Multikulturalnost u Bosni i

Hercegovini
Multikulturalnost je složenica koja se sastoji od dvije riječi: riječi multi (više)
i riječi kultura. Multikulturalnost je riječ koja znači saživljavanje različitih
kultura na jednom prostoru. Bosna i Hercegovina je prostor na kojem su se
susrele različite kulture Orijenta ( Istoka ) i Zapada. Prostor Bosne i
Hercegovine je jedan od rijetkih modela koegzistencije ikada zabilježenih u
evropskoj i svjetskoj historiji. Kulturne uticaje i dodire kultura različitih naroda
neophodno je pratiti od vremena Rimske imperije pa sve do danas. Od
dolaska Rimljanja na ovim ilirskim prostorima počinje proces aktivne
kolonizacije, i počinju nicati prva naselja i gradovi. Tokom nekoliko vijekova
Ilirik dobija fizionomiju rimske kulture poprimajući, uz sve druge elemente i
latinski jezik. Rimsko doba traje sve do dolaska Gota koji na ovim prostorima
stvaraju svoju državu koja nestaje dolaskom Slavena na ilirske prostore. Kako
je kršćanstvo već postala državna vjera Rima tako se ono postepeno širilo i
među narodima Balkana. Ali i u ovom periodu, kao i u mnogim periodima
kasnije na prostoru današnje Bosne i Hercegovine stvara se jedna zasebna
sekta unutar kršćanstva nazvana bogumilskom ili patarenskom sektom.
Vjernici su bili pripadnici Crkve bosanske a sebe su nazivali „krstjanima prave
vjere apostolske“. Oni nisu priznavali papu za vrhovnog poglavara i odricali
su se svega materijalnog što je za crkvu u to vrijeme bilo nezamislivo.
Bogumili su stvorili posebnu kulturu o kojoj svjedoče brojni nadgrobni
spomenici, stećci kojih ima oko 50 000 a mogu se naći širom Bosne i
Hercegovine. Bogumili su se morali odreći svoje vjere padom Bosne pod
tursku vlast. Još jedan od razloga je bio i taj što je crkva smatrala bogumile
hereticima, te ih zbog njihove vjere kažnjavala smrću. Međutim, evidentna je
vjerska i kulturna tolerancija koja se u Bosni razvija nakon dolaska turaka.
Sultan Mehmed je izdavanjem Ahdname dopustio franjevcima da slobodno
djeluju na prostoru cijelog carstva te tako jača pravoslavna crkva. Na prostore
balkana dolaze i španjolski Jevreji Sefardi. Odnosi vjerske i kulturne
tolerancije razvijaju se vijekovima i stvara se tipično bosanski kulturni kod
koegzistencije različitih kultura i religija. U svim većim gradovima Bosne i
Hercegovine prepoznatljivi su elementi zajedničkog života i tolerancije. U
ambijentu dominantno orijentalne kulture razvijali su se neometano elementi
kulture i umjetnosti drugih naroda. Nakon Berlinskog kongresa u Bosnu i
Hercegovinu dolazi Austro-Ugarska monarhija. Tada počinju novi procesi i
uticaji ali sa dovoljnim respektom prema zatečenim kulturnim vrijednostima.
Austro-Ugarski period unosi u Bosnu i Hercegovinu elemente zapadne
kulture.Ovaj period, premda u mnogo čemu protivriječan, nije ugrozio kulturni
kod Bosne i Hercegovine, već ga potencirao unoseći nove elemente. Poslije I
svjetskog rata počinje proces stagnacije Bosne i Hercegovine, čemu svjedoči i
činjenica da se nalaizala u neravnopravnom položaju u Kraljevini Srba, Hrvata
i Slovenaca. Tada dolazi do velikog iseljavanja muslimana u Tursku. Nakon
drugog svjetskog rata ponovo počinje da se afirmira multikulturna i
multireligijska Bosna i Hercegovina iako jos uvijek neki narodi nemaju
jednaka prava kao drugi. Multikulturalnost Bosne i Hercegovine bila je
poljuljana i posljednjim ratom. Međutim, Bosna i Hercegovina je na surovost i
barbarstvo odgovorila kulturom. Vijekovna kulturna šifra zajedničkog života,
uprkos uništavanju dokaza o njenom postojanju, nije izbrisana. Mnogi kažu
kako budućnost Bosne i Hercegovine leži u njenom vjekovnom kulturnom
kodu, u njenoj multikulturalnosti.