Postmoderna (eng. postmodern) je naziv za umetnost i kulturu zasnovanu na kritici i
prevladavanju značenja, vrednosti, smisla i načina života modernog društva, kulture i umetnosti. Postmoderna se određuje: 1. kao tehnički termin označavanja različitih tendencija u umetnosti i kulturi 20. veka kojima se želi prevladati moderna kultura – postmoderno je naziv odnosa metafizičkog slikarstva u odnosu 2. na futurističko avangardno slikarstvo, povratak redu, kao opšta tendencija u francuskoj kulturi 30-ih godina, odbacivanje moderne i avangardne umetnosti u fašističkoj Italiji, nacističkoj Nemačkoj i realsocijalističkom SSSR-u, ali i skup složenih teorijskih, kulturalnih i umetničkih zbivanja od kraja 70-ih godina 20. veka 2. kao termin periodizacije megakultura 20.veka, postmodernim se označava postistorijski period nakon dovršenja moderne kulture (po nekim autorima kraj moderne označava 1945. godina i bacanje prve atomske bombe na Hirošimu, slom utopijskih vizija i pobune mladih 1968. ili velika energetska kriza ranih 70-ih godina). Postmodernistička umetnost je ona umetnost koja je nastajala od kasnih 70-ih godina: loše slikarstvo, new image, patern slikarstvo, transavangarda, neekspresionizam, neokonceptualna umetnost, tehnoumetnost 90-ih itd. Termin postmoderna ima različitu istoriju i upotrebu sve do kasnih 70-ih godina. Prvi put ga je upotrebio Rudolf Panvic u knjizi Krize evropske kulture (1917), govoreći o postmodernom dobu kao mešavini različitih kulturalnih nastojanja. Postmoderni čovek treba da prevlada dekadenciju i nihilizam modernog doba, a postmoderna je uzlet koji treba da nastupi nakon moderne. Termin postmoderna, na engleskom govornom području, upotrebljava Arnold Tojnbi u istorijskim studijama da bi označio prelaz s nacionalno-državotvornog mišljenja na globalno političko misljenje u SAD, krajem 19. veka. Određenija upotreba termina postmoderna pojavljuje se u američkoj književnosti krajem 50-ih godina. U njihovim raspravama termin, zapravo, označava kasni modernizam. Pojam postmoderne, kao oznake za novu istorijsku etapu zapadne civilizacije, utemeljen je u arhitekturi. Postmoderna arhitektura određena je kao jezik koji eklektički koristi različite jezike i stilske kodove, spajajući tradicionalni i moderno, estetsko i funkcionalno. Zasniva se na: 1. eklektičnom spoju različitih stilskih, nacionalnih i civilizacijskih arhitektonskih kodova 2. citiranju, kolažiranju i montaži različitih stilskih obrazaca (pravog ugla, ruševine, ornamenata) 3. estetizaciji, tj estetskom uživanju u arhitektonskom prostoru treba nadvladati arhitektonsku modernističku funkcionalnost. Postmodernizam ranih 80-ih godina poprima karakteristike tendencije i otvorenog stila. Zasniva se na: 1. povratku slikarstvu 2. zanimanju za figuraciju 3. simulaciji ekspresionističkog subjektivnog, ličnog, narativnog, fikcionalnog i nesvesnog likovnog govora 4. zahtevu da slika postane telo slikarevog i posmatračevog estetskog i erotskog uživanja U postmodernističkom slikarstvu sve postaje dozvoljeno i moguće, a na sličnim osnovama razvija se i skulptura. Postmodernizam nije jedinstvena tendencija u umetnosti, vec je mreža istovremenih međusobno isključujućih pojava i individualnih učinaka. Mogu se izdvojiti 4 tipa umetnosti postmodernizma: 1. postistorijski postmodernizam prelaza 70ih u 80-te godine, označen povratku slikarstvu, ekspresiji i likovnoj naraciji 2. postkulturalistički postmodernizam medijskog karaktera – film, fotografija, grafički dizajn, video, ambijenti 3. postmoderna skuptura, s ishodištima u britanskoj novoj skulpturi 80ih godina 4. modernizam posle postmodernizma, predstavlja kritiku narativnosti, eklektičnosti, fikcionalnosti i relativizma postmodernizma Postmoderna je u proizvodnom smislu postindustrijska, a u političkom smislu postblokovska (posthladnoratovska) era. Osnovna karakteristika je pluralizam, tj sinhrono postojanje različitih drustvenih, političkih i religioznih sistema. Razlikuju se tri modela postmodernih društava i kultura: 1. zapadnoevropski postmodernizam, 2. anglosaksonski postmodernizam 3. postsocijalizam