski
pokušaji, nego iz želje, da bih, u nestašici papira, što
zbitije fiksirao neke doživljaje i osjećanja. Kao i pro­
za, oni su samo dokumenat, a nikako literatura.
Pribilježeni su bili ti dojmovi nam jerno nečitljivo,
čuvani u postavi, preneseni iz S tare Gradiške kroz
ustaške straže u takvim dijelovima odijela, za koje
se moglo misliti, da ih ne će pretraživati, ili ne će
opaziti, da se u njim a nešto krije. I u Zagrebu bili
su zbog ustaških pretraga često prem ještani — s ta­
vana u podrum, iz pijeska za gašenje vatre pod cre­
pove krova. K oješta je u njim a postalo nečitljivo, a
koješta je u takvim seobama nestalo. Ostali su samo

25
 fragm enti — ali ipak u takvu oblilku, da m ogu sači­
njavati kopču izm eđu zapisa p rije logora i onih po­
slije njega.
Unatoč gađenju nad knjigom , bilo je ipak časova,
kad je neka jača snaga čovjeka silila, da nešto zabi­
lježi. Bilo je to kao vrisak očaja, gnušanja, pobune
n ad svim onim , što sm o vidjeli, slušali, proživljavali.
Pri nastanku takvih zapisa najm anje su odlučivale
literarne težnje.
»SlobodaJiutnje«-JrioLjeL odgovor na m nogobrojne
pozive n a suradnj u. — —________
Članak o Slavtku Batušiću napisan je zato, što su
ustaše zabranile raspačavanje njegovih spisa.
Članak »Ljestvice i vješala« im ao je citatim a iz
Kumičićevih djela pokazati n a istovetnost pojava u
NDH i u doba, kad smo živjeli pod A ustrijom , te su
iste neprijateljske sile radile protiv nas, i to gotovo
istim sredstvim a.
»Zapis o p astiru Lodi iz g. 1943.« nastao je kratko
vrijem e nakon N azorova odlaska u šum u, a esej
»Mrak n a svijetlim stazama« — s natpisom prem a
jednoj noveli iz »Dana gnjeva« — napisan je nakon
provjerene vijesti o sm rti Ivana G orana Kovačića, iz
osjećanja zaprepaštenosti i bola.
Čitava knjiga nosi prem a tom e izrazito lični zna­
čaj. To n isu n L e se ji^ ju 'k ritik e ,n i feljtoni, nego uglav­
nom unutrašnja^ ra 7račnria varrjp- <;amim-<nhnm i
_prilikaina^T4astala je bez plana i program a, onakp,
kako su se nam etali pojedini dojm ovi — iz pobuda,
koje su bile jače od nekih određenih književnih ci­
ljeva. A tako je nekako i rasla. Iz gnuša n ja^nad knji-
jjo m _ L književnicim a, ^u^bijegu o d k n jig a , naš tala' je
— nova knjiga. To zvuči kao trazena~duhovitgst — a
„.ipak je ls tin ito . -

26
O KNJIGAMA I LJUDIMA
 KNJIGE O KNJIGAMA

1.

Akp već sama pomisao na mnogobrojne knjige,

što se pojavljuju na tržištu, pobuđuje sum nju u nji­
hovu vrijednost i sum nju u smisao i vrijednost knji­
ževnosti uopće, onda je još opravdanija sum nja u
vrijednost i smisao knjiga o knjigama, tj. u velik dio
svega, što izilazi pred čitaoca pod imenom povijesti
književnosti, nauke o književnosti, kritike, i si.
Neke pravce u nauci o književnosti već su u 19.
vijeku skeptičniji njezini predstavnici, zbog različitih
pojava u njoj, polu-šaljivo zvali naukom o onome,
što nije vrijedno znati. A zastupnici tzv. egzaktnih
nauka tvrde često, kako je sva um ješnost književnih
povjesnika u tome, što pročitaju deset knjiga, te o
njim a napišu jedanaestu.
Razumije se, da ovakve tvrdnje ne treba shvatiti
doslovno. Ali je očito, da do njih ne bi dolazilo, kad
u nauci o književnosti ne bi doista bilo činjenica,
kpje ih opravdano izazivaju. Ako se inteligentnom
čitaču već danas teško uživjeti u velik dio onoga, što
je napisano u prošlome stoljeću, kako da ga se uvje­
ri, da je potrebno još i proučavati sve, kako je to
nastalo, koji su pisci napisali te goleme hrpe m rtvih
knjiga, kakvi su ih vidici p ri tome privlačili, itd.?
Ako ni u suvremenom životu ne svraćamo pažnje na
koješta od onoga, što izdaju i bolji djelatni književ­
nici, čemu da kojekakve neznatne malenkosti iz ži­

29
vota još neznatnijih pisaca budu danas su tra pred­
metom disertacija, eseja, polem ika?
Različite pojave u nauci o književnosti, kako se
ona razvijala u 19., a i u 20. vijeku, nu k aju na ozbi­
ljan zaključak,, kako se tu često radilo o stvarim a,
koje nisu značajne ni za kulturu, ni za um jetnost, ni
za poznavanje čovjeka: one su postale predm etom
proučavanja sam o zato, što su k n jim a pristupili
ljudi, inače nesposobni za praktičan život, koji od
svega prave nauku. Izm išljajući različite zvučne te r­
mine i praveći ozbiljno lice, oni su tako postajali
»stručnjacim a« u nekoj grani nauke o književnosti,
a da često nisu im ali ni osjećaja za najglavnije p ita­
nje, s kpjim nauka o književnosti m o ra biti na čistu:
nisu znali, što je književnost. A nisu k atk ad znali ni
to, što je nauka uopće, čovjek ne u n ap ređ u je naučni
napredak time, što vrlo ozbiljno govori o neozbilj­
nim i nevažnim stvarim a, nego samo onda, kad zadire
u osnovna p itan ja života i ljudi.
Već oko stotinu godina nastoji nauka o književ­
nosti da postane naukom u višem smislu, tj. da se
pod firm om književne povijesti ne objavljuje sam o
inform ativna građa — često zanim ljiva i vrijedna, a
često bez ikakva značenja — nego da se predm et
proučavanja zahvati s određenog stajališta, s odre­
đenim ciljem i s naučno izgrađenim m etodam a, da
se tako dođe do zaključaka, koji će im ati općenitiju
vrijednost i približavati se pojm u zakona.
U tih stotinu godina, što nauka o književnosti
hoće da po m etodam a i rezultatim a bude jednaka
ostalim naukam a, nalazi se ona u tra jn o j krizi. Ne­
m a razdoblja, u kom e bi njezini predstavnici imali
b ar donekle slične poglede, s obzirom na njezinu
svrhu i način rada, i u k,ome bi se b ar donekle slu­
žili m etodom , k o ja bi se mogla održati duže vrem ena.
Im ena Taine, Georges Renard, Scherer, Dilthey, Gun-
dolf, Baldensperger, Walzel, E rm atinger, Sakuljin,
M ehring, Petersen itd., uz im ena Sainte-Beuve, Hen-
nequin, De Sanctiš, Croce, Farinelli i si., pripadaju
među takva, koja su predočivala razvojne stepenice

30
u metodologiji evropske nauke o književnosti. Pa
upravo pogled na njih pokazuje, koliko je u njoj sta­
nje uvijek kaotično — i s obzirom na njezine ciljeve,
i s obzirom na sredstva, kpjima će do njih doći.
Jedva je nekom književnom teoretiku pošlo za
rukom, da zaokruženo prikaže osnovne zadatke na­
uke o književnosti i stvori metodologiju, prem a kojoj
bi trebalo istražiti i prikazati predm et, već se poma­
ljaju pojedinci i grupe, koji obaraju i stajalište, s ko­
jega je ta metodologija izgrađena, a onda i nju samu.
Taine je bio uspio, da svede u sustav, s jasnom filo­
zofijskom osnovom, načela, prem a kojim a bi trebalo
ispitivati pisce i književnost, — a malo zatim je
Hennequin stao pobijati i njegove poglede na rasu,
i na utjecaj sredine, i na udio nasljedstva u stvara­
lačkoj ličnosti. Georges Renard je svoju metodologi­
ju nauke o književnosti izradio u prvom redu s obzi­
rom na društvo, u kome stvaralac živi, a doskora je
došlo do premoći shvaćanje (Erm atinger, grupa oko
Stefana Georgea), da se nauka o književnosti ima u
prvome redu baviti stvaraocem i njegovim individu­
alnim crtam a — dakle ne s onim, što on ima zajed­
ničko s društvom, nego po čemu se od njega razliku­
je. Petersen je svoju knjigu »Die W issenschaft von
der Dichtung« napisao kao plod dvadesetipetgodi-
šnjeg rada na sveučilištu, obazrevši se u njoj na sve
važnije rezultate, do kojih je ta nauka došla u 19. i
20. vijeku. Počevši naučno raditi u doba političkog i
naučnog liberalizma, mogao je svoje djelo dovršiti i
izdati tek g. 1940., kad je u Njemačkoj već bio u pu­
noj vlasti nacionalni socijalizam, i k,ad je u toj zemlji
već bila oborena većina od onih osnovnih gledišta,
s kojih je pošao i Petersen.
Obilježje novijih stajališta, koja su u njemačkoj
nauci o književnosti došla do izražaja poslije g. 1930.,
nije samo u činjenici, što su se pristalice novijih vi­
dika stali obarati n a stara gledišta, nego i u tome,
što su stali zabacivati i ljude, kojih su im ena u neku
ruku značila simbole za starije poglede (H orst Oppel:
Die Literatur-W issenschaft in der Gegenwart, 1939).

31
— Brzinu pak, kojom se u toj nauci m ijen jaju osnov­
na gledišta, pokazuje jedan slučaj s Erm atingerovom
Filozofijom nauke o književnosti (1930.). U njoj je
Josef N adler iznio svoje nazore o problem im a stila.
Tvrdeći, da se u stilu razaznaju n ajh itn ije stvaralač­
ke značajke pisca, tražio je, da nauka o književnosti
posveti glavnu pažnju izučavanju stilskih svojstava
njem ačkih književnika. Držao je, kako bi u njihovim
djelim a trebali ispitivati ritam , m elodiju, ja k o st to­
na, boju vokala, poredaj konsonanata, zvučnost rije ­
či, tem po govora, i si. To je posao, kojim bi se kroz
duži vrem enski razm ak m orale baviti na stotine stru ­
čnjaka. A tek što je taj njegov prijedlog izišao, već
su se u njem ačkoj nauci javili ljudi, koji su od nau­
ke o književnosti zahtijevali sasvim nove putove i
ciljeve (K inderm ann, O benauer). Po njihovu m išlje­
n ju nije zadaća te nauke pojedinac s njegovim ličnim
obilježjim a, nego ono, što je u književnosti nekoga
naroda općenarodno, u ovome slučaju izrazito n je­
mačko.
N ajopsežniji je i najbolji prikaz nauke o književ­
nosti, s obzirom n a njene ciljeve i m etode, napisao
ruski učenjak Sakuljin, polazeći s izrazitoga socio­
loškoga stajališta, ali ne zanem arujući ništa od onoga,
što može bilo kako osvijetliti pitan je i pojam knji­
ževnoga stvaranja. U svome djelu od petnaest knjiga
uzimao je u obzir sve ozbiljnije spise, što ih je evrop­
ska nauk^a o književnosti do njegova vrem ena uopće
stvorila. Završio je svoje djelo s punim uvjerenjem ,
da ta nauka postepeno postaje naukom u višem smi­
slu, tj. da i ona može stvarati zaključke, koji im aju
k a ra k te r zakona. A n ije prošlo mnogo vrem ena, pa
se u m eđunarodnom časopisu, kojem u je zadaća, da
donosi sastavke o općenim p itanjim a književnosti,
mogao pojaviti i članak s ovakvim refleksijam a:
»Nauka o kn jiževnosti je nauka, o ko jo j se može
pitati, da li je doista nauka. Izražava se sum nja, da
li je to nauka s određenim sm islom i vrijednošću, da
li je njezino postojanje potrebno i opravdano, čak
se postavlja i pitanje, da li se ona uopće m ože nazvati

32
naukom. Prošla su lijepa vremena, kad su položaj i
vrijednost pjesništva i nauke o njem u stajali izvan
s u m n je . . . I nauci o književnosti prijeti opasnost, da
će s klasičnim pjesništvom postati stvar škole, zna­
njem za učitelje i učenike, koje s ozbiljnim i velikim
odlukama života imade malo p o sta ...«
» ... Nauka o književnosti mora biti na čistu s
činjenicom, da znameniti ljudi, koji oblikuju i odre­
đuju naš život, ne čitaju romana, a još m anje stihove.
Ličnosti, koje stoje duhovno visoko i koje su čvrsto
izgrađene, nem aju ponajčešće nikakve sveze s pjesni­
štvom , ili, što se čini još gorim, prihvaćaju se nazovi-
književnosti samo u časovima um ornosti ili dosade,
na putovanju ili prije spavanja, kao sredstva za uspa-
vljivanje ili da rastjeraju v rijem e...«
» ... nauka o književnosti nije objektivna nauka,
ona ne pozna nikakva stajališta, koje bi bilo iznad
ili izvan čovjeka, koji vrši spoznaju, ona ne zna ništa
o spoznajama, koje vrijede i koje će vrijediti, ako
uopće i ne bude lju d i...«
(T. Thienemann, Entscheidungen, Helikon, 1938)

Nauka o književnosti, kako se razvija u velikih

evropskih naroda, po svojim je teorijskim previra­
njim a veoma zanimljiva, iako po zaključcima često
jalova. Sve ono trzanje modernoga čovjeka, da nađe
svoj put, -sve njegovo lutanje od individualizma do
kolektivizma, od um jetnosti shvaćene kao izraz po­
jedinca i um jetnosti kao izraza naroda i društva, od­
razilo se i u njezinim osnovnim gledištima. Vrijedi
to osobito za njem ačku nauku između dva svjetska
rata, je r je u njemačkom narodu u tom e razdoblju
jače nego drugdje došla na vidik ova izlomljenost
duhovnih vidika.
Sve trzavice, sumnje, kolebanja, što ih poznaje
nauka o književnosti u velikih naroda, zanimljive su
i za malene književnosti. U njim a doduše nem a ni
3 Bijeg od knjige 33
mogućnosti ni razloga za o štrije načelne sukobe i
metodološke rasprave, je r za n jih u književnim dje­
lim a zbog njihove m alobrojnosti, nem a dovoljno pod­
loge. Osim toga, u m alenih je naroda književnost jače
povezana s općenarodnim životom, pa se katkad bez
štete za narodne i k ulturne ciljeve neka književna
p itan ja i ne mogu postavljati u svoj njihovoj odre­
đenosti. M eđu takve književnosti pripada i hrvatska.
Zato su i u njoj, kao i u velikom dijelu sličnih evrop­
skih literatura, mnogi vrlo k rupni pojavi u suvrem e­
noj nauci o književnosti ostali bez odraza.
Kao i u nekim drugim m alenim književnostim a,
i u h rvatskoj se književnosti, s obzirom n a tekovine
i poglede nauke o književnosti, može opaziti nekoliko
stru ja.
Velik broj naših ljudi, koji se bave književnom
poviješću, kritikom , teorijom književnosti, i si. uopće
ne zna, ili neće da zna, za ono, što se zbiva u knji­
ževnostima velikih naroda.
N eki su zastupnici hrvatske k ritik e i književne
povijesti još uvijek u stad iju pozitivizma, nastojeći
da saberu i prikažu što više građe, i ne kušajući je
osvijetliti s određenoga stajališta.
Treći drže, da je s Taineovim učenjem o sredini
rečena p osljednja riječ nauke o književnosti i još
uvijek drže najvažnijim ispitivanje te sredine.
Dakle: ili zatvaranje očiju pred onim , što se doga­
đa oko nas, ili zaustavljanje na nečem u, što je s vre­
m enom ili izgubilo aktuelnost ili doživjelo znatne
korekture.
A ipak nauka o književnosti predočuje u velikih
naroda vrlo važno područje duhovnoga iživljavanja.
Im a m onografija o pojedinim stvaraocim a ili cijelim
razdobljim a, koje po pro d im o sti njihovih pisaca i po
m noštvu sredstava, koja su upotrebljena u njihovoj
izgradnji, otvaraju poglede u najin tim n iju radionicu
stvaralačkoga duha i otvaraju poglede na život dru­
štva. Ideološka i m etodološka razračunavanja u toj
nauci zanim ljiva su katkad sam a po sebi, bez obzira
na pitan ja, k o ja su ih neposredno izazvala. Ona se ve-

34
činom i ne odnose samo na književnost i književnike,
nego se u vezi s njim a raščinjaju osnovni pojmovi o
životu, društvu i čovjeku. Svaka, i mala književnost
može od takvih načelnih diskusija im ati koristi, i
znači samo ograničenost vidika, ako se od njih svi-
jesno ograđuje ili na njih gleda s visoka, kao na ne­
što nepotrebno.
No kao što je za proučavanje malih književnosti
štetno, ako se njihovi predstavnici sasvim odijele od
stru jan ja u sličnim naukam a velikih naroda, isto je
tako opasno, ako se odviše slijepo za njim a povode. U
dvije pogreške znadu upasti zastupnici nauke o knji­
ževnosti u malih naroda, ako doslovce slijede pravce,
izgrađene u većim književnostima. Jedna je u tome,
što se katkad slijepo drže metoda, koje su stvorene
u drugačijim prilikam a i u druge svrhe, a druga u
činjenici, da se nekim pojavima u vlastitoj književ­
nosti pridaje veće značenje nego što ga zaslužuju —
i to zato, da bi prikaz te književnosti u svemu odgova­
rao prikazima kakve velike književnosti, koji takvim
piscima služe kao uzor.
Različiti prikazi malih evropskih literatura 19. i
20. vijeka, koji su izašli na pr. na njem ačkom ili fran­
cuskom jeziku, pisani su većinom s modernim vidici­
ma. Ali upravo zato, što su prikazivači takvih malenih
književnosti (na pr. u zbirci panoram a modernih
književnosti, u izdanju Sagitaire) očito bili zadojeni
težnjom, da napišu knjige s novijim metodama, to1
bože sa suvremenim pogledima, izišli su prikazi ne­
kih književnosti tako, da bi se u njim a osim imena
naroda i pisaca sve ostalo moglo prim ijeniti na svaku
takvu Literaturu. Sve su te književnosti u 19. i 20. vi­
jeku imale svoj romantizam, svoj realizam, svoju
Modernu, ekspresionizam, itd., s njihovim pristali­
cama i protivnicima. Borbe o pravce razvijale su se
u svima zemljama nekako podjednako, s veoma slič­
nim bojnim poklicima za napadaj i obranu, često s
jednakim počecima i svršecima u sukobima pokolje­
nja. Zato i prikaz jedne književnosti često potpuno
naliči na prikaz druge, te se iz njega nikako ne ra­

3* 35
zabira ono, što je u pojedinim .književnostima speci­
fično, važno i značajno, i šito ih i čini nečim zasebnim.
Prikazivači m alih evropskih književnosti koji su
upoznali m etode evropske nauke, počesto nastoje,
da u vlastitim litera tu ram a isp itu ju onakve elemente,
kakvim se bave i predstavnici te nauke u zem ljam a,
koje im u prvom redu služe kao uzor. Zanimljivi su
bili na pr. prikazi rom antizm a u pojedinih slaven­
skih naro da (Slavische Rudschau 1938), kao što i
prikaz slovačkog rom antizm a od prof. A ndreja M ra­
za (H rv atska revija 1942). Pisci, uzgojeni očito na
njem ačkim vrelim a, ispitivali su u pojedinim malim
slavenskim književnostim a onakve pojave, kakve su
ispitivali N ijem ci u vlastitoj književnosti. Iz Mrazova
prikaza izbija to jasno, na pr. iz rečenica, kojim a pi­
sac u tvrđuje, da Slovaci nisu im ali rom antičara No-
valisova tipa. Da im prikazi m ogu u svem u odgovarati
kalupu, stvorenom u velikim književnostim a, takvi su
istraživači pronalazili sve neke velike i značajne knji­
ževnike tam o, gdje ih nije bilo, ili su iz p a r nečijih
rečenica, izbačenih bez osobita razm išljanja, znali
isk o n stru irati cijele struje, pokrete, sukobe.
Već je davno utvrđena činjenica, da su za prou­
čavanje književnih s tru ja i književne atm osfere uvi­
jek p rikladniji m aleni pisci, koji prim aju sva obilje­
žja svoga vrem ena, negoli veliki, k o ji se tvoračkim
osobinam a svoga duha otim aju pečatu svoga doba i
strše nad njim . M alene književnosti, nem ajući veli­
kih duhova, koji bi razbijali okvire, mogu po svojim
m alenim književnicim a doista pružati zgodno gradi­
vo za literarno-historijska ispitivanja osobite vrste.
Ali kod toga p rijeti opasnost, da se izgubi osjećaj za
ono, što je u proučavanju književnosti ipak najvaž­
nije: um jetnost, stvaralaštvo.

3.
Im ajući sam sebi da odgovori n a pitanje, kolibo je
njegov prikaz renesanse tačan, B urckhardt je m orao
priznati:

36
 »Na širokom e moru, na koje se odvazujemo poći,
ima više putova i pravaca, te bi proučavanja, koja su
vršena za ovu radnju, mogla pod rukom drugoga čo­
vjeka biti ne samo drugačije iskorišćena i obrađena,
nego dati i povoda za zaključke u bitnosti drugačije.«
Petersen, iznoseći u knjizi »Die W issenschaft von
der Dichtung« opširnu metodologiju nauke o književ­
nosti, izjavio je izričito, kako metodologija ne znači
niz propisa i savjeta, koji se mogu jednostavno pri­
m jenjivati na sve književnosti, nego istraživač sam
m ora pomoću tih m etoda naći vlastit put, s obzirom
na svrhe, za kojim a ide. A time je ujedno rečena i
puna istina o značenju i dohvatu svake metodologije
u nauci o književnosti.
M etodologija nauke o književnosti — kao uosta­
lom i metodologija svake druge nauke — ne znači
zbroj nekih sigurnih sredstava, koja čovjek mora sa­
mo naučiti, pa će onda s uspjehom moći svladavati
različite naučne zadatke. Njezino je značenje više u
tome, što može pobuđivati interes za neka pitanja,
otvarati vidike, olakšavati snalaženje m eđu različitim
problemim a, koji se javljaju u životu književnosti.
No ona ne može dati gotovih pouka o tome, što će
tko u pojedinim slučajevima rješavati i kako će to
rješavati. Shvaćena kao niz propisa, metodologija bi
bila više na štetu negoli na korist. Zadatak onih, koji
proučavaju i prikazuju književnost, nije u tome, da
građu pojedinih literatura unose u određene metod­
ske kalupe, nego upravo u tome, da — poznavajući
ih — te kalupe razbijaju. Oni m oraju nastojati, da
što slobodnije polaze za pitanjim a kojim a važnost
osjećaju sami, a ne za onima, koja se čine važnima
nekome metodologu. U tome, kako će se znati poslu­
žiti izgrađenim naučnim m etodam a i propisim a, a ko­
liko će ih prem a potrebi zaobići i lomiti, vidjet će se
snaga istraživaoca, da zahvati u ono, što je u nekim
književnim pojavama i književnostima osnovno i
bitno.
Sve ovakve prim jedbe vrijede u punoj m jeri i za
hrvatsku književnost, koja je malena i po broju ob­

37
javljenih djela, i p a b ro ju stvaralaca, i po b ro ju ide­
ja, koje su je pokretale. Ispitivati podjednakom pom-
njom sve, što se u njoj u pojedinim razdobljim a
pojavilo značilo bi izgubiti smisao za bitno, ili zapasti
u sitničarenje. Prim jenjivati p ak n a n ju do k raja m e­
tode stvorene u velikim književnostim a značilo bi
izgubiti sm isao za ono, što je u njoj izrazito domaće.
U hrvatskoj nauci o književnosti treb a oprezno
p ristu p iti već k osnovnim pojm ovim a, s kojim a će
m orati raditi nauka o književnosti: k pojm u h rvat­
ske književnosti i hrvatskoga književnika uopće.
Prvo je pitanje, pred kojim stoji hrvatski knji­
ževni h istorik i kritik: što sve treb a obuhvatiti pod
im enom hrvatske književnosti. Da li sve, što je pi­
sano h rvatskim jezikom i izdano s književnim tež­
njam a? Da li sam o ono, što je i napisano i objav­
ljeno, ili i ono, što je ostalo u rukopisim a, ili se širi
usm enom predajom ? Da li će se pročišćivanje i u tv r­
đivanje pojm a o književnosti vršiti samo s obzirom
na estetička m jerila, ili će p ri tom e biti obuhvaćena
i narodna, društvena, kulturno-historijska shvatanja?
Sva je takva p itan ja vrlo lako rješavati u teoriji,
ali ozbiljne teškoće n asta ju već p ri prvom pokušaju
prim jene.
Ako u književnost treb a ubrojiti sve dokum ente,
kojim a se može pokazati, kako su u nas nastajali spi­
si s nekim književnim obilježjem , onda će se pod
pojam književnosti m orati uvrstiti svi rukopisi i sve
knjige, koje pokazuju, da su njihovi pisci nastojali
pribilježiti ono, što vide i osjećaju — pa m akar se iz
toga naslućivala i plitkost čuvstava i neizrazitost stila.
Ako treb a uzeti u obzir sam o prave stvaraoce um jet­
n ike — kud ćemo s Timskim, H ranilovićem , Haram-
bašićem, i sličnim književnicim a? Oni su, na svoj na­
čin, ipak izražavali duh svoga doba, te je čitalac n ji­
hova vrem ena u njihovim stihovim a nalazio mnogo
više, nego što nalaze članovi kasnijih naraštaja. I kud
ćem o onda s velikim brojem ljudi, koji se drže k n ji­
ževnicima, a njihovo je značenje bilo kudikam o m a­
nje od značenja napom enutih pisaca?

38
 Jedno je od najtežih čuvstava, koje spopada čo­
vjeka, koji književnost proučava u cjelini: čuvstvo
banalnosti, pa čak i gađenja, koje ga zahvaća kraj či­
tanja mnogobrojnih književnih djela. Onome, tko se
tek približava književnosti, gotovo je sve u njoj li­
jepo. No tko je prisiljen, da čita od reda sve, što se u
njoj pojavljuje, dolazi postepeno do toga, da na prvi
pogled opaža svu nam ještenost, plitkoću velikog dije­
la onoga, što se objavljuje pod različitim natpisima,
i u knjigama i u časopisima. Sve, što se metodologi­
jam a nauke o književnosti zove ovim ili onim term i­
nom, dobiva u dodiru s najvećim brojem naših knji­
ga prilično drugačije značenje. I nastaje pitanje: ima
li smisla čuvati za budućnost uspomenu na pojave,
koji nisu značili ništa osobito ni onda, kad su bili
svježi? I ne bi li trebalo nastojati, da se to što prije
baci u zaborav, a ne da se o tome pišu rasprave,
članci, i priređuju čak nova izdanja. A ipak je možda
potrebno, da se naučno ispitaju i prikažu samo lijepe
i velike strane svake književnosti, nego i sva njezina
bijeda.
Čitav niz pojmova, koji u velikim književnostima
katkad sačinjavaju okosnicu ozbiljnih istraživanja,
postaju u dodiru s hrvatskom književnošću ili nevaž­
nim ili drugorazrednim. U nas je na pr. češće ozbilj­
no pitanje, dokle traje naš romantizam, kad počinje
naš realizam. Ako se prikazi nekih velikih evropskih
literatu ra zasnivaju na razdiobi: klasicizam — rom an­
tizam — realizam, i si., onda je to razumljivo, jer se
oko tih pojmova u pojedinim razdobljim a kretao ci­
jeli duhovni život njihovih naroda. No prim jenjeni
na hrvatsku književnost, ti pojm ovi gube na svojoj
jasnoći, a i važnosti, i ujedno se iskrivljuje cijela
slika našega književnoga zbivanja, ako im dajemo
veće značenje, nego što su ga u nas stvarno imali.
Očito je, kako je na pr. realizam u nas imao različito
značenje, nego što u Francuskoj ili Rusiji, kao što se
naš život u vrijem e rom antizm a razvijao u prilično
drugačijem sm jeru i oblicima nego npr. u Njemač­
koj. Zato se nameće pitanje: a čemu onda prem a tim

39
pojm ovim a dijeliti i hrvatsku književnost, ako se ona
u svome razvitku upravljala drugačijim pobudam a
negoli strane književnosti?
Sva ovakva razm atra n ja dovode do jednog jedi­
nog zaključka: da se različita p ita n ja u nauci o knji­
ževnosti ne dadu rješavati nekim u n ap rijed stvore­
nim, m ak ar koliko privlačljivim m etodam a, nego m e­
toda dobiva vrijednost tek u d odiru s konkretnim
pitanjim a. N jezina vrijednost — kako je jasno istak­
nuo i Sakuljin — zavisi od rezultata, koji su njom e
p ostignuti, a ne sam o od njezine teorijske prihvatlji­
vosti. K ao i u svakoj nauci, koja zadire u osnovna
pitan ja čovječjeg života, i u nauci o književnosti tre ­
ba rad iti s ulogom cijeloga bića. Ni m atem atičar —
predstavnik tobože najegzaktnije nauke — ne može
p ri rad u ostati potpuno bezličan, nego i on pristupa
u prvom red u problem im a, koji su bliski upravo n je­
mu. Po svojoj^ nerealnosti, stvarajući iz^nekoliko po?
dataka"nove i Zasebne svjetove, m atem atika se k at­
kad približuje čistoj lirici.
JJvako književno-povijesno ili kritičko djelo m ora
nositi obilježja tvorčeve ličnosti.-B erfična može biti
samo građa, — ali već p ristu p an je upravo određenom
gradivu i njegov raspored pokazuju izrazite sim pa­
tije ili an tip atije pisca. One su još vidljivije u n a­
činu, kako postavlja i rješava neka pitanja, kojim a
od njih posvećuje više, a kojim a m anje pažnje. Pišući
o drugim a, i književni historik i k ritik govore po­
sredno o p itanjim a vlastitoga života. Kao u svemu,
što nosi obilježje stvaralaštva, i u djelim a nauke o
književnosti m o raju se o sjetiti tragovi piščeve krvi.
Ta djela nisu sam o dokum enat o onome, o čem u je
u n jim a govor, nego isto tako i o piscima, koji su ih
stvorili. Koliko su istinski dokum enat o čovjeku, za­
državaju ona vrijednost i u vrem enim a, k ad gradivo
u njim a postane ili zastarjelim , ili za nova shvatanja
malo važnim. Kao i sve, što pruža uvid u čovjekov
život, i spisi nauke o književnosti vrijede toliko, ko­
liko se u njim a m ogu osjetiti tragovi duše, um a, izra­
žajnih sposobnosti, koje su u njih unijeli njihovi

40
 tvorci, a ne samo po tome, da li su izrađeni po od­
ređenoj metodi.
To ne znači, d a metodologiju treba zabacivati. Sa­
svim obrnuto: bez određenoga teorijskog shvaćanja
i bez jasno izrađene filozofijske osnove ne može biti
ni nauke u višem smislu. Pored toga, i metodologija
nauke o književnosti m ora biti u skladu s općim du­
hom vlastitoga vremena. I nauka o književnosti mora
odgovoriti na pitanja, što ih na nju postavlja njezino
doba. Ali s metodologijom treba živjeti, a ne prim ati
je kao nešto naučeno, tuđe, pomodno. Gradivo, sabra­
no i sređeno prem a određenoj metodi, ostaje dotle
m rtvim, dok m u stvaralac unoseći u nj cijeloga sebe,
ne poda sam ostalan život. Im aju li knjige o knjigama
nešto od toga, im at će i određenu važnost u životu
sredine, za koju su stvorene. Bez toga su m rtve i bez
značenja, kao i na stotine ostalih knjiga, koje se jav­
ljaju pod imenom književnosti.
 K N J I Ž E V N I KOMARČI

1.

Književni historik, koji je toliko strpljiv, te pro­

učava sve stare, pa i na j neznatni je časopise i novine,
nailazi gotovo u svakome razdoblju književnosti na
zanim ljiv tip literata, o kakvom obično u književ­
nim povijestim a nem a ni riječi. N jem u p ripadaju
pisci različitih vrsta. Jedni pišu pjesm e, drugi novele,
treći se bave dram om , no ponajviše o b javljuju knji­
ževne kritike ili n astu p a ju kao ideolozi novih ili sta­
rih književnih pravaca. Oni nisu stvaraoci, je r ne­
m aju niti jedne značajke, kakve su za stvaralaštvo
potrebne: nem aju unutrašnjeg života, da bi im ali što
reći, a ne znaju izraziti ono, što hoće da iznesu. Oni
ne mogu biti kjritičari, je r nem aju k riterija, u ime ko­
jih bi govorili; nem aju osjećaja za um jetničke vrijed­
nosti, a nem aju ni ljubavi za književnost. Zajedničko
im je i jedino jasno obilježje, kojim se razlikuju od
drugih književnika: oni su glasni, uvijek^ ih se može
čuti, uvijek govore podignutim tonom , uvijek su
užurbani. N erazm jernošću izm eđu zvučnosti svojih
istupa i sitnoće svoje književne pojave podsjećaju
na maloga, simpatičnoga, ali često i dosadnoga ko­
m arca.
N estručnjaci poznaju uglavnom tri vrste kom ara­
ca. N ajpoznatiji su i najčešći kod nas oni, koji žive
po livadam a i šum am a, te svoj dolazak najavljuju
zvučnim zujanjem , čovjek ih se često može oslobo­

42
 diti već i time, što mahne rukom. Ali u mnogo slu­
čajeva oni svejedno i dalje navaljuju na nj, dok god
im ne pođe za rukom, da ga ubodu na k,akvu osjetlji­
vu m jestu. Njihov je ubod neugodan, je r napadnuti
poslije njega osjeća svrbež. No njegove posljedice
ipak brzo iščezavaju, bez jačih tragova.
Druge su vrste oni sitni, jedva vidljivi komarči u
našim južnim krajevim a i uz more, koje tamošnji
stanovnici zovu papadačim a. Oni nem aju u sebi ništa
viteško, jer svoj dolazak ne najavljuju, nego se spu­
štaju na kožu neprimijećeni, te bodu, gdje stignu.
Oni su tako maleni, da ih čovjek teško i zapaža; samo
po ubodu u kožu doznaje naknadno za njihove po­
hode. Ni oni nisu opasni, ali mogu izazvati velik broj
oteklina, koje čovjeka sm etaju i ubijaju m u san. Iako
je svaki njihov ubod sam za se bezazlen, više koma­
raca ove vrste može izazvati teže posljedice za du­
ševno stanje čovjeka, koji se od njih ne zna obraniti.
N ajopasniji su među komarcim a raznosioci mala­
rije, anofeli. Njihov ubod, m akar i neznatan, može
izazvati tešku bolest, koja bolesnika znade mučiti i
više godina.
Komarči im aju još nešto značajka, koje može la­
ko zapaziti svaki laik. Im a godina, kad se javljaju
u vrlo veliku broju, a ima opet razdoblja, kad čovjek
ne susreće gotovo ni jednoga. Kišne i vlažne godine
pogoduju njihovu razvitku, a vjetar i suša uništavaju
ih. Neki napadaju čovjeka u jatim a, a neki opet vole
da nasrću sami. Zajednička im je karakteristika: vole
se zadržavati u blizini bara i nečistih voda, i ne vole
visina.
S obzirom na to, kako reagiraju na zujanje koma­
raca i na njihove ubode, ljudi se mogu podijeliti u
nekoliko vrsta. Jedni za sve to uopće nisu osjetljivi.
Komarči kao da to znadu, pa ih puštaju u miru. Dru­
gi pak upotrebljavaju sva sredstva, da se od njih
zaštite (mrežice na prozorima, duhan, itd.), a ipak
im to slabo pomaže. Neki na zujanje komaraca ne­
prestano mašu rukam a, držeći, da će ih tako otjerati.

43
Neki ih p u štaju hladnokrvno n a vlastito tijelo, da ih
onda dobro sm išljenom kretnjom smrve. N ekim a je
njihovo zujanje čak i p rijatn o , a neki o d njega po­
staju nervozni. Im a ljudi, koji lako podnose njihov
ubod, i ne osvrću se n a nj, a drugi se po ubodenom
m jestu toliko češu, da sam im tim raskrvare vlastitu
kožu, stvarajući ranu, koja od samoga kpm arčeva
uboda ne bi postala tako velikom.

2.

Književni kom arči im aju sva obilježja kom araca

kao v rste kukaca — i po načinu života, i po dojm u,
što ga o stavljaju iza svojih nasrta, i po uvjetim a, u
kojim a žive, a i po načinu, k ako ljudi s njim a postu­
paju.
Im a književnih Komaraca, kojim a je glavno obi­
lježje: zujanje. Da li pišu lirske pjesm e, da li novele,
da li se sm atraju književnim kritičarim a ili ideolo­
zima — njihova je značajka: oni su grlati, nastojeći,
da što više upozore n a sebe. Bilo o čem u pisali, oni
uvijek podižu glas — ne zato, što bi doista bilo znatno
ono, o čem u govore, nego što drže, da će i sam i u
očima čitalaca po stati to ugledniji, sa što više va­
žnosti prikazuju stvar, o kojoj govore. Ne sm eta ni­
šta, što često pišu bez glave i repa; za n jih nisu od­
lučni sadržaj i misao, nego zvučnost njihova glasa.
M eđutim i u ovoj vrsti književnih kom araca im a
nekih razlika. Im a m eđu njim a takvih, kojim a je ži­
votni cilj ispunjen već time, ako u društvu sebi slič­
nih neum orno zuje, i ako ljudi koji p u t okrenu prem a
n jim a glavu. N jihova je glazba — kao i glazba kom a­
raca po zelenim livadam a — katkada čak i ugodna.
Postaje li neugodnom , čovjek sam o m ahne rukom , i
njih nestaje. Oni rijetk o kada ubodu, a p ri ubodu
često i zaglave, je r ne znaju za vrem ena umaći.
Im a u toj vrsti književnih kom araca i opasnijih.
Oni glasno zuje, da n a sebe svrate pažnju. Zatim se
udalje, i kad čovjek m isli, da ih je već nestalo, oni

44
se najednom vrate i ubodu. Obilježje je ovakvih ko­
maraca: nerazm jer između vrijednosti njihovih pro­
izvoda, zvučnosti riječi, kojima sami o tim proizvo­
dima govore — i njihovih nastupa prem a drugim
stvaraocima. Njihovi izvorni radovi redovno su bez
ičega stvaralačkoga u sebi, ili su, u najboljem slu­
čaju, vrijedni koliko i uspjelije školske zadaće. N ji­
hovi pak nastupi prem a istinskim stvaraocim a neo­
bično su oštri. Iz njih se ne vidi nastojanje, da druge
shvate ili protum ače, nego ih vodi jedna briga, da
ubodu što bolnije i što češće. Kao što se komarac u
prirodi zavlači u rukav kaputa, u hlače, u košulju, da
bi pronašao što osjetljivije m jesto, tako i književni
komarči kopkaju po organizmu tuđega djela, da bi
napipali m jesto, kamo bi mogli što jače i što sigur­
nije tu riti svoje rilce.
S ovakvim je komarcim a posao nešto teži. Nije
dosta, da napadnuti samo m ahne rukom i tako ih
o tjera — je r se oni uporno vraćaju. Ako je žrtva ot­
porna, njihovo joj nastojanje postaje smiješno i za­
bavno, i ona uživa u njihovu bespomoćnom nastoja­
nju, da ga dohvate. Ako je napadnuti nešto nemilo­
srdniji, on će vještim udarcem sm rviti cijelu njihovu
zvučnu veličinu, te je nestaje bez traga i glasa, kao
i maloga, smrvljenoga komarca u prirodi. — Nije ne­
moguće, da je Antun Nemčić, pišući svoga »Vola i
komarca«, imao na pam eti i književne komarce ove
vrste:

Uranio delija komarac.

Uranio, brnčeć poletio
Na livadu, gdje se stada pasu,
Pa se hvata volu među roge,
Te nišani koplje čudnovato,
Svoje rilo po dlaki, debeloj,
Da ga uturi volu među roge,
Pa govori plandujućem volu:
»Ne ću, more, baš sjahati s tebe,
Dok se lijepo meni ne namoliš/«
Nu poznao deliju po riječi,

45
 Pa mu muklim glasom odgovara:
»Jadni stvore, delijo komarče!
Nit sam znao, kad si uzjahao,
Nit ću znati, kad si sjahao bolan.«

O sobita su vrsta književnih kom araca književni

»papadači«. Oni su po veličini mnogo m anji od obič­
nih književnih kom araca. N em aju sposobnosti da zu­
je, nego ujedaju, ne objavljujući unaprijed svoj do­
lazak. Stvaralac i ne sluti, da oni postoje, a najednom
ga jedan ugrize iz ovoga, drugi iz onoga kuta. U knji­
ževnosti oni ne znače uopće ništa, je r se ni po čemu
nisu uzdigli tako, da bi postali vidljivima. Ali zato
ugrizaju bijesno i uporno. N em aju srčanosti, da uda­
re ravno, nego se zavlače u stvaraočevo djelo, tražeći
u njem bilo kakav m anje otporan dio, kroz koji bi
mogli lakše prodrijeti. Jedan se uhvati za kakav ne­
uspio srok, drugi za kakvu tiskarsku pogrešku, treći
navlači na svoje kakvu misao, dajući joj drugo zna­
čenje — i onda vrše svoj kom arački posao ubadanja.
Njihovi su ubodi bolni — svakako kudikam o bolniji
nego što bi to napadnuti očekivao od sićušnosti n ji­
hove pojave.
Književni je »papadač« onakav pisac, koji sam n i­
je ostvario ništa — ali u strajn o traži slabe strane u
istinskih stvaralaca, te onda uporno grize i pecka,
kao da tim e vrši veliko djelo.
L iterarni »papadač« ne zna ništa čestito, ali kad
slučajno o tk rije u tuđem djelu kakvu neznatniju
omašk.u, na pr. kakvu netočnost u godinam a ili po­
grešan oblik, on je počinje toliko isticati, kao da od
toga zavisi sudbina svijeta, i kao da napadnuti pisac
u životu nije stvorio n išta drugo, nego napravio tu
golemu pogrešku.
L iterarni »papadač« nije stekao zaokružena zna­
n ja ni o čemu, ali s visine i s autoritetom govori o
svima pitanjim a stvaranja, kao da je on jedini čo­
vjek, koji sve to savršeno zna. Iako iz svake njegove
rečenice izbija neznanje, on s visine ud ara zagrižljivo

46
 i bijesno na stvaraoce, iskrivljujući njihove rečenice,
samo da dojam uboda postane što jači.
Kao što se ni za »papadača« u prirodi ne zna, oda-
kje je doletio u času kada je čovjeka ubo, tako ni o
književnim papadačim a nije jasno, odakle se pojav­
ljuju. Stvara tako neki pisac kroz godine i desetlje­
ća, ostavlja iza sebe djela, koja znače trajne kulturne
tekovine — i najednom se stane javljati netko, dotad
potpuno nepoznat, da ga booka sad iz jednoga pro­
vincijalnoga lista, sad iz kakvog zakutnog časopisa, a
katkad čak iz uglednijih listova, u koje se ugurao
bilo čijom preporukom . Stvaralac i ne zna, da taj
komarac postoji — ali može biti siguran, da će ga
upeoi, gdje stigne i to uvijek podmuklo.
Cijela novija hrvatska književnost — tamo od vre­
mena, kad je Nemčić osjetio potrebu, da napiše na­
vedenu basnu — pruža vrlo velik broj prizora, kako
književni komarči različite vrste napadaju na istak­
nute hrvatsk,e književnike. Njihove su ubode među
ostalim osjetili Vraz, šenoa, Marković, Gjalski, No­
vak, Kovačić, itd. — da i ne ispitujem o književnost
bližu našim godinama, čim se netko u toj književno­
sti jače istaknuo, tim se javio veći broj komaraca,
koji su ga grizli. Književni se historik često mora
čuditi odakle ovaj pojav: zašto su se najednom javili
toliki književni komarči, odakle su došli, i zašto u to­
likom broju? — N jih doduše nestaje isto tako brzo,
kao što su se pojavili, te za sobom ne ostavljaju ni:
kakva traga — ali se činjenica, da su se pojavili, mo­
ra ipak zabilježiti.
Razlozi komarčeve nasrtljivosti u prirodi jasni su:
on se mora hraniti tuđom krvlju, čini se, da su i raz­
lozi za egzistenciju književnih komaraca isti: bodući
druge, takav se pisac nada, da će si na taj način omo­
gućiti književni život, kad sam ne može stvarati sred­
stva za nj. Ali pri pojavi književnih komaraca ima
često i dubljih, duševnih uzroka, često je tome raz­
log: m ržnja slabih prem a jakima, jal nemoćnih i ne­
produktivnih prem a svima onima, koji stvaraju s

47
lakoćom. Ta m ržnja i zavist neizm jerne su. Književna
povijest može pokazati dražesnih slučajeva, kako se
književni kom arči javljaju iz same zavisti. Gleda ta­
ko nadobudan mladić, k;oji bi htio pisati, u priznata
i zrela književnika, gleda u n j, divi m u se i htio bi
m u se približiti. Ali se onda u njem u nešto preokrene,
i on napiše napadaj. Taj je očito niknuo iz bijesne
nemoći zbog spoznaje: zašto je on tako snažan, a ja
tako m alen i slab?

3.

Kao ni kom arči u prirodi, ni književni se kom arči

ne ja v lja ju u svako vrijem e jednako. Im a razdoblja,
kad nadolaze u veliku broju, te svojom množinom
gotovo p replavljuju književnost, zujeći i ubadajući.
D rugda se uopće ne javljaju, nego tek izuzetno i bo­
jažljivo. Kao i u prirodi, i u književnosti zavisi to
od općenitih atm osferskih prilika. K ad je književnost
u stajala, k ad po n jo j im a mnogo nečisti i bara, onda
je i broj književnih kom araca veći. Kad su pak lite­
rarn e prilike zdrave, književni se kom arči ne usuđuju
pomoliti. — Kao što se u čistim , sunčanim i zračnim
p ro sto rijam a ovi kukci ne mogu održati, je r ih m ar­
ljiva i u redna kućanica odm ah zapazi i ništi, tako se
ne m ogu održati ni u zdravim književnim prilikam a.
Ali kao što im a i domaćica, koje, svjesno, ostavljaju
neke p ro storije uvijek u m raku, ispunjene paučinom ,
tako i u književnosti im a kadikad listova i zavoda, u
kojim a se, zbog n em ara njihovih urednika, mogu bez
strah a um nažati književni kom arči, p a iz svojih ku­
tova u b adati stvaraoce. Bilo je čak slučajeva, da su
se sustavno i prom išljeno gajile čitave kulture knji­
ževnih kom araca, k o je su uzgajatelji onda puštali na
stvaraoce, da sam i iz k u ta m ogu uživati u prizorim a,
k o je ti ubodi njihovih gojenaca izazivaju.
Za književnost je najvažnije: kpkvu reakciju iza­
zivaju svojim ubodim a književni kom arči u pravih

48
stvaralaca, i kakve su posljedice tih uboda za samu
književnost.
Nemčić je u svojoj basni prikazao komarca, koji
drži, da je veoma težak onome, na koga je navalio —
a ovaj ga uopće nije osjetio. — I u književnosti ima
sasvim sličnih pojava: ljudi se jačih živaca uopće ne
osvrću na različite ubode. Oni ih ne osjećaju, je r je
njihov organizam odviše čvrst i otporan, a da bi se
naletom dosadnih kukaca dao smesti u svojoj običnoj
djelatnosti. Im a stvaralaca, koji su uopće neosjetljivi
za ubode literarnih komaraca: ovi mogu oko njih zu­
jati i zvm dati, a oni k raj toga osjećaju još neko čuv­
stvo ugodnosti, je r upravo po tome nemoćnom zu­
janju osjećaju razliku između sebe i malih kukaca.
Teži su slučajevi, kad su stvaraoci osjetljiviji. Ne­
što ih peče, svrbi, boli: javlja se čuvstvo općega ne­
raspoloženja, koje traje mnogo duže nego tragovi sa­
mih uboda. To može djelovati i na samo stvaranje,
i prem a tome je za književnost škodljivo.
Mnogo su važniji slučajevi, kad je stvaralac jače
osjetljiv, te niti jedan ubod komarca ne ostane bez
dojma. H rvatska književnost može pružiti obilje pri
zora, kad su literarni komaroi toliko uspjeli razdra-
žiti stvaraoce, da su ih ovi htjeli sve odreda utući.
Prizori su u isto doba žalosni i smiješni. Žalosni
toliko, što pokazuju, koliko istinskih bolova može
prouzročiti veći broj malih, sitnih, ali upornih koma­
raca. Smiješni su pak zato, što stvaraoci ovakve vr­
ste u borbi protiv sitnih napadača ponajviše upotre­
bljavaju takvo oružje, koje nije ni u kakvu razm jeru
s veličinom onih, koje bi željeli utući. Na taj ih način
još osokoljuju na njihove ubode, je r u njim a pobu­
đuju vjeru, da oni doista nešto znače, kad se protiv
njih upotrebljavaju tako ozbiljna sredstva. Sam pak
prizor razbješnjela protivnika, koji je toliko izgubio
vlast nad sobom, djeluje na njih razveseljujuće, jer
po tome vide, da su postigli svoju svrhu.
Ali ima književnih komaraca, koji — kao anofeli
u prirodi — raznose bolesti. Njihovi ubodi nisu samo
bolni, nego ostavljaju u organizmu napadnutoga ne-
4 Bijeg od knjige 49
što nezdravo. O rganizam slabi, opada, i ne može se
mnogo vrem ena sasvim oporaviti. Im a u hrvatskoj
književnosti slučajeva, kad je djelovanje literarnih
anofela bilo toliko jako, da je iz književnosti izbacilo
ljude, koji su u njoj radili iskreno, predano i s us­
pjehom .
Kao i u prirodi, i u književnom je životu n ajsi­
gu rn ija zaštita od književnih kom araca profilaksa:
organizam treb a otvrdnuti, da postane neosjetljiv za
njihove ubode. Ne može li se to postignuti, stvaralac
m ora prem a kom arcim a postupati tako, da što m anje
od n jih trpi. Prigodom njihovih napada m ora biti
m iran. M ora pustiti, da m u se sasvim približe, i onda
prom išljenom kretnjom u d ariti po njim a, da ih jed­
nim m ahom uništi. Sve to naravno stoji do značaja,
o tpornosti i osjetljivosti pojedinaca. K njiževnost se
pak kao cjelina zaštićuje od književnih kom araca na
isti način, kako se od njih zaštićujem o u prirodi: tre ­
ba uništavati književne bare, osvjetljivati m račne za­
k utke, uništavati legla, gdje se oni kupe.
SPOMENIK N EPOZ N A TOM CENZORU

Negdje potkraj godine 1939. došao je k, meni ne­

zaboravni Goran Kovačić, noseći poruku od Matice
hrvatske, ne bih li za njezina izdanja spremio kakav
rukopis. Poruka me iznenadila, je r sam znao, da su
me neki Matičini odbornici bili proglasili crvenom
krpom. Kroz više godina mogao sam surađivati od
zgode do zgode tek u »Hrvatskom kolu«, zbog liberal-
nosti njegova urednika, Branim ira Livadica. Kad se
jednom pojavilo moje ime i u »Hrvatskpj reviji«,
htjeli su neki odbornici od toga praviti pitanje.
Poruka »Matice hrvatske« nije me oduševila, je r u
to vri jeme nisam bio u neprilici, kuda bih s rukopi­
sima. No da se ne kaže, da se prem a starom e i ugled­
nome društvu držim odbojno, izjavio sam, da imam
u rukopisu dvije knjige: zbirku eseja »Književnost i
narod« i studiju o Vladimiru Vidriću.
Goran je m oju izjavu saopćio na određenome mje­
stu, i poslije toga obavijestio me, da će oba moja ru­
kopisa biti prim ljena, pa neka ih spremim za štampu:
»Vidrić« bi mogao izići među redovnim izdanjima, a
»Književnost i narod« u »Suvremenoj knjižnici«. Us­
put mi je napomenuo, da će oba rukopisa, prem a
običaju u »Matici«, biti predana na ocjenu referen­
tima, ali da je to u ovom slučaju samo formalnost.
Napomena Gorana Kovačića nije me nimalo sme­
tala, je r sam držao, da se pisac ne mora bojati cen­
zora. Ak,o je to razborit i uviđavan čovjek, može i
najboljoj knjizi biti od koristi. Književnik, pa bio i

4* 51
najo štriji prem a sebi samome, uvijek će u svome ru ­
kopisu ostaviti ili kakvu nejasnoću, ili što nepotrebno,
ili kakvo ponavljanje, ili kakvu nezgrapnost u stilu.
Dobrohotan će to čitalac lakše zapaziti nego sam
autor, p a će se na taj način ukloniti i m anji nedo­
staci. Zato pregled rukopisa, što ga vrši pam etan i
dalekovidan referent treb a samo pozdraviti.
Rukopisi su bili predani, i već su davno imali biti
u štam pi. No do toga nije nikako dolazilo. Onda sam
obaviješten, da su o n jim a tek dovršeni referati, pa
da će tek sada stvar krenuti naprijed. Zatim mi je
poručeno, da će »Vidrić« doskora u tiskaru, i već
sam se imao sprem ati, da vršim korekture. Ali je opet
prošlo nekoliko nedjelja, dok se jednog dana nije
pojavio potpredsjednik M atice, dr. Blaž Jurišić, s vi­
ješću, da je »Vidrić« sasvim zapeo. P rem a njegovu
saopćenju, M atičin je odbor predao rukopis nakon
izvršena književnoga pregleda još i političkom cen­
zoru. Taj je im ao vidjeti, nem a li u knjizi nešto, što
nije u skladu s M atičinom orijentacijom . Zaključak
je odbora glasio: Ako taj politički cenzor pronađe,
da je sve u redu, rukopis može u štam pu; bude li
prigovora, m orat će stvar iznova p red odbor. M ati­
čin tajnik, dr. F ran Jelašić, dobivši u ruke referat,
vidio je u njem u i o štrijih izraza, te je odlučio, da
bez odluke odbora ne čini ništa. K ako se odbor imao
sastati istom poslije praznika, za nekoliko mjeseci,
značilo je to, da knjiga za godinu 1940. već ne može
doći u obzir.
Dr. Blaž Jurišić, doznavši za stvar, bio je preuzeo
na se zadaću, da to po m ogućnosti odm ah izgladi.
Rekao mi je, o čem u se u referatu po prilici radi: Ja
sam prigovore unaprijed otklonio kao netačne. Zna­
jući i sam, što po prilici može izići m eđu M atičinim
izdanjim a, rukopise sam i udešavao tako, da se cen:
zor neće im a tiT n a č e m irz aus t a vi ja ti. "Kako jeTon to
ipak učinio, zamolio sam prepis njegova referata. Do­
bio sam doskora ovaj tekst:

52
 »Antun Barac: Vidrić
— Ova knjiga o Vidriću nije nikakva cjelovita li-
terarno-historijska rasprava, niti je napisana s tež­
njom, da bude definitivna studija — veli pisac na str.
129. ovog svog djela o samom svom djelu i to je uje­
dno m oj veliki prigovor ne samo ovom djelu nego
našim literarnim historicima i kriticima uopće.
Nemamo već dugo vremena ni pokušaja a kamoli
definitivnih radova, jer nitko ništa ne radi. Posve je
neodlučno za sami uspjeh i posljedice — zbog česa je
tako. M eđutim meni nije dana zadaća, kada m i je po­
vjereno čitanje ovoga rukopisa, da dam opću ocjenu.
Moja je zadaća ograničena, pa je prema tome i rješa­
vam:
Pisac nije uopće dao presjek vremena, u kom je
Vidrić živio, pa tako niti prikaz ideja, koje su ga po­
kretale. On ne govori napose o naprednjaštvu i o
»modernoj«, pa niti nema ništa u tom pogledu, što bi
moglo sm etati Matičine redovne prosječne čitače. Be:
obzira na te općenite ideje dva su mjesta, koja treba
svakako ublažiti:
Pisac ne piše cjelovite rasprave o Vidriću niti želi
dati o njem u definitivne studije, pa onda nije nipošto
potrebno, da citira baš u ovom izdanju svoga djela
pjesm u o Jezuitima, jer je sigurno, da bi mnogi za­
peli za stihove: »Ko satane preko poda — Strugnule
su sjene njine« — iako pisac svojim obrazlaganjem
ublažuje taj dojam (Str. 38 i 39 rukopisa).
Isti je slučaj sa pjesm om o Sv. Alojziju (str. 76).
I jedno i drugo m jesto treba udesiti za Matičinu
publiku, koja ne želi da se dira ni u jezuite ni u sve­
tog Alojzija bez ikakova obzira, što o tom misle Vi­
drić i Barac, pa i Matičini odbornici.
Danas se i službeno priznaje, da mi i Srbi nijesmo
jedan narod, pa prema tome mora svaki naš radnik
udešavati svoj rad, pa on sam i drukčije mislio. On
se može osjećati Kinezom, ali iz toga ne slijedi, da su
Kinezi i ostali njegovi rođaci po krvi. Pisac očito drži,
da su hrvatska i srpska književnost — jedna književ­
nost, pa prema tome i piše. Mi ostati osjećamo i zna-

53
mo, da to nije istina, a kada bi i bilo tako, m i mora­
mo učiniti u interesu opstanka svojega naroda, da ta­
ko više ne bude i prem a tom e m oram o udešavati sav
svoj i javni i dom aći rad.
Polazeći sa svoga gledišta, pisac svakom m ogućom
zgodom m iješa hrvatsku i srpsku književnost, m etri­
ku, pisce, itd. S V E TO T REB A RAZLU ČITI i svako
postaviti na svoje. (Str. 47., 48.). Zašto navađati, da
je nešto »Vojislav Ilić« (str. 48.), ako bi mogao biti
Kranjčević ili koji drugi naš pisac. Ako li je pak sa­
mo Ilić moguć, onda treba dodati — »Srbin Vojislav
Ilić« ili nešto slično, čim e bi se jasno označio naš
stav. N eka se gospodinu profesoru ovo ne pričini glu­
pavim ili nedotupavnim cjepidlačarenjem , nego neka
radije pogleda, kako pišu Srbi, da se uvjeri, da su
svagdje i svuda sam o — Srbi i ništa drugo i ni s kim
u zajednici.
N avesti ću još m jesta, na kojim a sam zabilježio,
što treba popraviti, ali ih im a i više, pa upozoravam
na to g. tajnika, kada on bude rukopis priređivao za
tisak, da ispravi.
Str. 49. Po čem u zna pisac, da je Vidriću bio kn ji­
ževna sim patija Jakšić, kojeg spom inje uz Mažura-
nića kao — posve naravno?
H rvatska i srpska m etrika, hrvatski i srpski stih
i si., ponavlja se na stranicama: 82. 83. 84. 86. i 89.
Na stranam a 87. i 88. treba navesti naš, a ne srp­
ski p rim jer (narodna i Rakić!)
U istu vrstu spada i naziv »puk« m jesto »pukov­
nija« na str. 145. Kod nas je »puk« narod i u kolu i
u saboru kod crkve, a kada je svrstan u vojne redove,
onda se to postrojstvo zove »pukovnija«.
Pisac citira A. B. Šim ića i to ekavicom. To ne može
biti. Iako je p o kojnik bio obolio, ne m ožem o ga citi­
rati u tom bolesnom obliku. To treba pretočiti u čisti
hrvatski oblik (str. 72).
Pod crtom treba donijeti prijevode svih njem ačkih
citata, jer svi M atičini čitači ne znaju njem ački. To
je na stranama: 100, 114, 115, 116, 143, 155, 158. i mo­
žda još gdje.

54
 Nemam pri ruci Vidrića, pa ne mogu pogledati,
radi li se o pogrešci u prijepisu 4. stiha druge kitice
na str. 78. (»I sloni, itd.) ili ja ne razumijem tih misli.
Na strani 104. je brisano na kraju, pa nastavak na
str. 106 nije u logičnoj vezi sa onim, što prethodi. Isti
je slučaj na str. 136. sa nastavkom na str. 137.
Na str. 162. ime »Udalrik — bit će pogrešno. Mi­
slim, da se ne varam, kada tvrdim, da je glasilo »Ul-
derik«.
To su, u glavnom, m oje opaske i molim, da se sva­
kako uvaže napose one o odnošaju hrvatske i srpske
književnosti i jezika.
Ipak sam i ja zato, da bude tiskana. Svakako treba
barem pod crtom navesti glavne podatke iz Vidrićeva
života. U par redaka. Ovu će knjigu najviše upotreb­
ljavati naši učenici srednjih škola, a oni ne će vazda
moći lako doći i do onih rasprava o Vidriću, u koji­
ma je navedena bibliografija, pa im to ovdje treba
dati u nekoliko rečenica.«
Pregledavši taj referat i svoj rukopis, upravio sam
Matičinu tajniku ovaj dopis:
»Na njegov (tj. referentov) glavni prigovor, da
moja studija nije definitivna, odgovorio sam već u
njezinu posljednjem poglavlju.
(Ona je, tj. studija iz autorova doživljaja Vidriće-
ve poezije, te je u njoj izneseno uglavnom samo
ono, što je u vezi s tim doživljajem. Zato ovdje
nema govora o nekim problemima, o kojima se
inače obično piše u m odernim književnopovijes­
nim monografijama. D efinitivnom pak studijom
ne može biti ni stoga, što se takvi radovi mogu
pisati samo o književnicima, koji su definitivno
m rtvi, i s kojim a živa književnost više nema ni­
kakva intim nog dodira. Svaki pisac, kojega još
čitaju, izaziva uvijek nove dojmove, a prema tome
i nova shvatanja i nova tumačenja. Takav je slu­
čaj i s Vidrićem).
Ovdje bih mogao samo pitati: koja je definitivna
studija o Homeru, Danteu, Goetheu, Hugou, itd. Svaki
čovjek i svako pokoljenje pristupaju k piscima s no­

55
vih stajališta i pronalaze u njim a nešto novo. Ja sam
Vidrića proučavao s obzirom na njegovu ličnost, nje­
govu bolest, hrvatske prilike njegova vrem ena i nje­
gov izraz. Vrijednost knjige zavisi od toga, da li su ti
problem i važni i kako su u n jo j riješeni. N etko drugi
pronaći će u Vidrića nešto, što će se njem u pričiniti
važnije. Pa kad u cijeloj svje tsko j literaturi nem a niti
jedne definitivne studije, nisam si ni ja mogao utva­
rati, da sam napisao nešto, poslije čega ne će trebati
o Vidriću ništa pisati. To bi značilo, da je on za kn ji­
ževnost m rtav. Ja naprotiv želim svojom knjigom
postići, da se o Vidriću i o h rvatskoj lirici što više
govori — pa m akar se to i ne slagalo s onim , što sam
napisao ja.
U svo joj knjizi nisam ni na jednom m jestu govo­
rio o odnošaju izm eđu H rvata i Srba, ni o odnošaju
izm eđu hrvatske i srpske književnosti, i prem a tom e
se iz nje ne m ože zaključivati, kakvo ja m išljenje
im am o tome. Ja sam pisao o hrvatskoj i srpskoj (a
ne hrvatsko-srpskoj) m etrici u svojoj stu d iji stoga,
što sam čitaogima htio iznijeti cijeli historijat hrvat­
ske m e tr ik e jA činjenica je, da se hrvatska i srpska
m e tn k a ^ T l9 . vijeku isprepliću, i da se pojavi u jed­
noj ne m ogu rastum ačiti bez pojava u drugoj. Katan-
čića, Hrvata, prevode s latinskoga najprije Srbi u Lc-
topisu Matice srpske, a prvi je teoretik m etrike u
novijoj hrvatskoj književnosti Srbin U tješinović
Ostrožinski. Misao, da se m etrika um jetne književno­
sti im a zasnivati na m etrici narodne pjesm e, a ne na
stranim m etrikam a, nabacio je Srbin Jovan Subotić,
ali je m etriku narodne pjesm e najopširnije razradio
Hrvat Maretić. Odnosi: M ažuranić—Kaćanski, Ha-
rambašić—Jakšić—Zm aj, Kranjčević—Ilić— Begović
—N ikolić i dr. pokazuju tu vezu izm eđu hrvatske i
srpske m etrike. Svaki onaj, koji hoće da naučno ob­
jasni neke pojave u h rvatskoj metrici, m orat će poći
m ojim putem , bez obzira na njegovo m išljenje o od-
nosim a H rvata i Srba.
O nacionalnom značenju Vidrića, s obzirom na
njegov p jesnički izraz, rečeno je pak u m ojoj knjizi
(str. 106):
56
 — Ako ta poezija nosi izrazito slavenske crte, onda
ujedno treba istaći, da su se svi elem enti Vidrićeve
duhovne ličnosti, kako se ona formirala obrazovanjem
i utjecajim a okoline, kao i svi elementi njegove um jet­
nosti, mogli naći na okupu samo u izrazitoj hrvatskoj
sredini. Vidrić je po svim svojim obilježjima izrazito
hrvatski pisac.
Svega toga cenzor ili nije vidio ili nije htio da vidi.
Rakićeve sam stihove naveo u svojoj analizi zato,
jer u cijelom dijelu o m etrici polazim od Matoša,
koji je na jednak način kritizirao i Vidrićeve i Ra­
kićeve pjesme.
Mjesto: Vojislav Ilić nisam mogao reći: Kranjče-
vić — jer oni u razvitku srpske i hrvatske metrike
imaju različito značenje. Da pak uz ime svakoga pis­
ca mećem oznaku »Srbin«, priznao bih time, da valj­
da ima čitalaca Matice hrvatske, koji će Jakšića, Ilića
i dr. držati, — Hrvatima. A onda bih dosljedno mo­
rao pisati: Nijemac Goethe, Francuz Beranger, i si.
Da je Đura Jakšić bio Vidrićeva književna simpa­
tija, nisam izmislio ja, nego o tome piše Lunaček u
svome predgovoru Vidrićevih pjesama.
Riječ »puk« mj. »pukovnija« nalazi se u onom di­
jelu rukopisa, u kom e samo citiram druge.
Pok. Donadini nije se u zrelijim godinama nikad
potpisivao punim ličnim imenom, Ulderiko, nego sa­
mo prvim slovom toga imena (U. Donadini). U sred­
njoškolskim listovima, u kojim a su izlazili njegovi
početnički radovi, nalazimo štampano to ime u obliku,
kako sam ga naveo ja u svojoj knjizi (Uldarik).

Primivši referat, htio sam povući rukopis, te sam

ga ponudio privatnom nakladniku, izloživši mu slu­
čaj s Maticom. Aid se on M atičinih ljudi toliko pre­
plašio, da gotovo nije htio ni razgovarati. Zato sam
u monografiji proveo neke izmjene, koje joj nisu bi­
le na korist. Tako je posredovanje dra. Blaža Juri-
šića izvršeno s uspjehom , i knjiga je ušla u štampu.

57
Ali me je referat moga političkoga cenzora i dalje za­
nimao, pa sam ga više p u ta čitao. H tio sam biti na
čistu s pitanjem : da li su uzrokom cenzorova shvaća­
n ja i krivog razum ijevanja krive praznine i ne jasno­
će u mom e rukopisu, ili je uzrok u sam om e cenzoru.
Zanimljiv je taj cenzor. Sam izjavljuje u svome
referatu, kako n ije njegova zadaća, da napiše opću
ocjenu rukppisa, nego da m u je zadatak ograničen
(tj. na politiku). Ali je svoju cenzorsku službu ipak
shvatio kao nešto, što m u daje pravo — a valjda i
sposobnost —, da piše i o književnosti, te da usput
iznosi opaske o stvarim a, od kojih je veoma daleko.
Uhvativši se za izraz »definitivna studija« kliče on
patetički u svome dom oljubnom ogorčenju:
»Nemamo već dugo vrem ena ni pokušaja, a kamo
li definitivnih radova, je r nitko n išta ne radi!«
Čini to u vrijem e, kad samo p red M atičinim od­
borom leže m oja dva rukopisa!
I treći odlom ak njegova referata zapravo je p ri­
govor. Nem ajući tobože što da prim ijeti mome p ri­
kazu n ap rednjaštva i m odem e, je r ga u knjizi uopće
nem a, on hoće uvijeno da kaže, kako je nedostatak
m oje studije u tom e, što nisam opširnije prikazao
vrijem e i prilike, u kojim a je Vidrić živio. Time je
htio pokazati, kako zna nešto i o m etodologiji nauke
o književnosti — ialko je m orao osjetiti, da sam ja
pošao drugim putem , nego što su polazili sljedbenici
Tainove nauke: pošao sam od pisca, a ne od milieua.
— No da sam u knjizi iznio Vidrićeve m ladenačke
nazore, njegov udio u naprednjačkom pokretu, njegov
p u t u Beograd, njegovo sudjelovanje kod spaljivanja
m adžarske zastave, cenzor bi tek tada bio našao raz­
loga za svoje ogorčenje.
Uhvativši se za m oju rečenicu, da »Vidrić« nije
definitivna studija, cenzor drži, da se po tom e iz knji­
ge može izbacivati po volji sve, što se njem u ne sviđa
— iako je m orao osjetiti, da je ona doživljajna cije­
lost, u koju ulazi ono, što tam o organski pripada, a
ne, što bi htjeli drugi, pa i cenzor.

58
 Imajući svoje političke poglede, cenzor uopće ne
dopušta, da se vrše naučna ispitivanja, koja možda
nisu s njim a sasvim u skladu. O odnošaju između
hrvatske i srpske književnosti veli on: »A kad bi i bilo
tako (tj. kad bi one bile jedna književnost), mi mo­
ram o učiniti, da više ne bude tako.« Kuda bi dovelo
naučno istraživanje, koje ne bi išlo za utvrđivanjem
činjenica, nego za onim, što se istraživaču sviđa ili ne
sviđa, nije potrebno spominjati.
I a kp sam cenzor nije uvijek uvjeren o istinitosti
nekih svojih tvrdnja — jer kaže i sam: »Mislim, da se
ne varam« — on nastupa autoritativno i sigurno, kao
da zna sve.
Slučaj s ovim cenzorom zanimljiv je i načelno, a
ne zbog njega samoga. Dvije stvari udaraju u oči u
njegovu referatu: netočnost njegovih tvrdnja, i ton,
kojim su one izrečene.
U cijelom referatu nema niti jedne istinite tvrd­
nje. Sve, što je u njem u napisano, i zaključci, koji su
iz pojedinih tvrdnja izvedeni, zasniva se ili na pot
punom nepoznavanju stvari, ili na nerazumijevanju
teksta, ili na svijesnom ili nesvijesnom iskrivljivan ju
misli. No sve je rečeno s takvom sigurnošću i uvjer­
ljivošću, pa i s prim jesom domoljubnog ogorčenja,
da neupućen čitalac referata i ne pomišlja, kako ga
cenzor zavodi u zabludu.
Ton cijelog referata izrazito je cenzorskj. Njegov
pisac ne zna stvari, o kojoj sudi, pa ipak ima smjelo­
sti, da piše tako, kao da se razum ije u sve. Cenzorski
položaj, da o nekom sudi, doveo ga je do toga, da se
drži superiornim. Proces njegova mišljenja razvijao
se po prilici onako, kako se razvija kod svih ljudi,
koji su došli do nekoga m jesta, nemajući za nj po­
trebnih kvalifikacija. Ali oni misle: Meni je povjere­
no, da vršim taj posao, dak,le je očito, da ga znam
bolje od onih, koje im am pregledavati. Ali se i u
njega — kao i u svake cenzorske duše — javlja pri­
zvuk sumnje: da li je on uopće sposoban, da sudi o
nečem, što ne razum ije? Zato je i napisao: »Neka se

59
gospodinu profesoru ovo ne pričini glupavim ili ne-
dotupavnim cjepidlačarenjem .«
Cijeli taj refera t tipičan je za cenzorski m entali­
tet. Ne m ijenja n a stvari ništa, što ga nije napisao
državni, nego privatni cenzor. Ovi su često još neto-
lerantniji od državnih. A psolutno nepoznavanje stva­
ri i krivo razum ijevanje te k sta — a ipak, takvi ljudi
odlučuju na laku ru k u o sudbini djela, k,oja su nasta­
jala kao p lod rad a od više godina i u kojim a je kat­
kad svaka rečenica vagana i brušena i n a desetke
puta. U ovom slučaju stv ar n ije svršila tragično —
ali ne zaslugom cenzora, nego zaslugom uviđavnijih
ljudi u Matici.
Nikad mi n ije saopćeno ime ovoga cenzora. Ja se
n i tad a ni kasnije nisam zanimao, tko je napisao na­
vedeni referat, je r to n a koncu nije važno. Možda je
taj cenzor inače sasvim sim patičan i vrijedan građa­
nin. Slučaj s njim e nije pojedinačan, nego tipičan.
Zato mi u cijeloj stvari nije bilo do toga, da saznam,
tko je pokazao prem a m eni toliko sklonosti, nego
sam osjetio načelnu važnost ovoga slučaja:
K roz godine i godine pišu tako cenzori a u hrvat­
skoj književnosti i u stran im literaturam a, pišu re­
ferate o rukopisim a novih djela, grde ih, psuju i u pro­
paštavaju, ili b a r sprečavaju u časovima, kad bi ona
trebala da se pojave. U »Matici hrvatskoj« propala
je N azorova »Živana«. Kod drugog jednog izdavača
zapeo je njegov prijevod Danteova Pakla. Itd. A re­
ferati su obično sastavljeni tako vješto, da čimbe­
nici, koji na osnovu njih im aju stvoriti odluku, i ne
su m n jaju u njihovu ispravnost. Spomenuta izvještaj
M atičinu odboru takav je savršeni cenzorski spis,
da bi bilo šteta, da propadne bez traga. On je zaslu­
žio, da b a r u ovome obliku bude objavljen, i da b ar
ovaj k ratak članak bude cenzoru spom enikom za
njegov uzorni rad.

60
 IZMEĐU LITERATURE
I UMJETNOSTI
(Milan Begović i njegova „Giga Bariieva’j
Uoči rata 1941.

1.

Od svih hrvatskih pisaca Begovića su kao književ­

nika za života najviše sahranjivali. A ipaik se on —
valjda bolje nego itko u nas — u svakom takvom
slučaju znao održati, i pokazati, kako u njega ima
više snage negoli u mnogih od onih, koji su ga pro-
glašivali literarnim mrtvacem. Uzrok je tome u nje­
govoj neobičnoj žilavosti i sposobnosti da se prila­
godi prilikama, zatim u vjeri u sebe sama, ali i u
njegovoj velikoj književnoj kulturi.
Bez obzira na tačnost ili netačnost povoljnih ili
nepovoljnih sudova o Begoviću, treba istaknuti, da
je on u hrvatskoj književnosti bio i jest najčistokrv-
niji literat — sa svim oznakama ovoga pojma.
Riječi »literat« i »umjetnik« ne znače sasvim isto.
Literat je pisac, koji je shvatio važnost štam pane
riječi u suvremenom životu i doseg svega onoga, što
knjiga znači za m oderno čovječanstvo. On ne radi
samo iz unutrašnjih stvaralačkih potreba, nego i s
planom. On vješto i razumski upotrebljava rekvizi­
te, što ih je našao u različitih pisaca. On je redovno
obrazovan, piše lako, pozna tendencije u književno­
stim a svojega doba, razum ije naklonosti čitalaca.
Kao pripovjedač znade okretno i čitko iznositi lica

61
 i događaje, kakve publika voli. Ako je dram atik, zna­
de vještim dijalozim a i spretnom radnjom prikazati
problem e i zgode bliske gledaocu. Ak,o je esejist, go­
vori ugodno o pom odnim tem am a i o svemu, što za­
okuplja ljude njegova vrem ena.
Najveći dio onoga, što proizvode evropske knji­
ževnosti u našim godinama, kad štam parske m ašine
mogu na tržište izbaciti vrlo velik broj knjiga, ne
p ripada toliko u područje um jetnosti, koliko u pod­
ručje literature u ovom širem smislu. To su većinom
proizvodi, koji žive po desetak godina, udovoljavajući
ukjusu i sim patijam a svoga razdoblja, i onda padaju
u zaborav. Ne m ijenja na stvari ništa, što takve tvo­
revine katkad u kratko vrijem e, kao u kakvom po­
bjedničkom naletu, osvajaju gotovo cio svijet. Baš
su ti brzi uspjesi često dokaz, k ak o takve stvari do­
duše odgovaraju duhovnim potrebam a i vidicima
svoga časa, ali da u n jim a nem a n išta dublje, što bi
svojim kprijenjem sprečavalo tako brzo pom icanje.
U m jetnik naprotiv ne stvara radi spoljašnjih u-
spjeha, nego iz p o tre b a najdublje u n utrašnjosti. On
ne upotrebljava toliko pom odne literarne rekvizite,
nego traži u prvom redu vlastit, nov izraz. Ne ide za
tim, da prikaže stvari, što ih vidi većina ljudi njego­
va vrem ena, nego ono, što zasad osjeća sam o manji-
jia , ili on sam, p a to želi reći kao svoju i novu istinu.
On nije uvijek okretan pisac, je r nije uvijek lagan
posao iznijeti nešto, što u sličnu obliku još nije bilo
rečeno, i za što se treba tek boriti.
To ne znači, da litera tu ru u ovome sm islu treba
omalovažavati. U današnjim oblicim a kulturnoga ži­
vota i literati su vršili važne zadatke. Oni su ljude učili
pism enosti. Oni su um jeli da ih oduševe za pitanja,
koja su na vješt način iznosili u svojim spisima. Ka-
k,o u svakom pravom literatu im a ujedno i nešto
istinski stvaralačko, literati su znali buditi razum ije­
vanje i za pravu um jetnost. U najvećem dijelu onoga,
što u obliku rom ana, dram e, novele itd. predočuje
izrazite uspjehe evropskoga pisanja u 19. ii 20. vijeku,
vrlo se dobro vidi i osjeća, zašto i kako je naprav-

62
ljeno. No opasnim a i nesim patičnim a postaju takve
tvorevine istom onda, kad se silom nameću kao je­
dina um jetnost.
Od svih hrvatskih pisaca Begović je najbolje shva­
tio značenje literature i ujedno je s najviše smisla
za sve strane književnog rada upotrebio sredstva cr­
pljena sa svih mogućih vrela. Znao se upoznati ne
samo sa svim važnijim tekovinama evropskih knji­
ževnosti, nego je upoznao i ostala područja duhovnog
stvaranja, koja su značajna za suvremeno čovječan­
stvo. On nije nikad bio sljedbenik određenih literar­
nih ili naučnih dogma, nego je uvijek znao shvatiti
ono, što donosi vrijeme, te je ostao u skladu s nji­
me. Od prvih svojih pjesam a, u kojima se djelomično
povodi za Šenoinim nastavljačima, preko zanosa za
Vojislava Ilica, pa do najnovijega doba, Begović je
budno pratio razvitak evropskih književnosti, prisva­
jajući si sve, što m u se činilo značajno i važno. D’
Annunzio, Ibsen, ToLstoj, Freud, Pirandello; Nijemci,
Francuzi, Talijani, Rusi; roman, novela, drama, lir­
ska pjesm a — sve je to na neki način usvajao i pre­
vladavao, odasvud je pomalo pribirao, da to onda u
svojim djelim a može iznijeti na svoj način, uvijek u
vezi s duhom vrem ena i prem a naklonostima publike.
Ali Begović nije bio samo eklektik. Uporedo s pri­
svajanjem različitih elemenata tuđih .kultura i do­
maće književnosti, u njega se opaža i nastojanje, da
sve to asimilira, izbrusi, da progovori vlastitim jezi­
kom. Koliko je god bio vrlo mučan put od njegovih
prvih pjesam a preko »Knjige Boccadoro«, »Stane
Biučića«, »Malih komedija« do »Svadbenog leta«,
»Pustolova pred vratima«, »Amerikanske jahte u
splitskpj luci«, itd., u Begovića se vidi i jedna osobita
crta: on se nije nikad ponavljao. Iako se može reći,
da je u svojim dram am a i pripovijestim a iznosio vi­
še m anje jedne iste odnose među ljudima (problem
vjere i nevjere, pojava trećega između muža i žene),
opet je činjenica, kako je iste motive znao prikazati
svaki put na nov način, s novom tehnikom i u novu
osvjetljenju, da b ar s te strane uvijek iznenadi. A

63
uporedo s tom težnjom — da b a r u tehnici bude uvi­
jek nov — rasla je i o kretnost njegova izraza. N je­
govi dijalozi — svojom duhovitošću, kratkoćom , po-
vezanošću, zbitošću n a ono, što je doista značajka
razgovora — z m č e mnogo iputa pravo savršenstvo.
Njegovo pripovijedanje teče lagodno i voljkp i onda,
kad je riječ o stvarim a, koje su već stotinam a puta
rečene. On je znao savršeno pisati u m etru deseter­
ca, kao što je pisao i vrlo uspjele sonete (2ivot za
cara) i slobodne stihove (Les passageres), pokazu­
jući n a ta j način, da može lako svladavati zadatke
različitih vrsta.
No im a u Begovića još nešto: Koliko se god u po­
jedinim njegovim knjigam a osjeća, odakle su p re­
uzeti neki njihovi elem enti, opet im je on znao uda­
riti vlastit, individualan žig. Svoja je djela — m akar
neka od n jih i n astajala kao litera tu ra — znao pro­
žeti k,akvom aktualnom m išlju, te rih n a taj način
jače n am etnuti svome vrem enu. A znao je to posti­
zavati i tako, što je tuđim elem entim a davao obilje­
žja vlastitog doživljavanja svijeta. Jasno se to vidi na
pr. u njegovu »H rvatskom Diogenesu«. Iako su ovdje
najglavniji elem enti preuzeti iz Šenoina rom ana, Be­
gović je Šenoine rečenice i epizode toliko prožeo
vlastitom , senzualno-erotičkom notom , da je ta d ra­
m a postala doista njegovim djelom , a nije obična d ra­
m atizacija.
S obzirom na sve to, Begovićeve tvorevine nisu
sam o n ajizrazitija i n ajb o lja djela ove vrste u hrvat­
skoj književnosti, nego mogu da podnesu i stroža
m jerila. Ako se može konstatirati, da s pljeskom i
oduševljenjem prim am o velik broj stranih rom ana
i dram a, proizvoda čiste literatu re u širem smislu,
onda treba istaći, da se Begovićeve knjige mogu ne
sam o m jeriti sa stranim djelim a slične vrste, nego ih
često i nadvisuju, š to je on svojim dram am a posti­
gao velike u spjehe n a stranim pozornicam a, poslje­
dica je ove činjenice. Ovo je to važnije, što ga do tih
u spjeha nije dovela nikakva protekcija, nego se pro­
bio sam.

64
 2.

No Begović nije bio samo literat, nego i um jetnik.

Ako se u pojedinim slučajevima i može utvrditi, ka­
kav je uspjeh želio postignuti kojim djelom, na koji
je način htio izazvati neke efekte i odakle je preuzeo
pokoji elemenat, isto se tako može utvrditi, da je
najveći dio njegova književnoga rada proniknut lič­
nim crtam a. Te se crte ne mogu preuzeti od drugoga
i nakplamiti na vlastiti plod, nego ih čovjek nosi u
sebi kao dio svoga životnoga osjećanja.
U Begovića se — kroz cijelu njegovu književnu
djelatnost — kao najočitija crta ističe senzualizam,
p okatkad uz prim jenu ironije, pa i cinizma. I »Knji­
ga Boccadoro«, I »Myrrha«, i »Svadbeni let«, i »Du­
n ja u kovčegu«, prožeti su više m anje njome. Koliko
je ona lična, Begovićeva, vidi se po »Hrvatskom Dioge-
nesu«, u koji je uneseno lice sluškinje Barice — ko­
jega u šenoe nem a — samo da Janković može s njo­
me voditi dvosmislen razgovor. Ta senzualnost do­
lazi u Begovićevim djelim a do izraza k,atkad kao pro­
plamsaj strasti, kao nesavladljiva želja za seksual­
nim užicima (Myrrha, Male komedije), katkad je je­
dva naslućena, a katkad sublimirana.
No uporedo s time, u Begovića ima i jaka crta
sentim entalnosti — tople i nježne naklonosti prem a
rodnome kraju, prem a njegovim ljudima, prem a ze­
mlji, uz koju su vezani. Nisu ga samo spoljašnji raz­
lozi nukali, da je češće posizao za gradivom iz Dal­
m atinskoga zagorja, nego i dublje duševne veze. Tre­
ba isporediti nek,oliko stihova iz pjesam a »Mlinar
Sima«, »Jedan Božić«, »Les passageres«, i »Dunja«,
pa čovjek lako zapazi, kako su one, iako su po osnov­
nom životnom osjećanju različite, ipak proizišle iz
dojm a jednog istog čovjeka. Pa iako se čine donekle
protivurječnim a, ipak im aju jedno isto ljudsko dno.
Nisu li možda ironija i cinizam sam o maska, da se
prekrije sentim entalnost, a nije li senzualnost samo
druga strana sentimentalnosti?
5 Bijeg od knjige 65
 U Begovića se usto može utvrditi još jedna važna
crta: njegova sposobnost, da opaža stvarne crte ži­
vota.IakjO je neke svoje ličnosti vise m anje Konstru­
i r a o radi određene svrhe (npr. u Svadbenom letu.
Pustolovu p red vratim a), ipak u d ara u oči, kako se
u njegovim djelim a m ogu susresti lica s vrlo razli­
čitim obilježjim a, kakva može zabilježiti sam o vrlo
vješt p rom atrač. I u djelim a, koja su očito napisana
u prvom redu radi nekoga efekta, u Begovića se po­
katk ad nađe pokoja ličnost, koja osvaja kak,vom svo­
jom jakom i izrazito ljudskom crtom (pa i u »Ma­
lim kom edijam a«). Sve su to više značajke um jet­
nika negoli obilježja literata.
Cio razvojni pu t Milana Bp.pmvića k retao se na
g rm ići između litera tu re i um jetnosti. Zbog svoje
ku ltu re i ukusa Begović je vrlo rijetkjo'padao ispod
granica literature, ali je često znao da zadre duboko
u um jetnost, i da tu istakne vlastitu stvaralačku
ličnost, p a m akar i na nekom sektoru. Cio taj nje­
gov p u t kao da je uostalom i bio prevaljen zato, da
se od litera tu re i preko lite ra tu re može doći do um ­
jetnosti.
»Giga Barićeva« — najopsežnije Begovićevo djelo
— im a sve dobre značajke Begovićeve literature.
/T aj je rom an, p rije svega, vrlo zanim ljiv po svome
sadržaju. U njem u je zahvaćeno doba p rije prvoga
svjetskoga rata, i poratno vrijem e, Zagreb, ratište,
prevrat, brzo stjecanje i brzo rasipanje novaca, trica
za užicima, nadolazak novih ljudi, bez tradicija i osjet­
ljivosti, novi vlastodršci, ruske izbjeglice. . . U sre­
dištu je svega žena, ni djevojka ni žena, sa svojim
naročitim pojm om o odnosu m uškarca i žene i sa
svojom golemom snagom, da se kroz duge godine,
u svakojakim napastim a, sačuva za muža, s kojim
je sam o vjenčana, ali kome još nije postala pravom
ženom o kome ne zna ni da je živ, zbog koga odbija
sedam prosaca, a koga u b ija ono isto veče, kad se
vratio.
Begović je fabulu, veom a razgranatu, vješto ispri­
povijedao, kako to može učiniti sam o vrlo spretan

66
pisac, koji zna, što sve čitaoca može zanimati. Ništa
u ovome djelu ne usporava tok pripovijesti i ne um a­
njuje interes. Gdje je potrebno, pisac se zaustavlja i
na pojedinostim a, a drugdje opet niže događaj za
događajem velikom brzinom. Su iasne. pre-
gledne.
U ovome se rom anu opaža i stara, naročito Bego-
vićeva značajka: da nastoji i u tehnici biti nov. Iako
je fabulu ispripovijedao tako, da je zašao odmah u
središte radnje, opet se nije slijepo služio kakvim
poznatim sredstvim a iz starih romana, nego je znao
pokazati nešto svoje i novo.
čitavo ratno i poratno vrijeme (od 1914. dalje),
s njegovim nakaznostim a i trzavicama, nije prikazao
u jednoj liniji, nego je u okviru fabule, kpju katkad
veže vrlo tanka nit, znao iznijeti veliko mnoštvo lju­
di s njihovim značajkam a i sudbinama. S m aterija­
lom, koji bi nevješt kompozitor kojekako porazba-
cao, Begović je u okviru jednog rom ana zapravo iz­
nio više romana, je r svaki od sedam prosaca Gige
Barićeve predočuje zaseban svijet — a opet je pisac
sve to prikazao tako, da ništa ne iskače iz sklopa
cjeline.
Kao i u ostalim svojim djelima, Begović je i
ovdje — ali više nego drugdje — pokazao vrlo raz­
ličite naklonosti i razum ijevanje za različite strane
života. Zadro je i u život glumaca, i u život činovni­
ka, glazbenika, novčara, odvjetnika, poratnih boga­
taša, prostaka u rukavicama, itd. Ali, se u njegovu
rom anu ništa ne pričinja usiljenim, je r se pisac to­
liko znao prenijeti u atm osferu pojedinih staleža i
lica, da djeluje svuda uvjerljivo.
Kao i ostala svoja djela, i »Gigu Barićevu« pro-
žeo je Begović jakom dozom senzualizma — kao vla­
stitog životnog osjećanja, ali i kao elementa, k,oji pri­
vlači čitaoca. Cio roman, s obzirom na samu fabulu,
kao da predočuje uglavnom samo trku velika broja
m užjaka za ženkom, koja ih privlači osobito stoga,
što je fizički nevina, iako je udata, i što je fizičku
nevinost znala sačuvati u vrlo izuzetnim prilikama.

5* 67
U toj se trci izm išljaju različita sredstva, da bi se
postigao cilj: sam ilost, nasilje, kavalirština. Sve to
rom anu kao lek,tiri daje naročitu draž, dokazujući
piščevu duhovitost i invenciju. — Ničega, što pod­
sjeća n a stare, razvodnjene rom ane, nem a u »Gigi
Barićevoj«. Sve ide brzo, žurno, uvijek kakvo izne­
nađenje, uvijek akcija — kao da je pisac im ao pred
očima m odernog nervoznog čitača, kojega zam ara
jednoličnost i koji traži prom jenu. K ako napeto dje­
luje npr. dio rom ana, kad se Giga b ran i od silovitog
p o dstanara, ili prizori s M adžaricom Piroškom .
Ali »Giga Barićeva« znači i više od svega toga.
Dok su spom enute njezine značajke više m anje tvo­
revina v ješta literata, ikoji znade čitaocu pružiti m no­
štvo gradiva, što će privući njegovu pažnju i zadržati
je do k raja — u tom e rom anu im a nešto više i tra j­
nije: piščeva sposobnost da zapazi vrlo velik broj
naoko neznatnih, ali živih k arak teristik a u ljudi, i da
ih iznese tako, da se sve to osjeća kao istinsko obi­
lježje pojedinaca i njihova vrem ena.
Po m noštvu svojih lica i njihovim svojstvim a ovaj
je rom an u velikom dijelu neke vrste revija najpo­
znatijih zagrebačkih ljudi iz vrem ena ra ta i poslije
g. 1918. U njoj čitalac može prepoznati velik broj
tipova, koji su u našem javnom i društvenom životu
vršili znatne funkcije. Već bi sam o to značilo neku
prednost i piščevu sm jelost, da zahvati u život svoga
doba. A p ored toga iznio je još vrlo velik b roj lica iz
pred ratn o g Zagreba, ljudi iza fro n ta d u pozadini,
u uredim a i na ulici, pa je to njegovo djelo gotovo
nepregledna galerija m uškaraca, žena, djece, s raz­
ličitih položaja i različitih zvanja, karaktera, itd.
Sam a činjenica, da je pisac svoje modele uzim ao dz
života, još ne bi značila dobitak za književnost. Do­
b itak je u tome, što ta lica u njegovu djelu žive svo­
jim životom, bez obzira n a svoje realne uzore. A tu
počinje um jetnost.
Begović je u »Gigi Barićevoj« iznio vrlo velik
bro j ličnosti, koja su ne sam o predstavnici određe­
nog društvenog sloja, nego im aju i vlastite, jasne

68
karakteristike. Svaki od Giginih prosaca — bez obzi­
ra, da li se radi o glazbeniku Peri Sambolcu ili porat­
nom bogatašu Angelu Posthumusu, ili snobu Fred­
dy ju, ili kontu Simeoniju, itd. — znači potpunu in-
štvo ljudi, s njihovim značajkama (npr. Simeoni, nje-
dividualnost, s vrlo mnogo izrazito ličnih orta. A uz
svakoga od tih prosaca izneseno je opet drugo mno-
gova m ajka, njegova Engleskinja i njezin otac; Pero
Sambolec, njegov otac i njegova tetka). A nevezano
uz prosce Begović je iznio i opet velik broj pojedi­
naca, koji su također na svoj način živo prikazani —
npr. časnik, u čijem društvu Giga prevaljuje put od
ratišta do Budimpešte, mali Židov Šiojme sa svojim
navikama. Prizori s Giginim svek,rom žum alistom i
njegovom nevjenčanom ženom znače i opet jedan
svijet za sebe.
Velik broj lica u ovome rom anu nije samo naba­
čen, nego ona žive po zakonima vlastite unutrašnjo­
sti, koji su često neshvatljivi motriocu. Pojedini p ri­
zori sa šlojm eom (kad je izgubio solufe, kad pred
sveučilištem gleda vrapce i prisluškuje njihovim raz­
govorima), prizori sa starim Barićem kod kuće i
kod antikvara doim aju se svojom istinskom čovječ-
nošću i psihologijskom tačnošću. Snažan je i čovje-
čanskj npr. lik Piroške. Tiranka prem a starcu, pija­
nica kao i on, surova i prosta na riječima, ta žena,
koja se pred vlastim a osjeća nesigurnom, ipak čuva
svoj ljudski ponos, i ne će da bude na teret ikome.
zgraža krai pomisli, da bi mogla učiniti ne­
što, što je slično krađi. .U njoj, osurovjeloj od život-
nUTTegaba, sakriveno je neobično mnogo nježnosti
i požrtvovnosti, koja se potkazuje iznenada, kad stra­
da onaj, uz kojega je provela tolike godine. No u
času, kpd je ostala na svijetu gotovo sasvim osamlje­
na, kad bi čovjek očekivao, da će biti sasvim satrta,
u njoj se nenadano, kraj slučajnog susreta u krčmi,
budi m adžarska krv, te ona, kratko vrijeme poslije
pohoda starom e Bariću u Stenjevou, pleše čardaš.
Ta protivurječja u ljudskoj duši prikazao je Bego­
vić sigurnim potezim a i uvjerljivo. Prizori s Piro­

69
š k o m — kak,o se ona vlada s Baiućem, kako s Gigom,
kako u krčm i s nepoznatim vojnikom , kako trči za
Giginom kočijom , kad shvati, u kako ju je nezgodan
položaj dovela — snažni su i nezaboravni u svojoj
dubljdni i istinitosti. N jih n ije mogao napisati vje­
štak, nego umjetnik,. A oni u ovom djelu nisu jedini
prizori ovakve vrijednosti.
Dok se u pojedinim starijim Begovićevim djeli­
m a moglo konstatirati koješta iskonstruirano, je r je
vještina im ala zam ijeniti sirom aštvo građe, »Giga
Barićeva« p rš ti od obilja sadržine. Čatalac dobiva
dojam , kao da je njezin pisac — pošto je kroz duge
godine pisao knjige, udešene prem a nekom planu —
u ovome rom anu kao u jednom dahu htio iznijeti sva
svoja m nogobrojna opažanja o životu i ljudim a.
U cijeloj »Gigi Barićevoj« može se stoga konsta­
tirati zanim ljiv pojam s obzirom n a odnos samoga
pisca prem a njegovoj tvorevini. O čito je, kako je
Begović i ovdje računao s literarnim efektim a, pa je
i sav m aterijal rasporedio talko, d a ti efekti dolaze
n a prikladnim m jestim a, i da uvijek budu jaki, pa
da iznenađuju. Cio rom an u svome razvitku samo je
niz iznenađenja: žena, koja je od d jetinstva ljubila
svog budućeg muža, k o ja je pošla n a ratište, da se
s njim vjenča, k oju u svadbenoj noći ruski napadaj
rastav lja od njega, k o ja se uz velike teškoće vraća u
Zagreb, k o ja tu dočekuje konac rata, te onda nastoji
p ronaći bilo kakav trag o mužu, odbijajući niz ugled­
nih prosaca, sve u misli n a muža — a kad se on
vraća, u b ija ga. Ali se Begović u toku rad a više m a­
n je odm icao od sam e fabule i od užih ciljeva, koje
si je postavio n a početku. Sam doživljajni m aterijal
kao d a ga je nukao, d a zahvati dublje, da pođe dalje
od okosnice, i da — zadržavajući fabulu k^o okvir
— prikaže s jedne stran e značajke zagrebačkoga ži­
vota, a s druge strane u sav ljudski kaos, gdje — uza
sav spoljašni zapt — im a toliko ta jn a i toliko ne­
predviđenih događaja, da se oni izmiču svakoj she­
m i i dogmi.

70
 U svojoj cjelini znači »Giga Barićeva« jedno od
naših najboljih um jetničkih djela o ratnim i porat­
nim vremenima. Sav ona]~~razvrat, pretvaranje, mo-
ralni prevrat, kad su loši potiskivali dobre, našao je
u Begoviću sprem na i istinita slikara. U njegovu ro­
manu dma prizora jedinstveno snažnih i punih život­
ne tragike — npr. dio o mladome profesoru, njego­
voj zaručnici i ocu. Begović, koji je u velikom dijelu
svojih dram a i pripovijesti prikazivao ljude uglav­
nom samo s obzirom na njihov odnos prem a erotica,
postao je u »Gigi Barićevoj« ljudsikiji, jači, prizna­
jući, da u tome ludom kovitlanju, koje se zove život,
ima i mnogo težih doživljaja, nego što su neuslišane
ljubavi ili užioi od dodira s jednom ili više žena.
To djelo zamišljeno velikim dijelom kao roman za­
grebačkih ljudi, razvilo se u djelo o ljudim a uopće,
te i ne treba da se veže ni uz kakvo razdoblje, pa ni
uz Zagreb. Tragika staroga Barića, njegov odnos pre­
m a zakonitoj ženi i nevjenčanoj ženi Piroški, životni
p u t Pere Sambolca, događaji s malim galici jskim
Židovom — sve to zasijeca dublje, nego što bi čovjek
očekivao od prosječnog ratnog i poratnog romana.
Na svome putu kroz književnost Begović je u
»Gigi Barićevoj« bio najviše um jetnik, a najm anje
literat. Kad ne bi odviše apodiktične tvrdnje zvučile
pretenciozno — čovjek bi mogao reći, da je ovaj ro­
man najbolje piščevo djelo, je r je on ovdje najdublje
zagrabio u tajnu ljudske duše i prikazao najviše od
značajnih pojava našega vremena. Moglo bi se ići i
dalje i reći, da je to jedan od naših najboljih posli­
jeratnih rom ana i jedan od najboljin nrvatsKih ro­
mana uopće — zbog obilja gradiva u njemu, zbog

vorne i uspjele kompozicije. On se odlikuje puno­

ćom, širinom problema, zahvaćanjem u tolike strane
života. Zato glavni dojam, koji iz njega izbija, nije
senzualizam, nije duhovitost, nije vezanost uz kakvu
tezu, nego poniranje u vječno ljudska pitanja.

71
 3.

K njiževnička vještina, koja m u je pomagala, da

napiše tehnički uspjela djela, pridonijela je, da je
Begović i u »Gigi Barićevoj« s lakoćom svladao m no­
ge zadatke, koji su m u se kao um jetniku postavljali.
Može se sam o žaliti, što je on i u ovome rom anu o-
stao pogdjegdje u prvom redu literat. Svršetak ro­
m ana, k ad Giga ub ija muža, mogao je napisati zato,
je r je im ao pred očim a sam o jedan problem ; pro­
blem m uškarčeve ljubom ore i njegove poholjitvosti
prem a ženi fizički čistoj. U vezi je s tim e htio p rika­
zati ženu, koja n e će da bude osvojena, nego se sam a
pred aje onome, kom e hoće i k ad a hoće. Time je
obilnu p roblem atiku svoga rom ana, k o ja to djelo na
časove gotovo raskida, sveo na usko područje ličnih
interesa i fizičke, erotike. Cio rom an, koji u svojim
najboljim dijelovim a obećava tako mnogo, je r široko
i snažno zahvata u društveni kaos ratn ih i poratnih
vrem ena, svršava se prizorim a, koji po svojoj uskoći
donose gotovo razočaranje. Ono je to veće, što ti
posljednji prizori izm eđu Gige i M arka ne djeluju
ni bogzna kako uvjerljivo, niti Giga u njim a ostaje
m oralnom pobjednicom . Taj njezin muž, koji se iz
R usije vraća kao boljševik,, — u svojoj m uškaračkoj
bru taln o sti i naivnosti, naglosti i brzu p ra šta n ju —
doim a se kudikam o uvjerljivije i ljudskije od Gige.
Ona tu d jeluje nam ješteno. U časovima, kad bi se u
n joj m oralo pokazati sve dobro i žensko — što ju je
p rije uzdizalo n ad tisuće ostalih žena — zaboravlja
ona sve, što je za n ju značio muž, i hoće d a ostva­
ru je neke fikcije. Ona u tim prizorim a niti je dobra,
n iti uvjerava. A nije niti p rava žena, je r žena ipak
voli da bude osvojena, nego da se sam a predaje.
Begoviću nije trebalo mnogo, da i završetak ro ­
m ana bude i po zahvatu šari, i po p o niranju dublji.
Cio taj dugački posljednji dio rom ana, susret i raz­
govor izm eđu Gige i m uža jo j M arka, sveden na pod­
ru čje sekjsusa, mogao je lako postati dijelom , u kome

72
bi, samo jače, bilo vidljivo sve, u čemu je i inače
glavni dojam romana. Uz neznatna retuširanja, bez
znatnijih prom jena u fabuli, »Giga Barićeva« mogla
se svršiti širokom ljudskom notom : kako je čovjek
u s v o j o j biti jadan, i kako u svakoi ljudskoj duši
ima ponešto, što u prikladnu času može iznenaditi
svojom veličinom; kaiko se u odnosu prem a ljudima
ne treda zanositi nekim fikpijaana, je r zbog fikcija,
m akar i plemenitih, moze 1 najbolji čovjek počiniti
zločinstvo prem a sebi i prem a onima, koje~n~ajviše
voli; kako je, s obzirom na bijedu života, moguć i
opravdan samo jedan odnos čovjeka prem a čovjeku:
odnos razum ijevanja i praštanja. Begović, koji je u
Svom djelu bio“većinom istinski um jetnik, svršio ga
je kao literat.

U toku rata, 1944.

»Giga Barićeva« doživljuje zbog svojih literarnih

kvaliteta sve veće uspjehe. Preštam pali su je već u
nekoliko izdanja, a da joj ne prave nikakve reklame.
Pa ipak, što se ovaj ra t sve više odužuje, kao da
nam taj roman iz prvog svjetskoga rata postaje sve
daljim.
 PUT DO SEBE

1.

Od svih se riječi^u K ozarčaninovim spisim a vje­

ro ja tn o najviše ponaviiaiu im enice i pridjevi: sam o- ,
ca, sam, sam otan. K ao d a je u n jim a bio simbolizi­
ran lični i književni udes pisca. D jetinjstvo puno
odricanja, teških prizora m eđu najbližim a, probija­
n je kroz život za ciljevim a, koji nisu uvijek ni jasni,
ni lako p ristu p a čn i^ A onda sam taj život u razdob­
lju. k a d su n a iv e ć e v rlin e čovječanstva bile poplju­
vane. i kaH se r.ovjplf mpftn ljudim a ponajviše o sie-
ćao kao stranac. — U književnosti: čežnja d a stvori
nešto, što je u sebi više osjećao negoli znao, i što se
činilo kao da je n a dohvatu, a opet je bilo tako po­
kretljivo, da se izmicalo i u časovima, kad se činilo
najbližim .
U njegovoj »Baladi o sinu« im a ovaikav odlom ak:
» ... je r ja sam od rođenja uvijek Jbio tek star, '
ponizan i pognut, u vječnom strahu od života i svoje
proklete m alodušnosti, zbog koje sam toliko suza
prolio. Ja nisam nikad im ao m ladosti; nikad nisam
znao, što .je ona i koliko vrijedi. Im a li što strašnije
na svijetu, nego se roditi star i bez djetinjstva?«
M ožda ta crtica i nije izrazito autobiografska, ali
u n joj im a toliko ličnih elem enata, d a se iz n je osje­
ća cijeli Kozarčanin.
Došao mi je prvi put, kad je bio negdje u prvom
ili drugom razredu učiteljske škole. Još m alen, ali s

74
pogledom, koji svraća na sebe pažnju: u njem u se
mogla čitati i neka djetinja zadivljenost pred svi­
me, beskrajna mekoća, ali i nešto, što je podsjećalo
na strah. Onda je naglo porastao, no pogled mu je
ostao isti. A tijelo, k,oje se naglo produžilo, sve je
više pobuđivalo dojam krhkosti: bio je visok i tanak,
previjajućd se u pasu, sličan trski, k o ja se povija, kao
da će se svaki čas prelomiti.
Bilo je to u godinama, kad u hrvatskim književ­
nim listovima nije bilo pravog podmlatka, i kpd su
urednici iz načela bacali u koš rukopise nepoznatih
početnika. Na literarnu sudbinu Iva Kozarčanina,
kao i na sudbinu većine njegovih vršnjaka, djelovala
je porazno činjenica, što su im isprva bili zatvoreni
svi prilazi u književnost i što nije bilo gotovo niko­
ga, tko bi im pokazao put. A u tim se godinama, Oko
g. 1930., još nisu bile istutnjile razne literarne kri­
latice, kao odjek prvih poratnih godina.
Na putu u književnost prošao je Kozarčanin, go­
tovo poptuno sam, dvije teške prepreke; da uđe u
književne listove i institucije, i da ujedno nađe pod­
ručje, gdje bi najbolje mogao izraziti sebe. U težnji
da se probije, slao je svoje rukopise svima mogućim
časopisima, bez obzira na njihov sm jer i karakter.
Njegovi prilozi izlazili su u vrlo različitim zagreba­
čkim i pokrajinskim novinama svake vrste. On je
surađivao u dječjim i omladinskim listovima, i u sa­
svim konzervativnim književnim edicijama. Pisao je
lirske pjesme, pripovijetke, crtice, referate, ali i neke
vrste pedagoške sastavke. Glavno je bilo probiti se,
pisati bilo o čemu, samo da se to može ubrojiti u
književnost. Pa m akar se od kilograma njegovih ru ­
kopisa mogla u nekom listu štam pati samo kakva
pjesmica, on je bio zadovoljan i time.
. U svome probijanju Kozarčanin je pretrpio raz­
ličite i mnogobrojne utjecaje izvornih i prevedenih
knjiga. Zanosio se u isto doba i Hamsunom i Ham-
zom Humom, i Cankarom i Krležom, i Rudolfom Fra-
njinim Mađerom. Njegov je zanos pobuđivalo sve,

75
što je bilo štam pano, i on se na sve bacao požudno,
kao da se ne će nikad zasititi književnosti.
Za K ozarčanina i njegov književni razvitak nije
bez značenja, da je prva njegova stvar, k o ja je izašla
u zasebnoj knjižici, bila stu d ija o Rudolfu F ranjinu
M ađeru. U isto doba on je u svojim 'proznim sastav­
cima najvećim dijelom slijedio Krležu. K rležinu m a­
n iru — da upotrebljava riječi uličnoga govora, i kle­
tve — bio je razvio toliko, da je veom a natkrilio i
svoga uglednika.
Im ena: Rudolfo F ranjin M ađer i M iroslav Krleža
u Kozarčaninovu životu n isu slučajna. Ona su za nj
značila više sim bole negoli oznake ličnosti. M ađer:
udivljenje prem a svemu, što je štam pano, obožava­
nje književnoga rada, m a k ar kakav bio, m arljivo pi­
sanje, bez obzira na kakvoću, nam etanje vlastite
ličnosti, reklam a sebi i sličnima. Krleža: snaga na­
stupa, izrazi tost etila, r>Hređeno i beskom prom isno
stajalište u p itan jim a života i književnosti. — Ko-
zarcanm u svojim literarnim počecim a očito nije
osjećao, kako je velik jaz izm eđu ova dva im ena, i
kak,o u isvome m ladenačkom zanosu za pisanjem ni­
je spoznao, da se treb a odlučiti za jedno ili za drugo.
— K asnije se, u privatnim razgovorima, doduše od­
ricao svoje prve knjižice. Ali je ona svejedno značaj­
na za njegov literarn i p u t. A značajna je i za cijelu
hrv atsk u književnost, je r se i ona koleba između ova
dva pu ta: iza razdoblja, k ad a ide p rem a najvišim
usponim a, nadolaze obično vrem ena, k ad u njoj pot­
puno prevladava duh Rudolfa F ranjina M ađera, iako
bez njegova im ena.
U to se vrijem e u Kozarčaninovu književnom ude­
su zbila druga važna činjenica. Isti urednici, koji su
p a r godina p rije toga odbijali sve početnike, najed­
nom su im otvorili sve brane. Još u dobi, kad su m u
bili p otrebni savjeti, on je došao u priliku, da je m o­
gao objaviti sve, što je napisao. Došle su zatim godi­
ne, k^d je štam pao jedan rom an za drugim , zatim
zbirke pripovijesti, pjesam a, kad je u više listova vo­
dio književnu kritiku, započinjao literarne polemike.

76
 Usto — društva, sastanci, predavanja, i si. Iz knji­
ževnog početnika, koji je bio sretan, da m u nešto
uvrste u koji književni list, iskukuljio se oštar recen­
zent, koji s visine i oštro dijeli lekcije i starijim a i
mlađima.
Teško je reći, da li je za njegov književni razvitak
bilo opasnije ono prvo ili ono drugo — kad se mo­
rao probijati, ili kad je došao u središte7 književnoga
života. Njegov lik ostao je i u posljednjim godinama
života jednak onome iz doba uzrasta: tanak, loman,
s nečim krhkim u sebi, i s istim pogledom iz djetinj­
stva. A on ie htio pisati tako, da svi osjete njegovu
snapuTu toj težnji, aa se nokaze jakim i svestranim,
pisao je često o stvarima, koje nije n imalo razum i­
jevao/i htio je pokazati spremu, koje nije imao.' Spo-
/m injao je često strane književnike, a sve je strane
književnosti upoznavao iz hrvatskih prijevoda. Oz­
biljnije književnopovijesne radove nazivao je semi­
narskim radovima, iako nije imao pojm a o tom, što
je seminar. Znao je pisati dugačke referate o knji­
gama, iz k°jih nije osjetio upravo ništa i udarati že­
stoko na vršnjake, za koje je slutio, da bi ga mogli
preteći.
U književnom radu Iva Kozarčanina opažaju se
dvije crte: velika produktivnost, i ujedno sposob­
nost, da se prilagodi svačijem načinu pisanja.
Kazarčanin je pisao toliko, da se bez svake sum­
n je mogao sm atrati najplodnijim hrvatskim književ­
nikom svojih godina. Već samo ono, što je objavio
u časopisima i listovima, obuhvatilo bi nekoliko de­
setaka štam panih araka. Neki su to zvali lakoćom u
pisanju, a njegovi najbliži znanci tvrdili su, kako tu
plodnost treba odbiti na njegovu m arljivost i savje­
snost u radu. Bilo kako bilo, ostaje činjenica, da je
radio na svim gotovo područjim a književnosti i da
je pisao o tem am a vrlo različite vrste.
No uporedo s tim e udara u oči lakoća, kojom je
prihvaćao tuđ izraz. Presudan utjecaj Krležina stila
nije nikad sasvim prebolio. To uostalom nije bilo ni
potrebno. Riješio se s vremenom onoga, što bi se

77
moglo zvati svjesnom im itacijom , ali m u je ostala
sklonost prem a širini fraze, opširnosti, šarenilu boja
i plastici.
Sposobnost da prihvati tu đ izraz ne osjeća se to ­
liko u prozi, koliko u stihu. Svaki pravi stvaralac i
nesvjesno traži stil, u kom e će se moći osjetiti n je­
gov ritam , kao ritam njegova života. — K ozarčanin
je u prvih 5—6 godina svoga rad a napisao vrlo velik
broj pjesam a, izm jenjujući periodički i dužinu stiha,
i ritam i vrstu strofe. Im a u njega pjesam a poput
Krležinih, im a sonete poput Matoševih, ali i stihova,
koji su slični stihovim a naših Iliraca. Dok su n a­
sljedovanja Krleže još shvatljiva, čovjek se začudi,
kad i u zbirci iz posljednjih godina (»Sviram u svi-
ralu«) naiđe na tragove Vraza i njegovih gazela:
U jeseni, u jeseni,
Rodio se bol u meni,
On će da me u grob spremi
U jeseni.
U jeseni, u jeseni
Šuma stidno porumeni,
Zaduvaju vjetri sneni
U jeseni.
Sposobnost da se uživi u tu đ izraz pokazivao je
K azarčanin ne samo u stilu, nego i u crtan ju cjelo­
kupne atm osfere, koju je u svojim pripovijestim a
iznosio. Svijet njegovih lica, njihove karakteristike,
m eđusobni odnosi, pogledi na život, sve to u mnogo
slučajeva podsjeća na Krležu. »Tuđa žena« im a vrlo
mnogo sličnosti s »Vražjim otok,om«. Dodiri s p ri­
rodom , u njegovoj prozi talko česti, sjećaju pak vrlo
često na Ham suna.

2.
Kad se spom enu ovakve činjenice, tre b a usto i-
staknuti, da se tu ne m ora govoriti toliko o svje­
snom povođenju, koliko o srodnosti životnoga osje­
ćanja i traženja vlastitog puta pom oću drugih. U

78
cijelom Kozarčaninovu radu mogu se opaziti dva
sloja: gornji, koji je u vezi s literarnim utjecajim a
i simpatijama, i donji, lični, koji je izbijao više ma­
nje i u onim stvarima, koje su nastale prem a tuđim
uzorima.
Sa svojim udivljenjem prem a svemu, što je štam ­
pano, i sa sposobnošću, da vješto upotrebljava raz­
ličite preuzete literarne rekvizite, Kozarčanin je i svo­
ja kraća i svoja opširnija djela izgrađivao od vrlo
različitih elemenata. Ali i u stvarima, gdje je lako
utvrditi, odakle je nešto preuzeto, zaječi u dnu ne­
što lično, Kozarčaninovo. Dade se to vrlo dobro osje­
titi već iz navedenih strofa, 'koje podsjećaju na Vra-
za. Iako se riječi »u jeseni« ponavljaju u jednoga i
u drugoga pjesnika jednako, opet je Kozarčanin po­
moću njih znao izreći vlastit osjećaj. — Zanimljive
su npr. njegove pjesm e za djecu. Surađujući u dječ­
jim listovima prilozima različite vrste, nastojao je
pisati tako, da bude svojim čitaocima blizak. Pri to­
me je i opet počešće upotrebljavao preuzete elemen­
te. Ali onda najednom, između gotovo bezličnih sti­
hova, zaječi nešto toplo, iskreno i individualno:

' Kakvo ono zvono zvoni uz potok, što poljem roni?

Kakve ono bijele glave cvatu između svele trave?
To su jutros ukraj grabe nikle prve visibabe,
Pa sad zvone u dan rani, kao mali sirotani,
Da procvate rosno cvijeće, jer proljeće već se kreće.
(»Visibabe«)

To više nije imitacija, ni uživljavanje u tu đ izraz.

Tz ovih stihova izbija np.što vedro, mekano i bla­
go, kao iz živa i vedra djetinjeg pogleda. U njim a se
nalazi jedan od bitnih elem enataK ozarčaninove li­
rike: sklonost i ljubav prem a svemu bijelome, pro-
ljetnome, djetinjski čistome, kad bi čovjek, samo gle­
dao u vedrinu neba, u bjelinu cvijeća, u sjajne po­
vršine m irnih i blistavih voda. N ajdublja osnova Ko-

79
zarčaninova bića bila je ta d je tin ja udivljenost pre­
m a svemu čistom e, djevičanskom e i dragom e, što čo­
vjek može osjetiti u prirodi.
No u isto vrijem e, i u ovakvo su se osjećanje u
K ozarčanina uvlačili osjećaji samoće, potekli iz isku­
stva, kako je čovjek, sa svom svojom zadivljenošću
i sklonošću prem a bjelini i ljepoti, i u p rirodi sam i
tužan. Pa i u navedenoj pjesm i izbija taj osjećaj sa­
moće i sirom aštva, iz poredbe visibabe sa sirotanim a:
— Pa isad zvone u dan rani ,kao mali sirotani.
Odavle je bio sam o jedan korak do onoga osjeća­
nja, koje se provlači kroz Kozarčaninove stihove i
prozu kao najličniji elem enat: čovjekova sam oća u
svijetu. Zato se u njegovim djelim a tako često susre­
ću ljudi bijeni vjetrom i kišom, sam otna stabla na
u d aru vjetrova i gromova, ostavljena bića, kojih ne
razum ije n itko i k o ja um iru od bolesti, bola i čežnje,
izubijana i izvarana ponajviše od onih, koji bi im
m orali biti najbliži.
K ozarčanin je u svojim proznim djelim a u potreb­
ljavao kojekakve sadržajne i form alne elemente, koje
možemo susretati u književnostim a našega vrem ena.
Gomilao je katkad p rljavštine života, prikazivao lju­
de u njihovoj niskoći i zlobnom m eđusobnom krva­
renju, stavljao im u usta teške i prostačke izraze.
Prikazivao je preljube, prodajne ljubavi, m ržnje, u-
bijstva, podvale, varke. Vrlo se često u tim djelim a
osjeća, kako je to više litera tu ra nego život, i da
K ozarčanin, iz perspektive zagrebačkih kavana, ško­
le i redakcije, nije mogao zahvatiti u svu složenost
društvenih pojava, što bi ih htio zahvatiti. To je zna­
čajk a »Tuđe žene«, donekle »Samoga čovjeka«, a ima
toga i u »Tihim putovim a«. Sve se to odnosi više
m an je n a fabulu, s kojom se on često vrlo teško i
bez mnogo uspjeha borio. Aid u dnu takvih stvari
naslućuje se jako lično osjećanje — osjećanje čovje­
ka mekana, koji je m eđu ljudim a vidio mnogo zla,
kojega izvaraše drugi, i koji sve više gubi prirođenu
d je tin jsk u vedrinu. Od takvog lirskoga dna njegove

80
proze pa do stihova u zbirci »Mrtve oči« bio je samo
jedan korak, i on je potpuno logičan:

Buja u duši stara bol. Raste zao, mračan vjetar,

Pod platanama kišnu žalosno naše noći, mrtve i prazne.
...J a sam strašno sam i'očajan.
Glavu sam zakopao u suho lišće, u tvoju kosu.
Šumi blistava noć. Kaplju zvijezde. Zašto šutiš?
... Svu noć daždi tiha kiša,
gasnu mutni fenjeri, plaču šume, trunu žabe, ribe i lišće,
gorka, bolna studen ulazi u dušu. filračno i hladno
steže se srce. Mrtva mladost raste iz mraka. U vjetrovitoj
noći kišnu prosjaci, riječi, žene, stabla ...

©
Ci'tav razvojni put Iva Kozarčanina bio je put od
razlivenosti, preuzim anja tuđih literarnih rekvizita
do sebe. To je bio put samotna čovjeka, koji je mo­
rao proći sve uspone i provalije u svome um jetnič­
kom razvitku, da bi na koncu mogao shvatiti, k^iko
čovjek nosi samo u sebi ono najvažnije, što treba
reći, i da je najbolji način, da se to iskaže, onaj, koji
je najjednostavniji i najličniji. Taj je put — više ne-
svijesno negoli svijesno — Kozarčanin tražio i u pro­
zi i u stihu. U većim ga proznim sastavcima nije na­
šao, je r je posrtao n a zaprekama, što m u ih je po­
stavljala fabula. Ali kad se oslobodio nje, kad je ne­
smetano mogao izbiti njegov lirizam, onda je istin­
ski djelovao na čitaoca. Među najbolje njegove tvo­
revine pripadaju neke lirske novele (u knjigam a »Ma­
ti čeka« i u »Tihi putovi«), gdje se njegov lirizam
mogao razviti nevezano o dijaloge i okosnicu pripo­
vijedanja. Čitave su njegove novele katkad samo je­
dna jedinstvena lirska pjesm a, je r se u njim a ne iz­
nose toliko događaji, koliko nastrojenje — nastroje-
nje ljudi, većinom izbačenih iz života, katkad i po-
6 Bijeg od knjige 81
srnulih, ali zatvorenih u sebe, osam ljenih. To su po-
najčešće dojm ovi iz djetinjstva i dječaštva, teškog i
djelom ično uprljanog, s prizvukom duboke tuge, sa
svetačkim likpm m ajke kao sim bolom svega dobrog,
požrtvovnog i patničkog.
K ozarčanin nije m ogao napisati rom an dobar u
cjelini. Lirizam ga je navodio, da je pojedine p artije
odviše razvukao. Ugledajući se pak u literarn e uzore,
on je zahvaćao i u pojave, kojih već zbog svojih go­
dina nije mogao potpuno shvatiti i doživjeti. Prejaka
ozbiljnost i tražena bru taln o st u njegovim se većim
djelim a češće doim aju sam o kao litera tu ra čovjeka,
koji hoće da se prikaže zrelijim i jačim , nego što jest.
Ali se zato u lirskim dijelovim a tih rom ana znao raz­
liti sav K ozarčaninov osjećajni svijet, i takvi ih dije­
lovi onda i spašavaju.
Na svom p u tu do samoga sebe K ozarčanin je —
pored izrazito lirskih novela ii lirsk,ih p a rtija u du­
žim proznim sastavcim a — najdalje došao u zbirci
»Mrtve oči«. Sva-Lolna rastrganost njegova bića, j>av
onaj osjećaj samoće, kojT sir'karakferisticm za čitav
njegov život, izbili su ovdje n e sam o u riječim a, nego
i u g rađi stiha, koji je potpuno u organskoj vezi sa
sadržajem . Tu je Kozarčanlin bio i originalan, i nov,
i ličan. Za svoja o sjećanja rastrganosti našao je i
stih rastrgan i isprekidan:

Uzalud svaka riječ, krik, molba, jauk i obećanje.

Uzalud sklopljene ruke i oči pune suza.
Bijeg je ludost, a soba grobovi, kroz koje žure
fantastične legije mrtvih. Platneno prazno [nebo nad
tvojim i mojim užasom.

Opkoračivanje nije u skladu s duhom naše m etri­

ke. Naš jezik teče priro d n o i voljko, te ne voli, da se
pojedini stihovi prekidaju, nastavljajući se u drugi­
ma. No upravo tim prekidanjem K ozarčanin je vrlo
dobro znao izraziti i dojam u n u tra šn je rastrganosti.
Zato ono ovdje djeluje prirodno i dobro. N ikakvi iz­
ravni uzori nisu m u ovdje služili kao ugled.

82
 4.

Na dugačkom i vijugavom putu između simbola

M ađer i simbola Krleža, na tom putu do sebe, Ko­
zarčanin se također osjećao sam i slab. Koliko se god
u svojim recenzentskim nastupim a htio pričinjati čvr­
stim, on se i u književnosti povijao, kao i u svom
tjelesnom držanju. Boljele su ga nepovoljnije riječi
o vlastitim djelima, no rado je poslušao m akar i hla­
dnije izraze o svome pisanju, ako je osjetio, da su
iskrene. Ali su ga mnogobrojni savjeti, dolazeći s
različitih strana, znali vrlo pomesti. Protivurječnost
tih savjeta, kao i različiti sudovi o njegovim djelima,
bacali su ga iz ushita u očaj, da je često sum njao u
vrijednost i smisao svoga pisanja. A on je tražio
društvo literata, društvo kavane i krčme, stao živjeti
nem irnim bohemskim životom, je r je u svojoj naiv­
nosti mislio, da tako stvaraoci m oraju živjeti, i da
će tim pravcem najlakše doći do cilja. Nije za vre­
mena osjetio kako je hrvatska književnost njegova
vremena džungla: s mnogobrojnim čudesnim i duga­
čkim izraslinama, koje se povijaju po zemlji, i po
zraku, te čovjeka hvataju za noge, za ruke, povlačeći
ga sve dublje i sm etajući m u vidike. U časovima, k,ad
je mislio, da se izvukao, najednom je spoznao, da je
ostao bez izlaza. Kao da su ga u mjesecima pred
sm rt stale spopadati najžešće sumnje u vlastitu vri­
jednost. On, Ikojega su već proglašivali i velikim i
učiteljem, osjetio je, kako je još uvijek malen, i ka­
ko još uvijek ne zna pravo, kuda će.
Razgovarali smo p ar nedjelja prije njegove smrti
— možda godinu ili dvije poslije toga, što se nismo
viđevali. Na njegovu molbu, da m u nešto kažem o
posljednjim njegovim knjigama, govorio sam mu, ka­
ko je već vrijeme, da bude potpuno svoj, da prelkine
s uživljavanjem u tuđa djela, i da ne piše o onome,
što nije doživio, nego da iznosi sebe. Upozorio sam ga
na to, koji mi se dijelovi njegovih spisa čine najus­
pjelijim i koji potkazuju jasno njegove stvaralačke
sklonosti. Slušao je otvorenih ustiju.

6* 83
 N ijesm o dovršili razgovor, je r je predm et bio od­
više delikatan, i krupan, da ga se m ože riješiti u k ra t­
ko vrijem e. Dogovorili smo se, kako ćemo se prvom
prilikom sastati, i opširno govoriti o njem u.
Nismo se više sastali, je r je u to došao njegov
tragičan k raj. Na p u tu u sm rt, bio je i opet sam. Na
vijest o dogaŽ ajiTliterarna šeU žungla uzbibal^. Stali
su za n jim ja u k ati i oni, koji^su ga doveli do gliba i
samoće, i napustili ga u odlučnom času. poslije
su i njegovu sm rt upotrebili, da m ogu iz sigurna za-
kloništa gađati u druge, bespom oćne, žigosane, osam ­
ljene.
 NEKROLOG NEPRIZNATOME

1.

U onim grozničavim i neizvjesnim dan'ima u m je­

secu ožujku 1941., kad je ustrijeljeni Ivan Kozarčanin
ležao u mrtvačnici, donijele su neke zagrebačke no­
vine kratku vijest: sa savskog mosta kraj Siska ba­
cio se u nabujalu rijeku financijski savjetnik Tomi­
slav švacov. Bilo je usput natuknuto, kako je pokoj­
nik u prošlome svjetskome ratu bio teško ranjen,
kako mu je kao psljedica ostala trajna razdražljivost,
i kako je to očito pridonijelo njegovoj odluci, da
pođe u sm rt. I ništa više. Tek je dan, dva, iza toga
novinar Niko Smolčić objavio u »Novostima« bilješ­
ku, u kojoj je iznio, da je Tomislav švacov bio i knji­
ževnik, te je pod pseudonimom Lav Lović izdao dvije
knjige (rom an »Eldorado« i pripovijest »Ljubav pod
zastavom«). Zatim su došle prom jene u državnoj po­
litici Jugoslavije, mobilizacija, rat, okupacija, NDH,
logori, vješanja, klanja, borba protiv okupatora. Pri
tome je potpuno zaboravljen tragični skok u Savu.
A ipak, iza tih kratkih vijesti o samoubistvu činov­
nika stoji više negoli zapisi o događaju, kakav/je ma­
lo poslije toga postao sasvim nevažan, pa ga nije
trebalo ni bilježiti. K raj miliona nasilnih sm rti po
ratištim a, zatvorima, među ruševinama, na zgarišti­
ma, mogla se samovoljna sm rt pričinjati nečim go­
tovo elegantnim. Ime pak i prezime »Tomislav šva­
cov« nije samo po sebi moralo značiti ništa osobito.

85
nego samo etiketu, kakvu nose bezbrojna ja d n a ljud­
ska bića. No iza njega stajala je fina duša, delikatna
narav čovjeka i pisca, koji se sam o zato nije mogao
dosta p ro biti ni u životu ni u um jetnosti, je r je bio
odviše osjetljiv.
Tomislav švacov bio je jedan od onih naših ljudi,
koji su na prvim sam ostalnijim koracim a u život, iz
srednjoškolskih klupa, bili bačeni u rat, i koji su se
poslije njegova svršetka vraćali kući um orni i razo­
čarani, s tra jn im ostacim a ran a i bolesti. U većini
nisu mogli ni da dovršuju nauke, nego su se prihva-
tali kojekakvih nam ještenja — ali još uvijek s crtom
jakoga, gotovo bolesnoga predratnoga idealizma u se­
bi. Oni su m orali stvarati osnove za egzistenciju u
prvim p o ratnim godinam a, kad su im na svakom ko­
rak u stvarali zapreke bezočniji, nam etijiviji, a često i
mlađi i m anje sposobni. Tom islav Švacov prolazio je
teški uspon od pokrajinskog činovnika druge kate­
gorije do istaknutijeg položaja financijskog savjet­
nika, m o rajući p rito m trp je ti guranje nesposobnijih,
bezobraznost protežiranih. Sve to sam o po sebi ne bi
bilo važno, je r su to isto, n a jednak ili m alo drugačiji
način, proživljavale i tisuće njegovih vršnjaka. No on
je htio biti i um jetnik, gledajući da u književnim dje­
lim a izrazi svoje neoskvrnjene i bolne zanose, svoje
zgražanje nad prostotom , i svoje sne, koji nem aju
ništa zajedničko s karijerom i prljavošću okolice. No
i u književnosti prelazili su p reko njega d k raj njega
grlatiji i bezobzirniji.
K njiževna djelatnost Tom islava Švacova tra jala
je nekih petnaest godina — od g. 1923. do po prilici
g. 1937. Ali je u to vrijem e im ala različita obilježja i
razvijala se u različitim prilikam a.
Prvo razdoblje u njegovu književnom djelovanju
trajalo je od g. 1923. do u godinu 1925. Ono obuhvaća
njegovu su rad n ju u »Jugoslavenskoj njivi« — listu
koji su neki mnogo hvalili, a drugi mnogo i načelno
grdili. N ije više važno, da se utvrdi, koja je strana
im ala p ravo — no tre b a zabilježiti, da se oko lista
okupilo nekoliko ljudi, kojim a su bili p red očima

86
kulturni i književni ciljevi, i koji su bili daleko od
dogmatskoga političkoga gledišta, kakvo je u časo­
pisu dolazilo do izražaja. Među takvim suradnicima
bio je i Tomislav Švacov, pod svojim prvim pseudo­
nim om — Mislav Mihajlović.
Uveo ga je u književnost Branko Vodnik pjesmom
»Dobra«, godine 1923. Dobra je ime rijeke, koja izvire
kraj Skrada, a ponire kraj Ogulina.
Prva objavljena pjesm a Tomislava švacova važna
je s više razloga. Ona je nekako simbolična za samo­
ga pisca, je r je cio njegov književni rad bio sličan
toj rijeci, koja najprije teče jednim krajem , pa se
onda gubi, m ijenjajući pritom ime. Značajna je i za­
to, što je zrela po izvoru, zamisli i izrazu, te ima sva
obilježja, koja će kasnije nositi sva um jetnost nje­
zina tvorca.
»Dobra« je oduža pjesma. U njoj se isprepleću
pjesnikovi osjećaji s pejzažima. U njoj se legende
u svezi s Đulinim (Dobrinim) ponorom u Ogulinu do­
d iruju s aluzijama na pjesnikove ljubavne trzavice.
Okosnica joj je: m ržnja i odvratnost prem a svemu,
što oskvrnjuje ljepotu.. Rijeka je Dobra ti pjesmi
shvaćena kao simbol prirodne ikrasote i bistrine. Kao
živo biće buni se ona protiv svega, što pokvariše lju­
di, te u svome bijegu hoće da uništi njihovo djelo.
Ali ne uspijeva, te se zaželi smrti, i pada u ponor:

O Oguline! O Oguline
S visova nehotičnih hrlim
Strahovitom srdžbom, uzavrev lednijem
bijesom
potopit ću čeljad crnu,
razorit ću ljudsko djelo,
udavit ću Ružu malu!
o jao!
Svesilnom snagom zalud dimuv
zidine slavne staroga grada
i tri puta sm uv očajnom mržnjom
iz korita moga — klonuv saznav:
Zaludnja je moja srdžba.

87
 Iz kutova mračnih usta rod drzovit,
sapo me u mome bijesu,
ništavno bje moje djelo
O!
Da mi je mrijeti!

Ali, našavši časovit grob u podzem lju stare fran-

kopanske kule, rijetka D obra u M ihajlovićevoj pjesm i
skuplja u podzem lju novu snagu, te opet p rodire na
svijetlo:

Tada,
pod svodovljem mračnim kamenih dvorana
u neznani nijemoj jezera crnih,
sred šutnje vjekova
postušah glas, što od iskona
ravna životom;
okupav tada dušu u sedam podzemnih voda,
kliknuh:
Sunca! Sunca!

Sav je već Mislav M ihajlović u toj pjesm i. U njoj

izbija njegova odvratnost prem a blatu svagdašnjice
i njegova čežnja za ljepotom , njegova slabost, i n je­
gova volja, da se odupre napastim a. U njoj se p ri­
čanje o stvarim a i pojavam a isprepleće s jakim lič­
nim krikovim a, a ispod njezine svijetle i bijele povr­
šine osjeća se nešto m uklo i ranjavo.
N akon te pjesm e objavio je Mislav Mihajlović u
istom e časopisu niz pripovijesti i lirskih zapisa: Uo­
braženi m ladić i bijela ruža (1923.), Život m ravi
(1924), Nevenka, županova kćerka (1924), Dosadna
mala m uha (1924), S m rt princa Karnevala (1925),
Proljeće (1925).
Navedeni književni radovi n astali su u doba, kad
su se hrvatskom književnošću još uvijek provlačili
tragovi ekspresionizm a, kad su kao prednost važile
izvještačenost i nerazum ljivost, i kad su pisci u svo­
jim djelim a planski iznosili različite filozofijske ili
socijalne probleme — bez obzira, da li su u njim a ži­
vjeli ili nisu. Novele su pak Mislava Mihajlovića bile
izrazito lirske — bez usiljene filozofije, ispunjene sa­
mo onim, što je njihov pisac nosio u sebi. Sve su one
po građi ljubavne, i sve s veoma srodnim motivima:
čistoća i razvrat, vjernost i nevjera, siromaštvo i ra­
sipanje, naivnost i cinizam, ljubav i sm rt. Sve ih pro-
niče jedno i isto čuvstvo: čežnja za čistom, vjernom
ljubavlju, koja bi mogla pobijediti vrijem e i prilike,
a koja se sukobljuje s novcem, okolinom, prirođe­
nom strastvenošću, s ponosom, i koja se uvijek svr­
šava tragično. Svuda je u središtu san o ženi kao sim­
bolu svega čistoga, uzvišenoga, lijepoga — i težina
razočaranja, kad se iz anđela iskukulji bludnica.
U jednoj se od tih novela priča o ljubavi mladića
prem a lijepoj konobarici, kao oličenju čistoće i do­
brote. N ju su m eđutim za novac mogli dobiti svi, pa
i taj mladić. Kad na taj način dospije do nje, on je
ubija (Sm rt princa Karnevala). U drugoj je govor o
međusobnom nerazumijevanju dvoje mladih, koji je­
dno prem a drugome pokazuju odbojnost, a u duši
zbog toga pate i upropaštavaju se (Uobraženi mladić
i bijela vila). U trećoj je riječ o vrlo lijepoj djevojci,
koju oblijeta sve, i staro i mlado, i plemenito i cini­
čno, a koja je bacila oko na pjesnika, koji za nju ne
mari. Osjeća se stoga nesretnom, te čini sve, da osvoji
njegovu naklonost. Kad to postigne, postaje joj i on
dosadnim, te polazi dalje za starim i odvratnim cini­
kom (Dosadna mala m uha).
Po njihovu sadržaju, u tim pripovijestima nema
zapravo ništa novo. Kao i drugi pisci sličnih stvari,
i Mislav Mihajlović utvrđuje, kako nevjem ost draga­
ne najkasnije opaža onaj, koji je void. I on pripovi­
jeda, kako zaljubljenici osjećaju jedno, a govore dru­
go. I on vidi, kako se u ljepotici, u liku anđela, često
krije bludnica. I on ponavlja, kako je za uspjeh kod
žena počesto važnija drzovitost i upornost negoli
stvarna vrijednost muškarca. Ali je Mislav Mihajlo­
vić sve te svoje priče znao prožeti jakim ličnim osje­
ćanjem i podati im određen, vlastit naglasak.

89
 Sve su pripovijesti M islava M ihajlovića očito pro­
izišle iz duboke proživijenosti. N ije važno, da li je
on sam doista doživio sve te ljubavi, o kojim a priča,
ili su one niMe iz njegova sna o ljubavii i ženi. Ali je
jasno, k ako je on u m ladićske godine ušao kao čisto­
krvan pjesnik, sa sanjam a o ljepoti, o beskrajnoj i
čistoj ljubavi, i poštenju i sreći, a su sretao je blato,
n evjem ost, prem oć novca i nagona n ad težnjom um a
i srca. Sva je njegova novelistima nikla iz sukoba iz­
m eđu njegovih zanosa za bjelinom i djevičanstvom i
od v ratn ih činjenica karakterističnih upravo za prve
godine iza rata.
Bez težnje da opisuje stvarnost, ali da se zadržava
n a pojedinostim a, Mislav je M ihajlović bio u svojoj
prozi do k ra ja subjektivan, iznoseći sam o ono, što
je osjećao. Zato je njegovo pripovijedanje uvijek ja ­
sno, izravno, s punim ritm om , iz kojega se razabire
sva njegova un u trašn jo st. Već se u prvoj od njegovih
objavljenih pripovijesti opažaju njegove stvaralačke
crte: izrazit lirski stil i prizvuk ironije u njezinu dnu:

»Kada prolazak ulicama ogulinskim , sve me oči

čudom pratijahu. Za m nom bake šaputahu, starci po-
stajkivahu, m ladići se okretahu, djevojke uzdisahu.
Dječica sitna skupljala se oko m ene zadivljenim po­
gledom, i psi gm izahu k nogama m ojim a, a ja ih m i­
lovah i Ijubljah. Da, nešto divno bijaše u m om e biću,
nešto uzvišeno, nedohvatno i neizm jerno. Sam veliki
župan, vrativši m i nedavno pozdrav, reče ogledavši
se ta jn iku svom e:
»Bože, m ila li mladića.«
(Uobraženi mladić i bijela vila)

A p o sljed nja od navedenih pripovijesti, »Smrt princa

Karnevala«, počinje se rečenicam a:

»Pa dok su drugi u sveopćem ništavilu juriti neu­

m orno za bogatstvom , visokim položajem, slavom, ili
ostalim prolaznim ludostim a svijeta, m i sm o se, nas
nerazdruživa sedmorica, sastajali svaki dan kod »Cr­

90
venoga nosa«, radovali smo se, pjevali i — pili. Svi
sm o bili u životu gorko razočarani: jednom u propalo
je bogatstvo, drugi se survao s visoka mjesta, trećega
izdala je slava, a četvrtog uništila — žena. Da, svaki
je od nas imao velik svoj bol, koji je valjalo zabora­
viti, zatomiti, silom prigušiti, da se život može podni­
jeti. Svi smo m i već bili postariji momci, iskusni u
svakom poslu, uživanju i ljubavi, samo sam ja bio
vrlo mlad, i nijesam još ljubio nikada.«

Stvarajući u prvom redu iz sebe, iz preobilja sa­

nja, koje se nisu mogle do kraja iživjeti, Mislav Mi­
hajlović nije nastojao opisati stvari, kako se poka­
zuju razum skom čovjeku, nego onako, k^ako ih je gle­
dao u svojoj mašti. Mali, obični, tipično pokrajinski
gradić Ogulin postaje u njegovim pripovijestim a go­
tovo velegradom, sa svojim korzom i domaćom ot-
mjenošću. Pisar može u takvoj sredini biti junak
dana, a njegova elegancija trećega reda, naučena na
brzu ruku u Zagrebu, može biti uzorom, za kojim se
zanosi m uška mladež cijeloga mjesta.
Živeći u prvom redu životom unutrašnjosti, Mi­
slav je Mihajlović vlastite zanose prenosio i u pri­
rodu. Njegovi su opisi vedri i jaki. No od svih se sli­
ka spoljašnosti u njegovim pripovijestim a najviše po­
navlja i najviše doima slik,a proljeća, kad je sve bi­
jelo, čisto i vedro, kao što je bilo i u njegovoj nutri­
ni. On je proljeće osjećao kao nešto živo, veselo,
nestašno:

»Dolažaše proljeće. Bučnim krikom dohrliše s

Bukovnika u grad sitni njegovi glasnici, noseći prve
kite kukurijeka. Zatrubiše na zlaćane trublje jaglaca
i zazvoniše na sva srebrna zvona đurđica. Za njim
siđe i proljeće niz obronak. Zaigra šafranastim velom
livadama, što m u prostriješe šarolik sag, cikne ugle­
davši bijeli gradić, obleti obijesnim i raspojasanim
trkom sve ulice, preskoči sve zidove, zaviri u svaki
voćnjak, svaki vrt, svaki dvor. Nadahnu svaku lipu

91
drvoreda, svaki grm, zapuštenu tratinu svježom ze­
leni i sav grad okiti cvijećem zem aljskim . Sve m u to
ne bijaše dosta. Zazeleni čak i trulu strehu kolibe,
ovjenča razvaljeni zid, zastre staro gum no finim pla-
štem , pa i u srca ljudska zaviri, taknuvši se čarobnim
svojim prutom , i gle čuda: nikne ondje najdivniji ne­
b eski cvijet ljubav.«

Pjesm om »Proljeće« završena je M ihajlovićeva su­

rad n ja u »Jugoslavenskoj njivi«. Ona im a sva obiljež­
ja njegovih ostalih lirskih zapisa o ovom godišnjem
dobu:

»Dolaze glasnici tvoji; niz bregove klikćući jure,

grabe iz sku ta i ružičastim rukam a bacaju pune pre­
gršti stazom , kojom ćeš proći: jaglace, visibabe, ku­
ku rijek i krokus. Livade rasprostiru skupocjene sa­
gove, voćnjak je nadvio za te cvjetno svodovlje, gaj
se zanosi prvim p tičjim cilikom , šum a se budi i ori
stoglasnom pjevankom , planine šum e i ječe: — Pro­
tječe! Proljeće!«.
I posljednja njegova objavljena pripovijest »Lju­
bav pod zastavom«, intonirana je također opisom
proljeća:
»Proljeće godine 1916. zateklo m e na fro n ti sa za­
grebačkom 25. dom obranskom pješačkom pukovni­
jom . Proljeće na fronti! Proljeće izm eđu dviju m oder­
no naoružanih vojska, koje su se kriom ice približile
na 200 koraka u nepokolebivoj težnji da se sataru i
unište! Z em lja je bila izgažena, raskopana, razrova-
na. Drveće polom ljeno, ošišano, prorešetano. Uplaše­
nim cvrkutom napustile su ptice svoja gnijezda. N e­
bom vijali se oblaci otrovna dima. Pa ipak! Unatoč
lju d sko j m ržn ji ono je došlo klikćući, prosulo je ze­
lenilo i cvijeće, okitilo je polje i lug, šum u i livadu.
Ukrasilo je svaki grm; čak je i zem ljane zaklone voj­
ničke posulo sitnim nekim čudesnim cvijećem . Svuda
se zaorio zvonki njegov sm ijeh, koji je dirao i bez­
nadna vojnička srca. Proljeće, djevojče m oje mlado!«

92
 Uporedo s tim osjećanjem za bjelinu i rascvjeta-
lost prirode, u pripovijestim a Mislava Mihajlovića
izbija ljubav prem a djeci i ljubav djece:

»Bio sam m eka srca i volio sam sve. No djecu na­

prosto Ijubljah. Ne pita dijete, da li si lijep ili ru­
žan, bogat ili siromašan, glup ili uman. Ne pita ništa,
već te ružičastim rukama hvata oko vrata, sm iješi se
i ljubi.«

No u dnu sve te meikoće i raznježenosti nad ljepo­

tom i čistoćom taložila se u pisca spoznaja, kako on
sam, s takvim čuvstvima, m ora biti pregažen, i da će
ga satrti jači, odvažniji, gori. Kroz njegove pripovije­
sti provlači se spoznaja:
»Zlokobna zvijezda proletjela je nad rodnim mo­
jim selom baš one večeri, kad se rodih. Bijah nesre­
tan cijeloga moga života«.
(»Uobraženi mladić i bijela vila«.)
»Bijah dobra srca i nikada ne mišljah nikome zla.
Bio sam, štaviše, i odviše mekan, čega sam se i stidio.«
(»Uobraženi mladić i bijela vila«)
Pa zato se i njegova raspjevanost nad ljepotom
proljeća svršava spoznajom vlastite nemoći i nesreće:

»Ja, u odaji svojoj sam, tugujem i — plačem. Pro­

šla je obmana, žudnja i strast; zauvijek je svenulo
milo m oje cvijeće. Otvaram prozor, zamišljam se i k
nebu gledam. A ti ne haješ za ciku, ni smijeh, za kle­
tve, ni suze. Nabireš sedmera zvjezdana vela, ovijaš
se tajnom i — šutiš.
— Proljeće! O neponjatno m oje proljeće tužno!«
(»Proljeće«)

S takvim osjećanjem života, i sa spoznajom, da

nije sposoban živjeti među surovošću i tvrdoćom Iju-

93
di, Mislav je M ihajlović i svoje pripovijesti prožeo
čuvstvom o nem inovnoj propasti svega, što je uzvi­
šeno i lijepo. Sve se njegove fabule svršavaju žalosno:
p ro p ašću tjelesnom i društvenom (U obraženi m ladić
i b ijela vila), ubojstvom (S m rt princa K arnevala),
sm rću (Život m ravi), padom u razvrat (D osadna m a­
la m uha). Jedna od njegovih boljih novela (Nevenka,
županova kćerka) ispunjena je pričanjem o torhe,
kako se u usijanoj m ašti djevojčice m iješaju stvar­
nost i san, sukobljavajući se m eđu sobom, dovodeći
do teških nesporazum aka izm eđu n je i njezine oko­
line, a n a k raju i do njezine sm rti. A upravo takvo
kolebanje izm eđu snova i stvarnosti n ajh itn ija je
ozna'ka i u duševnosti njezina pisca.
U svojim je pripovijestim a M islav Mihajlović na­
stupio gotovo k,ao izgrađen pisac. Cijenio je snagu
riječi, značenje ritm a. Već u prvoj od njih, »Uobra­
ženom m ladiću i bijeloj vili«, mogu se naći odlomci,
dostojni zrela um jetnika. Njegovo pripovijedanje lju ­
bavnih događaja teče ovakvim tokom :

»Govoraše R uža županova:

— Zašto m e slijedite posvuda? N ije m i mila vaša
pratnja.
— Što? L jubičica ste m i donijeli? Jutros posla m i
p ristav prve pupolje ruža. Ne m arim za vaše ljubičice.
Bacih zatim ljubičice u kal i one tam o um riješe.
Tada joj, ušuljavši se noću u postolarov vrt, ubrah
goleme rum ene karam file i pružih jo j ih pobjedono­
sno u aleji pu n o j su n c a . . .
Jao! Uzalud! Drugi p u t m i govoraše:
— N e dosađujte mi! Tako se lijepo zabavljam s
novim suplentom , a vi govorite nesuvislo. Que vous
etes ridicule! N o vi, dakako, ne razum ijete ni fran­
cuski!
Pripravih se tada kod kuće. Naučih napam et div­
na laskanja osvajača, birane riječi lirika i jednom ,
kada je po put zaboravljena pjesnika poredih s rosnim
p upoljom bijele ruže, prekinu m e i reče m jereći m e
prezirno:

94
 — Kako samo izgledate! Sav ste otrcan i nekako
izrastao iz odijela. Odlazite! Zastiđujete me.
Što mogoh dakle? Snim ih izobličeni šešir, poklo­
nik se veoma duboko, pograbih malenu njenu ruku,
poljubih je vatreno, zvonko i odoh. Ponizih se, eto,
a za nagradu odbi mi na prvom plesu ruku i zapleše
obijesno i živo s drzovitim poručnikom .«

U »životu mravi« provlači se od početka do k,raja

nešto tm urno, slutnja nečega teškoga, što neminovno
dolazi. Osjeća se to u prizvuku fraze, u boji riječi, u
ritm u. A pisac je svoju pripovijest, zbito i kratko vo­
dio sigurnom rukom do tragičnog svršetka:

»Od svoje rane mladosti napadahu čudovite tež­

nje na m oju dušu. Skretao sam sa utrtog puta života
i nijesam mogao koračati s težnjom m ojih suvreme­
nika. Bijah tuđinac u svijetu, nesretni zanesenjak,
osamljeni sanjar usred bučnoga meteža svjetskog i
konačno se nađoh bez prijatelja, drugova, poznani­
ka — sam. Tako se dogodi, te su vršnjaci m oji stupili
smjelo u sjajnu životnu karijeru uspinjući se na sve
više položaje u bogatim bankama, državnim oblasti­
ma, trgovačkim radnjama i industrijskim poduzeći­
ma, dok sam se ja, prekinuvši studij prirodnih nauka,
bacio dušom i tijelom na proučavanje života — mra­
vi. Eto, to sam bio ja.
A ti?
Sjećam te se kao drage, zlatokose djevojčice, što
se začudila, zaprepastila, užasnuta, spazivši u svom
vrtu nepoznata, ostarjela mladića, koji je ležeći na
zem lji nepomično zurio u neki mravinjak. Sabravši
se zapitala si me promijenjenim , strogim glasom:
— Što radite vi ovdje?
Ustadoh, sm eten snim ih šešir i odvratih:
— Ja proučavam život mravi.
Pogledasmo se tada prvi put i — prasnusmo u
smijeh.«

95
 A svršetak:

»Upravo se sprem aše oluja, kada si zakucala na

m oja vrata i ušla ponizna, sirotna razočarana žena.
Ušla si i šanula:
— Ja sam propala. A ti?
— Ja proučavam život mravi.
f Zaplakala si. Zadrhtah, zabacih snažno Svoju si-
tjedu kosu, bljesnuh očima, priskočih i prim ih te u
I;naručaj. Tvoje čelo bijaše puno dubokih bora, tvoje
joči pune jada, groze, tvoja usta puna grijeha, sramote.
■Pa ipak si ti bila još uvijek ona draga, srebrokosa
d je vo jčica . . . Rekoh:
— D obro je što dolaziš. Pomoći ćeš mi. Možda će
nam uspjeti, da sastavim o naše djelo. Ž ivot mravi.
Pokazah ti u m jetn i m ravinjak i ti si se prestrav­
ljena trgnula pred crnim , nepoznatim mravima. Sta-
vih ru ku u njihov m etež i načas napuni se ona sitnih
bića. R ekoh sa sm iješkom :
— N e boj se, mila! To su otrovni, brazilski mravi.
Sedam ih može da u sm rti lju d sko tijelo. Pa ipak oni
neće ništa onome, tko ljubi.
I m ravi se m im o povukoše s ruke.
Pokazah ti zatim neurednu hrpu svezaka, zamota,
dnevnika, slika. Nagnuta nad sićušnom geografskom
kartom , gdje je ubilježena svaka travka, grumenčić,
odbačena šibica, izgubljeno puce, kliknula si:
— O kako bi to bilo krasno! A li. . .
O dvratih tužno:
— Da, mila, to bi bilo veom a krasno.
Stavih zatim na sto crni hljebac i vrč hladne vode
i večerasmo, šu teć i gledah, kako roneći suze gutaš cr­
ni hljeb, onaj, što ga davno blagovasmo klikćući u
preraskošnoj gozbi ljubavi. Ja nijesam plakao. Nije-
sam imao više suza.
Kasno sprem ih te u postelju, p otkrih te kao mala-
šno dijete starim ogrtačem, i ti si usnula. Polagano
sjevši uz uzglavlje m otrijah duboko u noć tvoje lice.
Dogorjevši zagasi se svijetlo. Vani hujaše vjetar i vi-

96
jaše opustjelim granama vrta. Bijaše li sve izgublje­
no? Pred zoru se prenuh na prigušen tvoj krik, za­
držan tvoj trzaj. Prevarih se. Ti si bila mirna, sasvim
mirna. Vani stiša se vjetar i nasta gluhi mir. Sijevnu
slabašno neko svijetlo. Javljaše li se zora svijetla, ra­
dosna, rumena?
Zadrhtah tada. Začuh grozni onaj žamor. Skočih s
uzglavlja, jer znadijah, da se ondje zbivaše nešto stra­
šno. Protrnuh, upalih svijetlo i kriknuh. Golema po­
vorka mravi, otrovnih onih silnika, prodrla je iz
ogratka našavši plijen. Zasićene legije vraćahu se pje­
vajući od tvoje ruke, male one desne ruke, koja mi
je zadala toliko bola i toliko sreće.
Užasnut padoh na tvoje grudi zovući očajnim kri­
kom:
„Lauro! Lauro!
Uzalud! ti si bila mrtva!«

S ovih pet pripovijesti, s jednom lirskom pjesmom

u stihovima i s jednom u prozi, Mislav Mihajlović
bio je već prilično uokvirio svoju književnu fiziogno-
miju. Iz tih objavljenih stvari dale su se razabrati
sve njegove prednosti i nedostaci kao pisca: lirizam,
mekoća, život u snima, osjećaj za melodiju fraze, spo­
sobnost da piše kratke, više m anje autobiografske
novele, odbojnost prem a stvarnosti života.
Mislav Mihajlović bio je đ kao čovjek veoma me­
kan, s nečim gotovo bojažljivim u svome držanju, ali
s nenaučenom ljubaznošću. Ona je potjecala od unu­
trašnje finoće i gotovo straha, da koga ne povrijedi
kakvom nehotičnom kretnjom ili riječju.
Jednoga je dana, na putu k svome daljem usponu,
otkrio, da piše roman. Natpis mu je bio »Zalutala
duša«.
Kad ga je dovršio i prepisao — vrlo lijepim i ured­
nim rukopisom — donio ga je na čitanje. Bio je to
roman »Zalutale duše«.
7 Bijeg od knjige 97
 Roman je bio dugačak, i u njem u se pripovijeda
uglavnom isto, što i u dotad objavljenim pripovije­
stim a, samo opširnije. U vrtlogu prvih poratnih go­
dina upoznaje se u Zagrebu m ladić — koji je pretu-
rio tegobe ra ta — s lijepom djevojkom , na prvi po­
gled i pam etnom i dobrom . Razgovori i šetnje s
n jom e još ga više utv rđ u ju u njegovu m išljenju. On
je državni činovnik, sposoban i radin, ali bez potpu­
nih kvalifikacija, je r su ga iz srednje škole odvukli
u vojsku. Zaštićuje ga u službi stric, viši činovnik.
Ona je p ak vrlo dobro nam ještena u banci. On im a
osjećaja za tradiciju, zagrebački gornji grad, poeziju
starih plem ićkih dobara, a ona je dijete svoga vre­
m ena, koje se dobro snalazi m eđu poratnim bogata­
šima, inflacionistim a, nabijačim a cijena. Ipak, ona
pokazuje duboko razum ijevanje za nj. On u njoj gle­
da gotovo neko više biće, je r ona doista tako i nastu­
pa prem a njem u. V jenčaju se i p u tu ju n ajp rije na
stričevo im anje, zatim u G orski ko ta r i H rvatsko
p rim orje. On već na p u tu ubrzo spoznaje, kako ga je
ona neprestano varala — već kao djevojka s ravnate­
ljem banke, i kao žena, na sam om bračnom puto­
vanju, n ajp rije s nekim m ladim šum arom u Gorskom
kotaru, a onda s nekim Englezom u H rvatskom p ri­
m orju. Ona ga vara p red njegovim očima, tako brzo
s tako nevinim licem, da on to sve pravo i ne može
shvatiti. Cijeli je rom an zapravo vrlo dugačka novela,
privlačljiva na m jestim a, gdje su dolazile do izražaja
lirske sklonosti piščeve. Mislav M ihajlović je prika­
zao jedinstvenu m irnoću gornjega grada u Zagrebu,
čar šume u Čabru, osobitost D rivenika u H rvatskom
prim o rju . Ali je fabula rom ana vrlo jednolična: to je
niz pripovijesti o p reljubim a žene, kojoj muž prašta ,
a koja opet počinje iznova. Jasno je bilo, da svaki p u t
Mislav Mihajlović, pisac lirskih novela, još nije m o­
gao izgraditi rom ana. Gradivo, o kom e je mogao na­
pisati dobru novelu, ili nekoliko sam ostalnih novela,
jednostavno je razvukao u tri epizode, u kojim a se,
s prom ijenjenim im enim a ljubavnika i m jesta doga­
đaja, uglavnom sve ponavlja.
 Sve to samo po sebi još ne bi bilo toliko zlo, jer
su bolji lirski dijelovi donekle mogli spašavati cjeli­
nu. Ali je pisac u rom anu htio prikazati i tadašnju
hrvatsku političku stvarnost u njezinim najsvježijim
događajima. Opisao je dizanje hrvatskoga seljačkoga
pokreta i svu njegovu m istiku — i to je učinio dobro.
No u svoje je pripovijedanje upleo i tadašnje efe­
m erne političke prom jene — vladu Pašić-Pribičević i
dolazak Davidovićeve vlade kao nešto osobito važno.
A to je u ovo sasvim osjećajno djelo unosilo nešto
nakalamljeno, strano, gotovo kreštavo.
Kad je došao k meni na razgovor, rekao sam mu
svoje mišljenje: kako je njegov roman dobar, koliko
je lirski, tj. koliko je prikaz fina i osjetljiva čovjeka,
koji se ne može snaći u vrtlogu i prljavosti poratnih
vremena i koliko je prožet izrazitim hrizmom. No re­
čeno m u je i to, da je djelo odviše razvučeno, jedno­
lično, s glavnom pogreškom, što su u nj neorganski
uneseni dijelovi, koji nem aju sveza s psihološkim
izvorom, iz kojega je nikla jezgra djela.
Na moje razlaganje nije rekao ništa. Odnio je
rukopis.
Iza nekolikp dana javio se pismom. Sugestija, ka­
ko bi djelo mogao preraditi, nije htio prim iti. Tvrdio
je, da svog djela ne želi m ijenjati, je r hoće da već
jednom bude jak. Upravo je te riječi upotrebio.
Poslije toga se Mislav Mihajlović nije više javljao
u časopisu, u kome je objavio sve svoje dotadašnje
radove. Mjesec dva poslije toga izišla je jedna nje­
gova kraća stvar u Krležinoj »Književnoj republici«.
Očito je bilo, kako je u to vrijeme slao svoje ruko­
pise na različite strane, ali bez potpore od priznatijih
književnika nije mogao prodrijeti. Tek je Krleža, ona­
ko usput, i ne znajući valjda pravo, s kime ima po­
sla, uvrstio taj njegov sastavak, zbog njegovih izrazi­
tih literarnih kvaliteta. No ne prim ajući redovno
»Književne republike«, Mihajlović to nije zapazio, te
je prestao raditi za taj časopis.
G. 1926. javio se u »Vijencu« — ali pod novim
pseudonimom — Lav Lović. Kao i njegova Dobra. U

7* 99
tom je listu izišao spom enuti rom an »Zalutale duše«.
R om an je sasvim propao: prošao je neopažen, a us­
p u t je u nekim novinam a bilo o njem u izneseno i ne­
koliko n eprijaznih opaska. Mislav M ihajlović — sa­
da Lav Lović — povukao se poslije toga sasvim iz
književnosti.

3.

Ipak, to n ije bio njegov kraj. Prošlo je punih de­

set godina. N egdje god. 1935. došao je opet k meni.
Priznao m i je, da sam im ao pravo u svome m išljenju
o »Zalutalim dušama«. Došao je sad k m eni s novim
rom anom , »Eldorado«, koji je izdao u vlastitoj n a­
kladi, potpisavši ga pseudonim om Lav Lović.
Bilo je to u vrijem e, k a d ni sam nijesam u Zagre­
b u m ogao naći časopisa, gdje bih mogao slobodno
objaviti svoje sastavke. Još sam m anje, prem a tome,
m ogao pomoći drugom e. Ali sam m u rekao, da ću
p ro čitati njegov rom an, reći m u opet otvoreno svoje
m išljenje, i, ako je rom an dobar, pronaći nekoga, tko
će to i javno reći.
Pročitao sam »Eldorado« i vidio u njem u staroga
Mislava M ihajlovića, s njegovim prednostim a i nedo­
stacim a. Jezgra je rom ana: ljubav dvoje ljudi, koju
ne može spriječiti niti razlika u društvenom položaju
n iti bogatstvo jednog i sirom aštvo drugog partnera:
no ta se ljubav m ora svršiti tragično, zbog brutalnosti
vrem ena i ljudi. Ta je jezgra iznesena u fabuli, u ko­
jo j su prikazane prve poratne godine u velikom gra­
du, kad su propadali nekadašnji aristo k rati po po­
d rijetlu i duhu, a uzdizali se novi bogataši. B arunica
Ivana Never, vrlo delikatna duša, polazi za novčara
M orea, da spase obitelj. Ali u b rak u gine kao cvijet
u raspukloj vazi. Da joj povrati volju za život, muž
jo j uslišava svaku želju. No uzalud. Ipak, u velikoj
kavani Eldorado upozna ona gigoloa Pavla, koji je
osvoji svojom m uškom ljepotom , svojom otm jenošću
tijefla i finoćom duha. Postepeno se uza nj staje i

100
fizički jačati. Priređuju izlet u prirodu, rađa se lju­
bav. Već se sprem aju za bijeg, ne mareći, što će mo­
rati trp jeti oskudicu. No za njihovu ljubav doznaje
jedan novčarev prijatelj, a jedan od novčarevih slu­
gu ubija gigoloa, da se ne sram oti ime njegova gospo­
dara. Pri sprovodu gigoloa doznaje čitalac, kako je
taj čovjek pripadao odličnoj obitelji, kalko je u pro­
šlome ratu bio istaknut oficir, ali ga samo poratne
prilike baciše u bijedu i talog društva. Pri pogrebu
mu stari ratni drugovi kao vitezu iskazuju ipak naj­
višu počast. Pri tome sprovodu barunica umre, kao
pokošen cvijet.
»Eldorado« je u hrvatskoj kritici prošao veoma
čudno. Ljubomir Maraković napisao je u »Hrvatskoj
prosvjeti« prijazan osvrt, u kome su spomenute »Za­
lutale duše«. O novome je rom anu tu rečeno, kako je
njime pisac ušao u svijet m odem e elegancije, u ko­
me se kreće lako i sigurno. Već samo ime barunice
Never-More djeluje kao lirska pjesma. U ličnosti gi­
goloa zbijena je sva gorčina životnog razočaranja.
»Vrlo jasnom i harmoničnom svojom kompozicijom,
sažetošću pripovijedanja, koje čini zadahtani ritam
jakog osjećaja, izbjegavajući vješto sve vanjske sit­
nice, ovaj roman znači snažan napredak ovoga pisca
i vrlo korisno izlaženje izvan šinje.«
Ali se u »Hrvatskoj reviji«, u člančiću »Pregled
pisaca«, Ivo Kozarčanin vrlo oštrim riječim a oborio
na »Eldorado« i njegova pisca. Povezujući razm atra­
nja o Lovićevu rom anu s riječim a o knjizi novela ne­
koga Dušana Milivojevića, Kozarčanin je napisao:
»Mondeni sentimentalno pornografski roman Lava
Lovića nadvisuje ih eventualno stilskom okretnošću
i čitljivom pismenošću, ali pada duboko ispod njih
skandaloznim sadržajem, koji je nedopustiv i sudbe­
no kažnjiv u današnje vrlo ozbiljno, gladno i k,rvavo
doba, koje baca i preko nas svoju sramotnu, m rač­
nu, inkvizitorsku sjenu.«
Ovakav je doček u javnosti Lava Lovića zbunio.
Nije ga se toliko dojm ila Kozarčaninova oštrina, ko­
liko upravo nerazumijevanje za jezgru romana, kao i

101
činjenica, da m u se podmeće ono, što je sam htio
žigosati. Pisao je o tom e u privatnom pism u:

»S Eldoradom im am veliku nepriliku. Dao sam ga

čitati m nogim a iz svih slojeva društva. Svi ga hvale,
ali ga ne shvaća — nitko. Svi se drže Ivane i Pavla
kao glavnih aktera i kažu:
Eldorado prikazuje težnju čovjeka za srećom , ko­
ju on ne može postići na zem lji, već u transcendenciji
(kao Platonova ideja), ili na drugom, prekogrobnom
svijetu (kao vjerski nauk). Prema tom e je Eldorado
oda idealizmu, reakcija na socijalni m aterijalizam .
Ja naprotiv sm atram sam u kavanu Eldorado glav­
nim licem i m islim ovako:
Kavana Eldorado je kapitalističko poduzeće, koje
pom oću raskoši, plesa, opojne glazbe, idealistične filo­
zofije i religije eksploatira rom antičnu ljubav naivnih
idealnih ljubavnika. Kad oni tragično padaju, akcije
Eldorada rastu. Prem a tom e je Eldorado satira idea­
lizmu.
Da je to doista tako, slijedi i iz same obradbe ro­
mana. On je napol ozbiljan, napol šaljiv. Provijava
ga neka žalosna ironija; u najtragičnijim m om entim a
čitalac ne zna, da li da se sm ije ili da plače.
N e znam, što je krivo ovoj podvojenosti m išljenja.
M ožda sam naslov romana, nejasna obradba, ili što
drugo? M ožda sam previše sakrio ono, što se m o r a
s a k r i v a t i u'pjesničkom djelu: tendenciju?«

R ekao sam m u poslije p a r dana svoje m išljenje:

da je i ovaj rom an dobar, kolilko je lirski, a djeluje
neuvjerljivo i nam ješteno n a m jestim a, gdje pisac
hoće d a se doim a ideološki i tendenciozno. No on je
koncizniji, snažniji i prem a tom e bolji od »Zalutalih
duša«.
K njiževnim radom Tom islava švacova stao se ta­
d a baviti Josip Bogner. U razgovorim a je znao spo­
m enuti, ka'k,o je to doista zanim ljiv književni talenat

102
i s nepravom zaturen. Počeo je već i nešto pisati, da
mu pomogne. Ali je onda nadošla njegova bolest, pa
sm rt, i o Loviću-Mihajloviću nije napisao nitko ni­
šta, što bi m u moglo uliti vjere u sama sebe.
Taj novi neuspjeh nije Lovića potpuno smlavio.
U »Hrvatskoj prosvjeti« objavio je tada lirsku pje­
smu, »Zdravo Marijo«, s priznanjem klonuća. Ali iza
toga izdao je još jednu knjigu, pripovijest »Ljubav
pod zastavom«. U njoj je iznio jedan svoj doživljaj
iz vremena rata. Da m u djelce bude što vjerodo­
stojnijim , dao je da mu napiše predgovor njegov neg­
dašnji vojnički zapovjednik, prikazavši s vojničkoga
stajališta događaj, koji je u središtu fabule. Sadržaj
je po prilici ovaj: Lijepi i junački poručnik, Tausend-
schon zaljubljuje se na galicijskom bojištu u prekra­
snu poljakinju, Jagielku, koju je prije toga vidio sa­
mo na slici i o kojoj je znao po pričanju drugova.
Kad je prvi put došao k njoj, tvrdio je, da i ona ima
njegovu sliku i da i ona već po pričanju zna o nje­
mu. N astaje na prvi pogled silna ljubav. No poručni'k
doskora vidi, da ta djevojka za novčanu nagradu pro­
daje svoju ljubav svakome. Odbijajući svak,o razjaš­
njenje, prekida on s njom e vezu. Svijesno traži smrt,
i svijesno šalje u sm rt svoje nuzljube. U teškom su­
kobu bio je ranjen i ostao ležati između dvije fronte.
Odatle ga je uz pogibao života spasio neki nepoznati
vojnik. Kasnije se utvrdilo, da je to bila Jagielka. Bio
je izliječen i otpušten iz bolnice, ali ljubavno stra­
d anje nije mogao zaliječiti. Poslije rata putuje po
svijetu, tražeći ljubav sličnu onoj, koju je doživio u
Galiciji. Uzalud. Tako opet dospije do m jesta svoje
nekadašnje ljubavi. Pritom doznaje, kako ga je Ja­
gielka vjerno ljubila i čekala, i čekajući umrla. Pro­
davala se zato, je r je m orala zaslužiti novaca za oca,
koji se liječio u nekom sanatoriju. Ali je u duši bila
čista, dostojna njegove ljubavi.
O »Ljubavi pod zastavom« nije nitko napisao ni­
šta, i Lav Lović prestao je objavljivati nove stvari.

103
 4.

N ajizravnije se Lav Lović ispovijedio u svojoj po­

sljednjoj objavljenoj pjesm i:

0 Majko
grešnik sam velik!
Prokletstvo sedam smrtnih grijeha
lebdi nada mnom.
U bučnom vrtlogu svijeta
I tražio sam istinu, našao laž;
; tražio sam ljepotu, našao sodomsku rugobu;
tražio sam dobro, našao zlo.
U dubljini vlastite duše
tražio sam nebo, našao pakao
i čuo jezivi đavolski kikot.

Riješen sam sada, Majko, svega.

Prazna sam srca, gladne duše.
Čovjek sam pust i go,
odjeven u kostrijet.
Kao izgubljen, jadan sin
vraćam se ubog, izigran, ostario.
Očito je iz te pjesm e, da je M islav M ihajlović kroz
svoje ličnosti uvijek govorio o sebi. I svi njegovi
pokušaji um jetničkoga stv aran ja potekli su iz osje­
ćan ja o p otrebi ljepote i ljubavi, i iz bolne spoznaje,
kaiko se iza Ijudiskjh rijeći o ljubavi i ljepoti ponaj­
više k rije varka, podlost i račun. To je prava jezgra
njegovih pripovijesti i rom ana, a ostalo je samo spo-
ljašnost, nakit. O bilježje je njegove u m jetnosti taj
sk rajn i subjektivizam , u kom e je stvarnost postajala
uzgrednom , a glavno je bilo čuvstvo, san, m ašta. Ko­
liko je M islav M ihajlović bio lirik, koliko je živio u
svijetu svojih snova, a ne u stvarnosti, vidi se iz ne-
kjh pojedinosti u njegovim djelim a.
Delikatan, povučen, s nečim gotovo uplašenim u
sebi, on je u svojim pripovijestim a opisivao ponajvi­
še m uškarce kao oličenje m uške snage i ljepote. Gi­
golo Pavle, u »Eldoradu«, opisan je na ovaj način:

104
 »Prolazio je izm eđu stolova živahnim, mladenač­
kim kretnjama, snažan, visok i lijep kao helenski po­
lubog.«
»Prišao je odlučno k njezinu stolu, k njoj:
— Izvolite, madam! — reče melodioznim glasom,
poklonivši se.«
Dok, je u pripovijestim a iznosio svijet svojih sno­
va i čežnja, uspijevao je biti um jetnik — jednostran
i uzak doduše, ali uvjerljiv. Kad se palk htio pokazati
jakim, kad se htio upletati u pitanje stvarnoga ži­
vota i sadašnjice, postajao je nekako smeten, nam je­
šten. Pišući romane, on je u potrazi za fabulom za­
padao u knjišikost, upotrebljavajući klišeje ili po­
stajući neiskrenim. Najopširniji njegov roman, »Za­
lutale duše«, razibio se na tome, što je njegov pisac
u njem u — k^ko je sam izjavio — htio biti jak. Ro­
man »Eldorado« proizišao je iz autorova sna o apso­
lutnoj ljubavi. Ali, kako se vidi iz njegova pisma, i
tu je htio djelovati idejno — i zato je izmišljao i ka­
vanu »Eldorado«, i dijelove fabule. To ga je prisililo,
da je morao opisivati različite ljude i različitu sredi­
nu, a sve je to n a časove sasvim zamutilo pravi stva­
ralački izvor djela. Kozarčanin očito nije u romanu
vidio ništa od toga bitnoga, nego samo nakalamljeni
dio, spoljašnost.
U »Ljubavi pod zastavom« htio je Lav Lović biti
još realniji. Osim toga, što je dao, da istinitost glav­
nog događaja u pripovijesti utvrdi njegov nekadašnji
vojnički zapovjednik, sam je na njezinu početku
izjavio:
»Iznosim događaje odlučne za m oj život potpuno
vjerno, onako, kako sam ih našao u hrpi mojih rat­
nih uspomena . . . N e tajim ni ono, čega bih se danas
stidio, plašio, užasavao. . . Ispovijedam ih jednostav­
no, zbito, istinski i vjerno.«
Sve je to vjerojatno tako, ali baš to cijelom djelu
na časove oduzima unutrašnju uvjerljivost. Vrlo gru­
bo djeluju prizori, kad ljubom orni i razočarani po­
ručnik šalje u sm rt ljude, koji su dolazili k Jagielki.

105
R ješenje fabule — da se JagieUka predavala m uškar­
cima sam o da bi zaradila novac potreban za liječenje
oca — nikako nije u skladu s pripoviješću, proizi-
šlom iz čežnje za čistom ljubavi. Osim toga, to je
opravdanje banalno, je r se nečim sličnim može po­
služiti svaka p ro d ajn a i pohotijiva žena.
Ali na stran am a »Eldorada« i »Ljubavi pod za­
stavom« im a dijelova, koji su po vrijednosti jednaki
n ajboljim novelam a M islava Mihajlovića. Takav je
n a pr. prizor, kad barunica Never-More dolazi u bol-
niou, gdje leži m rtvi gigolo. U njoj je uništeno sve,
i ona u svojoj utučenosti, ne pazi, što će o njoj m i­
sliti:

— O kom se čovjeku radi? — upita blagi. — R e­

cite nam njegovo im e! Ivana se sm ete. N ije ni znala
njegovo puno ime. Reče:
— Radi se o Pavlu, gigolu iz Eldorada.
Redovnici se pogledaše i poniknuše.
— Što vam je on? — pogleda kruti. — Muž ili
brat?
Ivana slaže:
— B rat m i je on.
— Gle, pa vi niti ne znate bratovo ime. Zašto ni-
jeste rekli, da vam je bio ljubavnik kao i tolikim dru­
gim ženama, koje su dolazile?
— Da, on m i je ljubavnik.
— N ijeste li m ogli prije doći? N iste li m ogli pri­
stojno se obući, kada dolazite u dom milosrđa?
I redovnici sažalno pogledaše njene gole ruke, gola
ramena, gola pleća, njenu pozlaćenu haljinu čipka,
njeno visoko perje, njene blještave dragulje.
— O braćo! V jerujte, nisam prije mogla. V ijest,
da je on ranjen, stigla m e je u noćnoj kavani, pa sam
odm ah p o ju r ila . . .
Pogledaše ponovno ovu čudnu ženu u bestidnoj
haljini, s lažnim nakitom , doletjetu iz noćne kavane,
i onaj, što bijaše kruta lica, upita šaptom :
— Vi ste — bludnica?
— Da, — odvrati Ivana — ja sam bludnica.«

106
 Mislav Mihajlović — Lav Lović — bio je neprije­
poran talenat. Njegovih pet novela, što ih je napisao
bez ikakvih težnja za tendencioznošću, ističu se u
hrvatskoj novelistici svoga razdoblja to više, što u
doba njihova postanka u nas i nije bilo pravih nove­
lista, osim Krleže. Kasnije njegove stvari nisu u cje­
lini jednaike prvima, jer se pisac u njim a htio prika­
zivati drugačijim nego što je bio. Htio je na svoje či­
taoce djelovati ideološki, a nije za vremena shvatio,
d a je um jetnik i idejno najjači onda, kad je u prvo­
me redu umjetnilk i kad je do kraja iskren. Nije vi­
dio, da upravo njegove pripovijesti, dok potječu iz
sna o krasoti i čistoći, znače krvav protest protiv p r­
ljavosti i skvm avljenja ljepote, protiv svega onoga,
što je između dva rata užasavalo i zbunjivalo najbo­
lje naše ljude.
Ali za svoja lutanja i nesnalaženja u književnosti
nije kriv toliko sam Lav Lović, k,oliko hrvatske knji­
ževne prilike. Umjesto da u kritici i kod odlučnih
književnih činilaca nađe razum ijevanje'lza' svoj rad
i upute, kako će što bolje izraziti Sebe, njega su gu­
rali ili ga puštali, da se g u b ij o bespućima, iz kojih
nije našao izlaska. Ne znajući, kako da se protura
sam, on je ostajao po strani, smeten, gubeći pomalo
vjeru u stvaranje i vjeru u sebe. Nije to bio samo
slučaj s njime. Bilo je u hrvatskoj književnosti nje­
gova vremena još ljudi, koji su bili odgurnuti u
stranu.
Od svih tih slučajeva najteži je slučaj s Tomisla­
vom Svacovim. Ne samo, što je naišao na nerazu-
mjevanje, nego je doživio, da ga psuju upravo zbog
onoga, što je sam cijelim svojim bićem osuđivao. A
doživio je to upravo od Iva Kozarčanina, koji se i
sam isprva teško probijao u književnost. No kad se
probio, znao je s visine udarati na druge. Imajući
zgode da piše, pisao je Kozarčanin i o romanima i o
vodama za porast kose — ali katkad s jednakom
kompetenoijom i za jedno i za drugo. No nije tome

107
bio kriv on sam, k,oliko oni, koji su puštali, da tako
radi.
Nakon »Ljubavi pod zaistavom« Lav je Lović kao
književnik sasvim utonuo. A utonuo je doskora i fi­
zički, u Savi. I, čudnom igrom sudbine, ležao je m r­
tav upravo onih dana, kada i m rtvi Ivo Kozarčanin,
koji m u je zadao posljednji i m ožda n ajjači udarac u
književnosti.
Taj u d arac n ije pogodio sam o Lava Lovića, nego
i Tom islava Svacova. Taj fini i osjetljivi čovjek, koji
se zgražao n ad svaik,om grubošću, tražio je u um jet­
nosti područje, gdje bi se mogao slobodno i nesm e­
tano iž iv jetL N jegov j e slučaj tipična potvrda za shva­
ćanje, kalko um jetnost m ože z n a č itl najveću utjehu.
K ad te" u tjehe u njoj nije mogao naći, kad je “1 u njoj
našao upravo neshvaćanje i odbojnost, kao da je
uopće izgubio vje ru i sm isao života, i on ga je na­
pustio.

5.

U novinskoj vijesti o sm rti Tomislava švacova bila

je još jed na pojedinost. Našli su ga na obali hladne
Save, kaiko se, m rtav, grčevitfl-drži za panj, što ga j e
nosila rije k a r Očito” je bilo, da se u posljednji čas
trgnuo, te” se uhvafio^za ta j kom ad drva. H tio je da
bude još jednom jak, da se spase. Ali je i u tom času
bila težn ja jača od snage.
 N A Z O R O V » P A S TI R LODA«

1.

Najveći je čar m ladosti u činjenici, što je mladu

čovjeku sve novo, privlačijivo i vrijedno pažnje. On
drži, da se svalka lijepa misao može la'kp ostvariti, te
bez razm išljanja i straha srče u različite pothvate —
kao da nitko prije njega nije ni pokušavao to isto.
No u tome je i najveća tragika ovoga životnog raz­
doblja: da se svaki čovjek m ora iznova iskrvariti nad
poslovima, kraj kojih su doživljavale neuspjehe već
tisuće i tisuće ljudi, da na koncu prizna i sam, kak,o
su stariji i iskusniji imali pravo, kad su ga nukali na
oprez.
Životno iskustvo daje bez sum nje mnogo pred­
nosti. Ono uči, da uvijek odjeljujem o jezgru stvari od
njezine površine. Ono upućuje, da ne treba vjerovati
samim riječima, nego da valja paziti i na njihov dub­
lji smisao. Ono sili, da k pojavima i stvarima pristu­
pam o s više m ira, negoli bismo to inače činili. No ono
donosi sa sobom i nešto gorko: u časove zanosa unosi
nešto hladno i jetko, i uskraćuje užitke, k,oji nastaju,
kad čovjek bez ustručavanja hrli za novim dojmo­
vima.
Već iskustva svakoga pojedinca, stečena i u kra­
ćim razm acima vremena, dovode do opažanja, kako
se ljudi u stvari m ijenjaju vrlo malo. M ijenjaju se
oblici života, ali jezgra^ostaje istar Svakih dvadesetak
godina pojedinci su spremni, da ruše ono, za što su
se^prije bezgranično oduševljavali, da naikon drugih
dvadesetak godina iznova za tim planu. Oni slijepo-
v jeru ju u rečenice, kojih plitkoću može o tk riti i naj-
p ro sječn ija pam et. Oni se često krvare i uništavaju
zbog problem a, koji uopće nisu problem i. Sve se to
ponavlja iz godine u godinu, iz vijeka u vijek — i čo­
vjek, koji im a iskustva od sam o p ar desetljeća, može
zapaziti neke tipične i značajne crte u životu ljud­
stva.
K ad već pojedinac u kraćem razm aku života može
spoznati ovo vječno ponavljanje jednih istih pojava
u povijesti čovječanstva, kakvi bi tek mogli biti doj­
movi čovjeka, koji bi mogao p ra titi život ljudi kroz
stoljeća i tisućljeća? — U m otivu o A hasveru izra­
žen je dio ovakvih životnih iskustava: čovjek, ,koji ne
može da um re, osjeća se silno izm orenim , i sam o če­
zne za sm rću. No Ahasver je prognanik, koji ne sm ije
nigdje stati, te zapravo i ne sudjeluje u životu kao
aktivno lice. — Ono, što se u m otivu o A hasveru sa­
mo naslućuje, iznio je N azor u svome »Pastiru Lodi«:
lice, koje s ljudim a živi kroz više od tisuću godina,
proživljavajući s njim a uglavnom sve što doživljuju
sami.
N atpis »Pastir Loda«, s podnaslovom »Zgode i ne­
zgode bračkog fauna«, zavodi čitaoca na misao, da
će u tom e djelu naći kakvu lokalnu b račku kroniku
ili legendu. No i Brač, a i okosnica sam e pripovijesti,
služili su piscu sam o k ao zgodan okvir, d a može n a­
pisati djelo, u kom e je m ožda n a n ajjasn iji način iz­
nio sintezu svega, što je u životu iskusio.
I po k arak teristici svoga glavnoga lica, i po život­
nim dojm ovim a u tom djelu, »Pastir Loda« im a jačih
psiholoških veza s N azorovim pjesm am a iz prvog do­
ba njegova stvaranja: sa slavenskim legendama,
2ivanom, Kiklopom , Ahasverom, itd. I u njem u do­
lazi do izražaja onaj intim ni dodir s prirodom — s
biljkam a, životinjam a, m orem — tako značajan za
pisca. Ali su sve ono bile tvorevine m ladosti, u ko ji­
m a je bilo izraženo mladenačko, nepom ućeno osje­
ćanje .životnih nagona. »Pastir Loda« je naprotiv dje­

110
lo u k,ome su izražene spoznaje čovjeka, koji je pre­
valio šezdesetu, i koji se više ne može lako ni očarati
ni razočarati, nego na događaje gleda kao na poznatu
i pomalo banalnu dram u, koja ga na rijetko kojem
m jestu može uzbuditi. To je djelo, u kome su zbite
rezultante cijeloga života, i koje u mnogome može
važiti kao završna riječ svoga tvorca.

2.

»Pastir Loda« je zanimljiv već po svojoj koncep­

ciji i kompoziciji. One su posvema originalne. Sredi­
šnje mu je lice satir, Brah koji k^ao posljednji pre-
ostataik starih paganskih vrem ena dolazi na Brač i
živi tu kroz stotine godina. U vezi s njegovim životom
pisac priča o onome, što se kroz to vrijeme zbiva na
otoku i u njegovoj okolici, a i u Evropi. Na taj si je
način omogućio punu slobodu, da iznosi sve, što mu
je u toku stvaranja došlo pod pero — a da se pri to­
me nije m orao ogriješiti ni o kakva pravila jedinstva
i organične veze. Kao što su u nekim velikim djelima
svjetsk,e književnosti (na pr. Divina commedia, Guli-
verova putovanja, Faust, Mrtve duše, Don Kihot),
pisci razbijali okove dotadašnjih književnih vrsta, ta­
ko je i Nazor u ovome svome našao načina, da slo­
bodno iznosi sve, što osjeća, da unosi i produžuje epi­
zode po volji — a da ipak zadrži vezu s glavnim licem.
»Pastir Loda« može se, s obzirom na sadržaj, do­
živjeti na dva načina: s obzirom na to, što u njem u
doživljuje glavno lice, ili s obzirom na to, što se u
vezi s tim licem događa.
Njegovu okosnicu sačinjavaju doživljaji satira, ko­
jega grčki pomorci nađu u m oru zabita u bačvu, te
ga prevoze do dalmatinskih otoka. Događa se to u
času, kad nestaje staroga svijeta, i kad um iru stari
bogovi, kao njegovi simboli, a javlja se u svoj svojoj
snazi kršćanstvo. Preostaje od svih bogova samo taj
satir, m lad i pun snage, s rogovima, papcima i repi-
ćem, prisiljen da živi u sasvim drugačijim prilikama,

111
negoli su bile one, u kojim a je proveo m ladost. On
gleda izum iranje klasičnoga svijeta i dolazi u dodir
s njegovim posljednjim predstavnicim a (car Diokle­
cijan u S p litu )|G led a najezdu novih naroda u Dalma­
ciju, p rati njihova osvajanja, doživljuje dolazak H r­
vata, njihove prve borbe, njihovo učvršćivanje na no­
vome tlu, borbe s M lečanima, pokušaje kulturnoga
života. U nizu dugačkih godina položaj je toga satira
različit: on katkad služi ljudim a kao igračka, a k at­
kad i kao pom agač u radu. K atkad ga drže vragom,
a k atkad i on sam prednjači u dobroti. K atkad živi
sam, daleko od ljudskih nastam ba, a katkad u njim a,
radeći poslove, kakve i njegova okolina. Uza sve m i­
jene prilika, on u svome biću tra jn o čuva neke zna­
čajk e satira: ne može d a um re, i voli prirodu. No po­
stepeno se m ijenja. I sam vidi, koliko m u njegove
spoljašnje oznaKe sm etaju, pa hoće da se riješi i roš­
čića, i papalka, i rapića. To m u postepeno polazi za
rukom , te se on i po svome izgledu sve više približa­
va čovjeku. P ostaje i kršćanin, zam jenjuje satirsko
ime B rah novim im enom, Loda (Lodovik). Zavoli dje­
vojke, veseli se i žalosti zajedno s ljudim a. Bori se i
p ati s njim a, a n a koncu izrada i djecu s ljudskim
kćerim a — doživljujući tešk,u sudbinu poluboga, da
m u djeca um iru, a on ostaje i dalje u životu, osam ­
ljen i ojađen.
No čitava ova fabula o satiru može se shvatiti i
kao m an je važna okosnica, ko ja je piscu bila po­
trebna, da može u vezi s njom e iznijeti najvažnije
događaje iz prošlosti svoga rodnoga otoka, a i iz po­
vijesti čovječanstva. P ojedina poglavlja »Pastira Lo­
de« izrađena isu n a osnovu proučavanja h istorijskih
vrela, i u njim a s u živo, u obliku gotovo sam ostalnih
pripovijesti, prikazana neka važna razdoblja iz života
Dalmacije: posljednji trz aji staroga grčko-rim skoga
života, dolazak i m entalitet Slavena, njihov prelaz iz
paganstva u kršćanstvo, pučki ustanak n a Hvaru,
stari naši pjesnici (Lučić, H ektorović, M arulić). U
drugoj je knjizi opširno prikazana m letačka vlada­
vina u Dalm aciji i intim ni život m letačkih ljudi u

112
našim krajevima. Prikazan je, dalje, život u Mlecima,
borbe s Turcima, kanddjskji rat.
Gledan s različitih stajališta, »Pastir Loda« će sva­
ki p u t izazvati i drugačiji dojam i drugačije komen­
tare. No može ga se doživjeti i još s nekoliko staja­
lišta, s obzirom na ono, što je u njem u rečeno: odnos
čovjeka prem a zemlji, način, kako se u istom kraju
m ijenjaju kulture. M ijenjaju se ljudi, m ijenjaju se
ekonomski uslovi života, m ijenjaju se rase, narodi,
običaji, vjere, ali tlo, Brač, ostaje isto, je r ostaje isto
nebo, ista zemlja, isto sunce. Taj isti otok znade kroz
dug niz godina biti pustoš bez ljudi. Zatim postaje
šumovitim, omogućujući stočarstvo. U drugim raz­
dobljima dolaze na nj orači, te m u površinu pretva­
raju u njive. Kad neka k ultura iscrpi zemljine soko­
ve, treb a je m ijenjati. Javljaju se loza i maslina, dok
ne uginu i one, da zemlja otpočine, pa se iza duga
niza godina jave i opet druge biljke, s drugačijim
narodim a i drugačijim običajima. Jer je kultura sa­
mo nešto površno, a zemlja, koja stvara, ostaje vječ­
no ista i vječno mlada, spremna, da, nakon odmora,
u punoj snazi rodi novim plodovima i da usrećuje
nove ljude.

No »Pastir Loda« nije knjiga s tezom, i zato nema

smisla govoriti o tome, što je u njem u pisac zapravo
htio reći. Kao ni jedan pravi um jetnik, ni Nazor nije
u svome djelu htio iznijeti kakvu određenu misao,
nego je u njem u prikazao ono, što je osjećao i što je
doživio, prom atrajući svoj otok i njegovu prošlost,
životni dojmovi, koje je u njem u iznio i kako ih je
iznio, mogu onda pobuđivati različite refleksije. Ali,
kao ni život sam, i kao niti jedno pravo umjetničko
djelo, niti u ovom se slučaju ove refleksije ne mogu
svesti n a nekoliko misli, nego mogu biti veoma raz­
ličite, je r zavise i od sadržaja pojedinih poglavlja, a
i od dispozicije, u kojoj ih čovjek čita.
8 Bijeg od knjige 113
 Kao pripovijest, »Paistir Loda« je jedem od onak,-
vih rom ana, gdje n it pripovijed anja nije vezana ni­
kakvim u n ap rijed postavljenim planovima, niti odre­
đenim b rojem glavnih i sporednih lica. Bez obzira
n a to, ikalko se može d o jm iti u cjelini, čini se, da se
pisac u n je m u htio p o n ajp rije raspripovijedati o
svemu, što je doživio u vezi s B račem i B račanim a,
a i u vezi sa svojim životnim iskustvim a. Pripovije­
danje teče voljko i lagano — bez gotova plana, bez
brana, kao rije k a u ravnici, k o ja se sad u svojoj b u j­
nosti prelijeva preko obala, sad teče m im o u u tv r­
đenu k o ritu, a sad opet k a o bujica ili podzem na
stru ja — ali ipak tak,o, da se njezin tok ne prekida.
U tom e voljkom pripovijedanju o ljudim a, priro ­
di, bogovima, k u ltu ram a itd., ostaje jedan isti sam o
Loda. Inače, koncepcija djela dopustila je autoru, da
iznese v rlo velik broj pojedinosti, koje k atkad i ne­
m aju veze s okosnicom , nego čine gotovo sam ostalne
pripovijetke. Ona m u je omogućila, da iznese vrlo
velik b ro j lica, s veom a različitim k arakteristikam a.
Od učenoga G rka E pitersa, k o ji se već u prvom po­
glavlju djela i p ri prvoj svojoj pojavi doim a svojom
izrazitošću i živošću, pa do posljednjih poglavlja, u
kojim a su prikazani težaci, koji kam enuju Lodina
sina H reba, N azor je prikazao u različitim poglav­
ljim a veliko m noštvo ljudi s njihovim naklonostim a,
strastim a, slabostim a; Silena Didina, neretljanskoga
kpeza D ruška, djeda Vika, Lodinu djevojku M arušu,
popa Lukanića, vođu hvarskih pobunjenika vojvodu
Janka, m lečanku P asquettu, p a i Cervantesa. Svi se
oni u ovome d jelu n a svoj način iživljuju, i svi se
oni doim aju u prvom red u po svojim ljudskim crta ­
ma, a ne po ovakvoj ili onakvoj vezi s okosnicom
rom ana. U pojedinim poglavljim a im a i ljubavnih
prizora, i vedrih slilka djetinjstva, i prizora ekstatič-
ne pobožnosti, i n ajokrutnijeg u b ijan ja ljudi. Slika
prirode, m ora, šumica, gajeva izm jenjuju se sa sli­
kam a iz Dioklecijanove palače, Lucićeve vile i mle­
tačkih ulica. A sve je to ušlo u pripovijest nekako
po sebi, naravno, nenam ješteno — Autorovo priča­

114
nje može čitaoca toliko povući sa sobom, te on često
žali, što se nelka odugačka epizoda svršila — iako su
njom e naoko više m anje pretrgnute jače veze s glav­
nim licem.
Kao djelo, u kome je pisac mogao iznijeti sva
svoja doživljavanja života, a i ono, čime se naučno
bavio, »Pastir Loda« je piscu dopuštao, da se u nje­
mu izredaju i gotovo naučni prikazi pojedinih povi­
jesnih doba u Dalmaciji, da se u njem u iživljuju
njegove pripovjedačke naklonosti, ali da dođu do
izraza i lirski iziivi, npr.:

»Rogati (tj. Loda) posluša, kad m u to i Gracioza

reče. Zasvira; aV o svom jadu. O kiši, što na dvoru
lije, dok si u dugoj noći, sam i budan u mračnoj
vlažnoj spilji; o boli, kad nosiš na rukama djevojku,
koju voliš, a ona umire; o nevolji, kada te psi i ljudi
gone po kiši, sad uzbrdo, sad nizbrdo; o konopima,
što te stežu i o psovki, što te bije kao kamen«.

U »Pastiru Lodi« mogla su naći izraza i piščeva

opažanja o ljudima, Bogu i stvarima. Cio natpis tre­
će glave prve knjige sadržava zbitu filozofiju: »U
njoj se vidi, kako istom onda, kad uvlačiš u se ro­
gove, možeš se pokazati pravim vragom; i kako sret­
no gajeni kupusi mogu više sačuvati uspomenu na
jednog od najvećih gospodara svijeta, no njegove
zgrade, vojnička djela i mudra m u uprava golemim
carstvom.«
Lodina su iskustva: »Nakon onog, što doživi u go­
lemoj zgradi na kopnu, on se i sad klonio ljudi,
iako ih se nije više mnogo bojao, jer je — i ne zna­
jući sam za to — uviđao, da su, doista, zlobni i
okrutni, no i nevoljni, također i sebi krvnici, mučite­
lji i mučenici, kratka luda života, kojih ti — i kad
od njih trpiš — mora biti ipak žao.«
Opažanja o djelovanju dalmatinske prirode na
došljake Slavene: »Premijesi otok njihovo tijelo i
njihovu dušu. Disahu hitrije, kretahu se življe. Glas
im posta viši i oštriji, za dozivanje preko klanaca;

8* 115
jezik im se razveza titrajući plahovitije i stvarajući
zvukove sada nalik na glasove vjetrova u gudurama,
sad na zamore valova u zatonim a. Jakost m irisa i
žestina žednih trava prodre u sokove njihovih tijela,
pom ognu im izgraditi novu dušu i novu ćud. Grčki
satir i barbarin sa sjevera m ijenjahu se polagano, aV
neprestano, da se skupa nađu, da se u svem u is pre­
pletu, da stvore čovjeka i rabotnika, koga je otok
trebao. I oni se počeše sve lakše razum ijevati, osje­
ćati se gotovo jednaki.«
Lakoća pripovijedanja, šarenilo lica i događaja,
m noštvo autorovih opažanja različite vrste povlače
čitaoca »Pastira Lode« toliko za sobom, da m u je na
koncu žao, što je dovršio čitanje i što se m ora rasta ti
sa sim patičnim satirom . A pisac je im ao m ogućnosti,
da p ripovijedanje produži. Počevši da prikazuje Lodu
u vezi is događajim a u 4. vijeku poslije K rista, on ga
je doveo d o 16. vijeka, i onda je prekinuo. Tek, u
epilogu i vrem enskom n ac rtu događaja označio je,
kako bi djelo m ogao nastaviti, tako, d a glavno lice
bude upleteno i u zbivanje novijih vrem ena. U tom
bi slučaju cijelo djelo postalo još zanim ljivije, a
Loda, bliži našim vrem enim a, bio bi doveden u još
zam ršenije položaje. N išta nije au to ru sm etalo, da
to ne učini, je r m u je koncepcija omogućivala punu
slobodu. Događaji pak našega doba pružali bi mu
još više gradiva za dalje m etam orfoze glavnog lica.
S ovih ili onih razloga, N azor to n ije učinio, nego je
prestao pričanjem u času, k ad Loda, vraćajući se na
B rač nakon sudjelovanja u bitkam a protiv Turaka,
doznaje, da su m u ljudi ubili i posljednjeg p reosta­
log sina i rastjerali svu njegovu m nogobrojnu d ru ­
žinu. Bez ikoga od svojih i bez ičega od onoga, što
je teškom m ukom bio privrijedio, odlazi on od ljudi,
u šum u, da bude opet pastir.
»Pastir Loda« nije dovršen k ao pripovijest, u ono­
me, što bi se n a elem ente pojedinih fabula u njem u
jo š dalo nadovezati. Ali kao um jetničko djelo zavr­
šen je, je r ostavlja cjelovit dojam o onome, što je

116
pisac u njem u rekao. Svatko dalje nastavljanje bilo
bi zanimljivo, ali ukupnome dojm u vjerojatno ne bi
ništa pridonijelo.

4.
U predgovoru prvog dijela svoje priče Nazor ka­
zuje, kako je došao na misao, da je napiše. Susret s
bračkim pastirom — tjelesno malenim, ali inače nor­
malno građenim, uvijek veselim, koji bi, sudeći po
njegovu licu, mogao im ati i dvadeset i šezdeset go­
dina — nayeo ga je na to, da je stvorio lilk satira,
kpji na Braču živi tam o od grčkih vremena, čuvajući
svoje tipične satirske oznake unatoč svima prom je­
nama. No realni i simpatični brački pastir Loda ne­
ma inače ništa zajedničko s pastirom Lodom ovoga
romana. Njegova je zasluga u tome, što je svojom
cijelom pojavom pobudio pisca da nađe oblik, po­
moću koga će — kao svaki um jetnik uostalom —
najlakše iznijeti ono, što osjeća i nosi u sebi sam.
»Pastir Loda« nije djelo, koje bi u nizu Nazoro-
vih knjiga značilo samo dva sveska više. Ono se or­
ganski nastavlja na cio piščev dosadašnji rad, a u
neku ga ruku i završuje. Sve, što je u pojedinim sta­
rijim njegovim knjigam a bilo donekle samo naba­
čeno, ili u čemu je bila izražena samo jedna strana
pjesnikova bića, u ovom je djelu izneseno nekako
potpunije, dublje proživljeno, produhovljeno, proči­
šćeno. Poklici iz »živane« i »Slavenskih legenda«,
procesi duhovnog pročišćavanja iz »Gubavca«, »Go­
spe od snijega«, »Arkana«, ovdje također dolaze do
izražaja, ali nekako povezani. Ako je »Živana« bila
djelo, u kom e je sintetizirana um jetnost Vladimira
Nazora iz doba njegove pune mladosti, »Pastir Loda«
je um jetnina, u kojoj su izražena piščeva opažanja o
ljudima i životu, sve njegove borbe, sva pregaranja,
da riješi odnos prem a Bogu, prem a prirodi, prema
čovjeku.
Nije slučajno, da je Nazor u prvim godinama svo­
ga stvaranja napisao pjesm u o Ahasveru, da je u

117
naponu svoga života napisao »šarka« — p red sta­
ro st napisao »Pastira Lodu«, kao rezultat svojih osje­
ćan ja m eđu ljudim a. Osnovni poticaj bio je svuda
isti: zahvatiti u taj lju d sk i život, u njegovo šarenilo,
uhvatiti m u smisao.
A taj »Pastir Loda« — uza svu svoju zanim ljivost
kao prip o vijetka — d jeluje u svojoj cjelini dosta ne­
obično, u vezi s cjelokupnim Nazorovim radom . Pje­
snik, koga proglašivahu utjelovljenjem životne rado­
sti i besk rajnim optim istom , stvorio je kao svoje n aj­
o p širn ije djelo knjigu, k o ja se u cijelosti doim a ne­
obično tužno. Ako čovjek pusti na stra n u samoga
Lodu, i pojedine epizode, i nasto jan je pisca, da raz­
nolikošću dispozicije pruži čitaocu što više šarenila
— n ad a ju se nakon lektire pitanja: kakve sm o ljude
u njem u sreli, što ostaje u duši čitaoca naikon m no­
štva događaja i prom jena, prikazanih u pojedinim
poglavljim a?
U predgovoru i u epilogu iznio je N azor činjenice,
k oje su ga navele na pisanje, i ujedno je nekak,o po­
kušao, da sam rastum ači svoj rom an. Njegove su
rečenice zanim ljive za onoga, koji hoće da znade ne­
što više o p o stan ju »P astira Lode«, i uopće o psiho­
logiji stv aranja. Ali čitaocu, koji hoće da osjeti um ­
jetn in u , nisu p otrebne. U m jetnina m ora govoriti sa­
ma. Ako ne kaže ništa, nikakvi j e n a k n a d n i komen-
ta r r tv o r c a 'il l drugih lju d i n e će spasiti. No »Pastir
Loda« govori sam za se i nezavisno od onoga, što u
n jem u pisac pripovijeda o različitim povijesnim raz­
dobljim a. A sve, što je u njem u u bitnosti rečeno,
dalo bi se svesti na konstataciju: grčki se s a tir u
njem u postepeno p retv ara u čovjek^, gubeći polaga­
no satirska obilježja, postajući sposoban d a pati, da
se zanosi za dobro, i da se b ori za to — no čovjek,
k raj kojega on proživljuje te m etam orfoze i k raj
kojega se produhovljuje, o staje isti, još uvijek bliži
životinji negoli pojm u čovjeka. Taj Loda, koji se tek
nakon dugih godina, što živi blizu kršćana, daje po­
k rstiti, dolazi do žalosne spoznaje, kako je on bolji

118
kršćanin od onih, koji se u ime kršćanstva bore i
ubijaju druge.
U metarmofozama, koje proživljuje Loda, ogleda
se donekle i sav proces, što ga je u svome stvaranju
prošao Nazor^Počeo je s bogovima, prešao je na po­
lubogove i heroje, a završuje svoju književnu djelat­
nost prikazujući ljude. A njegov glas kao da postaje
sve tužniji.
»Pastir Loda« nije nimalo veselo djelo. Njegov je
ukupni dojam : uza sve prom jene kultura, vjera, eko­
nomskih prilika, čovjek ostaje u duši isti — podmu­
kao, grabežljiv, spreman više na razaranje negoli na
stvaranje. Svejedno je, da li ljudske naseobine na
Braču ruše gusari, ali Mlečani, ili Slaveni, da li se
ljudi u b ijaju zbog vjere, ili zbog narodnosti. Glupost,
zaslijepljenost, nestašica svake dublje ljubavi i bo­
ljeg razum ijevanja ostaje njihovom trajnom značaj­
kom — i oni će ubiti svakoga, tko im u nečem sme­
ta: Lodina sina Afsa na jedan, H reba na drugi, Di-
vora na treći način. Patnje Lodine ostaju među lju­
dima gotovo uvijek jednake — m akar koliko on na­
stojao, da živi u skladu s onim, što od njega traže,
i mak,ar koliko im u svemu pomagao. — Od romana,
u kome je imala da se prikaže metamorfoza satira u
čovjeka, postalo je u toku izradbe djelo o čovjeku.
U tome jadnom ljudskom m ravinjaku samo se poje­
dinci ističu nćkim plemenitijim crtama, ali oni obič­
no najviše pate. V jerojatno to Nazor nije htio reći
— ali je rekao upravo zato, je r nije ni mislio, da
kaže kakvu određenu misao. Baš zato, što se voljko
predao zanosu pripovijedanja o onome, što je doži­
vio i osjetio, rekao je usput i rečenica najdublje ispo­
vijesti. Na taj je način cijelo djelo dobilo jači pečat
negoli bi ga imalo, da je napisano s određenom na­
kanom.
Iz »Pastira Lode« ne izbija pesimizam. Uza sve
njegove nesreće, u Lodi ostaju i nadalje jaki životni
nagoni, te on ni jednog časa ne čezne za smrću. Iz
romana izbija bol — mukli i reski bol, koji se osjeća
kao rezultat iskustava i razočaranja u vezi s ljudima

119
— bol, k o ji ostaje karakteristikom čovječjega života
u svim razdobljim a i po svim oblicim a. To je b o l.
koji-dolazi--od spoznaje, Kak/> je xo v jek jo š uvijek
malo čovjek, p a g a n i najveći napori n i teškoće kroz
stoljeća n isu naučili, d a u svoje odnose s-bližnjim a
unese više plem enitosti i mekoće. To je bol, koji ne
navodi n a rezignaciju, klonulost. Iz njega još uvijek
izbijaju težnja i vjera za nečim boljim . Ali se ta tež­
n ja iz djela n a časove osjeća više kao vapaj, kao
krik, negoli kao izraz čvrstog i nepokolebljivog uvje­
renja, da će se ona jednom doista ostvariti.
KZSTG
 PROZOR

Prije nekoliko dana rekla ie Vižnjira Ha i« ;p ra » .

njtrju žensku kaznionicu u blizini zgrade, u koiu su
sati sm jestili njezinu gimnaziju, i da je pretvaraju u
zatvor za političke kažnienike. A noćas su već tamo
odveli njezina tatu. Moja dobra, pam etna Višnjica,
s kojom sam već od njezine treće godine mogao vo­
diti ozbiljne razgovore, a sada, u četvrtom razredu
srednje škole, ona zapanjuje svojom zrelošću.
Kad su provalili u naš stan, da izvrše pretragu i
da me odvedu, ona je plakala u tetinom naručju. Pri
rastanku nije mogla od ridanja reći ni riječi.
Od toga je časa prošlo već mnogo vremena. Ra­
stali smo se oko dva sata u noći, a sad će naskoro
biti dva sata poslije podne. Kad sam odilazio, uvje­
ravao sam svoje, da ću se naskoro vratiti. Ali se ni­
sam vraitio — ni u noći, ni ujutro, ni o podne. Kroz
sve te duge sate moraila je u kući rasti zebnja zbog
neizvjesnosti o tome gdje se nalazim i da li sam
uopće živ. Znam, što je za sve članove moje porodice
značila svaka sekunda čekanja, i kakve je sve nade
mogao pobuditi cilik kućnoga zvonca ili glas tele­
fona. Ali su sve nade bile uzaludne. Ja se nisam vra­
ćao. A u njih je sve više rasla strašna potištenost i
misao na najgore.
Višnjica je imala školu poslije podne, i u obične
dane spremala se prije podne za pojedine predmete,
š to je danas moglo da radi to dijete, kad joj se do­
godilo najstrašnije, što ju je dosad u životu zade­

123
silo — da su joj odveli njezina tatu, njezina p rija­
telja?
Kod kuće strepe za me, dom išljaju se, gdje sam
— a ja sam tu, blizu njezine škole, s pogledom na
Savsku cestu, na autom obile i prolaznike. Sve to mi
uhapšenici sm ijem o vidjeti, ali nas ne može vidjeti
nitko. Dali su nam sobu o krenutu p rem a jugu. Vi­
dim o dva stajališta tram v aja i ulaz u gim naziju. Mo­
gli bism o na ulici prepoznati pojedince, kad bi se
zaustavili i pogledali gore. Ali se svi nekud žure, kao
da >se žele što p rije ukloniti od ove kuće. A očito i
ne slute, k ak o ih p o ta jn o m otri toli'kp očiju, željnih
slobode.
Prozor n a sobi je širok i visok. Na njem u su re­
šetke, ali ne sprečavaju pogleda. Tek — zabranjeno
je p ristu p iti k njem u tako blizu, da b i čovjeka mogao
vidjeti netko izvana. Ispod prozora stražari ustaša.
Kažu, da puca na svakog, tko se odviše m akne sta­
klima. Stoga m ožemo tek izdaleka gledati prolaznike,
ali oni ne m ogu vidjeti nas. A taj je p rozor postao
kao neko golemo m agnetsko biće, i privlači nas ne­
odoljivom snagom, čovjek odluči, d a će stati b a r če­
tiri m e tra daleko od njega s tvrdom odlukom , da m u
se ne će približiti — a koračajući m ilim etar p o mili­
m e tar n ađe m u se najednom sasvim blizu.
Svi smo osjetili tu m agnetsku snagu prozora i
svi sm o u više n av rata m orali dolaziti k sebi nakon
Oštrih povika zatvorenih drugova.
— Bježi n atrag od prozora!
Pred podne sm o se već naučili n a to, i m agnetska
je snaga prozora izgubila moć. S tugom sm o gledali
kroza n j, ali m u se nism o prim icali.
N askpro su dva sata poslije podne, a u dva sata
i četv rt počinje se školska obuka u V išnjičinu zavo­
du. Sada, iza dva sata, doći će V išnjica tram vajem .
Ja ću je m ožda još vidjeti!
Sto sve trp i m oja m ala V išnjica dolazeći prvi p u t
u školu, sa strašnim pom islim a o svome tati? Što
će to d ijete — kome se n a licu vidi svaki osjećaj,

124
svaka uzbuđenost — reći svojim drugaricama, kad
je upitaju, što joj je? Da li će im reći istinu, i kako
će je obrazložiti? I ne će li, m jesto da odgovori, pasti
u glasan plač?
Dva su sata. Svakim bi tramvajem mogla Višnji­
ca doći. Možda je to uopće posljednji put u životu,
što je vidim, i možda je to uopće posljednji put, što
vidim nekoga od svojih. Treba stoga stati čvrsto na
m jestu podaleko od prozora, gledati u svak,a tram ­
vajska kola, u svaku prolaznicu, koja se žuri prem a
školi, je r se izdaleka, pri površnu gledanju, ne mogu
Iako razabrati fiziognomije. Treba pomnjivo gledati
u svakoga, tko prelazi s jedne strane ulice na drugu.
Kojim će tram vajem doći Višnjica? Na kojem
će stajalištu izići? Hoće li u hrpi ili sama? I da li
će uopće doći, ako je odviše potresena i nesposobna
za školski rad?
Sva ta pitanja jure glavom, jedno potiskuje dru­
go — ali treba stati k raj prozora, treba gledati, treba
čvrsto uprijeti oči u svakog prolaznika, da se Višnji­
ca ne izmakne pogledu.
Dva su sata i jedna minuta. Višnjica dolazi u
školu obično desetak m inuta prije početka obuke.
Sad je važna svaka sekunda. Prolazi m inuta za mi­
nutom. Tramvaj za tramvajem. Odrasli. Učenice. Naj­
prije malo njih, a onda sve više. Silaze s kola, trče
preko ulice, ulaze u školsku zgradu.
Dva sata i pet m inuta. Dva sata i deset minuta.
Nema Višnjice. Gdje je Višnjica? Da li će doći Viš­
njica?
Treba čekati, treba dalje uporno gledati. Možda
je zakasnila. Možda je duže ostala kod kuće, misleći,
da ću se ipak pojaviti prije njezina odlaska u školu.
Pažnja sve napetija. Ne vidim više u sobi ništa,
nego samo prozor i kroza nj učenice. Sve manji broj.
Sad već ulazi tek gdjekoja, žurno, da ne zakasni.
Možda će Višnjica ipak doći, među posljednjima.
Možda će i zakasniti. Samo da je vidim, da je bar
izdaleka vidim!

125
 — M akni se od prozora, ubit će te! — krikne pre
m a m eni p rijate lj.
Prozor, kao m agnet, bio m e privukao sasvim bli­
zu, a da ja to nisam bio ni osjetio.
— š u ti, kćerka m u ide u školu! ! — šanu nečiji
drugi glas. I nastao je m ir. N itko m e više nije tje ­
rao od prozora. Svi su osjetili, kako u ovak,vu času
ni promisao na sm rt ne može čovjeka ponukati na
oprez.
Već su dva sata i po. O buka je već davno zapo­
čela. N iti jedna učenica više ne ulazi u zgradu.
Isto m sada opažam s punom sviješću, da sam se
bio prim aknuo sasvim blizu prozora.
V išnjice nisam v i d i o . V id io s a m je d in o p r o z o r —
velik, s pogledom na slobodu ijju d e . Sam o su mi se
n JE eo p u stile niz tijelo,~le sam pošao prem a drvenoj
klupi k raj zida. Bogzna, gdje ću b iti su tra u ovo
doba?
 SMRT

To je bilo onih m jesed^Jcad su ljude po noći

izvlačili iz kuća, hvatali ih po ulicama^ odvodili u
zatvore i logore, ubijali bodežima, kundacima^ stroj­
nim puškama. Gotovo nije bilo dana, kad ne bi osva­
nuli plakati, kojima se javljalo, da je opet postrije­
ljana jedna grupa duhovnih začetnika otpora. Katkad
su objavljivali imena, a katkad samo broj ubijenih.
Ispočetka se čitav slučaj činio više šaljivim nego
ozbiljnim. Kad su oko jedan sat poslije ponoći stali
udarati o prozore našega stana i bijesno zvoniti, da
ih pustim o u kuću, uzbudili smo se svi. Kad su stali
kopkati po orm arim a i pretresati stvari, djeca su
počela plakati, a odrasli su stajali kao okamenjeni.
No pretragom nisu našli ništa. Kad su mi poslije
toga saopćili, da me m oraju uhapsiti, ja sam se spre­
mio kao da idem na kratku šetnju — bez novaca, bez
rublja, a gotovo i bez gunja.
Pješačenje Pantovčakom, oko dva sata u noći,
kad na ulici ne smije biti prolaznika, imala je čak i
nekog čara. Policijski je agent bio uslužan, i dok smo
pred nekom kućom čekali na još jednoga uhapšeni-
ka, mi smo čak i razgovarali o vremenu. Na ulazu u
ispostavu redarstva, u Ilici, i opet pretraga, ne no­
simo li sa sobom oružja. Kad sam redaru rekao:
»Nosim bombe;« — nasmijao se i on. U prostorijam a
redarstva dobroćudan nadstražar, otprije poznat, ko­
ji se i sam čudio ovakvu nenadanu susretu u noći.
Teško je bi'lo dugo čekati na tvrdoj klupi, dok ne

127
dođu i ostali, k,oji su te noći m orali biti pohvatani,
p a d a pođem o zajedno dalje. Oko četiri sata došla je
C rna M arica, a u njoj više znanaca. S astanak u ovak­
vom _ prometnoaiL sredstvu _imio je~mediL nas_ čak i
nešto veselosti.
Savska cesta. Silazak s autom obila. Ulazak u
zgradu, s dvorišne strane. N ekakve stepenice. S trka
stražara. Nekakvo popisivanje. U spinjanje. A onda
ulazak; u sobu s mnogo uhapšenika — i poznatih i
nepoznatih. Pozdravi, upoznavanje. U svih — nešto
strah a, ali i osjećaj bezbrižnosti, kao u svih ljudi,
k o ji znadu, da n isu učinili ništa, zbog čega bi se
treb ali k a ja ti ili stidjeti.
Približava se dan. O spavanju ni govora, ali se
zato p rič aju šale i nabacuju doskočice o tom e, što
b i s n am a moglo biti. O sjećaj bezbrižnosti m iješa se
s teškom zebnjom . U toku dana puštena su iz naše
sobe tro jica kući, p a su i ostali pom išljali, da će se
to b rzo svršiti.
Snuždenost se pojačala tek naveče, k ad je prošlo
devet sati, i kad se trebalo sp rija teljiti s m išlju, da
ovog d ana ne će više n itk o van. Trebalo je noćiti
ovdje, u tijesnoj sobi, n a golu (podu. Ali se i to dosko­
r a p retvorilo u šalu. Svaki si je, po stražaru, dao
kjupiti arak p apira za zam atanje, i tako je im ao vla­
s tit ležaj. Bilo je doduše neugodno, što n ije bilo do­
sta m jesta. Protegne li čovjek noge, u d ari u glavu
inžinira M. M akne li glavu, lupi se o lubanju odvjet­
n ika Janka. O krene li se na jedan bok, sudari se s
Grgom. P revrne li se n a drugu stran u , prignječi m i­
neraloga Frana. Ali se i u tom ležanju moglo pro­
naći povoda za šalu, i zora nas je zatekla u veselosti
— pogotovu, k a d se naš b roj uvećao s histologom
Franom .
U neobičnoj uzbuđenosti čekali smo, k ad će nas
o pet stati p u šta ti kući, ili b a r povesti na istragu, da
znamo, što kane s nam a. U m jesto toga, već u rano
ju tro došli su u sobu stražari i stali vikati: »Brzo!
S prem ite se! Idemo!«

128
 Prozivanje, nagao silazak, niz stube; izlazak lz
zgrade. A u dvorištu: otvoreni autobusi, s mnogo u-
staša, oboružanih puškama i bodežima. Vika. Strka.
I zatim ukrcavanje u kola, dvojica po dvojica na
svakoj klupi, a s obje strane po jedan stražar. Vož­
nja kroz jutarnji Zagreb, sa zebnjom u srcu: Kuda?
Da li u kakav zatvor? Da li na preslušavanje? Da li
prem a Savi? Da li u Maksimir?
Kao od »samog početka, tako ni sad ustaše ne ka­
zuju ništa. Svaka sekunda vožnje čini se vječnošću.
Vožnja Savskom cestom, prem a sveučilištu, a
onda zaokret prem a istoku. Drhtaj strave p ri pomi­
sli: Maksimir. A zatim zaokret prem a željezničkoj
stanici. Silazak s autobusa. Prolaz na peron — uz
p ratn ju mnogobrojnih ustaša i na znalične poglede
ranih putnika. Vagon trećega razreda^Ja1u svakom
prijekletu po nekoliko oboružanih stražara. I opet
pitanja: Kuda? Dokle? Tek iz razgovora i šaputanja
ustaša razabiramo: Jasenovac. Ali još nismo sigurni,
da li se to doista tiče nas.
Konačno rješenje: silazak u Jasenovcu. Gaćan je
po blatnoj cesti kroz pusto mjesto. Nekakva zgrada.
Dvorište. U njemu hrpa ustaša, starih i mladih. Zna­
tiželjno gledaju u novu hrpu zatočenika. Neki se ce­
re. Neki hrapavim glasom viču: »Ha! To su oni pra­
vi«. Neki pokazuju na naše kapute, »drugi na zavežlja­
je što su ih pojedinci ponijeli od kuće. Dugo stojimo u
tomg dvorištu, na kiši, kraj zida. I onda — najgore.
fD a li je to bio samo »slučaj, ili je sve bilo nam jer­
no udešeno, samo da nas zastraše, ili se u posljednji
čas nešto izmijenilo, mi nismo znali. Ali su najed­
nom stali vikati, strpali su nas gušće u redove, ispred
zida, i stali nabijati puške oštrim nabojima, a bo­
deže mazati uljem, da lakše prodiru.
Da li je to bila samo šala surove čeljadi, ili obi­
čaj pri dolasku u logor, svejedno je. Tek po bljedilu
lica i po pogledima, što smo ih stali izmjenjivati
jedni s drugima, ne govoreći ništa, vidjeli smo, da
smo svi osjetili isto — dolazi sm rt, bliiska, neizbje-
živa, sigurna.
9 Bijeg od knjige 129
 I ništa. Ni strah a n i drh ta ja. Ni piska ni uzdaha.
Sam o pom isao na n ajd raža bića — i onda osjećaj
nečega bijeloga, beskrajnoga, sveobuhvatnoga, u če­
m u se gubi zem lja i svemir, i u čem u nestaje svega.
Poslije se sve naglo izmijenilo. Odveli su nas nekim
stepenicam a u kuću, dali nam jesti i piti, pače i rekli
nekoliko neodređenih riječi, iz kojih se moglo za­
ključiti, da — b a r zasad — ne ćemo b iti ubijeni.
S m rt se ovaj p u t naglo povukla. Ali je i d alje ostala
u n ašim osjećajim a kao nešto doživljeno, stvarno,
što smo gotovo dodirnuli, i što će zauvijek ostati u
nam a kao tra jn a granica izm eđu dva odsjeka života.
 ČOVJ EČANSTVO

Slavonskom blatnom cestom kamion juri.

Na njemu roblje. Straža oko njega.
Kundak i bodež. Dan jesenji suri.
Žalosna, pusta jednoličnost svega.
Stražarska pjesma ori se po zraku
Ko da se čuju pračovjeka zvuci.
A roblje šuti. Bar po kakvu znaku
Da zna, što skori nose mu trenuci!
Povorka čudna dolazi sve bliže:
Sablasni, suhi, sagnuti kosturi —
Bez snage noga, jedva da se diže,
Bez sjaja oko i bez cilja zuri.
Polako idu: Roj zatočenika.
Bradom obrasla, izblijedjela lica.
Na njima krpe bez boje i lika.
Oko njih straža. I rana pada tmica.
S kamiona pljusnu kiša udaraca.
Jauk. I povik: »Umlati! Obori!«
A roblje šuti. Krpa blatom gaca.
Stražarska pjesma sumrakom se ori.

9* IM
 VOŽNJA

Svaki i najm anji uspon u životu tre b a p la titi na­

porim a i odricanjim a, ali je uz svaki napredak vezan
i osjećaj radosti. Svi naši m aleni životni uspjesi plod
su p reg aran ja i tegoba, ali su iz n jih nicala i vese­
lja, kakva potječu iz prevladanih zapreka. No zato i
svaki poraz donosi sa sobom potrese, je r čovjek jače
osjeća težinu neuspjeha nego zadovoljstvo zbog o-
stvarenih težnja. Pogotovu se bolno doim a nepresta­
no, polagano spuštanje po kosini života. Ono organi­
zam iscrp ljuje kom adić po kom adić, kao neka zarazna
bolest, ko ja ne u b ija odjednom , nego polako, sporo,
gotovo nevidljivo, ali sigurno.
D rugačije je pak, ako čovjek, niz životnu kosinu
pad n e naglo, neočekivano, i to gotovo do dna. N aj­
p rije ga uhvati neka omaglica, kao od u d arca u gla­
vu. Ne može se snaći, videći oko sebe sasvim nove
slike. Ali onda dođe k sebi — i sve m u se čini p ri­
rodnim , razum ljivim , pa i m anje teškim . I novo uz­
dizanje s dna — pa m a k ar i varljivo — donosi m u
jače rad o sti nego ono sporo uzdizanje p rije pada.
Uveče, p rije odsudnoga dana, bili smo još veseli,
u krugu obitelji, m eđu kliktajim a djece, s planovim a
za dane, koji dolaze. A već nas je noć postavila oko
u oko s n ajtežim pitanjem : p itan jem života i sm rti.
Svaki k o rak u toj noći, a i kroz slijedeća dva dana,
m ogao je značiti p u t k svršetku. U takvu duševnom
stan ju , k ad je za sve nas bilo glavno pitanje: — da
li će nas sm aknuti ili će nas poštedjeti — podavali

132
smo veliiko značenje svakoj prijaznijoj riječi stra­
žara ili kretnji agenata, š to smo ostajali neumiveni i
neobrijani, gladni, što smo ležali u odijelima na
tvrdu podu — sve to nije značilo ništa.
Doživljaj sm rti u jasenovačkom dvorištu značio
je najveći potres. I svaki maleni uspon poslije toga
uzrokovao je radosti, o kakvima prije toga nismo ni
slutili.
Prvu je radost unio sam zapovjednik logora, do­
šavši među nas s nasmijanim licem. Povećao ju je
povjerenik, koji je došao u kasnoj noći iz Zagreba i
rekao nekoliko rečenica, iz kojih smo mogli razabra­
ti, da, b ar zasad, ostajem o u životu. Bili smo tada
još veoma naivni, držeći, da se iza prijaznih lica i
lijepih riječi kriju isto takve nam jere. Spavanje u
Jasenovcu, na podu, ali na tankim vojničkim gunje-
vima, a ne na papiru, kao n a Savskoj cesti, činilo
nam se već raskoš ju.
Nisu nas ostavili u Jasenovcu, nego su nas drugi
dan ukrcali na teretni auto, da nas povezu na novo
odredište.
I eto nas na kolima, uz p ratn ju velikog broja
ustaša stražara. Stojimo, natisnuti gusto jedan do
drugoga i klimamo se po promočenim cestama. Mi
ne znamo, gdje je naše odredište, ni koliko ćemo se
vremena voziti. No to nije važno, je r u ovom času
vjerujemo, da ne idemo u sm rt. Juri kamion slavon­
skom ravnicom, kroz maglu, koja se spušta, i kroz
mnogobrojna sela. Juri kamion, a mi se u njemu
ljuljam o i osjećamo, kako nas u lice bije vjetar i
udaraju kapljice kiše, koja počinje padati. Prolaze
kilometri i kilometri, a vožnja svejednako traje. Sa­
mo stražari znadu, kuda nas voze, ali oni o tom ne
razgovaraju.
Prolazimo kroz sela, mimo kuće i crkve, i čudimo
se, što vidimo tako malo ljudi. Tek pokoja glava iz­
viri ovdje ondje kroz prozor, gleda nas s čudnim
izrazom, kao da bi htjela reći: — Jadnici, bogzna
kuda ih voze, gdje će ih smaknuti!

133
 A m i bism o h tjeli d a vrisnem o, da viknemo svi­
m a: — Mi idem o u život, m i ne idem o u sm rt, m i
ćemo i dalje živjeti!
J u ri kam ion sa zatočenicim a i stražarim a u pusti
jesenski dan, a nam a se čini, da je proljeće i da je
naša vožnja veselo, svadbeno putovanje ljudi, koji
sam o ne znaju, kako da izraze čuvstva goleme
radosti.
K ad sm o ugledali zgradu s rešetkam a, i kad su
n as uveli u sobe sa starim rasklim anim željeznim
kažnjeniokim krevetim a, pričinilo nam se, da su nas
uveli u odličan hotel, gdje nas očekuju kao goste.
Isto m k ad su se za nam a zatvorila vrata, i kad je
p red n jih stao ustaša s puškom , da nas stražari, kao
d a se u dušam a nešto prelom ilo, i kao da smo nešto
h tjeli zatvoriti — stid, bol, što li.
 P RI D N U

»Užas nije nikad tako užasan kao misao na nj.

Zato ja ne mislim!« — rekao je danas grof, izrazivši
time u isto doba i veliku životnu m udrost i svoje
životno načelo.
Od dvadesetak stanovnika naše sobe — i od četr­
desetak zatočenika u ovome dijelu logora, u bolni­
čkoj zgradi — on je najzanimljiviji. Po godinama ži­
vota pripada među najmlađe, ali po svojoj sivoj i
dugačkoj bradi, koja m u je narasla u zatvorima, mo­
gao bi ga neupućen ubrojiti među najstarije. Doži­
vio je koješta, ali kad ga čovjek sudi po glasu, ne
gledajući ga, mogao bi pomisliti, da čuje nedorasla
dječaka. Kaže, da se već devet mjeseci vuče po tam­
nicama i logorima, a sačuvao je gotovo djetinje ži­
votno veselje. Spava, kad zaželi, a ustaje, kad je
potrebno. Pripovijedaju, da je od oca, vrsna gospo­
dara, naslijedio veliko imanje, ali se zbog svog na­
čina života zadužio toliko, da jedva što može zvati
svojim. U našem je logoru trajno u istom rublju i
jede samo ono, što dobiva kao zatočenik. U rodu je
s najpoznatijim velikaškim obiteljim a Evrope — no
ovdje, u logoru, vrijedan je ložač peći, sudrug seljaka
i narodnog poslanika Duke, ložača u drugoj sobi.
Pozna i govori sve važnije evropske jezike, razumije
se u književnost i nauku, govori stručnjački o gospo­
darstvu, izvrstan je lovac, kartaš i sportist. Ali ovdje,
u logorskoj sobi, on bez ustručavanja nosi svoju je­
dinu košulju, svu cm u od blata i trijebi s nje uši.

135
 Grof — koji je, čini se, od svih stanovnika naših
dviju soba m orao da se spusti najniže — unosi svo­
jim držanjem m eđu nas vedrinu i spolkojstvo čak i
onda, k ad je očito, da bi njegovo vladanje moglo biti
nešto drugačije, b a r s obzirom n a čistoću. U ispo-
redbi s njegovim držanjem , i m i sm o ostali neke
v rste pali grofovi, je r je svaki od nas dosad živio u
vlastitoj, zasebnoj atm osferi, držeći se gotovo im u­
nim od svakoga prodora u n ju. A jednim kretom uni­
šteno je je sve to, i m i sm o se najednom našli pri
dnu. N ekadašnji m inistar, koji je odlučivao o važ­
nim državnim pitanjim a, očekuje sada s drhtanjem ,
kako će se prem a njem u držati kakav ustaški do­
časnik. Suci najvišega sudišta, koji su mislili, da je
u njihovim rukam a p osljednja riječ pravde, osjećaju
ovdje, kako njihov udes zavisi od nekih nepoznatih
ljudi, bez znanja, sprem e i savjesti. N aučenjaci, koji
su vjerovali, da su svladali velika p o d ru čja ljudskoga
znanja, vide u ovoj sredini, kako su ništavi i nauka
i knjige, i k ak o kakav petnaestogodišnji ustaša može
mnogo više, nego nekadašnji član akadem ije. K nji­
ževnici stvaraoci, koji su živjeli u svijetu svojih sno­
va kao u pravoj stvarnosti, spoznali su, da su prava
realnost i realnost um jetnosti ipak veom a različiti.
U ove dvije sobe, s hodnikom izm eđu njih, u koje
sm jestiše četrdesetak zatočenika, postao je vrijed­
nošću svaki kom adić papira. P apir od novina, koje
zalu taju m eđu nas, dijelim o pravedno na jednake di­
jelove, da svakog pripadne po nešto. Voda se dijeli
na čaše, i četvrt litre m o ra katkada dostajati za sve
p o treb e p reko dana: i za p ran je rublja, i za piće, i
za um ivanje.
Svi smo mi, svaki na svoj način, srušeni iz svojih
grofovija misli i bačeni do dna, gdje se m oram o p ri­
viknuti n a nova lica, pojave i stvari. Sa svojim šolja-
m a m oram o se gurati po hranu, uvijek istu i m rša­
vu: kroz dane i dane ju h a od zelja, pa opet kroz dane
ju h a od pasulja. O stajem o u istom rublju, u kome
sm o došli, i ono se sve crni n a nam a. Perem o svoje
košulje, ali su one za p ar dana toliko zamazane, ko­

136
liko su bile i prije. Čistimo zahode. Sada, kad u nji­
ma nema vode, smišljamo svaki dan iznova, kako da
u kanal potisnemo iz školjke debele naslage izmeti-
na. Imamo krevete, ali kažnjeničke, s malenim zali­
ham a nečiste slame. Naše su plahte poderane i pro­
šarane mrljam a, koje su ostale od kažnjenika. Jesen
je, h'ladno je, pa nema mnogo stjenica. Ali se one
ipak javljaju, te sa strepnjom pomišljamo, što će
biti u proljeće.
Mi niismo na dnu, ali smo mu dosta blizu. A pri
dnu, kao i na samome dnu, vladaju drugačije prilike
i shvaćanja nego u visinama. Atmosfera je drugačija,
a i svijetlo pada drukčije nego na vrhuncima. Nasta­
ju novi običaji, a i ljudi pokazuju crte, kakve se prije
na njim a nisu vidjele. Kao da ovdje nastaje nov svi­
jet, omogućujući nam neobična otkrića i iznenađe­
nja. Katkad su ona tako čudna i nevjerojatna, da
nam svojom punoćom mogu ispuniti čitave dane.
Prva je posljedica ovakva pada prem a dnu, da s
čovjeka padne sve um jetno i nam ješteno, s čime se
pokazivao dosad u svojim društvenim ulogama. Osta­
je samo gola unutrašnjost, sa svojim najprim am ijim
funkcijama oko hrane, ležaja, odijela. Neki, koji su
na slobodi bili na visokim položajima, gotovo razma-
ženci, pokazuju se pri dnu veoma korektni i uslužni,
radeći svesrdno najniže poslove, metući sobe i či-
steći zahode. Stručnjak za prethistoriju pokazuje ne­
obične sposobnosti za poslove kućanstva. Oni, za ko­
je su vani radili drugi, ovdje bez roptanja preuzi­
maju na se velik dio zajedničkih poslova. Tu, blizu
dna, prestao je gotovo svaki osjećaj svojine, š to tko
ima daje od srca onome, koji nema. Uzajmljuju se
međusobno dijelovi odijela, košulje, cipele. N astaje
veza, u kojoj se osjeća zajednički (kucaj srdaca. Neki
su ovamo ponijeli i rublja i novaca, a drugi su pošli
kao na šetnju. No potrošilo se zajednički sve, i sad
smo svi jednaki bijednici — pa ipak, nitko se ne
buni. Pa tako pri dnu osjećamo ljepote, kakvih na
vrhuncima' nismo vidjeli.

137
 Pa ipalk, bilo bi uzaludno m isliti, kako je čovjek
u svome dnu doista dobar. O dijela su nam jednako
otrcana, tjelesne su nam potrebe iste, k retn je ogra­
ničene na najnužnije, čežnja za slobodom jednaka.
Ali upravo ovdje, p ri dnu, izbijaju pored plem enitih
c rta i neka sebična, grabežljiva svojstva, ko ja nas
zaprepaštuju. Pojedinci, od kojih smo bili navikli
slušati sam o plem enite izjave o poštenju i društve­
noj pravdi, p rigrabe za se, kad misle da ih nitko ne
vidi, nerazm jerno velik dio onoga, što je nabavljeno
za cjelinu. Jednu od naših dviju posuda za pranje
odredili smo za um ivanje, a n ad drugom perem o
zube. No im a drugova, koji s užitkom piju n u u posu­
de za u m iv a n je . . . U dane, kad svi pom alo gladuje­
mo, stvoren je zaključak, da zatočeničku h ran u uz­
m u i oni, koji to zbog dijete ne sm iju, i da je podi­
jele ostalim a. No im a ih, koji se protiv toga bune,
je r se boje, da im nitko ne će h tje ti očistiti šolje.
Sve su to zapravo sitnice, ali se po njim a vidi čo­
vjek u svoj njegovoj golotinji. Im a nekih, koji su
zbog staro sti ili slabosti oslobođeni od pom etanja
sobe i čišćenja zahoda. No im a u logoru netko, tko
s užitkom onečišćuje sve i baca u zahodske cijevi
velike kom ade p ap ira prouzrokujući teška začeplje­
n ja izm etinam a. K roz cijele dane ne otvaram o zbog
zime prozora nego p a r puta, na čas, dva. Zrak je u
nas gust i ustajao. Bunim o se i želimo p rije lijega-
n ja nešto svježine, pa m akar i drhtali. No javljaju
se ljudi, koji su nekad bili p ri vrhuncim a društvene
ljestvice, i kažu ozbiljno: »Od nečista zraka još nitko
n ije poginuo, ali od zime jest«. Pokušaj, da se otvori
prozor k raj kreveta jednoga druga proglasio je ovaj
aten tato m n a svoj život. No odbio je ponudu, da se
preseli na drugo m jesto, kam o ne će izravno dopirati
zrak.
U ovoj atm osferi p ri dnu ljudi ne pokazuju samo,
kakva im je u n u tra šn jo st, nego im se ujedno m ije­
n ja ju i fiziognomije. Histolog F rane radi pom njivo i
ped an tn o sve poslove oko uređivanja soba i zahoda,
i ujedno vrši službu ložača. Pri poslu izgleda kao

138
kakav odrpanac. Ali kad je obolio, i morao leći, lice
m u je dobilo produhovljen izraz, kao lice Krista. Kad
je pak ozdravio, i gotovo kicoški metnuo na glavu
svoju kapicu, pričinja se sa svojom bradicom kao
kalkav tatarski kan. Jedan pak drug, nezadovoljan
zbog bolesti i premale pažnje prem a njemu, dobiva
u svojoj mrzovolji počesto satanski izraz, da ga je­
dva prepoznajemo.
Svi smo veoma omršavili. Netko je izgubio pet,
netko deset, a netiko i dvanaest kilograma. Slabimo
prosječno za dva kilograma nedjeljno. Slabimo toliko,
da se i prestajem o vagati — tobože, da prečesto ne
uznemirujemo logorskoga liječnika, a u stvari samo
zato, da ne gledamo činjenicama u oči. Ali nam više
nije važno, kalko su nam ovratnici postali preširoki,
kako se hlače nespretno uvijaju oko nogu, i kako
bijedno vise na nam a kaputi. Zanimaju nas pojave
među nam a i oko nas. Postali smo kao djeca, kojoj
su dali prilike, da vrše poslove odraslih. Peremo, su­
šimo, pa d pokušavamo kuhati u peći, divimo se svo­
jim uspjesim a i rugamo se jedan drugome, kad nam
nešto ne pođe za rukom. Pa i naša lica, obrasla dla­
kama i nešišanom kosom, počinju, unatoč tegoba,
katkad naličiti na dječačka.
Pjedinci među nam a poznavali su se već godina­
ma, ali su se tek ovdje pravo upoznali. Istom ovdje
počeli smo se pravo voljeti, ali su ovdje i ohladnjela
neka prijateljstva, koja su na slobodi bila bučna.
Napetosti između nekih drugova postaju tolike, da
zbog sitnica planu svađe. Te bi sitnice ostale sitni­
cama i vani, izvan logora, a pogotovu su to ovdje,
gdje mogu biti štetne i pojedincima i zajednici. Ali
kao da se u dnu tih svađa krije opreka između dva
različita osjećanja svijeta. Ma koliko bile nelijepe i
škodljive u ovim pfilikama, one su naravne, kao i
m unja u prirodi.
U časovima, kad napetosti postaju odviše jake,
nekj se stanovnici naše sobe prijete, da će se prese­
liti u drugu sobu i tvrde, kako nas treba pregrupi­
rati. Ali kako da se pregrupiram o? Po godinama sta­

139
ro sti? Po političkom uvjerenju? Sve to ovdje nije
važno, k ad sm o i onako prestali b iti ono, čime smo
se sm atrali n a slobodi. Skupili su nas ovdje — liječ­
nike, trgovce, bankare, činovnike, profesore, seljake,
političare — prem a nekoj oznaci, k o ja nas ni vani
nije vezala. A još je m anje priznajem o ovdje, gdje
sm o se m nogi upoznali prvi put, i gdje sm o i stare
znance prvi p u t vidjeli u njihovoj neiskrivljenoj ljud­
skoj slici.
Stojim o ovdje kao h rp a zatočenika, kao brojevi,
živim o u istim prostorijam a, no k atkad se već tako
teško podnosim o, da se želimo razići i pregrupirati.
Ali kako da se provede pregrupacija u naše dvije
sobe, kad se čini, da sve nevolje čovječanstva i po­
tječu odatle, što su se ljudi krivo grupirali, i da
m ala preg rupacija u našim sobam a ne bi značila ni­
šta prem a velikoj pregrupaciji, koju bi trebalo pro­
t e s t i vani?
P a ipak, k ad se n a vratim a sobe pojavi ustaša, ili
se pronese glas, da u logor dolazi povjerenik Lubu-
rić, p re s ta ju najednom svađe i napetosti, i m i sto­
jim o prem a n jem u kao hridina, sprem ni, da se jedan
za drugoga žrtvujem o. K ad se on udalji od nas, a da
n ije sa sobom poveo nikoga, da ga m uče ili ubijaju,
ostajem o veseli, povjerljivi, n esta je svih tragova ne­
povjerenja. I nehotice javlja se m isao: zar je ipak
p o treb n a poflnsao n a uz as. p a da coviek bude
jio b ar?
 SAN O MORU

Umorno je more kao duša bona,

Iznemogla čislom lutanja i muka.
Ušutjelo nebo, vjetar, vasiona,
Nad pučinom tihom, bez daha i zvuka.
Sivi kamen. Greben. Oštar miris smreka.
Na zenitu sunce ražeženo gori.
Ko posljednji odjek burkanja daleka
Pri obali more istiha mrmori.
Zavrisnuti, skočit u modrinu vode,
U gust miris soli gurnut sebe cijela,
Da u svijetlu sjaju u nepovrat ode
Sva prljavost duše i sav umor tijela.
Usnut! Zaboravit! Cijelu prošlost grku,
Sve napore, grižnje, uzaludna bdijenja,
Svu smiješnu ljudsku bjesomučnu trku,
Sve zanose, uspjeh, varke, poniženja!
I ne biti čovjek! Ostaviti buku,
Biti kao kamen, ko vjetar, ko trava,
Biti dio svega! Biti sličan zvuku,
Što nad staklom vode tiho podrhtava!

141
 KRIK

Im a dana, kad se ovaj život čini potpuno narav­

nim . P rekinute su veze sa svijetom . N atpis K Z S T G
— Kazneni zavod S tara G radiška — što ga susreće­
m o svuda oko nas, ne vrijeđa nas nim alo. Sve, što je
izvan kaznioničke ograde, kao da je plod m ašte ili
san o nečem nestvarnom . B osanska G radiška sa svo­
jim m inaretim a, vijuge Save, obrisi Kozare samo su
kulise.BKao da nem a više ni obitelji, ni prijatelja, ni
Zagretra, ni čovječanstva. Sam o su te dvije sobe sa
zatočenicim a, stražari, u staše u prvom katu, te dvo­
rište, u koje nais katkad puste na šetnju. Nečistoća,
slabost, zam azanost rublja, trošnost odijela, odrpa-
nost i zanem arenost ostalih zatočenika, koje kroz
rešetke vidimo u dvorištu — sve je to pravilan pore­
dak u svijetu: izvan toga nem a više ničega.
U staški dočasnici ne pripovijedaju ništa. Ono n aj­
gore, što se događa u logoru, izvršuju po noći. Samo
dođu, prozovu čovjeka i odvedu ga. Po danu je na­
oko sve u redu.
f“Ž avladao je m ir, jednolični m ir. N em a glasnih raz­
govora. N em a povika. Bolesti m eđu nam a, zaraze u
cijelom logoru p rim aju se isto tako kao nešto potpu­
no razum ljivo. Oovje'k se u prvi čas m alko uzruja, ali
onda se na sve privikne. Tisuće ljudi, što su ih pro ­
veli ovim dvorištem , prošle su sa šutnjom . N ismo od
n jih čuli nikakva glasa, nikakva protesta, nikakve
uzbune. Sve se odigrava u savršenom redu i m iru,
kao da drugačije i ne može biti.

142
 U toj jednoličnosti privikavamo se na pojave, ka­
kve smo nekad gledali u sasvim drugačijem znače­
nju. U našoj sobi ima na prim jer slavina za vodu. Vi­
de se i cijevi, ikoje bi vodu imale dovoditi do nas, a
i školjka, da se voda ne razlijeva po sobi. Gledamo tu
slavinu na zidu, ali nikome ne pada na pam et, da je
zavme ili odvme. Sasvim je naravno, da kroz tu na­
pravu ne teče voda, i da ona tu stoji kao predm et bez
svrhe.
Doduše, u prve dane našega boravka ovdje dopi­
rala je voda do nas. Ali se onda sve promijenilo. Po­
kvario se motor, koji ju je tjerao uvis. Dali su ga
popraviti, a voda je p ar dana opet tekla. Ali je i to
preistalo, i odonda je nema. I sad gledamo u tu sla­
vinu i u te cijevi kao što gledamo i u ostali svijet:
vidimo ga, ali već ne vjerujem o pravo u njegovu
stvarnost.
Ipak je izazov te slavine u jednoličnosti našega ži­
vota bio odviše jak. Nekim drugovima pada na pa­
met, da — u šali — opipaju njezinu stvarnost. Zna­
mo, da cijevi vode sve do u podrum, gdje su nekakve
samice, s malim prozorima. Neki meću pod slavinu
uho, ne bi li, tobože, začuli šum vode u duMjini. Ma-
tić drži glavu nisko nad školjkom, i odjednom se
trgne, s izrazom užasa na licu. Iz samice u podrumu
dopirao je krik — patnički, prodiran, nemoćan krilk
čovjeka, kojega su mučili. Bio je to glas, koji nije
mogao prodrijeti ni u dvorište, ni u hodnik, ni u dru­
ge sobe, ali su ga pronijele vodovodne cijevi. Bio je
to dodir sa stvarnošću, koja je ipak egzistirala.
Zašutjeli smo, prestravljeni. I nitko više nije pri­
slanjao uho nad Školjku.

143
 Š E T N J A BEZ KRAJ A

Umorne noge koračaju mrakom

Od zida k zidu. Kolika daljina!
Mjesece tako korak za korakom,
A nikad kraja stupanja i tmina!

Slabo je tijelo, sagnuto od jada,

Slomljeno gladom, nečisti i nesnom,
A duša — sita poroka i smrada —
Jurne u grču očajnom i bijesnom.

Riječ »čovjek« znači uvredu za zvijeri,

»Domovina« je slaba krhka maska:
Sebičnost pod njom blatno lice ceri,
Ubojstvo, krađa, blud i podla laska.

Na kraju puta — dobre, drage duše,

Sklopljene ruke, izblijedjele, gole —
Pa nek se ljudi krve, kuće ruše —
To one blago za nas Boga mole.

Ko krvav ubod čežnja oštra, ljuta —

I opet brže, korak do koraka,
Jer dobre duše čekaju nakraj puta.
— IV bodež, puška, iskopana raka.

144
 SAT

Od one noći, ikad sam iznenada bio otrgnut od

obitelji, bio mi je Bokičin sat više nedjelja jedina
veza s mojima. A taj sat nije ni dotad bio običan sat,
već je imao vlastitu povijest. O njem u je bilo govora
već mnogo prije nego je kupljen, a pružao je građe
za razgovore pogotovu onda, kad je došao u kuću.
Trebalo je ponajprije dosta vremena, dok se stvo­
rila odluka, da se Bokici ’k upi sat.
— Tata, ja bih trebao sat! — ponavljao je on
češće.
— Što će tebi sat? Razbit ćeš ga, kad ga pon< seš
u školu!
— Pa da, iira" pravo, što će mer.i sat! — potv.v
vao je on.
Ali bi drugoga dana razgovor počinjao na isti
način:
— Tata, ja bih ipak trebao sat.
— Počekaj, Bokica, kupit ćemo ti ga, kad budeš
veći. Sad bi ga lako pokvario sam, ili bi ti ga pokva­
rili dečki u školi.
— Pa da, imaš pravo, tata, ali dečki im aju satove!
Nakon ovakvih razgovora, u kojima je riječ »de­
čki« imala vrlo odlučno značenje, stvoren je zaklju­
čak, da se sat kiupi. Ali su onda nastale rasprave o
tome, da li to ima biti sat za ruku ili za prsluk. Sat
za ruku je zgodniji toliko, što čovjek u školi može
svaki čas pogledati na nj, bez opasnosti, da ga vidi
učitelj. Sat za prsluk dade se bolje čuvati — ali je

10 Bijeg od knjige 145

nevolja u tom e, što Bokica još nem a odijela s prslu­
kom. S tvoren je zaključak, da se k,upi sat za prsluk,
je r to ne će b iti kakav takav sat bez vrijednosti, sa­
m o za p a r godina, nego će ga Bokica moći nositi i
kad odraste. Pogotovu je prevladalo takvo m išljenje,
kad je on za njegovu nabavu dao sve svoje uštede.
S at je nabavljen, i cijeli su dani prolazili u tom e,
što sm o iskušavali njegove kucaje, ispoređivali ga s
drugim satovim a, ispitivali oblik njegovih brojaka,
debljinu crta. Bezbroj sitnica pružao je opažanju taj
m ali stro j, kakvih im a u izlozima n a stotine. K raj
toga se naravno dogodilo, da je koji p u t razbito i sta­
klo. Bilo je plača, ali se to dalo lako popraviti. Navi­
ja ti ga naveče značilo je vrlo važan čin, a gledati, ka­
kvo je doba dana, kad je bilo i kad nije bilo p o tre­
bno, postalo je čestom razbibrigom . B uđenje i usta­
ja n je u ju tro , p rije utvrđenog vrem ena, postalo je
običajem , sam o da se može pogledati n a sat. S tim
su uzbuđenjim a uostalom nastala i prva nezadovolj­
stva sa satom , kao i prvi ozbiljniji plač zbog njega.
K roz nekoliko ju ta ra dolazi Bokica srd it i zaplakan,
i ponavlja gotovo uvijek jedno isto:
— Tata, sat ne valja, zaostao je za punih šest sati!
Pogledam, i doista, sinčić im a pravo.
Drugi dan slično:
— Tata, sat je i opet zakasnio, ovaj p u t za osam
sati!
Bokica i opet im a pravo.
— Tata, sat uopće ne ide!
Bokica im a i ovaj p u t pravo. A im a pravo i da se
lju ti, je r je sat bio skup, a pokvario se bez njegove
krivnje, š to da se radi? D ati ga na popravak u raru ,
drugo ne preostaje! Slučajno pogledam, i počnem ga
navijati. Opazim, da je prestao ići, je r nije bio na­
vijen!
— Bokica, stid te bilo, pa ti uopće n e znaš naviti
sat!
Bokica se stidi, ali je veseo, što s a t nije pokvaren.
P ristao je, da sat ne će nositi u školu, je r tam o
školsko zvono oglašuje početak i k raj obuke. Nosit

146
će ga samo u crkvu, a u školu samo na dane, kad su
zadaće. Tako blagdani dobivaju i veće značenje, jer
će Bokica tada nositi sat s lancem, pa će ga dečki
lakše vidjeti. Onda on s njim a raspravlja o tvorničkoj
marki, o obliku kazaljke, o vrijednosti m aterijala, od
koga je napravljen. Pri tom počinje upotrebljavati
stručne izraze, postiđujući me svojim znanjem, kad
m u ja ne znam nešto rastum ačiti. Sat je postao dije­
lom njegova života. On se od njega rijetko odvaja.
Počinje se i ponositi njime, je r ga katkad i učitelj
pita, koliko je sati. Sad, u prvom razredu gimnazije,
odlučio ga je nositi svaki dan u školu.
One noći, kad su me odvodili, moj je sat bio pre­
stao ići, a bez sata je i u zatvoru teško.
Od časa, kad su rekli, da moram s njim a, Višnjica
je plakala. — Vidica — najm anja — spavala je i da­
lje. Bokica je samo gledao, bez riječi.
— Tata, uzmi moj sat! — šanuo je, kad je vidio
moju nepriliku.
Od toga i takvoga sata odijelio se dakle Bokica,
i sat je sada sa mnom. Od prvog časa, kad sam izišao
od kuće, slušao sam njegov sitni glasić — tik-tik-tik— ,
koji me sjećao bića, što su ostala strepeći u ostav­
ljenom domu. Isprva je to za me bio samo predm et,
koji pokazuje vrijeme, ali sam postepeno počeo iz
njega osjećati nešto živo, što šapće i govori.
Prvi put sam jače osjetio njegovo značenje, kad
sam kroz rešetke iz kaznionice na Savskoj cesti htio
vidjeti Višnjicu, kako ide u školu. Svaki sam čas
gledao na nj, i kao da je on sa mnom šaputao:
— Hoće li doći Višnjica? Hoće li doći Višnjica?
Još sam jače osjetio, koliko se već srastao sa
mnom, kad smo trebali sići s vlaka u Jasenovcu. Upu­
ćeniji i iskusniji stali su davati upute:
— Novac, satove, zlatninu — sve posakrivati, jer
će vam sve oduzeti!
Lako mi je dati novac i zlatninu, jer ih nemam.
Ne marim ni za ostale predm ete — neka uzmu sve,
što hoće, — kaput — cipele — neka me ostave napo
gola — ali sata im ne dam, jer sat nije moj, nego

10* 147
Bokičin; ako m i ga oduzm u, kao da m i s njim e odu­
zim aju dio m ojega djeteta.
— Ne, sata im ne ću dati, m akpr što bi'lo! — od­
lučio sam.
Bol, stvaran, reski, fizički bol zbog opasnosti, u
k ojoj se nalazi ta j sat, prodrm ao m e svega.
Spasio sam ga. Mogao sam ga upotrebljavati i u
Jasenovcu, i kasnije u S taroj G radiški.
Ali opasnost nije prošla. Jedne večeri, kasno, do­
šao je u sobu u staša M ostarac, s tobože p rijateljskim
n akanam a, i riknuo:
— Pazite, noćas će biti pretraga. S krivajte satove,
novac!
N arodni poslanik Ante im ao je iskustva za ovakve
slučajeve, te je u m irio M ostarca.
I opet osjećam bol, tjelesni bol, od strah a za sat.
Noć je prošla bez sna, uznem irena. K oraci. K rika.
Dovikivanje. S at je i opet spašen.
Po drugi p u t je tako spašen sat — kao da je od
p rijetn je sm rti spašeno drago dijete. Ne znam, koji
je dan u m jesecu, i što m e još sve čeka, i što će biti
s nam a svim a već su tra — ali ja sam nestašan i ve­
seo, kao da je proljeće, kao da sam n a slobodi, i kao
da m ogu s punim grudim a udisati n a prozoru svoga
stan a zrak, koji dolazi sa Sljem ena. D odirujem sat i
govorim m u: — Spašen si! Spašen si! H vala svakome,
tk o je zaslužan, da si još kod m ene. M akar se meni
dogodilo ne znam što — glavno je, da si spašen ti,
ko ji si tako drag m om e Bokici!
Pipam ga. Slušam ga. N isam dosad pravo ni opa­
zio, kako m u je glasić sitan, gotovo ženski — sličan
glasiću m oga d jeteta. Opazio sam i još nešto: da voli
zaostajati. — K ao i Bokica — k,oji se brzo um ara, pa
ide sve polaganije, tako i njegov sat svaki dan pone­
što zaostane. Pa kao što je Bokicu, dok je bio malen,
treb alo u hvatiti za ru k u i voditi ga, tako i ovaj sat
tre b a svaki dan m alko p o tjerati naprijed, da bi sti­
gao ostale satove.
U noći bez sna, k ad se n a tvrdom ležaju prevrćem
s boka na bok, tražeći uzalud m jesto n a tijelu, gdje

148
me još ne bole kosti, slušam, kako ustaša stražar u
katu ispod nas stupa s noge na nogu, da mu bude to­
plije. Pogađam, tko to u sobi najjače hrče, i tko se
još, kao i ja, prevrće na tvrdoj slamnjači, ne mogući
zaspati. Svaki se tren čini godinom, a svaki pokret
s boka na bok, prouzrokuje strahovit bol, kome se
pridružuju i duševni bolovi. U takvim časovima okre­
ćem se prem a satu, kao da bih htio pogledati, koliko
je noći prošlo, i koliko će još trajati ove muke. Mrak
je, i ne mogu ništa vidjeti. Ali čujem glas sata, i kao
da iz njegova kucanja čujem:
— Tata!
Kao da iz njega dopire dragi i nježni glasić moga
Bokjce, i kao da u kucaj ima sata osjećam, kako kuca
srce moga sinčića. I postajem jači, i svladavam bol.
 GRANICA

Tko je p ri punoj svijesti doživio sm rt kao stvar­

nost, k oja bez sum nje dolazi, koja se više n e da spri­
ječiti, osjetio je n ajp rije kao nekakav trzaj m unjine,
od koga se potresao i od koga se osvijetlilo sve. Pa
iako je o na u posljednji čas um alda, to je svijetlo
tra jn o m granicom izm eđu dva dijela života.
Ovakav doživljaj sm rti im ali smo u jasenovačkom
dvorištu. Poslije toga dala se ona osjetiti još neko­
liko puta. Jednom se javila u obliku ustaše M ostarca,
koji je ušao u našu sobu i vitlao bodežom n ad našim
glavama, istiskujući kroz zube: »Uh! Za p et m inuta
sve b ih vas poklao«. Treći smo je p u t naslutili u dvo­
rištu , k ad se u logoru pojavio povjerenik Luburić, te
nam naložio, da se zbijem o u gušći red k ra j ograde,
a n ajednom je u blizini stala štek tati stro jn a puška.
A!li se ni jednom sm rt nije pojavila u obliku, u
kakvu sm o je osjetili prvi put. čin ila se čak dosad­
nom i poznatom , je r je već bila s ove stran e granice,
koja sve pojave čini jednoličnim a i jasnim a. Um jesto
stra h a o sjetili smo sam o čvrstoću, d još jači prezir
prem a tlačiteljim a. Čini se, da se i sm rt, kao i rođe­
nje, u svojoj punoći može doživjeti sam o jednom .

150
 N A N K O P RI ČA

Već se nekoliko dana šaputalo, da dolazi nova gru­

pa zatočenika, i da su za njih spremljene sobe u na­
šoj bolničkoj zgradi. Zanimanje je raslo od časa, kad
je vijest prvi put ubačena među nas, pa do satova,
kad bi oni mogli stići. Nagađali smo: Tko su oni?
Odakle dolaze? Da li će među njim a biti poznatih
ljudi? Da li će nam znati što pripovijedati o našima?
Par dana čekali smo uzalud, ali se onda jednog
poslijepodneva, kasno, pojaviše na vratima, no samo
dvojica: jedan ovisok, vitak, suh, s dugačkom prosije-
dom bradom, a drugi srednje visine, hodajući vrlo
teško i poštapajući se. Obojica su se pričinjali stari
i umorni, a osobito onaj sa štapom. Imali su sa so­
bom sasvim malo prtljage, u naprtnjačam a, a odi­
jela su im bila izgužvana, rublje crno. Ali se po njiho­
vu držanju vidjelo, da su nekad živjeli boljim živo­
tom.
Dočasnik, koji ih je doveo, jednostavno je odre­
dio, da im aju boraviti u našoj sobi, je r su u njoj
bila prazna još dva kažnjenička kreveta. I tako su
oni sad stajali u sobi, pri ulazu, gledajući u nas, a
mi u njih, jer nitko nikoga nije poznavao. Ipak se
onaj viši, s bradom, trgne prvi, i stane se predstav­
ljati. Bio je to grof. A iza njega je teško i polagano
išao drugi, šapćući nekako srdito i nerazumljivo svo­
je ime. Uto se na vratima pojavi Ilija, s nekoliko sta­
novnika druge sobe, i odmah se sobom pronese glas:
»To je Nanko!«

151
 Sobom zavlada tajac. Zatim se stadosm o razm i­
cati. O drešitiji stadoše opom injati: — »Poslali su nam
ga ovam o kao uhodu. Nešto gore nam se nije moglo
dogoditi. N estat će i ono malo slobode, što smo je
im ali — da b a r m eđu sobom možemo razgovarati.
Oprez, k ra jn ji oprez!«
N astalo je m učno stanje. M eđu nas — koji smo u
bitnim stvarim a živjeli kao jedan — b it će ubačeno
nepovjerenje, i život će postati još teži. Svi smo, b a r
po čuvenju, znali, tk o je Nanko. N ekad su novine
mnogo pisale o njem u, i to uvijek u vezi s politikom ,
kakvu su provodili oni, koji su nas poslali ovamo. A
sad je on tu, m eđu nam a, zatočen doduše, ali možda
s nekim tajnim zadatkom , a m ožda i s kakvom sta­
rom , prikrivenom m ržnjom . Ako ništa — a to je u
ovome dijelu logora kao neko stran o tijelo, kome se
n itko ne usuđuje približiti.
Doduše, taj um orni bolesni čovjek, koji se jedva
vuče, ne može biti opasan, č im je došao, izabrao je
krevet blizu peći, da može po ovoj zimi grijati svoju
bolesnu nogu. O dm ah je legao, i ležeći stao od časa
do časa jaukati. Osim išijasa im a i šećernu bolest,
zbog koje m ora držati dijetu. Ne može uzim ati zato­
čeničku hranu, a druge nem a. Priča, isprekidano, ko­
liko se nam učio po zatvorim a, bolnicam a, na Savskoj
cesti, u Jasenovcu.
Tko je mogao, pohrlio je preko drugovim a, da se
p o sav jetu je o novome položaju. Predloženo je: svi će­
m o p reko dana boraviti u drugoj sobi, a u našu ćemo
ići sam o spavati. Neki drže, da bism o se u drugu
sobu mogli čak i preseliti, m a koliko nam već i ovdje
bilo tijesno. Ali se niti jedan prijedlog n e čini dosta
pam etnim . Tek onda bi N anko postao opasan, kad
bi vidio, da se prem a n jem u vladam o nepovjerljivo.
Zaključeno je, da živimo kao i dosad, ali da bez po­
treb e ne govorimo o političkim stvarim a i planovima
za budućnost.
I tak o se nije prom ijenilo ništa. Za spavanje je
još odviše rano. A N anko leži na svome krevetu, uz­

152
diše zbog bolova. No čim oni prestanu, on svojim
dubokim i pomalo um ornim glasom stane pričati:
— Na Savskoj cesti zatvorili bi nas u sobu, pa bi
nas tukli, do iznemoglosti. Mene nisu tukli, ali su le­
mali grofa. Sobe su obložene, da se iz njih ništa ne
čuje. A ujedno bi u njih postavili gramofon sa zvuč­
nikom, da se priguše krikovi.
— U Jasenovcu smo dugo stajali na kiši. Blatni,
gladni, mokri. Onda su nas poslali na tavan ciglane.
Ležali smo na betonskom podu. Dvije stotine nas. Svi
smo imali uši, i svi smo ih po cio dan trijebili. Umi­
rali su između nas ljudi, i mrtvi su ležali po više
sati, a da zato nitko nije mario.
— Ne stižu svi uhapšenici do logora. Već putem,
po .cesti, udaraju ustaše kundakom sad ovoga, sad
onoga, pa tko padne i ne digne se, toga na m jestu
dotuku.
— Nisu nas uopće puštali van. Cim se tko od za­
točenika pojavi pred zgradom, stanu ga mlatiti. O
šetnji ni govora.
— Na stotine ljudi stoji u Savi, do koljena, tobo­
že da grade nasip. A ne rade ništa, nego ih tjeraju
u vodu, da obole i što prije umru.
Priča tako Nanko, ležeći na svome krevetu i ne
mareći, da li ga tko sluša. A mi bježimo iz sobe, čim
on tako počne, čem u on to pripovijeda? Da nas iza­
zove? Sve to nema smisla, i najbolje je ne čuti ga.
Priča Nanko, priča neumorno, i po danu, i nave-
če, prije spavanja. On ne živi po istom rasporedu,
kao mi ostali, jer m u bolest ne da spavati, kad hoće
on, nego kada dopusti ona. Za sobni posao nije ni­
kakav, jer se ne može prigibati. Vuče se tako sa svo­
jim debelim štapom, ide mailo po sobi, po hodniku,
pa se vraća na krevet, pjevucka, pa opet priča. Priča
o tome, kako je politički radio prije rata, kako je bio
najbolji prijatelj pokojnoga šuflaja, Milčeka, i mno­
ge mu je misli upravo on sugerirao. Priča o svojoj
prvoj emigraciji, odmah iza godine 1918., o svome
drugovanju s poznatim Madžarima, Talijanima, sve

153
nezadovoljnicim a s tadašnjim stanjem u Evropi. Pri­
ča o 'svome boravku u Italiji, o svome drugovanju s
»poglavnikom«, s visokim talijanskim političkim lič­
nostim a. Razlaže kakav je taj »poglavnik«, i zašto ga
je poslao u zatočeništvo.
Priča N anko bez stanke, i ne opažajući valjda, ka­
ko većina drugova odlazi iz sobe, čim on počne go­
voriti o politici. Ali on ne m ari za to, je r njegov glas
pro d ire daleko, p a mnogi razb iraju sm isao njegova
pripovijedanja i onda, kad to ne žele. A on priča tako
uvjerljivo, da se oko njega staje skupljati sve veći
bro j slušalaca. Oni ga p ra te i onda, kada je jasno, da
m u baš ne v je ru ju sve. U prvi krug njegovih slušalaca
p rip ad ali su bolesnici. A pom alo ulaze u taj krug i
drugi. Po najgoroj zimi, kad m oram o po sobi šetati,
da se ugrijem o, N anko sjedi sa svojim najbližim dru ­
štvom k raj peći — koja grije vrlo slabo — i priča.
Njegove su priče, kao i ton, vrlo različite. K atkad
govori meko, p rijateljski, a k atk ad resko:
— Sve sm o m i u Italiji znali za svakoga od vas
i za svaku vašu k retn ju . N išta nam nije izmaklo!
Ne znamo, da li je ovo p rije tn ja ili u tjeh a — ali
se o d bojnost prem a N anku sve više sliježe. B roj n je­
govih Slušača sve je veći. U njegovim su se pričam a
izredale sve strah o te Jasenovca, Velebita, Paga, Lo-
bora, Lepoglave. Sve on to prikazuje, kao da je sve
vidlio svojim očima. O pisuje zom o jam e, u koje su
ubacivali žive ljude, iznosi, kako su ustaše silovali i
zarazili m noštvo židovskih djevojaka. Slika muke,
kojim a su bale izvrgnute žene, kad su ih po liticam a
V elebita gonili k m oru, prem a K arlobagu i Pagu.
živi vrlo teško. K ad smo m i već stali od kuće do­
bivati p ošiljke — vrlo rijetko, doduše, — nije on još
dugo p rim ao ništa. Ali se toliko približio svima, da
m u je svatko davao ponešto. Malo po m alo stvorila
se izm eđu njega i nas uzajam nost. Za svaki i najm a­
n ji d ar izražavao je duboku zahvalnost — ne toliko
riječim a, koliko pogledom. Onaj teško bolesni i po-
štapani Nanko, koji se jedva držao n a nogam a, kad
je došao k nam a, sad se nekako stao uspravljati. Im a

154
časova, kad može ići bez štapa. Nije više osamljen,
nego razgovara sa svakim. I — čudno — nitko se više
ne boji, da Nanko vrši nekakvu službu. Doduše, o
političkim stvarima ne govori s njime nitko. Ali Nan­
ko priča i o tome naveliko — kao čovjek, koji sve
zna, i koji može i predviđati i odlučivati. O razvitku
budućih događaja u Evropi ima on siguran sud:
— U H rvatsku će doći Italija. H rvatski se sabor
sastaje samo zato, da bi u zemlju pozvao kralja. Lju­
di bliski Italiji vodit će hrvatsku politiku. Grof je
već prije imao biti m inistar vanjskih, a ja ministar
unutarnjih poslova. Ali, što nije bilo, bit će.
Govori Nanko, dijeli časti i položaje, i sve to s
istom uvjerljivošću, kojom priča i ostale svoje pri­
povijesti. Slušači ga slušaju, m akar i znali, da od
svega toga ne će biti ništa. Ali uživaju u valu njegova
pripovijedanja.
Prilike su se Nankove promijenile. Kao i grof, stao
je dobivati pošiljke. Njihove su pošiljke vrlo obilne.
Sad on više ne prim a, nego daje. A kako je dosad
prim ao sa zahvalnošću, tako sad upravo rasipa. Nje­
gove zalihe pripadaju svima — i dobivamo dojam:
kad bismo ostali bez ičega, on bi podijelio sve svoje.
Davno je ostavio krevet. Odbacio je štap, i hoda
svojim teškim korakom k,ao potpuno zdrav čovjek.
Iz njegova držanja i pogleda izbija radost života, vje­
ra u veliku budućnost. Njegovim slušačima postaju
i najvedriji, najveseliji stanovnici naših soba. Cak i
boravi najviše u drugoj sobi, koju smo prozvali ba­
rom, jer je u njoj već od početka bilo nekako vese­
lije. Preuzeo je različite poslove, pa čak i loži peć.
Postao je gotovo središtem društva, je r velik dio da­
na i noći ispunjava svojim pričanjem.
Pojedine Nankove priče traju i po nekoliko sati.
Sad to više nisu pripovijesti o logorima, o zatvorima,
o politici, nego priče o mladim danima, o ljubavi, o
pustolovinama. Priča Nanko naširoko, kako je kao
đak uspio prodrijeti na carski ples u Beču. U poje­
dinosti prikazuje, kako se susreo s nekom madžar­
sk im groficom, najvećom ljepoticom onih godina,

155
i s njom e proveo noć uoči njenoga prisilnoga vjen­
čanja za drugoga. Iznosi pikanterije iz Zagreba u do­
ba njegove m ladosti, o događajim a u prošlom e ratu,
o svojim Bosancim a, s kojim a je tada služio, o uspje­
lim u h o d arskim pothvatim a.
P riča Nanko, a lice m u se sjaji — pogotovu kad
vidi, koli'ko im a slušača, 'koji ga napeto prate. Iz n je­
govih priča izbija snaga zdravlja, radost — sve ono,
što N anko i sam osjeća u sebi. Iz tih se priča osjeća
stv arn a njihova okosnica, kao i ono, što je Nanlkova
fantazija dalje izgradila. U pravo se iz njih vidi, ka!k,o
ta fantazija radi, kako je ona osnovni dio njegova
bića, a sve je ostalo uzgredno. Toliko se N anko uživ-
lju je u svoje pričanje, da je očito, kako potpuno vje­
ru je u njegovu istinitost. I — čudno — taj čovjek, o
kom e su ljudi kazivali mnogo zla, postao je ovdje
sim patičnim valjda svima. Bez obzira na sve, što je
u svome životu prošao i učinio, osjetili smo, da u dnu
njegovu im a nešto dobro, da je to dobro izbilo sada,
u p atn ji, u dodiru s patnicim a, s kojim a ga inače nije
vezalo ništa. N ije bilo naše, da ispitujem o i ostale di­
jelove njegove u n utrašnjosti.
Sve je veće Nankovo značenje u našoj sobi. On
liječi N andeka od svraba. Dolazi na m isao, da bi se
držale spiritističke seanse. D aje upute, kaiko da se
n ariše k rug sa slovima, pom oću kojih će nam duh is­
kazivati svoje m isli. B ranko je narisao taj krug, i
N anko prvi upravlja tom »duholovkom«. Uživa, kad
m u »duh« proriče veliku i slavnu budućnost, i njego­
vo se lice sve zari od sreće.
Toliko se N anko sp rija teljio s nam a i toliko se uži­
vio u našoj sobi, da m u je teška pomisao, da bi je
m orao ostaviti — ako ne za slobodu. A i m i ga osje­
ćamo kao bliska druga, i nam a bi bilo žao, da ga od­
vedu. No jednog dana, p red podne, kad se tom e ni­
tko n ije nadao, u đ e u sobu zapovjednik jasenovačkog
logora, L jubo Miloš u p ra tn ji našega zapovjednika;
sav oboružan, i uputi se ravno ka grofu i N anku, s
riječim a:

156
 — Vi ćete u naše nastambe. Ti ćeš im, kolega, da­
ti potanje upute!— obrati se kolegi drugu.
časničke nastambe — to znači soba za dvojicu,
časnička hrana, možda i radio, a možda i slobodan
izlazak u mjesto. Prvi časak — veselje, iznenađenje,
pa možda pomalo i zavist među onima, koji ostaju
ovdje. Savska cesta — Jasenovac — Stara Gradiška
— časnička nastam ba — sve su to očiti koraci prem a
slobodi. Ali se Nanko trgne i poleti za zapovjednikom
logora — da mu kaže, kako je on ovdje potpuno za­
dovoljan, i kako bi želio ostati među nama. No već
ga nije stigao.
Cijelo je poslije podne prošlo u pričanju o budu­
ćoj nastam bi grofa i Nanka. Priča Nanko, kao da već
unaprijed vidi, kako je lijepo uređena njegova i gro­
fova soba, kako pred njom nema straže, kakva će
biti hrana. Dogovaramo se, kako ćemo i dalje biti
u vezi — pomoću brijača, sarajevskog Židova, koji
može da se kreće po cijelom logoru. Veselimo se, što
odlazi na bolje, a žao nam je, što ga gubimo.
Tek predvečer došli su po njih. Uzeo je dio svojih
stvari, a ostalo su mu ponijeli ustaše. Poštapio se i
krenuo. Kao da je opet postao bolestan i star. Kad
sam pružio ruku i rekao:
— Hvala Vam na svemu!
samo me nekako bolno i iznenađeno pogledao. Jer
ja od njega nisam kroz cijelo vrijeme primio nika­
kva stvarnog dara.
— Kome će sada pričati Nanko? — šanuo je net­
ko, kad su se za njim a zatvorila vrata.
Ni drugi ni treći dan nitko nije o njemu znao reći
ništa, a ni kasnije nije brijač mogao uspostaviti vezu
s njime. Istom poslije, u Zagrebu, doznali smo, da
mu grob leži u nekome m jestu kraj Stare Gradiške.

157
 ČASOVIKLONUĆA

Onemogle ruke. Noga jedva gazi.

Zaklopljene vjeđe — da iščezne zbilja.
Srušene su ceste, pali putokazi.
Život nema pravca, ni smisla, ni cilja.

Stare laži novim zovu istinama,

Plaćeno izdajstvo drže rodoljubljem,
Žuđenom slobodom svijet u tamnicama,
A put čovječanstva u ropstvu sve dubljem.

Kako boli pogled djeteta na cesti

— Ostavljena, gladna, zaplakana lica —
I ne moći ništa — tek stiskati pesti
Pokraj zločinstava podlih ubojica!

Gađenje i prkos, stid i očajanje

Vitlaju se dušom kao vihor ludi:
Ne vidjeti više kradu, blud i klanje,
Pobjeći od sebe, od kuća, od ljudi!

Urliknuti ko zvijer, prostrijeljena metkom,

Glasom, koji ječi preko gora, stijenja,
Da odjekne u njem — uz bol nad svršetkom —
Sva naša sramota i sav jad življenja!

158
 ČOVJEK

Pojavio se jednoga dana, kao pomoćnik pećara,

koji nam je imao preložiti peć. Mjesec dana, u doba
najveće zime, u njoj je vatra samo tinjala, puštajući
u prostoriju sm rdljiv dim, a ne grijući ništa. Hodali
smo u zimskim kaputima, ostajali u ležajima najveći
dio dana i noći. Dizali smo se samo zato, da bismo
mogli urediti sobu i prim iti mršave obroke hrane.
No prehlade su se množile, a u noćima, kad je pri­
tisnula hladnoća, bacali bismo na sebe sve, što se mo­
glo — pa ipak se nismo mogli ugrijati.
Sve molbe, da nam se peć preloži ili postavi dru­
ga, svršavale su se obećanjima, koja se nisu ostvari­
vala. A sad je u sobi osvanuo pravi pravcati pećar,
obrtnik iz Zagreba. On je doduše također zatočenik,
ali se razum ije u svoj posao. Uz njega su dva pomoć­
nika, koji će m u nositi potrebnu ilovaču, crijep, i od­
nositi smeće. Pećar doduše nije bio onakav, kakva
smo očekivali. Nije bio ni velik ni krupan, u bundi,
da bi već svojom pojavom djelovao kao izvor topline.
Bio je izgladnio, slab, bijedno odjeven. Ni njegovi
pomoćnici nisu iz sebe isijavali vrućinu. Ali je on
o pećima govorio sfcručnjački, a pomoćnici su pokazi­
vali spremnost, da udovolje svakom njegovu nalogu.
Stajala su pred nam a sva trojica — odrpani, ze­
leni u licima, jedva se držeći na nogama. Ali su za nas
bi'li Oličenje topline, koja će naskoro zavladati u sobi.
On je bio među njim a najslabije obučen. U pro­
ljetnom kaputiću, koji je na nekima m jestim a bio

159
progorio, i u ostacim a cipela, koje već nisu imale ni
oblika. Od sve trojice bio je najm lađi.
Došli su pod p ratn jo m stražara ustaše, koji je
o štro pazio, da se izm eđu n jih i nas ne povede raz­
govor. N etko je od drugova pokušao jednom e od pe-
ćarevih pom oćnika dati cigaretu, iza leđa stražarevih,
no ovaj je to opazio i spriječio:
— E, ptico m oja, ti m isliš, da te ja ne vidim,
a ja vidim sve, k ak o se ti krećeš, i n a koga nam igu­
ješ. D užnost je dužnost, a ja znam, što m i je raditi.
Ne sm iješ ti p rim ati ništa!
S tražar je svojim okom dospijevao svuda, i uno­
sio svojim pogledam gotovo ledeni strah i ukoče­
nost. Iz izraza njegova lica izbijalo je nešto surovo,
divljačko, kao da je izišao iz prašum e. Ali je iza ne­
kog vrem ena popustio:
— H ajde, možeš m u dati, ali sam o jednu, samo
jednu! — nam ignuo je prestrašenom darivaocu.
No pećar i njegovi pom oćnici nisu tražili cigare­
ta, već h ranu. Prim ali su pohlepno svaki komadić
kruha, m a koliko bio tvrd, i svaki ostatak jela, koji
se gdje našao. Prekapali su posudu za smeće i vadili
iz n je k o ru od sira, lupinu jabuke, i sve to jeli, ili
sprem ali u džepove.
Naše su zalihe bile m ršave. Pošiljke o d kuće nije
bilo već duže vrem ena. No na pogledu bijede, koja je
bila p re d nam a, pričinili smo se sam im a sebi gavani­
ma. Uzeo sam sav kruh, što sam ga imao, i predao
im ga. No to m i se činilo škrtošću. Zgrabio sam još
u svoje »Skladište« i ponio im od posljednjih svojih,
tv rd o k uhanih jaja. Svakome po jedno. Pogled, koji
sam susreo, ne ću nikad zaboraviti:
— Već devet m jeseci nisam vidio jaja! — usklik­
nuo je On i stao halapljivo jesti. I tada sam prvi p u t
u njegovu pogledu vidio nešto svijetlo.
Bilo je to u dane, kad smo već kroz nedjelje i ne­
d jelje dobivali sam o zelje ili grah za ručak i za ve­
čeru. O broci su bili mršavi. Liječnik Branko nije za
tu v rstu ishrane htio u p o trijeb iti riječ »gladovanje«,
nego »pothranjivanje«. Zavladali su teški proljevi,

160
koji se nisu dali zaustaviti. Naša su dva liječnika
imala neprestano posla, ali se broj bolesnika nije
smanjivao. Mnogi nisu smjeli jesti zatočeničku hra­
nu, nego su se održavali ili ostacima od pošiljaka, ili
onim, što bi im ustaše mogli nabaviti u Bosanskoj
Gradiški. Ali su i dalje uzimali svoje zatočeničke
obroke, dijeleći ih zdravima. Ovaj put smo to ponu­
dili pećaru i njegovim pomoćnicima. Staili su pohle­
pno jesti, kao da im je utroba bez dna.
Tih dana nije mi bilo dobro. Osjećao sam u želu­
cu težinu, kao kamen. Noć je bila nemirna, bez sna,
a u jutro isto taiko teško. Jedva sam se digao. Pošao
sam u drugu sobu, u pohode bolesnome drugu, i sjeo
uz njegov krevet. Ali me je odjednom stala spopadati
mučnina, i ja sam krenuo prema izlazu, da legnem
u svoj ležaj. Na hodniku, uz dvadeset stupnjeva hlad­
noće, nisam vidio nikoga. Mučnina je bila sve jača.
Dalje ne znam, što je bilo. Samo sam na koljenima
osjećao bol, nešto mračno oko sebe, i Njega kaik;o
me diže i drži:
— Što vam je, što vam je?
Ne znam, što da mu odgovorim. Došli su prijatelji
i nešto pitali, ja sam nešto odgovarao, ali sam želio
samo leći. I tek onda, kad sam se našao na ležaju,
shvatio sam o čem se radi. Negdje na betonskom po­
du iznenada sam pao, ležao u besvijesti, i tako me
našao On i podigao. Ali gdje je to bilo i koliko je
dugo trajalo, ne znam.
Cio taj dan proležao sam, je r sam osjećao sla­
bost. On se nije pojavljivao u sobi, jer nije smio ula­
ziti u nju, nego samo kao pećarov pomoćnik. A pe­
ćar nije dolazio, jer se bio razbolio od proljeva: u
slab želudac bio je natrpao previše hrane. Javili su
nam čak, da umire. I tako ćemo opet ostati bez peći!
I drugoga dana ostao sam ležati. A došla je i vi­
jest, da je pećar živ.
Trećega dana već mi je bilo nešto bolje. Došao je
i pećar, da dovrši peć. Kad su mu i opet ponudili gra­
hove juhe, on ju je primio, kpliko je god mogao
dobiti:
] 1 Bijeg od knjige 161
 — Jest ću, m a k ar um ro! Sam o d a ne trpim glad!
Ugledah s kreveta i N jega — s izgorenim kapu­
tom , s cipelam a bez obliika. N isam mogao govoriti,
ali sam osjećao, kako m u m oram b iti zahvalan, i ka­
ko je ovdje najbolji izraz zahvalnosti — hrana. Zamo­
lio sam p rijate lja, da uzm e iz m oje zalihe posljednje
jaje, i da m u ga odnese. Vidio sam, kako ga je p ri­
mio, i kako je bacio prem a meni pogled pun zahval­
nosti. I s tim e je bilo svršeno.
Četvrtog je dana peć bila gotova, a u našoj sobi
nešto toplije. Bilo m i je već dosta dobro, i onda sam
se sjetio Njega. Bio sam nezadovoljan sam sa sobom:
čovjek, m i je pomogao, podigao m e s hladna betona,
možda m i spasio život — a ja sam ga pustio da ode,
ne rekavši m u ni jedne riječi. Ne znam m u ni imena!
I ne znam, gdje bih ga mogao vidjeti: pećar je do­
vršio svoj posao, i već ne će ovamo, ni on ni njegovi
pomoćnici.
Pošao sam prem a izlazu. Tek sam otvorio vrata,
ugledah — Njega! Bio je vedar, pogledao m e sa sm i­
ješkom . Ali sam još veseliji bio ja. Pohrlio sam na­
trag u sobu, pograbio o statak kolača, što m i ga je
bila poslala žena, i pružio m u. Izraz zahvalnosti bez
riječi. Govorili smo o mom e slučaju — gdje m e je n a­
šao, i kako m e je podignuo. K oješta sam ga pitao, i
rastali sm o se kao p rijatelji. Ali ga nisam pitao ni
za im e ni za zvanje. K asnije m i je bilo žao: danas
su tra, ako se odavde vratim o živi, ne ću ni znati, gdje
on boravi n i kako m u je. Ali k a d sm o se i opet su­
sretali, i opet ga nisam pitao za ime. N ešto se u meni
bunilo protiv toga. Pozdravljali smo se sa sm iješkom ,
kao stari znanci i p rijatelji. On, odrpanac, a ja zama-
zan, ali s nešto saouvanijim odijelom . N o je li u ovom
času važno, što sam ja n a slobodi bio sveučilišni pro­
fesor, a o n m ožda kakav progonjeni radnik, trgovač­
k i pom oćnik, ili agent? I nije li bolje, da i dalje je ­
dan za drugoga ostanem o sam o ljudi, što ih je vrtlog
života doveo do istih p a tn ja — ljudi bez oznake im e­
n a i zvanja, i svega onoga površinskoga, Što po sebi
priljepljujem o, da se pričinim o ljepšim a?

162
 ZI MSKA KIŠA

Kapljice kiše o prozor tuku,

Cestom se blatne taljige vuku,
Tuian je, mračan zimski dan.
Vani vjetrovi urlaju hladni,
U sobi ljudi žalosni, jadni —
Težak je život, turoban.
Lupaju, mrmore o prozor kapi:
Ne jadaj jadom, ne kloni, ne vapi —
Proći će žalost, zatvor i sram.
Milijuni ljudi po svijetu pate,
Milijuni ljudi osjeća za te,
I nisi sam, i nisi sam!
Udarac vjetra zaječi krikom —
Jato se vrana podignu s vikom
U sumrak pust i sumoran.
Milijuni ljudi svijetom se pate,
Milijuni vrana zrakom se jate,
/ čovjek je tako samotan!

11* 163
 ŠETNJA

Već m jesec dana nism o izlazili na šetnju. A šetnja

je inače značila za nas najveći događaj p reko dana.
K roz p ola ili tr i četv rta sata, što sm o ostajali u dvo­
rištu , pod nadzorom nekoliko stražara ustaša, nasto­
jali sm o dobro p rozračiti pluća, u koja se nagom ilala
p rašina, š e tn ja je ujedno pridonosila, da nam je b r­
že prolazilo vrijem e.
Dok je u kaznionici još bilo kažnjenika, a zatoče­
n ik a sam o četrdesetak, išli sm o u dvorište svaki dan.
No otk ad se logor silno uvećao, izvode nas sve m anje.
Navode zato različite razloge: ili nem aju dosta stra ­
žara, koji bi n a nas pazili, ili je naš neposredni za­
povjednik zaposlen, ili bilo što.
č u d a n je uopće naš odnos prem a tim našim stra-
žarim a, zapovjednicim a, a i prem a ustaškim regru­
tim a u prvom e k atu ispod nas. N itko od n jih ne zna,
tk o smo mi, i zašto sm o ovdje, no je r smo ovdje,
drže nas nekim opasnim zločincima. R egruti u p r­
vom k atu seljačka su djeca iz Hercegovine, većinom
zdravi i veseli, ali su ovamo došli gotovo goli. Došli
su v aljd a p o taknuti ustaškim riječim a o dom oljub­
lju, ili p ak zato, je r im se ovakav život bolje sviđa
od života u rodnim selima. Veseli su, pjevaju rodo­
lju b n e pjesm e i napjeve iz rodnoga kraja.
Stojim o tako jedni prem a drugim a — naši stra-
žari, zapovjednici i hercegovački regruti s jedne stra­
ne, a mi, zatočenici, s druge. Boravim o u istoj zgradi,
udišem o isti zrak, krećem o se u istom e dvorištu, a

164
ostajemo si potpuno stranima. Nitko od njih ne sluti,
kakvih sve ljudi ima među nama. Oni i ne znadu, ko­
liko je truda i vremena morao uložiti svaki pojedi­
nac, da bi sebe izgradio do stepena, na kome se sad
nalazi. U našim sobama održano je dosad već preko
stotinu predavanja iz različitih struka, često s pojedi­
nostima, a sve bez ikakvih pomagala, na osnovu sje­
ćanja. A ipak, i onaj najmanji, petnaestogodišnji
ustaša, što se savija pod svojom teškom puškom, hla­
dnokrvno bi nas klao, kad bi zato dobio nalog.
Napokon su nam javili, da ćemo smjeti na šet­
nju. Ne ćemo doduše u veliko dvorište, je r su tamo
drugi zatočenici. A ustaše ne će, da se s njim a sasta­
nemo. Pustit će nas u odio između bolničke zgrade i
visokog ogradnog zida kaznionice.
Vani je dubok snijeg, koji najprije moramo pro-
gaziti. Učinit će to drugovi, koji imadu visoke cipele.
Silazimo niz stepenice, bučno, kao djeca, koju
puštaju iz škole, i već se unaprijed veselimo, kako će­
mo se nadisati svježega zraka i protegnuti obamrle
udove.
Na stubištu i hodnicima susreću nas doduše usta­
ški regruti s čudnim pogledima. Nagrnuli su na vrata
i prozore u tolikoj množini, kao da pred sobom gle­
daju čudo. Ali nas to ne smeta, mi idemo dalje.
N ajprije su, prem a dogovoru, zagazili u snijeg
drugovi s visokim cipelama. Stali su stupati hrlo i
voljko, kao da idu na Sljeme. Mi ostali, s običnim po-
lucipelama, šećemo na uskom i kratkom prolazu uz
samu zgradu, dugačkom kojih pet do šest metara,
sudaramo se i guramo, čekajući, da oni prvi izgaze
veću stazu.
Već se prvi od njih vraćaju. Ali snijeg još nije do­
sta izgažen. Zato se m oraju vraćati još nekoliko pu­
ta. No na njihovim licima vidimo nešto nerazumljivo.
Nekakav umor, nezadovoljstvo, što li. Neki se čak
više i ne vraćaju, da bi dalje gazili snijeg, već šeću na
našem uskom prolazu. Ne razumijemo ništa. Sve je
manje onih koji gaze snijeg, i sve ih je više kod nas.

165
Već se stajem o i lju titi — ovako od naše šetnje ne će
b iti ništa!
N apokon su došli k nam a i ostali. Doznali smo,
šta je. S prozora, na koje su bili nagrnuli regruti,
stali su p ad ati povici, uvrede, p a i pljuvačka. N ije nas
to boljelo. N isu nas boljele uvrede, je r to nije prvi
p u t u životu, što nas v rijeđ aju ovi ili njim a slični.
Boljelo nas je, što sm o i u ovom neznatnom činu vi­
d jeli izraz one goleme, fanatične m ržnje, koja u je­
dnom d ijelu ljudi vlada prem a drugom e — a da se
uopće ne poznaju, i d a jedni o drugim a ne znaju baš
sasvim ništa.
MOLITVA U LOGORU

U ove mračne, sramne dane,

U dane bijede, smrti, jada,
Nadvini svoje blage dlane
Nad svakim, koji nevin strada!
Pomozi onom, koji pada
Od udaraca svoga brata.
Okrijepi onog, što se nada
Na put slobode svakog sata,
A već se za njeg sprema kugla.
Priteci mu, tko iza ugla
Sad požar gleda svoga doma,
A krvnik mu se zlurad ruga.
Pomozi onom, tko — siromah,
Bogataš, uman, gazda, sluga —
U ove dane općeg bola
Sav dršće, ne će li koje noći
I pod krov njegov krvnik doći
I voditi ga — napo gola —
Uz kundake i bajonete
Po putu, kom se ne zna mete.
Vojnik, što, jadan, neznan, gine
Daleko, bijen snijegom, ledom,
I mati, što kraj razvaline
Rida za muzem, kućom, čedom,
Zaboravljeno dijete drago
Kraj zgarišta što tapka nago,
Uza nj tek pas, i tužno vije,
I bratov leš, izboden, gnjije.
— Pomozi, diži, suze suši,
Zaliječi rane, bol u duši!

167
U beskrajnosti općih zala
Naša je patnja samo mala:
Mi molimo tek malo kruha,
Tek malo zraka, nešto ruha,
Malo čistoće, malo vode,
I bolji ležaj, i — slobode.

Oprosti onom, koji kolje

I burno kliče domovini.
Jer slab je čovjek, krhke volje,
I voli ponor, grijeh, dubljine,
Neg samotnički put visine,
I laže, viče, glumi, hini,
Da zlo uljepša, što ga čini.

Ne kazni onog, koji svijesno,

Bujicom riječi, volje snagom,
Od ljudi čini krdo bijesno,
Što ostavlja za svojim tragom
Tek pustoš, smrt. Ne kazni njega,
Nego mu jošte podaj svega,
A vrhu svega dobre uši,
Da čuje jecaj, uzdah svaki —
I mrvu daj topline duši,
Da osjeti bar drhtaj laki
Na užas što ga svuda stvori.
I daj mu oči još otvori —
Da vidi dim, golotu, rane,
Bojišta, starce, žene klane,
Da spozna cio bezdan jada,
Da shvati sve, što čovjek strada,
Svu pustoš duša, što je skrivi —
Pa onda neka dalje živi!

168
 RASIPNOST SMRTI

Tko je prevladao strah od smrti, prestaje strepiti

pred njezinim dolaskom, već počinje sa zanimanjem
p ratiti oblilke, u kojima se ona pojavljuje. I domala
opaža, kako i sm rt, kao i nastajanje novih bića, uzi­
ma na se bezbroj lica, razbacujući se njim a gotovo
istom rasipnošou, koja se potkazuje uz nastanak cvi­
jeta, ptice, čovjeka.
Strah od sm rti prevladali smo u Jasenovcu. Tada
se ona htjela prikazati u svom otrcanom obliku. Po­
stave čovjeka pred zid, napune puške, ispale — i
gotovo.
Nešto zanimljiviji oblik sm rti osjetili smo, kad
smo, po kišnom danu, na blatnoj slavonskoj cesti pr­
vi put susreli zatočenike. Bili su toliko izmučeni i sla­
bi, tako malo slični ljudima, da je vjerojatno mnogi
od njih još prije večeri morao klonuti na putu, u ka­
kvoj jaruzi. Jedan za drugim um iru tako ljudi, bez
smetnje, bez glasa.
U našim se prostorijam a dosad nije pojavila sm rt
u svojoj potpunoj slici, već se koji put dala najaviti
— u obliku teške nesvjestice, napada srca, teške gri­
pe, neke vrste tifuisa. No dosad je svaki put uzmakla,
kao da se htjela s nam a samo našaliti.
Ali je glas o njoj prodirao kroz prozore, o njoj
smo šaputali, osjećali sm o da je u blizini. U zimskoj
su noći doveli u logor nekoliko stotina žena s djecom
i smjestili ih u neložene izbe, s betonskim podom,
bez slamnjača i pokrivača. Za par su dana, kažu, u

169
blizini kaznione već iskopali niz dječjih grobova. Ne­
ko su vrijem e te žene radile po dvorištu različite po­
slove. Gledale su kroz prozore, šetale po galerijam a,
m otrile nas p ri šetnji. Ali ih je onda najednom n e­
stalo. U staše su rekli: prem jestili su ih u drugi logor.
N o upućeniji su šaptali: u noći su ih sve poklali.
N aslućujem o sm rt u svojoj blizini i očekujem o, da
će se jasno pokazati m eđu nam a u poznatim oblici­
ma. Ali nas ona uvijek iznenađuje nečim novim. Voda
u dvorištu, kojom smo se obilno služili, zaražena je
bacilim a tifusa, i ljudi po izbam a leže s visokim tem ­
p eratu ram a. Javlja se gripa i m uči ljude po više ne­
d jelja, oduzim ajući im p risebnost i razbor. U prosto­
rijam a, koje sm o nalstojali održati u najvećem redu,
p o jav lju ju se uši.
Na golu betonu, suh i nakon visokih tem peratura,
um ro je naš veseli, debeli kuhar. Izm učen i izmožden
digao se na svome ležaju nekadašnji em igrant i stao
vikati: »Ne ću, ne ću da umrem!« A za pola sata bio
je m rtav. Podveče su zatočenici vozili u logor drva, a
dvojica od n jih ostavili su k raj zida balvane, te se
u noći popeli p rek o n jih n a slobodu. Ali su bili uhva­
ćeni, te su um rli pod udarcim a kundaka.
š ir i se tako sm rt, iznenađuje sveđ novim pojava­
ma, a sve više grobova niže se u blizini logora. No što
je njihov broj veći, stra h je sve m anji. Naš p riro d o ­
slovac N ikola n ajbolji je čovjek u logoru, i ujedno
jed an od rijetk o dobrih ljudi. On svršuje poslove,
kakvih se nitko ne će da prihvati, a pomaže usrdno
svakome. U sto nas znade ra stre sti svojim predava­
njim a. O p itan jim a života i sm rti njegova je filozo­
fija vrlo pesim istična — i optim istična ujedno: um i­
r u svaki čas milijuna kukaca, m ilijuna bića nestaje u
svakom tre n u tk u n a zem aljskoj k ori — i sm rt čovje­
k a p red licem svem ira isto je tako m alo važna kao
i sm rt kukca!
Žubore Nikoline riječi o sm rti čovjeka kao i o
sm rti kukca — i m i osjećam o, kako doista u svakom
času p ada na tisuće ljudi, poput tisuća kukaca, u naj-

170
različitijim oblicima, i to postaje taiko naravnim, da
se čovjek više i ne uzrujava.
U časovima, kad Nikdlina filozofija prodire atmo­
sferom sobe, počinje Nanko kraj peći pričati:
— Luburić je ubio na tisuće ljudi. Njegov je spe­
cijalitet: uhvati čovjeka za nos, pridigne mu glavu,
i svojim talijanskim bodežem prereže mu grkljan.
— Miloš zna ubiti vrlo vješto. Postavi ljude s li­
cima prem a zidu, i dok još oni ne znaju, što će s nji­
ma biti, približi samokres k njihovu malome mozgu,
te ispali.
— U K raplju idu zatočenici na šumske poslove.
Raziđu se između drveća, i kad netko od njih ima
da pogine, samo ga odnekle pogodi hitac.
Strahobno zvuče Nankove riječi. Znamo, kako je
u njega m ašta jaka. Ali pojedinosti, što ih iznosi, tako
su jezovite, da se ne dadu izmisliti fantazijom. Samo
stvarnost može nadvisiti maštu.
Umiru ljudi na sve strane, u veoma različitim obli­
cima, ali se i različito vladaju. Umiru mala djeca, kao
da usnu. Umiru odrasli, od bolesti, u nesvjesticama.
Umiru od puške i bodeža, neki s krikovima i vapaji­
ma, neki s posmijehom i izrazom prezira prem a ubo­
jicama. Padaju s nečim produhovljenim u svome iz­
razu, i ginu po cestama i zatvorima, gubeći svaku
sličnost s ljudima.
Nanko je — prem a svome pričanju — vidio i osje­
tio veoma različite vrste smrti, te s uvjerljivošću pri­
ča, kako se tko vladao u posljednjim časovima. Sam
je on došao k nama slab, a sad se sjaji od jakosti.
Neprestano uvjerava, kako ćemo naskoro svi na slo­
bodu, a da će na slobodu i on, te će sve biti bogato
naplaćeno. I kad su po njega došli ustaše, da ga to­
bože odvedu u bdije nastambe, držao se isprva kao
triumfator. No bogzna, kakav je grč iskrivio i njego­
vo lice, kad je doznao istinu.

171
 KNJIŽEVNOST U LOGORU

Iza želje za slobodom i za obitelju bila nam je

najveća želja, da dođem o do knjiga. U zatočeništvu,
u strahovitoj jednoličnosti i praznini dana i noći, po­
m isao na čitanje budila je u nam a nadu, da ćemo
pom oću njega najlakše ispuniti vrijem e, otkinuti po­
gled od bijede i o tjerati misli, koje su nas katkad sa­
lijetale kao otrovne m uhe i prelazile kao zaraza od
jednoga na drugoga. M eđu željam a, što ih je svatko
izrazio u svome prvom listu kući, navedene su i knji­
ge. K ad bi svaki od nas dobio sam o tri do četiri ko­
m ada, im ali bism o knjižnicu od preko stotinu svezaka.
Ustaške nadzorne vlasti nisu dopustile da nam se
p o šalju knjige. Sam o je predsjednik S tanko dobio
B udakovo »Ognjište«, a sa sobom je već o tp rije im ao
K niewaldov »Rimski misal«. »Ognjište« je išlo od ru ­
k u u ruk u, dok ga nisu pročitali svi, a neki i po dva
puta. Tako je B udak našao u logoru najpažljiviju
publiku. G. i M. stali su čak i govoriti jezikom Buda-
kovih lica, nazivajući se: m ilinje m oje, rankane moj!
»Rimski misal« postao je ovdje knjigom , koja je za­
m jenjivala vjerske obrede. Svake nedjelje i blagda­
na čitao je M irko evanđelje i poslanice, određene za
ta j dan, i rijetk o je gdje takvo čitanje izazivalo u du­
šam a slušalaca toliko odjeka kao ovdje, gdje je na
stu b ištu stajao stražar s puškom , a na prozorim a bile
rešetke. U tom e životu, gdje je čovjek bio postavljen
p red p itan je o životu i sm rti, svi su ostali sadržaji
izgubili svoje značenje. Svaki je pojav, p a i čitanje,

172
postavljen pred problem biti ili ne biti, problem prav­
de i Boga. U takvu stanju, gdje čovjek još osjeća sa­
mo ono najhitnije, duboka je mudrost evanđelja i po­
slanica sv. Pavla to jače udarala u oči, je r se u njim a
naziralo upravo ono, što je trajno zaokupljalo naše
uznemirene duhove: smisao patnje, prolaznost nasi­
lja, superiornost duše.
I Budakov roman stali smo na isti način, i nesvi-
jesno, m jeriti istim mjerilima. Sam je njegov vlas­
nik i prvi čitač u našoj sobi osjetio elementarnu sna­
gu nečega tvrdoga i oporoga, kao kamena planina, što
izbija iz toga djela. Ali je cijelo »Ognjište« bilo pod­
vrgnuto ispitu s obzirom na ono, što je za nas još
jedino imalo značenja: pitanje pravde, dobrote, po­
štenja, odmazde. Jer svi ostali elementi te knjige —
i ljubav, i ognjište, i djeca, i dom — postali su sa­
svim nevažnima u ovim vremenima, kad se ruše og­
njišta, kidaju obitelji, odvode očevi nepoznato kuda,
i kad pred našim očima zebu i pogibaju u logorima
malena djeca. »Rimski je misal« pružao okrepljenje i
unutrašnju potporu svakome od drugova, koji bi na
čas klonuo, jer je iz njega izbijala vjera u pobjedu
pravednosti, a u »Ognjištu« osjetili su svi logorski
čitači nešto neprijatno, podmuklo, odbojno.
Rasprave o književnosti i »Ognjištu« nisu određe­
ne prem a nekom vremenskom planu, nego prim jed­
be padaju nevezano, kako koja misao u nekoga sa-
zori. I onda se nižu rečenice, tvrde i oštre, kao usi­
jane sjekire:
— »Ognjište« pripada među na j nemoralni je knji­
ge. U njem u se — u svezi s ognjištem kao simbolom —
prikazuju najodvratniji prizori rodoskvme, prevare,
laži, podmuklog ubojstva. Umjesto da čitaoca okri­
jepi etički, ovo djelo slavi prepredenost i tjelesnu
snagu. U njem u ne pobjeđuje Lukan zato, što je bolji
od Blažića, nego jer je bio lukaviji od njega. On ubi­
ja svoga protivnika s tolikom prepredenošću i sa­
kriva trag s toliko profinjenosti, kako to može uči­
niti samo rođeni zločinac, a ne vršilac pravde.

173
 KNJIŽEVNOST U LOGORU

Iza želje za slobodom i za obitelju bila nam je

najveća želja, da dođem o do knjiga. U zatočeništvu,
u strahovitoj jednoličnosti i praznini dana i noći, po­
misao n a čitanje budila je u nam a nadu, da ćemo
pomoću njega najlakše ispuniti vrijem e, otkinuti po­
gled od bijede i o tjerati misli, koje su nas katkad sa­
lijetale kao otrovne m uhe i prelazile kao zaraza od
jednoga na drugoga. M eđu željam a, što ih je svatko
izrazio u svome prvom listu kući, navedene su i knji­
ge. K ad bi svaki od nas dobio samo tri do četiri ko­
m ada, imali bism o knjižnicu od preko stotinu svezaka.
U staške nadzorne vlasti nisu dopustile da nam se
pošalju knjige. Samo je predsjednik; Stanko dobio
Budakovo »Ognjište«, a sa sobom je već otprije im ao
Kniewaldov »Rimski misal«. »Ognjište« je išlo od ru ­
ku u ruku, dok ga nisu pročitali svi, a neki i po dva
puta. Tako je Budak našao u logoru najpažljiviju
publiku. G. i M. stali su čak i govoriti jezikom Buda-
kovih lica, nazivajući se: m ilinje m oje, rankane moj!
»Rimski misal« postao je ovdje knjigom, koja je za­
m jenjivala vjerske obrede. Svake nedjelje i blagda­
na čitao je M irko evanđelje i poslanice, određene za
taj dan, i rijetko je gdje takvo čitanje izazivalo u du­
šam a slušalaca toliko odjeka kao ovdje, gdje je na
stu b ištu stajao stražar s puškom , a na prozorim a bile
rešetke. U tom e životu, gdje je čovjek bio postavljen
p red pitanje o životu i sm rti, svi su ostali sadržaji
izgubili svoje značenje. Svaki je pojav, p a i čitanje,

172
postavljen pred problem biti ili ne biti, problem prav­
de i Boga. U takvu stanju, gdje čovjek još osjeća sa­
mo ono najhitnije, duboka je m udrost evanđelja i po­
slanica sv. Pavla to jače udarala u oči, je r se u njim a
naziralo upravo ono, što je trajno zaokupljalo naše
uznemirene duhove: smisao patnje, prolaznost nasi­
lja, superiornost duše.
I Budakov rooman stali smo na isti način, i nesvi-
jesno, m jeriti istim mjerilima. Sam je njegov vlas­
nik i prvi čitač u našoj sobi osjetio elementarnu sna­
gu nečega tvrdoga i oporoga, kao kamena planina, što
izbija iz toga djela. Ali je cijelo »Ognjište« bilo pod­
vrgnuto ispitu s obzirom na ono, što je za nas još
jedino imalo značenja: pitanje pravde, dobrote, po­
štenja, odmazde. Jer svi ostali elementi te knjige —
i ljubav, i ognjište, i djeca, i dom — postali su sa­
svim nevažnima u ovim vremenima, kad se ruše og­
njišta, kidaju obitelji, odvode očevi nepoznato kuda,
i kad pred našim očima zebu i pogibaju u logorima
malena djeca. »Rimski je misal« pružao okrepljenje i
unutrašnju potporu svakome od drugova, koji bi na
čas klonuo, jer je iz njega izbijala vjera u pobjedu
pravednosti, a u »Ognjištu« osjetili su svi logorski
čitači nešto neprijatno, podmuklo, odbojno.
Rasprave o književnosti i »Ognjištu« nisu određe­
ne prem a nekom vremenskom planu, nego prim jed­
be padaju nevezano, kako koja misao u nekoga sa-
zori. I onda se nižu rečenice, tvrde i oštre, kao usi­
jane sjekire:
— »Ognjište« pripada među najnem oralnije knji­
ge. U njem u se — u svezi s ognjištem kao simbolom —
prikazuju najodvratniji prizori rodoskvme, prevare,
laži, podmuklog ubojstva. Umjesto da čitaoca okri­
jepi etički, ovo djeilo slavi prepredenost i tjelesnu
snagu. U njem u ne pobjeđuje Luikan zato, što je bolji
od Blažića, nego jer je bio lukaviji od njega. On ubi­
ja svoga protivnika s tolikom prepredenošću i sa­
kriva trag s toliko profinjenosti, kako to može uči­
niti samo rođeni zločinac, a ne vršilac pravde.

173
 — »Ognjište« prikazuje takve odnose m eđu ljudi­
ma, da čovjeka poslije čitanja hvata mučnina. U nje­
m u im a sijaset izraza od m ilošte — p a ipak, u njem u
jedva da se nalaze dva lica, k o ja bi se istinski i do
k raja voljela. Svi oni jedno drugo varaju. Mićo i Joso
v araju oca Blažića, Joso v ara oca, kad odlazi k bi­
lježniku. M eđu Budakovim ljudim a nem a iskrenosti.
Sve je p roračunato, kako će se tk,o bolje p ritajiti, te
iskoristiti nepažnju drugih.
— »Divna Anera«, najuzvišenije žensko lice toga
rom ana, ne pokazuje ni jedne crte, po kojoj bi se
d oista mogla zvati divnom. 0 njenoj se veličini go­
vori, ali je ona u stvarnom rad u ne pokazuje. Ona
polazi Lulkanu, koji je ostao bez potom aka, da m u
porodi djecu, no kada stiže lažan glas, da jo j se vra­
tio muž Mićo, ona tu djecu ostavlja i vraća se u vla­
stiti dom. Kao da u njoj uopće nem a m ajčinskoga
osjećanja, i kao da ona svoje m aterinsko poslanje
vrši kao stroj!
— Ovaj rom an, kojim je pisac htio proslaviti je­
dan naš k raj, u stvari je n ajcrn ja uvreda. To nije sli­
ka ljudi junačkih i morailno zdravih, nego galerija
degenerika, zločinačkih tipova, s patološkim nagnu­
ćima. U tom se rom anu ne slavi rad, stvaranje, već
spletke, ubijanje, um orstvo. Blažić, najodvratniji nje­
gov tip, prikazan je doduše kao čovjek, koji se po­
kvario u Americi. Ali je očito, kako njegova prepre-
denost n ije plod stranih utjecaja, nego ju je oduvijek
nosio u sebi.
— »Ognjište« nije slika Like, hrvatstva, nije sim­
bol naše prošlosti i naše budućnosti, nego je n ajk r­
vaviji izraz našega vrem ena, u kom e patološki tipovi
pokreću gomilam a koljača, u kom e zločinačke krila­
tice p o staju vjerovanjem gomila, i u kome se traže
zvučne rečenice, da bi se našlo opravdanje za ubi­
janje, krađu, prevare. Ono je opasna knjiga, i nad
njim će se danas su tra ljudi zgražati, kao i nad cije­
lim ovim našim vrem enom , u kome je baš »Ognjište«
našlo toliko kupaca i slavitelja.
— Lika, zem lja junaka, prikazana je u Budaka

174
 kao zemlja kukavica. Nigdje na ovih tisuću strana
nisu prikazana dva protivnika, kako stoje oko u oko.
Nigdje tu nisu prikazani ljudi, kako nastoje do kraja
rastum ačiti svoje shvaćanje i na ljudski način riješiti
svoje sporove. Njihova je životna vještina u tome, da
mnogo govore, i to o koječemu, samo da bi prikrili
prave misli. Oni se sporazum ijevaju jedva zamjet-
ljivim kretnjam a, migovima očiju, te i kod protivni­
ka ispituju ista izražajna sredstva a ne m are za nji­
hove riječi. Prizori između Jose i Blažića, koji tobože
ide posjeći tisu, a onamo kani ubiti sina, te prizori
između Blažića i Ivlkana, te prizori između Blažića i
najm ljenih ubojica, doim aju se etički kao strahote.
Konačni rasplet romana, — kad Lu/kan ubija Blažića,
spoznavši, kaiko mu je ovaj spremio zasjedu, u prvi
čas osvaja čitaoca, kao sretan svršetak u filmu. Ali
kad se čovjek zamisli nad samom činjenicom, kako
je sve to vješto izvedeno, spopada ga groza.
Padaju tako rečenice, s ove i one strane sobe, je­
dna teža od druge. U ovome našem položaju, kad se
osjećamo ugroženima od istih sila, kakve se osje­
ćaju u Budakovom rom anu — potajne, podmukle,
zločinačke — što može značiti estetska analiza, ana­
liza jezika, stila, značajeva, kompozicije? š to može
značiti simbol ognjišta za ljude, koji su usred noći
m aknuti sa svojih ognjišta, i koji na svoje oči gle­
daju, kako plamte mnogobrojni seljački domovi na
Kozari? š to može značiti im aginarna i lažna Anera
kraj mnogobrojnih žena i m atera koje se pate daleko
od odvučene djece i muževa, i kraj toliko tisuća dje­
vojaka — izranjenih, iznakaženih, silovanih, zaraže­
nih?
»Ognjište« je pročitano. O njem u je logor stvorio
svoj sud, i o njem u se više ne govori. Ali dolaze k na­
ma novine, s člancima o novim knjigama i književnim
prilozima pisaca, koji su ostaili u Zagrebu. U Zagrebu
se i dalje objavljuju knjige, i o njim a se pišu re­
klamni sastavci. N atječu se pojedinci, da čitaocima
dokažu, kako je hrvatska književnost istom sada do­
šla u priliku, da se slobodno razvija. Piše Zlatko Mil-

175
ković rom an »Tamnica«, zgražajući se nad onim, što
su njegovi u staški sum išljenici patili pod Jugoslavi­
jom . Piše Vinko Nikolić čakavske stihove, jadajući
nad sudbinom Šibenika pod talijanskom vlašću. Mu­
či se jad n i Vlado Vlaisavljević, da svake nedjelje na­
piše za novlm Tkakvu crticu.'O bjavljuje Ante Bonifa-
čić svoje ideološke članke, Jerko Skračić svoje uspo­
m ene n a zatvore, Jožčenko svoje hum oreske o protiv­
nicim a ustaške vladavine, M arko čović svoje pateti­
čne političke članke. O svemu tom e izlaze bilješke,
ocjene, panegirici. Novine donose i lirske pjesm e,
novele, ulom ke rom ana. Sve m i to m arljivo čitamo,
p a i p o više puta. A n a koncu iza svega ostaje p ra­
znina, i m učno pitanje: o čem u ti ljudi pišu? Zar ne
vide, što se događa s čovjekom ?
Dobili smo božične brojeve zagrebačkih listova.
U rednik »H rvatške revije« uspio je nagovoriti Na­
zora, da m u dade prilog. I N azor je napisao »Poruku
pjesnicim a« — svoju n ajslabiju pjesm u, stvorenu
p reko volje, sa značajnim stihovima:

Budimo barbari,
Al budimo svoji!

Misao je ista, koju je N azor izrazio u jednom izda­

n ju »H rvatskih kraljeva« — m i sm o porod vuka i
Arslana. A eto — pjesm u preštam pavaju, tum ače je
na svoju, iznakazuju je, da bi i pom oću nje našli
opravdanje za svoje postupke. J er mi već jesm o b ar­
bari, a — po tvrdnji ustaša — m i i jesm o svoji.
Prolaze dani, a nove knjige ne dolaze. No Ilija je
uspio da steče naklonost nekih ustaških časnika, i u
naše ru k e dolazi opet nekoliko djela. N ije važno, tko
je pisac. Glavno je, da se čitanjem ispuni vrijeme.
Luc D urtain, Octave Feuillet, Josef Witlin, K nut H am ­
sun. Isprva ih čitam o marljivo. U jedno poslije podne
knjiga je pročitana, i već se predaje drugome. S dru­
gom je isto tako. No za treću već nem a navale, š to
više knjiga dolazi, to m anje čitalaca. I često, kad bih
m ogao nešto čitati, radije gledam na Savu, ili na sav-

176
ski nasip, ili na zatočenike u dvorištu, kako trijebe
uši.
Ovdje, gdje se po pam eti neprestano vrti pitanje:
hoćemo li izići živi, i što će biti s tisućama ljudi, ko­
ji se pate kao i mi — netko više, netko m anje — što
znače ljubavni bolovi Feuilletovih lica, Hamsunove
skitnice, lažna Witlinova psihologija maloga čovjeka?
Iz pročitanih knjiga izbija njihova lažnost, a mi ho­
ćemo isitnu. Iz tih pripovijesti osjećamo svu m uku
njihovih tvoraca, da bi izmislili kakvu situaciju, lica
i zaplete, da čitaoci sa zanimanjem prate radnju od
početka do kraja. A mi smo doživjeli toliko, da ne že­
limo zanimljive događaje, već bismo jednom htjeli
i običnog života. Vidimo, kako najveći dio tih pripo­
vjedača nije doživio ništa, ili je neznatne doživljaje
razvodnio na velik broj strana, š to nam može pružiti
takav pisac, koji se muči, da bi izmislio nešto novo —
a oko nas zbivaju se svaki čas toliki novi prizori, da
su sadržaji i najfantastičnijih rom ana prem a njim a
samo sjena! I pitam o se: što je uopće ta literatura
u isporedbi sa životom?
Zapovjednik logora saopćio nam je, da možemo
od svojih opet naručiti knjige, i da ćemo ih ovaj put
zacijelo dobiti. Ali gotovo nitko nije naručio ništa.

12 Bijeg od knjige
 POPIJEVKA

Gdje su tvoje crne zjene?

Izbodene, oslijepljene.
Gdje su tvoje grudi vrele?
Izgrizene, isječene.

Nem oj plakat, i ne kuni.

Zatvori su robija puni.
Sitno dijete — anđeo plavi —
V logoru snješka pravi.

Pred izlazom bajonete.

Pahuljice zrakom lete.
Negdje jecaj. Mrak se sluti.
Svi putovi zamrznuti.

178
 KROZ REŠETKE

Snijeg je veoma dubok. Zameo je sve ceste i pu­

tove. Prekinute su poštanske i autobusne veze. Pa
ipak, unatoč tome, ustaše su iz Okučana dotjerale
pješke, opet jednu povorku žena, s djecom. Gledamo
kroz rešetke nove supatnice. Sve su to seljakinje, raz­
ličito odjevene i različitih godina. Sudeći po odjeći,
sve je to sirotinja. Puštaju ih u dvorište, gdje vrše
različite poslove.
Nastojimo, m akar smo od njih daleko, razabrati
njihove fiziognomije, pročitati nešto iz izraza njiho­
vih lica. Poneke od njih upamtimo. N aročito mi se
upila u pam ćenje neka m ajka s djetetom, curicom.
Curica je malena, ni za kakav još posao nije. No m aj­
ka mora raditi. Kćeikica je uvijek uz nju, držeći se
grčevito njezine sukjnje. Gacaju obadvije po snijegu:
curica posrče, no drži se čvrsto majke.
Mislim i po noći na njih, kao da su mi bliske i
drage znanice. Cim ujutro pogledam u dvorište, tra ­
žim ih okom, da se uvjerim, jesu li još uvijek tu. I
kad ih ugledam, kao da opažam nekoga od svojih,
najdražih.
Snijeg neprestano pada. Promet je potpuno obu­
stavljen. U logoru je sasvim ponestalo drva. No usta­
še su odlučne. Dali su posjeći stabla u vrtu kraj ka­
znionice. I sad, po duboku snijegu, jadne zatočene
žene prenose to u kaznioničk,e prostorije. Nose teško,
padaju u snijeg, ali se brzo dižu, uplašene od pogle­
da stražara.

12* 179
 I m oje su znanice m eđu njim a. M ajka nosi na le­
đim a drva, a curica gaca k raj nje. Uzima i ona po je­
dan kom ad i nosi, sam o da je ne rastave od m ajke.
Tako je to trajalo desetak dana, a onda, jednog
ju tra , tih žena više nije bilo u dvorištu. U staše su re­
kle: poslane su na rad u selo. Već znamo, što to znači.
A ja m islim na m alu curicu, koja se tako čvrsto d r­
žala m ajčine suknje. I nikako da shvatim : tko je
im ao toliko snage, da je otrgne od m ajke i ubije obje.
Kako je strahovit m orao biti taj čas!
A snijeg p ada dalje, djevičanski čist.
 ZIMA

Pišu katkad liječnici, da je ljeto najvažnije godi­

šnje doba, je r tada čovjek prikuplja sunčanu ener­
giju, od koje će živjeti cijelu godinu. Nervoznost
shvaćaju kao nedostatak te snage, koja dolazi od sun­
ca. — Im a ljudi, koji vole proljeće, drugi ljeto, neki­
ma je ljepša jesen, a nekim a opet zima.
Meni su sva godišnja doba lijepa, i sva su mi je­
dnako draga. Uživam u ljepoti prvih pupova i cvje­
tova u proljeće, ali me isto tako ispunja zanosom po­
gled na hrastove s crvenkaistožućkastim lišćem u je­
seni. Rado zaustavljam pogled na ravnicama s uve­
lom žutom travom, a kao malo dijete volim tražiti
prve jaglace i pratiti rast njihovih cvjetova. Ali me
isto toliko privlači ljetna, široko rascvjetana ruža ili
polje u srpnju, puno žute pšenice. Sve je u prirodi
lijepo, i sve u njoj može čovjeka ushićivati. Teško bi
mu bilo, kad bi m orao birati, kojega dijela godine da
se odreče na korist drugoga. Jednako oduševljenje
osjećam, kad mogu ležati kraj mora, na obali, kad
sunce prži i pijesak, i površinu vode, i sivo kame­
nje — kao i onda, kad počinju padati dugotrajne je­
senske kiše, kad kapi vode udaraju jednolično, tiho
i um im o kao glasovi kakve blage melodije.
Otišao sam od kuće, kad je s drveća padailo lišće.
H rast na obronku Goljaka još se žutio, s prim jesom
crvenila u svome žutilu, a neke hrizantem e u vrtu
istom su bile procvjetale. Kad smo došli ovamo, još
je na drveću oko kaznione bilo mnogo listova, a u

181
dvorištu, n a gredicam a, još smo nalazili cvjetove
i neke trave, koje smo trgali i udisali njihov m iris.
O tad su prošla tri mjeseca, i već je polovica veljače.
Kroz to vrijem e prestali smo izlaziti na šetnju, jer
je snijeg bio tako dubok, da ga nism o mogli proga-
ziti. Prozori su nam se nekoliko p u ta smrzavali toli­
ko, da se kroz n jih nije moglo n išta vidjeti. Sad su
se već otopili. Savom su n ajp rije plivale sante. Zatim
se zam rznula toliko, da su je ljudi stali prelaziti pje­
ške. A onda je po zam rznutoj površini vode napa­
dao snijeg, te se gotovo i ne zna, gdje je kopno, a
gdje rijeka. Ali sad kao da će nestati i snijega. Po­
činju se gibati stjenice po našim krevetim a, i javi se
u sobi koji sm rdljivi m artin. Očito je, da se osjeća
blizina proljeća, i da bi ono za petnaest, dvadeset da­
na moglo provaliti punom snagom.
O tkad sm o ovdje, svršila se dakle jesen, započela
se zima, a sad se svršava i ona. Ali — čudno — ove
je godine nisam osjetio, iako sam se napatio hladno­
će kao nikad, i nagutao dim a kao što to nisam od
d jetinjstva, provedenoga kraj ognjišta prim orske mo­
je rodne kuće. Pa ako za nedjelju, dvije, za m jesec
ili dva iziđem o odavle, ja ću se bez te zime teško
snaći, kao čovjek, kom e su iz toka života izrezali va­
žan dio, bez kojega ne može pravo nastaviti, gdje
je bio stao.
Ovu sam zimu, kao nigda, osjetio po tome, što sam
mnogo zebao. Peć je u sobi bila pokvarena, i nije se
dala dobro naložiti, čim bism o u n ju turili ugljen,
njegov se dim kao otrov širio po sobi. Kako su starci
bili protiv zračenja, ostajali smo i bez topline i bez
zraka. Da udahnem o b a r nešto svježine, izlazili smo
n a hodnik. Ali je tam o dopirao zadah od zahoda, koji
nisu im ali vode za ispiranje, pa smo i tu udisali
sm rad.
Kroz cijelo to vrijem e, u borbi za toplinu, mogli
smo pro m atrati, kako gine jesen i kako ra ste i opada
zima. N ajprije su se javila po granam a drveća uz Sa­
vu velika ja ta čavki, na stotine njih. Zatim je počeo
padati snijeg, isprva slab, da smo ga lako mogli pro-

182
gaziti. Ali je postepeno napadao toliko, da se već nije
moglo prolaziti puteljcim a dvorišta. Kolci u vino­
gradu kraj kaznionice zasuti su do vrha, a kućice na
drugoj obali Save jedva vire ispod debelih naslaga
snijega.
Sve te znakove zime osjećamo i pratim o. Pa ipak
— ovo nije zima. Ovo nije ono, što sam u ovo godi­
šnje doba uvijek osjećao kao nešto, bez čega ne mo­
gu biti. Osjećam, da mi nedostaje nešto drugo — ne
topla peć ili čistiji zrak, nego nešto, što se ne da
izreći riječima. Kod kuće, na Pantovčaku, ja bih sva­
ko zimsko jutro pohrlio na balkon, odgurnuo s nje­
ga snijeg i onda, po najvećoj hladnoći, šetao amo ta­
mo. Udisao sam onaj hladni zrak. Kao da je u plu­
ćima nešto rezao i odnosio sa sobom sve nevaljalo
i slabo. Ali više od svega privlačio me pogled — po­
gled na Savu, na Goljak, na Zagreb, na savsku rav­
nicu, sve do u nedogled. Sve je bilo u neoskvrnjenoj
bjelini. Kad je usto znalo izići sunce, stale su se pa­
huljice snijega sjati i blistati nekim modrikastim
i crvenkastim sjajem. Pogled na cijeli obzor, gdje se
gubi i bijela površina zemlje, i sunce, i daljina neba,
pružao je nešto tako zanosno i ujedno čisto, da se
taj doživljaj ne može nikada drugda doživjeti. Iz sve­
ga je izbijao i osjećaj dobrote, i osjećaj blagosti, i
zdravlja, i snage — osjećaj svega onoga, što je potre­
bno, da bi čovjek mogao dalje živjeti, i da bi mogao
biti dobar. Takve sam vidike dosad u se usisavao sva­
ke zime. Ovakva jedna zima izgubljena je sad zau­
vijek. Ne znam, da li ću bez nje poći u proljeće s osje­
ćajem snage i zdravlja, kao dosad — ali se bojim, da
ne ću nikako pronijeti osjećanje dobrote.

183
NA DAN SV. M A T I J E (1 942)

» S V E T I M A T I!A LE D R A Z B IJA «
(U z rita m S e n o in e p je sm e * 0 U S K R S U • )

Nad zimskom bjelinom vjetrića dah:

— Ne kopni, ne tali se, stani!
Pod usjeve pšenice prodire plah,
I trese injem na grani.

I šapće: Ne klijaj, ne niči, ne zri,

Ne pupaj, ne rasti, ne zori!
U klici nek ostanu pupovi svi,
A zemlja u ledenoj kori!

Iz crnice vlažne će niknuti vlat,

I klasje će roditi žitom,
A gladnom će bratu ga oteti brat
I podati lupežu sitom.

Svu zemlju će čovjek — zelen i cvijet —

Uprljati krvlju i blatom.
Sto bujniji plodovi, to duže će svijet
Roditi mržnjom i ratom.

Duboki nek snjegovi pokriju tie,

Duž njiva, gradova i sela.
Kad gadan je život, nek ogrli sve
Sm rt prekrasna, prečista, bijela!

184
 HIMNA

One noći, kad su nas hvatali, začuo je Branimir

razgovor između agenata:
— Tolike svjetle i učene glave, pa same hrvatske
izdajice. No mi ćemo ih pritisnuti, pa će kasnije ra­
diti i za nas!
Riječi su uvredljive, ali želimo, da ih Branim ir što
češće i što tačnije ponavlja, je r iz njih crpam o nadu,
da nas ne će ubiti. Zasebno je pitanje, kakvi ćemo
izići odavde.
Veseli Rade pjeva u svojoj tuzi kajkavsku narod­
nu pjesmu:

Mi pak ostanemo, kuker smo b’li:

Jeđnega srca, jedne misli!

Ona je postala našom himnom. Potiho je intoni­

ramo, kad god mine kakva opasnost. Ne, mi se ne
ćemo mijenjati! Mi doduše nismo u svemu jedne mi­
sli, ali u odnošaju prem a krvnicima jesmo.
Cio postupak ustaških vlasti prem a nam a očito je
promišljen. V jerojatno je, da nas — b ar ne sve — ne
kane smaknuti. Ali je jasno, kako hoće da nas izmr­
cvare duševno. N am jerno skrivaju pred nam a naj­
gore oblike svojih postupaka, no uvijek nam dadu na­
slutiti, što se događa iza onoga, što nam je dopu­
šteno vidjeti. Ne prijete nam otvoreno smrću, ali
nas često dovode u položaj, kad mislimo, da je sve­
mu kraj. Naoko su pristojni, pa se iz izraza njihovih

185
lica osjeća, kakva su ona u časovima, kad se na nji­
m a zrcale njihovi pravi nagonif Uostalom, povjerenik
Luburić je to u času iskrefiSfftr i sam rekao:
— Pazite, da na vas ne nahuokam svoje ljude!
Naša je nastam ba udešena vrlo vješto. Stanujem o
u drugom katu bolničke zgrade, nas četrdeset. U p r­
vom k atu ispod nas, na stepenicam a, postavljena je
straža, a u sobam a toga kata nalazi se koja stotina
ustaških novaka. U prizem lju su uredi s kuhinjom , i
samice za one, s kojim a je određen o štriji postupak,
Što koji put, za vrijem e dok je tko od nas u hodniku,
stražaru ispod nas odapne puška, to je sam o slučaj.
Što nas, p ri kratkoj šetnji, gledaju užarene, grozniča­
ve oči zatočenika u samici, i to je njegova krivnja,
je r ne bi smio n a prozor, š to se katkad ustaše u p r­
vom k atu toliko uzvrpolje, kao da će provaliti do
nas, to je sam o razularenost neodgojene mladeži.
O djeljuju nas od ostalih dijelova logora. Ne pu­
štaju nas u dvorištu m eđu druge zatočenike. Valjda
ne žele, da se porazgovorim o bilo s kime. Pa ipak,
unatoč svemu njihovu nastojanju, stvara se bez ri­
ječi, bez dogovora nijem a zajednica između svih lo­
goraša m eđu zidinam a kaznionice. Vidimo, osjeća­
mo, znamo, da tamo, nedaleko nas, dolaze i odlaze
bez traga stotine i tisuće ljudi, i da između nas i njih
nem a razlike. J e r svi stojim o p red istim pitanjem :
hoćem o li odavde izići?
I zatim : ako iziđemo živi, da li ćemo ostati pokor­
ni, ponizni, ili ćemo i dalje ostati b a r duhom zajed­
nica — ali ne za patnju, nego za o tpor i borbu?
N eka razlika između nas i jednog dijela zatoče­
n ika doduše ima. Kažu neki, da m i i obrtnici u dvo­
rišnom paviljonu dobivam o nešto bolju hranu. Već
više dana dobivam o samo krum pirovu juhu. Zamolili
smo, da nam , za prom jenu, dadu kuhana, neoguljena
k rum pira, koliko bi ga inače pripadalo svakome u
juhi. Dali su nam po tri osrednja kom ada. Jedan dio
zatočenika prim a samo dva komada.

186
 Između nas i njih ima dakle razlika. Ona bi se da­
la označiti veličinom jednoga krum pira. A između nas
i onih, koji nas ovdje drže — čitav je beskraj.
Pjevamo potiho našu himnu, ali znamo, da bismo
je morali nešto izmijeniti. Ne, mi ne ćemo ostati, ka­
kvi smo bili!
 RAZGOVOR U NOĆI

Na rešetkama noć kasna i bez sna,

Probija zima tankim ogrtačem,
Kašljanjem zvuči prostorija tijesna,
Iz susjedstva se netko glasi plačem.

Bunovne slike nadiru bez reda:

Dom rodni. Orah. Majka — još te mlada,
A neki dječak uporno me gleda,
I tiho šapće, kao da se jada:

— Prostrujala su četir' desetljeća,

I davno si me nadvisio stasom;
Iako ti je glava, noga veća,
Ista nam boja i sad zveči glasom.

Već minula su četir’ desetljeća,

Što ti me svijetom svuda vodit poče.
Prvoga puta tko se jošte sjeća?
A lutanje se naše još ne doče.

Kroz škole si i crkve, biblioteke,

Kraj zgrada, slika, ljudi, spomenika
Ti tjerao me poput zvjerke neke,
Željan saznanja i novih vidika.

Hoteli, krčme, iznajmljene sobe,

U vlakovima noći probdivene,
Gradovi, sela, krasote, rugobe —
Kroz zlo i dobro vukao si mene!

188
Covještvo, pravda, misija poštenja,
Stvaranje, znanost, zanos, svetost rada —
Neprestan napor, teška iscrpljenja,
Kad cijelo biće od slabosti pada.
Svršetak: nešto glasa, i sjedine,
I zavidnici, mržnja, jal i spletke,
Klonulost, umor, talasi gorčine,
I smiješnost svega, logor, i — rešetke/«

II
Muk. Kasna noć. Stražarski stupaj kruti.
Nemoćni suhi kašalj ječi sobom.
Ko da je kroz san dječji glasić čuti:
»— Pođeš li opet, ja ću ipak s tobom!«
 JE DAN PROLJETNI DAN

U ju tro je sunce izišlo veliko i blistavo, obasjava­

jući rum enilom nadaleko i naširoko sve oblačiće na
istoku. Slika je njegova izlaza — s dijelom Save i
obrisim a Bosanske G radiške — tako neobična i tako
nepojm ljivo lijepa, da zastajem o u svim našim ju ­
ta rn jim poslovim a, okupljam o se oko prozora i gle­
damo.
Vani je još hladno. Ali znamo: to će lijepo i ve­
liko sunce p red podne toliko u grijati sobu, da ćemo
sm jeti otvoriti prozore prem a Savi i nadisati se, m a­
k a r i zatvoreni, čista zraka.
U noći sm o čuli pucanj topova s ove obale Save,
u neposrednoj blizini logora. To se nastavlja i u to­
k u prijepodneva. Ali sm o se već na sve toliko priučili,
da nam se to p ričinja kao kakvom dječjom igrom:
čujem o zvuk, ali ne vidimo cilja i ne možemo stva­
ra ti suda o tom e, što ta pucnjava znači. A ovo ju tro
i ovo prijepodne toliko su divni, d a u čovjeku sve
nešto klikće. Osjećamo, kako će uskoro stati izbijati
mladice iz pupova n a šiblju pok raj Save. Javljaju se
i rode, brčkajući u bari k raj kaznionice i turajući
svoje kljunove duboko u vodu. K rekeću žabe pokraj
rijeke, a lađari i splavari kreću se njom e nekim svje­
žijim kretnjam a.
Sve se više podiže sunce, a sve je jasniji pogled na
sve stran e obzora. On je s južne i sa zapadne strane
om eđen Kozarom, sa sjeverozapada i jugoistoka za­
tv araju ga šume i ravnice, dok prem a sjeveru vidimo

190
sjenu Psunja. I sve to, u ovaj proljetni dan, kao da
hoće da kliče od pustopašnoga veselja. Na cesti, po
nasipu Save, gledamo ljubavne parove i čujemo cvr­
kut ptica po rijetkom drveću.
Već prilično rano stali su zatočenike puštati u
dvorište. Izlazili su u grupama, zastajkivali. Neki su
i posjedali po goloj zemlji, na m jestim a otvorenima
prem a jugu. O trcani su i zapušteni, a njihovi pokreti
odaju iscrpljenost. Ali u ove proljetne časove čovjek
zaboravlja sve to i vidi ljude, koji uživaju u toplini.
Mjesece su i mjesece u svojim izbama čekali na nju,
i sada joj se, u ovome dvorištu, predaju sasvim.
Slika se dvorišta brzo m ijenja. Izm jenjuju se gru­
pe zatočenika, a i njihovo držanje. Najduže sjede
obrtnici ispred svoga paviljona. Skidaju košulje, gri-
ju se i trijebe uši. Ali ni ta slika ne kvari općeg ra­
dosnog strujanja, što ga je među ljude unijelo
proljeće.
M ijenja se i slika obzorja. Sunce je već visoko na
nebu, i naši se prozori mogu otvoriti širom. Pucnja
va je topova prestala, ali se ispod Kozare i po njezi­
nim obroncima — gdje smo mogli naslućivati sela
— stao podizati dim. Kao da je najprije netko po
vrhuncima zapalio krijesove, a zatim su se svi ti
krijesovi spojili u jedan veliki kriješ. Velik dio pla­
nine zastrt je gustim dimom, kao, oblakom. Tamo
su naselja onih, koji ne će da priznaju ustašku vlast,
a tamo su i borci protiv nje.
Gore sve više daleka sela. No do nas ne dopire ni
najm anji zvuk — niti pokllik boraca, niti jauk ranje­
nika, niti m ukanje krava. Vidimo u taj veseli i sun­
čani proljetni dan samo dim, koji se diže iznad svega.
Kao da je sve to samo dio veličanstvene slike.
Odmah iza podneva doveli su u logor novu grupu
zatočenika, oko pedeset njih. Postavili su ih, kao
obično, u dvoredove, upravo ispod naših prozora.
Na ovom proljetnom suncu griju se i oni. Neki su i
posjedali po zemlji. Dječak od dvanaest, trinaest
godina sjeo je uz starca od preko sedamdeset. Po
crtam a lica i ruku kao da pripadaju različitim stale-

191
žima. Im a m eđu njim a seljaka, radnika, učenika, in­
telektualaca.
Odjednom dođe p red n jih nekoliko ljudi u bije­
lome. Zatočenici su se m orali postaviti u redove i
otvarati Mače, a ljudi u bijelom stadoše ih opipa­
vati, p retražu ju ći osobito ona m jesta, gdje rastu
dlake. Kroz prozor n e dopiru do nas nikakve riječi,
pa n e razbiram o, u čem u je stvar. No doskora vidi­
mo, kako se svi — od n ajstarijeg d o najm lađeg —
m oraju svući do gola. N jihova odijela odvoze u ne­
kakvim kolima, valjda d a ih očiste od uši.
Prolaze tonli poslijepodnevni sati, a grupa ljnHi -
isdod naših prozora raka, gr-i* ^
iela. S toii tako, ili »sjedi, n jih pedesetak, potpuno
golih, gledaju, svoju golotinju, a iz dvorišta i kroz
prozore gledaju ih sto tin e ljudi. No u ovo sunčano
poslijepodne ne čini se ni ovo n išta neobičnim . Tek
vidimo, k ak o stara c od sedam deset godina želi sa­
kriti dijelove tije la ispod pojasa, d a ga ne gledaju
dječaci. Neki s u od m aram ice napravili ovoj, drugi
polijegaše n a trb u h , treći nastoje da neke dijelove
tijela p rik riju rukam a.
Prolaze poslijepodnevni satL P ostaje hladnije. Za­
tvaram o prozor. Logoraši se iz dvorišta povlače u
svoje nastam be. Dim n a Kozari još se uvijek diže
uvis.
N askoro će danu b iti k raj. Svučeni zatočenici još
nisu dobili odijela. Zebu n a suncu — koje već ne
grije.
Zapada sunce — veliko, crveno, blistavo — i
obasjava p osljednjim zrakam a prozore u selu neda­
leko kaznione. N a K ozari još uvijek dim . Nekoliko
ljubavnih parova na klupam a pokraj Save. Pedeset
golih zatočenika dršće od zime.

192
 POS L I J E VI Š E MJ ES ECI

Prvih dana, dok smo još bili tjelesno sačuvani i

čisti, spopadalo je pojedince malodušje. Svaki su
dan očekivali, da će biti pušteni, i očajavali su, kad
do večeri nije došla obavijest, da mogu kući. Padali
su čak i prijedlozi, da se pišu nekakve molbe za po­
milovanje. Bilo je muke, dok su otklonjeni.
Prolaze dani i mjeseci, i mi smo sve slabiji. Odi­
jela su nam otrcana, vise na nam a kao na kolcima,
a koža n a licu isto talko. Pa ipak, bolest m alodušja
pojavljuje se sve rjeđe, ća k i oni, koji su ispočetka
bili nervozniji, sad bi s gnjušanjem odbili svaku po­
misao, da mole za milost. Može se utvrditi: koliko
smo tjelesno slabiji, toliko je duh otporniji. Možda
bi se to dalo rastum ačiti čisto fizički: što je priti­
sak jači, to pritisnuto tijelo postaje tvrđe. Ne, krvnik
ne sm ije uživate u spoznaji, da nas je slomio!
Raspršile su se iluzije o tome, da će boravak u
logoru biti sasvim kratak. Isto tako više nitko ne
vjeruje, da su logori privrem ena boravišta. Spoznali
smo jasno i bistro: ovamo dolazi onaj, kojega žele
m aknuti sa s v i j p t a . I z l a z a k o d a v d f t jest a
pravilo je: sm rt. Z atočeništvo su veli zato, što ne
žele, d a izravno pobiju toliko ljudi, nego ih odstra­
n ju ju na druge načine: gladovanjem, zimom, zara­
zama.
Pa ipak — među nam a ne vlada strah. Dolaze do­
duše razdoblja klonulosti, kad bi čovjek htio, da se
sve to svrši, m akar kako. Očajno je gledati ustaška

13 Bijeg od knjige 193

lica, povorke zatočenika u dvorištu, slušati noćna
prozivanja.
Trenuci m alodušja prolaze hitro. Ovakva klonu­
lost sp opada sad jednoga, sada drugoga, ali je na­
stojim o ukloniti, zajedničkim silama. Brzo uspijeva­
m o u tome, je r sm o uglavnom svi već pregorjeli
naše malo, individualno »ja«, te u svome slučaju gle­
dam o samo pogažena, povrijeđena čovjeka. Može se
lako dogoditi, da izgubimo to naše neznatno »ja«, ali
treb a spasiti čovjeka. I kad se osjetim o dijelom toga
čovjeka, postajem o jaki, s osjećajem nepobjedivosti.
Taj čovjek nism o sam o mi, u S taroj G radiški, nego
i oni preko, n a Kozari, i svi ostali, zasad još ra š tr­
kani, po našim selima, gradovim a, šum am a. Taj čo­
vjek — to su borci n a različitim bojištim a, b ran ite­
lji p red Moskvom, u Africi — svi oni, o kojim a nešto
doznajem o i ovdje, i koje s napetošću pratim o, gle­
dajući u svakom njihovom napredovanju i uzm aku
upravo naš, lični udes.
Osjećaj klonulosti spopao je nenadano Krešu.
N ije m u ni do čega. Ne m ari za život, i nije m u više
stalo do pobjede, n iti do krvnikova poraza. Jedno­
stavno hoće da um re. Počeo je štrajkovati glađu. I
je z iv a se na to, da im a još drugova, koji tako misle.
Misliti ovako — znači već porem ećenost uma.
štrajikovati glađu ovdje, gdje sm o neprestano gladni!
M oram o pohrliti do njega, da ga dozovemo k
svijesti:
— Oni su nas poslali ovamo, da ovdje »mremn.
Prema~Tome je jasno, da nam je glavni zadataka—
da ostanem o živi!

194
 SAVA

Vidio sam Savu na svima dijelovima njezina toka.

Bio sam na oba njezina izvora — na izvoru Savice,
koji se bučnim i snažnim slapom baca iz stijene u
provaliju, i na izvoru Nadiže, gdje kao da iz živa
kamena izbija mlaz ledene i bistre vode. M otrio sam
je kraj Podkorena — usku, plitku, bistru —, prela­
zeći je na gazovima lako i brzo, a znao sam se u nju
zagledati i s Kalimegdana, široku, jaku, s parobro­
dima i splavima, sličniju m oru nego rijeci. Vidio
sam je razlivenu uz različita m jesta Slavonije, ali
sam je isto tako prom atrao, kako se teško probija
kroz hridine blizu K ranja i Krškoga. Divio sam se
njezinoj čistoći u K ranjskoj Gori, ali sam se zagleda­
vao i u njezinu m utnu, crnu površinu iza Trbovlja.
U svima dijelovima svoga toka pričinja mi se
Sava kao drago biće, koje poznam u tančine. Možda
je tome najviše pridonijelo osjećanje, što pogled na
nju sačinjavaju dio svagdašnjih vidika iz moga do­
ma. Kod kuće pogledam prem a savskoj ravnici čim
ustanem, i vidim, kako se bijela i krivudava rijeka
vijuga prem a jugoistoku. Taj je vidik postao sastav­
nim dijelom m ojih dana — potreban ujutro kao umi­
vanje, kao udisanje svježega zraka.
Sad sam opet na Savi. Gledam je doduše kroz re­
šetke, ali mi je sasvim blizu, tek desetak koraka da­
leko. Ali ovo nije više ona Sava, koju poznam. Vi­
dim je ovdje potpuno drugačiju, u slikama, koje se
mijenjaju, iznenađujući svojom neobičnošću.

13* 195
 Onih dana, ikad sm o došli ovamo, nism o je prepo­
znali. Znali smo, da je to Sava, ali je bila bez oblika,
a njezina voda žuta, odbojna. Bila se razlila svuda
naokolo oko kaznioničkih zgrada, p a nism o znali,
gdje jo j je korito, da li teče s juga, sa sjevera ili s
istoka. Svuda m irna i bez pokreta, bila je sličnija
b ari nego onoj živoj i svježoj Savici. Iz n je su stršili
ogoljeli jesenski grmovi. K raj nje, po nasipu ispod
kaznioničke zgrade, vukli su ko n ji po b la tu zama-
zana kola, a prolaznici su jedva koračali po raskva-
šenoj zemlji.
Ali se ona postepeno slijevala u korito, i već ne­
gdje početkom prosinca vidjeli sm o je kako užurba­
no teče izm eđu izgrađenih nasipa. Ni tada, kad je
bila sasvim pripitom ljena, n ije bila jednolična. Bilo
je dana, kad je bila b istra i glatka, a bilo je i takvih,
kad su njezine vode bile m utne, i kad je v jetar uzbi­
bao njezinu površinu. Ovdje, na njezinu donjem to­
ku, mogli sm o svaki dan p ro m a trati parobrodiće ili
m oto rn e čamce, k ako ju re niz vodu ili uz vodu, do­
čaravajući nam slast putovanja i slobode, ljepotu
svega, što čovjek iza ovih zidova može tek, poželjeti.
Beograd, Carigrad, Crno m ore, K aspijsko m ore, Vol­
ga! — Gledali sm o u ran a ju tra , kako se po njoj u
svojim čam cim a voze seljaci i seljakinje n a trg u
B osansku Gradišku, a nedjeljam a i n a misu. M otrili
smo splavare, kako dolaze iz daljine, otpočinu m alko
ispred naših zgrada, p a doskora kreću dalje. Vidjeli
smo p rek o n je m inaret, osluškivali glas mujezina,
stvarali u m ašti slike o u n u tra šn jo sti dubokih šuma
po Kozari.
Ali je došla zima, i svega je toga nestalo. Sava se
stala sm rzavati. P onajprije uz k raj, a zatim sve više
prem a sredini. Jednoga ju tra osvanula je sva pokri­
vena ledom. Taj je postajao sve tvrđim . Ćim se po­
javio, m aknuli su pontonski m ost između S tare i
B osanske G radiške, da ga ne odnesu sante. Prom et
se neko vrijem e stao odvijati čam cim a, koji su se s
m ukom probijali izm eđu kom ada leda. No doskora
je prestalo i to, i Sava je bila sva zam rznuta. Doskora

196
su je stali prelaziti pješke — najprije djeca, a onda
i odrasli. Kad je zatim zapao dubok zimski snijeg,
pokrio je i zam rznutu Savu, i od nje se već nije vi­
djelo ništa, nego se pričinjala kao široka, ravna, sni­
jegom zavijena cesta između dva kosa zida nasipa —
kao da je čvrsto okovana, ne mogući dahnuti.
Nekolikp smo mjeseci bili tako bez naše Save, ne
videći kroz rešetke od nje ništa živo i pokretno, već
samo bijelu površinu između nasipa. Onda je naglo
došlo proljeće, i jedne je noći stalo strahovito pra­
skati. Bilo je to uoči sv. Matije. U jutro smo vidjeli,
kako se led na pojedinim m jestim a pomiče, a o pod­
ne se već kretao cijeli bijeli ledeni pokrov vode. Do­
skora su se viđevale samo pojedine sante, a za par
dana nestalo je i njih. Sava je opet slobodno i lepr­
šavo hrlila svojim tokom kao da se snažnim zama­
hom riješila svega, što ju je sputavalo kroz mjesece.
No Sava ne će da m iruje ni sada. Nek,oliko je da­
na tekla između nasipa. Na njoj su se pojavili čamci,
pa i k oja splav. No s nadolaskom proljetnih voda po­
stajala je sve višom, dospjevši do vrha nasipa. Zatim
se stala razlijevati po cijeloj ravnici naokolo, prodi­
rući gotovo svuda, kam o iz kaznionice dopire pogled.
Njezini su rukavi daleko dspod padina Kozare. Bo­
sansku je Gradišku razdijelila u dva dijela. Kaznio-
ničke su zgrade toliko odijeljene od kopna, da se
čini, kao da su n a nekom otoku, koji sa suhim veže
samo tanka pruga ceste, koja se uzdiže nad vodom.
Kuće obližnjih sela pričinjaju se sada kao zgrade na
nekim otocima, a stabla, što strše iz vode, naliče
predveče na neke sablasne životinje, što mračno vire
iz vode.
Dolazi proljeće. Osjećamo ga po toplini vjetra,
po suncu, po pticam a, koje su se vratile, a i po mi­
risima. Sve se uzbuđuje, pokreće, samo je Sava raz­
livena, kao da se ne kani vratiti u korito. Uostalom,
to već i nije Sava, nego more. Njezini nasipi po ne­
gdje izviruju kao tanke, bijedne pruge. Kamo god
segne pogled, vidimo sam o vodu. Na zapadu joj vi­
dimo kraj ispod Kozare, a na sjeveru dalek,o u nekoj

197
šumi, gdje se gubi linija ceste. Sam o sm o m i — s
m inaretim a Bosanske G radiške — ostali u sredini
kao golema ukleta lađa. Autobus, koji vozi iz Okuča-
n a u B an ju Luiku, po uskom pravcu ceste, opkoljene
vodom, p rič in ja nam se nekim čudnim bićem, koje
dolazi iz stranoga nam , nepoznatoga svijeta, da nam
se začas pokaže, p a opet odleti u nepoznato.
A mi, n a našem otoku, doživljujem o s našom Sa­
vom čudne, neobične prizore, neočekivane u njiho­
voj ljepoti, i uvijek nove u njihovoj raznoličnos'ti.
Im a dana, sunčanih i toplih, kad je cijela voda,
pod sjajem proljetnoga sunca, kao jedno jedino gole­
mo zrcalo, koje se nadaleko sjaji srebrnim sjajem .
U njem u se ogleda i susjedni nasip, i kućice na n je­
m u, i ljudi, k o ji po njem u prolaze. Svako drvo u toj
razlivenoj vodi gledamo u dvostrukoj veličini, je r se
ono i njegova Slika sp aja ju u jednu cjelinu, divnu
u njeziinoj sim etričnosti. Šumica s tankim , ravnim i
visokim stablim a, daleko ispod Kozare, pričinja se
u tom e ogledalu kao niz dugačkih, tankih likova, ču­
desnih po tom e, što se ne zna, gdje je drvetim a ko­
rijen, a gdje vrh. Široki grmovi različitih oblika, što
se opažaju p o obzorju, stršeći iznad površine, priči­
n ja ju se u odrazim a razlivene rijeke kao dijelovi ne­
ke čudne, sablasne m ornarice, koja se uputila u svi­
m a pravcim a. A obronci brda, k o ji se spustiše do
vode, kao d a su strm e obale nekog nepoznatog m ora.
U ove dane p roljeća i sjaja, kad ni najm anji da­
šak v je tra n e uznem iruje savsku površinu, osobito
su lijep a kasna poslijepodneva. Sunce će naskoro za-
ći negdje za Kozaru, a njegovi posljednji dugački
traci odsijevaju se iz razlivene Save u stotinam a bo­
ja. Ali n ad svim bojam a prevladava crvena — kao da
se ražario cijeli obzor —, a kuće nedalekog sela,
opkoljenog vodom, p rič in ja ju se u žaru večernjeg
rum enila k a o dio Venecije. No boje su tako čudesne
i jark e, da se sve to, kroz rešetke, čini više snom
nego stvarnošću. A pogotovu se snom čini vidik p re­
m a zapadu, prem a suncu ko je tone, te se u rum enilu
vode o drazuju i nasipi, stabla, i sam otne kuće.

198
 No kad sunce ode, te opet zahladi, sinka se pot­
puno mijenja. Nestaje boja, nestaje čarolija. Razli­
vena voda kao da postaje mutnom. Počinje duvati
vjetar. Valovi postaju velikima, kao na moru. Osje­
ćajući vani fijuk vjetra i gledajući uzbibanu površi­
nu, kao da se najednom nađosmo na kakvu veliku
parobrodu, koji plovi u daleke krajeve. I kao da više
nismo zatočenici pod stražom, već kao da je cijela
naša soba samo prostorija na lađi, s kojom slobodno
putujem o u daljine.
Gledamo tako kroz rešetke našu Savu u njezinim
promjenam a i uvijek novim ljepotama. Gledamo je
i zaboravljamo katkad, gdje smo. Nema knjiga, ne­
ma listova, nem a građe za razgovor — a nam a ipak
nije dosadno, jer imamo pred očima toliko divnih i
rijetkih prizora. Gledamo Savu, i kao da osjećamo,
koliko je ona naša, i kao da nam upravo nam jerno
pruža sve, što nam daje. Gledamo u nju i pokušava­
mo čak stvarati i nek,e zaključke:
— Kao što je Sava vlastitom snagom u p ar dana
skršila okove, što joj ih je postavila sila leda, tako
će biti skršeni i naši okovi!'
— Čovjek, gdje bio da bio, nosi svoju ljepotu sa
sobom. On je može pronaći i u blatnoj vodi razlivene
rijeke.
— Tko zna m otriti oko sebe, naći će u svakome j
kutiću svijeta nešto, čime će moći ispuniti prazninu /
svojih dana. ’
— Čovjek, ostaje slobodan, dok se sam takvim
osjeća!
Filozofiramo tako, a osjećamo, kako je sve to pli­
tko. Prizori, što ih gledamo, toliko su bogati i razno-
lični, da se ne dadu svesti u granice obične pouke.
Toliko smo svladani ljepotom, da na časove čak i ne
žalimo, šito smo dospjeli ovamo — jer inače svega
toga ne bismo bili doživjeli. Uvjeravamo sami sebe,
da je to tako, ali se onda u nutrini javi nekakav grč.
Ostavljamo prozor s rešetkama, da u nagloj šetnji
po sobi prigušimo nešto, što bi moglo provaliti.

199
 PORUGA VREMENA

Ognjišta naša ostala su pusta,

A njihov pjesnik plamen vatre širi.
Problijeđjela su lica. Nijema usta,
A studen vjetar nad zgarištem piri.

Redovnik izbu zamijenio mačem,

Svećenik mržnju mjesto mira hvali,
Umjetnik bijednik priklanja se jačem,
Graditelj bijesno tuđe kuće pali.

Ratišta, logor, kundak, bodež, jame.

Ništeć i lomeć, ko sablasna čuda,
Stvorenja nova izviru iz tame,
A mjesto Krista podigo se Juda.

Rumeni traci na obzorju gore

I od čas do čas primiču se bliže.
Da li je ovo prisjaj bliske zore.
IV plamsaj nove vatre, što se diže?

200
 VRATA

Kad čovjek prvi put ulazi u ovakve prostorije, i

ne opaža vrata: kao da prolazi kroz prostor bez za­
preka. Istom kad se ona za njim zatvore, počinje sve
jače osjećati tu granicu između sebe i cijeloga osta­
loga svijeta.
Prvi su časovi, pa i prvi dani, još nekako nestalni,
čovjek se ne snalazi, ne može pravo vjerovati, da se
našao tu. Uvjerava sam sebe, da će se sve brzo svr­
šiti. Kad se god ona otvore, misli: sad će evo netko
doći, da javi, kako možemo van. I prolaze tri, četiri,
pet, osam dana, dok konačno ne spozna, da su ta
vrata čvrsta i stalna, i da su tra jn a međa, preko koje
se ne može prijeći.
Vrata, bezbrojna vrata! V rata u policijskoj ispo­
stavi u Ilici — obična vrata u nekadašnjem stanu za
iznajmljivanje. V rata na Savskoj cesti, s rešetkama.
Vrata u Jasenovcu, obična vrata verande. V rata u
Staroj Gradiški, velika bolnička vrata. Pa opet vrata
na Savskoj cesti, s luknjom u sredini, kroz koju
u nutra viri stražar. V rata svih boja i oblika, ali uvi­
jek, s istim obilježjem: ona su granica između nas i
svijeta. Uzdižu se pred čovjekom kao nešto gloma­
zno, simbolizirajući u sebi odnose među ljudima.
Ovdje, u zatočenju, mi doduše smijemo prolaziti
kroz sobna vrata u hodnik i u sobu na drugoj strani.
Stražar je dolje, na stubištu, ispod nas. Ah ta vrata
ipak zadržavaju neku magičnu moć. Nisu običan dio
kuće, već su uz njih vezana mnoga naša uzbuđenja

201
i potresi. Uvijek čekamo sa strepnjom , tko će se na
n jim a pojaviti.
Znamo radosno čuvstvo, kad se n a njim a pokaže
B ranko — koji je ložač peći u drugoj sobi —, da iz
naše sobe uzm e željezo za ugljen: k ad kaže »dzi«,
cijela se soba razvedri od njegova posm ijeha. Kad se
na n jim a pokaže drugi B ranko, — koji n a slobodi
liječi djecu, a ovdje starce —, iz m irnog izraza nje­
gova lica ulazi sm irenje i u stanovnike ove sobe. Zna­
mo doba, kad će k roz njih proći prvi Ivo, d a sa smi­
ješkom u pita: »Kako ste?« Pogađam o po koraku,
k^ko se približava drugi Ivo, da u brzu hodanju p re­
leti svu sobu, s upitim a: »Kako si M arko? Kako si
Frane?«, did da napravi novu šalu. Veselimo se, kad
se n a n jim a pojavi sa sm iješkom Janko, ili Rade koji
je zbog b rad e ovdje postao sličan M eštroviću.
Ali se na vratim a p o javljuju i drugi, koji m eđu
nas ne unose sm irenje. O bično se nenadano na njim a
pokaže povjerenik, i m i nikad ne znamo, da li će
progovoriti blago, ili će iz njega provaliti bijes. Na
n jim a se ja v lja ju u stašk i časnici, uvijek s nekim no­
vim planovim a, kojim a rem ete naš ustaljeni način
života. S tih vrata prozivaju ustaški dočasnici im ena
onih, k o ji m o raju izići, a d a se n e zna, kuda ih vode.
~*"Vrata, V rata! V rata, k o ja vode u slobodu, u život,
u d alje zatočenje, ili u sm rt! I tko će znati, što je n a­
m ijenjeno onome, tko na poziv u staša m ora kroz
njih ? A ipak željno očekujem o, d a se jednom otvore
i za nas!
Prvi su se p u t otvorila, k a d je povjerenik prozvao
Antu, i povezao ga svojim autom . Mislili smo, da ga
je poveo kući, a za tri se m jeseca vratio iz Jasenovca,
izmučen i bjedniji nego ikad. S m jestili su ga u samicu,
iz koje više n ije izišao. O nda su se otvorila pred
Dušanom, a da nism o ni vidjeli, u kom e je sm jeru
pošao. Za p a r nas je dana i on, p ri šetnji, pozdrav­
ljao iz samice. S najviše radosti prošli su kroz njih
N anko i grof, uvjereni, da idu u bolju nastam bu.
Prolaze m jeseci, a m i sa sve više uzdrhtalosti gle­
dam o u t a vrata, k ao d a od n jih zavisi, što će biti

202
s nama] Već je polovica prvotnih drugova otišla. Svi
su kroz njih prolazili uzbuđeno, i ne gledajući ih,
kao da se boje, da bi se naglo mogla zatvoriti.
Vrata, Vrata! I za nas su se otvorila, na sam
Uskrs. Došao je povjerenik i rekao nekoliko utješnih
riječi. Brzo smo stali kupiti stvari, potiho prom rljali
našu himnu, a drugog smo ju tra krenuli prem a Za­
grebu. Došli smo na trg Kulina bana, pred veliku
zgradu. Dugo smo čekali, a onda su nam rekli, da
moramo na Savsku cestu. I opet su se za nam a za­
tvorila vrata.
Naša je izba malena. U njoj jedna klupa. Neće­
mo moći nd leći. Po zidovima različiti natpisi: Će­
lija smrti, Odavle se ide u sm rt. — V rata su teška,
s luknjom u sredini. Stojimo pred njim a i pitamo se:
kad će se ona za nas otvoriti, i kuda će nas kroz njih
povesti?
 POVORKE

Ispočetka sm o bila sam o četvorica: tri agenta i

ja m eđu njim a. Putem su uhapsili još jednoga, elek­
tričara Juru. Uza sav odnos m eđu nam a, svaki je
sačuvao svoju individualnost, neka obilježja svog zva­
n ja i položaja.
U policijskom autom obilu bilo nas je doduše već
mnogo više, ali se pojedinac n ije ni u njem u sasvim
izgubio.
Ali već n a stu b am a u ćeliju n a Savskoj cesti, idu­
ći jed an za drugim , sačinjavali sm o povorku, u kojoj
je bio odlučan sam o broj, a ostalo uzgredno. I od
toga časa k ao da se u neke neznane dublj ine izgubilo
sve, što čovjeka čini ličnošću, ostale su sam o po­
vorke.
U povorci, okruženi ustašam a, izišli sm o iz kazni­
onice u autobuse, kojim a su nas odvukli prem a ne­
poznatom odredištu. U povorci, gacajući jedan za
drugim , prolazili sm o blatnom jasenovačkom cestom
prem a logoru. U povorci su nas ukrcali u kam ione,
kojim a s u nas odvukli dalje. U povorci sm o išli na
šetn ju i vraćali se u svoje ležaje.
U povorci se ne poziva, nego sam o broji. Pa ako
katk ad i prozovu, redovno iskrive i prezim ena i ime­
na. No to n ije važno. Važan je sam o broj. U povorci
gubi pojedinac lične oznake i lične prohtjeve, a do­
biva obilježja m noštva, kom e pripada. M ijenjaju se
pogledi, š to je povorka veća, to pojedinac u njoj
p ostaje m anji. I sve više p ad a uvjerenje o nekom

204
osobitom značenju našega »ja«. Počinjemo se osje­
ćati samo dijelom velikog ljudskog bola. No koliko
pada osjećaj o vlastitoj ličnosti, toliko raste u čo­
vjeku dotad nepoznata otporna snaga. Kao da u nj
prodire snaga cjelokupne množice, kojoj pripada.
Postali smo dijelom povorke, a svuda oko sebe
gledamo povorke. M otrimo povorke zatočenik^, koji
uz pratn ju teško oboružanih stražara koračaju kroz
blato k svojim nastam bam a. Redaju se pred našim
očima povorke Nijemaca, ustaša, uz pjesm e i povike.
Kroz rešetke vidimo pogrebne povorke na cesti po­
kraj Save. Kroz prozor prem a dvorištu možemo ugle­
dati povorke novih zatočenika. Povorke pravoslavnih
seljakinja, s djecom, dovedenih u noći, po snijegu.
Povorke židovskih žena, doprem ljenih onako, kako
su ih zatekli: u krznenim 'kaputima, u pidžamama,
u cipelicama za šetnju. Povorke logoraša, dovedenih
iz Jasenovca. Povorke žena, djece, muškaraca, što ih
iz logora tjeraju po drva, na čišćenje cesta, na rad
ili u sm rt.
Povorke, i uvijek nove povorke. U snima se više
ne javljaju pojedinci, nego samo povorke: ljudi ispa­
ćenih suhih lica, zamazanih odijela. Sve nekud idu,
idu, bez k raja i smirenja. Cijeli je svijet postao samo
nizom povoraka koje se isprepliću, križaju, sustižu.
U noći, na svome krevetu, u svojoj sobi, htio bih
opet da se snađem u osjećanju, da sam to opet ja,
ličnost, slobodan i nevezan. Ali se taj osjećaj ne će
da vrati. I u snu i na javi uzmiču sve druge slike
pred slikama povoraka — beskrajno dugih povoraka
ljudi s otrcanim odijelima, s ispijenim licima. One
odlučno i nijem o stupaju naprijed, i kao da me po­
vlače sa sobom. U snu ruke kao da se grče, a usta
kao da šapću:
— Počekajte, sam o časak — ja ću s v a m a ----------
s v a m a ----------

205
 PISM O

Mladosti zanos prošao je mukom,

Bez ljubavnog tepanja i laske.
Tek neiskrenost oglasi se s bukom,
Šupljinom zvuči svaki izraz laske.

Mrsko je doba prekinulo kruto

Sve nježno, što nas jedno s drugim veže.
Čovjeka nosi struja — kao pluto
Na omči silne, nevidljive mreže.

Obitelj, djeca, kuća — svi ste sami.

Osjećam tvoju kosu, kako sijedi,
I kako noću, u sablasnoj tami
Uz neizvjesnost duša ti se ledi.

U sate bez sna, kad tišinom noći

Tek zvuk stražarskih cokula zaječi,
/ kašalj bolnih staraca, bez moći,
Naviru nikad nerečene riječi.

Sve dragosti, sva blagost, sve miline

Hoće da prodru snažno, ko bujica —
I ruka, skupiv u se sve topline,
Hoće da draga milu dražest lica.
Al’ nije dražest mladenačkih dana,
Ni sjajnost kose mlade, svijetloblijede,
Već dražest lica brigom navorana,
Beskrajna dražest prama, koji sijede.

206
KROZ STISNUTE ZUBE
 SLOBODA ŠUTNJE

1.

Godine 1892. objavio je Kranjčević u »Vijencu«

pjesm u »Ljudske misli« ((kasniji natpis: Monolog),
s poznatim stihovima:

Pišu se knjige, Gospođe Bože, —

Gotovo manjka evo još malo,
Pa ne ćeš naći mjesta da pljucneš
Od samih knjiga!
I kakve knjige!
Ah, ja ih češće sažalno gledim,
Sjedeć u kutu s dosade puste;
A one gvire u me onako
Kano i djeve, koje su nekad
Ljubljene bile — a sada čame
Ni gospe ni djeve; e ih je sramno
Pustio dragi!

A da; lijepim, spoljašnjim likom,

Jezikom vještim, mislima smjelim,
0 Bože, čovjek izgubi pamet,
1 onda negdje na koncu konca
Rekne ko mnogi djevi koketi
Punanih grudi, oblih bokova:
Ah, ja vas ljubim!
Al dođe časak, i čovjek jadnik
Obično kasno prigodu steče,
Da vidi, kako »o ja vas ljubim«,
Prije pa nego V u talamos liježe,
14 Bijeg od k njige 209
 Odlaže za noć suvišne čare;
Gleda i misli bolno i nijemo:
»Gle, lude mene, ta sve sam ovo
Mogo za manji kupiti novac!«
I tako — zbogom! čare izgubiv,
Želim vam evo jošte jedanput
Slađanu nojcu na policam vašim!
Odvraćam od vas umornu glavu
I volim gledat ulice žive
I burne krčme i drugi koji
Ljudski zvjerinjak, negoli vaše
Učene liste!

P jesnik je tada im ao dvadeset i sedam godina.

Očito je, da je pjesm u napisao u m ladenačkom osje­
ćanju, kako je život sa svojim pojavim a k,udikamo
zanim ljiviji i privlačljiviji od knjiga. Vidi se iz nje,
da je nakon godina, provedenih u školam a i među
spisima, došao do spoznaje, kako iz papirnatoga svi­
je ta tre b a pobjeći m eđu ljude, u prirodu. Ti su sti­
hovi nikli iz doživljaja, što ga p rije ili kasnije pozna
svaki čovjek, kom e je udes m jesto stvarnoga života
nam etnuo surogate. Po tom e svome osnovnome osje­
ćan ju pjesm a ne bi značila ništa osobito. Kranjčevi-
ćevo. Ali se iz nje dade razabrati i još nešto, za p je­
snika značajno: odvratnost prem a kpjiževnosti, kak­
va se u našem u vrem enu sve više jača kao jedno od
obilježja suvrem ene civilizacije.
K ranjčević je pisao teško. Da se to dokaže, nije
se potreb no pozivati n a zapiske njegove žene, već to
pokazuje i pogled n a njegov cjelokupni rad. Četiri
nevelike knjige njegovih sabranih djela znače opse­
gom vrlo malo, kad se zna, d a je počeo književno
rad iti već u srednjoj školi, i d a je pisao po prilici
četv rt vijeka. U te četiri knjige im a m eđutim prili­
čan broj stihova, ko ji su više proizvod stihotvorca
negoli plod um jetnika stvaraoca: izazvale su ih raz­
ličite prigode i svečanosti, a ne dublje um jetničke
pobude. Prave, istinske K ranjčevičpvp pjp«;mpr-knjR
su nastale^kaoTzraz n a ju n u trašn jijih dijelova pjesni­
kova bića, možda bi stale u dvije, p a čak i u jednu

210
knjigu. Na njim a se osjeća težina stvaranja. Iz njih
se vidi, kako je njihov pisac u stihovima iznosio svo­
je najotvorenije ispovijesti — sve, što ga je lomilo
i što je vitlalo njime, i čemu je tražio nekakav odu-
šak. Takav Kranjčević — koji je stvarao kršeći vla­
stiti organizam, koji je s mukom i nerado pristupao
k pisaćem stolu — spoznao je već s dvadeset i sedam
godina života, kako u onome, što se zove književ­
nost, ima koješta izvještačeno, lažno, nepotrebno.
Njegove rečenice o 'knjigama zvuče upravo poru-
gljivo:

Gotovo evo manjka još malo,

Pa ne ćeš naći mjesta da pljucneš
Od samih knjiga!

Izraz je tvrd, slika gotovo nepristojna — ali je

njome najbolje označeno čuvstvo, što ga pozna svaki
ozbiljan stvaralac i svaki čovjek od duha p ri pogledu
na ono, što se sve radi i što se sve pruža publici pod
vidom literature. To je doslovce čuvstvo gađenja.
Kod inteligentnijeg se ono čitača očituje kao bi­
jeg od svega, što se javlja u obliku knjige, i iz
čega pam etan čovjek ne može razabrati gotovo ništa
vrednije. Kod stvaralaca pak izrazu je se u nevoljko­
sti, kojom pristupaju književnom radu, i ujedno u
istinskoj nemoći, da u takvu stanju napišu nešto,
čega se kasnije ne će m orati stidjeti.
Poznata krilatica: Nulla dies sine linea — izraz
je zadovoljstva, što ga nad svojim pisanjem osjećaju
ljudi, koji taj svoj rad drže životnom svrhom, i koji
uživaju u tome, da proizvedu što više. Ona je oprav­
dana s obzirom na pojam pismenosti: Tek onda, ako
se čovjek ustrajno vježba u nekom poslu, može se s
vremenom tako usavršiti, te se ne boji, da bi mogao
u svome zanatu napraviti nešto ispod osrednjega. No
prim ijenjena na područje um jetnosti, koja je često
izraz grafomanskih naklonosti osrednjih i slabih pi­
saca, koji valjda nikad nisu osjetili, što je pravo i
iskonsko stvaranje.

14* 211
 Pism enost još ne znači stvaralačku sposobnost;
ona je sam o jedan od uvjeta, da čovjek postane knji­
ževnikom, te obilježuje više tehničku vještinu nego
u n u tra šn ji dar. Shvaćanje, da pravi književnik m ora
svaki dan b a r nešto napisati, odgovara pogledima
mnogih pom odnih pisaca u velikih naroda, koji se
drže pravila, da svake godine napišu po jedan rom an,
ili jed n u dram u, ili zbirku novela — ostajući tako
tra jn o u dodiru s čitaocim a i pobuđujući neprestano
njihovu pažnju i znatiželjnost. Kao ni u prirodi, ni
u um jetn osti se m eđutim ne stvara p rem a nam jeri,
hladnim i proračunanim radom , tačno odm jerenim
prem a b ro ju redaka ili b ro ju m inuta, nego upravo
grozničavim razm ahom si'la, kad su sve snage orga­
nizm a sređeno u jedno, i kad pisac daje iz sebe sve,
n e pazeći n a m jesto, gdje radi, ni na vrijem e koje
protječe. On je katkad sposoban, da u k ratkom raz­
m aku stvori vrlo mnogo, a često ne može kroz duže
vrem ena napisati niti jedan bolji redak.
O načinu, kako pojedini književnici stvaraju, po­
sto ji golem a literatura. U njoj su došla do izražaja
različita stajališta, s kojih se može p ro m atrati stva­
ralački čin. Za psihologiju stvaranja dali su vrijed­
n ih priloga i neki hrvatski pisci, šenoa je u svojim
uputam a, kako treb a pisati novele, prikazao duševni
proces, k o ji treb a proći svaka um jetnina od svoga
začetka do pune zrelosti. Kranjčevdćeva je žena Ela u
svome članku »Moj Silvije« opisala, kako i okolica
može opaziti m uke stvaranja, kroz koje prolazi p je­
snik. K rleža je u svojoj dram i o M ichdangelu p ri­
kazao u n u tra šn jo st stvaraoca — koji se lomi između
osjećanja vlastite nemoći, nevoljkosti prem a radu i
um jetn ičk ih zanosa, u kojim a se pod njegovim ki­
stom s lakoćom podižu novi svjetovi. Sve su to u-
ostalom u nauci toliko raspravljene stvari, da o
n jim a nije potrebno ni govoriti. Ali je p ri tom zani­
m ljivo prom otriti: koliko pisci stvaraju.
Im a književnika, koji su proizveli vrlo mnogo, iz­
bacujući iz sebe svake godine gradiva za velik niz
araka. Im a takvih ljudi i u velikim književnostim a,

212
a ima ih i kod nas. Među vrlo plodne pisce mogu se
ubrojiti, uz ostale, Goethe, Lamartine, Voltaire, Cha­
teaubriand, Balzac, Hugo, Senoa, Gjalski, Novak, Ko-
vačić, Nazor, Krleža. Na prvi se pogled između tak­
vih književnika osjećaju neke bitne razlike.
Im a među plodnim piscima takvih stvaralaca,
koji su iz sebe gotovo nekom vulkanskom snagom
izbacivali uvijek nove knjige ( Hugo, Kovačić, Nazor,
Krleža), a da se nikad ne bi moglo reći, da su neka
od njih nastala s izvanumjetničkih razloga. Njihovi
proizvodi mogu im ati veoma različitu um jetničku
vrijednost — ali se po njim a vidi, kako su stvoreni
s jednakom usijanošću m ašte i raspaljenošću čuv­
stava. U groznici stvaranja takvi su pisci pisali uvi­
jek nova djela, ne gledajući u toku samoga rada,
hoće li u njim a biti sve dobro ili ne će. U takvih je
stvaralaca — kao kod svakog stvaraoca uostalom —
nemoguća autokritika u vremenu, dok pišu. I um ­
jetničko je stvaranje — kao i stvaranja u prirodi —
čin, u koji slabo ulazi refleksija. Ona se javlja tek
naknadno, razvrstavajući uspjelo od neuspjeloga —
ali se i u slabijim djelim a ovakvih pisaca osjeća ne­
što njihovo, što nosi žig svoga tvorca i svoga posta­
nja, po čemu se i ona bar nečim uzdižu iznad osred­
njih knjiških proizvoda pisaca neum jetnika.
Im a i druga vrsta plodnih pisaca, — koji su znali
napisati i stvari prvoga reda, ali su uz njih ostavili
i vrlo velik broj strana, koje su proizvod gole pisme­
nosti. To su pisci, kao npr. Lamartine, koji su bdli
umjetnici, kad su pisali iz stvaralačkih potreba, no
koji su uz to znali proizvoditi i čitljive stvari za šire
općinstvo, samo da bi zaradili potrebne svote novaca.
Slični su im pisci — kakav je u hrvatskoj književ­
nosti npr. po nekim svojim stvarim a Novak — koji
su doduše svu svoju građu doživjeli kao umjetnici,
ali su pisali odviše brzo, ne puštajući, da ta građa
u njima do kraja dozori. Zbog kojekakvih obzira, ili
radi zarade, ostavljali su je u njezinoj sirovosti.
Među plodnim piscima ima i takvih, koji su —
kao u nas na pr. Gjalski — program atski i svijesno na­

213
stojali u nizu djela iznositi poglede n a glavni ja pita­
n ja narodnoga života. Suvrem enici su njihove spise
doduše p rim ali većinom s priznanjem , ali se osjeća
da su takve knjige, i kad su čitljive, više plod vješti­
ne i pism enosti nego izraz dubljih pjesničkih nadah­
nuća. N a prvi ih je pogled lako razlikovati od djela
istih pisaca, koja su n astala s um jetničkih, a ne s
dom oljubnih pobuda. I ona su najbolji dokaz o to­
me, koliko je ispravna misao, da književnik m ora
svaki dan nešto napisati.
Ali im a i pisaca, k o ji pišu iz dana u dan, iz godine
u godinu, nalazeći nakladnika, i čitalaca, i odušev­
ljenih k ritičara, koji ih prim aju, čitaju i slave, a da
uopće ne opažaju, kako njihovi slavljenici nisu niti
jednom u životu osjetili istinsku groznicu, m uku i
rad o st stvaranja. To su oni pom odni pisci velikih i
m alenih litera tu ra, k o ji izdaju pjesm e, rom ane, d ra­
m e, eseje, itd., a d a u njihovim djelim a nem a ni ži­
v ota ni um jetnosti. To su oni m nogobrojni grafoma-
ni, k o ji često uspijevaju da pojam književnosti za­
g ade i čitaocu i pravom e književniku. To su — i u
h rvatskoj književnosti — pisci, k o ji opisuju život,
kojega ne poznaju, i koji opisuju krajeve i ljude, ko­
jih n isu vidjeli ni shvatili. To su literati, koji često
pišu i govore o književnosti, koji je čak k atk ad i
p red stav ljaju, da uopće nikad nisu osjetili onaj unu­
tra šn ji srh, koji prožim a stvaraoca p rije nego što se
d aje n a pisanje. Oni doista ne propuste niti jednoga
dana, d a nešto ne napišu, okušavajući se na vrlo
različitim područjim a. Oni i književnike i čitaoce iz­
nen ađ u ju sm jelošću, kojom krče p u t i kojom prelaze
granice različitih područja kulturnoga života. No sve,
što napišu, samo je ogledalo praznine, i sva njihova
književna proizvodnja izaziva sam o onaj osjećaj, što
ga je u svojoj pjesm i iznio K ranjčević.

214
 2.

Navedeni stihovi pjesme »Ljudske misli« pokazu­

ju, kako je njezin pisac već prije svoje tridesete go­
dine sve skeptičnije gledao na književnost. Iz krono­
logije se njegovih pjesam a vidi, kako je s vremenom
pisao sve manje — iako sve bolje. Ne će njegovoj sve
slabijoj produktivnosti biti uzrok samo u njegovoj
bolesti, već i u činjenici, što je sve bolje spoznavao,
kako je velik dio onoga, što se ljudima pruža u obli­
ku književnosti, nepotrebno i bezvrijedno. Kao svaki
pravi stvaralac, i Kranjčević se s godinama sve više
utvrđivao u mišljenju, kako je istinska um jetnost ve­
lika i uzvišena, i da se ne smije poistovećivati s la­
godnom i površnom pisarijom. Znao je, da književ­
nik mora i smije pisati samo onda, kad ima doista
da kaže nešto, što je značajno ili za njega ili za čita­
oca. čim piše više, nego što ima reći, ili govori nešto,
o vrijednosti čega nije ni sam pravo uvjeren, postaje
ili lažac ili brbljavac. A laž i brbljavost nanose knji­
ževnosti najveću štetu. Zato su u književnosti uz pis­
ce, koji su stvorili vrlo mnogo, isto toliko zanimlji­
vi i književnici, koji su znali šutjeti.
U svojim »Pogledima« iznio je Ante Dukić niz
paradoksa. Među ostalim usprotivio se i običnome
mišljenju, da je šutjeti zlato. On tvrdi obrnuto od
toga: Govoriti je žlato, šutjeti je olovo. No taj Du-
kićev paradoks vrijedi toliko, koliko i svi paradoksi:
duhovit je, jer kida ustaljene nazore. Ali je i sam
njegov pisac očito sum njao u njegovu ispravnost, jer
je i sam pisao malo. Pa dok se, u skladu s njegovom
mišlju, može i priznati, da je vrlo mnogo ljudi po­
stiglo sve svoje uspjehe u životu samo time, što su
znali uporno i beskrajno brbljati, u svijetu je stvara­
n ja svaka brbljavost kratka vijeka i njezinu prazni­
nu prozru svi veoma brzo.
Im a i u stranim književnostima, i u hrvatskoj,
pisaca, koji su stvarali vrlo malo, a ipak, su ostavili
dublje tragove. Među takvim su piscima npr. Rim­
baud, Manzoni, Heredia, i si. Od hrvatskih su pisaca

215
takvi M ažuranić, Vidrić, Palmović, Cesarić, K olar.
N jihova slaba produktivnost nije bila n a štetu n ji­
hovu književnom značenju. Ona je posljedica njihove
u m jetničke savjesnosti: pisali su sam o onda, kad ih
je na to nagonila po treb a stvaranja. Za razliku od
vrlo plodnih književnika, koji su potom cim a p repu­
štali zadatak, d a iz njihovih spisa p ro b eru ono, što
im a tra jn iju vrijednost, ovakvi su slabo produktivni,
pisci taj posao izvršili sami — tj. nisu ni pisali m no­
go stvari, koje će budućnost m orati zabacivati.
U h rvatskoj je književnosti osobit p rim jer šutlji­
va književnika Ivan M ažuranić. On je prestao pisati
m alo vrem ena iza toga, što je napisao svoje najbolje
djelo. N a različita nagađanja o razlozim a te činje­
nice, uzvratio je sin m u V ladimir:

»U njega ne im a želje, đa m isli svoje saopći svi­

ma, on ne nalazi užitka i revnovanja u trci za slavom.
U krugu najužem on je razgovoran, ter tada se vidi,
kako m u je um neprestano u poslu, kako ne im a ni
jedne sfere znanja, u ko ju ne bi gledao zaroniti. Ali
iz toga svijeta svojih m isli on nerado stupa pred
svijet, ko j' se nazivlje općinstvom . Svaki p u t treba
zato neke silno unutarnje pobude, a uz to još vanj­
ske ponuke«.
»Nije li on m eđutim rekao, što je imao reći?«

T ražiti od ovakvih pisaca, da pišu više, nego što

to čine, značilo bi siliti ih d a rade protiv vlastite na­
ravi i protiv čuvstva poštovanja prem a književnosti.
I kod plodnijih pisaca im a dužih razdoblja, kada
p resta ju pisati, da se nakon toga opet vrate stvara­
lačkom poslu (G jalski, Nazor, Krleža). Im a književ­
nika, k oji za vrem ena osjete, kada tre b a d a se po­
vuku iz književnosti, a im a i takvih, koji u njoj pro­
d užuju djelatnost i u vrem enu, k a d je već svima
jasno, da su davno m orali otići u zasluženi m ir. U
svemu tom e im a važnih i zanim ljivih pojava s obzi­
rom n a p itanje: kad pisac treb a da piše i kad treba

216
da šuti. Za književnost je naravno važno samo pisa­
nje, kao jedino vidljiv izraz i plod stvaranja. Ali je
isto tako vam a i šutnja — kao znak počitanja prem a
um jetnosti i ujedno kao znak moralne veličine pisa­
ca: da se čovjek ne prihvata nekoga posla, kad osjeća,
da ga više nije kad a r vršiti.
šu tn ja stvaralaca može im ati različite oblike.
Ima pisaca, koji su prestali pisati u mlađim godi­
nama, iako su bili uspjeli, da steknu ugled među
književnicima i općinstvom. Ali su onda vjerojatno
spoznali, kako su njihovi spisi velikim dijelom samo
literatura, k,ako je sve to neznatno prem a velikim
uzorcima um jetnosti, i da oni kao stvaraoci ne mogu
ostaviti nešto, što bi nadživjelo vlastito vrijeme. Im a
u književnostima iskrenih izjava i boljih književni­
ka, koji kroz duže vrijeme nisu mogli stvarati, je r su
osjetili silnu premoć nekoga drugoga pisca. Iz hrvat­
ske su se književnosti npr. razm jerno vrlo mladi po­
vukli Janko Tombor, M atija Lisičar, živan Bertić,
iako su bili stekli i glasa i utjecaja.
Im a pisaca, koji su više godina s uspjehom knji­
ževno radili, pripadajući najistaknutijim i najvriječP*
n ilim književnicima svoga vremena, ali su se. 011 da-
nSglo, bez vidljiva uzroka, povukli iz književnosti.
Takav je npr. Leskuvaiuv isl'Ućdp
Ima književnika, koji su vjerojatno mogli proiz­
voditi mnogo više, nego što su stvarno proizvodili,
a ima naprotiv i slučajeva, k,ad i bolji stvaraoci na­
škode svome glasu, pišući obilnije, nego što to do­
puštaju njihove sile. Kad čovjek pročita dnevnik
Dragutina Cepulića o Domjaniću, postaje mu jasni­
je, zašto je ovaj naš lirik m orao u posljednjom de­
setljeću svoga života doživljavati neugodne susrete
s kritikom. On je bio istinski umjetnik, ali s prilično
ograničenom skalom tonova. Stekavši popularnost, u
svojoj popustljivosti i dobroti nije znao odbiti ničije
molbe. Zvali su ga, da sastavlja pjesm e prigodom
različitih godova, crkvenih slava i si. i n a sve se po­
zive odazivao! Naravne su posljedice bile: ponavlja­
nje, površnost, stihotvorstvo um jesto poezije.

217
 Po svojoj popularnosti bio je u hrvatskoj književ­
nosti sličan D om janiću Mihovil Nikplić — na prelazu
iz 19. u 20. vijek najpoznatiji naš m lađi lirik. I on je,
kao i D omjanić, bio stvorio u književnosti svoj svi­
jet, u k om e je bio i ja k i izvoran. Ali, za razliku od
D omjanića, koji je pisao i onda, k ad ga na to nisu
nagonili nikakvi u n u tra šn ji razlozi, Nikolić je poste­
peno p restajao pisati, kad je vjerojatno osjećao, da
se iscrpljuje. Javljao se poslije toga vrlo rijetk o —
ali stihovim a, p reko kojih ozbiljan čitalac nije m o­
gao olako prelaziti.
Svaki pisac osjeća najbolje sam, koliko može i
sm ije pisati, ako je doista književnik, a ne piskaralo.
Svaki stvaralac vrlo dobro pozna un u trašn je titraje,
koji ga nagone n a posao. Oni su isprva rijetk i i slabi,
dok ne u čestaju toliko, da po stan u snagom, kojoj se
čovjek ne može odrvati. Dok nem a tih unu tra šn jih
trzaja, nem a ni pisanja! Svaki stvaralac ujedno do­
bro pozna tegobno čuvstvo iscrpljenosti, kad m u je
o dvratna svaka pom isao n a rad, i kad na svaki po­
kušaj volje, da ipak nešto stvori, i m imo u nutrašnje
naklonosti, osjeća upravo tjelesni bol. U takvu sta­
n ju, k ad je prisiljen da radi preko svojih sila, svaka
m u se v lastita rečenica čini glupošću, a svaka knjiga
besmislicom .
Naš se Zoranić u svojim »Planinama« tužio, kaiko
malo k n jiga im a u hrvatskom jeziku. No moglo bi se
reći, da je za književnost bolje, kad se u njoj stvara
meilo djela, no dobrih, nego osrednjih i slabih. Niti
jedan pisac nije nanio štete ni sebi ni književnosti,
ako je pisao prem alo, no m nogi su o lynjili svoj u-
gled i oskvm uli um jetnost, ako su proizvodili više,
nego što je dopuštao njihov dar. Ljudi, koji kao iz­
davači, urednici, poštivači itd. mole književnike, da
pišu, škode i n jim a i književnosti. K njiževnosti stoga,
što povećavaju b roj neuspjelih ili blijedih strana.
Piscim a n a taj način, što ih sile, da rad e više nego
što mogu, i tako si nanose štetu i m oralnu i fizičku.
N išta pisce toliko ne um ara, kolikp pisanje po na­
rudžbi, u određenom roku i o unaprijed određenim

218
predm etima. Dok takvi pozivi dolaze od laika, još se
dadu shvatiti. Ali kad potječu od ljudi, koji katkad
govore i u ime književnosti, djeluju izazovno. Pogo­
tovu tako djeluju različita požurivanja, pozivanje na
obećanje, na određen rok, itd. Kao da je stvaranje
kakav izrazito mehanički posao, za koji je potrebna
samo dobra volja i slobodno vrijeme!
Pisanje po planu, sustavno, iz dama u dan, za pra­
voga je stvaraoca težak ropski posao. Dok svatko
stvaranje znači slobodno i voljko iživljavanje, m akar
i teško, postaje sustavno pisanje mrskom rabotom,
koja otima i snagu i sposobnost za razm išljanje i
doživljavanje. Strahotan je udes tzv. stalnih kriti-
čatra, kojima je dužnost, da pročitaju svaku novu
knjigu i da o njoj što brže napišu prikaz. Već samo
dužnost, da pročitaju sve, što izlazi na knjižarskom
tržištu pretvara doživljavanje književnosti u služni-
čki zanat. A zadaća pak, da o pročitanom e u određe­
nom razdoblju iznesu neki sud, čini njihov posao i
tegobnim i čudnim. Već sama pomisao, da čovjek u
određenom vremenu m ora o nekom novom djelu
stvoriti i izreći mišljenje, oduzima njegovu poslu viši
stvaralački značaj. Na taj način kritičar ne može
djelo doživljavati u njegovoj punoći, nego ga m ora
već za vrijeme čitanja sjeckati. A onda — zašto da
čovjek, k,ao kakva stara tetka, mora o svemu i sva­
čemu izreći svoj sud u roku od par dana, ili par
tjedana; i o svemu kazati završnu riječ? Dok na
građanskim sudovima i o neznatnim sporovima tra­
ju parnice kroz mjesece i godine, dok se stvari pot­
puno ne raščiste, u književnosti se presude često iz­
riču vrlo brzo. Recenzent obično nema ni vremena,
da dublje proživi stvar, o kojoj će suditi. Zato se i
događa, da kritičari, koji se tim poslom po svojoj
dužnosti sustavno bave kroz niz godina, dobivaju na
kraju u svome izrazu nešto kjselo-zajedljivo, da po­
staju prazni, da si sami protivurječe. Događalo se to
i s velikima, kao što je npr. Sainte-Beuve, pa nije
čudo, što se još češće događa s malima. A glavni uz­
rok svega, što se ljudima ne dopušta, da odahnu, da

219
neko vrijem e postanu sam o čitaocim a, da prestanu
pisati, d a šute.
N ekad su naši (književnici — s pravom — vodili
b orbe za slobodu stvaranja. No uz pravo, da pišu
onako, kako ih na to nagone njihove stvaralačke sna­
ge, treb a im zadržati i pravo, da šute, kad u sebi ne
o sjećaju snage za rad.
Različiti su uzroci, da pisci kroz duže ili kraće
vrijem e zašute. Jedan od najčešćih: iscrpljenost na­
kon izvršena opsežnijega posla. Iz psihologije je
stv aran ja poznato, koliko stvaralački ra d troši tije­
lo, i kako su dugački odm ori potrebni, ,da se obnove
zalihe snaga. O dm or i p rik u p ljan je novih snaga može
tra ja ti k raće ili duže vrijem e. N ikako nije dobro
prek id ati ih na silu, i pisati p rije vrem ena. Volja za
s tv aran je m ora doći sama, i n ik ^ v im se poticajim a
ne da izazvati. Svako pisanje m ora biti plod završe­
na u n u trašnjeg dozrijevanja: kao i u prirodi, i u
književnosti dovodi nastojanje, da se što p rije dođe
do ploda, samo do pom etnuća. Tek onda, kad se sa­
m a od sebe javi volja za stvaranjem , sm ije pisac
opet p ristu p iti poslu.
Im a književnika, koje m uči subjektivno osjeća­
nje, da ne m ogu više pisati. Da li je tom e doista
talko, ne može se nikad unaprijed reći. Zam rle stva­
ralačke snage m ogu se odjednom probuditi novom
snagom. Jedan od naših najboljih pisaca ozbiljno je
govorio uoči svoje pedesetgodišnjice: Ja sam cikjiuo.
Ja više ne ću pisati. — A za tri m jeseca im ao je već
gotovu zbirku pripovijesti, i poslije toga stvorio je
niz v rijednih djela. No da ga je netko u vrijem e klo­
nulosti silio na rad, vjerojatno ne bi bio napisao
ništa.
Za šu tn ju im a razloga i izvan samoga stvaraoca.
Oni su u prilikam a i ljudim a, m eđu kojim a se pisac
kreće. Im a razdoblja, kad se pisanje čini potrebnim
i sastavnim dijelom života. Im a pak i vrem ena, kad
se ono ozbiljnu čovjeku čini veom a neznatnim i go­

220
tovo nedostojnim poslom. Toliko spominjane Mažu-
ranićeve riječi

Ne boje se Slovinkinje vile

Uz šestoper da će poginuti.
Pače znadi, da gdje njega nije,
Tu ni pjesan slovinska ne zrije —

netočne su, kao i sve tobožnje istine, u Kojima se

neki pogled na život i ljude zahvaća odviše usko i
dogmatski. Nikad ra t nije pogodovao razvitku um jet­
nosti. U svakome se suikobu ljudi mnogo više uni­
štava nego stvara. Kraj mnogobrojnih razaranja i ru­
šenja, što ih čovjek u doba velikih sudara može za­
paziti na svakome koraku, psihološki je sasvim ra­
zumljivo pitanje, što ga svaki ozbiljan stvaralac po­
stavlja sam sebi: što u tome lomu duhovnih i tvar­
nih vrijednosti, u pogibanju miliona ljudi, u rušenju
gradova i sela, u nestajanju cijelih naroda, znači naše
bijedno piskaranje.
Da li je šutnja stvaraoca nastala kao posljedica
iscrpljenosti, to znači samo stanku u radu; da li je
plod njegove spoznaje, da je rekao sve, što je imao
reći; da li je u svezi s uvjerenjem o ništetnosti pisa­
nja i literature — dužnosti su okolice prem a njoj
iste. U prvom je slučaju slična mirovanju, kakvo je
potrebno svakom stvoru, koji će od sebe doskora
dati nešto živo. U drugom i trećem je slučaju pak
izraz mudrosti: da čovjek ima prestati raditi na po­
slovima, za koje više nem a unutrašnjeg nagnuća ni
sposobnosti. U svakom je slučaju treba poštovati.

221
 LJESTVICE I VJEŠALA

1.

N a svečanoj večeri, slaveći tridesetgodišnjicu ne­

koga književnoga lista, sastadoše se njegovi živi su­
radnici iz različitih razdoblja, pripadnici različitih
pokoljenja i pravaca. Osnivač lista, ugledan stari
estetik, pristalica uglađenosti i h arm onije u književ­
nosti, dobio je m jesto k raj jednoga od najm lađih,
izrazitog predstavnika n ajradikalnijih književnih
sm jerova. S tariji susjed p rim jeti šaljivo u razgovoru
m ladom u:
— Znate, Vi se n a m ojoj ljestvici um jetničkih vri­
jed n o sti nalazite sasvim p ri dnu!
No njegov će susjed, odlučno i bez krzm anja:
— A Vas n a m ojoj ljestvici uopće nema!
U anegdoti — istinitoj ili izm išljenoj — ogleda se
vječni odnos izm eđu književnih n araštaja. U njoj,
osim duhovitosti, i nem a zapravo n išta što bi izne­
nađivalo. Pa n i riječi o ljestvicam a.
Iz jednog razdoblja u drugo tra jn o se provlači tip
književnika, koji drže, da je glavni posao književne
kritike: razvrstavanje pisaca prem a grupam a i stup­
njevim a. Oni se redovno pojavljuju s nekim svojim
i novim m jerilim a, uvjeravajući, da će konačno rije­
šiti sva književna p itan ja i zauvijek, utv rd iti književ­
ne vrijednosti. Dolaze energično, sam osvijesno, hva­
taju ći pisce i m rtve i žive, dižući ih i spuštajući po
tim svojim čarobnim ljestvicam a. A ljestvica im a

222
 toliko, koliko i kritičara, i po njim a se pisci nalaze u
tako različitim položajima, da se književnost zbog
njih čini više nekim nizom javnih sram otnih stupova,
pa i vješala, negoli nastojanjem oko umjetničkoga
izraza najvrednijih i najintim nijih čovječanskih ga­
nuća.
Sve razlikovanje prem a nekim stepenima vrijed­
nosti ima smisla toliko, ’k oliko je očito, da nitko ozbi­
ljan ne će držati jednako velikim piscima Homera,
Dostojevskoga, Goethea, Dantea, Puškina, Mažurani-
ća kao i autore jedne ili dviju pjesmica, koje su se
uspjele održati u različitim antologijama. Ali je zna­
čenje svakoga istinskoga stvaraoca, pa i najmanjega,
upravo u tome, što je na svome području stvorio ne­
što, što nisu stvorili drugi, i u tom e je upravo njego­
va veličina. Svaka hierarhija vrijednosti, kpjoj bi bio
cilj, da se u njoj tačno utvrdi položaj pojedinih stva­
ralaca, značila bi nasilje i iskrivljivanje stvaralaštva.
Svaki kritičarski istup, kome je u prvome redu svrha,
da se piscima odredi drugačiji rang, nego što su im
ga dodjeljivali prije njega, već je načelno sumnjiv.
Svi kritičari, koji već p ri svome nastupu unose
nove, vlastite ljestvice, im aju obično neka zajednička
obilježja. Oni o piscima iznose sudove koji će se oštro
razlikovati od onih, k,akve su izricali kritičari prije
njih. Na tome zasnivaju i nade u uspjeh. Oni gotovo
uvijek ustaju protiv m išljenja čitalaca: je r je publika
zavoljela djela nekoga književnika, oni će nastojati
utvrditi, da ta djela ne vrijede, i da su čitaoci ograr
ničeni i glupi. Oni znadu, da će takav nastup — ako
je proveden s dovoljno odlučnosti, logičnosti i s pri­
lično dokaznog m aterijala — dovesti do željenih
posljedica: kritičar dolazi na glas kao čistilac knji­
ževnih vrijednosti, kao čovjek,, koji se usuđuje da
ima mišljenje drugačije od ostalih. Kao i u životu, i
u književnosti već sam a smjelost znači polovicu us­
pjeha. Takvim kritičarim a često polazi za rukom, da
za sobom povuku veliki dio čitalaca, a i pisaca. Raz­
log je uvijek isti: ljudi su toliko kukavni, da vole
polaziti s jačim. Oni se boje do kraja priznati svoje

223
misli i osjećaje, od straha, da ih netlko ne bi progla­
sio n atražnim a ili naivnim a, k^ad se zanose nečim, što
po kritičarovu m išljenju n ije vrijedno pažnje. U po­
jedinačnim opažanjim a takvih k ritiča ra b it će možda
i n ešto istine, ali ih težnja, da se njihova ljestvica
v rijednosti istakne više od drugih, i odviše lako za­
vodi, te ispravna opažanja uopćuju n a štetu cijelosti.
P red n ešto više od pedeset godina izišao je pred
h rvatske čitaoce i književnike sa svojim kritičarskim
program om i novom ljestvicom Jak,ša Cedomil. Izja­
vio je uz ostalo:
»Naša takozvana k ritika po književnim i politi­
čk im listovim a posve je površna i pristrana. Malo se
knjiga kod nas rasproda, a knjige, koje se više pro­
daju, te su najslabiji proizvodi naše i strane književ­
nosti. Pripovjedači i pjesnici, koji bi nam m ogli biti
na diku, na žalost su posve u m alom broju, a na našu
jo š veću sram otu do neba se hvale i uzvisuju oni, ko­
jim a su djela sasvim problem atične vrijednosti. To
su glavnije mane naše knjige, pa im se hoće i lijeka.
Š to je gnjilo, nek otpadne, a što je zdravo, nek
ostane.«
Jak ša je čedom il bio za h rvatsku k ritiku veoma
zaslužan. Razvitak cijele hrvatske književnosti od
njegova vrem ena do danas sve to bolje utv rđ u je n je­
govo književničko značenje. Ali taj njegov istup nosi
sva obilježja sličnih k ritičarskih nastupa, kod kojih
je jasno, da je novom e k ritiča ru više do toga, da se
istakne svojom ljestvicom negoli da m im o i savjesno
ispituje književne pojave. Pišući te svoje rečenice
kao m ladić od 23 godine Jak ša Čedomil pokazao je i
odviše očito, koliko m u je u prvom redu bilo do toga,
da pokaže, kako su drugi griješili, a on da donosi isti­
n u i pravo. Na tom e je shvaćanju isprva velikim di­
jelom i izgradio svoju književnu fiziognomiju.
Prvi u d ar s njegove stran e doživio je, kako je po­
znato, Evgenij Kumičić. Bilo je to u vrijem e, kad
je ovaj naš pripovjedač već bio izdao Olgu i Linu, Slu­
čaj, Jelkin bosiljak, Začuđene svatove, Primorce, S i­
rotu, Preko mora, Gospođu Sabinu itd. Još se nije

224
bio potpuno razvio Gjalski, Kovačić je bio nepoznat
i nepriznat, Novak zapravo u razvitku. Kumičić je po
svojim istarskim i zagrebačkim romanima bio postao
najpopularnijim hrvatskim romanopiscem, najizrazi-
tijim pravaškim književnikom, dajući narodnom i po­
litičkom stranom svojih djela hrvatskoj književnosti
ono, što joj je sedamdesetih godina davao šenoa. Na
takva književnika udario je Jakša čedomil s nam je­
rom da pokaže, kako ni hrvatska publika ni hrvatski
kritičari ne znaju, što je književnost, čedomilova bi
se ocjena Kumičićeva književnoga rada mogla sažeti
u nekoliko rečenica:
Kumičić je htio slijediti Zolu u njegovu naturali-
stičkom postupku, a da uopće nije shvatio toga fran­
cuskoga pisca. Zola prom atra čovjeka u svezi s na­
sljedstvom i okolinom, a Kumičićevi su ljudi odgo­
vorni za svoja djela. Kumičić bi htio i sam biti natu­
ralist, a u biti je romantik. Kumičićeve su fabule
jednostavne i naivne: s jedne strane nalazimo u nji­
ma naše ljude, dobre i priproste, a s druge strane,
pokvarene i pohlepne, koji nam otim aju čast i imu­
tak. Zolini su opisi slikp milieua, a Kumičićevi puste
dekoracije. Zola nastoji biti objektivan, a u Kumi-
čićevim se djelima svuda osjeća glas autora. U Ku-
mičića nem a dobro ocrtanih ljudi, je r taj pisac ne
m otri život i ne pozna psihologije. Svijet njegovih ro­
mana svodi se na tri do četiri tipa. U svim se njego­
vim fabulama ponavlja jedno isto: kako nastaju lju­
bavi i kako se svršavaju. Kumičić nije nosilac novih
vrijednosti, nego je samo nastavio Šenou. »Jelkin bo­
siljak« i »Začuđeni svatovi« — djela, koja su kritičari
najviše hvalili — nem aju nikakve um jetničke vrijed­
nosti, dok se iz Kumičićevih zagrebačkih romana bar
naslućuje talenat. Tajna Kumičićevih uspjeha nije u
umjetničkoj vrijednosti njegovih spisa, nego u poli­
tičkoj pozadini hrvatskoga književnoga života.
Članak 23-godišnjeg mladića, koji je tako ušao u
književnost s novom ljestvicom i odmah na njoj ta­
dašnjega najpoznatijeg hrvatskog pripovjedača spu­
stio sasvim n a dno, izišao je bio doduše u pokrajin-
15 Bijeg od k njige 225
skome književnom listu. Ali je ipak izazvao odjek
toliko da su njegove glavne m isli postale sastavnim
dijelom gotovo svih kasnijih zapisa i konstatacija o
Kumičiću. Moglo se to dogoditi to lakše, što su čita
oci osjetili, da je Jak ša Čedomil opazio koješta, što
drugi nisu vidjeli, ili nisu h tjeli da vide. Poslije n je­
ga, kroz punih pedeset godina ponavljaju stotine i
tisuće učenika i profesora, novinara i k ritiča ra o Ku­
m ičiću jedno isto: Kumičić je htio biti naturalist, a
u biti je romantik^; Kumičić pozna sam o tehniku cr-
no-bije'lo; Kumičićevi su opisi dekoracije; Kumičić
ide sam o za efektim a, a ne za um jetnošću. Pa iako
je Kumičić i dalje bio ostao ugledan pisac, značajno
je, da je o njegovim djelim a poslije toga članka Ja-
kše Čedomila izišlo m alo povoljnih prikaza. Takve su
pisali sam o njegovi stranački pristalice. Tek n a počet­
ku našega vijeka našlo se u m lađem n araštaju ljudi,
koji su nova K umičićeva djela dizali veoma visoko.
Takp je na pr. Dežman pisao i o »Kraljici Lepoj« i
o »Petru Zrinskome« sa svojega m odernističkog sta­
jališta, utvrdivši, k ak o upravo m lado pokoljenje na­
lazi mnogo srodnosti s ovim piscem — i s obzirom
na duhovne dispozicije, i s obzirom na estetička shva­
ćanja. Postavljajući se na izrazito um jetničko sta­
jalište, Dežman je doduše utvrdio, koliko je Kumičić
svoja djela pisao i kao političar — ali je u isto doba
istaknuo i pozitivne njihove stran e s obzirom na es­
tetske kriterije. N a sličan je način pisao i Nehajev o
»Poslovima«. No istup Jak^e Ćedomila protiv Kumi-
čića i dalje je vršio utjecaj n a književne kritičare i
historike književnosti.

2.

Različita k ritiča rsk a m jerila i m etode, koje se u

književnosti izm jenjuju kao i ostale književne mode,
im aju značenje toliko, koliko se njihovom pomoću
mogu osvijetliti ponek,e stran e um jetničkih djela.
Svaka od njih može u tom pogledu biti više ili m anje

226
upotrebljiva, no pomoću niti jedne od njih ne može
se osvijetliti sve. U najdublje tajne umjetničkog djela
ne možemo prodrijeti, kao ni u tajne života, unatoč
sve savršenijem načinu ispitivanja. Pa tako se nika­
kvim kritičarskim postupkom ne može unaprijed
odrediti, što će od nekoga pisca ostati, a što ne će.
Im a samo jedno sredstvo, kojim se to dade utvrditi:
vrijeme. Ono u svome toku pokazuje, što je u nekom
umjetničkom djelu još uvijek živo, a što je privre­
meno ili zauvijek mrtvo.
Oko književne ličnosti Evgenija Kumičića ispre-
plelo se u hrvatskoj književnoj kritici i književnoj
povijesti mnogo toga, što je bilo obilježje različitih
kritičarskih metoda u pojedinim razdobljima, i što
se kao nepotreban talog naše nauke o književnosti
vuče iz prošlosti i u naše vrijeme, smetajući pogledu
u bivstvo stvari. Među takve zastarjele oznake Kumi-
čićeve književne ličnosti pripadaju rečenice o njego­
vu romantizmu, o njegovoj tehnici crno-bijelo, o pred­
nosti njegovih istarskih ili povijesnih romana nad
zagrebačkim, ili obrnuto.
Pripadnost ovoj ili onoj književnoj struji ne znači
ni prednost ni nedostatak. Spoznaja o tome m ora da
pripada već među temeljna shvaćanja svakog onog,
koji hoće da govori o literaturi. Prom atrajući knji­
ževnost u svezi s pitanjim a hrvatskog života, već je
Marjanović u doba M odeme tvrdio, kako nije sveje­
dno, da li nam pisac — kao što je to na pr. radio
Šenoa — tehnikom rom antičara prikazuje feudalce
kao ugnjetače seljaka, ili nam netko drugi tehnikom
realizma prikazuje te iste feudalce kao svijet simpati­
čniji od seljaštva. Sa stajališta estetike vrijedi ova­
kva konstatacija još i više. Da li se Kumičić zanosio
teorijom naturalizma, da li je tu teoriju uopće isprav­
no shvatio, da li je po svojim duševnim naklonosti­
ma uopće bio blizak naturalističkom gledanju na
svijet — sve je to uzgredno kraj pitanja: da li su nje­
gova djela proizišla iz istinskih stvaralačkih pobuda,
ili nisu. I o Zoli je davno utvrđeno, kako je u duši bio
lirik, dalekp od tzv. objektivnosti i naučnosti, što ih

15* 227
je propovijedao u svojim teorijskim sastavcim a o
književnosti. Pa ipak to n išta ne oduzim a um jetnič­
koj vrijednosti njegovih rom ana, č a k bi se moglo
reći, d a će ih jače osjetiti čitalac, k o ji se dade za-
n ijeti lirskim d rh ta jem u njim a, negoli onaj, koji u
njim a gleda sam o ljudske dokum ente.
I prigovori pojedinim piscima, da slikaju tehni­
kom cm o-hijdo, im aju sam o relativnu vrijednost.
N ije glavno pitanje o tome, kakvom su tehnikom c r­
tane ličnosti, nego d a li one žive vlastitim životom.
A ličnosti jednoga H ugoa: Gavroche, Javert — žive
svojim i punim životom, i znadu se čitaocu toliko
u p iti u pam et, da ih n e zaboravlja ni onda, kad je
iz njegova p am ćenja već davno iščezla fabula »Bi­
jednika«. One žive svakako više od likova pisaca, koji
su se svijesno služili tehnikom realizm a, pišući tobo­
že po istini, ali nisu bili stvaraoci (O hnet).
D ioba K umičićevih rom ana u istarske, zagrebačke
i povijesne, s tobožnjim prednostim a jednih, drugih
ili trećih, potekla je ponešto iz školskih potreba —
d a se učenicim a olakša pregled K umičićeva rad a —,
a ponešto iz težnje pojedinih kritičara, koji su htjeli
reći nešto, što se n ije slagalo s m išljenjim a njihovih
prethodnika. K ad je govor o toj stran i Kumičićeve
u m jetnosti, tre b a u prvom redu ispitati, da li su n je­
gova d jela potekla iz istog stvaralačkog izvora, i da
li nose uglavnom slična književna obilježja — bez
obzira n a gradivo, što ga je pisac u njim a iznio. A
kod Kum ičića se dade p rije svega u tv rd iti jedan stva­
ralački izvor. Njegovi istarski rom ani n astajali su
čak u isto vrijem e, kad i zagrebački: »Začuđeni sva­
tovi« iza »Olge i Line«, a »Gospođa Sabina« poslije
n jih. Za K um ičića n ije toliko odlučna sam o građa,
što ju je u različitim d jelim a iznosio, kpliko njegov
psihološki razvitak, k o ji ga je vodio od »Olge i Line«
do »Kraljice Lepe«. Ali je za njega kao pisca važno,
d a se n i k ao tvorac povijesnih rom ana nije odrekao
pogleda, što ih je b ran io u prvim godinam a svoga
stvaranja.

228
 Već blizu pedeset godina prikazuju Kumičića me­
đu predstavnicim a hrvatskoga realizma, kao pionira,
ali gotovo uvijek s dodatkom, da on nije bio realist.
Zbog takvih konstatacija službene kjnjiževne povijesti
i Ikriti'ke, o Kumičiću se -kao um jetniku govori s mno­
go m anje priznanja i razum ijevanja negoli na pr. o
Gjalskome, Kozarcu, itd. A ipalk, pitanje realizma ili
romantizma ne pripadaju među najvažnija pitanja
nauke o književnosti. I, unatoč stajalištu pisane kri­
tike prem a Kumičiću, njegova djela i dalje žive u
hrvatskoj publici. To još ne mora biti dokjaz za nji­
hovu umjetničku vrijednost, ali je svakako znak, da
u njim a nešto ima. Blizu pola vijeka od njihova na­
stanka moglo bi se određenije postaviti pitanje: što
je u tim djelim a još uvijek živo, i iz kakvih je stva­
ralačkih izvora to poteklo?
Prema podacima o njegovu životu i prem a dojmu
iz njegovih djela, Kumičić se kao ličnost ne doima
uvijek, jednako. K atkad se pričinja veoma sličnim
našim ljudima s mora, koji vole mnogo pripovijedati
— više s težnjom da zabliješte, negoli da iskreno ka­
žu ono, što istinski osjećaju. Ali u drugim slučajevi­
ma — koji su češći — iz njegova se pripovijedanja
izvija slika autora, koji se pričinja kao kakav dobri
stariji stric, što razdraganim slušačima vedro i volj­
ko iznosi slike iz svoga djetinjstva i iz svoje mladosti.
Na prvi se pogled elementi Kumičićevih djela čine
veoma raznorodnima, pa se doista mogu shvatiti vrlo
različito. Ali, bez obzira na različitu vrijednost i pro-
življenost velikih dijelova u njegovim romanima, iz
svih se njih vidi nešto zajedničkp.To pokazuje, kako
je u njega bilo nekoliko vrela, iz kojih je izviralo nje­
govo stvaranje. To su: doživljaj mora, doživljaj vla­
stitog zavičaja, doživljaj vlastitoga naroda u dodiru
s narodima, od kojih je u prošlosti više m anje zavi­
sio. Ti se doživljaji zapravo ne dadu jedan od drugo­
ga odijeliti, je r se jedno isprepliće s drugim.
Kumičića su nekad bili proglasili pjesnikom m ora
no oštriji su mu kritici već dosta brzo počeli prigo
varati, da more u njegovim djelim a služi samo kao

229
d ekoracija i da ga on — protivno svojim teorijskim
pogledima — ne slika po prirodi, nego u tišini svoje
radne sobe. U tom e je istina toliko, što Kumičić svo­
je rom ane doista češće počinje dugačkim i trom im
opisim a istarske obale i vidika, koji odatle pucaju.
Ta’k ve opise današnji čitalac ne može čitati, i obično
ih preskače. Isto je tako istina, da je on većinu svo­
jih d je la napisao daleko od m ora. Ali kad svojih opi­
sa n ije n am jerno udešavao, nego su oni nastajali iz
jak ih čuvstava, iz n jih je izbijao sav piščev urođeni
lirizam , k raj dodira s elem entom , uz koji se razvilo
njegovo djetinjstvo. Svejedno je, d a li se to zbivalo
u Istri, na vidiku K varnera, ili u Zagrebu, kad je m a­
šta živo dočaravala slike iz zavičaja. Kumičić je more
osjetio k ao živo biće, sa svim njegovim prelivim a i
d rh tajim a, i nosio ga je u sebi kroz cijeli život. Uz
m ore je bio povezan njegov pogled na svijet, uza nj
su se razvili njegovi nazori na ljude i njihove odno-
šaje. I zato se ono, s različitim svojim obilježjim a
u njegovim djelim a ukazuje u časovima, kad ga čita­
lac i ne bi očekivao. Kumičićevi su opisi m ora — kad
dolaze k ao usput — raznolični, živi, puni i uvijek no­
vi, k ao što je i m ore u svojim oblicim a uvijek novo.
Kao p jesnik m ora ostavio je Kumičić na pojedi­
nim stran a m a svojih rom ana slike, kak,ve se ne
mogu isk o n stru irati i kakve je mogao stvoriti samo
čovjek, koji je m ore K varnera osjećao u svim njego­
vim drh tajim a. Im a tih opisa u svim njegovim rom a­
nim a, n o najviše u onim a, kojim a se fabula odigrava
u Is tri ili na istarskim otocim a. Pojedini njegovi opisi
m ora doim aju se takvom istinitošću i živošću, da ni­
su od vrem ena svoga postanka do danas n išta izgu­
bili. More je Kumičić osjetio u svim njegovim pokre­
tima, s njegovom beskrajnom i raznolikom ljepotom ,
u različitim osvjetljenjim a, u svim a m ijenam a vre­
mena, u svim izm jenam a dana i noći. U »Jelkinu bo­
siljku« p rikazuje n a pr. m ore u noći.
»M jesec je one noći izlazio vrlo kasno.
Gluha je tišina spustila svoja ogromna, teška, reć
bi olovna krila nad usnulu prirodu, m islio bi tkogod,

230
da se je i svemir ukočio. Ali do uha ti dopire jedva
čujno disanje vode, gdje u dubinama trepte sjajne
zvijezde, te se zamamljivo njišu duboko negdje pod
gibljivom površinom. Kroz blagi i mirisni zrak valo­
vito drhće romon i umilni žubor lijenih valića, što
sneno pljuskaju i plaze oko stijena i tamnoga morem
izjedenoga žala, te se toče i cjelivaju slabim i m rtvim
dodirom niske i šiljaste, nad površinom provirujuće
grebene.«
U dodiru s morem i pomorcima Kumičić je —
teorijski sljedbenik Zole i tada modernoga književ­
noga strujanja — postajao dobri i dragi istarski čo­
vjek, koji je čuvstvovao i pisao onako, kako su čuv-
stvovali ljudi njegova kraja kroz stoljeća i stoljeća.
Njegove su slike s mora i prikazi događaja iz pomor­
skoga i prim orskoga života uvijek prožeti čuvstvom,
a uz to jasni, i u svojim crtam a gotovo klasični. Po­
znati opis brodoloma u »Začuđenim svatovima« od
početka je do ikraja svjež i čist, ne zastarujući nim a­
lo. Tako je daleko od literarnih klišeja, napisan tako
jednostavno, toplo i ganutljivo! U tome mu je sli­
čna epizoda iz romana »Preko mora«, u kojoj se iz­
nosi, kako se Tončić i Anica spašavaju za nevremena
na nepoznatom im otoku.
Kumičić je u selbi nosio svoj kraj i svoje ljude, s
njihovim načinom života, s njihovim tešk.oćama i s
njihovim protivnicima. Griješio je donekle, što je u
taj kraj prenosio tipove i događaje, kakve je našao u
Eugena Suea i sličnih pisaca: nezakonitu djecu, naj-
mljena ubistva, neočekivane susrete, otkrića krvnih
srodstava među dotad nepoznatim ljudima. Poimen­
ce su mu prigovarali, što je istarske Hrvate prikazi­
vao u lijepu svijetlu, a njihove protivnike kao izrode
pakla. Akp njegova djela prosuđujem o s obzirom na
teoriju realizma, onda je taj prigovor točan. Ali, Ku­
mičić i nije išao za tim, da naslika ljude s njihovim
individualnim svojstvima, nego je svog istarskog čo­
vjeka davao onako, kako ga je sam doživio. Za svoje
različite mornare, ribare, seoske župnike, trgovce, te

231
njihove k ćeri i žene, možda je im ao i neke modele,
ali su se oni pod njegovim perom prilično izmijenili.
V jerojatno bi, i za njegova života, bilo teško naći po­
jedince, k oji bi potpuno odgovarali njegovu Ivi i Jel­
ki, njegovu Sabariću, Radetiću, itd. No Kumičić ipak
nije n am jern o uljepšavao, nije ujednostavljivao, da
bi si olakšao razvitak fabule. Iz njegovih m ornara, ri­
bara, po ljodjelaca osjećam o prave Istran e — u njiho­
voj povjerljivosti i dobroti, u njihovu m ukotrpnom
životu, u kom e oni ipak zadržavaju vedrinu i plem eni­
tost. Ako i nije prikazao ljude prem a njihovim stvar­
nim obilježjim a, ipak je pružio istinske slike našega
čovjeka s njegovim tipičnim oznakam a. N ije bio n a­
tu ralist ni realist, ali je o Istran im a rekao dublju isti­
n u nego što bi ju bio iznio, da je proučavao i opisi­
vao pojedinosti. Pa iak,o je od p ostanja pojedinih nje­
govih ro m ana prošlo i više od pola stoljeća, p ri sva­
kom e s u sre tu sa živim ljudim a iz njegova k ra ja p re­
poznajem o još uvijek njegove ličnosti.
Još više to vrijedi za one tipove u Kumičićevim ro­
m anim a, s k o jim a se im ao b oriti čovjek njegova k ra­
ja. Ni tu nije važno, da li je pisac im ao p red očima
određene pojedince kao uzorke. Čak bi se s pravom
moglo reći, d a je onakva m oralna čudovišta, kakva
nalazim o u »Jelkinu bosiljku«, »Teodori«, »Začuđe­
nim svatovima«, »Primorcima«, »Poslovima«, i dr.
uopće teško naći u životu. Pa ipak — treb a sam o u
k ritičnim časovim a povijesti doživjeti susret s ta­
kvim ljudim a, p a će čovjek osjetiti, koliko je K um i­
čić bio istinit. K ao pojedinci m ogu oni b iti sim pati­
čni i bliski. No kad n astu p a ju k ao predstavnici vla­
stitog sloja, kao nosioci snage, kojoj su se odupirali
Kumičićevi ljudi, o nda potpuno odgovaraju njego­
vim negativnim tipovima: po svome bahatom po­
stupku, p o superiornom d ržan ju p rem a našem u m a­
lom čovjeku, p o svojoj lažljivosti i pohlepnosti, koje
su zaodjevene u lijepe riječi. U takvim susretim a i
sukobim a osjećam o, koliko je ovaj naš pisac bio bli­
zak stvarnosti. U tim svojim ličnostim a davao je sin­
tezu, jezgru onoga, što je kao pripadnik vlastitoga

232
naroda osjetio u dodiru s njima. A sve to očito nije
posljedica tehnike cmo-bijelo, nego plod činjenice,
što je Kumičić osjećao onu dublju istinu o ljudima,
do koje ne dolazimo ispitivanjem pojedinosti, nego
pronicanjem u suštinu stvari.
Tu istu istinu o sukobu između dva protivna ele­
menta, — između onih, koji su imali novac i zaštitu
vlasti, i nas malenih, koji se više od jednog tisućljeća
odigravao na našem tlu, Kumičić je shvatio i kao tra j­
ni udes Hrvata. Iz istog su vrela onda potekli i nje­
gov »Petar Zrinski«, i njegova »Urota«, i njegova
»Kraljica Lepa«.
Kumičić je pripadao prvome naraštaju Starčevi-
ćevih sljedbenika, koji su nauku svoga učitelja shva­
tili u svoj njezinoj čistoći i širini — ne toliko kao po­
litiku, koliko kao pogled na život i narod. Pravaški
historizam za njega i njegove vršnjakje nije značio
bježanje u prošlost, nego je proizašao iz potrebe, da
se pregleda cijela hrvatska povijest i upoznaju one
sile, koje su kroz vjekove odlučivale našim razvit­
kom. Osjetio je, da je ono isto, što se odigravalo u
njegovoj maloj istarskoj zemlji, obilježje cjeloku­
pnoga hrvatskoga narodnoga života. Kao i šenoa p ri­
je njega, i on je svojim povijesnim romanima htio
prikazati djelatnost tih sila u različitim razdobljima
naše prošlosti — od vremena kralja Zvonimira, pa
sve do svoga doba. Shvatio je, da između nas i tih
snaga, koje s nam a stoje u vjekovnoj borbi, može biti
prim irja i mira, pa i formalnih prijateljstava, ali ni­
kada potpune iskrenosti i bratstva. U toj borbi na
život i sm rt jakost jednoga znači slabost drugoga.
Shvatio je, da u tome vječnom sukobu treba najm a­
nje vjerovati onome, tko dolazi s najljepšim riječima.
U obliku historijskih rom ana Kumičić je prema
tome iznio, što je osjetio u dodiru s cjelokupnom h r­
vatskom prošlošću. Prikazao je našu povjerljivost,
neslogu, lakomislenost, vjeru u lijepe riječi, a s dru­
ge strane trajno neprijateljstvo prem a nama, koje se
služi sad laskom, sad prijetnjom , sad pljačkom i
ubijstvima, ali mu je cilj uvijek, isti: da nas istrijebi.

233
 Kumičićevi rom ani, s građom iz 12. i 17. stoljeća,
u stvari su djela o hrvatskom čovjeku i hrvatskom
narodu, kako ih je pisac doživio. Njegove ličnosti i
njegova opažanja obuhvaćaju ono, što je u našem
narodu i u našem k o trlja n ju kroz vjekove trajno. Ku­
mičić se stoga nije ustručavao, da za ljude iz 12. sto­
ljeća uzim a m odele iz svoga vrem ena. H tio je prika­
zati ono, što je u nam a bitno, a ne naše slučajne ozna­
ke. N ije važno prem a čem u je radio svoju Nedu, Lu­
ku, slatkoga Landa, župana Jakova, bisk,upa Lovru,
i dr. Ali je očito, da u njim a, bez obzira n a povijesne
kostim e, im am o gledati tipične slike naših ljudi i na­
ših protivnika, s njihovim vječno istim crtam a: po­
vjerljivost, naivni idealizam, u p ornost u borbi — i
lažljivost, prepredenost, pohlepa za našim .
Kumičić je svoga »Petra Zrinskoga« i svoju »Uro­
tu« pisao u vrem enim a, kad su se evropski narodi
bili privikli n a m ir k ao n a norm alno stanje. Pa ipak,
u tim je djelim a iznio potresne slil^e, kako strane
čete harače po našoj zemlji, paleći domove, ubijajući
m uškarce, dok se rijetk i preostali stanovnici h rvat­
skih sela skrivaju po špiljam a i šum am a. A to očito
nije slika sam o jednoga vrem ena, nego svih onih raz­
doblja, kad se hrvatski narod našao u sličnu polo­
žaju, te se isti prizori ponavljahu iz stoljeća u sto ­
ljeće. Zato takve slike u njegovim djelim a djeluju kao
krvava stvarnost — lcao da nisu napisane u prošlom e
vijeku, već godine 1943. ili 1944.:

»— Pred desetak dana osvanule u našem selu čete

karlovačkih draguna, priuze starac. Evo sam presu-
kao sedam deset godina, ali još nisam vidio takvih
bezdušnika, m uke ih m oje spopale! Uđu u naše ko­
libe, traže nešto, m i ih ne razum ijem o. U selu naba­
saju na Ivanu, zaskoče ju, da ju ugrabe, djevojka vi­
če, o tim lje se, m oj Stjepan pritrči, raskoli jednom voj­
niku glavu sjekirom . Sila goni silu. Drugi su proboli
moga Stjepana, a tako i Ružu, da proste vaša milosti,
m oju ženu, jer je branila sina. I djevojku su zaklali.
Sinoć opet banuše u selo vojnici iz Karlovca, svi na

234
 konju, do dvadeset, a m i uteći u šumu. Draguni u
selo, a naše kolibe planuše plamenom. Kažem, osije-
dio sam, poznam Nijemca: što m u je umio ćaća, nije
ni sin zaboravio.«
(Urota).
Petar: Nijemci vuku iz Krajine mlade Hrvate, ko­
ji bi branili svoju otadžbinu, u tuđe zemlje za tuđe
svrhe.
Katarina: Gdje nije tekla hrvatska krv? . . .
Petar: Tuđa vojska, ta krvoločna plaćena kuplje-
vina zločinaca raznih jezika, iz svih krajeva svijeta,
živi u Hrvatskoj od grabeža, paleža, umorstva, sve­
togrđa. Ruši crkve, nogama gazi posvećene stvari, s
nezasitne pohlepe razmeće grobove, plijeni mrtvace.
Orfej: Grozno je i pom isliti na nečuvene, na pre-
odurne opačine njezine bijesne bludne razuzdanosti,
njezin e. . .
Katarina: Orjeo, prestani, prestani. . .
Petar: Ostane li ta vojska u H rvatskoj, čeka nas
konačno rasulo, poniženje, pak uništenje, prezir zna­
nja, poštenja, crkve, Boga. Zlo zlu ne da oduška: na­
rod trpa u torbu i očevinu i tečevinu, ostavlja svoje
garište i opustošena polja, zaklanja se u šume i pla­
nine, umire od gladi i studeni.
(Petar Zrinski)

3.

Potječući iz istih doživljajnih izvora, sva Kumi­

čićeva djela zadržavaju unutrašnje stvaralačko je­
dinstvo. Njegove »naturalističke« zagrebačke pripo­
vijesti izrasle su iz istih opažanja, iz kojih istarski i
povijesni romani. Sve je to poteklo s jedne strane iz
djetinjske privrženosti rodnome karaju i njegovim lju­
dima, a s druge strane iz opažanja o rastvornom dje­
lovanju tuđega elementa, koji dolazi k nama zapravo
kao otpadak iz drugih zemalja, a vlada se među na­

235
m a kao nešto više, prosvjetljenije, zavodeći plitko-
uirrne, stječući im utak i položaj, a ostavljajući za so­
bom sam o bijedu. O stajući tra jn o jednom istom stva­
ralačkom ličnošću, K umičić n ije pravio skokove iz
Istre u Zagreb, iz svoga vrem ena u prošlost, nego
je doživljajno gradivo proživljavao n a jedan isti na­
čin. Ljubeći i m rzeći, zanoseći se i proklinjući, uzdi­
žući i žigošući, stvarao je u časovim a oduševljenja i
ogorčenja. U njegovoj su se duši n a isti način rodili
likovi M arije i Jelk,e, Anice i Nede, slike zagrebačkih
salona i istarskih kućica, prizori iz prirode i bujni
plodovi njegove m ašte, p ro jiciran i u prošlost.
U cjelini svoga rad a prič in ja se Kumičić više ugod­
nim pripovjedačem , s patinom nečega staroga i sim ­
patičnoga, negoli izrazitim um jetnikom . Cesto spom i­
n ju kao neku njegovu prednost, d a je odm ah pisao
u čisto i neispravljene rukopise slao u štam pu. To
je sam o znak, da je na svoj književnički ra d gledao
odviše olako. N a nekim se njegovim rom anim a osje­
ća, d a n isu napisani nakon dugotrajnog procesa unu­
trašn jeg dozrijevanja, nego d a su bačeni na p apir
nakon nekoliko površnih dojm ova o ljudim a i doga­
đajim a. O datle u n jim a mnogo šupljih m jesta, na­
m jern o udešenih efekata, preuzetih često iz stranih
p opularnih rom ana bez um jetničke vrijednosti. K to ­
me treb a p rib ro jiti neke površno ocrtane ljude, na-
gom ilavanje nap etih situacija, moguće i nemoguće
događaje, nebrigu za pojedinosti. Sve su to u njegovu
p isanju pojave, koje bi zaslužile mnogo veću pažnju
ispitivača negoli pitanja, kakvim su se bavili Kumi­
čićevi k ritičari za vrijem e njegova života, a i poslije,
prem ještajući ga p o svojim ljestvicam a.
Ako je već govor o nedostacim a u Kumičićevim dje­
lima, današnji ih čitalac neće gledati u protivnosti­
ma: naturalizam — rom antizam , crno — bijelo, nego
p rije svega u onim obilježjim a piščeva rada, po ko­
jim a se može sum njati, d a li je uvijek duboko osjetio
i proživio ono, što je iznio, i kolikp je savjesno izgra­
đivao svoje rom ane. Takvih nedostataka očito ima,

236
i oni su dosta mnogobrojni. Ali ako se čitalac već una­
prijed sporazum i je s takvim njihovim obilježjima, i
prijeđe preko toga, naći će u tim romanima još uvi­
jek nešto živo, što će ga moći privući, i o čemu neće
moći reći, da pripada prošlosti.
U Kumičićevim se djelim a — uza svu njihovu m je­
stim ičnu naivnost i gomilanje nevjerojatnosti — osje­
ća istinski stvaralački zanos, dašak nečega toploga,
dragoga i domaćega, što se čitaoca uvijek doima sna­
žnije negoli učena knjiškost i lažna m odem ost. I »Jel-
kin bosiljak«, i »Začuđeni svatovi«, i »Preko mora«,
i »Sirota«, itd., djeluju tim nečim svojim, vedrim, po­
znatim i bliskim, što zadržava nesmanjiv čar, i što ta
djela čuva od potpune propasti, m a koliko bili po­
jedini rekviziti u njim a trošni.
Kad je Kumičić radio iskreno i nenamješteno,
kad svoje fabule nije udešavao nam jerno prem a ka­
kvom stranom e piscu, napisao je strana, koje- se i
danas mogu dojm iti kao cjelovite umjetnine. To su
mnogobrojni opisi m ora i prikazi događaja u svezi
s morem. To su slike ličnosti i njihovih sudbina, koje
— uza svu jednostranost — ostaju živo u pamćenju:
glagoljaš Luka, kraljica Neda, slatki Lando. Dežman
je u svome prikazu »Kraljice Lepe« čak ustvrdio, da
bi samo ličnost slatkoga Landa bila dovoljna, da sva
me tvorcu, m a bio dotad i nepoznat, osigura m jesto
među prvim pripovjedačima. Ako bi se mogle ubro­
jiti i nekje epizode — na pr. boravak Nede i Vekenege
na otoku Maslinoviku, posljednji dani Nedini. To su
hrvatski čitaoci uostalom uvijek osjećali. Takvi se
dijelovi Kumičićevih rom ana odlikuju jasnoćom, ži­
vošću, lirizmom, nestašicom svega usiljenoga. Oni se
time ističu među velikim dijelom onoga, što je h r­
vatskoj književnosti ostavilo Kumičićevo, tzv. reali­
stičko razdoblje.
Takvih strana, koje čuvaju svoju živost i danas,
nema u ovoga našega pripovjedača tako mnogo. Ali
one su tu, i po njima, po njihovoj izvornosti, snazi,
i nekoj djetinjskoj čistoći, Kumičić može da izdrži

237
p o redbu s najboljim hrvatskim piscim a svoga vre­
mena. N aglasak tre b a m etnuti n a atrib u t »hrvatski«.
U razdobljim a, kad se radi o životu naroda, ovakvo
ograničenje ne znači degradaciju.
Shvaćena pak sa šireg stajališta, u sklopu cijele
hrv atsk e književnosti i hrvatske sudbine, Kumičićeva
djela im adu ne sam o literam o-historijskp i um jetni­
čko značenje, nego u mnogom e prelaze okvir knji­
ževnosti. Po svojim vidicim a kao da obuhvaćaju na­
šu prošlost, sadašnjost i budućnost. U njim a kao da
im a nešto proročko. To se najbolje osjeća u časo­
vima, k ad po staju djelatnim a sile, što ih je uočio i
prikazao on. Tada se ta djela uzdižu p red nam a u
svoj njihovoj suvrem enosti i jačini. S koliko je snage
svoje osjećaje iznio Kumičić, a koliko su oportuniz­
m a pokazivali različiti njegovi drugovi po struci, ko­
ji su pod firm om k u lturne suradnje, prijateljstva, i
si., laskali onome, k o ji je p rem a nam a pokazivao sa­
mo prezir! Im e Kumičić postaje tako u neku ruku
simbol, a svako njegovo dizanje i spuštanje na kri-
tičarskoj ljestvici d jetin jast je posao, prikladan za
m irna vrem ena, kad ljudi n em aju što pam etnije da
rade.
 Z A P I S O L O D I I Z G. 1 943.

Simpatični bračkj pastir postao je središnjim li­

cem djela, koje on sam ne bi nikako razumio, kad
bi ga pročitao. Ali ga ne razum iju ni drugi. Luka Ha-
lat, Bračanin i sam, bockao je pisca sad iz ovog, sad
iz onog zakutnog listića, uzimajući pred njim u za­
štitu živoga Lodu, kao da ga je Nazor svojim rom a­
nom uvrijedio. A ne vidi, kako u »Pastiru Lodi« nema
nikakve uvrede za čovjeka koji je svojom pojavom
pjesnika nadahnuo za stvaranje. U liku satira, koji
ne može um rijeti, nego postepeno postaje čovjekom,
i proživljuje sve, što su Bračani proživljavali kroz
stoljeća, nije njegov tvorac snimio svoj brački mo­
del, nego je iznio sebe sama. U promjenam a, što ih
Loda prolazi kroz različite vjekove, iznio je svoje do­
življavanje različitih kultura i civilizacija, koje su vi­
tlale Evropom i dodirivale se njegova rodnog otoka.
»PasJtir Loda« je djelo, koje bi se moglo i nasta­
viti. Pisac bi mogao ličnost svoga satira provesti kroz
noviju povijest, sve do naših dana. Možda je isprva
i mislio na to. Ali ga je očito nešto pomelo. Valjda
činjenica, što je vidio, kako čovjek ostaje u bitnosti
uvijek isti, pa da se na stvari ne m ijenja ništa, ako
njegova unutrašnjost pod različitim kostimima osta­
je uvijek jednaka. Možda ga je pogled na suvreme­
na zbivanja i odviše ogorčio, a da bi mogao zatomiti
svoj jad. A možda ga je spopao i strah, da bi njegov
Loda upravo iz našeg vremena mogao uteći u šumu.
U trećem dijelu romana, koji je u rukopisu bio pre-

239
dan M atici hrvatskoj u vrijem e, dok, je pisac ovoga
zapisa b oravio u S taroj G radiški i nije m u bio poznat
sve do svršetka rata, N azor je svog Lodu doveo do
naših d an a i pozvao ga u šum u.
U m jesto Lode otišao je u šum u sam njegov pje­
snik.
Glas o tom e neobično je uzbudio Zagreb. Osim
naju pućenijih koji znadu, d a N azora nem a u Zagre­
b u i što je s njim e, rijetk o tko pravo vjeruje u n je­
gov odlazak. Razlozi su za takvo shvaćanje: njego­
ve poodm akle godine, dosadašnji način života, bolest,
a tobože i pogled n a svijet. No postepeno se u tvr­
đuje, da je vijest tačna, te pojedinci zauzim aju p re­
m a njo j različita stajališta.
Službeni su ustaški slojevi isprva neodlučni, kako
bi stv ar prikazali. Vrlo im je neugodno. N azor je član
H rvatske akadem ije, tvorac »H rvatskih kraljeva«, pi­
sac »poruke pjesnicim a«, pjesnik ko ji je dobio d r­
žavnu nagradu za najb o lju zbirku pjesam a u god.
1941., n jega su svakako nastojali privući k sebi, ma-
zeći ga i laskajući mu, zovući ga n a sve moguće p ri­
red b e — p a d a im je učinio ovako nešto! N a koncu
je »m inistar narodne prosvjete« Mile Starčević na­
šao rješenje. Na javnom je skupu s ogorčenjem iz­
javio:
— N ajnovije zlodjelo zločinačkih odm etnika:
uhvatili su i odveli sa sobom bolesnog i starog Vla­
dim ira N azora, k ad je putovao n a oporavak. Bogzna,
d a li je još živ!
Ideolog različitih ideologija, koji brzo m ijenja
svoja u vjerenja, ne može se pravo snaći:
— Hoće se starom e reklame!
K ruže tako Zagrebom različita nagađanja o nači­
nu, kako je izvršena otm ica Nazorova, ili njegov bi­
jeg, spom inju se pojedinosti sam oga događaja, na­
bacuju se im ena pomagača. No zapravo ne zna nitko
ništa, i zabuna postaje sve veća.
U dru štvu intelektualaca — koji N azora većinom
poznaju i kao čovjeka i kao p jesnika — raspravlja

240
se opširno o svemu tome, ali nikako da dođu na či­
stac. Jedan od nazočnih postavlja mi glasno i otvore­
no pitanje:
Vi ste Nazora dobro poznavali, pa ćete nam mož­
da moči protum ačiti njegov čin. Mnogima ne ide u
glavu, kako je upravo on mogao izvršiti nešto takvo.
On je poznat kao škrt, i ujedno kao vrlo komotan
čovjek. Kako se mogao odreći svojih kuća, svoga
ustaljenog načina života? On je bolestan, slab, za­
tvoren u sebe, povučen, gotovo mizantrop.
Pitanje je postavljeno jasno. Svi su ga nazočni
mogli čuti, i velik je broj očiju u p rt u me, kao da ću
im ja donijeti neko rješenje. A odgovor je težak upra­
vo meni. On bi morao sadržavati mnogobrojne ele­
mente, što ih je teško i opasno dirnuti u ovoj sredini
i u ovome času. Sabiram se i odgovaram polagano:
— Ja ne znam, da li je Nazor odveden ili je otišao
sam. Nijesam ga vidio već blizu dva mjeseca. No pre­
m a njegovu tadašnjem stanju zdravlja i prem a sadr­
žaju našega razgovora ne bih mogao reći, da se odlu­
čio n a odlazak. Bio je tada tjelesno toliko slab, kako
ga dosad nisam nikada vidio. U isto doba bio je knji­
ževno toliko borben, spremajući se na različite pot­
hvate i polemike, kako je to mogao samo čovjek, ko­
ji kani i dalje živjeti i raditi u zagrebačkoj sredini.
No koliko ga poznam, ne bih se iznenadio, kad bih se
uvjerio, da je dobrovoljno pošao u šumu.
— Nazor nije sasvim zdrav. Nije iscrpljen toliko
od godina, koliko od unutrašnje stvaralačke vatre.
U časovima slabosti pričinja se i starijim nego što
jest. No kad sabere i napne sve svoje sile, doima se
kao mladić, vedar i odlučan. U svome pjesničkpm
stvaranju uvijek je slavio prem oć duhovnoga nad tje­
lesnim, i nije čudo, da je upravo on u ovim sudbono­
snim godinama znao sabrati toliko snage, da prevla­
da krhkost tijela i da zorno pokaže ono, što je u pje­
smama uzdizao.
— Nazor je oduvijek živio vlastitim životom. No
nije bio ni nam jerni usamljenik, niti mizantrop. Ukla­
njao se društvima i pojedincima, kojih nije mogao
16 Bijeg od knjige 241
zavoljeti i koji su m u sm etali bilo zbog čega. Ali m e­
đu ljudim a, koji su m u bili bliži, uvijek, je srdačan i
otvoren. O sobito se isticao svojim društvenim svoj­
stvim a m eđu om ladinom . Znao je postati razgovor­
ljiv, duhovit, veseo. Ne sam o da ta d a nije povučen,
nego p o staje središtem društva — zabavan, pokre­
tan, sm išljajući i nove zabave i nove šale.
— N azora često shvataju k ao izrazito knjiškoga
čovjeka — koji jedno piše, a drugo m isli i radi. Go­
vore, d a je proračunan, u jezgri vrlo prozaičan, na­
stojeći uvijek živjeti u zatišju, sa što m anje potresa.
To se može učiniti ispravnim , ako čovjek gleda sa­
mo golu izvanjsku stran u života. No tre b a se sjetiti,
da se u d nu svih njegovih znatnijih književnih djela
k rije želja za akcijom . Glavna lica njegove »Utve«,
»Arkuna«, »Velog Jožeta«, njegov Minji, junaci nje­
govih slavenskih legenda, »živane« — sve su to ju ­
naci djela, koji vole da se izvrgnu i najvećim opasno­
stim a, sam o da ne m o raju dalje živjeti u nečisti, u
k o ju ih baciše silnici. Jasno je, d a su svi ti likovi —
sa zajedničkim glavnim obilježjem — m orali niknuti
iz njegova bića. I je li čudo, da je napokon onaj du­
b lji N azor m orao da se i sam pokaže n a djelu?
— I »H rvatski kraljevi«, i »Nove pjesm e«, i »Ar-
kun« i »Lirika« sadržavaju u sebi izrazito nacio­
n alnih i izrazito čovječanskih crta. I jasno je, da se
jednom p atriotskom riječi m orao pretvoriti u p atri­
otizam čina, i to upravo u vrem enim a, kad je teško
odvojiti n aro d od čovječanstva. Da li je to N azor uči­
nio nam jerno i proračunano, da li je to učinio pa­
m etno — u građanskom sm islu riječi — pripada m e­
đu p itan ja, n a k o ja ne m ogu odgovarati. Ali je za m e­
ne jasno, da je njegov čin — koliko ga je izvršio
spontano, — potekao iz istih psiholoških izvora, iz
kojih sve, što je dosad pisao.
— N azora neki drže škrtim čovjekom, pa i to spo­
m in ju kao dokaz, kako nije m ogao ostaviti ono, što
ima. N em aju pravo. Nazor nije škrt. On je samo
štedljiv.

242
 Nazor je Bračainin. Svi su Bračani — po njegovu
shvaćanju štedljivi. Svi su oni — netko u svijetu,
netko kod kuće — zbijali novčić po novčić, da mogu
stvoriti nešto veće. Škrtost izvire iz pohlepe, da čo­
vjek prigrabi što više. Štedljivost pak, izvire iz potre­
be, da se stvore zalihe, s pomoću kojih se mogu iz­
graditi opsežnije gradnje. Velik dio Splita podignut
je od ušteda Bračana. I Nazor je, kao pravi Brača-
nin, volio graditi. Kad je bio mlad, gradio je kule i
dvorove od magle, oblaika i leda (u »Živani«). U zre­
lim godinama, u Crikvenici, gradio je s pomoću dr­
žavnog novca. A pod stare dane, u Zagrebu, gradio je
od vlastitih ušteda. Ta želja za građenjem ostala je
dakle u njega trajnom i bitnom crtom.
— Nazor je imao tešku mladost. Kao srednjoškol­
ski profesor, u malenim m jestim a, m orao je uzdrža­
vati velik,u svojtu, te se morao mnogočega odricati.
Tek iza pedesete, kad već nije imao brojnijih obave­
za, stao mu je obilnije pritjecati novac. No tada već
nije imao na što da ga troši, pa je ostao i dalje ži­
vjeti dotadašnjim načinom.
— Nazor je imućan čovjek. No bio je i siromah,
pa se naučio i odricati. Kad se spominje njegova to­
božnja škrtost, treba istaći, da je njegova bitna ozna­
ka: sposobnost za odricanje. Kao što je s mukom i
naporom štedio, da bi nešto mogao ostvariti, tako je
u isto doba sposoban, da se bez krzm anja odreče
svega, upravo svega. A takvih svojstava nem aju ljudi
sitni, proračunani, komodni, mizantropi. Sposobnost
za stjecanje i štednju pripada među vrline. No spo­
sobnost za odricanje kudikamo je nadvisuje, je r izvi­
re iz jasne etičke osnove. Njegov sadašnji čin poka­
zivao bi i opet, kako se on znao odreći svega što je
spremao kroz cijeli život.
Tako sam nekako zvršio. Onaj, koji je pokrenuo
pitanje, nadom etnuo je:
— Jest, tako će nekako biti. Nazor je čovjek ši­
roka formata.
Tako je završena rasprava. No u onoj sredini ni­
sam mogao reći sve, što bi u ovom slučaju bilo naj­

243
važnije — d a su sva ispitivanja o tome, d a li je Nazor
otišao u šum u i zašto je otišao gotovo sasvim nepo­
trebna. Sam je on dao o tom e najbolje odgovore u
različitim svojim djelim a. U svojim posljednjim knji­
gam a, izdanim a već u NDH pisao je o tom e tako
otvoreno, da se otvorenije nije ni moglo.
N eposredni povod za njegov čin mogao je biti ovaj
ili onaj, p a se stoga dade i različito tum ačiti. No n aj­
d u b lji uzrok za njegov odlazak leži u dnu njegova
bića. I taj je uzrok važniji nego sve ostalo. Zato bih
okupljenim slušačim a mogao bio nastaviti po prilici
ovako —
— čitav Nazor, sa svojim ličnim životom i sa svo­
jim književnim djelim a, izraz je jedinstvene težnje
za apsolutnom slobodom. Njegova poezija — kao po­
klik za nezavisnošću i poziv n a b o rb u protiv svega,
što sputava pojedinca i n aro d — izvršila je veliko
poslanje u godinam a 1912. do 1918. Kroz dvadesetak
godina stare Jugoslavije kao d a je to bilo zaborav­
ljeno. Čak je i sam N azor k atk ad posum njao, da li
se u njegovim nacionalnim pjesm am a k rije bolji dio
njegova stvaranja. No treb a u današnjim prilikam a
čitati njegov Exodus, njegove planinske pjesm e, nje­
gov U skrs, p a da se osjeti, koliko su te pjesm e i da­
nas žive i u svakoj svojoj žilici potpuno suvremene.
— N azor nije bio sam o p jesnik slobode, koji bi
se igrao lijepim riječim a, a živio u stegam a konven­
cije i građanskih obzira. Uvijek je nastojao živjeti
što slobodnije, u granicam a u kojim a se to uopće
dalo postizavati. U svom e intim nom ličnom životu ne
voli obilja, ne voli m noštva predm eta, ne voli sagova,
zasto ra — dosadnih susreta, obaveza, svega onoga,
što čovjeka može sm etati u k retn jam a i m islima.
N e voli laske, laži, ogovaranja.
— A nadošlo je doba, k ad se oko nas zacariše laž,
laska, konvencija kao nikada dosad, i traže, da ih
proglasim o istinom , iskrenošću, slobodom . Izmiliše
sitni i otrovni ljudi, grizući i uništavajući oko sebe.
a hoće, d a ih držim o velikanim a. Dolaze sve neki
stranci; njim a se u čast p rire đ u ju prim anja, na ko­

244
jim a bismo se morali graditi zahvalnima i sretnima,
što su takvi ljudi među nam a — a iz očiju i kretnja
vidi im se, koliko nas preziru.
— Viču, da je za hrvatsku književnost došlo vri­
jeme, kad se oslobodila svih spona, što su je dosad
stezale — a uvedoše na svakome koraku krvnički
zapt. Ne paze samo na smisao onoga, što tko piše,
nego i na riječi, kojima se služi, na sintaksu, na obli­
ke, na zareze. Uskrsnuše odnekud sve neki novi struč­
njaci i autoriteti za jezik i za književnost, postavlja­
jući propise, kojima glupost i unutrašnju protivri-
ječnost opaža i laik- Ali tko im se protivi, m ora
iščeznuti!
— Govore o nezavisnosti, o novom poretku, o su­
radnji svih staleža. A nikada u prošlosti nije tuđinac
gazio našu zemlju kao sada, i nikad nije pogibao
tolik broj naših ljudi kao upravo u ovim godinama
— kod kuće, po logorima, zatvorima, u šumama, na
stratištim a, u ponorima. Nikad H rvat u vlastitoj ze­
mlji nije bio toliko ponižen, kao što ga ponizuju oni,
koji se nadim aju svojim hrvatstvom, a na sve to
ne sm ije se reći niti riječi, pa čak ni aluzijom, jer
se k,ažnjavaju ne samo čini, nego i pomisli. I nikad,
kao sada, nije mali čovjek bio toliko pritisnut od ne­
znatne manjine, koja živi u obilju od krađa i oti­
mačina. /
— Sve to naše vrijeme, koliko je god teško i ne­
dostojno čovjeka i naroda, ima ipak jednu veliku
prednost: uspjelo je razvrstati ljude u dva reda. Gra­
nica je između njih povučena oštro, jasno, određeno.
Nema kolebanja. Nema sitnih razlika, prem a kojima
su se ljudi dijelili nekada. Čovjek pripada ili ovome
ili onome redu. Nema sakrivanja. Izgubili su vrijed­
nost obični sadržaji života, i važno je, za pojedinca
i za narod, sauno jedno pitanje: život ili sm rt. No
kako život sam po sebi ima sve m anju vrijednost,
ova alternativa izaziva nova pitanja: ili treba nasto­
jati, da se sačuva život, uza sva poniženja, patnje i
strahovanja u svakome času — ili treba ostaviti sve
to, pa poživjeti punim, borbenim žiivotom, m a bilo i

245
 jed an čas. I shvatljivo je, da je upravo Nazor, kad
si je p itan je postavio ovako, m orao n a nj odgovoriti
sam o onako, kako je odgovorio.
— K ao i u svakpj dubljoj um jetnosti, i u poeziji
V ladim ira N azora ja sn a su tri problem a, — odnos
pjesn ik a p rem a sebi samom e, njegov odnos prem a
v lastitom narodu, i njegov odnos prem a čovjeku
uopće.
— P itanje odnosa prem a sebi sam om e sačinjava
okosnicu N azorove najintim nije lirike. U njem u se
ogleda ono, što su različiti tum ači te poezije zvali
optim izm om , poganstvom , m isticizm om , religiozno-
šću, itd. Sve se to dade svesti n a jedan izvor: borba
izm eđu tam n ih i svijetlih elem enata u ljudskom e
biću. U toj je borbi bilo p o srta n ja i zastranjivanja,
no uvijek i novih uzdizanja, s konačnom i jasnom
pobjedom svijetlih čim benika n ad svim onim , što
čovjeka odviše veže uz zem aljsko.
Odnos p rem a n aro d u sačinjava jezgru Nazorovih
djela iz razdoblja njegova n ajbujnijeg stvaranja. Ve­
lik dio »Lirike«, »Nove pjesm e«, »Slavenske legende«,
»Utva zlatokrila« p a i »Medvjed Brundo« nikli su iz
istoga osjećanja. Zajednička im je crta: d odir sa
zem ljom , dodir s prošlošću, traženje uporišta u ži­
vim silam a n aro d a i njegovih nižih slojeva. Kao i
N azorove izrazito lične pjesm e, i njegova su djela s
izrazito n arodnom crtom proniknuta istim čuvstvom :
poziv n a b o rbu protiv sila m raka, i v jera u pobjedu.
Nazorov odnos p rem a čovjeku prikazivali su k at­
k ad veom a različito. Bilo je čak i razdoblja, kad su
njegovu u m jetn o st držali izrazito individualističkom ,
aristo k ratskom : um jetnošću čovjeka, koji se od lju ­
di povukao u svoju sam oću i živi u svome svijetu
snova, ne m areći za sve, što se oko njega zbiva. No
tre b a istaći, d a je on upravo g. 1919., kad se svijet
treb ao iznova urediti, napisao pjesm u W ilsonu (»Čo­
vjeku s o nkraj vode«), upozorivši n a tru lo st i smiješ-
n ost stare Evrope, i na pojavu novoga, što se stvara
u Rusiji. Dijelovi »šarka«, »Pjesme o b ra tu Gavanu
i seki Sirom aštini«, »Zagrebačke novele« pokazuju

246
uz ostalo, kako se Nazor zna isto toliko uživjeti u
svijet poniženih, kao i u dijelove vlastitoga bića.
Razvrstavati međutim Nazorovu um jetnost na iz­
razito ličnu, narodnu i socijalnu može imati smisla
samo s obzirom na preglednost građe. Sva je ona
proizišla iz istih izvora, iz težnje za pobjedom dobra
nad silama zla — bile one u čovjeku samom, ili u
njegovu narodu, ili u društvu. Njegov čin proizišao
je iz istih izvora, iz kojih i njegova poezija: kad su
se sukobile te dvije sile u očitoj i nepoštednoj borbi
na život i sm rt, on je znao, gdje mu je mjesto.
— U svome »šanku« spomenuo je Nazor Frana
Mažuranića kao neke vrste antipoda u životu i stva­
ranju. Fran Mažuranić vidio je mnogo svijeta, a na­
pisao je malo. Nazor je pak, naoko, živio u tijesno
omeđenom krugu, pa je ipak u književnosti stvorio
mnogo. Pročitavši Mažuranićevu knjigu »Od zore do
mraka«, ispunjenu doživljajima iz različitih strana
svijeta, mogao je ipak s ponosom reći: — Ja sam
doživio više od Tebe! — U vrijeme, kad je ta reče­
nica napisana, mogla se pričiniti knjiškom m udro­
šću. Danas je očita njezina puna istinitost. Ipak, u
obojice ovih naših pisaca im a nešto zajedničko. Ni
jedan ni drugi nisu mogli ostati unutar uskih grani­
ca književnosti. Im a časova, kad literatura sama po
sebi postaje uzgrednom, a život, svagdanji život, pot­
puno beznačajnim, akp nem a dubljeg smisla u op­
ćem lom ljenju i stvaranju. Nazor je osjetio potrebu,
da se njegova poezija i njegov život ujedine u vid­
ljivu sadržajnu cijelost. Pošao je putem, koji poka­
zuje, da je njegova um jetnost izraz života, a ne plod
naučene vještine. 2ivot i poezija postali su jedno. No
da je Fran Mažuranić kojom srećom ostao u životu,
i da je bio nešto mlađi, vjerojatno bi pošao istim
putem. On, koji se borio s Rusima protiv Japanaca i
s Burima protiv Engleza, u našem bi se vremenu si­
gurno bio našao zajedno sa svojim literarnim anti­
podom.
— Koliko je Nazorova poezija — čak i onda, kad
je alegorična — povezana sa životom, može se vidjeti

247
po onim njezinim dijelovim a, kojim a se pričinja pro­
ročkom u gotovo doslovnom 'sm islu. »Utva« je go­
tovo realističan prikaz p rilik a u NDH, uz prikaz
ustan k a i pobjede. »Veli Jože« sadržava sliku naših
u n u tra šn jih lomova, veličine i bijede u odnosu p re­
m a zapadnom susjedu, »šikara«, napisana potkraj
prvog svjetskog rata, slika je naše oslobodilačke
borbe, kojoj je pravac dao m ali čovjek.
— Svojim činom n ije N azor izvršio sam o značaj­
n o n aro d no djelo. Njegov bijeg kao da je ujedno po­
sljedica dubokih kriza u njem u samom e. Njegov
Loda po staje sve ojađeniji, što više živi m eđu lju­
dim a. Da je i dalje ostao m eđu njim a, m orao bi
svršiti s m ržnjom n a njih. I N azor je m orao proži­
vjeti dugačke godine gotovo osam ljen, trpeći boc-
kanje, zlobu, m rž n ju i jal sitn ih i ružnih stvorova
ok,o sebe. Da je ostao m eđu njim a, bio bi vjerojatno
svršio u m izantropiji. Pobjegao je od ljudi m eđu one,
koji još čuvaju čovještvo i m eđu kojim a će opet
moći zavoljeti čovjeka — da se preporođen i s vje­
rom u njega v rati natrag.
— Sve se to iz N azorove um jetnosti dade jasno
izvesti i zorno pokazati. I zato njegov odlazak nije
mogao iznenaditi nikoga, tk o tu u m jetnost m otri u
njezinu dnu. Ali je on sve to i otvoreno rekao. U
knjizi »Na vrhu jezika i pera« stoji:

»Svake dvadesete godine dozrijevalo je dosad m o­

je ljeto: najnovije će m e zateći pod petom priječ-
kom na p osljednjoj ljestvici m ojih uzvišenja«.
»Doživio sam doista četiri proljeća, a dozret će m i
doskora i četvrto ljeto, i p o sta t ću opet novi čovjek:
opet mlad, pa iznova star. — Budem li se pak jed­
nom penjao i uz V. ljestvicu, da 1976. poslije Krista
postanem stogodišnjakom , napisat ću, napokon, što
m i jo š nikako nije uspjelo: svoje rem ek — djelo.
»U m eni je spočetka živio poganin. Pustio sam
ga nek raste i osvoji gotovo sva područja m oje duše
i nek progovori (L irika 1900—1910). N o zatim — ne
trpim ni u sebi despota — uhvatih se s njim e u koš­

248
tac, i ponijesmo se. Svladao sam ga. Napokon ga i
rastrgah. M eđutim se zametnu i naraste i osili u
meni nacionalist sa svojim dobrim i rđavim svoj­
stvima. Bio je žestok, jer — silom vanjskih prilika
— i skučen, ipak ne mogaše d a m i sve opljačka (No­
ve pjesm e). Prošlost m i u njem u umiraše, buduć­
nost klijaše. Bio je napet luk, kojim se gađa, i most
preko kojega se prolazi. Sam klonu, lako sam ga ras­
trgao. Onda se dignu u meni nov silnik s dvostrukim
licem. (Četiri arhanđela i Mislilac, Brat Gavan i seka
Siromaština). No već m i je sada iznova tjeskobno,
kao i prije, kada osjećah, da ću morati sama sebe
rastrgati. Što će ovoga puta iz mene banuti? Zar
Skeptik i Cinik? Zar nove m uke — da se rodi Grdo­
ba? Na koncu su samo dvije mogućnosti: Svetac ili
Vrag.«

Tim je rečenicama Nazor obilježio najdublju os­

novicu svog čovječjeg i stvaralačkog razvitka — pe­
riodičko pomlađivanje i preporađanje za napore k
novim ciljevima i uzvišenijim zadacima. U stvari, to
i nije traženje novoga puta, nego potraga za jednim
istim: smislom života. To je traženje zadatka i
opravdanja vlastitom bitku, napor, da kroz različite
prepreke, strasti, slabosti, kolebanja dođe do izra­
za onaj najdublji čovjek u njemu. Kao umjetnik
tražio je način, da stvori remek-djelo, u kome bi se
izrazio sav, do kraja. A kao čovjek tražio je oblik,
u kome će moći ispoljiti cijelo svoje biće. Borba iz­
među čovjeka i um jetnika u njem u bila je teška.
Katkad su u njoj bili vidljivi jedni, a katkada drugi
nagoni i naklonosti. No na k raju nije pobijedio ni
literat ni čovjek, nego su život i um jetnost našli
svoj najuzvišeniji spoj: riječ je postala djelom. U vri­
jeme, kad je velik dio svijeta stao uz vraga, Nazor
je, doživjevši tako svoje najviše uzdignuće, pošao na
protivnu stranu. Da li će ga poslije toga zvati sve­
cem, anđelom, nadčovjekom, ili đavolom, svejedno
je. No on se uzdignuo tako visoko, da prelazi obične
ljudske razmjere.

249
 MRAK NA SVIJETLIM STAZAMA

1.

U antologiji Izm e đ u dva rata dao je uvrstiti pje­

sm u M oj grob:

U planini m rkoj nek mi bude hum,

Nad njim urlik vjetra, crnih grana šum.
Ljeti vječan vihor, zimi visok snijeg,
Muku moje rake nedostupan bijeg.

Visoko da stoji, ko oblak i tron,

Da ne dopre do njeg niskog tornja zvon.

Da ne dopre do njeg pokajnički glas,

Strah obraćenika, molitve za spas.

Nitko da ne dođe, do prijatelj drag —

I kada se vrati, nek poravna trag.

U eseju P ut N ovaka Sim ića — u »H rvatskoj revi­

ji«, 1939. — obilježio je udes intelefktualaca svog vre­
m ena:
»Obezglavijenost našega doba sili um jetnika na
bezbrojne obračune: na obračune s okolicom , s do­
gađajima, idejam a i ideologijama, sa snim a i sa stvar­
nošću, a pojnaviše sa sam im sobom.
Treba biti hladan racionalist ili luđak, i razm r­
siti sve konce, presjeći čvorove s m anje slave nego
Aleksandar veliki [ . . . ] i poći određenim putem .

250
 Vjetrovi đuvaju s najprotivnijih strana, m ijenja­
ju natprirodnim obratima smjerove, i treba sveta­
čkog odricanja, a možda više ograničenosti i tvrdo­
glavija, da čovjek prenese svoju svjetiljku neugaše-
nu na neizgubljenu putu.
[...]
Ovo je doba tragedije intelektualaca.
Nestaje posve mogućnosti samoodređenja indivi­
dua, jer se u kovitlacu zbivanja može naći sa svojim
stavom preko noći na dijametralno oprečnom polo­
žaju.«

Ima nešto strahovito potresno u tim stihovima i

tim rečenicama, kad ih čovjek čita poslije sm rti ono­
ga, koji ih je napisao. Za vrijem e njegova života mo­
glo se to pričiniti šupljim poetiziranjem ili mladena­
čkim razm etanjem . Sada, nakon svega, što je Goran
Kovačić prošao i kako je umro, pokazuju te kitice i
te misli i opet, k^ako u djelim a pravoga stvaraoca nije
ništa slučajno i ništa ovlaš nabačeno, nego da sve
ima duboko i jedinstveno značenje u općoj poveza­
nosti onoga, što vidimo, i onoga, što možemo tek
naslućivati.
Pišući pjesm u Moj grob, Goran Kovačić je možda
u stihovima htio iznijeti samo djetinjsku privrženost
prem a svojim planinam a Gorskoga kotara — i od­
bojnost prem a lažima društva, koje se nad grobo­
vima voli licem jerno raznježiti. Tada vjerojatno nije
ni pomislio, da će m u grob doista biti u planinama
— ali ne u planinam a njegova zavičaja, već negdje u
Bosni. Izričući želju, da mu k posljednjem počivali­
štu dolaze samo dobri prijatelji, a da ostali ljudi
uopće ne saznadu, gdje se ono nalazi, nije očito ni
slutio, da će mu se nabačena želja ispuniti čak i više
od potpunosti. Pišući pak o tragici intelektualca svo­
ga pokoljenja, nije imao ni nakraj pameti, da će
upravo on, svojim životom i smrću, biti jedno od
najjasnijih njezinih utjelovljenja.
Javni život u Jugoslaviji od g. 1918. do g. 1941.
vodili su uglavnom ljudi, koji su svoje poglede na

251
svijet, svoja iskustva i svoje m etode rad a stekli pri­
je g. 1914. U novu državu oni su prenijeli svoje
želje> navike, p rijate ljstv a i m ržnje, a i način, kako
su postupali s p rijate ljim a i protivnicim a. Njihove
svađe, njihovi pothvati sam o su nastavak onoga, što
su i u H rvatskoj, i u Srbiji, i u Slovenji — radili
p rije g. 1914: nadm etanje stranaka, sitne podvale,
p roračunanost, s ta re p atriotske fraze, bijesne p repir­
ke i b rza pom irenja. Na političkoj pozornici Jugosla­
vije k retali su se kroz više od dvadeset godina glum­
ci, k ojim a je politika bila više tak,tika, d a se dođe do
vlasti, negoli plod jasn ih u v jeren ja i želja, da se
n ešto ostvari. G rdnje, radikalizam na riječim a, izja­
ve p rijateljstv a, pogledi n a narod i društvo vrijedili
su toliko, koliko su bili dobri za tu svrhu. Odatle
javni i ta jn i savezi između naoko najprotivnijih stra­
naka, odatle neobični zaokreti u ideologiji, odatle
nagli i čudni kom prom isi m eđu protivnicim a.
Ti naši politički radnici nisu shvatili, kako se po­
slije g. 1918. nagom ilalo tolik,o m noštvo državno­
pravnih, narodnih, kulturnih, privrednih i društvenih
p itan ja, da se ona nisu dala riješiti taktikom , po­
vršnim potezim a i nadm udrivanjem , nego im je tre­
b alo ići do dna. š to je najglavnije, tadašnji politički
vodioci Jugoslavije nisu vidjeli, da dolaze nova po­
k oljenja, koja nem aju dodira sa životom p rije prvor
ga svjetskoga rata, p a da će stoga drugačije gledati
i n a njihove izjave i n a njihove postupke.
G oran Kovačić rodio se g. 1913. Na početku rata
jedva d a je znao hodati. Taj je ra t doživio u prvom e
d jetin jstv u kao nešto m račno, jezivo, neizvjesno i
kobno, što visi nad glavam a starijih. Osnovnu i sred­
n ju školu polazio je u Jugoslaviji u doba, kad su još
bili jak4 poklici o jugoslavenstvu, ali je već tada
veliik dio om ladine bila zahvatila stru ja društvenih
gibanja. M eđutim, kao reakcija n a jedno i drugo,
ili kao neki zaokret od jednoga i drugoga, bio se u
h rvatskim krajevim a ojačao hrvatski nacionalistički

252
pokret, kome je najvidniji izraz bila seljačka stran­
ca. Pripadnici nešto starijih pokoljenja mogli su u
tome križanju i brzom izmjenjivanju različitih ideo­
logija donekle sačuvati svoju samostalnost i svoj put.
No mlađi, koji su se bili tek izvili iz povoja djetinj­
stva, nemoćno su se povijali pod teretom borbenih
krilatica, prijanjajući sad uz jednu, sad uz drugu.
Među takvima bio je i on.
Polazeći srednju školu u doba kad je službena
školska politika bila jugoslavenska, i kad je najveći
dio hrvatskih profesora iz uvjerenja ili računa —
također radio na učvršćenju jugoslavenske misli, bio
je i on odrešit Jugoslaven. Cim je pokušao, da javno
istupi svojim književnim prvencima, pridružio se li­
stovima, koji su zastupali taj pravac. Svoje prve po­
kušaje slao je »Mladosti«, ali je bio i suradnik »Vi­
hora«, koji su pokrenuli đaci. U vezi s time, mnogo
je čitao srpske i slovenske pisce, prim ajući od njih
koješta i u frazi i u vidicima.
Provodeći jugoslavenstvo, službena prosvjetna po­
litika pokazala je vrlo brzo nesposobnost, da omla­
dini pruži nešto čvršće, što bi joj moglo biti sadržaj
života. Riječima o značenju prvoga prosinca, o Kra­
ljeviću Marku, o štrosm ajeru, o ostvarenom snu
mnogih pokoljenja, i sličnome, nije se mogao zado­
voljiti m'ladd svijet, koji je oko sebe gledao svu bijedu
spletkarstva i laktaštva, i sav jad, što ga je kroz par
godina uspio prouzročiti tanak sloj ljudi, željnih
samo bogatstva. Zato se velik dio omladine stao okre­
tati prem a ljevici. To je bio najbolji dio mladeži —
većinom bistar, sprem an na borbu i patnje. I Goran
Kovačić bio je među njim a, te je i on stao pisati u
listove s ljevičarskim obilježjem, tražeći od književ­
nica prije svega ispravan ideološki stav. U ovo vri­
jeme pada i prvi njegov jasniji istup u književnosti,
u knjizi »Lirika 1932«, što ju je izdao s nekim
drugovima.

253
svijet, svoja iskustva i svoje m etode rad a stekli pri­
je g. 1914. U novu državu oni su prenijeli svoje
želje* navike, p rijate ljstv a i m ržnje, a i način, kako
su postupali s p rijate ljim a i protivnicim a. Njihove
svađe, njihovi pothvati sam o su nastavaik onoga, što
su i u H rvatskoj, i u Srbiji, i u Slovenji — radili
p rije g. 1914: nadm etanje stranaka, sitne podvale,
proračunanost, sta re patriotske fraze, bijesne p repir­
ke i b rza pom irenja. Na političkoj pozornici Jugosla­
vije Ikretali su se kroz više od dvadeset godina glum­
ci, kojim a je politika bila više taktika, da se dođe do
vlasti, negoli plod jasnih uvjerenja i želja, da se
n ešto ostvari. G rdnje, radikalizam n a riječim a, izja­
ve p rijateljstva, pogledi n a narod i društvo vrijedili
su toliko, koliko su bili dobri za tu svrhu. Odatle
javni i tajni savezi između naoko najprotivnijih s tra ­
naka, odatle neobični zaokreti u ideologiji, odatle
nagli i čudni kom prom isi m eđu protivnicim a.
Ti naši politički radnici nisu shvatili, kako se po­
slije g. 1918. nagom ilalo tolik,o m noštvo državno­
pravnih, narodnih, kulturnih, privrednih i društvenih
p itan ja, da se ona nisu dala riješiti taktikom , po­
vršnim potezim a i nadm udrivanjem , nego im je tre­
balo ići do dna. š to je najglavnije, tadašnji politički
vodioci Jugoslavije nisu vidjeli, da dolaze nova p o ­
koljenja, koja nem aju dodira sa životom p rije prvo-
ga svjetskoga rata, p a da će stoga drugačije gledati
i n a njihove izjave i n a njihove postupke.
G oran Kovačić rodio se g. 1913. Na početku rata
jedva d a je znao hodati. Taj je ra t doživio u prvom e
d jetin jstv u kao nešto m račno, jezivo, neizvjesno i
kobno, što visi nad glavam a starijih. Osnovnu i sred­
n ju školu polazio je u Jugoslaviji u doba, kad su još
bili jak,i poklici o jugoslavenstvu, ali je već tada
veliik dio om ladine bila zahvatila s tru ja društvenih
gibanja. M eđutim, kao reakcija n a jedno i drugo,
ili kao neki zaokret od jednoga i drugoga, bio se u
h rvatskim krajevim a ojačao hrvatski nacionalistički

252
pokret, kome je najvidniji izraz bila seljačka stran­
ca. Pripadnici nešto starijih pokoljenja mogli su u
tome križanju i brzom izm jenjivanju različitih ideo­
logija donekle sačuvati svoju samostalnost i svoj put.
No mlađi, koji su se bili tek izvili iz povoja djetinj­
stva, nemoćno su se povijali pod teretom borbenih
krilatica, prijanjajući sad uz jednu, sad uz drugu.
Među takvima bio je i on.
Polazeći srednju školu u doba kad je službena
školska politika bila jugoslavenska, i ikad je najveći
dio hrvatskih profesora iz uvjerenja ili računa —
također radio na učvršćenju jugoslavenske misli, bio
je i on odrešit Jugoslaven. Cim je pokušao, da javno
istupi svojim književnim prvencima, pridružio se li­
stovima, koji su zastupali taj pravac. Svoje prve po­
kušaje slao je »Mladosti«, ali je bio i suradnik »Vi­
hora«, 'koji su pokrenuli đaci. U vezi s time, mnogo
je čitao srpske i slovenske pisce, prim ajući od njih
koješta i u frazi i u vidicima.
Provodeći jugoslavenstvo, službena prosvjetna po­
litika pokazala je vrlo brzo nesposobnost, da omla­
dini pruži nešto čvršće, što bi joj moglo biti sadržaj
života. Riječima o značenju prvoga prosinca, o Kra­
ljeviću M arku, o štrosm ajeru, o ostvarenom snu
mnogih pokoljenja, i sličnome, nije se mogao zado­
voljiti mladi svijet, koji je oko sebe gledao svu bijedu
spletkarstva i laktaštva, i sav jad, što ga je kroz par
godina uspio prouzročiti tanak sloj ljudi, željnih
samo bogatstva. Zato se velik dio omladine stao okre­
tati prem a ljevici. To je bio najbolji dio mladeži —
većinom bistar, sprem an n a borbu i patnje. I Goran
Kovačić bio je među njim a, te je i on stao pisati u
listove s ljevičarskim obilježjem, tražeći od književ­
nik^ prije svega ispravan ideološki stav. U ovo vri­
jeme pada i prvi njegov jasniji istup u književnosti,
u knjizi »Lirika 1932«, što ju je izdao s nekim
drugovima.

253
 XX

Ja neću tvojeg užitka,

ja neću kuće ni dvora,
tornjeva tvojih, čija je slika ohola i vitka,
a u njima zrak je leden i vječno pretvaranje,
dok druge siluje mora ...

Moje je drugo načelo —

to bog m oj je i mati:
Trpi za bijedne i pati!

— A ako, krvniče, pružiš za izdaju meni srebra,

skovat ću od njega nož
i sjurit ga tebi u rebra.

P o p ratne pojave d ik tatu re izazvale su i u hrvat­

skoj om ladini pojačan osjećaj za hrvatska narodna
obilježja. To je za sobom povuiklo i njega, već u go­
dinam a, ikad je bio uspio d a p ro d re i u neke ugled­
n ije književne listove. U skoro je postao jednim od
plodnijih su rad n ik a »H rvatsk^ revije«, koja je od
svojih početaka bila izrazit nacionalistički hrvatski
književni časopis. U n ju je unosio novele, eseje, knji­
ževne prikaze. Iz velikog se b ro ja njegovih referata
osjeća njegovo hrvatstvo — k ao opreka srpstvu i
jugoslavenstvu. Tako je pisao o Starčeviću, Peri Va-
liou, Ilircim a, itd. U pojačanoj tem p eratu ri svoga
h rv atstv a napisao je knjigu pripovijesti »Dani gnje­
va«. U njoj središnji dio sačinjavaju Jeftićevi izbori.
Iza toga stali s u se događaji naglo razvijati. P okrenut
je »H rvatski dnevnik«, i on je postao njegovim surad­
nikom za k u ltu rn u rubriku. K ad je stvorena Bano­
vina H rvatska, postao je urednikom k u lturne ru b ri­
ke »Novosti«. K roz posljednjih pet, šest godina ži­
vota p ostao je bio jednim od n ajd jelatn ijih članova
m lađega književnoga pokoljenja, ističući se u knji­
ževnim d ruštvim a (M atica hrvatska, Društvo h rv at­
skih književnik^), vodeći polemike, pišući ideološke
članke. A onda je došao rat, proglašenje Nezavisne

254
države Hrvatske, talijansko prodiranje, špijuni, kla­
nja, logori. »Novosti« su obustavljene, i on se neko
vrijeme sm iruje u H rvatskom bibliografskom zavo­
du. Tu uređuje kalendar »1942«, pomaže na »Znanju
i radosti«, Ujevićevim čitankam a, časopisu »Croatia«,
itd. Pa šuma, pa sm rt.

2.

Prvi m i je p u t poslao jedan svoj rukopis, za list

»Mladost«, g. 1931., negdje u proljeće, kad je bio u
osamnaestoj godini. Bila je to pripovijest Djeca. U
njoj je opisao doživljaj iz djetinjstva — sukobe s
jačim vršnjacima, svoje pobjede i poraze. Njegov sam
prilog odmah uvrstio, je r se odlikovao izrazitim no-
velističkim svojstvima. U vrijeme, kad je u hrvat­
skoj književnosti vladala općenita poplava stiha i
kad je u novelistici prevladavao lirizam u prvoj se
već njegovoj priči očitovala njegova sposobnost, da
ispripovijeda fabulu, da je zaokruži i pointira. A po­
kazao je i drugu vrlinu: nije izmišljao, nego je pisao
0 onome, što je doživio. Izjavio sam m u to otvoreno,
1 za novo godište dobio sam od njega tri nove stvari
slične vrste (Rus, Bor na sm etištu, Mlinarovi), s
istim prednostima, ali sve bolje po zahvatu i obradbi.
U to je vrijem e prvi pu t i lično došao do mene.
Imao je lice, koje se nije moglo nazvati lijepim u
običnom smislu. Cak se na mahove moglo pričinjati
grubim. Kozarčanin je u polemici s njime u »Hrvat­
skom dnevniku« čak objavio njegovu slik,u, da čitaoci
vide, kako je njegov protivnik ružan. No između tih
na prvi pogled surovih crta gledale su oči mekane i
blage, kao vedrina proljetnoga neba, a povrh njih
lelujala se plava kosa, kao mlado žito pod ljetnim
povjetarcem. I taj pogled govorio je više nego crte
lica, čineći cijelu njegovu pojavu bliskom i dragom
onome, tiko ju je znao osjetiti.
U Zagreb je bio došao iz Karlovca, da ovdje zavr­
ši gimnaziju, jer su mu karlovački profesori bili dali

255
consilium abeundi. Tužio se d a s u ga neki tam ošnji
nastavnici držali gotovo razbojnikom . U Zagrebu mi
je dolazio više puta, n a razgovor o književnim i škol­
skim pitanjim a.
O nda sm o neko vrijem e ohladnjeli jedan prem a
drugom e — bolje reći, on prem a meni. Dok je dotad
objavljivao sam o pripovijesti, najednom je s tro ji­
com drugova izdao knjigu L irika 1932. Napisao sam
u p rikazu tog izdanja, da je Kovačićev talenat izrazi­
to novelistioki, i da se u njegovim pjesm am a vide
jasni tragovi starijih pjesnika, poim ence Vidrića.
N ije m i više dolazio, nego m i je poslao p a r grubih
rečenica, a iz njegovih je očiju p ri susretim a izbijalo
n ešto nedobro, povrijeđeno i uvredljivo u isti čas.
Ali je to tra jalo k ratk o vrijem e. Bio je u to već
svršio gim naziju i upisao se n a sveučilište, na slavi­
stiku. N ije p ripadao m eđu m arljive slušače je r je
m orao zarađivati za život. O tkrivao m i je i svoje
lične odnose, i svoje književničke težnje, a i trzavice.
Dolazio mi je povjerljivo i onda, kad se zanosio lje-
vičarstvom , kao i u godinam a, kad je pripadao m eđu
agitatore za seljačku stran k u u G orskom kotaru. On
i n ije pravio razlike izm eđu jednoga i drugoga. U isto
vrijem e, k ad je važio k,ao izrazit pristalica Mačekova
p okreta, oduševljavao je svoje G orane za b o rbu re­
p ublikanaca u Španjolskoj, p a su neki mladići pod
njegovim utjecajem i pošli u španjolski građanski
rat.
U to je vrijem e već bio postao suradnikom razli­
čitih književnih listova. U jedno je svome prezim enu
dodao oznaku »Goran«. K od drugoga moglo bi se to
shvatiti kao snobizam. Kod njega je to bio sam o iz­
raz privrženosti prem a kraju, u kom e se rodio, koji
m u je dao mnogo obilježja, i koji je sam u svojim
pripovijestim a najviše opisivao.
Naši razgovori nisu obuhvaćali sam o književnost.
Mene je on zanim ao u prvom e red u kao čovjek, s
njegovim težnjam a i lutanjim a, i kao jedan od čla­
nova pokoljenja, koje je bilo uglavnom ostavljeno
sam om sebi. Oni, koji su to pokoljenje im ali voditi,

256
ili su ga hranili frazama, ili ga, zbog njegove radikal-
nosti u pojedinim pitanjim a, nisu pripuštali k sebi.
Vidio sam ispod grube gornje kore — zbog koje se
često zgranjavaju stariji — dubok: i iskren zanos
omladine, koja čezne za nečim boljim i svjetlijim, ali
ne zna pravo naći svoj put.
Kad su izišli njegovi Dani gnjeva u Matici hrvat­
skoj, poklonio m i je jedan prim jerak s riječima:
» ... stvaraču hrvatske književne omladine i mom
prvom ispravnom i iskrenom savjetniku.« Naš neka­
dašnji nesporazum ak bio je potpuno izglađen. On je
priznao, da sam u svome sudu imao pravo — iako je
taj svoj sud već ne bih mogao izreći onako odre-
šito. On je imao u sebi mnogo lirizma, prem da taj
nije došao toliko do izraza u stihovima, koliko u
prozi.
Njegova knjiga pripada među najbolje zbirke no­
vela, što ih je Matica izdala u ono vrijeme. A kad
se uzme u obzir, da ju je napisao prije svoje dva­
deset i treće godine, njezina pojava udara to jače u
oči. U njoj su značajna tri elementa: izrazito politi­
čki, socijalni i umjetnički. S obzirom na tadašnje
prilike u H rvatskoj, kritičari su i čitaoci vidjeli po­
najviše samo ono prvo, a smetnuli su s um a drugo
i treće. Rekao sam mu to otvoreno: ma koliko bili u
aktualnom političkom životu važni Jeftićevi izbori,
vješanje hrvatske zastave, sudjelovanje žena i djece
u različitim izbornim događajima, — što je za širi
sloj tadašnjih čitalaca sačinjavalo najprivlačljiviji
dio knjige — sve će to s vremenom izblijediti, ako u
njoj nem a nešto trajnije i ljudsko.
Govorio mi je tada, zašto je napisao takvu
knjigu:
— Za mene je hrvatstvo bilo otkriće. Sve dotad,
dok nisam shvatio seljačkog pokreta, ja nisam imao
određenoga pravca. Ono, što su nam davali u školi,
bilo je hladno, apstraktno. H rvatstvo je za me zna­
čilo pobunu malenih, dajući mi cilj i smisao radu.
S Danima gnjeva postigao je velik uspjeh — više
društveni nego književni. Njegova borba za život

17 Bijeg od knjige 257

nije više bila tako teška, je r su m u nuđali m jesta s
plaćom, od koje je m ogao živjeti. Ali u sredini, u
kojoj se kretao, n ije se pravo mogao snalaziti. N je­
gov tem peram enat — uz njegovu iskrenost — stvo-
riše m u neprijatelja, k o ja su ga nastojali m akjiuti sa
stečenih položaja, kopkajući po njegovoj prošlosti.
Počeo se razilaziti s nekim ljudim a od M atice. Jed­
nom mi je stao govoriti prilično uzrujano:
— Pa znate, onaj s ta ri odbornik tvrdi, da ja ne
sm ijem u M aticu, je r sam bio komunist!
Bilo je to u godinam a, kad je povik protiv kom u­
nizm a u M atici značio jedno od najjačih pokretača
u njezinu odnosu prem a piscima.
N isam m u odm ah odgovorio, nego tek za par
časaka:
— P a . . . i bili ste! . . . — rekao sam m u polaga­
no, m isleći n a njegove stihove, velik dio novela, kao
i n a riječi o p otrebi ispravnog ideološkog stava.
Trgnuo se i pogledao m e s izrazom sum nje, zapre­
p ašte n ja — kao da se boji, ne ću li i ja početi p ro ­
tiv njega k ao i njegovi protivnici.
š u tio sam neko vrijem e, a onda sam polagano
nastavio:
— Bili ste, i ne treb ate toga poricati, niti se toga
stidjeti. Vaš je kom unizam izraz Vaših težnja. Glav­
no je što vi pod n jim razum ijevate, a ne firm a, na
k o ju se o b ara taj stari odbornik i njem u slični. To
je izraz Vaše čežnje za pravdom , za slobodom, za
srećom svih ljudi. Uvijek je sim patičnija om ladina,
k oja ulazi u život s radikalnim težnjam a od one, koja
već p ri prvim nastupim a pokazuje znakove konzer­
vativnosti ili reakcionarstva. Činjenica, što Vas neki
grde može Vam služiti sam o na čast.
N išta m i nije odgovorio. Sam o me je gledao.
M ožda m e u tom času n ije pravo ni razum io. Ali
znam, d a m i je o ta d postao još privrženiji.
N a šetnjam a, n a kojim a nism o govorili o knji­
ževnosti, kušao m i je rastum ačiti, zašto se Prim orci
i G orani tako dobro razum iju: što su upućeni jedni
na druge, i što im je život težak. Polazeći n a odm ore

258
i na praznike u svoj Lukovdol, slao mi je dopisnice
s toplim izrazima prijateljstva, i sreće, što se nalazi
u svome kraju.
Onda je obolio. Pluća. Liječio se na Brestovcu,
uglavnom uz pomoć »Hrvatskoga dnevnika«. Dok se
oporavljao, pisao m i je dugačke liistove — o svojim
radostim a i ogorčenjima, o književnim planovima. U
jednome od njih govori:

»Hoću da Vas obavijestim o sebi: 20. slijedećeg

mjeseca ističe mi rok bolovanja na trošak Merkura.
Odlazim s Brestovca u Gorski Kotar. Liječnik m i
tvrdi, da nema nikakvih znakova, osim posljedica
pleuritisa i nekog kroničnog procesa, koji ne radi
(ali od kojega m i uvijek prijeti opasnost). Inače sam
se izvrsno osjećao, samo m i je temperatura nestalna,
osobito u ovo vrijeme. Primio sam u početku svega
20 injekcija, onda tri mjeseca ništa, a sad primam
zlato.
Veselim se Gorskom Kotaru, gdje se nadam obil­
nu radu. Pročitam ovdje pokatkad svoje novele, pa
mi je, vjerujte, strahovito neugodno na nekim m je­
stima, koja su slaba. Onda pomišljam, kakva bi to
bila jadna ostavština. Osjećam mnogo snage, mnogo,
mnogo više iskustva, sposobnosti i mjere.
Inače, da vam istinu kažem, lijepo mi je sada
ovdje. Možda zato, što sam zaljubljen u jednu m u­
slimanku. N em ojte se smijati: već nekoliko godina
nastojim, da opet doživim tu sreću i te nesreće.
»Dane gnjeva« sam pisao u »nesretnim danima lju­
bavi«. U onim danima, kad je čovjek i nad životom
i nad smrću, jak, smion, veseo, čudan, zanošljiv, do­
bar, tužan, suosjećajan, ukratko — velik.
Sinoć sam sanjao, da pišem neki dugi izvještaj
za novine u redakciji. Probudio sam se strahovito
utučen.
Ali ja se nadam, da će mi uspjeti, pod bilo koju
cijenu, udesiti život po svom, da m i jakost ne ishlapi
i ne ode u ništa.

17* 259
 Kad bism o m ogli razgovarati usm eno, pripovije­
dao bih Vam m nogo o svojim planovima. Sprem am
se na jedan roman. Onda sam zamislio jednu knjigu
novela pod naslovom »Zavezane oči«. Radi se o sud­
nici (ja sam bio sudbeni reporter H rvatskog dnev­
nika). Z atim nekoliko posebnih novela. Doduše sve
to čini s »Danima gnjeva« cjelinu, ali ne želim na­
glasiti, da će to biti neka »balzakovska« serija, kako
je to u najnovije vrijem e uobičajeno. R astu romani
kao korov. Upravo m e stid, što sam se usudio, da
Vam spom enem svoju veliku nam jeru. Ja znam, da
tu treba godina — i to m e jedino plaši, radi zdrav­
lja. Ali ja sam Goran!«

K ad se oporavio, kušao je n astaviti stari život u

Zagrebu. Sprem ao se za ispite, ali ih nije polagao.
Im ao je velike književne planove, ali je od toga meilo
ostvario. N apisao je ipak je d n u novelu — Veliki
psovač. Donio m i ju je u rukopisu. Pročitavši je,
rek ao sam m u po prilici ovo:
— Vaša novela i opet odaje Vaš izraziti um jetni­
čki i novelistički talenat. Ali i o na — kao i »Dani
gnjeva« — pokazuje, kako su Vaši vidici i Vaša ži­
votna iskustva preusk^i. P ričinjate m i se kao snažan
čovjek, k oji je iz svih sila zam ahnuo rukam a, d a bi
prelom io žigicu. Vaše su sposobnosti jače od građe
i problem a, što ih zahvaćate. K ao što se Vaša p ri­
p ovijest o Jačici, u »Danima gnjeva«, nakon uspjelog
početka o savršenu dobru čovjeku raspliće otrcanim
već svršetkom o pljenidbi zbog neplaćenog poreza,
tako se isto slabo svršava i V aša novela. U Velikom
psovaču p rikazali ste lik čovjeka, koji sam o psuje i
kune, a u src u je veom a dobar. No um jesto da ste
stv ar završili kakvom dubokom ljudskom notom , sve
se svršava s aktualnom gospodarskoHpolitičkom poin-
tom . V ama su p o trebni jači doživljaji, širi vidici, ina­
če ćete zapasti u knjiškost. Potrebno je, da nek,o
vrijem e p restan ete m isliti n a književnost, a da gle­
date život. Bilo bi vrlo korisno, kad biste mogli po­
gledati iz daljine, kako izgleda ta naša H rvatska sa

260
svojom književnošću, um jesto da iz Zagreba, kao
središta svijeta, prom atrate sve ostalo. Tragika je
velikog dijela naših književnika, kao i tragika cije­
loga naroda, što mislimo, da se sve kreće oko nas, i
što vlastita pitanja, često vrlo sitna, činimo tako
velikima, kao da su važna za sve ljude.

3.

Od izlaska iz »Hrvatskog dnevnika« sve se više po­

vlačio iz književnih društava, a sve je više tražio dru­
štvo književnika pojedinaca. U to vrijem e pada i nje­
gov poticaj, da bi M atica hrvatska izdala neke moje
rukopise (Vidrić, Književnost i narod). Ali se i nje­
gov odnošaj s Maticom pokvario, kad je postao ured­
nikom kulturne rubrike u »Novostima«. U to je do­
ba postajalo sve jače prijateljstvo između njega i
Nazora. Tada se oko Nazora bio okupio manji broj
književnika, kome je redovno sastajalište bila kavana
Carlton, u Gajevoj ulici. Tu su se oko njegova stola,
svake subote, sastajali neki pripadnici različitih po­
koljenja i pogleda, ali sa zajedničkim obilježjem, da
su im književni listovi doduše objavljivali priloge,
ali ih nisu puštali preblizu. Urednici su tražili nji­
hovu suradnju, ali im, s političkih razloga, nisu dali
do nekog utjecaja. A oni su se osjećali u svojoj osam-
ljenosti to jačim a — kom entirajući sa smiješkom
različite događaje tadašnjega hrvatskoga književnoga
koprcanja.
Početak rata. Bojazni, što će biti. Pojave u Rusiji.
Različite prim jedbe o tome, što bi moglo biti nakon
rata, s obzirom n a društveno uređenje. Očito je, da
će iza rata, m a kako se on u početku razvijao, ostati
pobjednicom Rusija. Nazor — kojega literati izvan
njegova kruga drže bogatašem i čudakom —, istupa
najm irnije i najautoritativnije:
— Ništa se ne treba bojati. Čovjek ostaje čovjek,
i ma kakp se zvao sustav, u kome će živjeti, uvijek će

261
gledati, d a proživi život u oblicim a, koji će m u n aj­
bolje odgovarati!
U G orana Kovačića raste oduševljenje za Sovjetski
savez sve jače. Ne tre b a više kriti, d a je njegova na­
cionalistička faza prošla, i da dolazi vrijem e novih,
širih zanosa — zapravo vraćanje n a ono, čime se već
i p rije zanosio. Sve je jači, sve veseliji.
M obilizacija. Rat. Slom Jugoslavije. Nijem ci u Za­
grebu, Talijani u Dalm aciji i P rim orju. Proglašenje
Nezavisne Države H rvatske. N alazim o se opet u ka­
vani C arlton i raspravljam o o novim događajim a. Na­
zor — koji je n a svom svagdanjem p u tu prem a ka­
vani vidio njem ačke čete, kad su prolazile Jelačićevim
trgom n akon odlaska jugoslavenske vojske — ostaje
i d alje hladnokrvan. U pjesm am a, k ratk im i zbitim ,
d aje izraza svojim zapažanjim a. U javnosti navode
mnoge njegove stihove i novi vlastodršci nastoje ih
isk o ristiti za se. L askaju m u, zovu ga na posijela i
p rim anja. O sobito su živi Talijani. Preplavili su Za­
greb svojim novinam a, knjigam a, agentim a. N uđaju
intelektualcim a stipendije za b oravak u Rimu, Fi-
renzi. N eki to književnici i prihvaćaju — da na jeftin
način vide stra n e zemlje, a i da se b a r neko vrijem e
m ogu u kloniti iz Zagreba.
J e r — događaji se brzo razvijaju. Nova vladavina
sve jače pokazuje svoje izrazite oblike. Židovi sa zna­
kovima. Zatvori. N asilna seoba S rba u južni dio gra­
da. Talijani u P rim orju i G orskom k o taru spaljuju
naše domove i u b ija ju naše ljude. Logori. K lanje Sr­
ba. Z ebnja o tom e, što će b iti s nam a kao narodom
i s pojedincim a. G oran je sve borbeniji. Sad više nije
k od novina, nego radi kod H rvatske enciklopedije. No
dolazi svake subote ipak u Carlton. Sam o — sad se
više ne s astajem o svi. N etko je otputovao, netk,o o tje­
ran, netko bolestan. S redišnji lik, Nazor, dolazi ri­
jetko, zbog slabosti.
Položaj je sve teži. Opažamo oko sebe ljude, koji
paze na nas. Oko kuće vidim često ista lica, dosad
nepoznata. P ostaje m i jasno, što to znači. Na ulici mi
znanac otvoreno postavlja pitanje:

262
 — Zar još niste uhapšeni?
Nisam uhapšen, ali su mi oduzeli telefon — što je
obično prvi znak daljih progona. Sad po prilici znam,
što mogu očekivati. Mnogi znanci okreću na ulici od
mene glavu, ili nastoje što brže svršiti razgovor, koji
smo slučajno započeli.
Dolazeći u Carlton, sad sam često potpuno sam.
Prosjedim sat, dva, čekajući uzalud, i onda se vra­
ćam kući. Znam, što sve to znači. Samo on dolazi,
makar s velikim zakašnjenjem, zbog uredskog posla.
Produžujem razgovor.
— Nazor je bolestan, no drugi će put zacijelo do­
ći, ako prizdravi! — veli m i na rastanku, bodro i
prpošno.
Možda su buduće subote i došli zajedno, ali mene
već nije bilo u Zagrebu, već sam kroz rešetke zatvora
gledao razlivenu Savu, m inaret džamije u Bosanskoj
Gradišk,i, i obrise Kozare. Nisam znao, što će biti
sa mnom, ni što je s mojom porodicom — ali sam bio
siguran: aiko itko to me ne će zaboraviti on. I doista,
kad sam se nakon više mjeseci opet našao kod kuće,
vidio sam, da se on sjetio mojih u časovima, kad su
bili najosam ljeniji.
Onda je došla vijest o njegovu odlasku u šumu —
koja me nije iznenadila, i vijest o njegovoj sm rti —
koja je djelovala kao udarac batom po glavi.

4.

Književni rad bio m u je raznovrstan. Pri tom tre­

ba razlikovati stvari, što ih je pisao spontano, iz unu­
tarnjih pobuda, i sastavke, koje je napisao po du­
žnosti.
Po novinama, kojima je bio suradnik, objavljivao
je u prvom redu članke o književnim i kulturnim
pitanjima, referate o hrvatskoj književnosti, bilješke
o stranim literaturam a. U časopisima štam pao je ta­
kođer referate, a usto pjesme. Pjesmama, većinom
u dijalektu, istupao je i u nekim antologijama (Izme-

263
 đu dva rata), n a javnim istupim a, a uvrštavao ih je
i u časopise. Uz izvorne p jesm e objavljivao je i p ri­
jevode francuskih stihova. Taj referentsk,o-kritičarski
rad, uz rad n a stihu, zauzim a po opsegu najviše mje-
s ta u cijeloj njegovoj književnoj proizvodnji. No po
j svojim književnim sposobnostim a bio je on u prvom
L red u novelist.
r Goran Kovačić bio je kao književnik vrlo savje-
; stan. Za razliku od K ozarčanina — s kojim se sukob-
ljivao i s važnih i s nevažnih razloga, uz ostalo i zbog
istih inicijala —, koji je vrlo lako i mnogo pisao o
svemu i svačemu, G oran je pisao polagano. Pisao je
tako malo, da ga je njegov šef u N ovostim a u šali na­
zivao književnim penzionircem . Ali ta sporost u pi­
sanju, i bijeg od novinarstva, bila je posljedica činje­
nice, što je svaku svoju stvar htio izraditi do kraja.
G oran je vrlo dobro znao, što za pisca znači riječ,
pa je o tom e pisao pam etno, a u našim prilikam a
i izvorno. U članku Put N ovaka Sim ića iznio je ovako
misli:
»Jezični čistunci i ispravljači izbacuju iz hrvat­
skog jezika nehrvatske riječi. Tom e uklanjanju ne­
m a granica, pa dovodi i do suhoće. Postoji izražajno
bogatstvo naše Bosne i Hercegovine, koje su m jesti­
mice prihvatili Srbijanci. N eki filolozi odriču se zato
toga bogatstva. N e pita ju književnike i u m jetn ike u
tim slučajevima, a ovi najbolje naslućuju vrijednost
riječi i fraze, to više, što im jezikoslovac na taj način
osirom ašuje bujnost tonova. (Trebalo bi koreno-
dupce upozoriti, da je u m o d em o m stihu važan čak
određeni vokal, ko ji se često nalazi na pravom e m je­
stu sam o u jed n o j stanovitoj riječi, a upravo su to
oni, m ožda izbacili iz hrvatskoga jezika).«
Bez obzira, s kakvih su povoda nastali pojedini
njegovi članci o književnosti i književnicima, očito je,
kako je on im ao jako osjećanje za bitne značajke ne­
kog um jetničkog djela ili nekoga pisca, te ih je izno­
sio sažeto, kratko, jasno. N ekoliko k ratk ih izvrsnih
p o rtre ta napisao je za Ujevićevu čitanku Plodovi sr­
ca i uma. Takvih vrlo uspjelih sastavaka im a od nje­

264
ga u prvoj Knjizi Znanja i radosti, u časopisu Croa­
tia. A i njegovi opsežniji članci u »Hrvatskom dnev­
niku«, »Novostima«, pa i u »Hrvatskoj reviji«, poka­
zuju, koliko se znao unijeti u književna djela i u sebi
ih ponovno izgraditi. Od takovih radova treba, na­
ravno, odbiti njegove polemike, plod zagrebačkih
Književnih prilika. U njim a je on, s Kozarčaninom,
odigravao samo ulogu u borbi literarnih pijetlova —
koju su skrivili drugi, te u njoj uživali. U svojoj mla­
denačkoj zanesenosti držao je, da m ora tako činiti;
kasnije je i sam požalio neke istupe.
Goran je po svojoj naravi bio vrlo osjetljiv čo­
vjek, i to ga je vjerojatno nukalo, da piše i stihove.
Pored pjesam a u štokavštini objavio je i ovelik broj
stihova u narječju svoga rodnoga Kraja. One su ve­
ćinom oblikom pravilne, p a se prilično ističu među
sličnim proizvodima njegova vremena. Im a od njega
i pjesama, koje osvajaju svojom proljetnom rascvje-
tanošću i vedrinom, kao na pr. »D’id, sonce i stari
mlinar«:

Srebrna kap
Zlatna kap
Zelina
Plava
Zota
Na soncu blešćt
Na Ušću šumi
Na krovu zvoni
I bezi
Vuzdui pota.

Stari mlinar domo gre:

Biser vuz biser nosi v lase
Srebrni —
I djamantov puno brado.
Vesel je.
Plodno se polje zeleni,
A na vode
Kapi
Tancado
Skačć

265
 Ko drobne vesele dekhce,
Širijo im se svilane kiklfice
I okrečđ.

A doma mali vnuk

Stal pod hišni klobuk
Fakin
I nem im jak
I sljuša:
Pljušči i šušči i šumi
Kišni divan —
I kap po kap
J kap po kap
Cekin
Cekin
I srebrnjak
Zvoni na dlan.

Stari oča se žuri,

Po potu tukljd njegov ščap:
Raste voda, gle, vuz slap!
Boža kap
Vrti
Vrti
Mlinski kotač.
Itd.
No svoje prave stvaralačke težnje i svoj istinski
lirizam pokazao je Goran najviše u svojim pripovi­
jestim a.
N ije napisao m nogo novela. Od svojih prvih is­
tu p a u književnosti izdao je sam o je d n u knjigu, 1936.
spom enute Dane gnjeva. Poslije toga objavio je ne­
koliko p ripovijesti u H rvatskoj reviji (Vaga savjesti,
ša ka blata, Mala srca, T rnje i m irisi, S vjetlo st u lju­
dim a), »Savrem enim pogledima« i u »Hrvatskom
književnom zborniku«. Ali od svega toga jedva da bi
se dala sastaviti knjiga o srednje veličine. Bavio se
različitim planovim a, pače je pisao i jedan rom an,
ali n ije dospijevao d a ga izradi.
Kao pripovjedač Goran je bio cjelovit, pun, izra­
zu ju ći u novelam a i sebe k ao čovjeka, i svoj zavičaj,
i svoje u m jetničke težnje.

266
 Po građi najvećega dijela svojih pripbvijesti bio je
pisac svoga najužega kraja, Lukovdola. Događaji, o
kojima priča, zbivaju se u tome m jestu i njegovoj
okplici, i svi su više m anje doživljeni. Neke su od nje­
govih novela izrazito autobiografske, no isto tako po­
vezane uz njegovo rodno mjesto.
Svoj kraj obilježio je Goran riječima:

»Uočimo li, da u Lukovdolu divno uspijeva vino­

gradarstvo . . . da bujaju voćnjaci s najnježnijim vr­
stama voćaka i sretna zavjetrina pod selom dopušta
sunčanim prisojcima i plodnoj dolini da bogato rodi
. . . — a kilom etar zapadno i kilom etar južno od Lu­
kovdola ne uspijeva loza i kržljavi, škrta zemlja izba­
cuje mizeran prirod, dok snažni vjetrovi i česti rani
mrazovi ubijaju rascvjetalo stabalce, ne ćemo se ču­
diti ni raznolikosti volje, otpornosti i živosti ljudi, ni
najsm ješnijim razlikama akcenta, vokatizma i rječ­
nika njihova narječja.«
(Hrvatska revija, 1937, 324)

Sve te oznake vrijede u punoj m jeri i za njega

samoga.
U svojim pripovijestim a crta Goran Kovačić mali
svijet Gorskoga kotara, s njegovim siromaštvom, s
njegovim naporim a za održanjem, s njegovom bespo-
moćnošću, s njegovim težnjam a prem a svjetlu, i s
njegovim osjećajem za pravdu. U svome rodnome
selu, udaljenom od željezničke pruge, mogao je Go­
ran vidjeti vječne ljudske strasti u njihovoj među­
sobnoj borbi: bogati i moćni u njihovoj nemilosrd­
noj jurnjavi za užicima i nebrizi za slabe; siromašni
i prezreni u svome jadu i dobroti; sila vlasti, koja ne­
milice ruši sve zgrade u oblacima, što ih sagradiše
neimućni. U sedam prilično kratkih pripovijesti svo­
je knjige Dani gnjeva Goran Kovačić zahvatio je raz­
ličite tipove i životne pojave: seosku inteligenciju i
poluinteligenciju (župnik;, učitelj, pisar), kapitaliste,
koji iskorišćuju Gorski Kotar, seljake u njihovu do­

267
m aćem životu, razgovorim a i osvetam a. Prikazao je
selo kao kolektiv, k ad ono k a o cjelovit organizam
rad i i m isli, i k ad n a u d aru jačih sila, iz sebe odba­
cuje doušnika, pokornog slugu seljačkih neprijatelja.
Slikao je to selo u njegovoj idili, u njegovoj svadlji-
vosti, ali i u njegovim zajedničkim buntovnim napo­
rim a. Gledao ga je u njegovoj un u tarn jo sti, ali i u
d odiru sa strah o tam a rata. Iznio je seljake, koji do
k ra ja života uspijevaju sačuvati seljački m entalitet,
ali i one, koji se — kao njegov Šimek u Vlaku har­
m onici — od zaturenih seljaka uzdižu do budućih
inteligenata.
Po cijeloj svojoj atm osferi i po vezam a između
pojedinih pripovijesti u njim a, Dani gnjeva su cjeli­
na. U nekjm a se od tih pripovijesti čak i susreću ista
lica: m ali šim ek u Noveli s ratnih dopisnica postaje
u Vlaku harm onici karlovački i zagrebački srednjo­
školac.
U m jetnička obilježja, koja izbijaju iz Goranovih
p ripovijesti izrazita su i m nogobrojna. Od njih je
n ajjača ona, k o ja je već spom enuta: G oran je znao
u svojim G oranim a iznijeti slike općenoljudske tra-
gike n a zem lji i svoj Lukovdol p rikazati — b ar d je­
lom ično — kao poprište b orba i bolova, što ih p ro ­
lazi svaki čovjek. Bez obzira, da li čitalac ove novele
pozna društvene prilike G orskog kotara, Sedam zvo­
nara m a jke Marije djeluje na nj svojim općenoljud-
skim dnom : kako je poklik sirom ašnih za pravdom
jed n ak u svim sredinam a, i kako je njihova bespo­
m oćnost u očim a jak ih i sm iješna i drzovita. To vri­
jedi i za S m rt u čizm am a i za V elikog osvetnika. U
pojedinim o d tih novela (Sedam zvonara m ajke Ma­
rije) ta se tragik,a sirom ašnih uzdiže do potresnosti.
U drugim se pak nekim novelam a već naslućuje
osvetnički topot koraka, p re d kojim a će se survati
sve lažno i sebično.
G oran Kovačić znao je zapažati karakteristike lju­
di, te odlupiti površinu od jezgre. Znao je izgraditi
puna i nova lica, k o ja n em aju n išta literarno iskon­

268
struirano: odlični i naoko tvrdi Ivan Tuča u Sm rti u
čizmama, sveti psovač u istoimenoj noveli. Uopće je
volio prikazivati ljude, koji su naoko grubi, a za­
pravo su utjelovljenje dobrote.
Dani gnjeva — kao i ostale Goranove novele —
doim aju se kao protest društvene nejednakosti. N ji­
hov je pisac na nekim m jestim a i otvoreno prelazio
u agitaciju (Probuđeni djedovi, Svjetlost u ljudima).
Ali dublji izvor njegovim umjetničkim tvorevinama
kao da je ipak u doživljajima iz djetinjstva, u uspo­
menama djeteta, koje samo gleda i samo se čudi, ali
još pravo ne razum ije ništa. Zato u njegovim pripo­
vijestima zauzimaju osobito m jesto mališani, s nji­
hovom psihologijom i s njihovim unutarnjim svi­
jetom. U pripovijesti Sedam zvonara majke Marije
priča se o sedmero djece, ko ja su m jesto siromašnog
i prezaposlenog oca vršila zvonarsku službu, te i ne­
hotice, zbog svoje djetinjske naivnosti i plašljivosti,
prouzročila bijes sela i župnika, pa tako i očevu sm rt.
U Probuđenim djedovima prikazan je hrvatski poli­
tički život oko g. 1935., kako se odražavao u očima
djece. U Noveli s ratnih dopisnica zahvaćeno je dje­
tinjstvo mališana, koji ne pozna svog oca, nego stva­
ra o njem u sliku m otreći dopisnice, koje od njega
dolaze s bojišta. Odlomci oduže pripovijesti, ili ro­
mana, k oji su pod različitim natpisim a izlazili u »Hr­
vatskoj reviji« 1939. (ša k a blata, Mala srca, Trnje i
mirisi, Svjetlost u ljudim a) ispunjeni su velikim dje­
lom slikama o tome, kako se privredne i društvene
opreke u Gorskome kotaru odrazuju u duši dvoje
djece.
Unatoč tome, što je u svojim pripovijestima sli­
kao uvijek istu sredinu, Goran je Kovačić znao svaku
od njih produpsti i zaokružiti, učinivši je tako neza­
visnom od drugih. N ajbolja od njih, Sedam zvonara A
m ajke Marije puna je lirskih m jesta. U njoj je ocH
početka do kraja sve u potpunoj vezi. Započinje se
pismom siromašnog seljaka Jure Grešnima, oca sed­
mero djece, upućenog bogatom b ratu u Americi, s
molbom za pomoć. Bogati se b rat krvavo izruga si­

269
rom ašnom e. Ovaj poslije toga dobiva m jesto zvona­
ra, m uči se i kini, uz vječne prigovore suseljana. Ne
može od zvonarije živjeti, p a rad i svoje poslove, a
zvonarske dužnosti vrše djeca. Za vrijem e jedne lje­
tne olu je djeca stadoše po običaju zvoniti, no od uda­
raca grom a preplaše se i pobjegnu, te zvonjava pre-
stade. Seljaci okriviše zvonara, d a je skrivio tuču,
što n ije zvonio, te ga, uz pom oć župnika, zbaciše s
položaja, ne plativši m u ništa. On se od ja d a objesi
za uže crkvenog zvona. Zato ga ne htjedoše pokopati
u seosko groblje, nego daleko, dokle ne dopire zvuk
zvona.
»— B ranka, ne plači, ta ta je im ao veći sprovod
od velečasnoga. I zvono je za njim du lje zvonilo!« —
tješi jed n a kćerkica m rtvog zvonara drugu, i tim e se
logički završava novela, a to je ujedno i njezina po-
inta, s prizvukom p rije tn je svima, koji n a sličan
način un ištavaju bespom oćne. A taj se svršetak u
cijeloj noveli postepeno pripravlja, i n išta ne dolazi
neočekivano, pa k raj ne d jeluje kao ‘ n arin u t m oral.
N astajući iz neizbrisivih uspom ena djetinjstva,
pripovijesti su G orana Kovačića ispunjene izrazitim
lirskim m jestim a, vrlo uspjelim opisim a prirode:

»Duboko pod planinom srebrne se oblaci u rijeci,

nalik na jata velikih riba, što sunčaju blistave trbuhe.
D aleki slap grm i u grohotu: biseri se njegovo zu­
balo!
Drveće maše granama, koje plješću jedne o dru­
ge u radosti.
Sve prati Helenin ples!
I ptice, koje nad njom kruže, i trava,koja se lju­
lja na cijeloj livadi: i vjetar, ko ji se njiše obješenja-
čki nad vrsim a jela i hrastova.
I njegovo srce, koje drhti raspjevano, kao koš­
nica puna m eda i zlatnih zujavih pčela.«
Znajući snagu riječi, u svojim je pripovijestim a
pokazao, koliko je zna iskoristiti. U njega im a bogat­
stvo izraza, po kom e se vidi, kako je on jezik ne sa­
mo proučavao, s obzirom na već gotove izražajne

270
mogućnosti, nego je prem a potrebi stvarao i nove
riječi, npr. besposlac, odajnik, dopojaisan, uhiljaditi,
uzradostiti, poskoriti, potjernik, itd. Na mjestim a,
gdje se nalaze, doim aju se one kao nešto sasvim pri­
rodno, a n e kao vještačke tvorevine.
Goran Kovačić osjećao je snagu ritm a. Njegove
rečenice teku u skladu s cijelim sklopom onoga, što
će biti rečeno. Početak, njegova Mraka na svijetlim
stazama glasi:
»Jačica Šafran čobanovao selu do starosti, bez
drenovače u šaci, bez roga na ustima, bez riječi
pogrdne:
— Što će batinica, što će šipčica voliću božjem,
što će kravici krotkoj? A rog plaši ptičice u šumici i
ušutkava ih. I magarčić stidno obara uške pred gnu­
snom riječi.«
Iz njegovih se opisa osjeća povezanost čovjeka s
prirodom, već iz samoga stila, npr. u spomenutoj
pripovijesti:
»Isvilali se kukuruzi, ubradali kao Jačica. — Ra-
stite, bradonjice, plodite se, mili. Pomoći će vam ki-
šica da ozrnate, da se pozlatite — šaptao je gladeći
im duge, svilene brade.
A kukuruzi stali na noge kao vitezovi, zašumjele
im perjanice na glavama, te stadoše mahati zelenim
sabljama oko sebe. Odgurnuo jedno jutro lišće na
klipu, a ovaj se nasmijao prpošno Jačici u brk bije­
lim, m liječnim zubićima.«
Očito je, kako je Goran svoje um jetnine zato iz-~l
građivao tako teško, što je u njim a pazio ne samo na ,
svaku rečenicu, već i na svaki glas — kao i u pje- /
srnama. Osjećaj za stil sprečavao ga je, da nije pisaoj
više. Taj ga je osjećaj činio nezadovoljnim i s onim,
što je objavio. U jednom mi se listu potužio, koliko
je pogrešaka našao u Danima gnjeva — iako je samo
na S m rti u čizmama radio godinu dana.
Iskorišćujući riječ, Goran Kovačić je iz samog
njezina zvuka zadobivao i neke idejne efekte. Njegovi

271
seljaci, nezadovoljni s poretkom u svijetu, tum ače
riječ nebo tam e, što ga n ikad ne bo.
Sam je Goran Kovačić — osjećajući vlastite tež­
n je i ned ostatke — osobito cijenio dvojicu hrvatskih
pisaca: K olara i Kaleba, koji se ističu sažetošću iz­
raza. Ali je značajno, da su obojica uspjela stvoriti
svoje novele već u zrelim godinama, k ad su u njih
bila jednaika životna iskustva i um jetnička snaga. On
je p a k bio još vrlo m lad — osjećao je um jetnost, ali
nije im ao ni dosta doživljaja, n i širine vidika, ni sta­
loženosti. Zato i njegove n ajbolje stvari — vrlo dobre
i objektivne — daju sam o naslućivati, što bi on još
bio mogao stvoriti.

5.

Koliko se god u književnom rad u G orana Kova-

čića m ogu zapaziti različita obilježja i naklonosti, u
svim njegovim pripovijestim a i pjesm am a ostaje go­
tovo stalnom okosnicom : ljubav p rem a sitnim a i p re­
gaženim a i ujedno m ržnja p rem a onim a, koji tlače
slabe. A to je bio i njegov osnovni životni osjećaj,
koji ga je i poveo putem šume. Nikakvih zaokreta tu
nem a, i nikakve ideološke kolebljivosti. Njegov je
razvitak bio nužan i potpuno razum ljiv. U pokretu,
kom e se žrtvovao, vidio je ostvarenje svega, što ga
je vodilo u životu. U n jem u je vidio ostvareno svoje
hrvatstvo, je r je ono tek sada — reagirajući na u sta­
štvo — progovorilo pravim glasom. U njem u je vidio
i svoje jugoslavenstvo iz gim nazijskih dana, je r su
se isto m sada u iskrenoj suradnji okupili i H rvati i
Srbi, i Slovenci. A vidio je i prvd pokušaj u nas da
jednom dođu do riječi potlačeni, iskorišteni. Kao
čovjek pak, i u m jetn ik osjetio je, da će u k rutom
životu b o rb e i stv aran ja steći iskustva, koja su m u
nedostajala, d a stvori um jetničko djelo, kao pun iz­
raz v lastitih sposobnosti.
No i njegova sm rt sam o je logičan završetak tra ­
gedije, u kojoj je glavni junak cijeli njegov naraštaj.

272
 ČEŽNJA ZA D A L J I N A M A

N atpis članka nije potekao iz težnje za nekim

pjesničkim efektom; to je ulomak; iz etikete, prilije­
pljene kao oznaka cjelokupnom književnom radu
Slavka Batušića. Uredništvo »Hrvatske enciklopedi­
je« bilo je naumilo, na početku svoje djelatnosti, da
čitavo izdanje ima obuhvatiti 12 knjiga, te je stoga
unaprijed odredilo, koliko redakp imadu iznijeti pri­
kazi pojedinih pisaca. K atkada je taj broj bio dovo­
ljan da se iznesu životopisi pojedinih književnika, i
popis njihovih djela, i ukupna slika o njima. No kod
plodnijih je autora, sam a bibliografija počesto zau­
zela toliko m jesta, da je za zaokružen prikaz ostalo
vrlo malo prostora. Tako je karakteristika raznovr­
snoga i opširnoga Batušićeva književnoga rada mo­
rala stati u nekoliko redaka, kojim a su obilježeni
njegovi doživljajni, sadržajni i stilski elementi:
»Građa, tehnika, područja Batušićeve literarne
djelatnosti vrlo su raznovrsni: uz fantastične elemen­
te ima u njega reatističnih strana. No sav je njegov
književni rad prožet lirizmom, bolnoradosnom čež­
njom za daljinama, odatle svuda lični ritam i dublja
unutarnja povezanost.«
Etiketa kao svaka etiketa; k,ad bih i drugi put
morao u stegnutom obliku iznijeti stvaralačke zna­
čajke istog pisca, vjerojatno bih upotrebio iste riječi.
A ipak je i ova etiketa nepravedna, kao i svaka eti­
keta u književnosti. Etiketa je samo pomoćno sred­
stvo, da se pokaže, gdje će čitalac nešto naći ili što
18 Bijeg od knjige 273
 će naći na određenom e m jestu. Ali se njom e može
tek površno upozoriti na dubljinu stvaraočeva djela
i njegove ličnosti. U težnji pak, da bude što precizniji
i kraći, sastavljač književnih etik eta često i povre-
đu je pisca, prelazeći odviše olako preko nekih crta,
koje čitalac m ožda i ne će toliko zapaziti, ali je sam
umjetnik, u svome krvavom stvaralačkom naporu za
n jih osobito osjetljiv.
Pojam se književne etikete u svezi s radom Slav-
ka B atušića ja v lja izuzetno često; kroz cijelu su mu
književnu djelatnost pridavali oznake, koje su imale
obilježiti veći dio njegova um jetničkog nastojanja.
Pisac, k o ji je počeo književno s tv ara ti u prvim godi­
nam a poslije 1918., prihvaćajući sadržajne i stilske
oznak,e tadašnje književnosti, u svome je kasnijem
razvitku gotovo neprestano zbunjivao čitaoce i kri­
tičare. Bio je pripovjedač, putopisac, dram atik, autor
književnih prikaza, urednik, prevodilac, kazlišni re­
cenzent, predavao je o slikarim a i pisao o njim a, itd.
Sve to još sam o po sebi ne bi m oralo b iti razlog za­
buni. Ali je teško bilo shvatiti u n u tra šn ju vezu npr.
izm eđu »Čuda i čarolija«, fantastičnih i nestvarnih
priča, u k ojim a je pisac svjesno prekinuo sa svim
obzirim a prem a stvarnosti, i između »Argonauta«,
naok,o čisto program atskoga djela sa socijalnom ten­
dencijom , s gradivom iz života malih ljudi. Isto tako
im a na prvi pogled m alo srodnosti između kozmo­
politskih obilježja nekih Batušićevih priča i putopi­
sa, i izrazito zagrebačkoga kolorita u dijelovim a ro­
m ana »Na dragom tragu«. Prosječnom književnom
referen tu teško je bilo shvatiti, kako je moguće, da
isti pisac s tolikom ljubavlju p ristu p a k putopisim a
A ntuna Nemčića i M atije M ažuranića u vrijem e, kad
prikazuje krajeve, u koje je rijetk o kada stupila no­
ga našega čovjeka. Moglo se pokatkad pričiniti, da
Batušić jednostavno slijedi književnu m odu: knjigu
»ćuda i čarolije« napisao je nekako u doba naših
ekspresionističkih pokušaja, a »Argonaute« u vrije­
me općenitih zaokreta prem a realizm u. Zato su kao
k arak teristiku njegove književne ličnosti lijepili raz­

274
ličite oznake: ekspresionist, pisac fantastičnih priča,
putopisac, autor slobodnih stihova, itd. A u mnoštvu
različitih etiketa najlakše se izmakne prava bitnost
umjetnika tvorca.
Sav književni rad Slavka Batušića pokazuje, ko­
liko je uopće besmisleno tražiti, da se u par riječi
obilježi cjelokupno stvaranje nekog umjetnika, ili
bar jedan njegov dio. U svemu, što je Batušić dosad
objavio, zauzima po opsegu najskrom nije m jesto li­
rika, i prem a tome bismo ga na prvi pogled s naj­
manje prava mogli držati lirikom. Naziv jedine nje­
gove zbirke pjesama »23 pjesme« kazuje sam za se
dosta. No ak,o bi čovjek morao ozbiljno odgovoriti
na pitanje, koji je dio Batušićeva stvaranja najzna­
čajniji za svoga tvorca, morao bi nakon ispita savje­
sti reći: lirika.
Lirika je od svih tako zvanih književnih vrsta
najprodim ija, najizravnija, najizrazitija i najuniver-
zalnija, proničući sve grane književnosti i dajući im
više ili m anje biljeg. Ona je jedina književna vrsta,
koja piscu omogućuje, da neposredno kaže sve, što
osjeća. Ona počesto i čini jedinu stvarnu vezu izme­
đu raznolikih i naokp oprečnih dijelova njegova stva­
ranja. Lirika je prava i posljednja riječ u umjetnosti.
Lirizam, kao osnovna crta umjetničkoga tem pera­
menta, značajan je i za pisce, koji su svjesno prikri­
vali vlastitu ličnost u svojim djelim a (Zola), a veoma
je vidljiv i kod onih, koji su hotimice prigušivali vla­
stitu osjećajnost, te se nastojali prikazivati ili jači­
ma ili grubljima, nego što su doista bili (Krleža).
Ma koliko to čovjek, nastojao, on ne može nikada
potpuno izići iz sebe, niti se potpuno zatomiti. Nje­
gova se čuvstva odaju ponajviše u kretnjam a, koje
su naoko potpuno nevažne. U lirskoj osnovi cjelokup­
noga umjetničkoga rada nekoga pisca nalazi se često
odgovor na pitanje, koliko su pojedina njegova djela
doista isk,rena, koliko je on doista istinski doživio
sve, što iznosi. Često upravo iz očite razlike između
toga lirizma i onoga, što pisci program atski pišu,
najbolje osjećamo tragični jaz između njihovih svje­
snih n ap o ra i dubljih naklonosti. Te naklonosti
mogu biti upravo p aro d ija onoga, što bi takvi pisci
zapravo h tjeli postati. Iz toga lirizm a najbolje razbi-
rem o ljudske značajke pisaca, kao i dom et onoga,
što su sposobni ostvariti. A često je lirska pozadina
nečijega stv aran ja — odajući prostotu, grubost, ne­
iskrenost — ujedno i najbolji znak, koliko takvi pisci
u svojim djelim a lažu.
Ne držeći ra d na stih u svojim glavnim književni­
čkim zadatkom , Slavko B atušić kao da m u je p' i-
stu p ao sam o u časovima, k ad je htio jasnije, otvore­
n ije i snažnije iznijeti svijet svojih o sjećaja i težnja
— sve ono, što je u ostalim svojim djelim a izražavao
n a drugačiji način. Tako ova lirika, količinom vrlo
m ršava — po prilici dvije pjesm e n a godinu — n aj­
bolje označuje jegru, izvor, sm isao njegova um jetni­
čkoga stvaranja, i ujedno njegove n ajdublje oovje-
čanske i um jetničke sklonosti.
U »Čudnovatim doživljajim a Ivana Nepoznatog«
(u knjizi »Čuda i čarolije«) govori Lucijan Ivanu:

»Pođimo. P ođim o dalje. U vijek sam o dalje, jer

ničega nema. Sve sm o sam o mi.«

U tim rečenicam a kao d a je zgusnut sav smisao

B atušićeve um jetnosti: njezin apsolutni lirizam, i
obilježja toga lirizm a. Sav joj je izvor u pjesnikovoj
ličnosti, u trepetim a njegove m ašte i njegovih čuv­
stava, a sav sadržaj — bezgranična težnja, da se ta
m ašta iživljuje bez obzira n a stvarne i duhovne pre­
preke.
M eđu dvanaest knjiga lirike, što ih je g. 1939. u
jed an m ah izdala M atica hrvatska, Batušićeve »23
pjesm e« m ožda su bile najm anje blisk,e lirici u ono­
m e sm islu, kako se taj pojam u nas obično tum ači.
Njegova je zbirka m eđu tih dvanaest knjiga najm a­
n je cjelovita, je r je u njo j koješta nedorečeno, naoko
ispretrgano, i je r se k o je šta ne d a shvatiti bez veze
s ostalim piščevim radom . No ona je za svog autora
veoma značajna upravo zbog toga, što je u njoj —

276
često gotovo naivno i neposredno — izneseno stvara­
lačko dno njezina tvorca: beskrajna osjetljivost, me­
koća, zatvorenost u sebe, i ujedno klik,tava težnja za
kretanjem , za uvijek novim vidicima. Kao radostan
poklik i ujedno bolan uzdah, kao djetinjsko prizna­
nje vlastitih pogleda i ujedno kao blag protest pro­
tiv sveopćega utilitarizm a zvuči spoznaja:

Ne, ne živi čovjek ođ hljeba,

nego ođ zrcala jezera plavih,
na kojima titra smiješak neba.

Batušićeva »Pjesma mog sina« može se shvatiti

kao duhovni autoportret, i ujedno kao tum ač cjelo­
kupnom pjesnikovu književnom radu:

Moj je otac neka čudna luđa bio,

I nije vjerovao ničemu,
I nije volio ništa
do mladosti svoje —
i tuđe.
A ljubio je kesten mladi, livade i šume
i vode daleke, nebo i smirenje;
i drugove svoje, što nikada ne pisahu pjesme.
I malo nekih djevojčica mladih,
Koje ga nikad voljele nisu.

Gologlav je lutao kroz rosu

i slušao, kako u Pandžabu kiša pada.
I gledao, kako u Kongu povijuša raste
i čekao da dođe dama-avantira,
s grimizom od zlata i zelenog safira.
Listao je stare moreplovne knjige.
0 mojoj zvečki nije vodio brige.
Htio je postati premudri vrač
1 otkriti tajnu Magije Bijele,
a nikad nije saznao ništa.
Pa kada je gorko plakao
i derao neke ispisane papire,
— to nitko vidio nije.

277
 Lirika vjerojatno nije najb olji dio Batušićeve
um jetnosti, ali je u njoj izraženo gotovo sve, što je
za pisca važno: gotovo solipsistički značaj njegova
doživljavanja, o sjećajni izvori njegova stvaranja, nje­
zina stilska obilježja.
Lirizam — kao posljedica osjećanja i spoznaje,
da je sve oko nas najvećim dijelom sam o tvorevina
nas samih, proizvod našega »ja« — proniče ne samo
Batušićeve pjesm e, nego i njegove pripovijesti i p u ­
topise, p a čak i njegove um jetničke studije. Iz tog
su lirizm a — gotovo očitije negoli njegove pjesm e —
proizišla »Čuda i čarolije«. U toj je knjizi, već u pri­
stupnim riječim a »Čudnovatim doživljajim a Ivana
Nepoznatog«, poništena razlika između stvarnoga i
nestvarnoga, između izm išljenoga i doživljenoga:

»Sve je ovo izm išljeno i nije izm išljeno.

Ali likovi, koji tu prolaze, vijugaju i pelivane kroz
rečenice ovih priča, jednom su bili, i u ovaj tren
negdje jesu. U jednom prijašnjem životu ja sam ih
dobro poznavao i doticao ih rukom .
Susretao sam ih prečesto u časovima, kad je svi­
jest m oja drhtala od beskrajnih patnja života.«

N ajizrazitiji su dijelovi Batušićeve um jetnosti

proizišli iz potpuno slobodnoga iživljavanja mašte,
n esm etane ni od čega. Polazeći od osjećanja, da je
sve oko nas zapravo sam o naša tvorevina, Batušić je
u različitim svojim djelim a puštao, da jedna predo­
džba izaziva drugu, bez stega i granica. K ao da je
najveće zadovoljstvo i n ajjaču stvaralačku radost na­
lazio u tome, da bilježi, do kakava će se šarenila do­
gađaja, boja, likova razvijati sastavni elem enti nje­
govih zapažanja, i kakvi će neočekivani spojevi i su­
kobi proizići iz svega toga. Najviše je dao maha to­
me osjećanju u »čudim a i čarolijam a«, ali su i nje­
govi rom ani i ostala djela niknuli iz istoga izvora:
N estaje granica između onoga, što smo doživjeli,
i plodova naših sanja. Likovi m ašte postaju isto tako
stvarnim bićim a kao i ljudi naših svagdanjih susre­

278
ta. Oblici njihova života mogu nas zanositi i privla­
čiti više nego,život stvarnih poznanika. Osjećamo
radost p ri njihovu punom iživljavajnu, a upravo na
sulkobima između fantazije i realnosti razvija se bol i
tragika. Sva Batušićeva um jetnost izvija se iz toga
osjećanja: živa i puna djelatnost mašte, i bolni do­
diri sa stvarnošću. Zato se u njoj izm jenjuju izrazito
ekspresionističke strane s oznaikama čisto realističke
proze.
Batušić je razglašen kao najbolji hrvatski puto­
pisac. On to i jest — samo pri tom valja istaći, da
pojam putopisa treba ovdje prim ijeniti u potpuno
određenom smislu. Ti su putopisi izrazita lirika. Nje­
gove su knjige ove vrste čak i komponirane kao dje­
la, u kojima se lirska razm atranja izm jenjuju s opi­
sima krajeva i ljudi. Putopis »Kroz zapadne zemlje
i gradove« počinje se pjesm om »Vožnja«, a završuje
sastavkom »Lirski finale«. Zbirka »Od Kandije do
Hammerfesta« sadržava lirske sastavke s opisima ze­
malja, a knjiga »Od Siene do Harlema« lirske zapise,
pejzaže, prikaze um jetnika i njihovih sudbina. Iz tih
triju knjiga osjećam o mnogo više samoga pisca ne­
goli zemlje i ljude, što ih je u njim a opisao.
No više nego iz same kompozicije tih knjiga, nji­
hov se lirizam očituje u osjećajnom dnu, iz kojega
su proizašle: iz odnošaja pisca prem a opisanim kra­
jevima i predm etima. Ako je s pravom rečeno, da je
pejzaž stanje duše, onda se to za Batušićeve putopise
može reći u pojačanom smislu. Ne putuju umjetnici
po različitim stranam a svijeta, da bi nakupili što
više različitih dojmova, nego — očito nesvijesno —
više radi toga, da bi u dodiru s pojavim a i krajevi­
m a što više upoznali kutove vlastite unutrašnjosti.
N išta od onoga, što čovjek nije ponio u sebi samom,
neće naći ni u najegzotičnijim zemljama. U dodiru
s nepoznatim upoznaje čovjek dubljine i nepoznate
strane vlastite duše, a u tuzi i radosti zemalja ljudi
i krajeva zrcale se tuga i radost njegove nutrinje.
Otkrivanje zemalja znači upravo otkrivanje sebe sa­
moga, i svatko će nove krajeve i nove ljude osjetiti

279
n a svoj način, opažajući u n jim a nešto, što nitko
drugi nije vidio. V eličanstven m ir gorskih jezera,
užarenost južnog sunca, neobični privlačij ivi zakutci
u velikim gradovim a, ča r m u tn ih razlivenih voda —
sve je to, u različitim oblicim a, sam o dio duše, pro ­
jiciran izvan nas, ali koji, osim u nam a, n e postoji u
tom obliku zapravo nigdje.
L jepota krajeva, što ih je Batušić prikazao, samo
je njegova tvorevina. Njegov San Gimignano sam o
je njegov i ničiji drugi, k^ao što je i žar grčkoga sun­
ca, i šum e Poles ja načinom , kako je to prikazano u
njegovim knjigam a, doživio i osjetio jedino on. Zato
se u njegovim knjigam a p utopisa izm jenjuju opisi
k rajeva, kroz koje je doista prošao, s opisim a zema­
lja, što ih je gledao sam o u svojoj m ašti (P red kine­
skim ratn im sudom ). J e r u b itnosti nem a razlike iz­
m eđu jednih i drugih slika: ako su likpvi m ašte pod­
jed n ak o živi kao i slike stvarnih gradova i ljudi,
onda one u pjesnikovoj u n u tra šn jo sti zauzim aju jed­
nako m jesto. I gdje je uostalom prava granica izme­
đu naših snova i m a štan ja i izm eđu prave stvarno­
sti, k ad a nem a ni n ajsitn ije pojave u životu koje ne
bism o zaokružili i preobrazili djelatnošću vlastite
fantazije? B atušić je od te spoznaje o relativnosti
stvarnoga pošao do k rajn ih granica i n a ovom pod­
ru čju svoga stvaranja. Zato u njegovim putopisim a
tolika slabost p rem a Parizu — najčudesnijem gradu,
g dje se n a jk ra ć a stvarnost fantastično m iješa s poja­
vam a kakve čovjek doživljuje sam o u priviđenjim a.
To b i se isto m oglo reći i za Batušićeve sastavke
iz povijesti um jetnosti. Svaki čovjek, k o ji voli u m jet­
nost, im a zapravo neke svoje um jetnike, a m eđu n ji­
hovim d jelim a neke op et osobito uzdiže. J e r i u dje­
lim a različitih .um jetnika čovjek zapravo traži izraz
vlastite u nutrašnjosti. B atušić nije s nekom tobož­
n jom objektivnošću pristu p ao n i R em brandtu, ni
F ranzu H alsu, ni talijanskim slikarim a, nego s cije­
lom svojom unutram ješnošću, dajući ih kroz sebe
i kao dio sebe. O datle i snažan dojam tih članaka,
ali odatle i njihovo lirsko, izrazito batušićevsko zna­

280
čenje: utapanje u um jetnini, osjećanje s njima, kliJk-
taji veselja nad otkrivenim pojedinostim a i gotovo
naivno udivljenje.
A izvor cjelokupnoga Batušićeva lirizma čežnja je
za daljinama, za nepoznatim i neviđenim, što se tek
naslućuje, i za čim hlepi čitavo biće, i za čim treba
ići radosno i voljko, mučno i s upinjanjem , bez po­
činka, bez svršetka, bez razm išljanja. Riječ »čežnja«
nije za Batušića značajna samo stilski, je r se često
ponavlja i je r on njom e sam ponajviše obilježuje
svoja duševna stanja. Čežnja, kpo poticaj svakoga
pokreta, vidljiva je u jezgri svakoga njegova pjesni­
čkoga ushita. To je čežnja za nečim dalekim, neod­
ređenim, što čovjeka ipak privlači neodoljivom sna­
gom. Intonaciju zbirci »23 pjesme« daju stihovi:

Stihovi su moji ispružili ruke,

Drhtave, nemoćne ruke svoje
Za nečim, čega ovdje nema,
Za nečim, čega nigdje nema,
Za nečim, što je ludi san.

Ali to je psihološki izvor i ostale Batušićeve um­

jetnosti. Njegova su najopširnija djela romani »Na
dragom tragu« i »Argonauti«. Oni sadržavaju zaokru­
žene fabule, opisa krajeva, karakteristike ljudi i sre­
dina, itd. Među sobom nem aju ta dva rom ana naoko
ništa zajedničko. Prvi je ispunjen pripovijedanjem o
tome, kako neki mali zagrebački činovnik pronevje-
ruje veću svotu novaca i bježi u inozemstvo; nakon
više godina vraća se u Zagreb da ukrade i sa sobom
odvede sina, kojega m u je rodila žena drugoga i koji
toga drugoga drži ocem. Drugome je pak sadržaj
uzet iz vremena poznate gospodarske krize, kad su
ljudi uzalud tražili bilo kakvo zaposlenje i spas iz
bijede, te, kao nekadašnji argonauti za zlatnim ru­
nom, polazili u potragu za zaradom ili smirenjem.
U stvari i jedan i drugi roman zapravo su priče o
golemim ljudskim čežnjama, koje pojedince gone, da
u lutanju za slikama svoje m ašte lome svoje tijelo,

281
vukući ga iz m jesta u m jesto, iz zem lje u zemlju, po-
nizujući se, varajući, mučeći sebe i druge, dok god
im p red očim a lebde neostvareni sni.
U toj čežnji, vječnoj čežnji, zapravo je jedina
sreća Batušićevih ljudi. U »Čudnovatim doživljajim a
Ivana Nepoznatog« nalaze se rečenice:

»Tko nije iz dna svojega dna mogao izagnati čež­

n ju beskraja, sretan je i sto p u t presretan«.
»Samo u najčišćoj čežnji bijaše vječna sreća Iva­
na Nepoznatog«
»A u ku s vječnosti i čežnje na usnama Ivanovim
bijaše sladak kao smrt«.

B atušićeva putovanja po različitim zem ljam a, iz

kojih su nikji njegovi putopisi, isto su tako izraz
jed n e jedinstvene čežnje, da se zahvati, upije, do
k raja doživi sve šarenilo vidika, boja, oblika, što ih
u sm rtnom e oku m ogu izazvati dodiri sa zem ljam a,
krajevim a, građevinam a. S trast za putovanjim a samo
je drugi oblik onoga, što se katkad naziva erotikom .
I jedno i drugo vodi čovjeka od jednoga zanosa do
drugoga, od jedne naklonosti do druge, ne zadovolja­
vajući ga ipak nik,ada potpuno, i ostavljajući n a k ra­
ju nešto tjeskobno, teško, nezadovoljeno — kao po­
sljedicu osjećanja, da čovjek u m nogobrojnim licima
traži zapravo uvijek sam o sebe, i da iz sebe nikad
ne će izići.
U po tu canjim a po različitim zem ljam a doživljuje
čovjek i mnogo radosti, ali i bola, je r je to grozni­
čavo lutanje vječna m uka, vječno ubijanje sebe:

»Ljudi sanjaju zelenu travu, m nogo trave što cva­

te kako sam o trava um ije cvasti na širokim travnja­
cima, gdje m etalni kukci srebrno zvrče, a bum bari
bruje u svojim debelim baršunastim krznim a. Oh, ta
čežnja za blagom zelenom travom sna i odm ora t
zaborava tako fino miriše usred sum pornog dim a i
ugljene čađe kao tiha, daleka svirka seoske frulice.

282
 Ljudi bulje kroz željezni armirani beton i snivaju
otvorenih očiju o plohama zrelog žita, o šumama je­
senjim, o bijelom i o ružičastom glogu u rano pro­
ljeće, o vinogradima i voćnjacima, što su ih ostavili
za dugo ili zauvijek. Pošli su sa svojih m ekih blatnih
djedovskih cesta na ove tvrde čelične kolosijeke, iz­
nad kojih će im se tresti utrobe i umorni udovi u
dugim putovanjim a u ono daleko sutra, novo, kruto,
sumorno, nemilosrdno, neizvjesno, tragično sutra«.
(Od Siene do Harlema).

U dnu Batušićevih čežnja osjeća se radosno udiv-

ljenje pred pojavima života — kao plod čuvstva, ko­
liko beskrajne ljepote može čovjek doživjeti u slo­
bodnu lutanju za svojim snima. To je udivljenje na­
ivno, djetinjsko, bez ispitivanja:

Ja se —
kao pokojni Mudrac Plato
divim svemu:
i ljudima i zvijezdama i susretima čudnim.

Odatle i bujnost Batušićeva rječnika, i kliktavost

njegove fraze, i užurbanost njegova ritma, i rascvje-
talost njegove proze. Izvirući iz čežnje, iz divljenja,
iz zanosa, njegov se izraz nije mogao do kraja smi­
riti u zaobljenim kiticam a ili u psihološkj i logički
potpuno povezanim odlomcima, nego se razlijeva kao
vodoskok. Njegova je »Vožnja« po svome osjećajnom
dnu značajna i za njegovu psihološku strukturu i za
njegov stil. U njoj je iznesena sva nem irna i radosna
čežnja za promjenam a, za vidicima. Ali iz nje ujedno
izbija sva lepršavost i neudešenost njegova izraza, u
kome neočekivani doživljaji izazivaju i neočekivane
asocijacije:

Bodljikave žice sam prošao,

u stranu zemlju došao.
Duboki poklon vitkom semaforu,
i topli pozdrav maramom bijelom.

283
 Klisne kaplja zalutale kiše,
na neku daleku suzu miriše.
I tako ponoć nečudno prođe,
na oči ni tren mi san ne dođe.
U Alpama noći hladne ko led:
dobro je ponijeti vuneni pled.
U zoru u putnici okrenem stranicu:
Opet sam prošao jednu granicu.
A onda sutradan
plane u ruju bujni dan.
Oljuštim zlatnu žutu narandžu
punu slatkog, mirisnog soka.
Griznem šećerno svježe meso,
ronim zjene u brda visoka.

D rhtava uznem irenost, proizišla iz čežnje, urodila

je b ujnošću vizija i raspjevanošću stila i u prozi:

»Drveće se savijalo u grčevima, a trava je drhtala.

Jedan golem i bič šibao je zem lju od pola 'do pola,
ekvator se stezao kao usijani obruč, kam enje se ža­
rilo, gvožđe rastapalo, padale su teške sum porne i
fosforne kiše«. (Pohod sunconoša).
»Proljeće pjeva iz svih L judi i svira iz svih Stvari.
S va ki je jablan zelena fanfara, što kliče u nebo
pobjedu.
S va ki je bagrem bijela harfa, na kojoj cvjetovi
zvone i dršću.
Svaka je šum a strasna aprilska sim fonija.
Z em lja je crni bakreni gong, po kojem sunce sve­
čano tuče plam eni zov«. (Proljeće, kuća b ro j 6 i ni­
š ta više).

Iak o je to djelom ice nastojalo u godinam a eks­

presionizm a, očito je, kako je ta j stil potekao iz dub­
ljih svojstava svoga tvorca, a ne iz povođenja za
m odom .
Ali se u d n u cijele te um jetnosti, ispod površine
radosne u skliktalosti i udivljenja, osjeća m elanholija,
bol, razočaranje. Čežnje, koje su u snažnom e zaletu

284
odnosile cijelo biće do granice beskraja, ne ostva­
ruju se: ostaju uvijek one same, bez stvarnog zado­
voljenja. Čovjek, koji je tražio izlaz iz samoće i za­
tvorenosti u sebe, predajući se šarenilu vidika i do­
življaja, ostaje na kraju ipak sam — sa spoznajom,
da izvan njega samoga nema ni ljepote ni radosti.
Dodiri sa stvarnošću, u koju je projicirao sebe sa­
moga, ostavili su samo rane. Odatle mukji, reski,
tm urni tonovi u cijeloj toj um jetnosti, a jauk i krik
dopiru iz nje uporedo s naivnim povicima radosti.
»Čudnovati doživljaji Ivana Nepoznatog« — na
prvi pogled jedna od najm utnijih Batušićevih priča
— u stvari su ispovijest o »krvavim sukobima između
čežnje, m ašte i stvarnosti, kad su čežnja i mašta
tako žive, da se u njim a kreće cio život, stvarajući
čudesne oblike i mogućnosti, koje se sve lome o
sitnoći svakidašnjice. U toj su priči u čudnoj m je­
šavini povezani i Zagreb i Amerika, i siromaštvo pe­
riferije i sjaj luksusa, i sve se to miješa kao u kovi­
tlacu, s konačnom spoznajom:

»Svega uopće nije ni bilo: ni prve ni druge ni

treće avantire, sve je to bilo samo njegova igra.
Od prvog početka on stoji gol golcat na livadi
cvjetnoj sam samcat. Nije imao oca niti će imati
sina. Sve je samo u duhu njegovom, što teče kao
vječna rijeka«.

Ali završetak pripovijesti glasi:

»Ivan podigne ruke k suncu, što se već sklanja.
Onda ih sladostrasno spusti na glavu.
I osjeti, kako m u je kosa pod prstima meka, ko-
vrčava, i već sasvim bijela.«

Romani »Na dragom tragu« i »Argonauti«, priče

o čežnji, svršavaju se razočaranjem. Činovnik Valent,
kojega su njegove čežnje učinile najprije pronevjeri-
teljem, a koji je onda prelazio m ora i kopna, da bi
se združio sa sinom, propada nakon svih m uka u za-

285
ledenoj rijeci. »Argonauti« svršavaju nakon dugo­
trajnog lu tan ja i traganja, gladni i nesm ireni, tam o,
gdje su bili počeli. Sm isao svoga lu tan ja iznosi u
tom e rom anu jedan od njegovih glavnih predstavni­
ka, M artin Mak:

»Ja sam pošao za zlatnim runom, a naišao sam

na crnu nezahvalnost i zlobu ljudsku, s kojom se ni­
sam mogao boriti i ko jo j sam konačno podlegao.
M oja je barka skrhana. Barka se novogrčki kaže —
»varka«. Sad treba da nađem utočište u drugoj luci
— i novu »varku«.

Tom je igrom riječi ujedno označen i jedan od

glavnih m otiva Batušićeve um jetnosti: radost i bol
kao poticaj i završetak svih čežnja; vječno upinjanje
i vječno razočaranje, iz kojih se opet rađ aju nove
nade i novi usponi, koji se svršavaju kao i prvi. A u
tim riječim a Batušićeva djela iz godina njegove zre­
losti izrečen je isti osjećaj života, koji i u »Čudno­
vatim doživljajim a Ivana Nepoznatog«:

»U njem u je bila do bola dozrela nova jedna čež­

nja, da dobije m jesto kelnera na transatlantiku, da
se bar jednom proljulja izm eđu crvenih svjetionika
Le Havrea i Long Islanda.«

Ta se um jetnost, izvirući iz osjećanja vlastitoga

»ja«, iz čežnje za daljinam a i ljepotom , kojih ne će
sprečavati ništa, ne svršava m eđutim u sebičnoj za­
tvorenosti u sebe, nego iz nje zrači topli osjećaj čo-
vještva. Postoji negdje i stvarnost, ali i postoji čo­
vjek sa svojim »snima, za kojim a bi htio poletjeti i
u koje p retvara tu sam u stvarnost — no ne zato, da
je potpuno i do k raja uguši, nego stoga, da mu ona
pomogne, da što bolje razvije sam a sebe. Sukobi s
njom e izazivaju bol, ali i otpor, djelatnost. Stvarnost
treb a prilagoditi vlastitim snima. U B atušića se sto­
ga, uz prim jere rascvjetalog, nerealističkog stila, već
u p rvo doba njegova stvaranja pojavljuju izrazito

286
realistička m jesta, npr. u opisima hrvatskih Zagoraca
na sajmu:
Kod svakog šatora stanu.
Lupaju kosom o kosu, prisluškuju zvuk.
Trljaju šareno platno, nema li odviše štirke.
Mjere šešire, hlače, kapute,
A žena i opet krišom tura u njedra medene kolače.
Da, djeca će pitati prvo:
Sto ste nam, mama, donijeli sa sajma?

Od »Čuda i čarolija«, u kojima se m ašta razigrala

do vrhunca mogućnosti, ima tako do »Argonauta«,
romana s društvenim problemima, psihološki samo
jedan koraik, on je potpuno razumljiv. Iz čežnje za da­
ljinama, iz raskidanja svih ograda između sna i
stvarnosti, izvija se osjećaj bliskosti i bratstva sa
svim pojavima i ljudima. U »Radio — poemi« dobio
je taj osjećaj patetičan, kliktav izraz:

Ja danas u napetosti bezbrojnih volta

šaljem u prostore pozdrav svoj:
Pozdravljam braću na svim krovovima,
Pozdravljam braću u svim rovovima,
Pozdravljam braću na čeličnim brodovima,
I kličem ko vulkan svim robovima:
Pružite ruke!
Pružite ruke!

Na završetku knjige »23 pjesm e« dodao je Batušić

napomenu:
»Ovim sam pjesm am a likvidirao — formalno i
sadržajno — jedno nestalo poglavlje svoje mlado­
sti.«
Batušić se varao. Ništa, što je jednom bilo dio
nas samih ne može se potpuno likvidirati. Ono ostaje
i dalje u nama, samo prim a nove, ponešto promije­
njene oblike. Fantastična obilježja njegova stvara­
nja, raspjevanost njegova stila, glavne njegove knji­
ževničke značajke u doba, kad su nastajale »23 pje­
sm e«, stadoše se pomalo usklađivati sa stvarnošću i

287
sm irivati. Ali su osnovne težnje i vidici ostali isti.
Jed n ak a b u jn o st vizija, k o ja se očitovala u opisim a
šarenih tvorevina njegove m ašte, osjeća se i u pej­
zažima, izrađenim a p rem a stvarnosti.

»U predvečerje poprim a čitav kraj još čarobniji

izgled, kad sunce nisko padne i prolije po razlivenim
vodam a svoj žuti oker i krvavi karm in, po kojem
p užu i lom e se dugačke m odre guste sjene. Sve po­
staje irealno, zagonetno, n eprijateljski tajnovito. Pri
izlasku iz šum e pejzaž je dosta nalik na H olandiju:
voda, zelen trava, vjetrenjače na niskom horizontu,
a povrh svega beskrajno duboko nebo m ekih i bla­
gih boja. Iznad nekih guštara vidi se sivkasti dim u
g ustim pram enovim a. Ali nam sm jesta objašnjavaju,
da to i nije dim , već gusti rojevi kom araca i fnušica,
što u sum rak uzlijeću u čitavim oblacima.«
(šum e Polesja),
»A cigla je divan nosilac boja.
Ona je crvena, pečena je zem lja progutavši vatru
pocrvenila, ali cigla ipak um ije da m ijenja tonove
kao kam eleon. Voda, zrak i šest stotina zim a i
ljeta, vjetrovi i sunce nagrizli s u je, izlizali i izderali,
i ona je dobila čudnu patinu stare hrđe. A odlijesci
svijetla igraju i titraju po n jo j kao teatarski reflek­
tori p o starim kulisama. Tamo, gdje ju je momen-
tano doseglo kasno nisko jesenje sunce, ta je cigla
sasvim cinoberski crvena. U sjenam a su njene plohe
ljubičaste i modre, a udubine prozora i uresci oko
njih, pa vijenci na fasadama, duboko su smeđi, po­
m alo crni«.
(Sumrak u San Gimignanu)
Podloga su ovim opisim a opažaji stvarnosti. Ali
su sam i opisi, u svojim m nogobrojnim nijansam a i
pojedinostim a, očito isto toliko plod m ašte, plod usi­
janog osjećanja, k o je svoj raskošni svijet vizija pre­
nosi van, u predm ete. U ovim rečenicam a prepozna­
jem o p isca č u d a i čarolija, sam o sm irenijeg, stalože-
nijeg, koji n asto ji d a plodove vlastitih snova uskjadi

288
s poticajima, koji dolaze od stvari. Umjetnički je
postupak ostao uglavnom isti: u Čudima i čarolija­
ma unutrašnjost, projicirana u predm ete, stvara ču­
dne ljude i čudne sudbine, a u putopisima predm eti
ulaze u unutrašnjost, zadobivajući nova i maštovita
osvjetljenja. I putopis, kao i pjesm a i novela, ostaju
tako u prvome redu plod stvaralačke ličnosti, a ne
proizvod gologa prom atranja i hladnog opisivanja.
Umjetnička je vrijednost ovakvoga putopisa jednaka
vrijednosti novela i rom ana. Razlika je između njih
samo u tome, što pripovjedač operira s ljudim a i
događajima, a putopisac sa zemljama, gradovima i
krajevima. Ali ako um jetnost nije u samoj građi, u
motivima, u zanimljivosti fabula, u opisima običaja,
u važnosti ili nevažnosti pitanja, što ih pisci obra­
đuju, nego u moći, kojom stvaralac znade stvarati
likove i predm ete, i prenijeti to u čitaoca snagom
vlastite sugestivnosti, onda Batušiou pripada mjesto
među prvim hrvatskim suvremenim umjetnicima.
Koliko je pak ta um jetnost — kao svaki proizvod
osjetljive stvaralačke ličnosti — nastala 'kao uzbuna
na grubost i siromaštvo sadašnjice, ima ona i više
značenje. Ona može djelovati kao eksploziv, kojim
se ruši stvarnost, da bi se uskladila sa slikama mašte.
 ^ L d A 4 "-i
f* .
u ^ t<L .

o ....... ....... /*
- - *s>
— 5^
— VV
ST'
-------- <£.T

J tfr S T j

& r.v - ■*/

--
r » fa t.. ---------------------------- -
i /U^U l^ -- _ - - - — — - - ^
'j&H. C/^-ffVL- - - - - - — - — - fri.
., - - "3
& *> w * --------------- - '/ / r
- -
fv ^ C C c . . . • - . _ /lo

— w
<5fc-*cvC tb JL
- - — - - - -
Ixt^ak* tCC** — - - — 'f c
i« ^ r* . , ^ - - - -— - /J i
«c ^-°^lr' -\. - - - - >->S
2* * v t*jjb .......... - oc
 •'■N->
r: /* ?
-- /o
'^dJL^kJiU . - /tf’y
'l/LAtx^ . . . - _
•Hie. f fXiZ-fc^p. -
'A't**— -- - n*
Da s ^ X W *t . . - - - fir
]/J ^ . i'Kr^J^Z cU~ - - • - - ^
i A j i / <**yUacC . . . - - - 'V *
- - — — — — —
- '«
A « A .. - - - - -- - - f* 3
- ifC

.. - - <S9
ty^KrtG t vjfaJU . . _ - - - - - -2^-j,
?<Y ^ o /^ v » .A « C ‘^ ^*/fV3* - - - 3 r ,T
*^A>X fw.
-
;
 ■M&

I
/2JOssi*

M x d ^ L C ^ ^ f^ fa t£ . * 11
^ & f c j l a . f a - * * ) & *£ ■ , \

X t ' t v x M C 'X m -. ^p 2 ^ * “^
o>-*^
l ^ J f * , '* ^ > ~ / i M ^ - < ^ - ^ - ■
AUi

^b-1^ ,
i? j *■*£

'Tr'5 ^ ^ ^ ,7
-/ 0 «*.- I s i ^ c
'\ j ~ C ''i L r K ^ k
 NAPOMENA

Rukopis Bijeg ođ knjige sredio je, za života, sam

Antun Barac. Svojom rukom napisao je naslov knjige,
naslove i raspored poglavlja i redoslijed tekstova, ne
ostavivši otvorenih pitanja tekstološke naravi. Potrebna
obrazloženja dao je u uvodnom članku Bijeg ođ knjige.
Knjiga je nastala u razdoblju od četiri godine, izme­
đu 1941. i 1944. Veći dio tekstova nije nigdje objavljen.
Prvi put u ovoj knjizi izlaze slijedeći tekstovi:
Bijeg od knjige, Spomenik nepoznatom cenzoru, Za­
pis o Lodi iz g. 1943. Poglavlje KZSTG u cjelini: Prozor,
Smrt, čovječanstvo, Vožnja, Pri dnu, San o moru, Krik,
Šetnja bez kraja, Sat, Granica, Nanko priča, Časovi klo-
nuća, Čovjek, Zimska kiša, Šetnja, Molitva u logoru,
Rasipnost smrti, Književnost u logoru, Popijevka, Kroz
rešetke, Zima, Na dan sv. Matije, Himna, Razgovor u
noći, Jedan proljetni dan, Poslije više mjeseci, Sava,
Poruga vremena, Vrata, Povorke, Pismo. Autor nije unio
u raspored Pismo. Tekst je uzet iz rukopisa i nadodan
gornjoj cjelini kojoj pripada. Poglavlje KZSTG pisano
je u ustaškim logorima Jasenovac i Stara Gradiška u
kojima je bio zatvoren od studenog 1941. do svibnja 1942.
godine.

Ranije objavljeni tekstovi:

Knjige o knjigama (Vienac, god. 1944, br. 5), Knji­
ževni komarči (Hrvatska revija, god. 1943, br. 4), Između
literature i umjetnosti (Savremenik, god. 1941, br. 2),
Put do sebe (Savremenik, god. 1941, br. 3), Nekrolog
nepriznatome (Zbornik radova Filozofskog fakulteta,

295
knjiga II 1954.), Nazorov »Pastir Loda« (Novosti, god.
1940, br. 355), Sloboda šutnje (Hrvatska revija, god. 1943,
br. 10), Ljestvice i vješala (Vienac, god. 1944, br. 5),
Mrak na svijetlim stazama (Republika, god. 1945, br.
1—2), Čežnja za daljinama (Hrvatska revija, god. 1944,
br. 4).
Sam autor izvršio je sitnije ispravke u ranije objav­
ljenim tekstovima pa su u ovoj knjizi štampani u ko­
načnoj redakciji.
Natpis K Z S T G skraćenica je naziva Kazneni za­
vod Stara Gradiška.
Slikovni prilog sadrži: 1) Naslov, pisan rukom auto­
ra. (Fascikl, format 26x35 cm), 2) Sadržaj, pisan rukom
autora. (Format 21x34 cm), 3) Rukopis pjesme Molitva
(Format 8.30 x 15 cm). Zapisi, bilješke i pjesme iz logora
pisani su olovkom na sitnim komadićima papira i skri­
vani u rubovima odjeće.
Originalni tekst i rukopisi nalaze se kod supruge
Antuna Barca.
J. K.
 SA D RŽA J

Predgovor (J.K .) 5
Bijeg od knjige 13

O KNJIGAMA I LJUDIMA
Knjige o knjigama 29
Književni komarči 42
Spom enik nepoznatom cenzoru 51
Između literature i um jetnosti 61
Put do sebe 74
Nekrolog nepriznatome 85
Nazorov »Pastir Loda« 109

KZSTG
Prozor 123
Sm rt 127
čovječanstvo 131
Vožnja 132
Pri dnu 135
San o moru 141
Krik 142
Šetnja bez kraja 144
Sat 145
Granica 150
Nanko priča 151
Časovi klonuća 158
Čovjek 159
Zimska kiša 163
Šetnja 164
Molitva u logoru 167

297
R asipnost sm rti 169
K n jiževnost u logoru 172
Popijevka 178
K roz rešetke 179
Z im a 181
N a dan sv. M ati je 184
H im na 185
Razgovor u noći 188
Jedan proljetni dan 190
Poslije više m jeseci 193
Sava 195
Poruga vrem ena 200
Vrata 201
Povorke 204
Pism o 206

KROZ STISNUTE ZUBE

Sloboda šu tn je 209
L jestvice i vješala 222
Zapis o Lodi iz g. 1943 239
M rak na svijetlim stazam a 250
č e žn ja za daljinam a 273
S liko vni prilog 291
N apom ena (J. K.) 295

298
 ANTUN BARAC
BIJEG OD KNJIGE
K o re k to r
MIRJANA GLUMAC
O prem io
BORIS DOGAN
Izdavač »NAPRIJED«
Izdavačko knjižarsko poduzeće
Zagreb, Palmotićeva 30
Z a izdavala
KALMAN VAJS
Štampano u oktobru god. 1965.
u Štamparskom zavodu
»OGNJEN PRIČA« u Zagrebu
 886.2-8
BA R
b
76065

* 76065*

KNJIŽNICA B.OGRIZOVIĆA