ISBN: 978–953–55349–2–1

Ivana Ožanić Roguljić ARHEOLOŠKA ARCHAEOLOGICAL

Ina Miloglav ISTRAŽIVANJA NA EXCAVATIONS OF
NALAZIŠTU BANJAČE THE BANJAČE SITE
ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA
NA NALAZIŠTU BANJAČE
—
ARCHAEOLOGICAL EXCAVATIONS
OF THE BANJAČE SITE

Ivana Ožanić Roguljić

Ina Miloglav

Dugopolje, 2018.
 SADRŽAJ / CONTENTS

5 arheološka istraživanja na nalazištu banjače

archaeological excavations of the banjače site

5 Zemljopisni položaj
Geographical position

6 Banjače u antici – sve ceste vode pored Banjača

Banjače in Antiquity – all roads pass near Banjače

7 Najbliži antički lokaliteti

The closest ancient sites

8 Rezultati istraživanja na lokalitetu Banjače

Research results

9 Suhozidno graditeljstvo
Dry-stone building

10 Materijalni ostaci
Material remains

30 literatura
bibliography
 ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA
NA NALAZIŠTU BANJAČE
Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu tijekom zime i proljeća
2005. god. obavio je zaštitna arheološka istra-
živanja na antičkom lokalitetu Banjače, koji se
nalazi na trasi dionice Jadranske autoceste Du-
gopolje – Bisko gdje je bila planirana izgradnja
vijadukta Bijakuša dužine 328,00 m (podvožnjak
Banjače). Arheološkim istraživanjima obuhva-
ćena je površina od 761,8 m². Na osnovu projek-
tne dokumentacije označene su pozicije stupova
za vijadukt Bijakuša, koje su poslužile kao po-
četni gabariti sondi koje su se istražile. Sonde
su označene brojevima od 1 – 10 kako su ozna-
čeni i stupovi vijadukta u dužini od 213,00 m. Na
5 mjestima gdje su to nalagali ostaci arhitekture
sonde su proširene unutar zone eksproprijacije,
a u slučaju gdje je konfiguracija terena nalagala
arheološka istraživanja na nalazištu banjače
archaeological excavations of the banjače site
sonda je dodatno podijeljena na sjeverni i južni
dio. Dužina istraženih sondi varirala je između
13,00 – 22,00 m, a širina između 3,00 – 5,00 m.
ZEMLJOPISNI POLOŽAJ
Položaj Banjače nalazi se na području pro-
strane i razgranate krške dugopoljske zaravni,
koja je od jadranske obale odijeljena Mosorom.
Osim obronaka Mosora na jugu, zaravan na sje-
veru omeđuju brda Orgus i Osoje, na zapadu
Kočinje brdo, a na istoku Mali Mosor. Prema
prirodnim svojstvima dugopoljska je zaravan
podijeljena na nekoliko dijelova. Konkretno,
na kameniti predio Podi na zapadu, te tri krška
polja: Dugopolje na jugu, Vučipolje na sjeveru i
Prapatnjik na sjeveroistoku. Dugopoljska zara-
van prometno je dobro povezana s jadranskom
obalom i unutrašnjošću. Prema Splitskom polju
i obali vodi Klis, prijevoj između Mosora i Kozja-
ka, a prema unutrašnjosti prijevoj između brda
Orgus i Osoje. Položaj Banjače nalazi se na sa-
mom sjevernom rubu dugopoljske zaravni, od-
nosno Vučipolja, točnije na južnim obroncima
brda Osoje, s orijentacijom prema jugu, dok na-
lazište ima orijentaciju prema jugoistoku.
ARCHAEOLOGICAL EXCAVATIONS
OF THE BANJAČE SITE
The Department of Archaeology of the Fac-
ulty of Humanities and Social Sciences of the
University of Zagreb conducted rescue archaeo-
logical excavations at the Roman site of Banjače
during the winter and spring of 2005. The site is
located along the route of the Adriatic motorway
between Dugopolje and Bisko, at a location cho-
sen for the construction of the Bijakuša viaduct
that is 328.00 m long (the Banjače underpass).
The archaeological excavations covered an area
of 761.8 m². Based on project documentation,
the positions of posts for the Bijakuša viaduct
were established, and they were used as the
starting dimensions for the excavated trenches.
The trenches were labelled between 1 and 10,
just like the posts for the 213.00-m-long viaduct.
Where architectural remains demanded it, the
trenches were widened within the zone of expro-
priation. In cases where the configuration of the
terrain required it, the trenches were split into
northern and southern parts. The length of the
excavated trenches varied between 13.00 – 22.00
and the width between 3.00–5.00 m.
GEOGRAPHICAL POSITION
The location of Banjače is in a vast and
branched-out karstic plateau that is separated
from the Adriatic coast by the Mosor Mountain.
Apart from the slopes of the Mosor in the south,
the plateau is bordered by the Orgus and Osoje
hills in the north, the Kočinje hill in the west, and
the Mali Mosor hill in the east. Based on its natu-
ral characteristics, the Dugopolje plateau is divid-
ed into several parts: the rocky area of Podi in the
west and three karstic fields – Dugopolje in the
south, Vučipolje in the north, and Prapatnjik in
the northeast. The Dugopolje plateau is well-con-
nected with the Adriatic coast and its hinterland.
Klis, a mountain pass between the Mosor and
Kozjak Mountains, leads towards Splitsko polje,
and a mountain pass between the Orgus and Oso-
je hills leads towards the heartland. The Banjače
position is on the northern edge of the Dugopolje
plateau, i.e. of Vučipolje, on the southern slopes
of the Osoje hill that spans towards the south.
The site is oriented towards the southeast.
 BANJAČE U ANTICI – SVE CESTE
VODE PORED BANJAČA
Zahvaljujući povoljnim prirodnim svojstvi-
ma čitava je dugopoljska zaravan bila naseljena
već u prapovijesti. Prapovijesne gradine raspo-
ređene su na položajima oko dugopoljske zarav-
ni, a potvrđene su na brdima Grubuša, Orgus,
Gradina, Građenica u Dugopolju, te Gradina u
Kotlenicama. Naseljeni su vjerojatno bili i poje-
dini brežuljci u poljima, poput onoga na mjestu
današnje crkve sv. Mihovila u Dugopolju.
Banjače su, osim od blizine prometa koji je
prolazio prijevojem između brda Orgus i Osoje,
dodatno mogle profitirati od svojih prirodnih
svojstava, od izloženosti suncu na južnim obron-
cima brda Osoje i plodne zemlje u obližnjem
Vučipolju. No, čini se da je prednost ovih pri-
rodnih svojstava do izražaja došla prvenstveno
u vrijeme antike, odnosno kasne antike.
Preko dugopoljske zaravni prolazila je vrlo
važna rimska cesta, koja je od Salone vodila
prema granici provincije Dalmacije, odnosno
prema Panoniji. Ona je od Salone išla prema Di-
cmu. Točnije, od Salone je vodila prema Klisu
i Grlu, zatim ispod Kočinjeg brda, preko Klapa-
vica, Ograde Glavina, Miloševe Drage i Grubiša
Doca te kapele sv. Rozarije, da bi se između brda
Orgus i Metaljke, te preko Bubovače uspinjala
na Križice i od tamo spuštala prema Dicmu. Na
dugopoljskoj zaravni cesta je potvrđena doku-
mentiranim ostacima i dvama miljokazima, a
natpisi i izvori je spominju kao a colonia Salo-
nitan(a) / [ad f]in[es] provinciae Illyrici, Salona –
Servitio i Salonas – Servitii. Od ove ceste odvajale
su se u neposrednoj blizini dugopoljske zaravni
dvije podjednako važne ceste. Prva cesta, koja se
kao via Gabiniana ab Salonis Andetrium također
spominje na jednom natpisu, odvajala se u Grlu
kod Klisa prema zapadu, a dovršena je isto kao
i prethodna 16./17. po. Krista. Ona je zapravo
početni dio ceste koja je od Salone preko Burna
vodila prema Panoniji te je istovremeno bila dio
ceste koja je Salonu povezivala s Italijom.
Druga cesta, koja se na natpisu spominje kao
cesta a Salonis ad Hedum castel(lum) / Daesitiati-
um, odvajala se u Dicmu pod Bukovačom prema
istoku. Ona je kroz sela Liska i Bisko vodila pre-
ma Tiluriju i dalje prema unutrašnjosti provin-
cije Dalmacije. Navedenu cestu Tabula Peutin-
geriana bilježi kao Salona – Argentaria. Tabula
Peutingeriana i Itinerarium Antonini potvrđuju
BANJAČE IN ANTIQUITY – ALL
ROADS PASS NEAR BANJAČE
Thanks to its favorable natural characteris-
tics, the entire Dugopolje plateau was already
inhabited in prehistory. Prehistoric hillforts are
situated on elevated positions around the Du-
gopolje plateau, and the following have been
recorded: Grubuša, Orgus, Gradina, Građenica
in Dugopolje, and Gradina in Kotlenice. Certain
small hills in the field were probably also inhab-
ited, as was the position of today’s church, Sv.
Mihovil (St. Michael), in Dugopolje.
Apart from the proximity of the traffic flowing
between the Orgus and Osoje hills, Banjače could
also benefit from their natural properties, from
sun exposure to the southern slopes of the hill of
Osoje to the fertile land in nearby Vučipolje. But 6
the advantage of these natural features seems to
have come first in antiquity or late antiquity.
arheološka istraživanja na nalazištu banjače
archaeological excavations of the banjače site
A very important Roman road that went from
Salona towards the border of the province of Dal-
matia, i.e. towards Pannonia, crossed through the
Dugopolje plateau. The road went from Salona to
Dicmo. Specifically, it led from Salona towards
Klis and Grlo, then under the Kočinje brdo, over
Klapavice, Ograda Glavina, Miloševe Drage and
Grubiša Dolac and the chapel of St. Rozarija,
then climbed between Orgus and Metaljka hills,
through Bubovača and continued to climb to
Križice and then descended to Dicmo. It is con-
firmed by documented remains and two mile-
stones on the Dugopolje plateau, the inscriptions
and sources mentioned it as a colonia Salonitan(a)
/ [ad f]in[es] provinciae Illyrici, Salona – Servitio i
Salonas – Servitii. This road split into two more
equally important roads in close proximity to the
Dugopolje plateau. The first road, via Gabiniana
ab Salonis Andetrium, also mentioned in a single
inscription, was separating in Grlo near Klis to the
west, and it was completed at the same as the pre-
vious road, 16./17. AD. It is actually the beginning
of a road that led from Salona via Burnum towards
Pannonia, and at the same time it was part of the
road linking Salona to Italy.
The second road mentioned in the inscrip-
tion, a Salonis ad Hedum castel(lum) / Daesitia-
tium, was separating in Dicmo under Bukovača
towards the east. It led through the villages of
Liska and Bisko towards Tilurium and further
into the interior of the province of Dalmatia.
Tabula Peutingeriana calls it Salona – Argentaria.
 i postojanje ceste Salona – Narona, odnosno a
Salonis – Narona, a riječ je o cesti koja se od pret-
hodne u Tiluriju račvala prema Naroni. Osim
navedene ceste, u starijoj literaturi spominju se
ostaci još dvije ceste, koje su prolazile u blizini
Banjača, a također su vodile od Salone prema
Tiluriju. I one su se, kao i navedena cesta prema
Tiluriju, odvajale od ceste a colonia Salonitan(a)
/ [ad f]in[es] provinciae Illyrici, odnosno Salona
– Servitio. Jedna od njih prema jugu se odvajala
od ceste koja je preko sela Liska i Bisko vodila
prema Tiluriju, da bi se dalje prema istoku po-
novno spajala s istom, a prolazila je neposred-
no uz nalazišta Dugopolje – Vučipolje i Banjače.
Druga se kod Grla kod Klisa, odnosno Kočinjeg
brda, odvajala prema istoku i sjevernim padina-
ma Mosora, vodila kroz Doce u Kurtovim kuća-
7 ma, Rudine, pod župnom crkvom u Dugopolju,
zatim preko Malih Stupa prema Dicmu i dalje do
Vojnića i Garduna. Za pretpostaviti je da je i ovaj
arheološka istraživanja na nalazištu banjače
archaeological excavations of the banjače site
pravac preko Prosika izbijao na Dicmo.
NAJBLIŽI ANTIČKI LOKALITETI
Od zabilježenih i istraženih antičkih lokali-
teta u okolici dokumentirani su ostaci cisterne
koja je u 5./6. st. prenamijenjena u skladište te
ostaci grobnice s ukopima 2. pol. 4. st. i 1. pol. 6.
st. Na osnovi nalaza pretpostavlja se da je riječ o
kompleksu s kontinuiranim razvojem od objek-
ta tipa villa rustica prema ranokršćanskom sre-
dištu, za što postoje paralele u ruralnim sredi-
nama 5. i 6. st.
Banjače se nalaze oko 500 m istočnije od na-
lazišta na Vučipolju i po svome se karakteru razli-
kuju od njega. Nalazi upućuju na ruralni karakter
naselja, koje je na ovom mjestu osnovano počet-
kom 5. stoljeća. Čini se da najbližu analogiju za
sada predstavlja nalazište u Konjskom. Rezultati
istraživanja pokazali su da se na tom mjestu na-
lazilo naselje u 5. i 6. st. sa stambenom arhitektu-
rom, štalama i torovima za stoku, a nalazi upuću-
ju na zemljoradnju i stočarstvo te keramičarsku i
kovačku djelatnost. Svakako je zanimljivo da se i
naselje u Konjskom, poput onoga na Banjačama,
nalazilo uz jednu važnu prometnicu, uz već spo-
menutu cestu ab Salonis Andetrium.
Tabula Peutingeriana and Itinerarium Antonini
confirm the existence of the Salona – Narona, a
Salonis – Narona, which is a road that veered off
to Narona from the previous one in Tilurium. In
addition to the before-mentioned road, the old-
er literature also mentions the remains of two
more roads that passed near Banjače, and also
led from Salona towards Tilurium. As did the
road to Tilurium, these roads also split from a
colonia Salonitan(a) / [ad f]in[es] provinciae Illyri-
ci, or Salona – Servitio, one of them toward the
south and across the villages of Liska and Bisko
to Tilurium, and then to the east again, pass-
ing directly by the sites of Dugopolje - Vučipol-
je and Banjače. The second one split at Grlo
near Klis, or Kočinje brdo, towards the east and
north slopes of the Mosor through Doci in Kur-
tove kuće, Rudine, under the parish church in
Dugopolje, then via Mali Stupi towards Dicmo
and further to Vojnić and Gardun. It is assumed
that this direction, through Prosik, also led to
Dicmo.
THE CLOSEST ANCIENT SITES
Documented in the recorded and researched
ancient sites, in the vicinity were the remains of a
cistern which was converted into a warehouse in
the 5/6 CE and the remains of another tomb with
stones from the second half of the 4th CE and the
first half of the 6th CE. On the basis of these find-
ings, it is assumed that this was a continuously
developing complex as was villa rustica towards
the early Christian center, for which there are par-
allels in rural areas of the 5th and 6th centuries.
The site of Banjače is located about 500 m
east of the Vučipolje site and is different in char-
acter. The findings suggest a rural settlement,
which was established at the beginning of the
5th century. The closest analogy seems to be the
site in Konjsko. The research results showed that
there was a settlement in the 5th and 6th centu-
ries with housing, shelters and pens for cattle,
and suggest farming and cattle breeding, as well
as ceramics and blacksmith work. It is certainly
interesting that the settlement in Konjsko, like
the one in Banjače, was built along the import-
ant, aforementioned road ab Salonis Andetrium.
 REZULTATI ISTRAŽIVANJA NA
LOKALITETU BANJAČE
Provedena arheološka istraživanja na Banja-
čama otkrila su ostatke suhozidne arhitekture s
početka 5. st., čiji se najveći objekt pravokutnog
oblika nalazio ispod recentne suhozidne gomi-
le. Vrlo je uobičajeno da se ispod ovakvih gomila
nalaze ostaci arhitekture koji služe kao prirodno
okruženje za odlaganje kamena.
Navedena građevina (u daljnjem tekstu
Objekt 1) predstavlja građevinu pravokutnog
oblika ukupne površine od 66 m² (dimenzija
9,00 x 6,80 m), orijentacije JI-SZ s ulazom na sje-
vernoj strani. Od zidova koji su u prosjeku široki
oko 1,00 – 1,40 m sačuvani su temelji položeni
na kamenu živcu i crljenici. Unutar objekta na-
đena je veća količina nalaza stakla, brončanog
novca, keramike, metalnih predmeta i jedan
željezni nazubljeni srp. Zidovi su građeni suho-
zidnom tehnikom, dakle, bez ikakvog veziva te
ispunom od zemlje i sitnog kamenja. U ispuni
zidova nađena je veća količina manjih pokretnih
nalaza od kojih se ističu ulomci staklenih i kera-
mičkih posuda, željezni noževi, ulomak košta-
nog češlja i značajna količina brončanog novca
pretežno s početka 5. st. te jedan iz sredine 4. st.
S istočne strane Objekt 1 naslonjen je na
ogradni zid dužine 14,35 m, a zapadnije od
Objekta 1 nalazila se još jedna suhozidna struktu-
ra nazvana Objekt 2 kojeg omeđuju dva paralelna
zida dužine 7,00 i 4,00 m, ukupne površine oko 30
m². Iako ovaj objekt ima različitu orijentaciju u
prostoru od Objekta 1, vjerojatno je razlog tome
konfiguracija terena, a ne urbanistički koncept
naselja. Prema načinu gradnje i pokretnim ar-
heološkim nalazima ova dva objekta pripadaju
istom vremenu. Kao i Objekt 1 i ovaj je naslonjen
na ogradnu konstrukciju koju čine 2 paralelna
zida širine 1,50 m i dužine 13,00 m, a koja je naj-
vjerojatnije služila kao prostor za stoku.
Unutar Objekta 2 nađen je ulomak kamenog
tarionika i ulomci kamenih ručnih žrvanja koji
nam dopuštaju mogućnost interpretacije ovog
objekta kao prostora gdje se odvijao proces
obrade žitarica. Tome u prilog išla bi i kružna
struktura površine 2,00 m² koja se nalazi unutar
ovog objekta, a koja je vjerojatno služila za pro-
cesuiranje i skladištenje hrane.
Prema veličini i smještaju u prostoru može se
zaključiti da su oba objekta služila kao radni, a ne
stambeni prostori. U Objektu 1 nisu pronađeni
RESEARCH RESULTS
Archaeological research on the Banjače site
revealed the remains of drywall architecture
from the beginning of the 5th century, whose
main rectangular shaped structure was locat-
ed under a recent stone mound, which is a very
common find.
The structure (Structure 1) is a rectangular
building covering an area of 66 m² (measuring
9.00 x 6.80 m), and its orientation is south east
– north east with the entrance to the north side.
All that’s left from the original walls, which were
on average around 1.00 - 1.40 m, are the founda-
tions which were laid on bedrock and red soil.
Within the object, large amounts of glass objects,
bronze coins, ceramic and metal objects and an
iron sickle were found. The walls were construct- 8
ed using the drywall technique, i.e. without any
binding, and the inner and outer surfaces were
arheološka istraživanja na nalazištu banjače
archaeological excavations of the banjače site
preserved, as well as the fill which is composed of
soil and small rocks. The fill of the walls yielded a
large amount of small finds, including most no-
tably fragments of glass and ceramic vessels, iron
knives, a fragment of a bone comb and a signifi-
cant amount of bronze coins dated mostly to the
beginning of the 5th century, and one coin dated
to the middle of the 4th century.
On its eastern side, Structure 1 leaned
against the bordering wall with a length of 14.35
m. West of Structure 1, another drywall building,
called Structure 2, was found. It covered an area
of about 30 m² and was encircled by two parallel
walls that measured 7.00 and 4.00 m. This struc-
ture had a different orientation than Structure 1,
which is probably due to the configuration of the
terrain, and not to the urbanistic concept of the
settlement. It was concluded that these two ob-
jects belong to the same time period, due to their
construction style and the archaeological items
found. Like Structure 1, this second structure is
supported by a fence construction consisting of
two parallel walls 1.50 m wide, 13 m long, and
was probably used for cattle. Structure 2 yield-
ed a fragment of stone mortar and fragments of
hand-held grinding tones, suggesting that this
area was used as a space where grains were pro-
cessed. Based on their size and orientation, it
can be concluded that both structures were used
as working areas and not living areas. Structure
1 did not yield any traces that would point to a
habitational function.
 nikakvi tragovi koji bi upućivali na namjenu u svr-
hu stanovanja. Prema velikoj količini pronađenih
tegula na cijelom lokalitetu, može se pretpostavi-
ti da su oba objekta bila natkrivena. Krov izrađen
od tegula nad objektima za skladištenje u 5. st. je
standard u arhitekuri građevina seoskog karakte-
ra. Vjerojatno je za pretpostaviti da je Objekt 1 slu-
žio kao skladišni prostor, a Objekt 2 kao prostor za
procesuiranje i skladištenje hrane. Tome u prilog
išli bi i nalazi amfora i lonaca koji su također mogli
poslužiti za skladištenje hrane, dok su nalazi stol-
nog posuđa pristuni u vrlo malom broju.
Prema rezultatima istraživanja i terenskim pre-
gledom okolnih vrtova i pašnjaka zaključuje se da
je lokalitet Banjače funkcionirao kao ruralno nase-
lje ili godpodarski kompleks početkom 5. st.
U tom kompleksu su najvjerojatnije boravili
9 starosjedioci, a nalazi pokazuju direktne dokaze
o obrađivanju plodne zemlje i procesuiranju plo-
dova (najvjerojatnije žita), uzgoju stoke (ovce) i
arheološka istraživanja na nalazištu banjače
archaeological excavations of the banjače site
obradi vune. Keramički nalazi pokazuju indirektni
kontakt s čitavim mediteranom, dok stakleni nala-
zi upućuju na uređenje radnog prostora rasvjetom.
SUHOZIDNO GRADITELJSTVO
Porijeklo suhozidnog stambenog gradi-
teljstva potječe još od najranije prapovijesti, a
etnološka istraživanja provedena na prostoru
istočnojadranske obale svjedoče o suhozidnoj
gradnji kao o arhitektonskom modelu stanova-
nja koji je vrlo prepoznatljiv u krajoliku.
Prema podjeli suhozidne gradnje iz etno-
loških istraživanja ona se dijeli na: suhozidna
nastamba, ograda, tor, te lokva ili pojilište. Su-
hozidne nastambe u pravilu su jednoprostorne,
raznolikih tlocrtnih oblika. Imaju otvor za ulaz
te mogu imati i nekoliko manjih otvora za osvjet-
ljenje, zračenje i odvod dima. Ulaz je uz manja
odstupanja najčešće okrenut prema jugozapa-
du, a duža os kuće samo iznimno odstupa od
osnovnog smjera pružanja sjeverozapad-jugoi-
stok. Građene su od kamenih blokova slaganih
u dvostrukom nizu s ispunom od sitnijeg kame-
nog materijala. Zidovi su temeljeni na čvrstom
tlu, na stijeni odnosno kamenu živcu, i obično
su široki između 60 i 80 cm, ovisno o visini na-
stambe. Iako su na lokalitetu Banjače očuvani
samo donji dijelovi suhozidne arhitekture mogu
se naći poveznice s tradicijskom suhozidnom
gradnjom koja se očito na ovim prostorima za-
držala do novijeg doba. Ostaci arhitekture na
A large amount of tegulae discovered over
the entire site suggests that both structures had
rooves. A roof made out of tegulae over storage ar-
eas was standard in the architecture of rural build-
ings in the 5th century. It is likely that Structure
1 was used as a storage area, and Structure 2 as
an area for processing and storing food. This as-
sumption is additionally supported by finds of am-
phorae and pots that could also have been used to
store food, as well as by a lack of tableware found.
According to the results of the excavations
and field survey of the surrounding gardens and
pastures, the site of Banjače functioned as a ru-
ral settlement or an economic complex at the
beginning of the 5th century. The inhabitants of
this complex were most likely to be natives, and
direct evidence found proves the cultivating of
fertile land and the processing of crops (most
probably grain), cattle breeding (sheep) and
wool processing. Ceramic finds show indirect
contact with the whole Mediterranean, while
glass finds indicate the workplace had lighting.
DRY-STONE BUILDING
The origin of dry-stone residential construc-
tion dates back to the earliest prehistoric times,
and ethnological research carried out on the
eastern Adriatic coast testifies to drywall con-
struction as an architectural model of housing
that is very recognizable in the landscape.
According to the division of drywall construc-
tion from ethnological research, these dwellings
were divided into: a drywall dwelling, a fence, a
cattle pen and a watering place. Drywall dwell-
ings generally have one room with different
possible layouts. They have an opening for the
entrance and can have several smaller open-
ings for lighting, air and smoke ventilation. The
entrance, with few exceptions, is most often on
the southwestern side, and the longer side of the
house usually faces northwest-southeast. These
dwellings were built from stone blocks placed in
a double line and filled with smaller rocks. The
wall foundations are on solid ground, on a solid
rock or bedrock, and are usually between 60 and
80 cm wide, depending on the height. Although
only the lower parts of the drywall architecture
are preserved at the Banjače site, there are sim-
ilarities to traditional drywall construction,
which was evident in these areas until recently.
The remains of the architecture at the Banjače
lokalitetu Banjače nalaze se na kamenu živcu,
najveća građevina (Objekt 1) orijentirana je SZ-
JI, s ulazom koji se nalazi na sjevernoj, a ne na
jugozapadnoj strani što je vjerojatno posljedica
prirodne konfiguracije terena. Debljina zidova
Objekta 1 možda sugerira da se objekt koristio
kroz duži vremenski period te u zimskim uvje-
tima jer u tom slučaju debljina zidova je puno
veća. Krov od tegula, koje su pronađene na ci-
jelom istraženom području, također ide tome u
prilog. Oba objekta naslonjena su na ogradne
prostore, odnosno torove. Suhozidna gradnja
s ogradama upućuje na karakter naselja sa sto-
čarskom komponentom. Nastambe poljopri-
vredne zajednice najčešće su uključene u sustav
plodnih polja, dok stočarske zajednice ograđuju
prostor koji omogućuje zatvaranje i kontrolira-
nje životinja. Ogradni zid na koji je naslonjen
Objekt 1 upućuje na prostoriju gospodarskog
karaktera, kao i ogradni zid uz Objekt 2 koji je
služio kao tor za stoku. Prema etnološkim istra-
živanjima visina ovih zidova iznosila je oko 1 m.
Etnološka istraživanja ističu da se na prosto-
rima ovoga tipa redovito javljaju lokve i pojili-
šta, odnosno prirodna udubljenja u kojima se
skupljala kišnica za snabdijevanje stanovništva
vodom i napajanje stoke. Nekoliko takvih lokvi
primijećeno je na širem prostoru lokaliteta koji
nije bio predviđen za arheološko istraživanje.
Suhozidno graditeljstvo prije svega je rezul-
tat geografskog položaja, odnosno raspoloživo-
sti građevinskog materijala, klimatskih karak-
teristika i stupnja organizacije gospodarskog
života zajednice. Prema arheološkim nalazima
egzistencija stanovnika na Banjačama temeljila
se na stočarstvu, poljoprivredi, ali i uvozu masli-
novog ulja i vina.
MATERIJALNI OSTACI
Keramika
Amfore pretežno dolaze iz radionica s istoč-
nog Mediterana (LR1, LR2), a manji broj iz afrič-
kih radionca (spatheion). Keramičke nalaze za
svakodnevnu upotrebu u domaćinstvu s loka-
liteta Banjače dijelimo prema funkcionalnim
oblicima na: kuhinjsko posuđe - lonci i duboke
zdjele, te na stolno posuđe - tanjuri. Fino stolno
posuđe došlo je iz Afrike, dok kuhinjsko posuđe
pokazuje regionalnu strukturu na koju je utje-
cao opći trend izrade. Lonci mogu poslužiti kao
skladišno i posuđe za kuhanje. Prema strukturi
site are located on the bedrock, the largest build-
ing (Structure 1) is oriented to the NW-SE, with
the entrance to the north and not to the south-
west, probably due to the natural configuration
of the terrain. The Structure 1 walls were thicker
and its roof made from tegula (as were the rooves
of most of the structures found in the excavation)
which suggests that the object was used for a lon-
ger period of time and in winter. Both objects are
lying on fence or cattle pen. The drywall construc-
tion with the fences indicates the settlement
was intended for herding as well. The dwellings
of agricultural populations are most often sit-
uated near fertile fields, while herding popu-
lations build fences around their space so that
they could capture and control the animals. The
fence wall on which Strucure 1 stands is pointing
toward the building used for economic purpors- 10
es, as well as the fence wall at Structure 2 which
served as a cattle pen. According to ethnological
arheološka istraživanja na nalazištu banjače
archaeological excavations of the banjače site
research, the height of these walls was about 1 m.
Ethnological research shows that such areas
always contain watering areas, that is, natural de-
pressions which can be used to collect rain which
could then be used to provide the population and
cattle with water. Several such watering areas were
observed in the wider area of the site that was
not included in the archaeological excavation.
Drywall construction is primarily a result of
geographic position, i.e. the availability of build-
ing materials, climate characteristics and the
degree of economic organization of the commu-
nity. According to archaeological finds, the exis-
tence of the inhabitants of Banjače was based on
livestock farming, agriculture and the import of
olive oil and wine as well.
MATERIAL REMAINS
Ceramics
Amphoras mostly come from Eastern Medi-
terranean workshops (LR1, LR2), and a smaller
number from African workshops (spatheion).
Ceramic finds for everyday use in the household
from the Banjače site are divided according to
functional forms: kitchen utensils - pots and
deep bowls and tableware - plates. Fine table-
ware came from Africa, while kitchenware shows
a regional structure influenced by the general
trend at the time. The pots could serve as storage
and for cooking. According to their structure,
they were intended for exposure to higher heat

11
arheološka istraživanja na nalazištu banjače
archaeological excavations of the banjače site
vidimo da su namijenjeni izlaganju većoj toplini i
zadržavanju tekućine prilikom kuhanja, pirjanja
ili varenja. Mogu dulje vrijeme stajati na ognjištu
te se tako lakše omekša meso (npr. svinjetina) i
povrće. Duboke zdjele smatraju se pogodnima
za kuhanje žitarica i grahorica te mesa kao što je
kozletina, ovčetina ili janjetina. Kuhanjem u tako
otvorenoj posudi postiže se veće isparavanje te-
kućine te se na taj način dobiva suho ili gusto jelo
prikladno za upotpunjavanje nekim umakom.
Tkalački stan i igla za šivanje
Sekundarno obrađeni ulomci tegula koji
su oblikovani kao okrugli utezi s perforacijom
u sredini donose novi podatak o proizvodnim
procesima na lokalitetu. Neki od tih predmeta
su nedovršeni, s perforacijom koja nije do kra-
ja napravljena te je očito taj proces sekundarne
upotrebe rađen na samom lokalitetu. Okrugli
utezi najčešće se povezuju s ribarskim mreža-
ma no utezi takvog oblika mogli su poslužiti i pri
oblikovanju tkalačkih stanova te na taj način po-
staju svjedočanstvo o tekstilnoj proizvodnji na
lokalitetu. Nalaz igle potvrđuje rad na tekstilu u
sklopu gospodarstva na ovom posjedu.
Staklo
Posebno treba naglasiti ulomke staklenih svje-
tiljki koje su pronađene unutar oba objekta, a koje
se ponekad povezuju s litrurgijom i sakralnim
prostorima. Međutim, prema svim pokazateljima
lokalitet Banjače se sa sigurnošću može okarakte-
rizirati kao ruralan tip naselja, stoga se upotreba
staklenih svjetiljki treba promatrati u kontekstu
svjetovnih objekata, što otvara neke nove spozna-
je o korištenju i upotrebi ovih predmeta.
Novac
Nalazi novca s Banjača potvrđuju da se nala-
zište može datirati u 5. st. po. Kr. Iz tog vremena,
naime, potječe većina novca s ovog lokaliteta. Od
ukupno 63 primjerka brončanog novca samo je
jedan raniji te odskače od ostatka novčanog ma-
terijala i svojim stanjem očuvanosti i kvalitetom.
Riječ je o rimskom carskom novcu iz 2. pol. 2.
st. po. Kr., i to o dobro sačuvanom sesterciju (se-
stertius) supruge Marka Aurelija, Faustine mla-
đe, s prikazom Junone na reversu, uobičajene
caričine interpretacije. Ostatak novca pripada
4. i 5. st. po. Kr. Štoviše samo se jedan primjerak
može pripisati 2. pol. 4. st. po. Kr. i to vremenu
Gracijanove vladavine – tip Vota iz 379. godine.
and to retaining liquid during cooking, melting
or welding. They could stay on the hearth for a
long time, making it easier to tenderize meat
(eg. pork) and vegetables. The deep bowls found
were suitable for cooking cereals and beans and
meat like goat, mutton or lamb. By cooking in
such an open container, greater liquid evapora-
tion is achieved, making it easier to obtain a dry
or dense dish suitable for gravy or sauce.
Loom and sewing needle
Secondarily processed tile fragments that re-
sembled round weights with perforations in the
middle bring new data on the production process-
es at the site. Some of these items are unfinished,
with perforations that are not completely fin-
ished and obviously this secondary use process is
made at the site itself. Round weights are usually
associated with fishing nets, but weights of such
shape could also be used to form looms and thus
become evidence of textile production at the site.
The needle confirms textile work on this property.
Glass
The fragments of glass lamps found within
both objects are very important and are usually
associated with liturgical and sacral spaces. How-
ever, according to all the finds, Banjače is with
certainty classified as a rural type of settlement,
so the use of glass lamps should be observed in
the context of secular objects, which opens up
new insight into the use of these objects.
Money
The coinage found at Banjače confirms that
the settlement can be dated to the 5th century AD.
Namely, most of the coinage from the site can be
dated to this period. From a total of 63 finds of
bronze coins, only one is earlier and differs from
the rest of the coinage both in state of preserva-
tion and quality. It is a Roman imperial coin dated
to the second half of the 2nd century AD, and is
a well preserved sestertius of Marcus Aurelius’s
wife, Faustina Minor, with a commonly interpret-
ed depiction of the goddess Juno on the reverse.
The rest of the coinage can be dated to the 4th and
5th centuries AD. Additionally, only one coin can
be dated to the second half of the 4th century AD,
to the times of Gratian’s rule – type Vota from 379
AD. Most of the money belongs to the so-called
type “minim”. The term “minim” in numismat-
ics describes barbarian imitations of Roman im-
Većina novca pripada tzv. tipu „minim“. Tim ter-
minom u numizmatičkoj literaturi označavaju
se i barbarske imitacije brončanog rimskog car-
skog novca 4. i 5. st. po. Kr. Neki autori tim ter-
minom nazivaju i posljednje službene brončane
emisije carskog novca, minimalnih dimenzija i
teorijske težine 1 skrupula (1,137 g). Općenito,
minimi bi bili primjerci promjera do 10 mm i
težine do 1,2 g, s dosta olova i drugih nečistoća
u svom sastavu. Sam termin „minimus“ potječe
od „nummi minimi“ tj. najmanji numi/najma-
nji novac, ako uzmemo da termin „nummus“
označava „novac“, i to onaj koji je Dioklecijan
uveo svojom reformom 294. god. po. Kr. Dimen-
zije i težina tog novca sustavno su se smanjivale
tijekom cijelog 5. st. po. Kr.
Osobni predmeti i kućni inventar
Predmeti koji su bili dio odjeće donose nam
priču o ljudima koji su boravili na lokalitetu. Po-
sebno je zanimljiva željezna fibula koja pripada
tipu koji je po prvi put zabilježen u Hrvatskoj tzv.
T-spiralna fibula. Takve su fibule nošene pojedi-
načno, na ramenu, a pronađene su u muškim i
ženskim grobovima što svjedoči da su ih nosila
oba spola. Također je otvoreno pitanje nose li te
fibule na našem području Germani ili starosje-
dioci (Romani). Moguće je da su ih nosila oba
etnika, odnosno da se radi o germanskoj fibuli
koja je mogla biti nošena od pridošlih Germana,
vjerojatno Gota, ali su je mogli prihvatiti i domaći
stanovnici, jer se radi o običnoj fibuli koja sama
po sebi nije imala nikakav službeni značaj niti se
radi o luksuznom predmetu, kakvog su sebi mo-
gli priuštiti samo rijetki. Među osobne predmete
možemo uvrsititi i ulomak koštanog češlja.
Još jedan zanimljiv nalaz je privjesak listoli-
kog oblika, izrađen od željeza i posrebren, s mo-
tivom šesterolisne rovašene rozete. Konstruk-
cijski pripada u skupinu dvodijelnih privjesaka,
koji su na remen spajani pomoću okova s kojim
su bili povezani šarkom. Datira se u razdoblje
druge polovice 4. i prve polovice 5. st. Zbog spe-
cifičnosti izrade konstrukcije i materijala (želje-
zo) možda je služio kao ukras kola ili konjske
opreme.
Okvir brončane kopče predstavlja jednostav-
nu varijantu kakva je korištena kroz rano i kasno-
carsko razdoblje. Malih je dimenzija i vjerojatno
se radi o kopči za obuću, konjsko remenje i sl.
Od kućnog inventara zanimljiv je okov od že-
ljeznog lima koji oblikom i ukrasom odgovara
perial bronze coins of the 4th and 5th centuries
AD. Some authors use the term to denote the
last official release of imperial bronze coinage of
minimal dimensions and the theoretical weight
of 1 scruple (1.137 g). Minims in general are speci-
mens measuring up to 10 mm in diameter and 1.2
g in weight, with a lot of lead and other impurities
in their composition (Vagi 1999: 79; Harl 1996:
178). The term “minimus” derives from “num-
mi minimi”, that is, the smallest numi/smallest
denomination, if we believe that the term “num-
mus” denotes “money”, the one issued by Diocle-
tian in his 294 AD reform. The dimensions and
weight of these coins were systematically reduced
during the entire 5th century AD.
Personal belongings and home inventory
The clothing items that were found on the site 12
tell us a story of the inhabitants who wore them.
Particularly interesting is the iron fibula belong-
arheološka istraživanja na nalazištu banjače
archaeological excavations of the banjače site
ing to a type known as the T-spiral fibula, record-
ed in Croatia for the first time. Such fibulae were
worn individually or on the shoulder, and were
found in male and female graves, which testifies
to the fact that they were worn by both sexes.
Seeing as it is impossible to precisely deter-
mine if these fibulae on our territory were worn by
the Germanic population or the local population,
we can only speculate that they were worn by both
ethnicities. The fibulae are Germanic in origin
and could have been worn by the newly-arrived
Germanic people, probably the Goths, but also,
could have been accepted by the local population,
particularly because it was a common type of fibu-
lae, which, in itself, did not have any official signifi-
cance and was not a luxury object which could have
been worn by only the rare few who could afford it.
Among the personal items found was a frag-
ment of a bone comb.
Another interesting item is the pendant from
Banjače that is leaflike in shape, made out of
iron and coated in silver. The decorative motif
includes a chip carved six-leaf rosette and the
pendant, based on construction, falls into the
group of dipartite pendants which was connect-
ed to a belt by a mount. The chip carved motif
completely matches decorations typical of chip
carved belts found in late Antiquity which are a
find typical of the second half of the 4th and the
first half of the 5th century. Based on the mate-
rial and the unusual construction, the pendant
could have been used as a decoration for a horse

13
arheološka istraživanja na nalazištu banjače
archaeological excavations of the banjače site
okovima kojima su se ukrašavale kutijice u rim-
sko doba. No kako je naš primjerak izrađen od
željeza, a okovi kutijica su uglavnom izrađivani
od bronce, moguće je da je služio kao okov bra-
ve na vratima kuće ili namještaja, a tip ukrasa
ukazuje na kasnoantičko doba. Na lokalitetu je
pronađen i dio zasuna brave koja je funkcionira-
la sustavom na dvostruko guranje.
Oruđe
Kako je lokalitet nesumnjivo ruralnog ka-
raktera, pronađeno je oruđe korišteno u različite
svrhe.
Posebno se ističe lučni srp nazubljenog sje-
čiva tip falx veruculata denticulata, što je rijedak
nalaz u odnosu na ostale tipove srpova rimskog
razdoblja. Takvi su srpovi korišteni u sušnim
područjima gdje su u pravilu stabljike uzgojenih
biljaka bile tvrđe.
Na Banjačama je pronađeno šest željeznih
noževa s trnom za nasad drške, te jedan ulo-
mak oštrice noža. Strugala pripadaju tipu s tro-
kutastom oštricom i dugačkim trnom. Imala
su sličnu namjenu kao dlijeta, ali su korišteni
za manje zahvate na ravnim površinama. Kako
nisu bili čvrsti poput dlijeta, upotrebljavali su se
uglavnom za završne, finije radove na površini
predmeta. Klinovi su se koristili za razne svrhe,
najviše u građevinarstvu. Klin sa zavijenim vr-
hom mogao je služiti za vađenje zakovica i čavala
i odbijanje dijelova predmeta. Također je nađen
i jedan kameni brus.
Čavli su izrađivani s glavom različitih obli-
ka, s trnom kružnog ili četvrtastog presjeka, te
u raznim dimenzijama, ovisno o namjeni. Ra-
bljeni su u građevinarstvu, za spajanje dasaka s
gredama, za izradu drvenog namještaja, škrinja
i slično. Prema dimenzijama čavala i uz nalaze
tegula možemo pretpostaviti da su objekti na
Banjačama imali krov izrađen od keramičkih te-
gula i imbreksa. Na lokalitetu Banjače su prona-
đeni isključivo željezni primjerci zakovica koji
nisu bili ukrašavani, niti su korišteni za spajanje
predmeta na kojima su bili vidljivi. Jedan pri-
mjerak ima kuglastu glavu, sedam je primjera-
ka s kalotastom glavom. Spojnice su se rabile za
povezivanje i učvršćivanje dijelova namještaja,
oplata i okova kutijica i škrinja.
or horse gear. The belt buckle is a simple variant
which was used throughout the early and late
Empire. It is small and was probably used as a
clasp on shoes, horse reins and the like.
Of the household items found, the shackle
made out of iron sheet is interesting. Based on
its shape, it resembles bronze mounts used to
decorate cosmetic boxes in Roman times. Seeing
as our find is iron, and box mounts were most-
ly bronze, it is possible that it was used as a lock
fitting on a house door or on furniture. The style
of decoration points to the late Antiquity era. The
preserved shutter fragment is part of a lock which
was part of a system using double pushing.
Tools
As the site was rural, the tools found were also
used for various rural purposes. An arched sickle
with a serrated blade, falx veruculata denticulata,
deserves special mention, as it is a rare finding
with regard to other types of sicles of the Roman
period. Such sicles were used in dry areas where
the stems of the cultivated plants were harder.
Banjače yielded six iron knives with a tang for
hafting, and one fragment of a knife blade.
Scrapers had similar functions as wedges,
but were used for smaller procedures on straight
surfaces. Since they were not as firm as wedges,
they were mostly used for final, fine processes on
the surface of objects.
Wedges were used for different purposes,
mostly in building. The wedge with a curved tip
could have been used to pull out rivets and nails,
and to remove parts of other objects.
Nails were made with differently shaped
heads, with a circular or square prong, and dif-
fered in size depending on function. They were
used in building, to fasten boards to beams, to
make wooden furniture, chests and the like.
According to the dimensions of the nails and
with the record of the tegula on the site, we can
assume that the objects in Banjače had a roof
made of ceramic tegula and imbrex.
Banjače yielded only iron rivets which were
not decorated nor used for fastening items
where they could be seen. One find has a round
head and seven have dome-shaped heads, and
two finds have irregular heads.
Rivets had many different functions. De-
pending on size, they could have been used to
fasten parts of tools, furniture, shoes, metal or
leather clothing, boxes, and to fasten small parts
 Predmeti za obradu žitarica
Nađena su 3 ulomka kamenog ručnog žrvnja
i jedna posuda, najvjerojatnije tarionik.
Ručni žrvnjevi (mola manuaria) su bili sastav-
ljeni od dva okrugla dijela koji pristaju jedan na
drugi. Gornji dio se pokretao rukom dok je do-
nji bio nepomičan. Ručka za pokretanje gornjeg
dijela nalazila se sa strane, dok je u sredini bila
rupa u koju su se ubacivale žitarice. Kameni žrv-
njevi su izrađivani od vulkanskog kamena, rjeđe
od vapnenca ili pješčenjaka. Glavna im je karak-
teristika da se ne smiju trusiti pri trenju. Na lo-
kalitetu Banjače nađen je jedan ulomak gornjeg
dijela te dva ulomka donjeg dijela žrvnja.
Dno kamene posude je dio plitkog tarionika
(mortarium). U kamenom tarioniku pomoću tu-
čka mogle su se usitniti već samljevene žitarice
za pripremu kruha ili neobrađene žitarice od ko-
jih su se kuhale kaše i juhe. Također su se mogli
mljeti začini, povrće i drugi sastojci potrebni za
pripravljanje umaka. Neki su tarionici korišteni
i u pripremi pigmenta za boje, u građevinarstvu
i medicini, ali s obzirom da je ovaj primjerak
nađen u sklopu lokaliteta seoskog karatkera sa-
svim je sigurno korišten za pripremanje hrane.
Teško je reći više o samom predmetu jer je saču-
van samo donji dio koji ne daje elemente za tipo-
lošku analizu. Obično su imali po četiri ručke uz
rub posude i datiraju se od 5. do 7. st.
of horse gear. Links were used to connect and
stabilize parts of furniture, plating and box and
chest shackles.
The Tool for processing cereals
There were 3 fragments of stone handmill
and one vessel, most probably mortarium.
Hand mills (mola manuaria) were made up of
two rounds that fit one to the other. The upper
part was moved with a handle while the lower
was motionless. The handle of the maneuver
was on the side, while in the middle was a hole in
which the cereals were injected. Stone grits are
made of volcanic stones rather than limestone
or sandstone. Their main characteristic is that
they should not be tempted by friction. A frag-
ment of the upper part and two fragments of the
lower part were found in the locality of Banjače. 14
The bottom of the stone vessel is a part of a
shallow mortar. By using pestle in the stone mor-
arheološka istraživanja na nalazištu banjače
archaeological excavations of the banjače site
tarium it could be used to grind cereals needed
to knead bread, or unprocessed cereals from
which pulses and gruel were cooked. They could
also grind spices, vegetables, and other ingredi-
ents needed to make sauces. Some mortaria have
also been used in the preparation of pigments
for paints, civil engineering and medicine, but
since this item has been found within the rural
establishment site, it was certainly used for food
preparation. It is difficult to say more about the
subject itself because only the lower part is pre-
served so it does not provide elements for typo-
logical analysis. Usually they had four handles
along the edge of the vessel and they date from
the period of the 5th to the 7th century.
 15
arheološka istraživanja na nalazištu banjače
archaeological excavations of the banjače site

Sl. 1 i 2. Lokalitet Banjače iz zraka za vrijeme istraživanja (Foto: Z. Sunko) i nakon izgradnje nadvožnjaka Bijakuša (Google Maps)
Fig. 1. and 2. Location of Banjače during the research, aerial view (Photo: Z. Sunko) and after the construction of the overpass Bijakuša
 16

Sl. 3. Položaj lokaliteta Banjače

arheološka istraživanja na nalazištu banjače

archaeological excavations of the banjače site
Fig. 3. Location of Banjače site

Sl. 4. Lokalitet Banjače iz zraka za vrijeme istraživanja (Foto: Z. Sunko)

Fig. 4. Location of Banjače during the research, aerial wiew (Photo: Z. Sunko)
 17
arheološka istraživanja na nalazištu banjače
archaeological excavations of the banjače site

Sl. 5. Tlocrt struktura Objekt 1 Objekt 2 (izradila I. Miloglav)

Fig. 5. Ground plan of the structure Structure 1, Structure 2 (made by I. Miloglav)

Sl. 6. Lokalitet Banjače iz zraka za vrijeme

istraživanja (Foto: Z. Sunko)
Fig. 6. Location of Banjače during the
research, aerial view (Photo: Z. Sunko)
 18

arheološka istraživanja na nalazištu banjače

archaeological excavations of the banjače site
Sl. 7. Gomila 1 ispod koje je istraživanjem otkriven Objekt 2
Fig. 7. Stone mound 1 under which Structure 2 was discovered during the research

Sl. 8. Objekt 2 za vrijeme istraživanja

Fig. 8. Structure 2 during the research
 19
arheološka istraživanja na nalazištu banjače
archaeological excavations of the banjače site

Sl. 9. Objekt 1
Fig. 9. Structure 1

Sl. 10. Objekt 1, struktura zida

Fig. 10. Structure 1, wall structure
 20

arheološka istraživanja na nalazištu banjače

archaeological excavations of the banjače site

Sl. 11. Rekonstrukcija građevinskih struktura (M. Vuković)

Fig. 11. Reconstruction of architecture (made by: M. Vuković)
 arheološka istraživanja na nalazištu banjače

21
archaeological excavations of the banjače site
 22

arheološka istraživanja na nalazištu banjače

archaeological excavations of the banjače site
Sl. 12. Najčešći tipovi amfora na lokalitetu (Late Roman 1, Late Roman 2, Spatheion, prema Southampton amphora database)
Fig. 12. The most common types of amphora on the site (Late Roman 1, Late Roman 2, Spatheion, according to the
Southampton amphora database)

Sl. 13. Sekundarno upotrijebljeni ulomci tegula kako bi se oblikovali utezi

Fig. 13. Secondarily used tegula fragments forming weights
 23
arheološka istraživanja na nalazištu banjače
archaeological excavations of the banjače site

Sl. 14. Ulomak noge staklene svijetiljke

Fig. 14. Foot of the glass lamp

Sl. 15. Rekonstrukcija staklene svjetiljke

Fig. 15. Reconstruction of the glass lamp
 24

arheološka istraživanja na nalazištu banjače

archaeological excavations of the banjače site
Sl. 16. T-spiralna željezna fibula
Fig. 16. T-spiral iron fibula

Sl. 17. Privjesak listolikog oblika, izrađen od željeza i posrebren, s motivom šesterolisne rovašene rozete
Fig. 17. The leaflike pendant, iron and silver, with the motif of the six-leaf rosette
 25
arheološka istraživanja na nalazištu banjače
archaeological excavations of the banjače site

Sl. 18. Okov od željeznog lima – ukras drvene kutijice

Fig. 18. The shackle made out of iron sheet - decoration of a wooden box

Sl. 19. Lučni srp nazubljenog sječiva tip falx veruculata denticulata
Fig. 19. Arched sickle with the serrated blade type falx veruculata denticulata
 26

arheološka istraživanja na nalazištu banjače

archaeological excavations of the banjače site
Sl. 20. Željezni nož s trnom za nasad drške
Fig. 20. Single-bladed knife with a tang for hafting

Sl. 21. Željezni nož s trnom za nasad drške

Fig. 21. Single-bladed knife with a tang for hafting
 27
arheološka istraživanja na nalazištu banjače
archaeological excavations of the banjače site

Sl. 22. Čavao za spajanje drvene krovne konstrukcije

Fig. 22. Nail for the roof construction

Sl. 23. Ulomak kamenog žrvnja

Fig. 23. Millstone fragment
Fig. 24. Banjače, February 2005.
Sl. 24. Lokalitet Banjače veljača 2005.
arheološka istraživanja na nalazištu banjače
28

archaeological excavations of the banjače site

 arheološka istraživanja na nalazištu banjače

29
archaeological excavations of the banjače site

Fig. 25. Banjače during the Research

Sl. 25. Lokalitet Banjače za vrijeme istraživanja
 LITERATURA / BIBLIOGRAPHY
• Abramić, M. “O novim miljokazima i rimskim
cestama Dalmacije”, Vjesnik za arheologiju i
historiju dalmatinsku 49, Split 1926 – 1927,
139–155.
• Antonelli, F. & Lazzarini, L. “Mediterranean
trade of the (most widespread) roman volca-
nic millstones from Italy and petrochemical
markers of their raw materials”, Journal of
Archaeological Science issue 9, Amsterdam,
2010, 2081–2092.
• Bernal Casasola, D. “Fishing Tackle in His-
pania: Reflections, Proposals and First
Results”, in: Ancient Nets and Fishing Gear.
Proceedings of the International Workshop on
Nets and Fishing Gear in Classical Antiquity:
A first approach, Cadiz, November 15-17, 2007.
(Monographs of the SAGENA Project 2), Ca-
diz, 2010, 83–138.
• Bierbrauer, V. Invillino-Ibligo in Friaul. Die
römische Siedlung und das spätantik-frühmit-
telalterliche Castrum (Münchner Beiträge zur
Vor- und Frühgeschichte 33), München, 1987.
• Bojanovski, I. Dolabelin sistem cesta u
rimskoj provinciji Dalmaciji, Akademija nau-
ka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Djela
XLVII; Centar za Balkanološka ispitivanja,
knjiga 2, Sarajevo 1974.
• Bonifay, M. Etudes sur la céramique romaine
tardive d’Afrique, BAR International Series
1301, Oxford, 2004.
• Borzić I. & Jadrić, I. “Novi prilozi arheološkoj
topografiji Dugopoljskoga kraja / New Con-
tributions to the Archaeological Topography
of the Dugopolje Region”, Archaeologia Adri-
atica 1, Zadar, 2007, 145–173.
• Brusić, Z. “Primjerci kasnoantičke kera-
mike”, in: Z. Gunjača et al., Srima – Prižba.
Starokršćanske dvojne crkve, Šibenik, 2005,
260–265.
• Bulić, F. “Strade romane in Dalmazia”, Bullet-
tino di archeologia e storia Dalmata 22, Split
1899, 26–28.
• Bulić, F. “Ritrovamenti antichi nelle mura pe-
rimetrali dell’ antica Salona. L’ iscrizione della
„praefectura Phariaca Salonitana”, Bullettino
di archeologia e storia Dalmata 25, Split 1902,
3–26.
• Bulić, F. “Cenni sulla strada romana da Salona
alla Colonia Claudia Aequum e sue diramazi-
oni, Ritrovamenti antichi lungo la stessa”,
Bullettino di archeologia e storia Dalmata 26,
Split 1903, 113–129.
• Bulić, F. “Sterro di una Chiesa antica cristi-
ana del VI sec. nella localita.detta Crikvina
a Klapavice, nel Comune Censuario di Klis
(Klissa)”, Bullettino di archeologia e storia Dal-
mata 30, Split, 1907, 101–122.
• Bulić, F. “Iscrizioni e rappresentazioni su og-
getti di metallo acquistati dall’i r. Museo ar-
cheologico negli anni 1908 – 1914”, Bullettino
di archeologia e storia Dalmata 38, Split, 1915,
134–135.
• Buljević, Z. “Kasnoantičko staklo”, in: E.
Marin (ed.), Salona Christiana, Split, 1994,
258–264.
• Buršić-Matijašić, K. „Gradinska naselja: Gra-
dine Istre u vremenu i prostoru“, Zagreb, 2008.
• Cambi, N. “Stele iz kasnoantičke grobnice u
Dugopolju”, Vjesnik za arheologiju i historiju
dalmatinsku 86 (1993), Split 1994, 147–181.
• Cambi, N. „Dugopolje u antici“, in: A. Gulin
(ed.), Dugopolje – Zbornik radova Općine
Dugopolje, Zagreb – Dugopolje, 79–107.
• Cesarik, N. “Osvrt na itinerar ale Tungra i
Frontonove ale”, Radovi Zavoda za povijesne
znanosti HAZU u Zadru 56, Zadar 2014, 1–24.
• Chapman, J., Gaydarska B. & Hardy, K. Does
enclosure make a difference? A view from
the Balkans, U: A. Harding, S. Sievers & N.
Venclová (eds.), Enclosing the Past: inside and
outside in prehistory (Sheffield Archaeological
Monographs 15), Sheffield, 2006, 20–43.
• CIL III, Corpus Inscriptionum Latinarum III.
Inscriptiones Asiae, provinciarum Europae
Graecarum, Illyrici Latinae.
• CIL XVIII/4, Corpus Inscriptionum Latinarum
XVIII/4. Miliaria provinciae Dalmatiae. Ci-
urletti, G. “Le chiave in età romana”, in: U.
Raffaelli (ed.), Oltre la porta, Serrature, chiavi
e forzieri dalla preistoria all’ età moderna nelle
Alpi orientali, Trento, 1996, 67–83.
• Čargo, B. “Ključevi i lokot”, in: E. Marin (ed.),
Salonae Longae, Split, 2002, 549–559.
• Durman, A. Ožanić Roguljić I. & Miloglav, I.,
“Splitsko-dalmatinska županija. Redni broj 182:
Banjače”, in: J. Mesić (ed.), Hrvatski arheološki
godišnjak 2/2005 [2006], Zagreb 2006, 343–345.
• Durman, A. Ožanić Roguljić I. & Miloglav, I.
“Izvješće sa zaštitnih istraživanja na lokali-
tetu Banjače (dionica Jadranske autoceste
Dugopolje – Bisko)”, Obavijesti Hrvatskog ar-
heološkog društva 38/1, Zagreb 2006, 113–119.
• Fadić, I. “Nalazi kasnoantičkog stakla na
Srimi”, in: Z. Gunjača et al., Srima – Prižba.
Starokršćanske dvojne crkve, Šibenik, 2005,
217–257.
• Gostenčik, K. “Aus den Augen – aus dem Sinn?
Hölzerne Textilgeräte und ihre Nachweis-
barkeit am Beispiel Noricum”, in: P. Scherrer
(ed.), Lignum. Holz in der Antike, Akten des
öffentlichen interdisziplinären Symposiums
im Rahmen des überfakultären Doktoratspro-
gramms „Antike Kulturen des Mittelmeerraums“
der Karl-Franzens-Universität, Graz 5.–7. No-
vember 2009, Graz 2011, 207–240.
• Hayes, J. W. “Late Roman Pottery”, London,
1972.
• Harding, A. „Enclosing and excluding in
Bronze Age Europe“, U: A. Harding, S. Sievers
& N. Venclová (ur), Enclosing the Past:
inside and outside in prehistory (Sheffield
Archaeological Monographs 15), Sheffield,
2006, 97–115.
• Ivčević, S. “Metalni i koštani inventar s loka-
liteta sv. Vid”, Vjesnik za arheologiju i historiju
dalmatinsku 87 – 88, Split, 1999, 193–208.
• Ivčević, S. “Predmeti za šivanje, tkanje i
predenje”, in: E. Marin (ed), Salonae Longae,
Split, 2002, 469–482.
• Ivčević, S. “Antički koštani predmeti iz
Narone”, in: E. Marin (ed.), Arheološka is-
traživanja u Naroni i dolini Neretve (Izdanja
Hrvatskog arheološkog društva 22), Zagreb
– Metković - Split, 2003, 119–128.
• Ivčević, S. “Antički metalni predmeti iz
Narone”, in: E. Marin (ed.) Arheološka is-
traživanja u Naroni i dolini Neretve (Izdanja
Hrvatskog arheološkog društva 22), Zagreb
– Metković – Split, 2003, 129–167
• Ivčević, S. “Metalni nalazi s lokaliteta Banjače
u Dugopolju”, Opuscula archaeologica 39/40,
2018. (u tisku)
• Isings, C. “Roman Glass from dated finds”, 30
Archaeologica Traiectina 2, Groningen – Dja-
karta, 1957.
arheološka istraživanja na nalazištu banjače
archaeological excavations of the banjače site
• Jelinčić Vučković, K. “Luke kod Škripa na
otoku Braču - novi arheološki nalazi”, Ar-
chaeologia Adriatica 5, Zadar, 2011, 127–149.
• Jelinčić K. & Perinić Muratović, Lj. “Novi
arheološki nalazi iz Postira na otoku Braču”,
Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu 27,
Zagreb, 2010, 177–216.
• Kale, J. „Je li se u neolitiku stanovalo u bun-
jama?“, U: B. Čečuk (ur.), Područje Šibenske
županije od pretpovijesti do srednjega vijeka
(Izdanja Hrvatskog arheološkog društva 19),
Zagreb, 1998, 75–82.
• Karagiorgou, O. “The Late Roman 2 ampho-
ra: a container for the military annona on
the Danubian border?”, in: S. Kingsley & M.
Decker (ed.), Economy and exchange in the
East Mediterranean during Late Antiquity.
Proceedings of a conference at Somerville Col-
lege, Oxford, 29th May, 1999, Oxford, 2001,
129–166.
• Katić, M. “Keramika iz ranokršćanske crkve
u Gatima”, in: J. Jeličić-Radonić et al., Gata,
Crkva Justinijanova doba, Split 1994, 200–211.
• Katić, M. „Zaštitna arheološka istraživanja na
Jadranskoj autocesti“, in: V. Kusin (ur.), Dal-
matinska zagora: nepoznata zemlja: Galerija
Klovićevi dvori, Zagreb, 4. rujna – 21. listopada
2007, 419–421.
• Katić, M. “Kasnoantički grad na Jadranu –
primjer grada Hvara”, Prilozi za povijest umjet-
nosti u Dalmaciji 38, Split, 1999/2000, 19–49.
• Keay, S. J. „Late Roman Amphorae in the
Western Mediterranean. A typology and
economic study: the Catalan evidence“, BAR
International Series 196, Oxford, 1984.
• Kliškić, D. „Prapovijest na području Dugop-
olja“, in: A. Gulin (ed.), Dugopolje – Zbornik
radova Općine Dugopolje, Zagreb – Dugop-
olje, 55–78.
 •
Kulušić, S. „Tipska obilježja gradnje “u suho”
na kršu hrvatskog primorja: Na primjeru kor-
natskih otoka“, Hrvatski geografski glasnik 61,
Zagreb, 1999, 53‒83.
• Lazar, I. „Rimsko steklo Slovenije“, Ljubljana,
2003.
• Marković, M. „Stočarska kretanja na Dinar-
skim planinama“, Jesenski i Turk, Zagreb, 2003.
• Ožanić Roguljić, I., Miloglav, I. & Tončinić,
D. „Arheološka istraživanja na nalazištu Ban-
jače”, Opuscula archaeologica 39/40, Zagreb,
2018. (u tisku)
• Ožanić Roguljić, I. „Instrumentum domesti-
cum na lokalitetu Banjače” Opuscula archae-
ologica 39/40, Zagreb, 2018. (u tisku)
• Šeparović, T. “Zbirka rimskog novca u muzeju
hrvatskih arheoloških spomenika”, Split, 2003.
• Šeparović, T. “Optjecaj novca u sjevernoj
Dalmaciji od 5. stoljeća prije Krista do 1102.
godine”, dissertatio, Zagreb, 2011.
• Škobalj, A. „Obredne gomile“, Sveti Križ na
Čiovu 1970.
• Šuta, I. “Žrvnjevi i nakovnji”, in: I. Kamenjarin
et al., Antički Sikuli (Katalog izložbe), Kaštela,
2011, 104–109.
• Wilkes, J. J. „Dalmatia“ (History of the prov-
inces of the Roman Empire), London, 1969.

• Peacock D. P. S. & Williams, D. F. “Amphorae

and the Roman economy, an introductory
guide”, London and New York, 1986.

31 • Pavlović, A. „Numizmatički nalazi s lokaliteta

Banjače“, Opuscula archaeologica 39/40, Za-
greb, 2018. (u tisku)
arheološka istraživanja na nalazištu banjače
archaeological excavations of the banjače site

• Rogošić, J. „Prirodna obilježja područja

Dugopolja“, in: A. Gulin (ed.), Dugopolje –
Zbornik radova Općine Dugopolje, Zagreb –
Dugopolje, 29–46.

• Saddington, D. B. „An Ala Tungrorum?“,

Zeitschrift für Papyrologie und Epigraphik 138,
2002, 273–274.

• Sagadin, M. “Antične pasne spone in garni-

ture v Sloveniji”, Arheološki vestnik 30, Ljublja-
na, 1979, 294–327.

• Sanader M. & Tončinić, D. „Gardun – antički

TILURIUM = Gardun – The ancient TILURI-
UM“, in: I. Radman-Livaja, Nalazi rimske vo-
jne opreme u Hrvatskoj = Finds of the Roman
Military Equipment in Croatia, Zagreb 2010,
33–53.

• Sirovica, F. „Pod kod Bruške – analiza nalaziš-

ta s osvrtom na problematiku pretpovijesne
suhozidne arhitekture“, Opuscula Arhaeolog-
ica 37/38, Zagreb, 49-93.

• Sommer, M. Die Gürtel und Gürtelbeschläge

des 4. und 5. Jahrhunderts im römischen Re-
ich, Bonn, 1984.

• Suić, M. „Liburnski nadgrobni spomenik

(“Liburnski cipus”)“, U: M. Suić, Odabrani
radovi iz stare povijesti Hrvatske, Zadar, 1996,
145–183.

• Sutherland, C. H. V. „Minimi, radiate and di-

ademed: their place in Roman and post-Ro-
man Currency“, in: J. Allan, H. Mattingly &
E. S. G. Robinson (eds.), Transactions of the
International Numismatic Congress Organized
and Held in London by the Royal Numismatic
Society, June 30-July 3, 1936, on the Occasion
of its Centenary, London, 1938, 252–261.

• Šeparović, T. „Akvedukt na Bilicama – nu-

mizmatički nalazi“, in: J. Belamarić (ed.), Dio-
klecijanov akvedukt. Split, 1999, 87–95.
katalog izložbe /
exhibition catalogue
Arheološka istraživanja
na nalazištu Banjače
Archaeological excavations
of the Banjače site
repliku tkalačkog stana izradio /
weaving loom replica made by
Željko Ban
grafički dizajn / graphic design
Nikola Križanac

nakladnik / lektor / language editor

publisher Slavica Plazibat
Narodna knjižnica u Dugopolju
Trg Franje Tuđmana 1 prijevod na engleski /
21204 Dugopolje english translation
Tel.: +385 21 655 611 Mirjana Roguljić
E-mail: knjiznica@nkd.dugopolje.hr Stephanie Maria Balić
www.narodna-knjiznica-dugopolje.hr
tisak / printing
za nakladnika / SD Print, Dugopolje
for the publisher
Slavica Plazibat naklada / number of copies
300 primjeraka
autorice izložbe i kataloga /
authors of the exhibition Dugopolje, 2018.
and catalogue
Ivana Ožanić Roguljić —
Ina Miloglav
Izložba i katalog realizirani
metalne nalaze obradila / su u suradnji s Institutom za
metal processed by arheologiju i Odsjekom za
Sanja Ivčević arheologiju Filozofskog fakulteta
u Zagrebu.
novac obradila /
money processed by Izložba i katalog realizirani su
Ana Pavlović sredstvima Općine Dugopolje,
Narodne knjižnice u Dugopolju,
keramiku, kamen i staklo obradila / Turističke zajednice općine
ceramic, stone and glass processed by Dugopolje i LAG-a Zagora.
Ivana Ožanić Roguljić
CIP zapis dostupan u računalnom
ceste / roads katalogu Sveučilišne knjižnice u
Domagoj Tončinić Splitu pod brojem 170516006.

recenzent / reviewer ISBN 978–953–55349–2–1

Domagoj Tončinić

stručni suradnici izložbe /

research assistants of the exhibition
Marijana Botić Rogošić
Mara Radan

autori fotografija /
authors of photographs
Ivana Ožanić Roguljić
Zlatko Sunko
Igor Jakšić
Emil Škare

autori crteža i dokumentacije

/ authors of drawings and
documentation
Ina Miloglav
Ivana Ožanić Roguljić

3d vizualizacija / 3d visualisation
Lupercal M.T. j.d.o.o.