Professional Documents
Culture Documents
Prijemni - Gluma
Prijemni - Gluma
Cetinje, 2013.
2
Marku
3
SADRŽAJ
UVOD ..................................................................................................... 11
Predgovor ....................................................................................................... 13
Predgovor drugom izdanju ............................................................................. 15
TALENAT ............................................................................................. 17
ŠTA JE TO? ...................................................................................................... 17
TESTIRAJTE SE SAMI ........................................................................................ 28
Glas............................................................................................................. 29
Govor .......................................................................................................... 30
Pokret ......................................................................................................... 31
Psihotest ..................................................................................................... 32
Gluma ......................................................................................................... 33
PRIPREMA .............................................................................................. 35
OPŠTA PRIPREMA ........................................................................................... 37
PRIPREMA MONOLOGA ...................................................................... 38
IZBOR MONOLOGA ......................................................................................... 39
RAD NA MONOLOGU ...................................................................................... 41
Prvi utisak ................................................................................................... 42
Prikupljanje činjenica.................................................................................. 42
Analiza ........................................................................................................ 44
Improvizacija .............................................................................................. 50
Igra ............................................................................................................. 52
PRIPREMA PJESAMA ........................................................................... 53
IZBOR ..................................................................................................... 59
MONOLOZI ......................................................................................... 61
ŽENSKI ............................................................................................................. 62
Igor Bojović, Ženidba kralja Vukašina, VIDOSAVA ...................................... 62
A.P. Čehov, Galeb, NINA ............................................................................. 63
A.P. Čehov, Ivanov, ANA PETROVNA........................................................... 64
A.P. Čehov, Ivanov, SAŠA ............................................................................ 65
A.P. Čehov, Tri sestre, IRINA ....................................................................... 66
A.P. Čehov, Ujka Vanja, SONJA ................................................................... 66
Bogdan Čiplić, Traktat o sluškinjama, ZITA ................................................ 67
F.M. Dostojevski, Bijele noći, NASTJENJKA.................................................. 68
F.M. Dostojevski, Idiot, AGLAJA .................................................................. 69
F.M. Dostojevski, Idiot, NASTASJA FILIPOVNA ............................................ 70
Eshil, Agamemnon, KLITEMNESTRA ........................................................... 71
Euripid, Ifigenija u Aulidi, IFIGENIJA ........................................................... 72
Euripid, Ifigenija u Aulidi, KLITEMNESTRA .................................................. 73
4
AUDICIJA; Sve o prijemnom ispitu, SADRŽAJ
5
AUDICIJA; Sve o prijemnom ispitu, SADRŽAJ
6
AUDICIJA; Sve o prijemnom ispitu, SADRŽAJ
7
AUDICIJA; Sve o prijemnom ispitu, SADRŽAJ
8
AUDICIJA; Sve o prijemnom ispitu, SADRŽAJ
9
AUDICIJA; Sve o prijemnom ispitu, SADRŽAJ
10
UVOD
11
12
PREDGOVOR
13
U pripremi knjige pomogli su mi svojim savjetima, a posebno
podacima o školama, kolege i prijatelji kojima se evo i na ovaj način
zahvaljujem: Habiba-Biba Alajbegović, sekretar Akademije scenskih
umjetnosti u Sarajevu, Konstantin-Koča Milić, sekretar Akademije
umetnosti "Braća Karić" u Beogradu, Aleksandra Protulipac sa
Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu, Joco Romanić, sekretar
Akademije umetnosti u Novom Sadu, Robert Raponja, reditelj iz Pule,
Slobodan Milatović, reditelj iz Podgorice i drugi.
14
PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU
15
Igra, znači: drugu i treću godina. Mada, treba reći: suština grupe
predmeta Gluma ostala je ista. Sve se i dalje vrti oko starog dobrog
programa beogradske akademije koji sam korigovao vodeći školu u
Sarajevu, pa onda još malo radeći na Cetinju. Na neki način katalozi
su u odnosu na taj bazni program: copy-paste.
Istine radi, ni na Cetinju se više tako ne radi. Prvo je sve
mijenjano da bi se uvelo Lutkarstvo, a onda opet sve da bi se ukinulo
Lutkarstvo. Posebno radikalne izmjene napravljene su kasnije na
specijalističkom i magistarskom studiju. Ali i ne radi se o tome kako je
bilo ili kako jeste. Prije bih rekao da želim da vam predstavim studij
glume kakav bi po mome mišljenju trebao biti. Zato u DODATAK
dodajem i članak koji sam pisao za proslavu tridesetogodišnjice
Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu. Pošto proslava, zbog
nedostatka finansijskih sredstava, nije održana i članak nije štampan,
žao mi je bilo da propadne, pa ga evo objavljujem ovdje. Zove se
“Kreativna harmonija” i govori o tome šta bi bilo kad bi bilo.
Ostalo je uglavnom isto. TALENAT je i dalje talenat, u
PRIPREMI zadataka još nije izmišljen novi pristup, REKLA-KAZALA je
skup predrasuda, a one se najsporije mijenjaju (i dalje mnogi misle da
je veza najvažnija). E, konačno i najbitnije: IZBOR je proširen
BONUSOM u kome je dodato još dvadeset monologa (deset muških,
deset ženskih). Većina je iz klasičnih djela. Rukovodio sam se onim
mišljenjem da je talenat sposobnost da se sa lakoćom realizuju i
najteži tehnički zadaci. Monolozi iz klasičnih djela su takvi. Ko u sebe
vjeruje neka se prihvati Šekspira ili Molijera.
Da, novo je da sam ja u penziji, a vi evo tek na pragu svoje
uzbudljive životne avanture. Želim vam mnogo sreće.
Knjigu i dalje posvećujem sinu MARKU, ali uz njega dodajem
u međuvremenu rođene unuke: DORU, MINU i RELJU.
16
TALENAT
ŠTA JE TO?
1
U grčkom talanton, u latinskom talentum znači "istaknute sposobnosti na nekom
području (...) nadarenost, darovitost, inteligencija, umni dar", a talentiran je "darovit,
uman, inteligentan, osobito sposoban, od prirode nadaren dobrim svojstvima".
2
Sa ovako uopštenom, maglovitom predodžbom o talentu normalno je da mnogi,
nemajući pojma o tome kako se vrši selekcija kandidata na prijemnom ispitu (a
nemajući ni namjeru da to priznaju, kao uostalom i sve svoje ostale zablude o glumi),
projektuju svoje (ne)znanje u odluke komisije i čitav izbor najčešće proglašavaju za
proizvoljnost ili vezu (u Sarajevu "štelu"). To onda svemu u glumi i oko glume daje u
startu karakter sumnjive rabote. Kako je lakše ne znati nego naučiti, ti "mnogi" sa
zadovoljstvom ostaju u svome neznanju, a nemoralnost, koja najprije dolazi iz
neznanja, olako pripisuju drugima.
17
AUDICIJA; Sve o prijemnom ispitu, TALENAT
18
AUDICIJA; Sve o prijemnom ispitu, TALENAT
19
AUDICIJA; Sve o prijemnom ispitu, TALENAT
20
AUDICIJA; Sve o prijemnom ispitu, TALENAT
21
AUDICIJA; Sve o prijemnom ispitu, TALENAT
22
AUDICIJA; Sve o prijemnom ispitu, TALENAT
23
AUDICIJA; Sve o prijemnom ispitu, TALENAT
24
AUDICIJA; Sve o prijemnom ispitu, TALENAT
25
AUDICIJA; Sve o prijemnom ispitu, TALENAT
3
Raša Plaović je govorio za sebe da ima razvijen unutrašnji sluh, i zbilja: važio je za
izvanrednog "šprehera". A pjevački sluh nije imao. To se danas može reći i za neke
druge glumce. Takođe, s druge strane, ako imate studenta iz kraja koji ne zna za kratki
uzlazni akcenat, vaš trud da ga naučite da prepoznaje to što je za onog sa unutrašnjim
sluhom banalnost, često može biti uzaludan, uprkos činjenici da taj student, recimo,
ima apsolutni pjevački sluh.
26
AUDICIJA; Sve o prijemnom ispitu, TALENAT
4
"Balet je divna umjetnost, ali... ne za nas, dramske glumce. Nama treba nešto
drugo. Druga plastika, druga gracija, drugi ritam, gesta, hod, pokret. Sve, sve drugo!"(S)
27
AUDICIJA; Sve o prijemnom ispitu, TALENAT
TESTIRAJTE SE SAMI
28
AUDICIJA; Sve o prijemnom ispitu, TALENAT
Glas
29
AUDICIJA; Sve o prijemnom ispitu, TALENAT
Govor
Je li vam ovaj naš jezik maternji? Ako nije, u bilo kom smislu
(kao Bosancu, Crnogorcu, Hrvatu ili Srbinu), boga mi – teško ćete
uspjeti. Nekada se događalo da su Albanci ili Mađari studirali glumu
na našem jeziku, ali tada nisu imali svoje škole, na svom jeziku.
Možete studirati na šepavom engleskom ili francuskom, sa akcentom,
jer ćete možda imati više posla takvi nego da govorite besprijekorno.
Ali kod nas?
Govorite li dosljedno nekom lokalnom varijantom? Čujete li
koliko se ona razlikuje od standardnog govora? Jeste li u tom smislu
prilagodljivi? Znate li da se i ekavski i ijekavski kaže isto: objektivan, a
ne ekavski "obektivan"? Znate li da je i tamo i ovamo isto: meso!
Nema "mijeso". Ali ima "mleko" i "mlijeko". Čujete li kad vam kažu:
nije dvôboj nego dvóboj!? Ako sad čujete i uspijete da ponovite,
hoćete li uspjeti i sutra? Možete li redom izgovoriti Kalemègdān,
Kalemȅgdān, Kalemégdān, Kalemêgdān? Izmijenjali ste četiri naša
akcenta na istom slogu. Je li vam problem da akcentu promijenite
mjesto: Kàlemegdān, Kalèmegdān, Kalemègdān, Kalemegdàn? Još kad
biste mogli u isto vrijeme mijenjati i mjesto na kome stoji dužina. I
kako uopšte stojite sa dužinama? Kažete li "kòpăm" ili kako treba
"kòpām"?
30
AUDICIJA; Sve o prijemnom ispitu, TALENAT
Pokret
31
AUDICIJA; Sve o prijemnom ispitu, TALENAT
Psihotest
5
IQ – skrać. za engl. intelligence quotient, tj. kvocijent inteligencije
32
AUDICIJA; Sve o prijemnom ispitu, TALENAT
Gluma
33
AUDICIJA; Sve o prijemnom ispitu, TALENAT
A vi? Kako ste se osjećali dok igrate? A kako poslije igre? Ako
ste bili ispunjeni i uživali u igri, a poslije, bez obzira na opštu euforiju
u klubu i foajeu bili pomalo tužni i prazni – to je dobar znak. Vama je
važno da igrate, a ne da vas zbog igre hvale. Ako je obrnuto, ako
raširite repić tek kad padne zavjesa i počne koktel, zabrinite se i
upitajte: pripadam li ja glumi ili paradi oko glume?
Zadatke koje spremate pokažite najbližima, u porodici ili u
školi, u društvu, u sekciji. Razgovarajte o tome što su vidjeli otvoreno,
ozbiljno i što je najvažnije uzdržano, bez egzaltacije. Pitajte ih ne: je li
vam se dopalo? (naravno da im se dopalo, o dopadanju se ne radi,
vas svi vole i svima se dopadate, naročito najbližima), pitajte: šta ste
razumjeli?, je li vam jasno šta radim? Ako vam kažu govoriš monolog
ili recituješ pjesmu – zabrinite se! Ali ako shvate da tražite lopova (kao
Harpagon) ili nagovarate muža da poštedi ćerku (kao Klitemnestra) ili
molite majku da shvati i prihvati vašu žrtvu (kao Ifigenija), onda ste na
pravom putu.
34
PRIPREMA
35
36
AUDICIJA; Sve o prijemnom ispitui; PRIPREMA
OPŠTA PRIPREMA
37
PRIPREMA MONOLOGA
38
AUDICIJA; Priprema, PRIPREMA MONOLOGA
IZBOR MONOLOGA
39
AUDICIJA; Priprema, PRIPREMA MONOLOGA
40
AUDICIJA; Priprema, PRIPREMA MONOLOGA
hoće? Mogu pljeskati rukama, podići ih, mogu nebu dići oči, oboriti
glavu, kretati nogama, ići desno, levo, napred, natrag, obrnuti se...
RAD NA MONOLOGU
41
AUDICIJA; Priprema, PRIPREMA MONOLOGA
Prvi utisak
Prikupljanje činjenica
42
AUDICIJA; Priprema, PRIPREMA MONOLOGA
43
AUDICIJA; Priprema, PRIPREMA MONOLOGA
Analiza
44
AUDICIJA; Priprema, PRIPREMA MONOLOGA
45
AUDICIJA; Priprema, PRIPREMA MONOLOGA
a) kakav si ti bio meni, b) kakva sam ja bila tebi; (II) kako stvari stoje
sada ("ti sada želiš…"); (III) zatim mu predstavlja moguće posljedice u
budućnosti svega što se događalo i sada događa: a) šta će nužno biti,
b) šta bi moglo da bude (prijetnja), c) šta je trebalo i šta treba da
bude (prijedlozi) i d) zaključak ("Da l' pravo progovorih…" i dalje).
Primjer 2: Eshil, Agamemnon, KLITEMNESTRA. Opet
Klitemnestra, namjerno, da bi se pokazalo da vaš zadatak nije igranje
lika, jer po imenu lik je isti, ali ovaj put valja raditi nešto sasvim
drugo. Šta se događa u cjelini ovog monologa? Ovo su posljedice
onog događanja iz prvog primjera, zapravo ostvarivanje prijetnje
izrečene u parčetu koje smo bili označili kao III, b – šta bi moglo da
bude, ili prijetnja ("Svaka bi sitnica mogla nagnat nas da kad se kući
vratiš, doček nađeš dostojan!") Dakle, ovo je taj dostojni doček,
drugim riječima osveta, a današnjim političkim rječnikom rečeno:
poslije ubistva kralja glavni zavjerenik pred narodom preuzima vlast -
preuzimanje vlasti. Monolog ima dva dijela: prvi, obračun s kraljem
(mužem), tri pasusa, ili parčeta – 1) priznavanje ubistva, "izvrših to";
2) opis ubistva, "dva udarca mu dadoh" i sve ostalo; 3) trijumfovanje,
"i ja se radovah"; i drugi, obračun sa narodom, opet tri parčeta – 1)
otkrivanje neslaganja s narodom, 2) prebacivanje dijela krivice
narodu, 3) prijetnja neposlušnima. U monologu (vidi na 96. strani) to
je učinjeno jasnijim podjelom na pasuse koji reprezentuju odlomke i
parčad, odnosno karakteristične faze u razvoju radnje.
Neka vas ne uznemirava obaveza utvrđivanja granica
odlomaka i parčadi, kao ni njihovo imenovanje. Ne mislite da se to
mora odmah obaviti savršeno tačno i konačno. Preciznost podjele i
imenovanja biće u početku gotovo nikakva, ili približna, ali radom na
monologu dolazićemo do sve boljih i tačnijih rješenja, pa će granice i
imenovanje odlomaka i parčadi pretrpjeti značajne izmjene. Prvo
parče u drugom primjeru možda ćemo podijeliti na dva, ili ćemo
spojiti sa drugim – ne znam, ili ga više nećemo zvati priznavanje
ubistva nego obnarodovanje osvete, ili objava političke promjene
(smjene vlasti) ili, ako shvatimo i želimo da uradimo tako da
Klitemnestra odmah krene na narod, jer Agamemnon je gotov, a
problem su njegove pristalice, reći ćemo šokiranje ili paralisanje
protivnika i uraditi tako. Svaka sekvencijalna podjela i imenovanje
funkcionišu samo kao pretpostavka za radnju, radni naslov, i dobri su
46
AUDICIJA; Priprema, PRIPREMA MONOLOGA
47
AUDICIJA; Priprema, PRIPREMA MONOLOGA
48
AUDICIJA; Priprema, PRIPREMA MONOLOGA
49
AUDICIJA; Priprema, PRIPREMA MONOLOGA
Improvizacija
50
AUDICIJA; Priprema, PRIPREMA MONOLOGA
51
AUDICIJA; Priprema, PRIPREMA MONOLOGA
Igra
52
PRIPREMA PJESAMA
53
AUDICIJA; Priprema, PRIPREMA PJESAMA
54
AUDICIJA; Priprema, PRIPREMA PJESAMA
55
AUDICIJA; Priprema, PRIPREMA PJESAMA
bele. Bele none do kolena momka su zanele. "Ta da imaš krilo lako da
prneš oblaku, ne bi mene čedo jako utekla junaku!" Pa se mlađan za
njom stisnu.
Dohvati je sade. "Jao mene!" ona vrisnu, pa pod lipu pade. O
da čudna valjuškanja po zelenoj travi! O da čudna ljuljuškanja da t'
podiđu mravi!
Laki vetrić osme'nu se, listak liska dirnu. Beli danak pokrenu
se, pa kroz lipu virnu. Lipa brsne grane širi, šapće danu sjajnu: "Viri,
dane sjajni, viri. Ali čuvaj tajnu!"
4) Sada događaj u pjesmi podijelite u faze, kako je
izdvajanjem u pasuse već učinjeno u našem primjeru. Imenujte te
faze da bi vama (a kasnije i nama koji ćemo vas slušati) priča bila
jasnija. U našim Vragolijama, te faze su: I – bilo dvoje (uvod); II – pa
se ugledali (viđenje); III – on prišao, ona pobjegla (susret); IV – on je
juri, ona bježi (jurnjava); V – dohvate se (valjuškanje); VI – priroda
(komentariše, učestvuje, pomaže, zatvara krug).
5) Utvrdite rečenice, tj. cjelinu pojedinačnih misli u svakom
odlomku. Sada možete ponovo prepisati tekst, sa novom
interpunkcijom koja će prije svega izdvajati i poštovati cjeline koje
upravo utvrđujemo. Prvi odlomak može sada napisan izgledati ovako:
Momak ide vragolan. Po gori se širi. Lep je ka'no lepi dan što
kroz goru viri. - A sa gore (kraj potoka) stazica se dala. Jedna moma
milooka tu je rublje prala.
Ustanovili smo dvije grupe rečenica: prva u kojoj su sve koje
se tiču momka (tri) i druga – one koje se tiču djevojke (dvije). Od
interpunkcijskih znakova zadržali smo samo dva: tačku koja označava
kraj rečenice i zagradu kojom smo izdvojili riječi umetnute u osnovnu
misao. Ko bude studirao glumu vidjeće da nam drugi znaci
interpunkcije možda nisu ni potrebni.
6) Sada prvi put pokušajte da glasno izgovorite tekst,
strpljivo, rečenicu po rečenicu. Ne trudite se oko tzv. interpretacije.
Naprotiv, pokušajte samo jednostavno, ravno, "bijelo", izgovoriti
cjelinu rečenice, od velikog početnog slova do tačke, kao da
izgovarate jednu jedinu riječ, ovako: Momakidevragolan, ili
Jednamomamilookatujerubljeprala.
56
AUDICIJA; Priprema, PRIPREMA PJESAMA
57
58
IZBOR
59
60
MONOLOZI
61
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
ŽENSKI
Kad me niko neće, neće ni u šali – nek' nad glavom mojom sad se
sklope vali! Kad nijesam ono što sam htjela biti - jezera će vali moje
tijelo skriti!
Gle, jagorčevina kroz snijeg ponikla. Miris njen nek bude zadnji miris
ovog svijeta što osjetiću ja.
Pa jope' za ponečim žalim ja: za maglama što k'o kudelja vune
obvijaju vrhove Pirlitora i dvore silnika Momčila. Za čajevima s
Durmitora. Izvor vodom s vrha Sinjaj'vine... I jope' bi rada bila viđet
srnu što pr'o Jezera sa lanetom trči... Jer tamo đe idem ja - ne mirišu
trave. Ne čuje se zrikavac, nit' šumske tice poj. Al' ni tijelo ne trpi bol.
I duša nađe mir. More biti to je ljepota. I to nagrada je za grdan život
moj.
O pamtite brda (vi sure planine!) da vrhovima vašim čajeve je brala i
rane vidala jedna luda što nadala se da će sudbini umaći. I ljepotu
silnu u sred šume naći. Što htjela je kraljica da bude. Sa gorde visine
da gleda na ljude. Da svi što na zemlji žive samo njoj se dive. Da je
smotre k'o malo vode na dlanu. Da od zanosa silnog ne vide joj manu.
Da klanjaju se pred njom. Da skute joj ljube. A 'mjesto toga život
pokaza joj zube! Pamtite Manit’ Vidosavu što sudba se sa njom poigra
žestoko. Što nagrdi joj lice, a ostavi oko da svoj usud gleda! Zagrmi
sad grome! Podigni oluju! Nek' nebesa vapaj umiruće čuju! Diži silne
vale! Bljesni munjo ljuta! Nek' me k'o od šale sad voda proguta!
62
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
63
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
64
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
65
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
(Vraća se, stavlja sveću na sto): Otišao je... Šta da se radi, treba živeti!
Ujka Vanja, mi ćemo živeti. Proživećemo dug, dug niz dana, dugih
večeri; strpljivo ćemo snositi iskušenja koja nam sudbina pošalje;
radićemo za druge i sad i u starosti, neumorno, a kad nam dođe naš
sudnji čas, pokorno ćemo umreti i tamo, na onom svetu, reći ćemo da
smo patili, da smo plakali, da nam je bilo teško i bog će se sažaliti na
66
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
nas; onda ćemo, ujko, mili ujko, videti drugi život... svetao, divan, lep,
radovaćemo se i na sve naše sadašnje patnje pogledaćemo ganuto, s
osmehom... i odmorićemo se. Ja verujem, ujko, verujem vatreno,
strasno... (Klekne pred njim.) Odmorićemo se! Odmorićemo se!
Čućemo anđele, videćemo nebo u dragom kamenju, videćemo kako
se sve zemaljsko zlo, sve naše patnje utapaju u milosrđe koje
ispunjava ceo svet... i naš život će postati tih, nežan, sladak, kao
milovanje. Ja verujem, verujem... Jadni, jadni ujka Vanja, ti plačeš
(Kroz suze.) Ti u svom životu nisi znao za radosti. Ali strpi se, ujka
Vanja, strpi se... Odmorićemo se... Odmorićemo se! Odmorićemo se!
Bila je tako jedared u Šušanj naša jedan bogato Mađar. Nedi Janoš se
zvala. Tamo sad nema bogato čovek. Tako bogato i Mađar. Pa to
retkost velika i u našu Bečej. I taj Nedi Janoš rešila da ženi sin njegova.
Pa ondak pođe stara Janoš od kuća do kuća sa njegova sin da traži
devojka za njegov sin. Snaja za Nedi Janoš. Hat išla oni tako. Išla. Kad
al tamo jedan šušanjski devojka jušti krumpli. Ali tako debelo jušti da
ko prst debeli juski otpadau. Hat to bio neki mladi devojka. Mlad i lud.
Ona mislio kad ima mladost ondak ima sve. Oni ondak idedu u jedan
drugi kuća. Kad tamo a ono jedno postarije devojka. Tako moja
godine. Vidiš kako taj zna mnogo devojka od život. Jedan ozbijan
devojka. I on jušti krumpli. Ali tako tanko jušti. Tako tanko jušti da
kroz juski možeš glediš ko kroz flis-papiru. No i taj šušanjski devojka
uda se za bogato čovek. On čeko. Taj devojka. Čeko. Ali dočeko. I ja ću
taj sreća da dočekam. I ja. Evo vidite. Tanko juštim krumpli. Gotovo
stružim a ne juštim. Hat to jeste da krumpli nije moj. Već srpska
učitelj. Moja gazda. Ali jedan dobar sluškinja ne gledi šta nije njen
onaj što njegov gazda. Jer jednoga dana a ono hop. Pa sluškinja posto
gospoja. Eno kako u Beč. Ni carev žena Zita nije ni mislio da će
jednoga dana bude krajica. Pa kad sudbina hteo ono sve natraške. A
ja imam isto ime ko naš carica. Zita moj ime. I naš carica Zita. A da to
67
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
68
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
ako ćete vi... ako osećate da je vaša ljubav toliko velika da može,
najzad, istisnuti iz mog srca pređašnju... ako se budete hteli sažaliti
nada mnom, ako ne budete hteli da me ostavite samu u mojoj
sudbini, bez utehe, bez nade, ako budete hteli da me volite uvek kao
što me sad volite, ja vam se kunem da će zahvalnost... da će ljubav
moja biti, najzad, dostojna vaše ljubavi... Da li ćete sada uzeti moju
ruku? Dosta je, dosta! Sada je sasvim dosta! Sve je već rečeno! Je l'
tako? I sad, i vi ste srećni, i ja sam srećna. I ni reči više o tome.
Ne upadajte mi, molim vas, više u reč... Nego, evo u čemu je stvar,
kneže, zašto sam vas zvala: hoću da vam predložim da budete moj
prijatelj. Što ste se tako odjednom zagledali u mene? Vi možda nećete
primiti moj predlog… Vi mene možda smatrate za malu i glupavu, kao
što me svi moji kod kuće smatraju? Ne smatrate? Vrlo pametno od
vas... Čujte, dakle. Dugo sam čekala da vam sve ovo ispričam. Ja vas
smatram za najpoštenijeg i najiskrenijeg čoveka, od svih poštenijeg i
iskrenijeg i kad ko kaže da je vaš um... to jest da ste vi neki put
umobolni, to je netačno... ja sam tako zaključila, i prepirala sam se,
jer mada je vaš um stvarno bolestan (vi se, naravno, nećete zbog toga
na mene ljutiti, ja tu s višega gledišta govorim), onaj glavni um u vas
bolji je no u njih svih, čak takav kakav oni ne sanjaju. Jer postoje dva
uma: glavni i ne glavni. Je li tako? Znala sam da ćete razumeti. Ali
čujte sad najglavnije: ja sam dugo mislila, pa sam najzad baš vas
izabrala. Neću da mi se kod kuće smeju. Neću da me smatraju za malu
i glupavu. Neću da me zadirkuju... Ja sam sve odmah prozrela, pa sam
črvsto odbila Jevgenija Pavloviča, jer neću da me neprestano udaju!
Ja hoću... ja hoću... no, hoću da bežim iz naše kuće, a vas sam izabrala
da mi u tome pomognete. Neću, neću da me tamo stalno primoravaju
da crvenim. S vama hoću o svemu, o svemu da govorim, pa čak i o
najglavnijem, kad zaželim. Od svoje strane, i vi ne treba ništa da
krijete od mene. Hoću da makar sa jednim čovekom govorim o svemu
kao sa samom sobom... Hoću da budem smela i ničega da se ne
bojim. Neću da me vuku po njihovim balovima, hoću da budem
društvu od koristi. Već sam odavno htela da ih ostavim. Evo sam već
69
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
dvadeset godina kod njih kao okovana i neprestano me udaju. Još kad
sam bila od četrnaest godina htela sam da bežim, mada sam tada bila
još ludo dete. Sad sam već sve smislila i vas sam čekala da se raspitam
kako je u inostranstvu. Još nijednu gotsku katedralu nisam videla,
hoću da vidim Rim, hoću da razgledam sve naučne ustanove, hoću u
Parizu da studiram. Ja sam se celu ovu godinu spremala i učila, i vrlo
sam mnogo knjiga pročitala. Sve sam zabranjene knjige pročitala. Ja
sa sestrama neću da se svađam, ali sam i materi i ocu već odavno
rekla da hoću iz temelja da izmenim svoj socijalni položaj. Naumila
sam da se posvetim vaspitavanju i računala sam na vas jer ste rekli da
volite decu. Možemo se zajedno baviti vaspitanjem, ako ne sad
odmah, ono u budućnosti. Mi ćemo zajednički biti korisni. Neću više
da sam generalska kći...
70
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
Sad mnogu reč što pre je rekoh podesno poreći moram. Al' se neću
stideti. Ko hoće dušmaninu (mužu nevernu) da osveti se, kako može
drukčije no mrežu tako dići da ne iskoči? Na ovaj boj već odavno sam
mislila. Pobedih, najzad, posle dugih godina. Tu stojim gde ga zgodih.
Sve je svršeno. Izvrših to, i neću da vam poričem.
Golemo tkanje (kobno ruho bogato) k'o ribar mrežu bacih brzo na
njega. Ne beše mu ni bežanja ni odbrane. Dva udarca mu dadoh.
Dvaput kriknu on i uda opruži. I kad se sruši već, još treći dodadoh
(k'o svetu miloštu pod zemljom Divu, spasitelju pokojnih). U ropcu
tako pade. Dušu ispusti. Iz ljute rane šiknu tople krvi mlaz, i orosi me
kaplja rose purpurne.
I ja se radovah k'o zrno klijalo što nebeskom se blagoslovu raduje! Pa
kad je tako (časni starci argivski) sad u klik, svidi l' vam se. Ja se
radujem! A liči li nad mrtvim žrtvu livati, nad ovim s pravom (s
mnogim pravom) liči to. On za me pehar nali kletim jadima. Al' kad se
kući vrati - sam ga iskapi!
Vi plašite me kao ženu glupavu. A ja vam kažem srca neustrašiva (ta
sve vi znate) hval'te ili korite. Svejedno mi je. Agamemnon leži tu! Moj
muž! On pogibe od ove desnice. Od vešte osvetnice ove! Tako je!
Sad iz grada me goniš. Bacaš na mene i mržnju građansku i kletvu
narodnu. A onda na čoveka tog ne ustade. K'o da je reč o klanju
71
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
72
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
73
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
74
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
75
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
Još nije tako kasno. Sjedi, Torvalde: imamo nas dvoje mnogo da
razgovaramo. Ti me ne razumiješ. I ni ja tebe isto tako nisam
razumjela - sve do ovog časa. Molim te, ne prekidaj me. Moraš me
saslušati. - Ovo je obračun, Torvalde. Mi smo već osam godina u
braku. Ne pada ti na pamet da mi, ti i ja, muž i žena, danas po prvi put
vodimo ozbiljan razgovor? Osam godina - i još duže - od prvog dana
našeg poznanstva do danas mi nismo razmijenili ni jednu ozbiljnu
riječ o ozbiljnim stvarima. Nikad nismo zajedno sjeli da o nečemu
temeljito razmislimo. Vi ste prema meni mnogo zgriješili, Torvalde.
Prvo tata, a onda ti. Niste me nikad voljeli. Vama se samo dopadalo
da budete zaljubljeni u mene. Kad sam bila kod kuće uz tatu, on mi je
saopštavao sve svoje nazore, pa sam tako i ja imala iste nazore. Ako
sam nekad bila drugog mišljenja, onda sam to krila, jer njemu to ne bi
bilo pravo. On me je zvao svojom lutkom i igrao se sa mnom, kao što
sam se ja igrala sa svojim lutkama. Onda sam došla u tvoju kuću.
Mislim, onda sam prešla iz očevih ruku u tvoje. Ti si sve uredio prema
svom ukusu i tako je to postao i moj ukus, ili sam se samo tako
pravila. Ne znam više tačno - možda je bilo oboje: malo jedno, malo
drugo. Kad pogledam unazad, čini mi se da sam živjela kao prosjak -
76
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
Je l' ti misliš da je tvoj otac lud? Otac lud?! Onda, ako tako misliš, nas
dve nemamo više šta da razgovaramo. Ja sam te zvala da mu
pomogneš, da ga posavetuješ šta da radi, kako da izađe na kraj sa
razbojnicima… A ti… ti hoćeš da ga strpaš u duševnu bolnicu, da ga
proglase ludim, da ga vežu i drže među pravim ludacima! To hoćeš…
A ja znam zašto ti to radiš! Nemoj misliti da nisam upoznata! I, vidiš,
sad mu još više verujem. Jesi bila sa ovim zlikovcem na ručku, u
četvrtak? Sve mi znamo, dušo moja. Ima čet'ri-pet meseci kako se vas
dvoje nešto domunđavate… Je li, Sonja, kad već ovako razgovaramo,
'oću da te pitam nešto: je l' ti misliš da je tvoj otac pokvaren i zao
čovek? Je l' nekome do sada učinio neko zlo? Je l' pomago i bližnjima i
daljima, je l' pomago i poznanicima i ljudima koje je prvi put vido. Sve
je to činio čista srca i bez ikakve računice? Znači dok je brino o nama,
o kući, o tvom školovanju i neradu, onda je bio pametan, a sad kad
77
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
brine brigu za celo društvo, za ceo narod, sad je lud, jer ti od toga
nemaš nikakve koristi. Pet godina te je izdržavao, a ni jedan jedini put
te nije upito: "Kad misliš da mi se skineš s grbače?" Ni jedan jedini
put! I sad, čim si se dočepala svog dinara, došla si da mu zahvališ, da
ga strpaš u ludnicu! Šta ti misliš, glupačo jedna, kako bi se on osećo
kad bi saznao šta mu spremaš? Šta misliš da li bi mu srce izdržalo kad
bi ustanovio da si ga na prevaru odvela na pregled za ludake?! On bi
tog trenutka, od muke, umro! Ocu je često bilo teško u životu,
proživeo je vek kao pas, crnčio je, radio, podnosio uvrede i
ponižavanja, ćuto i trpeo, jer se to ticalo samo njega, a on sebe nije
žalio. On je sebe sviko na muke i zlopaćenja. Sad mu je najteže, jer se
upustio u borbu za druge, za zemlju i narod. On će u tome istrajati,
mada može i da strada, jer se protiv njega i njegovog brata zaverilo na
stotine kriminalaca i razbojnika. Iz ove kuće mora mu se pružiti
najveća pomoć. Tvoj otac je za mene svetinja, kao Bog, pa ako nekad i
pogreši, pogreši samo zato što ljudima želi dobro… Ti ne voliš oca jer
misliš da je lud. Sumnjaš ti u njega već duže vreme. Vidim ja kako ga ti
gledaš, kako ga ispituješ… Plašila si se da na venčanju napravi nešto,
pa da se Draganovi roditelji ne zabrinu za potomstvo, jer ako je deda
lud, onda je veliko pitanje kakvi će biti unuci. Zbog toga nas nisi ni
zvala na svadbeni ručak. Neka, dete, neka ti je prosto, možda nismo
ni zaslužili. Samo, ja ti kažem, gorko ćeš se kajati kad se dokaže da je
otac bio u pravu, kad mu priznaju sve muke i stradanja. Gorko ćeš se
kajati, al' biće kasno. I ja te, kao majka, savetujem da se ne udružuješ
sa zlikovcima. Otac ima dokaze koji će ih oterati na robiju… I još
nešto: otac sve zna, jasno mu je da nas izbegavaš zbog njega, ali ćuti i
trpi, guta ko otrov, sklanja ti se s puta kao da je on tvoj dužnik, a ne ti
njegov. Otac je veliki čovek, to sam oduvek znala, ali nisam znala da si
ti tako mala, jadna i prokleta!
78
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
79
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
80
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
O meni je riječ! Ako je o meni riječ, zašto vjeruješ onda drugima više
nego meni samoj? Zašto pitaš ove tate blatne i ušljive, one svinje
stare? To je tebi sveto pismo, što ti oni vele, a ja sam ti sedma svirala!
81
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
82
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
83
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
84
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
85
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
86
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
malo gore izvijena! Sad, ako hoćeš koga da pogledaš, a ti tako gledaj,
da ti oči k nosu idu. S tim si dobila, prvo, žive oči; drugo, niko te ne
zna, jesi li zaljubljena ili nisi, zašto uvek zaljubljeno izgledaju; a treće,
celoj personi osobito dolikuju. Probaj! Malo samo oči k nosu. Tako!
Sad kako ćeš, kad se staneš razgovarati? Vidiš: kad se s kim
razgovaraš, treba upravo da mu u oči gledaš. Govori ne vrlo brzo no
nepresečno, tako da onaj, koji se s tobom razgovara, ne može reda
dobiti. Nikad da ne pomisliš u sebi: "E, sad sam falila!" ili: "Sad sam se
osramotila!" Kako ti to na pamet dođe, onda si prošla! Nego tako
govori, kao da si ti gospođa, a oni oko tebe tvoje sluge. A, upravo,
tako i jeste. Zašto inače ne bi nam se muškarci toliko ulagivali. Šta ćeš
govoriti? Početak razgovora neka ti je uvek o balu, muziki, teatru. Ako
nema toga, a ti počni o vremenu, o haljini, kako su ti tesne cipele – pa
eto ti razgovora! Kad se smeješ, tako nameštaj usne, da ti se uvek
zubi vide. Što god čuješ, nemoj se čuditi. Zašto, ako je dobro – moraš
znati napred, ako je zlo – ne treba da razumeš. Ništa od ovog nije
teško. Kad bi teško bilo, otkud bi tolike devojke naučile. Al' evo nam
notaroša! Sad možeš odmah probati!
87
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
Pišem vam. Šta bih znala bolje? I šta vam više mogu reći? Sad zavisi
od vaše volje prezrenje vaše da l' ću steći. Al' ako vas moj udes hudi
bar malo trone i uzbudi, vi me se nećete odreći.
Da ćutim ja sam prvo htela. I za sramotu mojih jada ne biste znali vi ni
sada. Bar da se nadam (da sam smela) da ćete opet k nama doći i da
ću ma i retko moći u selu da vas vidim našem. Da se veselim glasu
vašem. Da vam što kažem. Pa da zatim o istom mislim i da patim dane
i noći duge sama dok ne dođete opet k nama. Al' osobenjak vi ste,
znamo, i teška vam je selska čama. A mi... Mi ničim ne blistamo, no
iskreno smo radi vama.
Što dođoste u naše selo? U stepi (gde moj život traje) ja ne bih srela
vas zacelo. I ne bih znala patnja šta je. Smirivši burne osećaje, možda
bih jednom (ko će znati?) po srcu našla druga verna. I bila bih mu
žena smerna. A svojoj deci dobra mati.
88
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
Drugi!... Al' ne! Ja nikom ne bi' na svetu dala srce svoje! Oduvek tako
pisano je... Nebo je mene dalo tebi. Moj život sav je jemstvo bio da ću
te sresti izmeđ' ljudi. Znam! Bog je tebe uputio. Moj zaštitnik do
groba budi. U snove si mi dolazio. I neviđen si bio mio. Tvoj pogled
me je svud proganjo. U duši davno glas odzvanjo... Ne! Nije mi se san
to snio. Jer čim si ušo, ja sam znala (sva premrla i usplamsala) i rekla:
on je ovo bio! Ko si ti? Čuvar duše mlade il' kobni duh što kuša mene?
Utišaj sumnje što me guše. Možda su sve to sanje moje. Zablude
jedne mlade duše. A sasvim drugo suđeno je... Nek bude tako! Što da
krijem! Milosti tvojoj dajem sebe. Pred tobom suze bola lijem i molim
zaštitu od tebe... Zamisli! Ja sam ovde sama. I nikog nema da me
shvati. Sustajem. I moj um se slama. A nemo moje srce pati. Čekam
te. Nade glas u meni bar pogledom oživi jednim. Ili iz teškog sna me
preni prekorom gorkim i pravednim!
Završih! Da pročitam, strepim… Od stida više nemam daha... Al' vaša
čast mi jemči lepim i predajem se njoj bez straha...
89
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
Nekad ste barem poštovali u meni mladost punu snova. I štedeli ste
srce vrelo. A šta je sada vas dovelo pred moje noge? Raskoš ova! Zar s
vašim srcem, s vašom časti da robujete sitnoj strasti? Sva raskoš ta je,
Onjegine, pozlata mog života mučnog. Jer čemu sve te svetkovine i
uspesi kod sveta bučnog? Dala bih rado odmah sada sve. Sve te krpe
maskarada. Sav ovaj blesak (dim i sjaj) za svoje knjige. Divlji gaj. Za
boravište naše bedno. Za mesta gde sam kraj mog sela Vas, Onjegine,
nekad srela. I za to groblje neugledno gde stoji krst i senka grana nad
grobom gde je moja nana.
A moguća je sreća bila... No udes moj je rešen sada. A možda i ja (što
bih krila!) nepažljivo postupih tada. Zaklinjala me mati jadna. A
spremna beše duša hladna na svaku novu volju neba.
Udala sam se. Sada treba da odete, jer ja vas molim. U srcu vašem
(pored strasti) ponosa ima. Ima časti. Zašto da krijem? Još vas volim.
Al' drugom ja sam poverena. I ostaću mu verna žena.
Dobar dan.
Dobar dan.
Ime i prezime?
Jelena Vladisavljević.
Godina?
33.
Bračno stanje?
Neudata.
Neudavana?
Da, neudavana, tačno.
Bože moj, bože moj... Pa zašto, crna ženo?
90
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
91
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
Pa zar i to postoji?!
Kako da ne, već deset godina.
I?!
Kod nas dolaze žene da se udaju, naravno samo one koje nekoga vole
i koje su sigurne u svoju odluku. Tada mogu da dođu same i da se
udaju. To prihvatamo.
Jao, što je to lepo!
Drago nam je. Date samo podatke... i sto maraka, i mi vas
registrujemo.
Divno... a nije ni skupo. Baš vam hvala!
Nema na čemu.
A, oprostite, dokle radite?
Još pet minuta.
Hvala vam i doviđenja.
Doviđenja.
92
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
cio svijet leži pred nogama vašim. Najzad: kad se mogu samo vas da
plašim. Smatram da ste kadri za svirepost svaku. Dostojni da grobnom
predate me mraku. Sva vaša stremljenja jasna mi postaše. Odričem se
zato i blizine vaše. Zar ja da prezrena budem? Da se stidim? Da
poruge slušam? I da mržnju vidim?! Htjedoh od vas čuti za svoju
nesreću. Čula sam! I više plašiti vas neću. Ne! Neću da kunem i pored
sve boli! Da prizivam nebo što kletvu ne voli. Ako (prije no umre)
tužna Berenika traži za smrt svoju nekog osvetnika - želim da on u
dnu vašeg srca živi. I tu sveti mene za sve što ste krivi. Ne! Mir i
zaborav neće da osvoje to srce. Sjećanje na nježnosti moje. Moja bol.
Krv moja usred ovih dvora - biće mu dušmani i vječita mora. Ja njima
ulogu osvetnika dajem. I za te se želje ni malo ne kajem. Zbogom!
Zašto ste takvi? Zašto ste tako okrutni? Šta sam vam učinila? Za šta mi
se svetite? Da bih se vama dopala, sedam dana probam jedan jedini
pokret ruke. A vi? Mrzite me i lovite mi greške. Likujete kada se
sapletem na sceni, radujete se kada zaboravim tekst. Vežbate pamet
smišljajući gde sam ja pogrešila. Svako od vas raspravlja o pozorištu,
ali kada pozorište raspravlja o vama, vi se vređate. Ja nisam vaš
neprijatelj. Ja sam želela da vam pomognem. Vi ste i moja deca, i
moja porodica, i moj ideal. Zar su vaš smeh i vaše suze vrednije od
moga života? A danas ste došli da me sahranite.
Zvižduci.
Hoćete laž, hoćete laku zabavu? E, pa Karolina Nojber vam je neće
dati! Ja se vama neću udvarati! Zla, primitivna ruljo! Ne treba meni
vaša ljubav! Baš me briga za vaše aplauze. Pljujem na vaše lažne suze!
Pljujem ja na pozorište kome ste vi publika! I proklinjem vas!
93
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
94
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
Da, da, Antifole, pravi se sad tuđ - i namršti se. Neka druga gospa
osmehe tvoje slatke ima. Ja nisam Adrijana, nisam tvoja žena. Nekada
si se i nepitan kleo da tvom sluhu reči nisu muzika, da predmet tvom
oku nikad nije drag, niti dodir kakav tvojoj ruci mio, ni obed ukusan,
sem ako ti ja govorim, gledam te, taknem ili služim. Šta je to sad,
mužu moj, i otkud to da si samom sebi sad postao tuđ? Da, samom
sebi, kažem, jer si ti otuđio se od mene koja sam nerazdvojno sa
tobom spojena i koja sam bila polovina tebe. Ne razdvajaj sebe od
mene, jer znaj, ljubavi moja, da je lakše kap vode u nemirno more
baciti i vratiti je otud nesmešanu, ni veću ni manju, nego oduzeti sebe
od mene, ali ne uzeti i mene. Kako bi kosnut bio ti kad bi samo čuo da
sam bludnica i da je ovo telo, posvećeno tebi, ukaljano bestidnim
razvratom! Pljun'o bi me, zgazio, bacio u lice mi ime prevarenog
muža, zderao mi grešnu kožu s bludnog čela, a venčani prsten odsek'o
sa ruke neverničke, i slomio ga tad, uz zakletvu da se razvodiš od
95
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
Spustite vaše časno breme sad (ako čast može pod pokrovom biti) da
gorko ožalim taj prerani pad vrloga Lankastra. Jadno, hladno telo
Svetoga kralja! Žalosni pepele Lankastrovog doma! Beskrvni ostače
kraljevske krvi! Dopusti mi priziv tvog duha, da čuješ tužibalicu jadne
Ane, žene tvoga Edvarda, tvog sina umorenog istom rukom što i tebi
zadade te rane. Prokleta ruka što ti rane dade! Prokleto srce što
imade srca da učini sve to! I prokleta krv koja je odavde krv prolila tu!
Tom mrskom bedniku koji nas ucveli nek' crnja kob bude, užasniji kraj
no paucima, gujama, žabama i svakom otrovnom stvoru koji znam!
Nek' mu je date čudovišni stvor, nedonošče i nakaza s likom koji plaši
majku što se uzda u nj. Nek' ono njegovu gnusobu nasledi! Bude li
ikad ženu imao, nesrećnija bila zato što je živ no ja što ste mrtvi i moj
muž i ti! (Ugleda Glostera.) Odlazi, strašni slugo pakla! Imaš moć
samo nad njegovim telom! A njegovu dušu ne možeš imati! Đavole
gadni, idi i ne smetaj nam. Ti si srećnu zemlju pretvorio davno u
pakao sam. Ispunio je vapajima kletve i bolnim kricima. Ako ti je
drago gledanje tvojih groznih dela svih - gledaj ovaj primer tvoga
krvološtva. I najljuća zver još ima sažaljenja!
Romeo, o Romeo! Zašto si, što si Romeo? Svog poreci oca, ime
odbaci, ili, ako nećeš, zakuni mi se da si dragi moj, pa ni ja više neću
biti Kapuletova. Dušmanin je moj jedino ime tvoje. Ti bi bio to isto što
si i kad ne bi bio Monteki. Šta je to Monteki? Nit' je noga, nit' dlan,
nit' mišica, nit' lice, niti ijedan deo na čoveku. O, uzmi drugo ime! Šta
96
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
je ime? Slatkim bi dahom mirisala ruža da joj i kakvo drugo ime damo.
Pa i Romeo isto savršenstvo sačuvao bi divno, ma ga zvali kako mu
drago. O Romeo, svoje ime odbaci. Pa na mesto njega, koje i nije deo
bića tvog, svu mene uzmi! Ko si ti, što banu, ogrnut noćnom tmicom,
u skrivenih misli mi tok? Ti si Romeo, je li? I Monteki? A kako i zašto
amo dođe, reci? Zid je baštenski visok, preskoči se teško. A smrt ti
preti, kad se uzme ko si, ako te tu spazi koji rođak moj. Ako te vide,
poginućeš! Ne bih ni za svet želela da te vide tu. Da lice moje, k'o što
znaš i sam, ne krije noći obrazina, krv bi u obraze mi jurnula zbog
onog što rekoh maločas, a ti to ču. Htela bih da sam pristojna, o,
htela! I htela da porečem što sam rekla. Al', zbogom, pristojnosti!
Voliš li me? Reći ćeš "Da", to znam, i verovaću. O, iskreno mi reci,
plemeniti Romeo, da l' me voliš zaista. Al' ako misliš da sam prebrzo
pridobijena, namrštiću se, joguniću se, pa ću reći "Ne", ako mi budeš
ruku prosio. Inače neću ni za ceo svet. Monteki lepi, ja sam zaista i
odveć zaluđena pa ti mogu lakomislena činiti se. Ali vernija biću,
veruj, nego one što veštije se uzdržanim prave. Priznajem, zbilja, da je
valjalo da budem uzdržanija. No, ti ču ljubavi mi čiste ispovest pre
nego što i dođoh sebi. Stoga praštaj, i nemoj pripisivati ljubavi lakoj to
što učinih, a što ti tamna otkrila je noć. Ma koliko da se radujem tebi,
ne veseli me noćašnji ovaj događaj. I odveć nagao on je, brz,
nepromišljen. Mili moj, laku ti noć! Do našeg ponovnog susreta ovaj
pupolj ljubavi razviće možda zreli leta dah u divan cvet. O, laku, laku
noć! Nek' mir i pokoj steku se u tebi onakvi kakve nosim ja u sebi. Tri
reči još, Romeo mili moj, pa onda zbilja laku noć! Ukol'ko ljubav ti ima
namere poštene, a svrha joj je brak, ti javi sutra po licu što ga budem
poslala, gde misliš da se obred obavi i kada, pa ću sreću svoju svu
pred noge tvoje staviti i poći s tobom k'o mužem na kraj sveta bela.
97
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
srkne jednu kap. Tvoj muž je tvoj gospodar, život tvoj; tvoj čuvar,
tvoja glava i suveren; on se brine za tebe i tvoje održavanje, a izlaže
svoje telo naporima na moru i kopnu; bdi noću u buri, danju na
studeni, dok ti u toploti i u bezbednosti blaguješ kod kuće. A on ti ne
traži ništa više sem nešto ljubavi, pogleda milih i poslušnosti - tu
otplatu malu za veliki dug. Istu pokornost k'o podanik kralju žena je
uvek dužna mužu svom. A kad je ona nepopustljiva, ćudljiva, kisela,
mrzovoljna prema čestitoj mu volji, šta je ona onda do podla,
buntovna odmetnica ili izdajnica dobrog gospodara svog? Stidim se
što su žene budalaste, pa nude rat tamo gde treba da kleče za mir, ili
traže upravu i vlast kad treba da služe, vole i slušaju. Zašto su naša
tela meka, slaba i glatka, nezgodna za muku i trud, sem zato da bi
naša narav, srce bili u skladu s našom spoljašnjošću? Eto, vi uporni i
nemoćni crvi! Moj duh je bio velik kao vaš, srce takođe, a razum i veći
možda za borbu rečima, mrštenjem. Ali sad vidim da su naša draga
koplja samo slamke; da je naša snaga isto tako odveć slaba kada
bismo htele da budemo za šta zbilja nismo. Napustite dakle oholosti
mnoge i stavite ruke pod muževlje noge. Za dokaz moje pokornosti,
ako on hoće, moja ruka će i tako biti spremna uvek da njemu ugodi.
98
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
bilo vreme večere i svi su oni sedeli za stolom i jeli pečeno pile. Prišle
smo sasvim do prozora. Edi i njegova majka su pričali, a stari nije
govorio ni reč. Je li tako, Edi? I znaš šta je najsmešnije? Čim smo ga
pronašle - on je iščezao. Ona je s njim bila samo dve nedelje i on je
nestao. Niko ga više nije video posle toga. Nikad. A moja majka? Ona
se samo zatvorila u sebe. Ja to nikako nisam mogla da razumem jer su
moja osećanja bila upravo suprotna. Bila sam zaljubljena, znaš.
Dolazila sam kući posle sastanka sa Edijem i bila sva puna radosti, a
ona je stajala usred kuhinje i piljila u sudoperu. Nije mi je čak ni bilo
žao. Mislila sam samo na Edija. I on je mislio samo na mene. Je li tako,
Edi? Nismo mogli da udahnemo vazduh a da ne pomislimo jedno na
drugo. Nismo mogli da jedemo kad nismo bili zajedno. Nismo mogli
da spavamo. Noću dok smo bili radvojeni, bili smo bolesni. Majka me
je čak odvela kod lekara. I Edijeva majka je odvela Edija, ali lekar nije
imao pojma šta nam je. Mislio je da je u pitanju grip. Ni Edijeva majka
nije imala pojma. Ali moja majka, ona je tačno znala šta je. Molila me
je da se ne viđam s njim, ali ja nisam htela da je slušam. Onda je
molila Edija da se ne viđa sa mnom ali on nije hteo da sluša. Onda je
otišla kod Edijeve majke i molila nju, a Edijeva majka… (pauza, gleda
Edija) Edijeva majka joj je raznela mozak. Zar ne, Edi? Smesta joj
raznela mozak. To je bila očeva puška. Ona ista s kojom je on lovio
patke. Pre toga nikada u životu nije pucala. To joj je bio prvi put.
99
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
100
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
101
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
oni koji su te učili znaju o životu ili o svetu kojem ja pripadam? Kad su
me videli, gde su govorili sa mnom, ili dopustili nekom drugom da im
priča o meni - budale! Bi li oni ikad učinili ma šta za tebe, da im nisam
plaćala? Zar ti nisam kazala da želim da budeš ugledna dama? Pa zar
te nisam tako odgojila? A kako možeš da sačuvaš taj svoj ugled bez
mog novca i moga uticaja? Zar ne vidiš, kad mi okrećeš leđa, da samu
sebe ubijaš, a meni kidaš srce? Mi smo mati i kći. Ja hoću svoju kćer.
Ja imam prava ne tebe. Ko će se starati o meni kad ostarim? Tolike
devojke su se ponašale prema meni kao kćeri, i plakale su kad su me
ostavljale. Ali ja sam ih sve pustila da odu, jer sam imala tebe. Ostala
sam samohrana tebe radi. Nemaš prava da mi sad okrećeš leđa, i da
poričeš svoju kćerinsku dužnost. O, znam kakvo si ti stvorenje -
nemilosrdna si prema sebi i nemilosrdna si prema drugima. Ja te
poznajem. Poznajem ja dobru, pobožnu, licemernu, svirepu, sebičnu
ženu. Ali čuj još ovo: znaš li ti šta bih učinila s tobom da si opet beba?
Odgojila bih te da budeš moja prava kći, a ne ovo što si sad, sa svojom
gordošću, sa svojim predrasudama i univerzitetskim obrazovanjem,
koje si ukrala od mene, da ukrala. Poreci to ako možeš! Dabogda
doživela da ti tvoja kći tako razdire srce i da te toliko ponizi. Ah,
doživećeš ti to, tako mi boga! Nijednoj ženi nije nikad materina kletva
donela blagoslov. Uvek sam želela da budem dobra žena. Pokušala
sam da radim pošteno; i zato sam ropski dirindžila. Bila sam dobra
majka. I zato što sam od svoje kćeri napravila dobru ženu, ona beži od
mene kao da sam gubava.
102
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
103
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
104
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
105
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
106
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
107
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
Kad god bi otac došao kući na čitav dan, napravio bi meni i sebi
sendviče - mama je tada bila mrtva već nekoliko godina - a onda bi
zadrijemao na staroj sofi, koja je nekad bila tamo! I dok je on spavao,
ja bih upregla konje i vozila se oko bloka, mašući svima. Kad sam bila
mala, bila sam drska ko pašče. I da znaš, trebalo je imati petlju pa
stajati tamo na vrhu kola i vikati: "Jabuke! Kruške! Krastaaaavci!"
Jednoga dana otac je došao jureći za mnom i počeo je da me mlati
dok sam bila još gore na kolima… ne jako… ali bilo je vrlo neprijatno…
imala sam u zadnjem džepu bombone od bijelog sljeza i sve su se
zgnječile. Možeš mi vjerovati da to više nisam ponovila. Moj otac je
vrijedio koliko svi ostali muškarci zajedno. I ti bi ga voljela, Rut, i rado
bi se s njim vozila na kolima po čitavom gradu i vikala: "Jabuke!
Kruške! Krastaaaavci!" Da ste ga samo vas dvije upoznale! Sad bi mu
bilo tek sedamdeset. Shvataš li to? I sigurna sam da bi još prodavao
povrće po gradu. I sve bi bilo tako lijepo… A noćne more… Hoćeš li da
znaš koju sam ja noćnu moru najčešće imala? Da ti ispričam jedan san
koji mi se stalno vraćao? Ovako! Ja na tatinim kolima, ali nekako
novijim i sjajnijim. A vuku ih lijepi bijeli konji. Ne neke prljave rage!
Ovi su kao cirkuski konji sa dugim grivama i bijelim peruškama. A kola
su plava, svijetlo plava. I puna, prepuna žutih jabuka, grožđa i zelenih
bundeva. Smijaćeš se kad čuješ ovo… Ja imam na sebi prekrasnu
haljinu, svu izvezenu draguljima, a kosa mi je skupljena na tjemenu i u
njoj veliko pero, a zvona zvone. Ogromna zvona se klate na zlatnom
gajtanu, razapetom na zadnjem dijelu kola, i trepere: dong… dong…
dong. A ja vičem: "Jabuke! Kruške! Krastaaaavci!" Onda zavijem u
našu ulicu i sva buka nestane. Ulica duga, na svim kućama zatvorena
vrata i sve je tako zbijeno, a nigdje žive duše. I onda počnem da se
plašim da će se povrće pokvariti… i da ga niko neće kupiti. I osjećam
kao da ne treba da sam na kolima, pa stalno pokušavam da viknem.
Ali nema zvuka. Nijednog božjeg zvuka. Poslije okrenem glavu i bacim
108
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
pogled ka kući preko ulice. Ugledam prozor na spratu i par ruku kako
polako razmiču zavjese. I vidim očevo lice! A srce mi stane! Rut…
makni mi to svjetlo s očiju.
109
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
MUŠKI
110
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
Eto ti pozorišta. Zavesa, zatim prva kulisa, još jedna, a dalje prazan
prostor. Dekora nema. Pogled na jezero i horizont. Dići ćemo zavesu
tačno u osam i po, kad iziđe mesec. Mojoj majci je krivo što će na ovoj
maloj pozornici imati uspeha Zarečna, a ne ona. (Pogledavši na sat.)
Moja mati je psihološki unikum. Ona je, neosporno, darovita i
pametna žena, u stanju je da plače nad knjigama, može da ti
izrecituje napamet celog Njekrasova, neguje bolesnike kao anđeo; ali
samo pokušaj da pohvališ pred njom Eleonoru Duze! Oho-ho! Treba
hvaliti samo nju, treba pisati samo o njoj, drati se, oduševljavati se
njenom neobičnom igrom u Dami s kamelijama ili u Pijanstvu života,
ali pošto ovde, u selu, nema tog narkotika, ona se dosađuje i ljuti se,
svi smo mi njeni neprijatelji, svi smo krivi. Osim toga, ona je
sujeverna, hvata je strah od tri sveće, od trinaestog u mesecu. Ona je
škrta. Ona ima u Odesi, u banci, sedamdeset hiljada... ja to pouzdano
znam. A ako zatražiš od nje nešto na zajam, počeće da plače. (Kidajući
latice cveta) Voli, ne voli, voli, ne voli, voli, ne voli. (Smeje se.) Vidiš,
moja me mati ne voli. Pa, naravno. Ona je željna života, hoće da voli,
da nosi svetle bluze, a meni je već dvadeset pet godina i ja je stalno
podsećam na to da više nije mlada. Kad mene nema, njoj je samo
trideset dve godine; kad sam ja pored nje, njoj je četrdeset tri... i zato
me mrzi. Ona zna, takođe, da ja ne priznajem pozorište. Ona voli
pozorište, njoj se čini da ona tu služi čovečanstvu, svetoj umetnosti, a
po mome mišljenju, savremeno pozorište je... šablon, predrasuda.
Kad se diže zavesa i pri večernjoj svetlosti, u sobi sa tri zida, ovi veliki
talenti, sveštenici svete umetnosti, prikazuju kako ljudi jedu, piju,
vole, hodaju, nose svoje kapute; kad se iz trivijalnih scena i fraza
trude da izvuku moral... mali moral, jednostavan, koristan u
domaćem životu; kad mi u hiljadu varijacija iznose uvek jedno te isto,
jedno te isto, jedno te isto... onda ja bežim, bežim kao što je bežao
Mopasan od Ajfelove kule, koja mu je pritiskivala mozak svojom
trivijalnošću. Potrebne su nove forme. Nove forme su potrebne, a ako
ih nema... onda ništa ne treba. (Gleda na sat.) Ja volim majku, veoma
je volim… Ali ponekad iz mene progovara egoizam običnog smrtnika,
dođe mi žao što je moja mati poznata glumica; onda mi se čini: da je
ona obična žena, ja bih bio srećniji. Ujko, šta može biti očajnije i
111
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
gluplje od ove situacije: skupe se kod nje u gostima neki put same
veličine, glumci i pisci, a među njima samo ja nisam ništa, i oni me
podnose samo zato što sam njen sin. Ko sam ja? Šta sam ja? Napustio
sam univerzitet u trećoj godini studija, ni po čemu se ne ističem, što
se tiče novca, nemam ni prebijene pare… Elem, kada mi u njenom
salonu svi ti glumci i književnici ponekad ukažu svoju milostivu pažnju,
meni se čini da oni odmeravaju očima koliko sam ništavan... i ja
pogađam njihove misli i patim od poniženja... (Osluškuje) Čujem
korake... To je Nina. Ja bez nje ne mogu da živim... Čak je i zvuk njenih
koraka divan... Ja sam neizmerno srećan. (Brzo polazi u susret Nini
Zarečnoj.)
Nina, Nina! To ste vi... vi... Kao da sam predosećao, celoga dana mi je
bilo tako teško na srcu. O, dobra moja, draga moja, ona je došla!
Nećemo plakati, nećemo! Dajte da vas pogledam. Da... Smršali ste i
oči su vam došle velike. Nina, zaista je čudno što vas vidim. Zašto me
niste puštali da dođem k vama? Zašto dosad niste došli? Ja znam da
ste ovde već skoro nedelju dana... Svakog dana sam odlazio k vama
po nekoliko puta, stajao ispod vašeg prozora kao prosjak. Nina, ja
sam vas kleo, mrzeo, cepao vaša pisma i fotografije, ali sam svakog
trenutka bio svestan da je moja duša zauvek vezana za vas. Nisam u
stanju da vas zaboravim, Nina. Otkako sam izgubio vas i počeo da
objavljujem svoje priče, život mi je postao nepodnošljiv... ja patim...
Moja se mladost odjednom prekinula i meni se čini da sam već
proživeo na svetu devedeset godina. Ja vas zovem, ljubim zemlju po
kojoj ste vi gazili; kud god pogledam, svuda mi izlazi pred oči vaše lice,
ovaj nežni osmeh koji mi je zračio u najlepšim godinama mog života...
Ja sam potpuno sam, ne greje me ničija ljubav, hladno mi je kao u
pećini; sve što napišem, sve je to suvo i mračno. Ostanite ovde, Nina,
preklinjem vas, ili mi dopustite da pođem s vama. Nina? Molim vas,
Nina. Vi ste našli svoj put, vi znate kuda idete, a ja se još jednako
vrtim u haosu snova i slika, a ne znam zašto i kome to treba. Ja ne
verujem ni u šta i ne znam u čemu je moj poziv.
112
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
Rđav, bedan i ništavan čovek sam ja. Koliko ja sebe prezirem, bože
moj! Kako duboko mrzim svoj glas, svoj hod, svoje ruke, ovo odelo,
svoje misli. Pa zar to nije smešno i žalosno? Još nema ni godinu dana
kako sam bio zdrav i snažan, bio čio, neumoran, vatren, radio ovim
istim rukama, govorio tako da sam mogao dirnuti do suza najveće
prostake, umeo da plačem kad bih video nesreću i bunio se kad bih
video nepravdu. Znao sam za nadahnuće, znao za draž i poeziju tihih
noći kad od mraka do zore radiš za pisaćim stolom ili daješ maha
svojim snovima. Verovao sam, gledao u budućnost kao u oči rođene
majke... A sada, o, bože moj! Zamorio sam se, ne verujem više, u
neradu provodim dane i noći. Ne slušaju me više ni mozak, ni ruke ni
noge. Imanje propada, šume padaju pod udarcima sekire. (Plače.)
Zemlja moja gleda me kao siroče. Ništa ne očekujem, ničeg mi nije
žao, duša mi drhti od straha pred sutrašnjicom... A istorija sa Sarom?
Kleo sam se da ću je večno voleti, obećavao sreću, iznosio joj pred oči
budućnost o kakvoj nije mogla čak ni sanjati. Ona je poverovala. Za
svih pet godina video sam samo kako se ona gasila pod teretom svojih
žrtava, kako je malaksavala u borbi sa savešću, ali, to zna bog, nije me
nijednom pogledala popreko, nikad mi ništa nije prebacivala!... I šta
je sad? Prestao sam da je volim... Kako? Zašto? Ne razumem. Ona sad
pati, dani su joj izbrojani, a ja, kao poslednja kukavica, bežim od
njenog bledog lica, od upalih grudi, od molećivog pogleda... Sramota,
sramota! (Pauza) Sašu, devojčicu, dira moja nesreća. Ona meni
izjavljuje ljubav, to me opija, ja zaboravljam sve na svetu, i kao
opčinjen muzikom, uzvikujem: "Novi život! Sreća!" A već sutradan
verujem u taj život i u tu sreću isto toliko koliko u vampire... Šta je to
sa mnom? U kakvu provaliju guram sebe? Otkud kod mene ta
slabost? Šta je to s mojim živcima? Ako samo bolesna žena malo
pecne moj ponos, ako mi posluga nešto ne ugodi ili ako me slaže
puška, kako postajem grub i pakostan, kako ne ličim više na sebe... Ne
razumem, ne razumem, ne razumem! Prosto da se čovek ubije…
113
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
114
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
115
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
Ovde u kući ja imam svoj sto... U sobi Ivana Petroviča. Kada se mnogo
zamorim, tako da potpuno otupim, ja ostavljam sve i žurim ovamo;
ovde se zabavljam ovim stvarima sat-dva... Ivan Petrovič i Sofija
Aleksandrovna računaju na računaljci, a ja sedim pored njih za svojim
stolom i mažem... meni je toplo, miran sam, cvrči cvrčak. Ali to
zadovoljstvo ne dopuštam sebi često, jedanput mesečno... (Pokazuje
na kartogram.) Sad pogledajte ovamo. Slika našeg sreza kakav je bio
pre pedeset godina. Tamnija i svetlija zelena boja označava šumu;
polovinu čitave površine zauzima šuma. Gde je preko zelene boje
prevučena crvena mreža, tamo je bilo losova, divokoza... Ja
pokazujem ovde i floru i faunu. Na ovom jezeru živeli su labudovi,
guske, plovke, i kao što pričaju stari ljudi, tu je bilo mnogo svakojakih
ptica, tušta i tma; i letele su one kao oblak. Osim manjih i većih sela,
vidite, ovde-onde su rastureni razni zaseoci, majuri, raskolničke
isposnice, vodenice... Rogate marve i konja bilo je mnogo. Vidi se po
plavoj boji. Na primer, u ovoj opštini plava boja je gusta; tu su bile
čitave ergele i na svaku kuću je dolazilo po tri konja. Sad pogledajte
116
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
niže. Ono što je bilo pre dvadeset pet godina. Tu je pod šumom već
samo jedna trećina čitave površine. Divokoza više nema, ali losova još
ima. Zelena i plava boja već su blede. I tako dalje i tako dalje. Pređimo
na treći deo: današnja slika sreza. Zelena boja se nalazi samo gdegde,
u obliku mrlja i ne ide skroz; nestalo je i losova, i labudova, i tetreba...
Od nekadašnjih majura, isposnica i vodenica nema ni traga. Uopšte
uzevši, ovo je slika postepenog i nesumnjivog izumiranja, kome, po
svoj prilici, treba još nekih deset-petnaest godina pa da bude
potpuno. Vi ćete reći da su tu posredi kulturni uticaji, da je stari život
prirodno morao ustupiti mesto novom životu. Da, ja bih to razumeo
kad bi se na mestu ovih uništenih šuma pojavili drumovi, železničke
pruge, kad bi se tu podigle fabrike i škole, kad bi narod postao
zdraviji, bogatiji, pametniji, ali od svega toga nema ništa! U srezu su
one iste močvare, komarci, puteva nema, vlada beda, tifus, difterija,
pustoše požari... Tu je posredi izumiranje usled naporne borbe za
opstanak; to je izumiranje koje dolazi od inertnosti, od nepro-
svećenosti, od potpunog odsustva svesti, kad se prozebao, gladan,
bolestan čovek, da bi spasao ostatak života, da bi sačuvao svoju decu,
instinktivno, nesvesno hvata za sve čime bi mogao utoliti glad i
ogrejati se, ruši sve ne misleći na sutrašnji dan... Porušeno je već
gotovo sve, ali umesto toga nije stvoreno još ništa... (Hladno.) Vidim
po vašem licu da vas to ne zanima.
117
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
118
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
kako ste do sad govorili, možete li, najzad, uopšte da slušate ono što
vam budem govorio… Šta da se radi, Nastjenjka, šta da radim! Kriv
sam, zloupotrebio sam... Ali ne, ne, nisam ja kriv, Nastjenjka, ja to
čujem i osećam, jer mi srce govori da sam u pravu, da vam ničim ne
mogu naneti bol, ničim vas uvrediti! Bio sam prijatelj vaš. Pa eto i
sada sam vam prijatelj. Ništa nisam izneverio. Meni sad suze teku.
Neka ih, neka teku - one nikome ne smetaju. Ja ne mogu više ostati
ovde, vi me više ne možete ni gledati. Sve ću reći, pa ću otići. Hoću da
kažem da vi nikad ne biste doznali da vas volim. Ja bih sahranio svoju
tajnu. I ne bih vas rastrzao sada, ovog trenutka, svojim egoizmom.
Ne! Ali nisam mogao da izdržim. Kad ste vi malopre govorili, ja nisam
više mogao da mirno sedim, kada ste plakali, kada ste se rastrzali
zbog toga što vas odbijaju, zbog toga što su odbili vašu ljubav - ja sam
tad osetio, čisto sam čuo koliko je ljubavi u mome srcu za vas,
Nastjenjka, koliko ljubavi!... I tako mi je bilo gorko što ne mogu da
vam pomognem tom ljubavlju... da mi je srce puklo, i ja, ja - nisam tad
mogao da ćutim, morao sam da govorim! Dakle, sada znate sve. Eto,
to je polazna tačka. I, dobro! Sada je sve divno; samo slušajte! Dok ste
sedeli i plakali, ja sam mislio da vi... da ga više ne volite. Onda - to sam
juče, i prekjuče već mislio, Nastjenjka - onda bih ja uradio tako da
mene zavolite. Jer vi ste rekli, sami ste kazali Nastjenjka, da ste me
već skoro sasvim zavoleli. A ja bih vas toliko voleo, toliko voleo da,
baš da i još volite njega, i ne prestajete da volite onog koga ja ne
znam - ipak ne biste primetili da vam je moja ljubav teška. Vi biste
samo svakog minuta osećali da pored vas kuca zahvalno srce, vatreno
srce koje za vas... Oh, Nastjenjka, Nastjenjka! Šta ste sa mnom
učinili!... Slušajte, Nastjenjka, znate šta? Ja ću otići od vas, eto šta! Ja
vas prosto samo mučim. Eto, vi sada osećate grižu savesti… A ja neću,
ja neću da vi... pored svojih muka... ja sam, naravno, kriv, Nastjenjka.
Zbogom!
119
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
120
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
121
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
Izvoljeli ste reći da moj članak nije jasan; spreman sam da vam ga
razjasnim. Mislim da se ne varam ako pretpostavim da vi, izgleda, to i
želite. Koliko pamtim, izlažem u svom članku misao da su svi
zakonodavci i upravljači čovječanstva, počev od najstarijih, preko
Likurga, Solona, Muhameda, sve do Napoleona i tako dalje, bez
izuzetka bili zločinci već samim tim što su dajući novi zakon, gazili
stari, koji je društvo naslijedilo od svojih predaka i poštovalo kao
svetinju. I nisu se, naravno, zaustavili ni pred krvlju, ako im je krv
mogla pomoći. Čak je značajno to da su većinom ti gospodari i
dobrotvori čovječanstva bili strašni krvoloci. Iz toga izvodim zaključak
da svi, ne samo veliki ljudi, nego i takvi koji makar i malo iskaču iz
prosjeka, oni koji su u stanju da kažu nešto novo, svi oni moraju, po
svojoj prirodi, neminovno da budu zločinci. Vjerujem samo u svoju
glavnu misao. Ljudi se po prirodnom zakonu dijele na dvije kategorije:
na nižu, tako da kažem materijal, koji služi isključivo rađanju sebi
sličnih, i na ljude u pravom značenju te riječi, one koji imaju dar ili
talenat da kažu svojoj sredini novu riječ. Prvu grupu, ili materijal, čine
po svojoj prirodi ljudi konzervativni, pristojni, koji žive u poslušnosti,
jer su za to namijenjeni. A u tome nema ničeg ponižavajućeg. U
drugoj kategoriji - svi gaze zakon, svi su rušitelji ili su tome skloni,
zavisno od sposobnosti. Zločini tih ljudi, prirodno, relativni su i veoma
se razlikuju: oni većinom, na određeni način, traže rušenje postojećeg
sistema u ime nečeg boljeg. Ali, ako je takvom čovjeku potrebno da
zbog svoje ideje prelazi preko leševa, preko krvi, on to sebi, mirne
122
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
Reče se: "Tko je namuran nije pri svoj pameti", sad ja po mom
Tudešku poznam. Sjedeći za trpezom s mojijem Tudeškom, a pečeno
bijehu donijeli - pjat, u njemu kapun. Gledam ali je guska, ali što
drugo. Onoliko velika kapuna moje oči nigda nijesu prije vidjele.
Gledah, ali je isprigan ali je ispečen. Imaše njeku hrustu na sebi koja
mi oči zanošaše, srce mi veseljaše, apetit mi otvoraše. Oko njega dvije
jarebice oblahne, a sok iž njih rosi. Pjat urešavahu s strana peča vitelja
mesa od mlijeka, koja para da govoraše: "Jeđ me, jeđ me", i polovica
zadnja od zečića, lardica uokolo nazađevana, a garofalići neistučeni
nakićena, koja para na trpezi mirisom da stvaraše veselo, drago
prolitje. I u tjezijeh delicijah stojeći u kontemplacijoni bijeh otišao in
estasis.
Tako istom Tudešak moj uzdahnu, uzdahnu drugu votu, a mene
dozva: "Pomet!" Ja se osvijestih: "Signor patron, comanda!" Reče mi:
"Ajme, Pomet, mi štar mal! Mi morir, se non aver la signora. Tu
mangiar presto, antar la signora, prometter ducati mille, do mila." Ubi
me kad mi to reče! U meni rekoh: mahnitos, mahnitos s namuranijem
ljudmi druži! Mahnitos njimi vlada! Ne mogoh mu ne ugodit tu
galantariju. "Ja imam, kažem, dobrovoljno činit i što mi je mučno
činit." Ma ne mogoh srcu odoljet: otkinuh krilo od onoga kapuna,
stavih ga prida nj; drugo otkinuh, stavih ga prida me. Okusih i
123
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
124
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
je ona i ova - jedna komedija, stara er ćete vidjet u njoj one iste prve
prikazaoce, a to jes: Dundo Maroje, Pavo Novobrđanin, Pomet i
ostali. I prva je prikazana u Dubrovniku, a ova će bit u Rimu, a vi ćete
iz Dubrovnika gledat. Žene, para li vam ovo malo mirakulo Rim iz
Dubrovnika gledat? Mi ni vam obećavamo velike stvari, ni možemo:
nismo tolici da možemo tolike stvari obećat i činit.
U dvije riječi čujte argument od komedije "Dundo Maroje". Ma prije
neg vam ostalo izrečem, uzmite nauk od Pomet-družine večeras, i
nigda ni sinu ni drugomu ne da'te dinare do ruke dokle mladića
nijeste u vele stvari druzijeh provali, er je mlados po svojoj naravi
nesvijesna i puna vjetra, i prignutija je na zlo neg na dobro; i pamet
nje ne raširuje se dalje neg koliko joj se oči prostiru, i nju veće volje
vladaju neg razlog. Da vam ne intravenja kako će i Dundu Maroju
večeras intravenjat, koji, davši sinu Maru pet tisuć dukata u ruke,
otpravi ga put Jakina, a on iz Jakina ne otide u Fjerencu, neg u Rim s
dukatmi, i tu spendža dukate. A Dundo Maroje, čuvši toj, kako mahnit
otide starac u Rim s Bokčilom, svojijem tovijernarom. Što će segvitat,
komedija vam će sama rijet, koja će svršit u veselje. Ma vi na tomu
nemojte stat! Od lude djece čuvajte dinara, er se je ovjezijeh
komedija njekoliko arecitalo nazbilj u vašem gradu koje su svršile u
tradžediju, er nije svak srjeće Dunda Maroja. Što će naprijed bit,
komedija vam će spovidjet. I drugo neću rijet, neg vas ću molit - s
ljubljezivijem srcem čujte i vidite, er ako nas uzljubite, i mi i naše
stvari drage vam će bit. Ako li inako učinite, i lijepa komedija kazat
vam se će gruba, što će vaš grijeh bit, a ne od komedije. Ma vi dobri
nećete moć neg dobro i mislit i rijet; a u zle se mi ne impačamo,
tizijem ne hajemo da smo drazi. Ma oto vam Dunda Maroja, stav'te
pamet na komediju i zbogom!
125
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
126
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
Eto. Ti kažeš istina. Ali istina nije za čoveka uvek dobra. Ne može se
uvek duša izlečiti istinom. Desilo se na primer ovako nešto. Poznavao
sam jednog čoveka koji je verovao u pravednu zemlju. Mora biti
govorio je da na svetu postoji pravedna zemlja. U toj veli zemlji žive
naročiti. Dobri ljudi. Jedan drugog poštuju. Jedan drugom prosto u
svemu pomažu. I sve je kod njih divno. Lepo. I eto taj se čovek
neprestano spremao da ide. Da traži pravednu zemlju. Bio je
siromašan. Živeo teško. I kad mu je dolazilo već toliko teško te samo
da legne i umre. Nije gubio raspoloženje. Već se samo smešio i
govorio: Ništa. Izdržaću. Još malo ću pričekati i onda ću ostaviti ceo
taj život. I otići u pravednu zemlju. Ta zemlja bila mu je jedina radost.
I onda u to mesto. A bilo je to negde u Sibiru. Poslaše jednog
prognanika. Učenjaka. Dođe on. Taj učenjak. S knjigama. S planovima.
I sa svakojakim stvarima. Kaže taj čovek učenjaku. Pokaži mi molim te
gde leži pravedna zemlja. I kako se tamo ide. Učenjak otvori knjige.
Razvi planove. Gledao. Gledao. Nigde nema pravedne zemlje. Sve je
tačno. Sve su zemlje ucrtane. Ali pravedne zemlje nema. Čovek ne
veruje. Mora biti kaže. Traži bolje. Inače kaže te tvoje knjige i planovi
ništa ne vrede ako nema pravedne zemlje. Učenjak se uvredi. Moji su
planovi kaže najtačniji. A pravedne zemlje uopšte nigde nema. Ali se
onda i čovek razljuti. Kako to? Toliko sam živeo. Toliko trpeo. I stalno
sam verovao da ima. A po planovima izlazi da nema. To je nepošteno.
I kaže on učenjaku. Ah ti ološu nijedan. Hulja si ti. A ne učenjak. Pa
mu prilepi. Jednu. I još jednu. A posle je otišao kući. I obesio se.
127
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
Kad sam pijan… sve mi je lepo. Da. On se moli. Divno. Čovek može da
veruje i da ne veruje. To je njegova stvar. Čovek je slobodan. Za sve će
da plati sam. Zato što veruje. Zato što ne veruje. Zato što je pametan.
Čovek za sve plaća sam i zato je slobodan. Čovek to je istina. Šta je to
čovek? To nisi ti. Nisam ja. Nisu oni. Ne. To si ti. Ja. Oni. Starac.
Napoleon. Muhamed. Svi zajedno. Razumeš? To je ogromno. U tome
je svaki početak i kraj. Sve je u čoveku. Sve za čoveka. Postoji samo
čovek. Sve ostalo je delo njegovih ruku i njegovog mozga. Čovek. To je
veličanstveno. To zvuči ponosno. Čovek. Treba poštovati čoveka. Ne
žaliti. Ne unižavati ga sažaljenjem. Treba ga poštovati. Da popijemo
za čoveka barone. Lepo je to kad osećaš da si čovek. Ja sam robijaš.
Ubica. Varalica. Jest. Tako je. Kad prolazim ulicom ljudi me gledaju
kao što se gleda na lopova. I sklanjaju se. I osvrću se za mnom. I često
mi kažu: "Gade. Šarlatane. Radi." Da radim? Zašto? Zato da budem
sit? Uvek sam prezirao ljude koji su se trudili samo da budu siti. Nije u
tome stvar barone. Nije u tome stvar. Čovek je nešto više. Biti čovek
to je više nego biti sit.
128
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
129
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
130
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
131
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
u pravu, možda mi se samo pričinjava. Ali, danas, kad sam vido šta
rade, kako se sastaju i prave planove, sve mi je bilo jasno. Tu su, u
aparatu, zabeleženi su. Dvadeset snimaka. Da sutra, na saslušanju, ne
kažu kako izmišljam i lažem. Izvolite crno na belo… Ručo je u
"Interkontinentalu" sa još dvojicom. Snimio sam kad su ulazili, kad su
jeli, kad su se dogovarali… Je l' ti misliš da je meni sumnjivo što čovek
ide da jede, što se viđa s ljudima? Je l' ti misliš da sam ja budala,
idiot? Išo je na ručak, a nije jeo. Sastanak je bio zakazan da bi im
predao gomilu planova. Jedan od te dvojice kasnije je odleteo za
London. Odneo je sve što mu je ovaj dao. Prošo je, bez pregleda,
pored milicije i carine. Pustili su ga bez trunke sumnje, ali su zato
mene uhvatili i ispitivali zašto slikam po aerodromu. Razbojnici im
vršljaju ispred nosa, a oni mene 'vataju. Ja sam ovom društvu uvek
bio sumnjiv. Slušaj me ti: jednom sam najebo što sam verovo ljudima,
drugi put neću. Nisu ludi ovi sa Istoka što su zatvorili granice, ne
puštaju tuđ ološ da im vršlja po zemlji. Znaju oni s kim imaju posla.
On me je vido na aerodromu. Reko sam da sam ispratio prijatelja za
London. Ako te pita, da znaš… Inače, taj tvoj podstanar trenutno
razara jedan brak. Izabrao je za švalerku majku dvoje dece, po
zanimanju novinarku. Odveo je kod prijatelja u stan. Šta misliš zašto?
A? Nije zato što ti misliš, već da joj kaže šta i kako da piše. Usput
može i to što ti misliš, ali ćeš videti i članak te gospođice, ja ću ti ga
pokazati, kad uskoro napadne sve živo i mrtvo. On se uvlači gde god
mu se pruži prilika. On radi tačno, po zadatku, onako kako je to
napolju isplanirano. Ali shvatili su i odakle im dolazi najveća opasnost.
Neće me čuditi ako pokušaju, za koji dan, da me likvidiraju…
132
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
133
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
Ćuti! Ni reči! Dosta mi je tvojih priča. Nas dvoje smo se dogovorili kao
ljudi: kad dođe vreme da se raziđemo, onda da to i lepo kažemo. A ne
iza leđa, kurvinski… To je podlo, draga Kristina. Veoma podlo… Njega
ću noćas ubiti. (Iz džepa vadi veliki "skakavac". Oštrica noža iskoči i
blesne.) Neće se više nikad ponoviti ona scena kod Olje u stanu. Neće
Mirko više stajati i gledati dok se vas dvoje vatate i žvalavite… Nikad
više. A to ste radili i sto puta ranije, samo sam se ja pravio da ne
znam. Dogovorili ste se da i on pođe s nama, pa da me negde usput
ubijete… Gde ste bili noćas? U parku? U soliteru? U podrumu… Ja sve
razumem kad mi se lepo kaže. Meni je jasno da ti moraš, po nekim
statistikama, da se tucaš 4000 puta u životu. To mi je jasno, ali si mi to
morala reći! Morala si reći: Mirko, tvoj svet je težak. Dosadio si mi.
134
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
Naime, ja, ja naime mislim, ljudi ili su prijatelji ili nisu! A na dvije
minute ne može se biti prijateljem. I možda se nas dvojica niti ne
poznajemo: u ovih jedanaest godina mi nismo gotovo ni jedamput
razgovarali, mislim, naime, od onog jutra, kada su mamu našli mrtvu!
I vidiš, ja ne bih htio biti neiskren: od mamine smrti ja nisam ni
jedamput osjetio potrebe da govorim s tobom prijateljski! Da! Lagao
bih, da ti kažem, da mogu s tobom da govorim prijateljski, pa bilo to
samo dvije minute! Vidiš: ja sam zapakovao, ja putujem! Ja smatram,
da je moj dolazak u ovaj glembajevski dom bio neke vrste posljednja
sentimentalna zabluda. Ti si me pozvao pismeno, jubilej, obiteljski
obziri i sve ovo što već spada k ovakvoj slavi, ali to sve jače je od
mojih nerava! Ja sam, kako ti veliš: prenapet! Mene smatraju
"paranoidom"! Jednom "paranoidu" ne treba ništa uzeti za zlo! Ali
molim te da svakako uvažiš, da sve ono, što sam rekao Zilberbrantu,
nije bilo rečeno na tvoju adresu! Na moju časnu riječ, ja nisam imao
ni pojma, da ti slušaš na terasi! Između nas je uvijek tako bilo od
početka! Sve tvoje, od prvoga dana otkako se sjećam, bilo mi je
135
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
strano: tvoji sapuni, tvoja engleska kolonjska voda, tvoj duhan, tvoji
mirisi! Kad si me milovao po kosi, ja sam se uvijek bojao tvog nokta da
me ne odere! Sve tjelesno tvoje stajalo je između nas kao zid! Ti si
mene još kao dijete sablažnjavao svojim monoklom i ja nikako nisam
mogao da shvatim, čemu ti nosiš u oku ovaj svoj stakleni kotačić? Baš
zbog ovog monokla ja nikada nisam mogao da ti vjerujem ništa! Sve je
to predstava. Ti predstavljaš bankara Glembaja, koji traži formalnu
juridičku mogućnost, da spere jednu klevetu sa svoje metrese! Kakav
elan vital! Kakvo srce? Ta žena pere se dnevno s dvadeset i sedam
pomada i krema, ona se maže đurđicama i medom i čitave dane ne
radi drugo, nego se kupa u limunu i mlijeku! Njena pedeset i tri kofera
i tri hrta, to je ta njena kultura! Kada bi čovjek zbrojio sve funte, što
godišnje padaju za njene bistenhaltere i korzete i kozmetiku, mogao
bi da nahrani sve siromahe njenog karitativnog Dobrotvornog Ureda.
Šta kažem? Čitava bi se zemlja mogla do grla nažderati tim novcem!
Ta dobrotvorka gazi ljude svojim konjima, a ti tu sanjaš o njenom
srcu! Kako je sve to jadno. Čovječe! Ta žena gazi preko egzistencija
tako šarmantnozločinački, da tu normalnome čovjeku staje pamet! A
ovakav stari gospodin sjedi ovdje s monoklom u oku i pjeva pjesmu o
njenom srcu! Jedna užasna slika! I šta govore ljudi, da nema danas šta
da se slika? Slikara nema, ali od motiva sve vrvi kao u paklu! Naslikati
bi trebalo! Ovaj tvoj iracionalni, viši smiješak oko tvoje usne, kad
govoriš o njoj, to bi trebalo fiksirati!
136
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
137
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
sam se nekoj obavezao, jer ljubav koju osećam prema jednoj lepotici
nikako me ne obavezuje da budem nepravedan prema ostalima. Ja
imam otvorene oči da bih mogao videti vrline sviju njih, i svakoj
odajem poštovanje i plaćam danak na koji me primorava priroda. I
desilo se bilo šta, ja ne mogu svom srcu da uskratim ništa od onoga
što nađem da je dostojno ljubavi. Pa da imam i deset hiljada srdaca,
kada bi mi ih zaiskalo kakvo lepo čeljade, ja bih mu ih poklonio sva.
Najzad, naklonosti koje tek nastaju imaju neizrecive draži, a sve
ljubavno zadovoljstvo baš i jeste u promeni. Nema ti većeg uživanja
nego stotinama sitnih laskanja osvojiti srce kakve mlade lepotice,
gledati kako se iz dana u dan napreduje, svojim zanosom, suzama i
uzdasima savladati bezazlenu stidljivost duše koja se jogunasto brani,
stopu po stopu uklanjati slabački otpor koji ona stavlja pred nas,
savladati kolebljivost koju ona smatra čašću, pa je polagano odvesti
onamo kuda hoćemo. A kad već jednom zagospodarimo, nismo više
kadri ništa ni da kažemo ni da želimo. Svršeno je sa svim onim što je u
ljubavi lepo, pa i mi zadremamo u miru takve jedne ljubavi, dok nam
neka nova lepota ne razbudi želje i svojim primamljivim dražima ne
pokrene naše srce na nova osvajanja. Jer, najzad, ništa nije toliko
slatko kao likovati nad otpornošću kakve lepotice, a u toj oblasti ja
imam ambicije onih pobednika koji neprestano lete iz pobede u
pobedu i koji su nesposobni da postave granice svojim željama.
Osećam se tako kao da imam srce koje bi moglo voleti čitavu zemlju.
Kao Aleksandar Veliki, i ja bih voleo da ima još svetova, kako bih i na
njih proširio svoja ljubavnička osvajanja.
138
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
139
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
hoćete. Ali moram olakšati svome srcu. Veran sam vam sluga, a uz to
ide i da budem iskren. Znajte, gospodine, da krčag dotle ide na vodu
dok se ne razbije. A kao što vrlo dobro veli onaj, ne znam koji pisac:
čovek je na ovom svetu kao ptica na grani; a grana opet izbija iz
drveta; a ono što izbija iz drveta živi prema dobrim načelima; a dobra
načela vrede više nego lepe reči; lepe reči se sretaju na dvorovima; a
na dvorovima su dvorani; dvorani, pak, idu za modom; a moda je plod
fantazije; fantazija je svojstvo duše; duša je ono što nam uliva život;
život se svršava smrću; smrt nas opominje na nebo; nebo je iznad
zemlje; zemlja nije more; morem besne bure; bure udaraju o
brodove; brodovima su potrebni dobri kormilari; dobar kormilar je
oprezan; opreznost nije svojstvo mladog sveta; mlad svet treba da
sluša starije ljude; stariji ljudi vole bogatstvo; bogatstvo čini ljude
bogatima; bogataši nisu siromašni; siromasi imaju mnogih potreba;
potrebe ne znaju ni za kakve zakone; ko živi bez zakona, živi kao divlja
zver; prema svemu tome, vi ćete biti prokleti i otići ćete na dno
pakla.Ukoliko se ni posle ovog ne popravite, utoliko gore po vas.
140
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
ženom. Ne, ne! Ja to neću! Što dalje od mene sve te načitane i učene
žene. Ja hoću da moja tek toliko ima pameti da ne zna ni šta je to
rima. Pa kad joj u igri zatreba da kaže šta se s riječju "oči" rimuje i
slaže, nek malo promisli dok temu ne svari, pa nek ushićeno kaže:
"Naočari!" Da me voli - pamet tu potrebna nije! Nek se moli bogu,
nek kuva, nek šije.
Dovoljno sam bogat. Lako 'e bilo meni izabrati ženu što će to da
cijeni. Ne da traži novac, da kamči, da prosi, da mi prebacuje miraz
što donosi. A ja joj sve pružam!
Djevojčica mila (četvorogodišnja) privukla me bila. Njena majka teško
življaše u bijedi. I da malu uzmem - pomislih da vrijedi. Kad je dobra
žena moju želju čula, rado je sa sebe taj teret skinula. Od tad ima evo
sad četrnaest ljeta.
Smjestih djevojčicu daleko od svijeta. U skrovište jednog malog
manastira dadoh je na odgoj van javnog dodira. Nalog dadoh da se
potrude svi skupa: kol'ko god se može da ostane glupa. Hvala bogu,
ona tako čedna, krotka, kad odraste, posta prava - idiotka. Takav dar
sa neba prosto me očara. Dobio sam ženu što mi odgovara!
Izvedoh je otud. Al' po mojoj kući motaju se ljudi razni, nemogući. Pst:
imam kućerak u drugome kraju za koji oni srećom i ne znaju. I
smjestih je tako dalje od salona. Sa poslugom živi glupom k'o i ona.
Nisam htio da se stan na mene piše. Da! "Baron Lozanski" sviđa mi se
više.
Rekoh li vam: mala zove se Anjesa. Tako čedna - to je poklon sa
nebesa! Zato je meni ta odluka laka. S Anjesom ću biti u "lancima
braka".
Kad onako krotka, čista i bez grijeha Anjesa šta kaže - da pukneš od
smijeha. Nekidan, ja vidim da je nešto muči. Razmišlja duboko, zatim
se odluči i pita me smjerno, sa sumnjom u duši: da l' se mala djeca
rađaju kroz uši.
Pitate se: zašto taj projekat cio? Da se obezbijedim! Sve sam
predvidio!
Pratite me! Do nje (na dva tri minuta)! Samo da joj javim da se vratih
s puta.
141
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
Čuj me sad, Anjesa. Ostavi taj rad. De podigni glavu i slušaj me sad.
Tu, tu me gledaj dok govorim ovo. I upamti dobro svako moje slovo.
Ja se ženim tobom, Anjesa, i treba stoput na dan milost da hvališ sa
neba... Hoću da ti kažem, i slušaj me pomno: tvoje je porijeklo više
nego skromno. Al' mojom dobrotom od proste seljanke stići ćeš na
stupanj ugledne građanke. Hoću da znaš, kad ti već toliko dajem, da
sam ja ponosan, a ne da se kajem.
A brak - nije šala. Ima svoju cijenu. Stroge su dužnosti za udatu ženu.
Tu nema govora o grešnoj slobodi. Nikakve zabave, igre i provodi.
Tvoj je pol, Anjesa, slab i nižeg reda, zavisan od muža. Tako se to
gleda! Ženski pol je suknja, muški pol je brada. Ona je pokorna dok on
svijetom vlada. Kao što se vojnik strogo vaspitava da se starješini
svome pokorava, sluga svome gazdi, ili dijete ocu, i podanik svaki
svome vladaocu, sve to još ni blizu nije pokornosti, onoj poniznosti,
onoj poslušnosti i dubokoj pošti što svakoga trena svome mužu čini i
duguje žena. I znaj, kad te činim svojom polovinom - svoju čast ti
dajem već samim tim činom. A ta čast je krhka i ranjiva lako. S tim se
nije dobro igrati tek tako. A žene su spremne takvo zlo da stvore. Zato
će u paklu vječito da gore.
To što ti govorim nisu prazne priče. Sve to primi srcem jer tebe se
tiče. Nek ti duša nije koketna. Nek blista. Bijela kao krin, i nevina i
čista. Al' ako zabludi i satanu sluša, kao ugalj crna postaće ti duša. I
svima ćeš biti kao đavo ružna pa ćeš zaglaviti u pakao kužna, da ti se
vječito tamo duša kuva. A od toga nek te samo nebo čuva.
Sad mi se pokloni, ko iskušenica što poznaje službu božju do sitnica. I
ti ćeš u brak ući isto tako.
Evo, ja u džepu imam štivo lako. To o službi žene neki pisac piše.
Dobričina, al' mu ime ne znam više. To zabava nek ti bude svakog
dana. Pročitaj sad odmah nekoliko strana.
142
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
143
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
144
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
145
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
146
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
147
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
148
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
149
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
150
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
151
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
152
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
Bogovi, oče, daju razum ljudima (od svega blaga to je blago najveće).
Ja ne bih mogao ni znao tvrditi da nije istina to sve što kaza ti. Al'
istinu ti katkad vide i drugi!
Od tebe mogu bolje ja da vidim sve što neko zbori, tvori il' osuđuje.
Jer pred tobom se boji čovek pučanin da zbori ono što ti čuti ne voliš.
A ja sa strane dobro mogu slušati tu momu kako ceo grad oplakuje
što ona (od svih žena najnedužnija) najsramnije za dično delo umire.
Svog brata (što u seči pade krvavoj) bez groba psima ne dade
proždrljivim (nit ptici kakvoj) da ga oni rastržu. Zar zlatne pošte nije
ona dostojna? Ovako, tihano se tajni širi glas.
A za me, oče, blaga nema većega no to kad vidim da te sreća prati
svud. Šta deci lepše sja no sreća očeva? Il' ocu dobar glas o deci
njegovoj? Pa zato nemoj samo na to misliti da valja tvoja reč a druga
ničija. Jer ko god misli da je trezven samo on, da jezikom il' umom
druge nadmaša, taj, otkrije li dušu, prazan zjapiće.
Al' i mudracu priliči da uči još, a pri tom luk da suviše ne zateže. Pa
vidiš: kad bujice zimi udare, drveće što se svija grane očuva, a što se
opre, s korenom se izvali. I brodar! Kad na jedru čvrsto zategne užeta
(neće vihoru da popusti) - on brodi dalje s izvrnutom palubom.
Popusti zato. I promeni naredbu. Ko mlađi, mogu l' i ja svetovati što?
Lepota je i drugu mudru čuti reč.
153
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
Molim vas, izgovorite taj govor onako kako sam vam ja pokazao, da
vam gotovo klizi sa jezika. Ali ako budete žvakali, kao što čine mnogi
vaši glumci, onda će mi to biti isto tako prijatno kao da sam
opštinskom dobošaru dao da govori moje stihove. Pa nemojte suviše
ni testerisati vazduh rukama, ovako; nego budite u svemu umereni.
Jer i u samoj bujici, buri, ili, da tako kažem, vihoru strasti, morate
imati i pokazati meru, koja će to ublažiti. O, kako me vređa do dna
duše kad čujem kakvog plećatog razbarušenog klipana kako u dronjke
cepa neku strast, da bi probijao uši najjeftinijoj publici u pozorištu,
koja nije ni za šta drugo nego za nerazumljive pantomime ili za
154
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
Biti il' ne biti? - pitanje je sad. Je l' lepše u duši trpeti praćke i strele
sudbe obesne, ili na oružje protiv mora beda dići se. I borbom učiniti
im kraj? Umreti - spavati - ništa više. (Reci da spavanjem se svrši srca
bol i hiljadama životnih potresa naslednih mesu.) Eto to je cilj. I
predano mu teži ti. Umreti. Spavati. Spavati. Možda sanjati? Da, tu je
čvor! Jer u tom spavanju smrtnom kakvi bi snovi mogli doći kad života
ovo klupče odmotamo? Tu moramo stati. To je obzir taj što bedi našoj
produžava vek! Jer ko bi podn'o svetske šibe, ruge, nepravde silnih i
zlostave gordih, bol prezrene nam ljubavi, nasilja, i obest vlasti,
poniženja koja od nevrednih trpi strpljiva zasluga - kad sam sebi
možeš slobodu da daš i golim nožićem? Ko bi vukao tovar (pod
155
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
156
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
157
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
Teži mi zadatak nije mog'o past nego da kazujem neizreciv jad. Al' da
bi se ipak uvjerio svijet da je mom kraju uzrok priroda, a ne niski
prestup, ispričaću sad ono što tuga dopušta mi još.
U Sirakuzi sam rođen, i oženjen ženom koja je bila srećna sa mnom i
ja s njom - dok nije doš'o udes zao. U radosti sam ja živio s njom.
Blago nam bivaše sve veće i veće poslije mojih čestih, uspjelih
putovanja u Epidamno - dok mi poslovođa nije umro. A tad velika me
briga za robom ostalom u raznim mjestima otrže od milih zagrljaja
žene.
Ni šest mjeseci ne bjesmo odvojeni kad ona, mada iscrpljena slatkim
bremenom što ga žene nose, riješi da pođe za mnom. I srećno mi
dođe. Po dolasku brzo posta srećna mati dva divna sina. Toliko su bili
slični jedan drugom, da su mogli samo po imenu da se razlikuju svom.
Toga istog časa (i u istoj krčmi) sirotica se neka oslobodi bremena
porodivši dva istovjetna blizanca; a ja ih (jer im roditelji bjehu
presiroti) kupih u želji da mi djecu služe.
Moja žena je svaki dan navaljivala da krenemo kući. Nerado, al'
pristah. A prerano, znaj, ukrcali smo se... Otplovili smo svega jednu
milju od Epidamna prije no što je more, pokorno uvijek vjetru, dalo
znak nesreće naše. Brzo ostasmo bez imalo nade. Velika oluja, što
nam dođe s neba, pružala je dušama našim ispunjenim strahom,
samo izvijesnost najstrašnije smrti.
Mornari čamcem potražiše spas, a brod što tone ostaviše nama. Žena,
s više brige za drugorođenče, priveza ga za malu rezervnu katarku
koju mornari čuvaju za slučaj bure, a za njega veza jedno od druge
dvojice blizanca. Za ostalo dvoje postarah se ja na sličan način. A kada
smo djecu zbrinuli tako, žena i ja se (s očima i brigom uperenim na
njih) vezasmo - jedno za jedan, a drugo za drugi kraj katarke. I plovili
smo, strujom nošeni, pravo za Korint, kako se činilo. Najzad je sunce
rasturilo maglu što nam je smetala. More se umiri. I mi ugledasmo
dva broda kako brzo plove k nama, jedan od Korinta, drugi od
Epidavra. Al' prije no stigoše… dok su brodovi bili na pet milja od nas,
naišli smo na ogromnu stijenu o koju smo snažno udarili. Naša se
158
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
Je li ikad žena ovako prošena? Je li ikad žena tako osvojena? Imaću je,
al' ne zadržati dugo. Šta! Ja koji sam joj muža ubio (i svekra). Koju
zatekoh u gnevu srca (sa kletvama na njenim usnama, sa suzama u
njenim očima) kraj krvavoga svedoka joj mržnje. Gde je sve bilo protiv
mene (bog, i njena savest). Gde mi niko nije pomogao sem golog
đavola i krivotvornog izgleda. Pa ipak - osvojih je. Ničim zadobih sve!
Ha! Zar je tako brzo zaboravila hrabrog princa Edvarda (svog muža)
koga sam gnevno probo tri meseca pre kod Tjuksbarija? Beše mio, lep
vitez. Sazdan kada je Priroda izdašna bila. Mlad, hrabar i mudar. I
velikodušan (kakvog širok svet nikada više neće imati). Pa ipak ona
spušta pogled svoj na mene. (…) Na mene što nisam ni za mali prst
Edvardov. Koji sam ovako grdoban i hrom? Ali za prosjačku paru
dajem svoju vojvodinu da sam potcenjiv'o sebe! Ona vidi ono što ne
videh ja: da sam baš divan i dopadljiv čovek. Odrešiću kesu za
159
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
160
AUDICIJA; Izbor, MONOLOZI
161
BONUS
Još dvadeset monologa (deset ženskih, deset muških) koji dolaze uz
drugo izdanje.
ŽENSKI
162
AUDICIJA; Izbor, BONUS
163
AUDICIJA; Izbor, BONUS
O, šuti, ljubavi! O, kaznit ću ga, hoću! Zarekla sam se! Daj, da plati
svoju zloću! Podgrijavaš mi nadu, a to mi je još teže: uskrati mi svoj
čar i nek me mržnja žeže! Nek mržnja vlada srcem, vrela, strasna,
gruba! Jer odbačena ljubav, više nije ljubav!
164
AUDICIJA; Izbor, BONUS
165
AUDICIJA; Izbor, BONUS
166
AUDICIJA; Izbor, BONUS
Jeste slobodno, prijo! Ono eto znaš i ti što je i kako je. Poznaš kuću,
poznaš i divojku još od onda kad ste nam u komšiluku bili. Nije ona
bila nego procvitala, a došao oni Arapin Hasan, ona neprilika. Nit se
za njega znalo odakle je ni kojega je roda, morda je i karavlaškog, pa
dospio u carevu vojsku i dotiro do age! Došo tu, namamio je, zaludio
je. Moj čovik - rahmet mu duši! - reko: dat ćemo mu je, junak je!
Otišla, i sve dobro dok mu šejtan ne pomuti mozga! Izrodila mu lip
porod: dvi šćeri i tri sina, pa - kud li, što li - vraćaj se rodu unatrage!
Za to je eto ovaka, smrknuta. Izide je žalost, ma ne za njim, van za
dicom što je ostaviti morade. Al opet nije da bi rekli: potiro je, već
poslala ja brata joj a sina moga - nek je dovede. Sama je ona otišla. Je
li tako, šćerce? Moj sin dovezo je sav joj miraz: nek nije kao
pušćenica, već ko prava divojka. Miraz, potpuni miraz: sanduci eno
još ono isto veče stigli. Tamo su u kući. Sve je nako kako je i odnila ko
divojka. Sve što je njezino dao joj je i vratio, kako spada i kako je
moro. Viditi, prijo, moremo ako hoćeš... Tako se ona potpuno i bez
sramote ikakve vratila domu. Sramote! Još je dika ostala na njojzi. I ne
divanim ja to tako, već evo, prijo draga, svi su to znali, sve se to tako
pročulo. Da je druga ona, ne bi bili taki prosci došli ko njoj što su. A
kaki samo prosci! Nije prošla ni nedilja dana, a sinu mi knjige dolazile
svaki dan. Knjige i lipa pozdravlja. Tu bezi, tu age! Pisali, poručivali,
darove slali. Eno tu konak od Velagića, poznaš ih. Kuća dobra, a
komšije smo. Divanile već i njihove žene. Sve: prijo ovamo, prijo
onamo! Ja evo ovu ovdi (pokazuje na Hasanaginicu) pitam, pita je i
brat joj: "Hoćeš li?" - "Neću, majo, neću, brate! Blizu je kud me
hoćete dati. Blizu bi bila vama i kući svojoj prvoj i - dici! Blizu je, pa ću
vehnuti još gore nego što vehnem. "Jesi li tako rekla, šćeri?" Te onda
Smailbašić Esad-beg. Taj je bio izdaleka; gore od rvatske međe. Tome
našla drugu mahanu: taj joj je, veli, opet primlad. P' onda, Salihaga
Biščević iz Bišća. Taj je opet aga, a ona ne bi age drugi put ni za što na
svitu, a bogme eto ni ja. Dosta nam se i jedan zamirio. Tako i Pašić
Halilaga i bezi Kulenovići - i eto, koliko ja znam i sudim, sedam njih.
Svakom ona neku mahanu zna, svakom prigovoriti, nikoga begenisati!
Kod svakoga veli: neću, pa neću, pa makar morala kod kuće ostati. Te
onda jednom moj sin vako s večera - bila je baš vesela moja šći - s
167
AUDICIJA; Izbor, BONUS
večera se kao malo i razveseli. . . Reći će joj brat: "Tebi baš, sele,
dilbera naći nije lako. Nitko ti za volju nije. A ne bi li pobratima
moga?" - "Koga pobratima?" - "Imotskoga kadiju!" Onda sin moj njoj:
"Ako", veli, "njega nećeš, onda znam: nećeš nikoga, pa nam samo
tako divaniš. Evo: kadija nit ti je blizu, nit je primlad, nit je aga - već
baš onaki kaki će ti za volju biti. Pa znate se još dok ste dica bili..." A
ova evo - kako tu sidi - nasmije se malo i veli: "Pa neka bude na vašu!"
Nije li tako, bona ne bila! Kaži, jedina, nek čuju! Mi hoćemo da se sve
zna kad o tome divanimo. Bolje sad negoli kad dockan bude. Onda -
što ćeš ti viditi? - na tu besidu skoči brat k njoj, zagrli je, poljubi je i -
nemalo što ne zaplaka, a meni, prijo, otrže se suza niz obraz baš kao
evo sad. (Briše rukom oči.) Ima, vele, suza od žalosti, a ima i od
radosti! Nema sad tu više ništa, već eto neka kaže ona sama.
(Hasanaginici) Šćeri, evo si sve čula, pa reci hoćeš li?
168
AUDICIJA; Izbor, BONUS
prinuđena samo time što kažete da me volite? Ako nije tako, recite
mi: da me je nebo stvorilo ružnom kao što me je stvorilo lepom, da li
bi bilo pravo da se jadam na vas što me ne volite?
Štaviše, treba da pomislite i na to da ja nisam izabrala lepotu koju
imam: takvu kakva je dalo mi je nebo svojom milošću, a da je ja nisam
tražila ni birala. I kao što ni zmija ne zasluži da je okrivljuju zbog
otrova koji ima, mada njime ubija, jer joj ga je dala priroda tako i ja ne
zaslužujem da mi se prebacuje zbog lepote; jer lepota poštene žene je
kao daleka vatra ili kao oštar mač: vatra ne žeže, a mač ne seče one
koji im se ne približe. Rođena sam slobodna i da bih mogla slobodno
živeti izabrala sam usamljenost ovih polja: drveće ovih planina je
moje društvo; bistre vode ovih potoka su moja ogledala; tom drveću i
tim vodama poveravam svoje misli i lepotu. Daleka sam vatra i
udaljeni mač.
One koji su se zanosili mojim izgledom razuveravala sam rečima; a
ako se želje podržavaju nadama, kako nijednu nadu nisam pružila ni
Grisostomu niti bilo kome drugom, jednom reči, pre bi se moglo reći
da ga je ubila njegova upornost nego moja svirepost. A na ono što mi
prebacuju da su njegove namere bile časne, i da sam zbog toga bila
obavezna da odgovorim na njih, ja kažem da sam mu rekla, na ovom
istom mestu gde mu se sad kopa grob, kad mi je saopštio svoje
poštene namere, da je moja namera da živim u neprestanoj
usamljenosti i da će samo zemlja uživati plodove moje povučenosti i
ostatke moje lepote; a ako je on, uza sva ta razuveravanja, i bez nade,
hteo da istraje i plovi protiv vetra, da li je čudo što se utopio u ponoru
svoje ludosti? Da sam odugovlačila, bila bih lažljivica; da sam mu
udovoljila, činila bih suprotno od svoje najbolje namere i odluke.
Razuveren je saletao, nije bio prezren, a očajavao je: pomislite sad
ima li razloga da za njegove muke ja budem okrivljena!
Neka se prevareni jada; neka očajava onaj kome zataje obećana
nadanja; neka se pouzda onaj koga pozovem; neka se hvališe onaj
koga ja primim; ali neka me ne zove svirepom i ubicom onaj kome
ništa nisam obećala, koga nisam prevarila, zvala ni primila.
Onaj ko me nazove oholom i aždajom, neka me napusti kao nešto
štetno i zlo; onaj ko me nazove nezahvalnom, neka mi se ne udvara;
ko me nazove neshvatjivom, neka me ne upoznaje; ko okrutnom,
169
AUDICIJA; Izbor, BONUS
170
AUDICIJA; Izbor, BONUS
Ostajte zbogom! Bog zna kad ćemo se videti opet. Žilama mi jeza
ledena mili, pa mi vrelu krv smrzava skoro. Da ih natrag zovnem, rad
umirenja? Dado! - Ali kakva posla tu ima ona? Moram taj mračni
prizor sama da odglumim. Staklence, hodi!
No šta ću ako ne deluje sok? Zar da me sutra venčaju sa grofom? Ne,
ne; to ti tad spreči! Tu se nađi. (Položi nož na postelju) Al' šta će biti
ako meni to lukavo monah otrov pripremi da umrem, kako ne bi tim
venčanjem beščastio se, pošto me s Romeom pre toga venča? Strah
me, to će biti. Pa ipak, mislim, nije. On je vazda za svetu dušu
smatran. Tako nisku neću da gajim misao.
Al' šta ako se, kad u grobu budem bila, probudim pre no bude došao
Romeo da me spase? Užasa! Da se pod svodom tim ne ugušim pre no
stigne Romeo? Ili, ako li i preživim, neće li, k'o što je verovatno, mis'o
grozna na smrt i noć, uz jezu mesta samog, u zasvođenoj grobnici
starinskoj, gde se već vekovima kamare predaka mojih sahranjenih
kosti; gde krvav Tibald, tek pogreben tu, sav gnjio leži u svom
pokrovu; gde, k'o što vele, noću ustaju u neke sate duhovi; o, avaj!
Neće li, kao što je verovatno, budem li odveć rano sebi došla, smrad
onaj grozni, krici oni strašni, mandragorinim nalik kricima - kricima
koje ona odaje kad je iz zemlje čupaju, a koji nagone živu dušu da
poludi kada ih čuje; — o, zar neće to, kad sebi dođem, da me prisili da
pomahnitam sred strahota ovih, pa uzmem da se kao luda igram
kostima svojih predaka, da trup Tibalda unakaženog izvučem iz
pokrova, pa, izvan sebe sva, koščurdom nekog pretka svog da
zdrobim očajni mozak svoj k'o motkom kakvom?
O, eno vidim, kanda, kako ide rođaka moga duh. Romea traži koji
rapira šiljkom trup mu probi. Tibalde, stani, stoj!
Romeo, idem, evo me. Ovo tebi napijam.
171
AUDICIJA; Izbor, BONUS
MUŠKI
172
AUDICIJA; Izbor, BONUS
173
AUDICIJA; Izbor, BONUS
174
AUDICIJA; Izbor, BONUS
175
AUDICIJA; Izbor, BONUS
nijesam ja anđeo. Ako sam vas uvrijedio s onijem što sam reko, krivite
vašu ljepos'. Sladost neizrečena vašijeh božanskijeh pogleda savladala
je u jedan mah sav moj otpor, nadmašila sve moje poste, molbe i
pokore, i obrnula k vama sve moje požude. Ako namjeravate
pogledati milosnim okom na boles vašega nedostojnoga roba, ako
imate dobrote za utješit me i otrt moje suze, ja ću vam, ljubljena
gospo, uvijek biti neizmjerno odan. Vaša čas sa mnom nimalo ne
rizikuje i ne morate se strašit nikakve nevolje. Svi oni ljepotani za
kojijema žene mahnitaju jaki su na riječima, ma slabi na djelima. Ni
jedna nije sigurna učinit im i najmanju milos, jer se onaj čas trče
pohvalit. U njih se zbilja ne možete pouzdat. Ma čeljad od moje vrste
ljube potajno. Sa mnom može se činit ljubav bez skandala.
Ja znam da ćeš imat dobrotu oprostit mi moju smionost, da ćeš
pomislit na slabos ljudsku i uzet u obzir da nijesam bio slijep kad sam
te gledo, i da je svaki čovjek učinjen od mesa, a ne od mramora.
176
AUDICIJA; Izbor, BONUS
se o slabosti ljudske. Čeljade koje ima imalo pameti mora slijedit ove
korake i ić ovijem putem. Samo tako će se prilagodit vremenu u kome
živi. Ko Tarto!
177
AUDICIJA; Izbor, BONUS
bila pored mene ali je nije čula, kaže mi, šta je rekla, ja joj kažem, ona
neće da bude na pozivnici sa Ivonom i to je normalno, pozovi je opet i
kaži joj, kad neko ženi sina, on zaboravlja na svoju sujetu, ti bi mogla
to isto ka dažeš svojoj maćehi, to s njom nema nikakve veze, viče
Katarina, meni je, isključivo meni, apsolutno stalo do njenog prisustva
na njoj, sirotici, koja je sušta obzirnost, kad bi ona znala kakve to
probleme stvara, ona bi me preklinjala da ne bude na pozivnici,
pozovi ponovo majku, ponovo je zovem, krajnje napet, Katarina je na
drugom aparatu, Ivane, kaže mi majka, ti si dosad upravljao svojim
čunom na najhaotičniji mogući način a sad sam ja, zato što je tebi
naprasno pranulo da uploviš u bračne vode, prinuđena da provedem
jedno popodne i veče s tvojim ocem, čovjekom koga ne viđam već
sedamnaest godina i kome nisam imala namjeru da prikazujem svoje
oklembešene obraze i svoju gojaznost, i sa Ivonom koja je, da ti to
usput kažem, našla načina, to sam saznala od Feliksa Perolarija, da se
uključi u igranje bridža - moja majka takođe igra bridž - sve to ja ne
mogu da izbjegnem, ali kad je riječ o pozivnici, neizostavnoj stvari,
koju će svi dobiti i prostudirati, tu, bogme, imam namjeru da se
kočoperim sama, na drugom aparatu Katarina odmahuje glavom sa
grimasom gnušanja, ja kažem, mama, zašto si toliko sebična, ja nisam
sebična, ja nisam sebična, nećeš valjda sad i ti da mi kažeš, kao
gospođa Romero jutros, da imam srce od kamena, da svi mi u prodici
imamo kamen umjesto srca, reče gospođa Romero jutros - ona je
načisto poludjela, našla je za shodno da mi kaže da svi mi u porodici
imamo kamen umjesto srca, i to baš sad kad su jadnom Andreu
ugradili pejsmejker, a ti mu čak nisi poslao ni riječ pozdava, da,
naravno da je to smiješno, tebi je sve smiješno, nisam ja sebična,
Ivane, ti imaš još mnogo da naučiš o životu, hajde, mali moj, samo ti
požuri, požuri, samo ti pođi svojim dragim prijateljima...
Sad sam sam. O, kakav podlac, niski rob sam ja! Nije li strašno da taj
glumac tu u jednoj pesmi, jednom snu o strasti maštom svojom može
da prisili dušu da od njenog dejstva prebledi mu lik, u oku budu suze,
licem strah, jecanje u glasu, i držanje sve s njegovom maštom da
178
AUDICIJA; Izbor, BONUS
179
AUDICIJA; Izbor, BONUS
180
AUDICIJA; Izbor, BONUS
181
PJESME
182
AUDICIJA; Izbor, PJESME
183
AUDICIJA; Izbor, PJESME
184
AUDICIJA; Izbor, PJESME
Toliko mi je dosadno
da ne znam šta ću.
Kad izlazim iz škole,
nakrivim kapu na levo oko
i pobijem se sa trojicom
bar da me vide devojčice.
185
AUDICIJA; Izbor, PJESME
i bajagi se igram,
a tako mi je dosadno.
Dosadno mi je da porastem,
da nosim tesne cipele
i da se oženim.
Oni koji porastu prvo se satima mrze,
onda se satima svađaju.
186
AUDICIJA; Izbor, PJESME
187
AUDICIJA; Izbor, PJESME
I stare Grke.
I lepo ne znaš šta ćeš od muke.
188
AUDICIJA; Izbor, PJESME
189
AUDICIJA; Izbor, PJESME
190
AUDICIJA; Izbor, PJESME
Oblascici lumeni,
Okice pjave k'o nebo!
Dedel, kazi ti meni
O cemu lazmislas, bebo?
191
AUDICIJA; Izbor, PJESME
Htjela bi, dakle, znati zašto te danas mrzim! No tebi će sigurno biti
teže shvatiti, nego meni protumačiti, jer držim da si najsavršeniji
primjer ženskog nepoimanja što se na svijetu uopće može naći.
Proveli smo zajedno dan, cijeli dugi dan koji se meni činio
kratkotrajnim. Zadali smo jedno drugome obećanje da će nam odsele
sve misli biti istovite, i da će se naše duše potpuno sliti u jednu.
Zamislili smo san, koji uostalom baš ni po čemu nije neobičan, osim
po činjenici da ga još nitko nikad nije ostvario, iako su ga svi snivali.
192
AUDICIJA; Izbor, PJESME
193
AUDICIJA; Izbor, PJESME
194
AUDICIJA; Izbor, PJESME
195
AUDICIJA; Izbor, PJESME
196
AUDICIJA; Izbor, PJESME
197
AUDICIJA; Izbor, PJESME
198
AUDICIJA; Izbor, PJESME
199
AUDICIJA; Izbor, PJESME
200
AUDICIJA; Izbor, PJESME
201
AUDICIJA; Izbor, PJESME
u rupi
ljude jede
i o seljacima koji govore srpski
jer su glupi.
Noću su nas, dobru decu, čuvali
anđeli čuvari,
brave, snovi
i gradski stražari,
i bog je gledao s vrha ormana
šta radimo rukama
ispod jorgana.
Uzalud, uzaman.
U san bi nam se gorko prikrala
dva strašna, rutava, gvozdena kepeca
i debelim glasom strogo pitala
ko nam je kazao kako tata i mama,
kako tata i mama ...
bez srama ...
kako se prave deca?
202
AUDICIJA; Izbor, PJESME
203
AUDICIJA; Izbor, PJESME
Ase ležit
Vojnik Gorčin
U zemlji svojoj
Na baštini
Tuždi
Žih
A smrt dozivah
Noć i dan
Mrava ne zgazih
U vojnike
Odoh
Bil sam
U pet i pet vojni
Bez štita i oklopa
204
AUDICIJA; Izbor, PJESME
E da ednom
Prestanu
Gorčine
Zgiboh od čudne boli
Ne probi me kopje
Ne ustreli strijela
Ne posječe sablja
Zgiboh od boli
Nepreboli
Volju
A djevu mi ugrabiše
U robje
205
AUDICIJA; Izbor, PJESME
206
AUDICIJA; Izbor, PJESME
O duljini i ne sanjaj
Tma i tmuša neprebolna
I štap težak, rođeni moj drug, niz dugi trotoar buni se u baritonu;
Prezriva serenada bolešljivog kašljucanja ispod bogataških
zastrtih prozora!
A gore tri laka oblaka u zlatnom tonu.
Senkom paukove mreže krstare daleko iznad rodnih gora.
I sat kašlje sa tornja katedrale.
O draga, oči moje nezaspane!
207
AUDICIJA; Izbor, PJESME
izišao iz kafane;
Mračne su stepenice uz nebo ka sanjivoj mansardi.
O tužni zidovi što opominju na ludo ubijane dane
Sa beskućnim drugarima, šareni kao leopardi!
To kandilo gori u vratarevoj sobi i dete jedno plače noć da rasani,
Dani, moji dani, kao lišće razvejani!
Mesec je na krovu na kome u molu cvile telegrafske žice;
Na otvorenim prozorima dršću zvezdana kola,
Čudno je, čudno, noćas bledo moje lice
Izobličeno od potucanja i bola!
A na stolu pesme, na žutim marginalijama novina rasturene stoje,
Čežnja za daljinom,
Romantične ljubavi moje! (…)
O kada bi znao da čitaš sve ljubavi što su tu probdijene,
Daktilografkinje, nervozne i male, kapriciozne žene;
Sećanja na dom izgubljen u lirskoj bici kao Vaterlo,
Kao Čadsko Jezero osećanja čista,
Video bi da je tu godine proveo pesnik koji nije trebalo
Nikad ništa da napiše,
U Adamovom kostimu bez smokvina lista.
O ne! živelo se sa refrenom večnim iz nenadmašne poeme.
Druže, Drainče! zatvori prozor na srcu i na mansardi,
Veliko jutro što dolazi sa umrljanom zorom kao šifonsko platno
Zateći će smrt tvoju kao mrlju prave linije
Koju je podvuklo nadvremensko klatno.
208
AUDICIJA; Izbor, PJESME
209
AUDICIJA; Izbor, PJESME
210
AUDICIJA; Izbor, PJESME
Tu ispod lipe
na poljani
log beše meni i dragom mom,
i još se vide
pokrhani
cveće i trava na mestu tom.
Kraj same šume dolinica,
ihahaj,
orila se od pesme ptica.
Pre mene već je
došao dragi
kad kročih u taj cvetni krug.
O, kakve sreće,
Bože blagi,
kad me dočeka moj drug!
Sto puta bejah poljubljena:
ihahaj,
gle, usta su mi još crvena.
Kad me je zgrejô,
ležaj meki
od cveća prostre on po tlu.
Još bi se smejô
čovek neki
211
AUDICIJA; Izbor, PJESME
Da ne da Bog samo
da ikad iko
o našem grljenju išta zna.
Šta radismo tamo
nikad niko
znati neće, sem on i ja
i ptica mala na drvetu:
ihahaj,
a ona neće reći svetu.
(B. Živojinović)
O, al' mi blista
priroda sva!
Al' kliče polje!
Al' sunce sja!
Iz svake grane
pupi po cvet
a iz žbunova
212
AUDICIJA; Izbor, PJESME
glasova svet;
iz svakih grudi
radost i raj.
O, zemljo! Sunce!
O, srećo, traj!
Ljubavi, lepša
no oblak taj
što zlatni zorin
upija sjaj,
ti polju daješ
blagoslov nem,
a cveća dahom
i svetu svem.
Devojko! draža
no život sam!
Pogled! Taj pogled!
Voliš me, znam.
Ne voli ševa
pesmu ni let,
nit' dah nebesa
jutarnji cvet
kô što te voli
213
AUDICIJA; Izbor, PJESME
plahi mi dah,
tebe što mladost,
radost i mah
zvucima daješ
pevanja mog.
Ljubav ti ovu
platio Bog.
(B. Živojinović)
214
AUDICIJA; Izbor, PJESME
215
AUDICIJA; Izbor, PJESME
216
AUDICIJA; Izbor, PJESME
217
AUDICIJA; Izbor, PJESME
Uostalom, na kraju,
ja s tugom mislim o tom:
pjesnike često ubijaju
da bi ih citirali potom.
(I. Sarajlić)
218
AUDICIJA; Izbor, PJESME
ko ne štedi,
još i onda jedan dukat
više vredi.
Ako imaš, jede seno,
zob i slamu;
ako nemaš, on ne ište,
ne treba mu.
Nemoj da mu gledaš zube,
moj golube,
ni ja mu ih nisam gledô,
nemoj ni ti, -
taj ne može ostariti.
Što ga duže teraš, kume,
sve je mlađi,
pa de sad mu
para nađi!
219
AUDICIJA; Izbor, PJESME
220
AUDICIJA; Izbor, PJESME
221
AUDICIJA; Izbor, PJESME
222
AUDICIJA; Izbor, PJESME
223
AUDICIJA; Izbor, PJESME
224
AUDICIJA; Izbor, PJESME
225
AUDICIJA; Izbor, PJESME
226
AUDICIJA; Izbor, PJESME
227
AUDICIJA; Izbor, PJESME
228
AUDICIJA; Izbor, PJESME
229
AUDICIJA; Izbor, PJESME
230
AUDICIJA; Izbor, PJESME
I odvedoh je na reku
misleći da je devojka,
a imala je muža.
Bilo je to u noći svetoga Jaga
i gotovo pa dogovoru.
Pogasili su se fenjeri
i zapalili svici.
Na poslednjem uglu ulice
231
AUDICIJA; Izbor, PJESME
232
AUDICIJA; Izbor, PJESME
233
AUDICIJA; Izbor, PJESME
234
AUDICIJA; Izbor, PJESME
i zašto, zašto,
i smem li, smem li,
i znam li, znam li?
Pa zato pitam otac šta je.
Da li je otac tata
ili - sudija za prekršaje?
235
AUDICIJA; Izbor, PJESME
236
AUDICIJA; Izbor, PJESME
237
AUDICIJA; Izbor, PJESME
u mom kraju.
Dragani su draži u mom kraju,
Blagdani su blaži, duže traju,
Ludovi su luđi,
Bludovi su bluđi,
Udovi su uđi
u mom kraju.
Golije su džudže u mom kraju,
U zamahu budže ređe staju,
Grob se kopa kraće,
Meso duže žvaće,
Ređe peru gaće
u mom kraju.
(D. Andrić)
238
AUDICIJA; Izbor, PJESME
Mogu mi se učiniti
239
AUDICIJA; Izbor, PJESME
duboke i meke
oči neke
sasvim obične.
Može mi se učiniti
da tonem u zvuke,
pa ću ruke
svakom pružiti.
Može mi se učiniti
lepo i lako
voleti kratko
za jedan dan.
Ili mogu kom reći u tome
času čudesno sjajnu
predragu mi tajnu
koliko te volim.
240
AUDICIJA; Izbor, PJESME
U jedno toplo veče, pred kraj leta, dao si mi prvi osmeh. To je videla
reka svojim sjajnim okom, koje je po njoj plovilo, i kraj koje smo
šetali.
Da li sam ti tada bila zaista draga?
A ja sam ti dala stotinu drugih osmeha.
Možda ti je i to malo bilo?
U jedno toplo podne, pred kraj leta, kad su umirali žuti, ostareli
suncokreti i mirisali teško, ti si se opio njihovim mirisom i poljubio mi
kosu.
Da li sam ti zaista tada bila draga?
A ja sam ti po stotinu jutara slala po stotinu poljubaca.
Možda ti je i to malo bilo?
I jednom, u početku jeseni, poklonio si mi svoje srce samo za jedan
dan, za lepi, setni, septembarski dan.
Da li si me zaista tada voleo?
A ja sam ti dala svoje srce zauvek. Htela sam ti ih dati još stotinu, ali
sam imala svega jedno, malo, nesrećno srce.
Da li ti je ono dosta, dragi?
241
AUDICIJA; Izbor, PJESME
II
242
AUDICIJA; Izbor, PJESME
sa reč i dve.
243
AUDICIJA; Izbor, PJESME
244
AUDICIJA; Izbor, PJESME
245
AUDICIJA; Izbor, PJESME
246
AUDICIJA; Izbor, PJESME
247
AUDICIJA; Izbor, PJESME
248
AUDICIJA; Izbor, PJESME
249
AUDICIJA; Izbor, PJESME
250
AUDICIJA; Izbor, PJESME
251
AUDICIJA; Izbor, PJESME
252
AUDICIJA; Izbor, PJESME
253
AUDICIJA; Izbor, PJESME
254
AUDICIJA; Izbor, PJESME
255
AUDICIJA; Izbor, PJESME
256
AUDICIJA; Izbor, PJESME
257
AUDICIJA; Izbor, PJESME
258
AUDICIJA; Izbor, PJESME
259
AUDICIJA; Izbor, PJESME
260
AUDICIJA; Izbor, PJESME
261
AUDICIJA; Izbor, PJESME
262
AUDICIJA; Izbor, PJESME
263
AUDICIJA; Izbor, PJESME
264
AUDICIJA; Izbor, PJESME
265
AUDICIJA; Izbor, PJESME
266
AUDICIJA; Izbor, PJESME
1.
9.
Beži čudo
I tragovi nam se ujedaju
Ujedaju za nama u prašini
Nismo mi jedno za drugo
267
AUDICIJA; Izbor, PJESME
Gde su ti oči
I ovamo je čudo
268
AUDICIJA; Izbor, PJESME
269
AUDICIJA; Izbor, PJESME
270
AUDICIJA; Izbor, PJESME
271
AUDICIJA; Izbor, PJESME
272
AUDICIJA; Izbor, PJESME
On hitnuo udičicu,
Ribicu je stek'o,
Metnuo je žeravicu,
273
AUDICIJA; Izbor, PJESME
Pa je tako pek'o.
"Žeravice, de se trudi,
Nemoj tako sporo!"…
Ribica mu veće rudi,
Gotova je skoro.
274
AUDICIJA; Izbor, PJESME
275
AUDICIJA; Izbor, PJESME
Kad se rodio mali miš, odmah je bio gladan. Da ne bi pojeo mačku ili
mišolovku, roditelji su ga poslali u školu za gladne miševe.
I tamo ga je učitelj učio. Ovako:
276
AUDICIJA; Izbor, PJESME
277
AUDICIJA; Izbor, PJESME
ovaj zec
ručak kuva,
ovaj zec
kuću mete.
Ovaj zec
plesti ume,
ovaj zec
žeti ume,
ovaj zec
šiti, piti
i francuski govoriti
- sve razume.
Plavi zec,
čudni zec,
jedini na svetu!
278
AUDICIJA; Izbor, PJESME
slike šara
i francuski razgovara.
Plavi zec,
čudni zec,
jedini na svetu!
279
AUDICIJA; Izbor, PJESME
280
AUDICIJA; Izbor, PJESME
281
AUDICIJA; Izbor, PJESME
282
AUDICIJA; Izbor, PJESME
283
AUDICIJA; Izbor, PJESME
284
AUDICIJA; Izbor, PJESME
285
AUDICIJA; Izbor, PJESME
286
AUDICIJA; Izbor, PJESME
287
AUDICIJA; Izbor, PJESME
288
AUDICIJA; Izbor, PJESME
289
AUDICIJA; Izbor, PJESME
Želeo je prijatelje
Među psima i ljudima
Pošao je da im kaže
Da ne može tako više
Videše ga neke straže
Opališe i ubiše
290
AUDICIJA; Izbor, PJESME
Bar car
Uredićemo tu stvar
Reče mu glavni ministar
Dobićeš odmah carski presto
I sve resto
Što ide uz presto
Uredićemo tu stvar
Reče mu glavni sekretar
Dobićeš odmah kelnersko odelo
Pola crno
A pola belo
Uredićemo to ko od šale
Reče mu glavni šef sale
Dobićeš odmah zaseban put
Donekle nasut
Odnekle žut
291
AUDICIJA; Izbor, PJESME
Na životnom putu
Pa iza krivine
Čeka neka briga
da čoveka brine
292
AUDICIJA; Izbor, PJESME
293
AUDICIJA; Izbor, PJESME
294
AUDICIJA; Izbor, PJESME
295
AUDICIJA; Izbor, PJESME
296
AUDICIJA; Izbor, PJESME
297
AUDICIJA; Izbor, PJESME
298
AUDICIJA; Izbor, PJESME
299
AUDICIJA; Izbor, PJESME
pripev
pripev
300
AUDICIJA; Izbor, PJESME
301
AUDICIJA; Izbor, PJESME
302
AUDICIJA; Izbor, PJESME
303
AUDICIJA; Izbor, PJESME
304
AUDICIJA; Izbor, PJESME
305
AUDICIJA; Izbor, PJESME
Ti i ne slutiš
moj povratak i moju blizinu
306
AUDICIJA; Izbor, PJESME
staneš
preplašena krikom čudne tice
znaj:
to krik je moga srca s blizih obala
307
AUDICIJA; Izbor, PJESME
308
AUDICIJA; Izbor, PJESME
309
AUDICIJA; Izbor, PJESME
310
AUDICIJA; Izbor, PJESME
311
AUDICIJA; Izbor, PJESME
312
AUDICIJA; Izbor, PJESME
313
AUDICIJA; Izbor, PJESME
314
AUDICIJA; Izbor, PJESME
kupce i preprodavce
imati svoj novac
imati svoj ključ
Moći ću da biram
i da budem biran
315
AUDICIJA; Izbor, PJESME
316
AUDICIJA; Izbor, PJESME
A kad se vratim
da bude dosta hrane i rakije
da sve poplavi
a da ne poplavi Sava
I da kukuruz
bože mi oprosti
naraste
ovoliki
Da što povaljam
a što pokosim
makar pedeset generacija trava
pa da umrem
Da umrem u snu
omrknem a ne osvanem
317
AUDICIJA; Izbor, PJESME
pa da se o meni priča.
Već pijan
laćam se rukom za bor zeleni
a nemam kud kući
i ne znam zašto kući
ni zašto ovde da ostanem
318
AUDICIJA; Izbor, PJESME
319
AUDICIJA; Izbor, PJESME
320
AUDICIJA; Izbor, PJESME
Ne gordi se! Tvoje misli nisu samo tvoje! One u drugima žive.
Mi smo svi prešli iste puteve u mraku,
mi smo svi jednako lutali u znaku
traženja, i svima jednako se dive.
321
AUDICIJA; Izbor, PJESME
322
AUDICIJA; Izbor, PJESME
I gaziti po cestama,
i biti gažen u blatu,
bez sjaja zvijezde na nebu.
od nemila do nedraga,
i noge su mu krvave,
i srce mu je ranjeno.
I kosti su mu umorne,
i duša mu je žalosna,
i on je sam i zapušten.
323
AUDICIJA; Izbor, PJESME
324
AUDICIJA; Izbor, PJESME
325
AUDICIJA; Izbor, PJESME
326
AUDICIJA; Izbor, PJESME
svašta je govorila.
A padale su nad Mostarom neke modre kiše.
327
AUDICIJA; Izbor, PJESME
328
REKLA-KAZALA
329
330
AUDICIJA; Sve o prijemnom ispitu, REKLA-KAZALA
NAJČEŠĆA PITANJA
331
AUDICIJA; Sve o prijemnom ispitu, REKLA-KAZALA
332
AUDICIJA; Sve o prijemnom ispitu, REKLA-KAZALA
333
AUDICIJA; Sve o prijemnom ispitu, REKLA-KAZALA
334
AUDICIJA; Sve o prijemnom ispitu, REKLA-KAZALA
335
AUDICIJA; Sve o prijemnom ispitu, REKLA-KAZALA
336
AUDICIJA; Sve o prijemnom ispitu, REKLA-KAZALA
NAJČEŠĆE ZABLUDE
Ima volju. On(a) neće ništa drugo, samo to. To je dobro, ali
uglavnom je daleko od dovoljnog. Kad bi se primali svi koji imaju
volju, ne bi bilo ograničenja upisa ni prijemnog ispita. A pitanje je ima
li ta(j) zbilja volju, odnosno potrebu za glumom kao neproduktivnom
igrom ili ima volju za nešto što je u ne baš jakoj i nužnoj vezi sa
glumom.
337
AUDICIJA; Sve o prijemnom ispitu, REKLA-KAZALA
338
AUDICIJA; Sve o prijemnom ispitu, REKLA-KAZALA
jedan ugao gledanja. Drugi je: takvog nikakvog moramo ipak negdje
utrpati. Ne možemo u ozbiljno zanimanje: ljekar, inženjer – daj ga u
glumce, oni su inače neozbiljni.
339
AUDICIJA; Sve o prijemnom ispitu, REKLA-KAZALA
340
AUDICIJA; Sve o prijemnom ispitu, REKLA-KAZALA
341
AUDICIJA; Sve o prijemnom ispitu, REKLA-KAZALA
342
AUDICIJA; Sve o prijemnom ispitu, REKLA-KAZALA
343
AUDICIJA; Sve o prijemnom ispitu, REKLA-KAZALA
344
AUDICIJA; Sve o prijemnom ispitu, REKLA-KAZALA
345
346
DODATAK
347
348
SPISKOVI
1. Internet adrese
glumačkih škola na bosanskom/crnogorskom/hrvatskom/srpskom
govornom području
349
AUDICIJA; Dodatak, SPISKOVI
350
AUDICIJA; Dodatak, SPISKOVI
351
AUDICIJA; Dodatak, SPISKOVI
352
AUDICIJA; Dodatak, SPISKOVI
353
AUDICIJA; Dodatak, SPISKOVI
354
AUDICIJA; Dodatak, SPISKOVI
355
AUDICIJA; Dodatak, SPISKOVI
356
AUDICIJA; Dodatak, SPISKOVI
357
AUDICIJA; Dodatak, SPISKOVI
358
AUDICIJA; Dodatak, SPISKOVI
359
AUDICIJA; Dodatak, SPISKOVI
360
AUDICIJA; Dodatak, SPISKOVI
361
AUDICIJA; Dodatak, SPISKOVI
362
ILUSTRACIJE
1. Skraćivanje teksta
363
AUDICIJA; Dodatak, ILUSTRACIJE
2. Sastavljanje replika
364
PRIMJERI
365
AUDICIJA; Dodatak, PRIMJERI
366
SUMMARY
367
368