Professional Documents
Culture Documents
Knjiga Formule PDF
Knjiga Formule PDF
Temeljni zahtjevi i načela dati u propisima zasnovani su na postupku graničnih stanja i vjerojatnosti
pojave izvjesnog normiranog djelovanja, a obuhvaćaju:
Granično stanje nosivosti (ULS – Ultimate Limit States)
− dostizanje kritičnog djelovanja ili iscrpljenja nosivosti (kolaps konstrukcije, slom presjeka
ili spoja)
− stanje koje neposredno prethodi kolapsu konstrukcije (ili nekog njenog dijela)
− stanje gubitka ravnoteže na konstrukciji (ili na bilo kojem njenom dijelu koji se smatra kru-
tim tijelom)
− umorom materijala
Usklañivanje Europskih klasa sigurnosti (ujednačenost razina i vidova zaštite) predmnijeva kao
mjerodavne:
− reprezentativne vrijednosti djelovanja (opterećenja, akcije)
− numeričke vrijednosti koeficijenata sigurnosti i drugih elemenata sigurnosti
− zahtjeve granica uporabljivosti
− zahtjeve izbjegavanja oštećenja ili zahtjeve za ograničavanje nastalih šteta koje su
− nesrazmjerne izvorno nastalim štetama
− točnost primjene i podobnost mehaničkog modela
− strogost primjene pojedinog pravila
− različite postupke provjere kvalitete
Postupak graničnih stanja, zasnovan na faktorizaciji djelovanja i bitno restriktivnijem odnosu prema
otpornosti materijala, u proračun konstrukcija uvodi realnije uporabne uvjete i ponašanje konstrukcije
tijekom njena vijeka korištenja.
Organizacijska shema EC5 standarda prati tijek procesa projektiranja drvenih konstrukcija. Pravila
definirana u propisima nadležna su za sve bitne parametre projektiranja, dizajna i kontrole drvenih
konstrukcija.
Obuhvaćaju sljedeće:
− karakteristične i projektne vrijednosti za kombinaciju djelovanja
− karakteristične i projektne vrijednosti mehaničkih svojstava otpornosti materijala
− provjeru graničnog stanja nosivosti (za postojeću raspodjelu naprezanja)
− provjeru graničnog stanja uporabljivosti
− provjeru graničnog stanja stabilnosti glavnih nosivih elemenata i konstrukcije u cjelini
(kontrola stabilizacijskog veza kao rešetkaste strukture)
Općenite postavke proračuna i pridruženi im izrazi jamče minimalno zahtijevanu razinu sigurnosti i
pouzdanosti kojima se štiti konstrukcija, a pravno (i stručno) i projektant, uz uvjet da je odgovarajući
kriterij provjere pravilno identificiran, protumačen i primijenjen.
Tablica 5.1 Parcijalni koeficijenti sigurnosti za stalna i promjenjiva djelovanja [EC5, tablica 2.3.3.1]
Promjenljiva djelovanja – γQ
Stalno djelovanje Jedino ili prvo (sa svojom Sva ostala (zadanih
γG karakterističnom karakterističnih
vrijednosti) u kombinaciji vrijednosti) u kombinaciji
Normalni parcijalni koeficijenti
Povoljan utjecaj (γF,inf) [1,0*] [-**] [-**]
Nepovoljan utjecaj [1,35*] [1,5] [1,5]
Reducirani parcijalni koeficijenti
Povoljan utjecaj [1,0] [-**] [-**]
Nepovoljan utjecaj [1,2] [1,35] [1,35]
* cf. 2.3.3.1 (3) dolje ** ENV 1991 EC1; normalne projektne situacije za grañ., kad je γQ,inf = 0
Tablica 5.2 Koeficijenti kombinacija djelovanja (promjenjivi utjecaji) ψ0, ψ1 [NAD, tablica 2.2.-1]
Dokaz nosivosti Dokaz uporabljivosti
Vrsta promjenljivog djelovanja
ψ0 ψ1
Pokretna djelovanja na stropne konstrukcije
– stambene prostorije, uredi, trgovine (do 50m2), 0,7 0,5
prolazi, balkoni, prostori u bolnicama
– prostorije za skupove, garaže i javne garaže
sportske dvorane, tribine, hodnici u školskim
objektima, knjižnice, arhive 0,8 0,8
Projektnu vrijednost Xd svojstva gradiva (gdje je Xk karakteristična vrijednost) definira [EC5, 2.2.3]:
Xk
X d = k mod ⋅ (5.3.2)
γM
kmod koeficijent modifikacije kojim se uzima u obzir učinak trajanja djelovanja i postotak vlaž-
nosti u konstrukciji na mehaničko svojstvo
Tablica 5.3 Parcijalni koeficijenti sigurnosti za svojstva gradiva, γM [EC5, tablica 2.3.3.2]
EC5 norme propisuju klasifikaciju gradiva prema klasama uporabljivosti (razredi vlažnosti), te podjelu
djelovanja prema trajanju, što se odražava na vrijednost koeficijenta modifikacije, kmod.
Ako projektnu kombinaciju tvore djelovanja koja pripadaju različitim razredima trajanja, za izračun je
projektne vrijednosti čvrstoće (u dokazu nosivosti), mjerodavan koeficijent modifikacije, kmod, pridru-
žen djelovanju najkraćeg razdoblja trajanja u kombinaciji.
Nadalje, za vrijeme uporabe objekta, u drvu se uspostavlja ravnoteža vlažnosti, ovisna o mikroklimi
prostora. Vlažnost ima velik utjecaj na mehanička svojstva drva što se pri dimenzioniranju mora
uvažiti. EC5 stoga sadrži podjelu na razrede vlažnosti ili klase uporabljivosti prema kriteriju postotka
vlažnosti drvene grañe (tablica 5.5). Razredi vlažnosti su, zajedno s razredima trajanja djelovanja,
osnova za utvrñivanje vrijednosti koeficijenta modifikacije, kmod (granično stanje nosivosti – tablica
5.6), kao i koeficijenta deformacije, kdef (granično stanje uporabljivosti – tablica 5.12).
Lamelirano drvo (LLD) pripada klasi uporabljivosti 1 koju definira sadržaj vlage (postotak vlažnosti)
gradiva odreñen pri temperaturi od 20°C i relativnoj vlažnosti z raka okruženja koja je svega nekoliko
tjedana u godini veća od 65%, pri čemu prosječna vlažnost većine meke grañe drva ne prelazi 12%.
Puno drvo (PD) ili piljena graña pripada klasi uporabljivosti 2 koju odreñuje sadržaj vlage gradiva pri
temperaturi od 20°C i relativnoj vlažnosti zraka ok oline koja je svega nekoliko tjedana u godini veća
od 65%, pri čemu je prosječna vlažnost većine meke grañe drva veća od 12%, ali ne prelazi 20%.
Tablica 5.6 Vrijednosti koeficijenta modifikacije, kmod [prema EC5, tablica 3.1.7*)]
Lamelirano drvo mora zadovoljiti uvjete izvoñenja propisane u EN 386. Vrijednosti karakterističnih
čvrstoća i krutosti utvrñene su ispitivanjima provedenim u skladu s prEN 408 i prEN 1193, ili na
temelju proračuna zasnovanih na svojstvima laminata i njihovih spojeva. Proračun karakterističnih
vrijednosti dan je u prEN 1194, zajedno sa sustavima razreda čvrstoće. Karakteristične se vrijednosti
čvrstoća savijanja i vlaka paralelno s vlaknima (prema prEN 1194) odnose na usporednu vrijednost
od 600mm i treba ih korigirati ako su visina (za savijanje) ili širina presjeka (za vlak paralelno s
vlaknima) grede manje od te vrijednosti. Redukciju čvrstoća vlaka okomito na vlakanca i posmika
(prema prEN 1194) treba provesti za vrijednosti volumene veće od usporednih vrijednosti definiranih
3 3
kao V0 = 0,01m (za ft,90,k) i V0 = 0,0005m (za fv,k).
Znanstvena istraživanja na polju lijepljenih lameliranih konstrukcija najintenzivnija su i stalno donose
nove rezultate koji se ugrañuju u propise. Posebno je to prisutno u rješavanju problema klasifikacije
grañe, gdje se strojnim razvrstavanjem izbjegava subjektivni utjecaj ljudskog čimbenika. Strojno
klasificiranje omogućava piljenje tanjih lamela. Time se postiže bolji pregled nad greškama drva, koje
se odstranjuju, pa je moguće dostići i veću klasu od one koja se do sada vrednovala kao I klasa.
Karakteristične vrijednosti čvrstoća LLD, te uvjeti koji se odnose na klase lamelirane grañe i raspored
lamela po visini lijepljenih presjeka, dani su u tablicama 5.7 i 5.8.
Dosadašnji postupak dimenzioniranja dopuštao je uporabu dviju klasa (klasa I i klasa II), što je bilo
sasvim opravdano jer se primjenjivalo vizualno klasificiranje pa se modul elastičnosti gradiva i nije
mogao odrediti. Proračun naprezanja mogao se provesti kao za homogeni puni presjek, čak i kad su
u jednom nosaču bile primijenjene dvije klase grañe.
DIN 4047 T1 daje veći izbor klasa, a strojno razvrstavanje grañe otvara i nove mogućnosti. Promjene
nastale s tim u svezi odražavaju se i na dimenzioniranje nosača. Kad se lijepljeni lamelirani nosač
(LLN) formira od više klasa različitih modula elastičnosti, treba ga računati kao spregnuti presjek, te
uvažiti zajednički rad više materijala različitih svojstava. Kako bi se izbjeglo nepotrebno povećanje
posla, njemački NAD usvaja četiri klase čvrstoće kojima je moguće postupati u proračunu kao i do
sada, tretirajući presjek kao homogen. Klase su dane u tablicama 5.7 i 5.8.
U tablici 5.7 vidljivo su iskazane razlike izmeñu kombiniranih i homogenih uslojenih presjeka. Takva
podjela omogućava primjenu većih materijalnih konstanti u slučajevima kad je LLD samo od jedne
klase (primjerice, rešetkasti nosači s pojasnicama od jedne vrste i klase drva, a s ispunom od druge).
Ako se elementi po cijeloj visini presjeka izvode zupčastim spojem, tada ga je potrebno izvesti prema
DIN-u 68140.
Tablica 5.7 Lijepljeno lamelirano drvo (LLD): karakteristične vrijednosti čvrstoće i krutosti u N/mm2,
karakteristične vrijednosti gustoće u kg/m3 [NAD, tablica 3.3-1]
fm,g,k 24 28 32 36
Tablica 5.8 Slog lamela (raspored po visini presjeka) LLD-a, u suglasju s tablicom 5.7 [NAD,
tablica B.1-1]
Tablica 5.9 Homogeno lijepljeno lamelirano drvo (LLD): karakteristične vrijednosti čvrstoće i
2 3
krutosti u N/mm , karakteristične vrijednosti gustoće u kg/m [DIN EN 1194]
fm,g,k 24 28 32 36
fc,0,g,k 24 26,5 29 31
Prilog knjige sadrži tablice s karakterističnim vrijednostima čvrstoća i krutosti (u N/mm2), kao i karakte-
3
rističnim vrijednostima gustoće (u kg/m ) za drvenu grañu klasificiranu prema EC5.
Karakteristične vrijednosti svojstava punog drva dane su u Tablici 16 (za meko drvo) i Tablici 17 (za
tvrdo drvo). Za lijepljeno lamelirano drvo, klasificirano prema EC5, karakteristične su vrijednosti
svojstava dane u Tablici 18 (homogeni presjek) i Tablici 19 (kombinirani presjek).
Tablica 5.10 Kombinirano lijepljeno lamelirano drvo (LLD): karakteristične vrijednosti čvrstoće i
krutosti u N/mm2, karakteristične vrijednosti gustoće u kg/m3 [DIN EN 1194]
fm,g,k 24 28 32 36
fc,0,g,k 21 24 26,5 29
Karakteristične vrijednosti modula elastičnosti i modula posmika moguće je odrediti prema izrazima:
E0,05 = (5/6) E0,mean E90,05 = (5/6) E90,mean G0,05 = (5/6) G0,mean
Karakteristične vrijednosti punog drva, dane u tablici 5.11, preuzete su iz DIN normi. Svaka država
može u okviru nacionalnih dokumenata primjene (NDP) dati vlastite karakteristične vrijednosti,
utvrñene po jedinstveno propisanim kriterijima. Klasifikacija se mora obaviti svrstavanjem gradiva po
2
klasama. Nosivi jednodijelni elementi moraju imati minimalne dimenzije od 24mm debljine i 14cm
2
površine presjeka (za letve 11cm ), osim ako ugradnja spojnih sredstava ne zahtijeva veće presjeke.
U tablici 5.11 dane su i klase za strojno klasificiranje (MS klase), ali je obaveza konstruktora da se
prije primjene tako klasificiranog drva uvjeri u izglednost njegove nabave. Iz tablice je takoñer vidljivo
da drvo više klase ima veće čvrstoće (nosivost), veće vrijednosti krutosti (dokaz uporabljivosti), kao i
povećanu masu (gustoća) koja povoljno utječe na nosivost spajala u takvom elementu spoja.
Karakteristične vrijednosti čvrstoće na vlak i savijanje odnose se na usporednu visinu presjeka od
150mm. Za visine presjeka koje su manje od usporedne, projektirane ili proračunske vrijednosti
čvrstoće treba množiti koeficijentom utjecaja visine, kh, prema:
(150 / h) 0,2
k h = min (5.4.2.)
1,30
Vrijednosti čvrstoća danih u tablici tablici 5.11, prema NAD-u, ne treba modificirati (kh = 1). Ovo je do-
pušteno zahvaljujući srednjoeuropskoj praksi piljenja drvene grañe koja isključuje učinak djelovanja
volumena elementa drva na čvrstoću.
Ako se za spajanje elemenata drvenih konstrukcija primjenjuje zupčasti spoj, on se obavezno mora
izvesti prema DIN 68140.
Tablica 5.11 Puno drvo (PD): karakteristične vrijednosti čvrstoće i krutosti u N/mm2,
karakteristične vrijednosti gustoće u kg/m3 [NAD, tablica 3.2-1]
fm,k 16 24 30 35 40
ft,0,k 10 14 18 21 24
fc,0,k 17 21 23 25 26
fc,90,k 4 5 5 5 6
Vrijednosti u tablici vrijede za grañevinsko drvo sljedećih botaničkih vrsta: smreka, bor, jela.
1) Strojno klasificirano drvo – raspoloživost potrebno provjeriti na tržištu.
Deformacije konstrukcije koje su posljedica odreñenih djelovanja (uzdužne sile, momenti savijanja,
pomaci u čvorovima i vezama) i vlažnosti, pri čemu trajanje djelovanja izravno utječe na promjenu
deformacija tijekom vremena (puzanje), moraju biti u odreñenim granicama. Mogućnost oštećenja
površina ugrañenih materijala i elemenata konstrukcije (stropovi, razdjelni zidovi, završni slojevi itd.),
treba uzeti u obzir na način da se zadovolje svi uporabni zahtjevi, ali jednako tako, ni izgled ne smije
izazivati osjećaj nelagode (prema EC5, poglavlje 4).
Kombinacije djelovanja za granična stanja uporabljivosti treba računati prema izrazu [EC5, 4.1.a]:
Početna vrijednost deformacije, uinst, proračunava sa za svako djelovanje pojedinačno pri čemu su
parcijalni koeficijenti sigurnosti za djelovanja γG,i = 1 i γQ,i = 1. Elastomehanička svojstva gradiva,
moduli elastičnosti (za udio progiba od normalnih naprezanja prouzročenih savijanjem) i modul
posmika (za udio progiba od posmičnih naprezanja pri savijanju), u proračun se uvode sa svojim
srednjim vrijednostima (E0,mean; G0,mean).
Koeficijent modifikacije ima jediničnu vrijednost za granično stanje uporabljivosti (kmod = 1), jednako kao i
koeficijent sigurnosti za svojstva materijala (γM = 1), pa nemaju utjecaja na promjenu krutosti.
Tablica 5.12 Vrijednosti koeficijenta deformacije, kdef (za drvo, materijale na osnovi drva i spojeve)
[EC5, tablica 4.1]
Konačna vrijednost deformacije za neko pojedinačno djelovanje odreñuje se prema sljedećem izrazu
[EC5, 4.1b]:
kdef koeficijent deformacije kojim se uzima u obzir porast deformacija tijekom vremena
(od kombiniranih djelovanja, učinka puzanja i vlažnosti)
Za djelovanja koja unutar neke projektne kombinacije pripadaju različitim razredima trajanja, doprinos
svakog pojedinog djelovanja izražava se posebno, s pripadnim, vlastitim koeficijentom deformacije
kdef, ovisnim o trajanju upravo tog djelovanja.
Za glavne nosive elemente konstrukcije koje je moguće nadvisiti, utjecaj nadvišenja, u0, povoljno djeluje
na vrijednost konačne deformacije, ufin. Potrebno se nadvišenje uobičajeno proračunava samo za
učinak stalnog djelovanja, ΣGi, a granično se nadvišenje odreñuje za kombinaciju utjecaja najveće
vrijednosti ∑ G j + 0,5 ∑ (Q k,1 + ψ i Qi ) , koja uključuje i polovicu udjela svih promjenjivih djelovanja.
DIN 1052 (dio I) propisuje granične vrijednosti progiba kao obavezne, dok EC5 daje samo preporuku
odgovarajućih vrijednosti. EC5 norma kontrolu uporabljivosti (proračun deformacija) zahtijeva samo
za karakteristične presjeke i osjetljiva mjesta konstrukcije, pa je tako i odgovornost projektanta veća.
Konačna deformacija, ufin, izračunava se prema (EC5, dio 4.3):
u fin = ∑ u fin,i = ∑ uinst,i ⋅ (1 + k def ,i ) −u 0 (5.5.c)
Slika 5.2 Doprinos stalnog i promjenjivog djelovanja u ukupnom (neto) progibu nosača
Neto ili ukupna vrijednost progiba u odnosu na uzdužnu os nosača, unet, definira se kao:
unet = u1 + u 2 − u 0 (5.5.d)
Granične se vrijednosti progiba odreñuju u odnosu na trenutne i konačne vrijednosti progiba (za
promjenjivo, u2, i ukupno djelovanje, unet). Ako posebni uvjeti ne zahtijevaju drugačije, preporučuju se
sljedeće vrijednosti, definirane u odnosu na raspon slobodno oslonjene grede, L ili konzole, Lk:
a) u projektnim situacijama kad se smatra pogodnijim ograničiti trenutni progib prouzročen
promjenjivim djelovanjem, u2,inst :
u2,inst ≤ L/300 (5.5.e)
u2,inst ≤ Lk /150 za konzole
b) u projektnim situacijama kad se smatra pravilnim ograničiti konačni progib, ufin :
u2,fin ≤ L/200 (5.5.f)
u2,fin ≤ Lk /100 za konzole
(Mjerodavno u slučaju kad su u0 > u1,fin i unet < u2 )
unet,fin ≤ L/200 (5.5.g)
unet,fin ≤ Lk /100 za konzole
Granične vrijednosti progiba vrijede takoñer i za rešetkaste nosače, a odreñuju se za ukupan raspon
rešetke, kao i za štapove izmeñu čvorova (raspon polja rešetkastog nosača).
Kao i kod konstruktivnih elemenata grañevine, najprije se proračunava početna elastična deformacija
(uinst), koja se ovdje definira odnosom sile Fd i početnog modula klizanja Kser (prema EC5, dio 4.2):
Fd
uinst = (5.5.2.a)
K ser
Tablica 5.13 Vrijednosti početnog modula klizanja spojnih sredstava, Kser [EC5, tablica 4.2]
Vrsta spojnog sredstva Spoj drvo – drvo, materijal na osnovi drva – drvo, metal – drvo
Trnovi, vijci za drvo, čavli s (ρ k )1,5 ⋅ d / 20
predbušenjem
Zabijani čavli (ρ k )1,5 ⋅ d0,8 / 25
Konačna vrijednost klizanja spojnih sredstava (pomaka elemenata u spoju) proračunava se kao:
Za vijke je potrebno i vrijednost konačne deformacije, ufin, povećati za 1mm, pri čemu je prethodno
već odreñena vrijednost početne (elastične) deformacije, uinst.
Konačnu deformaciju spoja čiji elementi imaju različite osobine tečenja (koeficijenti deformacije, kdef,1
i kdef,2) treba proračunati izrazom:
EC5 (dio 5) sadrži dokaze nosivosti elemenata konstrukcije, nužno potrebne uvjete njihove primjene
u odreñenoj projektnoj situaciji, kao i izraze za kontrolu naprezanja.
Kontrolu nosivosti poprečnog presjeka elementa izloženog utjecaju vanjskih djelovanja koja izazivaju
vlačna naprezanja u smjeru vlakanaca treba provesti s obvezom uvažavanja postojećih oslabljenja
( A neto = A n ≈ 0,8 ⋅ A bruto ) presjeka prema sljedećem izrazu:
Ft,d
σ t,0,d = ≤ f t,0,d (5.6.1.a)
A neto
Izraz vrijedi za elemente konstrukcije koji imaju jednodijelni poprečni presjek (obje osi tromosti su i
materijalne osi presjeka), a hvatište vlačne sile centrično je u odnosu na uzdužnu os elementa.
Elementi dvodijelnog poprečnog presjeka (samo je jača os tromosti i materijalna os presjeka, lokalna
su težišta sastavnih dijelova presjeka ekscentrična u odnosu na težište dvodijelnog presjeka)
dimenzioniraju se na 50% uvećanu vrijednost projektirane (proračunske) vlačne sile. Vrijedi sljedeći
izraz:
1,5 ⋅ Ft,d
σ t,0,d = ≤ f t,0,d (5.6.1.b)
A neto
Kontrola nosivosti poprečnog presjeka nezakrivljenih elemenata u kojima se, pod utjecajem vanjskih
djelovanja pojavljuju vlačna naprezanja okomita na pravac vlakanaca, predmnijeva ravnomjernu
raspodjelu ovih naprezanja po volumenu (V) elementa.
Ovakav slučaj u praktičnoj primjeni nezakrivljenih elemenata gotovo da nije moguć. Norma propisuje
obavezu da se u dokazu nosivosti moraju ispuniti sljedeći uvjeti:
3
V ravnomjerno opterećen volumen [m ]
3
V0 usporedni volumen od 0,01 [m ]
Mogućnost pojave vrlo neugodnih vlačnih naprezanja okomito na vlakanca svojstvena je lijepljenim
lameliranim nosačima posebne geometrije i intradosa zakrivljenog u području sljemena, a opširnije
će se razmatrati u poglavlju koje obrañuje temu oblikovanja i proračuna takve tipske grupe nosača.
Kontrolu nosivosti poprečnog presjeka elementa za koji je dokazano da nema mogućnosti izvijanja, a
izložen je vanjskim djelovanjima koja izazivaju centrična tlačna naprezanja u smjeru vlakanaca, treba
provesti prema sljedećem izrazu (površinu presjeka, A, pravilnije je odrediti kao neto veličinu, An):
Fc,d
σ c,0,d = ≤ fc,0,d (5.6.3.)
An
Kontrolu nosivosti poprečnog presjeka elementa izloženog vanjskim djelovanjima koja izazivaju
centrična tlačna naprezanja u smjeru vlakanaca u samom elementu, ali se na kontaktnoj površini s
priključnim elementom (A) očituju kao naprezanja tlaka okomito na vlakanca, treba provesti prema
sljedećem izrazu:
Fc,d
σ c,90,d = ≤ k c,90 ⋅ fc,90,d (5.6.4.)
A
kc,90 koeficijent povećanja proračunske (projektne) čvrstoće ako je duljina kontaktne
površine l ≤ 150mm (tablica 5.14)
Tablica 5.14 Vrijednosti koeficijenta korekcije za tlak okomito na vlakna, kc,90 [EC5, tablica 5.1.5]
l1 > 150 mm
l1 ≤ 150 mm
a ≥ 100 mm a < 100 mm
l ≥ 150 mm 1 1 1
150 mm > l ≥ 15 mm 1 1 + (150 – l) / 170 1 + a (150 –l) / 17000
15 mm > l 1 1,8 1 + a / 125
Kontrolu nosivosti poprečnog presjeka elementa treba provesti tako da tlačna naprezanja koja djeluju
pod kutom α u odnosu na pravac vlakanaca zadovolje sljedeći uvjet:
Fc,α,d
σ c,α,d = ≤ k c,α ⋅ fc,0,d (5.6.5.a)
A
1
k c,α = (5.6.5.b)
fc,0,d
⋅ sin 2 α + cos 2 α
fc,90,d
σc,α,d
5.6.6 Savijanje
Kontrolu nosivosti poprečnog presjeka elementa izloženog savijanju treba provesti prema izrazu:
σ m,y,d σ m,z,d
+ km ⋅ ≤1 (5.6.6.a)
fm,y,d fm,z,d
σ m,y,d σ m,z,d
km ⋅ + ≤1 (5.6.6.b)
fm,y,d fm,z,d
Proračunske vrijednosti naprezanja i čvrstoća, pri savijanju oko glavnih osi presjeka, jesu:
M y,d M z,d
σ m,y,d = σ m,z,d = (5.6.6.c)
Wy Wz
Slika 5.5 Koordinatni sustav elementa – osi tromosti presjeka y (jača os) i z (slabija os)
Uz dokaz nosivosti elementa na savijanje obavezno treba provjeriti mogućnost prevrtanja presjeka ili
gubitka ravnoteže izazvanog savijanjem (savijanje s bočnim izvijanjem), koja ovisi o relativnoj vitkosti
presjeka na savijanje i razmaku poprečnih pridržanja elementa (raspon polja stabilizacijskog veza
odgovara djelotvornoj duljini savijanja kad opterećenje djeluje u ravnini – vertikalno djelovanje).
5.6.7 Posmik
Kontrolu nosivosti poprečnog presjeka elementa u kojem poprečna sila izaziva posmična naprezanja
(posmik pri savijanju ili posmik od poprečne sile) treba provesti prema izrazu koji slijedi:
τ v,d ≤ f v,d (5.6.7.a)
Navedeni izraz vrijedi pod uvjetom da element nema oslabljenja presjeka na donjem rubu (redukcija
visine presjeka na opterećenom rubu).
Ako u blizini ležaja djeluje koncentrirana sila F (hvatište sile udaljeno od ležaja za x ≤ 2h), njena se
vrijednost (Qv) može reducirati prema utjecajnoj liniji (slika 5.6.5):
Q v ,red = k v,red ⋅ Q v (5.6.7.b)
Za nosače oslabljene u području ležaja s donje strane presjeka (zasijecanje nosača na opterećenom
rubu presjeka), kontrolu nosivosti treba provesti uvažavajući koncentraciju naprezanja u području
oslabljenja izazvanog redukcijom visine poprečnog presjeka pri čemu svakako treba razmotriti utjecaj
promjene visine nosača i volumena.
Prema njemačkom NAD-u, dokaz treba ograničiti na sljedeće slučajeve:
α = h e h ≥ 0,5 x h ≤ 0,4
α odnos reducirane visine presjeka na ležaju (he) i visine neoslabljenog presjeka (h)
x udaljenost početka redukcije visine nosača od osi ležaja
Dokaz nosivosti treba provesti za aktivnu, oslabljenjem reduciranu visinu karakterističnog presjeka u
osi ležaja nosača, prema:
Vd
τ v ,d = 1,5 ⋅ ≤ k v ⋅ f v,d (5.6.8.a)
b ⋅ he
Učinak koncentracije naprezanja (pod kutom), koji se u dokaz nosivosti uvodi koeficijentom kv, treba
razmotriti za sljedeće slučajeve (slika 5.7):
Slika 5.7 Oslabljenje nosača na ležaju – kosa redukcija visine presjeka: a) koso zasijecanje
opterećenog ruba, b) koso zasijecanje neopterećenog ruba
kn
k v ,90 = (5.6.8.b)
x 1
h ⋅ α ⋅ (1 − α) + 0,8 ⋅ ⋅ − α2
h α
kv,90 koeficijent oblika oslabljenja za slučaj redukcije pod pravim kutom (stepenasta
redukcija)
1,1 ⋅ i1,5
ki = 1+ (5.6.8.c)
h
ki koeficijent oblika oslabljenja za slučaj kose redukcije na ležaju
5.6.9 Torzija
Dokaz nosivosti poprečnog presjeka elementa izloženog torzijskom naprezanju potrebno je provesti
prema sljedećem izrazu:
Prema općim postavkama teorije elastičnosti, ovisno o obliku poprečnog presjeka, najveća torzijska
naprezanja odreñuju se kao:
2 ⋅ M tor ,d
τ tor ,d = za kružne poprečne presjeke radijusa (r)
π ⋅r3
M tor,d
τ tor ,d = za pravokutne presjeke dimenzija (b/h)
α ⋅ h ⋅ b2
α koeficijent ovisan o odnosu dimenzija (h / b) pravokutnog poprečnog
presjeka (tablica 5.15 – prema Timošenku)
M tor ,d projektna (proračunska) vrijednost momenta torzije
h/b 1,00 1,50 1,75 2,00 2,50 3,00 4,00 6,00 8,00 10,00 ∞
α 0,208 0,231 0,239 0,246 0,258 0,267 0,282 0,299 0,307 0,313 0,330
Zajedničko djelovanje posmičnog i torzijskog naprezanja u nekom presjeku relativno je rijedak slučaj
u drvenim konstrukcijama, ali je u takvoj projektnoj situaciji dokaz nosivosti presjeka moguće provesti
prema izrazu:
2
τ tor ,d τ v,d
+ ≤ 1,0 (5.6.10.a)
f tor ,d f
v,d
f tor,d ≥ f v ,d
Zajedničko djelovanje vlaka paralelno s vlaknima i savijanja predmnijeva linearan interakcijski odnos
u kojem komponente kombiniranog naprezanja djeluju u punom iznosu, a njihovi se pojedinačni
doprinosi zbrajaju (superpozicija naprezanja, prema poglavljima 5.6.1 i 5.6.6).
U slučaju dvoosnog savijanja poprečnog presjeka samo jedna od komponenata naprezanja djeluje
punim intenzitetom, a druga se obavezno korigira koeficijentom utjecaja oblika presjeka, km.
Dokaz nosivosti mjerodavnog presjeka izloženog zajedničkom djelovanju vlaka paralelno s vlakancima i
savijanja sadrži sljedeće uvjete:
5.6.12 Zajedničko djelovanje tlaka paralelno s vlakancima i savijanja – bez dokaza stabilnosti
Za svaki presjek izložen zajedničkom djelovanju tlaka paralelno s vlakancima i savijanja prethodno
se mora utvrditi postoji li mogućnost izvijanja u ravnini, kao i bočnog izvijanja. Ako presjek nema
izražen i dodatni problem stabilnosti, dokaz nosivosti za zajedničko djelovanje tlaka paralelno s
vlakancima i savijanja uvažava nelinearan interakcijski odnos pojedinačnih komponenti naprezanja.
Nelinearnost se zasniva na činjenici da presjek ima mogućnost plastifikacije u tlačnoj zoni, pa tlačna
naprezanja ne ulaze u izraz za kontrolu nosivosti s punom vrijednošću. Dokaz nosivosti propisuje
sljedeće uvjete koje obavezno treba ispuniti (prema 5.6.3 i 5.6.6):
2
σ c,0,d σ σ
+ m,y,d + k m ⋅ m,z,d ≤ 1,0 (5.6.12.a)
f fm,y,d fm,z,d
c,0,d
2
σ c,0,d σ σ
+ k m ⋅ m,y,d + m,z,d ≤ 1,0 (5.6.12.b)
f f fm,z,d
c,0,d m,y,d
U slučaju dvoosno savijanog poprečnog presjeka samo jedna komponenta naprezanja djeluje punim
intenzitetom, a druga se druga korigira koeficijentom utjecaja oblika presjeka, km.
Kontrola nosivosti poprečnog presjeka elementa naprezanog na tlak paralelno s vlakancima, koji
pritom ima i izraženu mogućnost izvijanja, obavezno u sebi treba sadržavati i dokaz stabilnosti. Za
takve tlačne elemente, naime, moraju se uzeti u obzir i dodatna naprezanja od savijanja (po teoriji II.
reda) koja su posljedica početnih imperfekcija (nesavršenosti), zakrivljenja (početnih ekscentriciteta)
ili deformacija (prouzročenih progiba).
Dokaz nosivosti i stabilnosti sadrži tako sljedeće uvjete koje treba ispuniti:
Provjeru izvijanja potrebno je načiniti za pravce obiju glavnih osi tromosti presjeka. Savijanju oko
jače osi presjeka (y) odgovara izvijanje u smjeru osi (z) presjeka (koeficijent izvijanja kc,y). Savijanju
oko slabije osi presjeka z odgovara izvijanje u smjeru osi y presjeka (koeficijent izvijanja kc,z).
(
k y = 0,5 ⋅ 1 + β c ⋅ (λ rel,y − 0,5) + λ2rel,y ) (5.7.1.e)
EC5 uvažava kapacitet rada drva u pravcu vlakanaca pri plastičnim deformacijama što omogućava
veću nosivost presjeka u području proračunske vitkosti 30 < λ ≤ 80. Za λ ≤ 30 vrijedi λrel ≤ 0,5 i kc = 1
pa dokaz stabilnosti nije potreban, a kontrola nosivosti presjeka provodi se prema uvjetima danim u
izrazu 5.6.3 (tlak paralelno s vlakancima bez izvijanja).
Relativnu vitkost λrel treba utvrditi za obje glavne osi presjeka kao:
fc,0,k fc,0,k
λ rel,y = = λy ⋅ (5.7.1.g)
σ c,crit,y π 2 ⋅ E 0,05
fc,0,k fc,0,k
λ rel,z = = λz ⋅ (5.7.1.h)
σ c,crit,z π ⋅ E 0,05
2
Vrijednosti kritičnog naprezanja tlaka paralelno s vlakancima odreñuju se za obje osi presjeka kao:
π2 ⋅ E0,05
σc,crit,y = (5.7.1.i)
λ2y
π2 ⋅ E0,05
σc,crit,z = (5.7.1.j)
λ2z
S obzirom na glavne osi tromosti poprečnog presjeka, prema izrazu 5.7.2.a i poglavlju 5.6.6, slijedi:
σ m,y,d σ m,z,d
+ km ⋅ ≤1 (5.7.2.b)
k crit,y ⋅ fm,y,d k crit,z ⋅ fm,z,d
σ m,y,d σ m,z,d
km ⋅ + ≤1 (5.7.2.c)
k crit,y ⋅ fm,y,d k crit,z ⋅ fm,z,d
kcrit koeficijent redukcije projektne vrijednosti čvrstoće savijanja kojim se uvažava utjecaj
bočnog izvijanja
π ⋅ b2 ⋅ E0,05
σm,crit = ⋅ G0,mean E0,mean (5.7.2.e)
lef ⋅ h
Pritom je lef djelotvorna duljina bočnog izvijanja nosača (u mm) čiju vrijednost odreñuje
razmak bočnih ukrućenja nosača, različit za vertikalna djelovanja (savijanje u ravnini ele-
menta) i poprečna ili horizontalna djelovanja (savijanje izvan ravnine elementa).
lef = a za vertikalna djelovanja koja presjek bočno izvijaju (prevrtanje), lef odgovara
razmaku poprečnih pridržanja nosača (raspon polja stabilizacijskog veza)
lef = ls ≈ l za horizontalna djelovanja koja prihvaća stabilizacijski vez (rešetkasta stru-
ktura u kojoj je glavni nosač pojasni element), lef označava razmak viličastih
ukrućenja na ležajevima nosača (istovremeno su to i ležajevi rešetkastog
sustava stabilizacijskog veza) izmeñu kojih nosač nije bočno ukrućen.
Za nosače s početnim bočnim odstupanjem od ravnosti, vrijednost koeficijenta bočnog izvijanja kcrit,
ovisi o relativnoj vitkosti presjeka pri savijanju, λrel,m i treba ga odrediti prema sljedećem izrazu:
1 za λ rel,m ≤ 0,75
k crit = 1,56 − 0,75 ⋅ λ rel,m za 0,75 < λ rel,m ≤ 1,4 (5.7.2.f – h)
1 λ2rel,m za λ rel,m > 1,4
Za nosače čije je bočno izvijanje uzduž raspona spriječeno na pritisnutoj strani njihova presjeka, kao
i onda kad su im na ležajevima spriječene torzione rotacije, koeficijent bočnog izvijanja prouzročenog
savijanjem ima jediničnu vrijednost:
kcrit = 1
Kad je element konstrukcije naprezan zajedničkim djelovanjem savijanja i tlaka paralelno s vlaknima
tako da je utvrñena mogućnost gubitka ravnoteže njegova presjeka zbog izvijanja u ravnini i izvijanja
izvan ravnine (bočno izvijanje), dokaz nosivosti presjeka mora sadržavati i provjeru stabilnosti u obje
ravnine izvijanja. Zahtjevi koje pritom treba ispuniti jesu sljedeći:
Dokaz stabilnosti provodi se prema teoriji II. reda jer se dodatna naprezanja prouzročena početnim
imperfekcijama materijala i geometrije moraju uzeti u obzir pri odreñivanju vrijednosti č vrstoć a
mjerodavnih za dimenzioniranje (projektne ili proračunske vrijednosti čvrstoća). Ekscentricitet ili odstu-
panje geometrijske osi od elastičnog težišta poprečnog presjeka projektiranog i izvedenog konstruk-
tivnog sustava može istovremeno biti posljedica nehomogenosti i imperfekcija materijala (strukturalne
nesavršenosti), pa linearna analiza II. reda, vodeć i pritom računa o poč etnim nesavršenostima,
simulira utjecaj stvarnih imperfekcija na nosivost i stabilnost presjeka.
Teorija II. reda predmnijeva proračun statičkih utjecaja (dodatni momenti savijanja) prouzročenih
dodavanjem početnih imperfekcija na nedeformirani sustav, te interaktivnu analizu time pobuñenih
elastičnih deformacija.
Prednosti teorije II. reda su sljedeće:
− nije potrebno odreñivanje kritičnih naprezanja (proračun koeficijenata kc,y, kc,z, kcrit)
− nije potreban proračun srednjih sila koje se, prouzročene imperfekcijama, izvijanjem u ravnini i
bočnim izvijanjem (izbočavanjem), pojavljuju u spojnim sredstvima
− nije potrebno odreñivanje sila stabilizacije sustava pod uvjetom da je prethodno napravljena
trodimenzionalna simulacija grupe okvira i lukova