Professional Documents
Culture Documents
KA Proracun
KA Proracun
KA Proracun
Projektni zadatak: 1
Konstrukcija steznog alata
Konstruisati stezni alat za operaciju bušenja otvora na radnom predmetu prikazanom na slici 2.1, ako je
materijal radnog predmeta čelik za cementaciju Č.1120 i ako bi se njegovo oslanjanje izvršilo na prizme.
Potrebno je:
a) odrediti grešku baziranja,
b) izračunati silu stezanja i potisnu silu,
c) izabrati oblik, dimenzije i način izrade tijela steznog alata,
d) nacrtati radioničke crteže elemenata za oslanjanje i elemenata za stezanje,
e) nacrtati sklopni crtež steznog alata.
d1
h1
l2
d
D
l1 L
α
1−sin
2 δD
ε b 2 =Δh 2= ⋅
α 2
sin
2 [mm],
δ D =Dmax −Dmin =20,04−19,96=0,08 mm – ukupna tolerancija prečnika zaobljenog cilindričnog
dijela,
120 °
1−sin
2 0, 08
ε b 2 =Δh 2= ⋅ =0, 006
120 ° 2
sin
2 mm.
S obzirom da je greška baziranja mnogo manja (10 puta manja) od zahtijevane tolerancije dimenzije
L , ε b 2 =Δh 2=0,006 mm << δ L =Lmax −Lmin =10,04−9,96=0,08mm , možemo tvrditi da će
otvori biti izrađivani bez pojave škarta.
α
F s=4⋅F N⋅sin
2 [N],
Fμ
FN=
μ [N] – normalna sila na jednom mjestu oslanjanja,
List 3
Radni predmet oslanjamo na prizme na četiri mjesta (slika 2.2), na kojima se javljaju četiri sile trenja koje
trebaju spriječiti vertikalno pomjeranje radnog predmeta. Dakle, njihov zbir treba biti veći ili jednak
ukupnoj sili koja djeluje u vertikalnom pravcu:
4⋅F μ ≥F v [N],
Fv
F μ≥
⇒ 4 [N].
ϕ
F v=2⋅F 2⋅sin +F3
2 [N].
Prilikom bušenja javlja se glavni otpor rezanja F1 (djeluje okomito na osu burgije, tj. u horizontalnoj
ravni):
d s
F1 = ⋅ ⋅K s
2 2 [N],
d=10 mm – prečnik burgije,
10 0,1
F1 = ⋅ ⋅2350=587 ,5
2 2 N.
Otpor prodiranja sječiva F2 (djeluje okomito na sječivo) obično je jednak glavnom otporu rezanja, tj.:
F2 =F 1=587 ,5 N.
F
Otpor pomoćnog kretanja 3 (djeluje u pravcu ose burgije) određujemo prema izrazu:
ϕ 120°
F3 =2⋅ F 2 ⋅sin =2⋅587,5 ⋅sin =1017,58 N
2 2
120°
⇒ F v =2⋅587,5 ⋅sin +1017,58=2035,16 N
2
List 4
2035,16
⇒ Fμ≥ =508,79 N
4
508,79
⇒ FN= =2543,95 N
0,2
120 °
⇒ F s=4 ⋅2543,95⋅ sin =8812,5 N
2
Ako za stezanje izaberemo navrtku s ručicom M12 tipa III, s rukohvatom dužine L=120 mm (tabela
3.5), sa srednjim prečnikom navoja d 2=10,863 mm i korakom navoja P=1,75 mm, potrebna
potisna (ručna) sila na kraju rukohvata je:
M r=F p ∙ L
Mr
⇒ Fp=
L
M r=M o =M n+ M μ
d
M n=F s ∙ 2 ∙tg ( α + ρ )
2
d sr
M μ=F s ∙ ∙ μ p
2
P
α =arctg
d2 ∙ π
,
ρ=arctg μ
,
μ =1,15 ∙ μ – za trouglasti navoj
3 3
2 d e −di
d sr = ∙ 2 2
3 d e −di
d i=d = 10 mm
2 153−103
d sr = ∙ 2 =12,67 mm
3 15 −102
μ, =1,15 ∙0,2=0,23
ρ=arctg 0,23=12,953
1,75
α =arctg =2,935
10,863 ∙ π
12,67
M μ=8812,5∙ ∙ 0,1=5582,719 Nmm
2
10,863
M n=8812,5 ∙ ∙ tg ( 2,935+12,953 )=13623,893 Nmm
2
M r=M o =13623,893+5582,719=19206,606 Nmm
19206,60 6
Fp= =160,055 N
120
F p < F pmax=200 N
Oblik i dimenzije tijela steznog alata zavise od oblika i dimenzija radnog predmeta, te od obrade koju
trebamo vršiti. Da bi radni predmet imao pravilan položaj u steznom alatu u odnosu na rezni alat
(burgiju), za oslanjanje koristimo osim prizmi (slika 2.9, pozicije 6 i 10) i čepove za oslanjanje (slika 2.9,
pozicije 3 i 4) upresovane u horizontalnu ploču tijela steznog alata (slika 2.9, pozicija 1). Za stezanje
koristimo uređaj na principu vijka u obliku vijka s ručicom (slika 2.9, pozicija 7). Pravilno vođenje
reznog alata ostvarujemo vođicom burgije (slika 2.9, pozicija 5). Dakle, tijelo steznog alata ima zadatak
da objedini sve ove elemente, tj. elemente za oslanjanje (prizme i čepove), elemente za stezanje (vijak s
ručicom) i elemente za vođenje reznog alata (vođicu burgije).
Budući da je tijelo steznog alata nestandardno, i ako pretpostavimo da ćemo izraditi samo jedan takav alat
ili nekoliko njih, onda ga je najpogodnije izrađivati od konstrukcionog čelika zavarivanjem.
Posmatrajući sklopni crtež steznog alata, uočavajući funkciju pojedinih segmenata, možemo konstatovati
da je kritično mjesto na steznom alatu ustvari nosač vijka (slika 2.9, pozicija 8).
yma
x
usvojene
vrijednosti
Zbog toga ćemo izvršiti provjeru nosača vijka na savijanje, opterećenog silom stezanja
F
s duž ose
vijka. Nosač vijka zavaren je za horizontalnu ploču tijela steznog alata, te provjeru na savijanje vršimo
prema obrascu:
M s max
σ s var = ≤σ sd var
W y var [MPa],
M s max =F s⋅l [Nmm] – maksimalni moment savijanja vara,
l=12 mm – usvojena dužina (slika 2.4a),
M smax=8812,5∙ 12=105750 Nmm ,
I y var
W y var =
x max [mm3] – aksijalni otporni moment poprečnog presjeka vara (slika 2.4b),
3 3 3 3
(h+2⋅a ) ⋅(b+2⋅a)−h ⋅b ( 10+2⋅2 ) ⋅( 34+2⋅2)−10 ⋅34
I y var= = =5856
12 12 mm4,
h 10
x max = 2 + a= + 2=7
2 mm,
5856
W y var = =836 , 57
7 mm3,
105750
σ svar = =126,4 MPa ,
836,57
σ sd var =b⋅b1⋅σ sd [MPa] – dozvoljeni napon savijanja vara,
b=0, 65 – faktor smanjenja čvrstoće u zavarenom dijelu,
b1 =0,9 – faktor kvaliteta vara,
σ sd =500 MPa – dozvoljeni napon savijanja materijala vara,
σ sd var =0, 65⋅0,9⋅500=292 ,5 MPa,
Fs
τ s var= ≤τ sd var
A var [MPa],
A var=( b+2a )( h+2 a )−bh=( 34+2⋅2 )( 10+2⋅2 )−34⋅10=192 [mm] – površina vara,
τ sd var =0,6⋅σ sd var =0,6⋅292 , 5=175 , 5 [MPa] – dozvoljeni napon smicanja materijala vara,
List 7
8812 , 5
τ s var= =45 , 89
192 [MPa],
τ s var≤τ sd var
p6 ili n6
N9
br.
N6
br. br.
N9 N6 N7
p6 ili n6 ,
2 otv. Ø5
2 otv. Ø9
List 8
N9
br.
N6
M12
M
1
120
List 9