UNIVERZITET U TRAVNIKU

FAKULTET ZA TEHNIČKE STUDIJE

PLASTIFIKATORI

Mentor: Student:
prof.dr.sc. Darko Babić Hasanić Hasan

Travnik,juni,2019.
Sadržaj
2. Plastifikatori ...............................................................................................................................................7
2.1. Uvod .................................................................................................................................................7
2.2. Plastifikatori .....................................................................................................................................7
2.3. Ostala ulja ........................................................................................................................................9
2.4. Porijeklo modernih plastika ..............................................................................................................9
2.5. Plastifikatori u gumi .......................................................................................................................10
2.6. Moderni nasljednici kamfora ..........................................................................................................10
2.7. Kako rade plastifikatori ..................................................................................................................11
2.7.1. Pomjeranje molekula plastifikatora ..........................................................................................11
2.8. Rast i razvoj industrije ....................................................................................................................11
2.9. Prirodni plastifikatori .....................................................................................................................11
2.10. Zaključak ......................................................................................................................................12
Literatura......................................................................................................................................................13

2. Plastifikatori

2.1. Uvod

Ono što daje danas poznate osobine polimerima su plastifikatori. Njihov razvoj je počeo
otkrićem kamfora i njegovom upotrebom u nitrocelulozi. Također treba razumjeti
njihov način rada na poboljšanju polimera i neka moguća rješenja za problem
pomjeranja molekula plastifikatora. Obrađene su mogućnosti razvoja industrije
plastifikatora kao i prirodni plastifikatori.
Od vrtnih stolica do đonova cipela, od svih vrsta filmova do CD–ova i DVD– ova, od
pakovanja do automobilskih guma, cijevi i crijeva, plastika i guma su postali sastavni
dio našeg života. Da bi išli u korak sa plastičnom tehnologijom moramo se mučiti sa
nazivima tipa polipropilen, oliuretan, nitril guma itd. ali u ne malom broju slučajeva
odlične osobine tako hvaljene plastike, korištene u svim tim korisnim izumima, nisu
zasluga samo polimera. Radi poboljšanja osobina dodaju se posebni aditivi koji
polimere čine otpornim na udar, elastičnim, vodootpornim ili mekim. U mnogim
slučajevima upravo aditivi čine plastiku onim što danas jeste.

Ključne riječi: plastifikator, polimer, kamfor, proizvodnja PVC–a

2.2. Plastifikatori

7
Plastifikatori su posebna vrsta aditiva. Na primjer bez plastifikatora PVC bi bio previše
krt i lomljiv za primjenu u tako širokom tržištu u kojem se danas primjenjuje.
Bez plastifikatora postrojenja za injekciono kalupljenje bi bila u potpunosti
beskorisna, bez plastifikatora neke od mješavina guma bi bilo nemoguće proizvesti.
Plastifikatori čine plastiku istezljivom, plastičnom, elastičnom, fleksibilnom na
niskim temperaturama, a u dosta slučajeva jedini način obrade polimernih proizvoda na
komercijalnoj bazi je putem dodavanja plastifikatora. U stvari da nije plastifikatora
ni industrija plastike ne bi zabilježila ovakav razvoj. Prve plastike i modificirani
prirodni polimeri, kao nitroceluloza, su bili tvrdi i krti i zbog toga neupotrebljivi u
svakodnevne svrhe. Plastifikatori su to sve promijenili. Prvi plastifikator korišten u
plastikama je kamfor. Kamfor, bezbojna supstanca, mirisa sličnog lijekovima za
prehlade, sastoji se od malih kristala dobivenih iz drveta kamfora. John Hyatt i njegov
brat su 1869 godine pomiješali kamfor i nitrocelulozu da bi je učinili kovljivom.

8
 2.3. Ostala ulja

Međutim Hyatt nije bio prvi koji je pokušao pomoću aditiva učiniti krte plastike lakše
obradljivim. Tako je na primjer Aleksander Parkes pokušao postići isti efekat miješajući
tečnu drvenu smolu i povrtna ulja. Ta kombinacija je imala problema jer su proizvodi
dobiveni ovom metodom nakon nekoliko sedmica počeli linjati zbog prebrzog
isparavanja ulja. Drugi su pokušavali sa uljem banane, a neki i sa uljem koje se
dobivalo prilikom destilacije viskija, ali bez nekog velikog uspjeha.
Hyatt–ova plastika je bolje zadovoljavala uslove plastične industrije od naprijed
navedenih. Zavisno od količine kamfora miješanog sa nitrocelulozom moguće je bilo
proizvesti transparentnu plastiku sa mogućnošću bojenja, a koja je bila tvrda kao rog
i fleksibilna kao neprerađena guma. Jedna od prvih primjena ovog kovljivog materijala,
koji se u temperaturnom rasponu od 80°C do 90°C mogao oblikovati u bilo koji željeni
oblik (zahvaljujući kamforu), je bila zubna proteza. Potrošači su morali trpjeti oduran
smrad tih proteza ali mogućnost bojenja u pogodne boje ih je stavio ispred do
tada korištenih gumenih proteza. Kasnije će taj isti materijal naći svoju primjenu u
proizvodnji filmova.

2.4. Porijeklo modernih plastika

Da bi imao još veću primjenu Hyatt–ov celuloid je morao preći preko problema nastalih
upotrebom nitroceluloze, jer su mini eksplozije nastajale kad bi se milioni čestica
nitro celuluoze sudarile jedne sa drugima. Svjedoci kažu da su te eksplozije bile
dovoljno jake da kauboji povuku pištolje, čak je zabilježena i eksplozija fabrike za
proizvodnju celuloida. Ali uprkos svemu ne može se osporiti da je Hyatt izumio
prvu termoplastiku i to uz pomoć plastifikatora. Čak i poslije Hyatt–a plastifikatori i
plastike su ostale usko povezane. Godine 1946 tražili su upotrebu za nekoliko stotina
tona celulozne triacetatne plastike do tada korištene između ostalog za proizvodnju
avionskih prozora. Ležala je neiskorištena u hangarima dok se inovativni
hemičar nije sjetio da je kombinuje sa plastifikatorima, i tako je nastao novi
materijal za injekciono kalupljenje. Godine 1952 je izumljen cellit koji je korišten za
izradu oklopa za radio, kontrolnih ploča, češljeva, okvira za naočare itd.

Slika 1 Prikaz formule plastifikatora [2]

9
 2.5. Plastifikatori u gumi

Prilikom procesa razbijanja dugih polimernih lanac guma postaje mehka kao žvaka za
žvakanje, ali se pri tome gube i bitne karakteristike tih polimera. Zbog toga su
naučnici veoma rano počeli miješati gumu sa drugim supstancama kao što su
katran, ulja, parafin pa čak i sa vazelinom. Ovo je značilo da i bez smanjivanja veličine
molekula gume bilo moguće miješati u mikseru sa crnim karbonom, jer je žilava gumena
masa blia dovoljno ljepljiva. Iz ovog primjera primjećujemo koliko su važni ti
„neprimjetni“ plastifikatori prilikom procesiranja polimera, jer oni mogu u potpunosti
promjieniti osobine početnog polimernog materijala. Paradoksalno upravo ove odlične
osobine su ih učinile anonimnim pa se danas veoma malo zna o njima. Zbog
važnosti kombinacije pravih plastifikatora informacije o njima su se izgubile u arhivima
kompanija koje ih koriste.

2.6. Moderni nasljednici kamfora

Uskoro poslije Hyatt–a i ostali su počeli koristiti kamfor kao plastifikator, čak i danas
dvije trećine ukupne svjetske proizvodnje kamfora se koristi za proizvodnju
celuloida. Hemijska enciklopedija je pod nazivom „plastifikatori“
1931 godine uz kamfor navela i glicerol estere i organske fosfate. Ne samo da oni
plastiku čine fleksibilnom već i poboljšavaju njihovu vatrootpornost. To je već
postignuto sa celuloznim acetatom koji je uspio otkloniti glavni nedostatak plastike
njenu zapaljivost. Danas je poznato oko 400 supstanci koji se koriste kao plastifikatori
od kojih se 100 značajnije koriste u komercijalne svrhe. Polovinom 1990–tih više od
4,2 miliona metričkih tona plastifikatora je bilo u upotrebi. Oko 90% od svih danas
proizvedenih plastifikatora se koristi za proizvodnju PVC–a. PVC u svojoj izvornoj
formi je gotovo krt kao staklo i u potpunosti bi bio neupotrebljiv u komercijalne svrhe
da 55% njegovog sastava ne čine plasrifikatori. Čak i neobrađeni PVCmože
sadržavati do 12% plastifikatora radi poboljšanja njegove obradljivosti. Zavisno
od aplikacije polimeri mogu da sadrže razne procente plastifikatora tako na
primjer papir sadrži oko 5%, termoplastični materijali do 10%, elastomeri
ponekad mogu sadržavati i do 60% dok neke plastike sadrže i do 95% plastifikatora.

Slika 2 Mogućnosti oblikovnja pastike pomoću plastifikatora [2]

10
 2.7. Kako rade plastifikatori

Svi plastifikatori rade na istom principu i koji se gotovo sam objašnjava ako znamo
unutrašnju strukturu plastike. Plastike se uvjek sastoje od dugih lanaca koje pod velikim
povećanjem izgledaju kao niti. Plastika u kojoj su ove niti slobodnije vezane je
fleksibilnija. U slučaju većine plastika ove niti imaju tendenciju da leže jedna na
drugoj kao pakovane špagete. Ove niti iako su prilično slobodne na nekim se mjestima
sljepljuju i vežu što deformiše njihove osobine. Uloga plastifikatora je da sprječava
sljepljivanje ovih niti.
Prilikom korištenja plastifikatora u polimerima veoma je bitno naći pravu supstancu
kompaktibilnu sa datim polimerom, jer nisu svi polimerni lanci isti. Neki izgledaju kao
niti, drugi imaju strukturu nalik bisernoj ogrlici itd. zbog toga nisu svi plastifikatori
pogodni za sve polimere. Dodatni faktor je da svaki plastifikator drukčije djeluje
na dati polimer na primjer jedan poboljšava fleksibilnost na nižim temperaturama
dok drugi sprječava topljenje na višim temperaturama. Postoje plastifikatori koji
ne samo da čine plastiku fleksibilnijom već djeluju kao protivpožarna materija.
I pored ogromnog broja plastifikatora možemo ih svrstati u nekoliko grupa:
dikarbonati (čine PVC elastičnim na nižim temperaturama), fosfati
(protivpožarna supstanca) i masne kiseline estera (plastifikacija gume).

2.7.1. Pomjeranje molekula plastifikatora

Čestice plastifikatora sadržane u plastici su iznenađujuće mobilene. U posebnim

uslovima kreću se kao med u spužvi. Put koje neke od molekula plastifikatora
naprave završi na površini plastike u vidu masnog sloja. Specijalni plastifikatori
koji su „naučeni“ da ostanu na jednom mjestu unutar polimera (npr. dodavanjem
dugolančanih molekula) spriječit će formiranje mekog ili masnog sloja. Naučnici
su također razvilii plastifikator za elektroničke table radi sprječavanja krte plastike
(od koje je tabla napravljena) od lomljenja prilikom udara, bušenja i lemljenja.

2.8. Rast i razvoj industrije

Industrija plastifikatora se uglavnom bazira na tradicionalnim produktima. Iako se dalje

razvijanje tih produkata smatra neobičnim ipak se isplati. U zadnje dvije godine
prodaja nekih specijalnih plastifikatora je porasla za nekih 15% i pored toga što je
industrija plastike u istom periodu ostvarila rast od 4%.

2.9. Prirodni plastifikatori

Plastifikatori se naravno ne proizvode samo u fabrikama i hemijskim

laboratorijama oni se također mogu naći i u prirodi. Voda je glavni plastifikator korišten
u prirodi. Bez vode bi prirodna vlakna kao svila, vuna i pamuk bila krta, također
mišićna vlakna ostaju fleksibilna zahvaljujući vodi. Čak i kvarc, ekstremno čvrst
materijal, može se omekšati pomoću vode. Prirodni kvarc sadrži samo 0,01% vode,
dok umjetni kvrc sadrži i do deset puta više i može se oblikovati slično plastici na
temperaturi od 400°C. Treba reći da prirodni kvarc ostaje čvrst i do temperature od
1000°C
11
Ovo je glavni primjer upotrebe plastifikatora na druge materijale sem plastike. Savijanje
drveta se prije obavljalo pomoću vodene pare, a danas se kombinacijom
tečnog amonijaka i organskih rastvora omekšava drvo do te mjere da se od
drvenog štapa mogu praviti čvorovi. Poslije isparavanja amonijaka drvo vraća
početnu tvrdoću i čvrstoću.

2.10. Zaključak

Prije više od stoljeća Hyatt–ov plastifikator nam je dao plastiku i

revolucionizirao način našeg života. Ti anonimni plastifikatori su razlog zbog kojeg
danas imamo plastične i gumene materijale u široj upotrebi. Plastifikatori su
sve interesantniji i širem krugu profesija kao na primjer restauratorima. Svemirska
odijela korištena u misiji Apolo se danas raspadaju upravo zbog pomjeranja molekula
plastifikatora iz polimerne strukture. Tako nekada vrhunska avemirska odijela su sada
uveoma lošem stanju jer se prije pola stoljeća nije znalo za pomjeranje plastifikatora
iz polimera. To je još jedan od dokaza da smo po pitanju plastifikatora u srednjem
vijeku i da najbolje tek dolazi. Samo jedan od primjera uspješne primjene polimera
i plastifikatora su aerodinamični dijelovi na bolidima formula. Za njihovu
primjenu na tako zahtjevnim mjestima bilo je potrebno osigurati dovoljnu čavrstoću
materijala a da isti ne dobije na težini. Zbog sve većih zahtjeva za što lakšim, otpornijim
i jeftinijim materijalima dalji razvoj i pronalazak novih plastifikatora će biti od
velike važnosti.

12
 Literatura
https://www.printink.hr/plastifikatori

http://www.tkk.si/hr/proizvodi/proizvodi-s-obzirom-na-svojstva/gradimo-i-
saniramo/cementol/plastifikatori-i-superplastifikatori

https://www.scribd.com/doc/304195464/Plastifikatori-pdf

13