Edvard Said (1935-2003), profesor američke književnosti, književni kritičar i polemičar, je
svojim delima ostavio veliki utisak na svetsku književnost. Rodjen je u Jerusalimu u arapskoj hrišćanskoj porodici, a 1948. se seli u Egpat gde pohadja engleske škole. Kasnije, Said upisuje anglistiku i istoriju na Prinstonu. Na njegov razvoj na literarnom polju utiče Ričard Blekmur, zahvaljujući kome on postaje cenjeni književni kritičar. Ali, na veliko iznenađenje, prodor u “istoriju ideja“ Said ne duguje svojim kritikama, već svojoj studiji iz 1978. koja nosi naziv Orijentalizam. U ovoj studiji on polazi od Fukoovog stava da svetom vladaju odredjeni načini govorenja o svetu. Delo je izazvalo različite reakcije u rasponu od odobravanja do potpunog odbacivanja. Podržavali su ga svi koji su bili protiv tog diskursa i svi koji su želeli da prestane ugnjetavanje Istoka od strane Zapada. Tako je, na primer, bosanski arabist Haris Silajdžić napisao tri izuzetno pohvalna prikaza Orijentalizma (dva na srpskohrvatskom, jedan na arapskom). Iako je naišao na različite komentare „Edvard Said je nastavio svoj obračun s etnocentričnom i kulturocentričnom, sveprožimajućom paradigmom evropocentrizma koju je krstio orijentalizam“1. Said je takodje bio je borac za stvaranje samostalne države Palestine, ali iako je bio aktivan na različitim poljima, Orijentalizam ostaje njegovo najznačajnije delo. Preveden je na više jezika, medju kojima su arapski (Bejrut, 1985) i srpskohrvatski. Iako je Orijentalizam veoma dobro i uverljivo napisan, u njemu ima nekih neuravnoteženosti. Autoru je zanemareno to što je stvorio privid poklapanja orijentalizma i orijentalistike. On nije bio dosledan svom zalaganju za nazivanje stvari njihovim pravim imenima „pa se stiče utisak da je orijentalizam imanentan ukupnoj (naučnoj) orijentalistici, što je, naravno, daleko od istine bar isto onoliko koliko i “Orijent“ od stvarnog Istoka“ 2. Orijentalizam je imao izuzetan odjek i prekretnički potencijal. Said ovom studijom, u suštini, nije doneo ništa novo, ali njegova zasluga je u tome što je reaktualizovao već postojeći problem i što je obnovio optužnicu o ponašanju Zapada prema Istoku.