Axayemua Hayk CCCP, Mnermryr gruorpadeot H. H. Muxayxo-Maxnaa A@PMKAHUBI B CTPAHAX AMEPMKM — HETPATAHCKML KOMIOHEHT B ®OPMMPOBAHMIM. HAUMM SATAQHOTO MOTYIIAPMA Mocxsa: Hayxa, 1987. 406 crp. Prema rijetima svog redaktora, E. L. Nitoburga, knjiga pod gornjim naslo- vom prvi je specijalizirani rad u so- vjetskoj amerikanistici posveen ulozi ernatke komponente u formiranju_i razvoju nacija zapadne polutke (str. 5). Kao takva ona zasluzuje naSu painju éak i kad problem koji obraduje ne bi bio tako znagajan kao Sto jest, A ipak, problem je po sebi krajnje vazan, jer je upravo crnatki element omogucio da ‘kolonijaine sile Evrope u razmjerno kratkom razdoblju od éetiri stoljeca go- tovo potpuno preobraze demogratsku i drustveno-gospodarsku strukturu No- vog Svijeta. Proturjeénosti koje su na- stale u tom procesu bile su goleme i prepune tragiénih raspleta — ne samo za indigeno stanovnistvo Amerike nego i za Afrikance koji su protiv svoje volje bili kdjuéni faktor kolonizatoro- vih shema. ‘Monografija o Afrikancima u zemlja- ma Amerike sadréava priloge ¢etrna- est sovjetskih autora koji obraduju hi- storijat crnatkog stanovnistva u gotovo svakoj ameritkoj zemlji od Kanade do Cilea i Argentine. Rad je stoga podije- jen u poglavija po dotiénim zemljama. Jedino je izostavijeno — iz nama ne- Poznatih razloga — podrutje Francu- ske Gijane, a 0 bivsim danskim kolo- nijama u Zapadnim Indijama tek se usput govori.! Svi prilozi potanko ana- liziraju tok i uvjete crnog ropstva, ukazivajuéi na specifignosti u pojedi- nim kolonijalnim podruéjima. Neki prilozi tretiraju i razliéit odnos erkve (katoligke i protestantske) prema rop- stvu i robovima. Govori se takoder 0 etnitkome ili regionalnom porijeklu afriékih robova, 0 oblicima organizira- * Zatuduje izostavijanje Francuske Gija- ne, pogotovu Sto su autori posvetili prili¢nu padnju susjednom Surinamu i bivso} britan- skoj Gvajani, kao i malim francuskim po- sjedima Martinique 1 Guadeloupe. S druge strane, unatod inave iserpnom navodenju Kolonijaine proglosti pojedinih karipskih oto- ka, nigdje se ne kaze da su Danci drzali dio Djevitanskih otoka sve do godine 1917, kad su bili prisiljeni da th prodaju SAD. nja robova i bivlih robova u Novom Svijetu, o otporu roboviasnicima, a ima i zanimljivih osvrta na prezivjele afri- dke tradicije u Americi i na jeziénu problematiku. Suvremene _posljedice nekadasnjega roboviasnickog sistema mogu se jasno utvrditi na osnovi uku- pnog pregleda tekstova. Posebna pa- znja, medutim, posveéena je demo- grafskim i drustvenim faktorima koji su utjecali na mijeSanje bijeloga, crnog i indijanskog stanovnistva u raznim dijelovima triju Amerika. U tom kon- tekstu pokuSava se (problematizirati generalizacija da je u Latinskoj Ame- Tiei govjeku dovoljno imati jednu kap »bijele krvi« da bi se ematrao bijeleem, dok ga u SAD jedna kap »crne krvi« kvalificira kao crnca, Gotovo je svaki autor obradio. suvremene kulturne i po- litiéke trendove medu erneima u Ame- riei, Zavréni pregled i sintezu proble- matike dao je Nitoburg u poglaviju naslovom »Ropstvo ernaca i rasni od- nosi u zemljama Zapadne polutke« (str. 342394), Institucija ropsiva svakako je nose¢i Gmbenik u monografiji, Globalna slika janijeta je u Nitoburgovu pregledu, no njome se bave i svi ostali autori. Vjerojatno najvazniji faktor koji je doveo do procvata ropstva bila je ne- moguénost evropskih osvajata da isko- riste radnu snagu indigenoga ameriékog stanovnistva. Indijanci su se vrlo tesko prilagodavali prisilnom radu u rudni- cima, a u mnogim podruéjima koja su poslije postala vazna za plantaénu pri- vredu (osobito u Zapadnim Indijama) agresija konkvistadora i evropske bo- Jesti brzo su izazvale masovno umiranje starosjedilaca. Migracija bijelog sta- novnistva iz Evrope nije mogla popu- niti tu prazninu, pa se zato doprema Afrikanaca nametnula kao moguée rje- Senje. Portugalei, koji su jo8 prije otkri¢a Novog Svijeta prodrli na zapadnu obalu Afrike, bili su inicijatori tog procesa, ‘koristeéi se pokriéem papinske bule iz 1455, koja im je omoguéila da porobe poganske narode, Godine 1517. Spanjol- ska kruna dala im je asiento (pravo) na uvoz crnih robova u Spanjolsku Ameriku, a 1549. zabranila je svako daljnje porobljavanje Indijanaca, Od druge polovine 17. stoljeéa vodstvo u trgovini robovima preuzele su prote- stantske zemlje, Nizozemska i Velika 215Knjige, Migracijske teme, 4 (1988), 1-2: 215—228 Britanija. Otada je »trgovinski trokut« jzmedu Britanije, Afrike i Zapadnih Indija. — razmjena gotovih proizvoda iz metropole, robova iz Afrike, duhana, SeGera, kave i druge kolonijalne robe iz Kariba — stimulirao manufakturu (i brodogradnju) u Britaniji i Novoj En- gleskoj, Sto je pak imalo neposrednt muéinak’na industrijsku revoluciju. Da- kako, u zadnjoj éetvrti 18. stoljeéa in- dustrijski prevrat uzrokovao je privre- menu kriztt_u robovskom sistemu, Rje- Senje se naslo u preorijentaciji na pro- izvodnju pamuka, Sto je dovelo do ponovnog procvata plantaznog ropstva, osobito u juznom dijelu tek osamosta- ljenih SAD. U skladu s time, na po- Getku 18, stoljeéa, posto su sve dotad zainteresirane zemlje zabranile daljnju trgovinu robovima, SAD su_preuzele vodstvo u ilegalnoj dopremi Afrika- naea. S naSeg gledista, porobljavanie i prijevoz milijuna Afrikanaca u Ame- riku mozemo promatrati kao jednu od najvetih prisilnih migracija u povijesti éovjetanstva. Prema raznim procjena- ma, tim procesom bilo je zahvaéeno od devet do dvadeset milijund stanovnika, uglavnom sa zapadnih obala Afrike (v. str. 249), Dakako, demografski gubitak Afrike bio je mnogo veéi — za svakog roba koji je stigao u Ameriku pet ili Sest umrlo je ili u Africi, ili na putu preko mora. Procjene o ukupnom gu- bitku kreéu se izmedu 50 i 200 milijuna (v. str. 12, 249), Regionalno specifitne koncentracije crnaca u Americi ovisile su dakle o moguénostima _demograiske _osnove Amerike da prihvati ekonomske stra- tegije nametnute od kolonizatora. Te su se strategije razvile od jednostavne eksploatacije rudnih bogatstava (uglav- nom zlata j srebra) do uzgoja najprije indigene biljke duhana, a zatim— posto je zasiéeno evropsko trZiste — kave (porijeklom iz Afrike — EH), Se¢erne trske (uvezene 1530, u Brazil i prosire- ne po engleskim, francuskim i danskim posjedima 1640-ih godina — str, 285, 343) i naposljetku »kralja pamuka« Indijanci su se uspjeli odrzati u tesko pristupaénim dunglama i visinskim krajevima Latinske Amerike, a u gusto naseljenim Andskim zemljama kao i u Meksiku i Centralnoj Americi Spanjol ski osvajagi uspjeli su_iskoristiti nji- hovu radnu snagu u rudnicima-i u tra- 216 dicionalnim. oblicima Sumske ekono- mije. S druge strane, u velikom dijelu Sjeverne Amerike, gdje nikada nije doslo do plantaine ekonomije, glavni nosioci proizvodnje bili su bijeli kolo- nisti. Slijedi da je crnatko stanovnistvo bilo najbrojnije u_ specijaliziranim plantaénim podrugjima: na otocima Zapadnih Indija, na atlantskim i ti- hooceanskim obalama latinske Ame- tike i na jugu SAD Gtr, 371). A upravo je tamo plantazni sistem, kao jedan od osnovnih modusa prvobitne akumula- cije kapitala u Amerie} (str .5) i sna- Zan stimulus atlantskog »trgovinskog trokuta«, doveo do najée8¢ih odnosa izmedu robova i roboviasnika. Takav zakljutak nameée se u ¢itavoj sovjet- skoj monografiji 0 Afrikancima u Americi, éime se zapravo Zeli dokazati neosnovanost tvrdnje -ranijih istraZi- vaéa da je »strogost« ili »meki tretman« prema robovima ovisio 0 nacionalnim tradicijama katoliékih, odnosno prote- stantskih zemalja. Meduodnosi izmedu crnih robova i bijelog stanovnistva ostali su — koliko se to moze reci — »mekdi« | fluidniji tamo gdje nije bilo krupnih plantaZa (primjerice u Centralnoj Americi i na siromagnijim Spanjolskim —posjedima Zapadnih Indija), odnosno u krajevima gdje su Indijanci ili bijelei obavijali glavne djelatnosti (primjerice u Para- gvaju, Novoj Engleskoj, pa i u Kanadi). Doduge, u potonjim sluéajevima bro} ernih robova bio je zanemarljiv, a ono malo Sto ih je bilo sluzilo je uglavnom kao Kuéna posluga da poveca prestiz svojih viasnika (usp. slutaj Paragvaja — str. 338), S tim u vezi, u konkretnom sluéaju britanskih kolonija Sjeverne Amerike, tvrdi se da su zakoni o ropstvu bili stroZi na podrudjima gdje su robovi Ginili veci dio stanovnistva (str, 8). Dakle, dok je rob u Novoj En- gleskoj imao pravo na zastitu svog Zi- vota, na jugu buduéih SAD ubojstvo roba nije se smatralo prijestupom, jer je prevladavalo tumatenje da nijedan dobar gospodar ne bi ubio svog roba ukoliko. to nije bilo nuzno u samoobra- ni (str, 11). Upravo taj element vlasni- tea bio je vaan iu tumagenju »hu- manijeg« odnosa Nizozemaca prema robovima. Prema autorici M. N, ReSini, Nizozemei su u skladu s merkantilnom logikom uvali kvalitetu svoje robe (str. 214).Knjige, Migractjske teme, 4 (1988), 1-2; 215—228 Unatot opéem zakljuéku da su eko- nomski interesi i demografski faktor! odredivali nagin postupanja s robovima, sovietski autori nisu sasvim_ negirali tezu o znataju razlitite vjerske pi padnosti Kkolonizatora. Dakako, ne pri- hvaéa se miSljenje da je zakonodav- stvo u portugalskim i Spanjolskim ko- lonijama bilo »mekSe« prema robovima samo zbog toga Sto je Katoli¢ka erkva, koja je prihvatila (i ¢ak potakla!) in- stituciju ropstva, smatrala da je rob éovjek dostojan »spasenja« (str. 355). Iai, razlika je bilo. U katolitkim kolonijama robovlasnici su teZili da pokrste i medusobno pozene ernce tek pristigle iz Afrike. U skladu s krSéanskim pojmovima morala, ro- bovima se pokusalo garantirati pravo na brak i obitelj, sto je magilo da roboviasnik njie smio u prodaji raz- avojiti muza od Zene ili roditelja od djece, Stovise, na Haitiju, bivsoj fran- cuskoj koloniji Saint Domingueu, ¢ak su postojale odredbe da robovlasnik- -samac mora osloboditi robinju i oze- niti se njome ako mu ona rodi dijete. U_ mnogim »katoli¢kim« kolonijama mogunosti i prava za oslobadanje i samooslobadanje robova bile su inage veée nego u »protestantskim~. Zanimljiv je primjer iz Nove Granade (Kolum- bije), gdje su viasnici rudnika dopu- stili robovima da kopaju rude u slo- bodnim danima kako bi zaradili do- voljno za otkup viastite slobode. U »protestantskim« kolonijama gra- nice izmedu robova i gospodara bile su mnogo évriée, a medurasni brakovi i pokrStavanje robova testo je bilo naj- stroze zabranjeno. Izrabljivanje mogio se lak’e opravdati i prihvatiti sve dok su robovi ostali »pogani«, a s druge strane postojalo je misljenje da bi kri- stijanizacija dovela do pobune. Potonje se pokazalo to¢nim u juznim drzavama SAD, kad je upravo Crkva dala robo- vima legalni minimum za organizira- nje i protest. Propovjednici su zatim Dostali agitator i buntovnici poput primjera Nata Turnera (str. 25) . Situacija na Nizozemskim Antilima bila je osobita. Buduéi da su robovla- snici — kalvinisti, luterani (njemaéki doseljenici) i Zidovi (iz amsterdamske ) — odbijali da ro- bovima omoguée da promijene vjeru, katoligki misionari preuzeli su taj za- datak. Tako je nizozemska viada dugo vremena zabranjivala katoli¢ke dje- latnosti u kolonijama, do godine 1823, kad je ta zabrana ukinuta, katolitka erkva veé bijase crkva robova. Prvi katoliki biskup na Nizozemskim An- tilima, M. Nividt, zagovarao je ne samo pokrstavanje ernih robova nego i njihovo oslobadanje, nakon stanovitog pripremnog razdoblja. Zatuduje, medutim, da _ sovjetski autori nisu izrigito naveli jedan faktor Koji je svakako djelovao na razligit tretman robova, a koji je poslije utje- cao na sudbinu njihovih potomaka u pojedinim ameri¢kim zemljama, Naime, glavne »katolitke« metropole — Spa- njolska i Portugal — doZivjele su so- cioekonomsko nazadovanje u doba ra- zvoja kapitalizma dok su »protestant- ske« metropole — posebno u Nizozem- skoj, a zatim u Velikoj Britaniji upravo tada preuzele vodstvo u ovom pogledu. Prema Weberovoj shemi to je pove- zano § »protestantskim duhom«, Sma- tramo da se i takva intenpretacija mo- gla_ukljutiti u raspravu o »vjerskim« (uvjetno reéeno) faktorima koji su dj lovali na polozaj Afrikanaca u zemlja- ma Amerike. Velika etnolingvistitka _raznolikost Afrikanaca dopremljenih u Ameriku zacijelo je najvise pomogla robovlasni- cima da ih kontroliraju. Tako je u sjevernoameritkim britanskim koloni jama (odnosno u SAD) bilo najvise pripadnika »naroda« Fula, Aganti i Fanti (tzv. koromanti), Ibo, Eve i ra- znih angolskih naroda, ali bilo je i robova iz istotne Afrike pa éak i ta- mnoputih urodenika Australije i Ocea- nije (str, 11,12). U britanskim Zapad- nim Indijama Koromanti su prevla- davali na Jamajki, a na ostalim otoci- ma oni iz skupine Joruba, a zatim Bakongo (tj. Kongoanci), Hausa, Eve. Takoder su zabiljezene grupe iz istotne Afrike pa i s Madagaskara (184). Pri- padnici »naroda« Joruba (zvani »Na- go«), Eve Aéanti, Fanti, Mapa, Man- dingo i Fulda najéeSée se spominju medu robovima u Brazilu (str. 286) Treba reéi, medutim, da je u svim sluéajevima " teSko bilo odgonetnuti totno porijeklo robova. Trgovei su im davali imena po podrutjima gdje su ih kupovali, Sto nije moralo biti i podru- Se njihova porijekla, Stovife — mada to nije spomenuo nijedan od sovjetskih autora — nije iskljuéeno da su trgovei 217Konjige, Migracijske teme, 4 (1988), 1-2: 215—228 mijenjali ili izmisljali etnonime iz trgovaékih razloga, Naime, u Zapadni Indijama crnei iz Angole i Konga bili su smatrani dobrim slugama i »meha- nigarima<, a Mandingo (od kojih su neki znali arapsko pismo) bili su naj- obrazovaniji (str. 184). Sliéno misljenju © tehniékim sposobnostima robova iz Angole postojalo je u Novo} Granadi (Kolumbiji); za ‘robove iz skupine Bissoa tvrdilo se da su najposlusniji od svih Gvinejaca; Kru su navodno bili dobri mornari, S druge strane, istogno- nigerska skupina Tbo nije bila na vi- sokoj cijeni, jer se dréalo da su ne- druzeljubivi, uvredljivi i skloni samo- ubojstvu, Za robove senegalskog po- rijekla govorilo se da su drski. Muskarci iz »naroda« Ara i Arara (tj. Foni) navodno bijahu Skrti, a njihove Zene brbljave i svadijive. Cesto su se tradili »poslusni { veseli< robovi iz Konga i bantuskih naroda — dakako osim Mondonga, koji su bili smatrani ljudo- idevima (str, 255). ‘Trgovei su testo namjerno mijesali robove da bi osigurali mirniji prijevoz, a daljnje mijeSanje dogadalo se na plantazama. Stovise, konflikti su po- nekad bili tradicionalni medu pojedi- nim populacijama. U jednom doku- mentu § Trinidada tvrdi se da su oni iz naroda Joruba gledali svisoka na Kongoance, da su jedva tnpjeli Koro- mante, da se nisu slagali s pripadnici- ‘ma Hausa mada su se druzili s Daho- mejeima (str. 184). U tom kontekstu priligno je zanimljivo da su neki go- spodari ha Haitiju, Zeleci udovoljiti svojim robovima, trazili im Zene iz njihova plemena. Ipak, uglavnom je prevladavala razmjerno nagla detriba- lizacija, rastakanje, koje je imalo vrio razorno djelovanje na litnost robova (str. 12). Medu samim robovima nastala je razlika izmedu onih rodenih u Africi i onih rodenih u kolonijama ili ma- tignoj metropoli, Spanjolci su_prvima dali naziv bozal, a drugima ladino, tj. »eivilizirani crnac«, ili criollo (to se koristilo ponekad i za Spanjolea ro- denog u kolonijama). Jedan od bitnih kriterija u toj razlici bilo je znanje Spanjolskog jezika, a u Urugvaju, pri- mjerice, ernac koji je lose govorio Spanjolski smatran je bozalom bez obzira na njegovo mjesto rodenja (str. 336). 218 Lingvisti¢ka adaptacija bila je prva nudnost koja se nametnula Afrikancima posto su stigli u Ameriku, Medutim, neki njihovi izvornj govori, uza sve po- teskoée, uspjeli su predivjeti neko vri- jeme, Prema podacima M. G. Kotov- skaje, u Brazilu su se uspjeli saéuvati jezici joruba, kanuri j gurnusi, a joruba i kimbundu (iz skupine jezika bantu) postali su vadna regionalna sredstva ko- municiranja medu jbrazilskim crnci- ma sredinom 18, stoljeéa (str. 286). Ni- toburg je naveo da su se afriéki jezici govorili u Brazilu sve do 20, stoljeca i da se narjeéje lukumi, koje je pripadalo jeziku joruba, koristilo na Kubi do »sa- svim nedavno« (str. 285). Afriéki jezici utjecali su i na formiranje novih govo- ra poput portugalskog ‘kreola papia- mento (koristen u Nizozemskim An- tilima — v. str, 220) i haiéanskog patoisa (wlomljena« francustina s utje- cajem glagolskog sistema afritkog jezi- ka fon — v. str, 121), U posebnom pri- logu u monografiji, autorica V. A. Skro- mikova analizirala je »dijalekt Atro- amerikanaca SAD« (str. 395—402). Osim jezika, i drugi su elementi tra- dicionalnih afri¢kih kultura nasli svoj put u Ameriku. Osnovni junak jamai- kanskih, grenadskih i drugih zapadno- indijskih bajki je lukavac Anansi (ili Enensi) koji se u trenutku opasnosti pretvara u pauka. Taj lik potjete iz folklora afritkog naroda Aéanti, a wu Zapadnim Indijama povezan je s tig- rom, majmunom, vukom i drugim 2i- votinjama koje ne postoje u karipskom podruéju (188, 189). U vjenskom sistemu karipskih crnaca figurira i Sango, bog groma i munje iz tradicije joruba (str. 385). Ali spajanje vjerskih predodzaba iz Afrike s nekim indijskim ili kr¢an- skim motivima dovelo je do stvaranja svojstvenih magijsko-religioznih siste- ma Afroamerikanaca — vudu na Haiti- ju, obeah u Britanskoj Gvajani, vinti u Surinamu i candomble u Brazilu. U poglavijima posveéenima tim zemljama sovjetski znanstvenici raspravijaju 0 njima, Treba reéi, medutim, da su te pojave nastale i fragmentacijom pojedi- nih afriékih tradicija. Razlog tome ne nalazi se samo u etnitkoj heterogenosti amerigkih Afrikanaca nego i u Ginjenici Sto je kulturna transmisija bila poreme- éena plantaénim uvjetima (v. str. 160). Zatim, kupei su svjesno birali mlade robove, jer su mladi — kako je istaknuoKnjige, Migracijske teme, 4 (1988), 1-2: 215—238 Nitoburg — »neiskusni nosioci kcultur- nog nasljeda« (str. 13), Plemenski razjedinjeni, ubaéeni u tu- du kulturnu matricu, i bez osobne slo- bode Afrikancima je bilo vrlo teko ostvariti trajniji oblik druStvene orga- nizacije u Americi. No, stanoviti oblici udruzivanja i okupljanja ipak su posto- jali, Sovjetski autori spomenuli su »bratstva po ladama« na otocima Za- padnih Indija (str. 185), »pogrebna dru- Stva« (oéito sa Sirim funkeijama) u bri- tanskoj koloniji Gvajani (str. 261), te razna crnatka »vijeéax _(cabildos), »bratstva« (cofradias), i »nacije« Span} naciones, port, nagdes) u Latinskoj A- merici, u Zijim se imenima testo éuvala uspomena na etnitko porijeklo iz Afri- ke, Te organizacije imale su specifiému simbolilcu (upotreba amblema, nogenje karakteristiéne odjeée i boja, pa i neku vrstu unutrasnje strukture koja je evo- cirala afri¢ke hijerarhije (s »kraljevi- ma«, »Kraljicama« itd). Sve to odmah podsjeéa na prizore iz brazilskih kar- nevala, mada su crnatke organizacije Latinske Amerike vr8ile mnogo dublju sociopsiholosku funkeiju koja je imala tek vanjsko pokriée u katoliékom okvi- ru, Tako jeu analizi situacije u Argen- tini, L. S. Seinbaum ‘tvrdio da su »Ko- fradije... bile prvi pokuSaj ernih ro- bova da se zastite od drustva bijelih i da udovolje svojim duhovnim potreba- ma, Organizacija naciones oznatavala je sve veéu samosvijest crnagke grupe kao znaéajnog dijela stanovnistva lise- nog elementarnih gradanskih _prava. Pomazuéi svojim élanovima u stjecanju obrazovanja, naukovanju obrta itd, na- ciones su tako postale stupanj u asimi- laciji_Afrikanaca i njihovih potomaka u angentinsku Spanjolskojezitnu etnit- ku zajednicu. Sa smanjenjem crnagkih grupa, ukinuéa ropstva i jakoj konsoli- daciji argentinske nacije rafirili su se putovi asimilacije ernaca { mulata s lostalim] Argentincima. Tim objektiv- nim procesima odgovara slabljenje na- cionesa { njihova transformacija u pot- porna drustva« (str. 332). Dodue, kao Sto je s pravom naglasio S. Ja, Serov u svom prilogu o Kolum- biji, slikovite organizacije tipa cabildo — cofradia — nacién nisu bili osnovni faktor pri odredivanju socijalnih pro- cesa medu erncima u Americi, veé to bijase robovski status i protest protiv te sudbine (str. 256, 257). Robovlasnici su poduzeli razne mjere da sprijege protest i pobune svojih ro- bova. NoSenje oruzja u pravilu je bilo zabranjeno crneima, tak i medu oboje- nim slobodnjacima ‘u francuskoj kolo- niji Saint Domingue (Haiti), kojima je inaée bilo priznato puno francusko dr- Zavijanstvo (str. 111), No u nedostatiu bijelog stanovniStva Francuzi, Spanjolei i Portugalei morali su ponekad regruti- rati ernce u kolonijalne milicije i u ka- znene pohode protiv Indijanaca. Mjere su bile stroZe na podruéjima britanske kolonizacije. U SAD i u Zapadnim Indi- jama roboviasnici su strogo nadzirali svaki oblik okupljanja robova, a zabra- nili su upotrebu (bubnja prilikom ernaé- kih zabava jer su se bojali da bi mogao posluziti kao signal za pobunu. Ali pobuna je ipak ibilo. Smatra se da je u britanskim kolonijama Sjeverne Amerike bilo oko 40 komplota i 20 oru- Janih ustanaka samo do rata za neza- visnost SAD (str. 259). Sligno je bilo u kolonijama drugih zemalja. Zanimljiv je sluéaj robinje koja je 1603. digla us- tanak na otoku Margarita kraj Venezu- ele, Njezini sljedbenici pripisivali su joj nadnaravne moéi (str 227). Medutim, najuspjeSniji podvig svakako je bio us- tanak na Saint Domingueu, potaknut revolucionarnim dogadajima ‘u Francus- koj s kraja 18, stoljeéa, Do 1804. ernci i mulati te francuske kolonije uspjeli su izboriti ne samo slobodu od ropstva ne- go i nacionainu nezavisnost svoje zem- je kojoj su vratili izvorno indijansko ime otoka, Haiti. U ustavu nove dréave, svi gradani (éak i neki Nijemei i Polja- ci, dezerteri iz francuske vojske) bili su proglageni erncima (v. str. 112)! Zatim, izmedu 1822 i 1844. haiéanske vojske zauzele sui isto&ni, dpanjolski dio otoka (buduéu. Dominikansku republiku), i dokrajéili tamo8nji robovlasniéki sistem (v, str. 140). Sovjetski autori, Nitoburg i Seinbaum, naveli su da su ideje fran- cuske revolucije i ustanak robova na Haitiju imali snazan odaziv medu ro- bovima u Venezueli (str. 232), pa tak i u Argentini (str. 329). Tpak, u veéem dijelu Amerike, naj- ée8éi oblik protesta ostao je skupni ili individualni bijeg u nepristupaéne Sum- ske ili planinske predjele ili pak u dréa~ ve adie je robovski sistem veé bio uki- nut, Tako su robovi iz SAD tra3ili uto- G8ta_ uw motvarama i brdima Juga, medu indijanskim plemenima, ili su 219Knjige, Migracliske teme, 4 (1980), 1-2: 215—228 pak bjeZali prema sjevernim drzava- ma i Kanadi. Na zapadnoindijskom i latinskoameritkom podruéju _od- djegli robovi — simarrones na Spanjol- skome, marrons na francuskome i ma- ‘roons na engleskome — stvarale su vla- stite zajednice u tropskim podruéjima, braneéi oruzjem ‘utvrdene naseobine, tav, »palanke« ili »kumbe« (na Spanjol- skome) i »kilombe« (na portugalsicome). U_njima su pokusavali_rekonstruirati naéin Zivota koji su ostavili u Africi (str. 227), ponekad stvarajuci specifiéne kul- ture koje su se zadréale do danas. Do- bar je primjer heterogena kultura tzv. »umskih crnacas (bush negros) u Su- rinamu, Prema misljenju Serova, »pa- lanke« simarona imale su sli¢nu funk- ciju u kolonizaciji Juzne Amerike kao Sto su imali utvrdena kozatka naselja ocrporst u Sibiru (str. 254). Kolonijaine viasti, ponekad su bile prisiljene sklopiti sporazume sa simaro- nima, Na Jamajki, primjerice, priznali su im autonomiju, a zauzvrat Afrikanci su se obvezali da love druge odbjegle robove (str. 187), No u drugim podruc- jima samostalne simaronske zajednice davale su vanjsku podrsku robovima na plantavama (v. str, 276). Saduvane su uspomene velikih "simaronskih voda »kralja« Miguela u Venezueli, Cudj na Jamajki, Dominga Bioja (+kralja Bencosa«) u Kolumbiji (v. str, 188, 227, 258). Jedinstven primjer jest tzv. »Pal- mova republika«, Palmares, zajednice od oko 20.000 odbjeglih ernih robova razliita etni¢kog porijekla, koja se uspjela odréati u palmovim Sumama da- nainje brazilske drzave Alagaos od 1630. do 1697. Crnci su nazivali vrhovnog vo- du Palmaresa Ganga Zambi (>veliki gospodin«), a inage je prevladavala ne- ka vista primitivne demokracije (str. 293), ‘Treba naglasiti da su gotovo svi sov- jetski autori posvetili veliku paznju te- mi rasnog mijeSanja. To je i logi¢no jer je rasno mijesanje bilo vrlo bitan fak- tor u formiranju suvremenih ameri¢kih nacija. Osim toga, crnacki element u nekim zemljama bio je dosad priliéno razvodnjen zbog. razliditih stupnjeva mulatizacije s bijelcima i Indijancima, pa bi to moglo dovesti do krivih zaklju- éaka da ga uopée nije bilo! Razlitite vrste i stupnjevi mulatizaci- je u zemljama Amerike ovisile suo brojéanim odnosima bijeloga, crnog i 220 indijanskog stanovnistva, 0 spolnoj rav- notedi unutar svake skupine i 0 seks alnom iskoristavanju robinja od bijelih gospodata. Bijelo stanovnistvo bilo je brojéano dominantno samo-u britanskim kolonijama Sjeverne Amerike. Tamo je i omjer Zena prema muskarcima bio priliéno jednak, to je rezultiralo u raz~ mjerno niskom broju medurasnih veza. U_ zapadnoindijskim i latinskoamerié- kim podruéjima, medutim, bijelei bija- hu uvijek u manjini, sve do ojaéane evrapske imigracije u 19. stoljeu, koja je utjecala na »pobjeljivanje< zemlje poput Venezuele, Brazila, Urugvaja i o- sobito Argentine. Osim toga, u tim pod- ruéjima muskarei bijahu mnogobrojniji ne samo medu bijelcima nego i medu ernim robovima. Zene su Ginile tek je- dnu treginu medu robovima dopremlje- nim iz, Afrike (str. 351)2 Bijeli muSkarci bili su u najjaéem po- lozaju da seksualno iskoriste Zene dru- gih rasnih grupa, Slijedi da se jos u do- ba Cortésa i prvih konkvistadora razvio obiéaj mnogozenstva medu kolonistima koji je naiSao na negodovanje kako Crkve tako i Spanjolske Krune, No, po- nekad je bilo teko privoliti muza da napusti svoje brojne indijanske konku- bine i da dovede viastitu Zenu iz me- tropole (str, 361), S razvojem robovlas- nigkog odnosa bijeli gospodari poteli su odrzavati veze i's crnkinjama, osobito u krajevima gdje je indijansko stano’ niStvo veé izumrlo, I u ovim sluéajevi- ma viasti i Crkva pokusali su ih prisi na »moral«, Autorica N. N Kulakova navela je primjere iz »Crnog kodeksa« Saint Domingue (str. 109). ¥ Ovo inate ukazuje na proizvodni karak- ter novoviekovnog ropstva u Americ. U ra- noj faai anti¢kog ropstva Zene su previadava- Te medu robovima. U arhaltnoj Grékoj, pri- mjeree, ratniel su u pravilu ubijali zaroblj ne muskarce, ili za njih trazili otkup (vidi M. I. Finley, The World of Odysseus. Pen- guin, 1979, str. 64). Zena je, medutim, pila Znale prestiZa. Sli¢no je bilo i medu Keitima. Broj muskih robova rastao je tek s razvojem antitke ekonomije, no éini se da nije nigdje Gostigao takav velik omjer kao u Americi. ‘Takva potraznja zapravo Je Konvenirala 10\ cima na robove u Africi, jer su mogll plasi- rat zarobljene muSkarce za kojima nije bila velika potraznja u samoj Africi, Naime, u Africl, kao 1 u drevnoj Evropi, trazile su se fobinje. Zato, kad su na poteiku 19. stolje- éa evropske zemlje zabranile trgovinu robo- vima, porobljivaéke Gete potele su ubijati zarobljene muskarce (vidi: Claude Mailias- Soux, Anthropologie de Vmsclavage. Paris: Presses Universitaires de France, 1986, str. 63).Knjige, Migracijsie teme, 4 (1989), 1-2: 215-228 Na zapadnoindijskom podrugju iu sviim kolonijama Latinske Amerike mu- latizacija je napredovala do visokog stu- pnja. Ipak, zbog vrlo velikog udjela ro- bova na Haitiju iu britanskim Zapad- nim Indijama (na Jamajki, Barbadosu itd.) ernaéko stanovnistvo ostalo je raz- mjerno »Zistos, Autori su, medutim, iz- dvojili Dominikansku Republiku i Pu- erto Rico kao priliéno homogene mulat- ske zemlje. Kao nasijednicima razlititih socijal- nih skupina druStveni status mulata o Gito je morao biti problematiéan, Bijeli ‘ogevi ponekad bi oslobadali svoju obo- jenu djecu, a u Saint Domingue bilo je sluéajeva da su ih Skolovali zajedno’ s bijelom djecom ili da su ih slali tak u Francusku na obrazovanje (str. 111). Slijedi da su mulati bili jaki posrednici, ne samo u difuziji evropskih vrijednosti medu ameriékim Afrikancima nego i obratno (usp. 111, 291). Njthov polozai, medutim, ostao je ambivalentan, tako da su neke imuénije mulatske grupe naslijedile robovlasniéku j kolonijalnu ideologiju svojih oéeva, dok su se druge stavile na stranu borbe za emancipaciju tamnoputog stanovnistva. Ta ambiva- lentnost vidi se i u brazilskim poslovi- cama — da mulat obmanjuje kao i boja njegove koze, da je nesretna smjesa ernca'i Portugalea, i da je zbog boje svoje kode éovjek bez domovine (str. 290). Dakako, i status bijelih ogeva bio je vatan faktor. U tom smislu Nitoburg je spomenuo da su mulati u britanskim zapadnoindijskim posjedima bili djeca plantazera i ogeva iz privilegiranih kla- sa, dok su u SAD bili djeca siromagnih bijelaca (str. 365). Bijeli muSkarei nisu bili jedini koji su iskori8tavali zene drugih populacija Zibog manjka Zena, crnej su postupali na analogni naéin prema Indijankama, U nekim prilozima sovjetskih autora spominje se da su simaroni otimali In- dijanke, Sto bijaSe izvor napetosti iz~ medu crnaékoga i indijanskog stanovni- Stva, Indijanke su otimali i ernei dz za~ jednice Palmares (str. 293), Ali veze iz- medu crnaca i Indijanki bile su opte- reéene raznim tesko¢ama. Prvo, unatot svom pravnom status, crnei su_ bili asocirani s agresivnom. kulturom evrop- skih osvajata, a sudjelovali su iu kaz~ nenim pohodima protiv _Indijanaca. Drugo, ratni¢ka indijanska plemena gle~ dala su na poljoprivrednu djelatnost ve- éine crnaca s prezirom, smatrajuéi je »zenskim poslom« (str. 292). Treée, bi- jeli kolonizatori pokusavali su sprijetiti povezivanje crnaca i Indijanaca, jamac- ho bog siraha da bi poganski obigaji potonjih presli na bozale, ali zasigurno najvise od straha da bi savez dviju gru- pa ugrozio njihov polozaj. No djeca er- naca i Indijanki ipak suse radala — u ~palankama« i »kilombima« ili, kao Sto je spomenula M. G. Kostovskaja u pri logu o Brazilu, medu najsiromasnijim stanovnicima gradova (str. 292). O slozenosti odnosa prema mulatima svjedoti i Sarena terminologija u latin- skoameri¢kom svijetu 2a oznatavanje djece iz medurasnih veza, Potomak cr- noga { bijelog roditelja bio je oznaten 1 Spanjolskim govornim podruéjima kao pardo (tamni — ovaj izraz se koristio za sve mulate u Venezueli), moreno (zagorjeli, smedi) ili prieto (u Domini- kanskoj Republici). U Brazilu su posto- jali nazivi po stupnju fizitke sliénosti Evropljanima: preto (Zesto »disti« cr- nae), pa cabro, cabro verde, escuru (prijelazna kategorija izmedu crnca i mulata) (str, 297). U Saint Dominigueu, koristio se sistem nekog dra Franklina, po kojemu je bilo kategorija odredenih prema omjeru 128 bijelih ili ernih pre- daka (v. 111). Specifiéni nazivi za mije- Sanea ernih i indijanskih roditelja ta- koder su postojali: sambo na spanjols- skome, cafuso na portugalskome i zinger — dakle »ciganin« — na Saint Domin- gueu. Relativiziranje stvarne boje koze i po- rijekla dovelo je do priligno inventiv- nih obrazlozenja u »mulatskoj naciji« Dominikanske Republike. Dominikanci su, naime, koristili naziv »crnac« uglav- nom za susjedne Haiéane. Za viastite ernce koristili bi »pristojnije« (EH) for- me: pardo, moreno ili ‘prieto, Stovise, pokusalo se tvrditi da tamnija put mu- lata nije nasljede afri¢kih predaka, ne- go posijedica dugogodiSnjeg djelovanja karipske klime koja je kod Dominika- naca stvorila takvu pigmentaciju kakvu su imali izvorni indijanski stanovnici 0- toka. Imuénije obitelji ponekad bi tu- maéile jasne afrikanske crte nekih svo- jih @lanova na osnovi silovanja izvede- nih za vrijeme haiéanske intervencije (str. 143, 145). Boja koge izazvala je dileme i na dru- gom izrazito mulatskom otoku Karip- skog mora, Puerto Ricu. Naime, tije- 221Knjige, Migracijske teme, 4 (1988), 12: 215—228 kom stoljeéa intenzivno mijesanje sta- novnistva izazvalo je da se bijelim ro- diteljima rodi po koje erno dijete. N. V. Salygina tvrdi da u takvim sluéajevima muz optuzuje Zenu da je krila od njega svoju afrigku krv, Sto dovodi do razvoda braka, S druge strane, u obitelji se po- svetuje vise painje dieci svjetlije pig- mentacije (str. 180). Smatra se — vjero- jatno s pravom — da je okupacija A. merikanaca djelovala na sve negativni- ji stay prema crnoj boji koze na Pu- ertu Ricu. U svim zemljama Amerike spanjol- skoga govora i u Brazilu, za razliku od situacije u SAD (iu bivsim britanskim kolonijama), izgled (dakle fenotip) a ne genetsko porijeklo uzima se kao kriterij Je li netko bijelac ili crnac (v, str. 374, 375). U skladu s time jedna kap »bijele krvi« mogla bi utjecati na neéiju »ras- nu pripadnost«. S druge strane, gotovo u svakoj ameritkoj zemlji visi drust- veni polozaj povezan je s evropskim izgledom i svjetlijom bojom koze. Ali takva »pigmentokracija« (za ovaj izraz v, str, 25) nije nigdje potpuna. Kao Sto je autorica ReSina spomenula u svojoj analizi ‘situacije na Nizozemskim A\ tilima, radi se esto o »socijalnoj boji-«, Sto znadi da je »siroma8ni crnac — ern, a bogati bijel«, ili pak da je »svaki bo- gati crnac — mulat, a svaki siromaini mulat ernac« (str, 293), Drugi autori dali su sliéne primjere. Socijalni polozaj, dakle, kijuéni je fa- ktor u odredivanju vrste medurasnih odnosa u pojedinim amerigkim zemlja- ma (V. str. 56). Rasizam je naslijeden iz doba kolonijalizma, i opéenito kao oko- snica ideologije robovlasnika. I zato je sudjelovanje judi svih boja koZe u po- kretima za nacionalnu nezavisnost, a osobito u borbi za vedu socijalnu jed- nakost, dakle u procesima vrlo karak- teristitnim za Latinsku Ameriku, tako- der djelovalo na smanjenje rasistitkih antagonizama. U tom pogledu Kotov- skaja je izdvojila primjer narodnih po- buna u Brazilu u drugoj polovini 19. stoljeéa (str. 295), Iako eu rasne predra- sude ostale u Brazilu, kao i u drugim zemljama Latinske Amerike, one se nisu uspjele razviti do istog stupnja kao u SAD, gdje je rasna segregacija i dis- kriminacija — uokvirena u tzv. sistemu »Jim Crow« — zadriala svoju institu- cionainu formu sve do kraja Sezdesetih 222 godina ovog stoljeéa. Toj je temi po- svetio painju Nitoburg (str. 35, 36). Vjerojatno najvainija tema koja se pojavila u 19, i jo8 vise u 20, stoljecu medu erncima u Americi bio je njihov odnos prema Africi i afriékoj kulturi. Motiv »natrag u Afriku« — u doslov- nom i vrijednosnom smislu — nadah- nuo je tazne pokrete medu cmima u SAD, Zapadnim Indijama, Britanskoj Gvajani i Brazilu. U tom Kontekstu so- vjetski autori spomenuli su rastafarite na Jamajki, »naciju Islamax u SAD, »Afnitko drustvo za veze s Afrikom« u Gvajani ; analogne organizacije koje su nastale 1970-ih u Brazilu. Pripadnicj tih pokreta preuzimali su nova (afriéka) i- mena i tradicionalni natin oblazenja Afrikanaca. Velika paznja posve¢ivala se prouéavanju afritke povijesti, pa i afriékim jezicima. Doduse, stoljeéa 2i- vota u jednoj drugoj kulturi uéinila su svoje, i Afrika naposljetku izgleda »tu- da i daleka« crnim Amerikancima} Kao alternativa preuskom vezivanju na podruéju praporijekla, nastale su sve- ernaéke ideologije poput negritude. ‘Smatramo vaznim ukazati joS i na interpretaciju koju_ je Kulakova dala © ernatkoj ideologiji na Haitiju. Naime Haiti, kao dréava u kojoj su crni To- bovi vrlo rano preuzeli viast u svoje ruke, sluzila je kao dokaz rasistima 19, stoljeéa da je crni Zovjek bioloski ne- sposoban da viada bez brutalnosti. desetih i Getrdesetih godina 20. stol; éa crnatki ideolozi iz grupe Griots, me- du kojima je bio buduéi diktator F. Duvalier, prihvatili su tu neosnovanu tvrdnju, tumaégedi da je crnac bioloski predodreden artizmom i da je osjeéaj kvintesencija _njegova duha. U skladu s time odbacili su liberalizam, slobodu Stampe i izraZavanja i demokraciju op- éenito, Smatrali su da je Hai¢anima potrebna autoritativna viast — »koja ostaje lijepa tak i kad nas tladi« (str. 127, 128). U gornjem tekstu pokuSali smo pre- nijeti i ponegdje prokomentirati sadr- Za} sovjetske monografije o Afrikanci- ma u zemljama Amerike. Citav taj rad prepun je vaznth podataka od koristi * Da bi to tlustrirao, A. D. Dridzo preveo je na ruski rijeti razoéaranog pjesnika Mer- Vina Morrisa posto se vratio iz Afrike. Na hrvatskom one bl glasile: sNemam nista pro- tiv tebe brate, ali kaZi ti tim Ijudima, ik vragu, da smo'mi raziiéiti 1 da su sve nage vere iz povijesnih Knjiga« (str. 201).Knjige, Migracijske teme, 4 (1988), 1-2: 215—228 w istrazivanju migracije i etniciteta, pa smo zato ostali uglavnom na razini sa- Zetka te goleme grade. Stove, zalljué- ci autora gotovo su uvijek prihvatljiv: Sto znaéi da je manje mjesta za kriti¢- nost. Ipak, u prilozima redaktora Nito- burga nalaze se neke nezgrapne formu- lacije koje podsjecaju na zastarjele teze © beskoniliktnosti u socijalisti¢kom dru- Stvu — konkretno: jedna revenica 0 us- pje’nom rjeSenju (sic!) nacionalnog pi- tanja u Sovjetskom Savezu (koje je na- vodno utjecalo na emagki pokret u SAD str. 49), zatim zakljutak da se cr- naéko pitanje u SAD moje rijesiti »sa- mo u_uvjetima socijalisti¢kih drustve- nih odnosa« (str. 60), a naposljetku je- dan kraéi odlomak u kojemu se po svoj priliei preduhitreno govori o radikal- nim promjenama u rasnim odnosima na Kubi nakon pobjede socijalisti¢ke revolucije (str. 383). Bilo bi bolje da je Nitoburg izostavio ili relativizirao te, reklo bi se, usputne komentare, jer bi time bolje potkrijepio ono sto pret- postavljamo da je htio naglasiti, tj, u- tjecaj socijalistiékih i komunisti¢kih i- deja na crnatki pokret u zemljama A- merike* S druge strane, koliko se tite gradanskog tata u SAD, isti autor nije dovoljno jasno naglasio tinjenicu da ie ekspanzija sjevernjackog kapitala, a ne ukinuée ropstva bio presudan mo- ment u tom sukobu.’ Smatramo, medu- tim, da su mu ostali angumenti u cje- lini’ bili to&ni — pogotovu u ocjenjiva- nju problema na relacijama radnitkoga i emaékog pokreta u SAD. Pozitivan dojam ostavija i njegova zavrina sin- teza itave monografije, u kojoj je, me- du ostalim, prenio rijeéi S. W. Mintza: da_je premjestaj Afrikanaca u zemlje Amerike doveo do »najgrandioznije a- kulturacijske pojave u Govjekovo} hi- storiji« (str. 384). Na kraju Zelimo ukazati na jedan »tehnitki« problem koji se pojavio u tekstovima, Specifitini manje poznati latinskoamerigki, francuski { engleski izrazi najéeSée se navode fonetski pre- ma glasovnom sustavu tuske Girilice. Zbog toga je bilo priligno tekko »re- +0 stvarnosti i mataju tog utjecaja go- vorio je i Amerikanac James Weinstein u kenjizi? Ambiguous Legacy. The Left in Ame- rican Politics (New ‘York, 1975). * Usp. prilog Gartha Masseya u ovor bro- Ju Migraetjskin tema i komentar S. Juzni- tau Knjizi_ Koloniatizem tn. dekolonizactja (Maribor: Obzorja, 1990. str. 143). konstruirati« izvorne forme u Spanjol- skome ili portugalskom jeziku, au slu- éaju engleskih i francuskih izraza go- tovo nemoguée bez daljnjeg »istraziva- nja« .Neki autori, medutim, slijedili su dobru znanstvenu praksu i naveli iz- vorni izraz i u izvornom pismu. Emil Hergak Matjaz Klementit AMERISKI SLOVENCI IN NOB V JUGOSLAVIJI Maribor: Zalozba obzorja, 1987., str. 326 U opsairnoj — vise od tri stotine stra- nica svrstanih w tri dijela i sedamnaest poglavija — znanstvenopopularnoj po- vijesnoj studiji autor pod gornjim na- slovom sustavno razmatra naseljavanje, geografsku (prostornu) distribuciju i odnos ameriékih Slovenaca prema sta- roj domovini od sredine 19, stoljeéa do ikraja drugoga svjetskog rata, pri femu centralnu problematilu rada dini od- nos ameritkih Slovenaca prema NOB-i u Jugoslaviji. Polaze¢i od ispravnoga znanstveno- -koncepeijskog opredjeljenja, prema kojemu je pitanje slovenskog iselje- niStva ne samo dio povijesti SAD veé istovremeno i nezaobilazni integralni dio ejelokupne povijesti slovenskog na- roda (Uvod), autor u Prvom dijelu su- stavno prati proces iseljavania Slove- naca u SAD od sredine 19. vijeka do drugoga svjetskog rata, pri gemu, uz kretanje broja i geografski raspored iseljenih Slovenaca, pokuSava utvrditi i njihov socijalni sastav. Tako autor u prezentiranom djelu uvodi bitan (a u nas esto zapostavljen) socijalno-po- vijesni aspekt bez kojega se u suvre- menoj povijesnoj znanosti ne moze cje- lovito sagledati Zivot jednog naroda tijekom vremena, Uz navedeno, u kon- tekstu prvog dijela rada, u éetiri po- glavija, sa odito sirokim poznavanjem problematike, autor pise o Slovencima u SAD u razdoblju prije 1899, utvrdu- juéi, s pomodu stitisti¢kih i drugih re- levantnih izvora, njihov ‘broj i centre naseljavanja (I poglavije) da bi na~ stavio s kvantitativnom analizom 4 utvr- 223