1.

0 KINEMATIKA VIBRACIJA
1.1 Periodičke vibracije
Periodičke vibracije se mogu definirati kao oscilatorno gibanje čestice ili tijela oko referentnog položaja, koje se
ponavlja nakon određenog vremenskog intervala.
Najjednostavniji oblik periodičkih vibracija je čisti harmonički (sinusoidalni), prikazan na gornjem dijagramu slike
1. Slijedeći, kompliciraniji oblik vibracija je samo periodička funkcija (nije i harmonička), prikazana na donjem
dijagramu slike 1.

Sl. 1 - Harmonička i periodička funkcija

Na gornjem dijagramu slike 1 označena je veličina X o, odnosno najveći iznos pomaka x, koja se naziva
amplitudom vibracija. Period T mjeri se obično u sekundama a njegova recipročna vrijednost naziva se
frekvencijom ( f ). Harmoničko gibanje, prikazano na gornjem dijagramu slike 1, može se opisati izrazom:
x  X0  sin t
gdje su: x - trenutni pomak u funkciji vremena x = f(t)
Xo - amplituda (najveća vrijednost) pomaka
 - kružna frekvencija
t - vrijeme
Međusobni odnosi perioda T, frekvencije f i kružne frekvencije  opisuju se izrazima:
1 2 1  2
T  s  s  f  Hz  Hz    rad  2 f rad
f  T 2 T
Za opis harmoničkih (sinusoidalnih) vibracija vrlo je korisna veličina amplitude X o. Ako se radi o neharmoničkim
periodičkim vibracijama (donji dijagram na slici 1), postoji nekoliko veličina koje daju dovoljno informacija o
iznosu tih vibracija ukoliko nas ne interesira vremenska forma vibracija (vibracije u funkciji vremena - time
history). Te su veličine označene na slici 2.

Sl. 2. - Veličine koje opisuju periodičke vibracije

Str. 2 od 41
Na slici 2 označene su slijedeće veličine:
XAvg - Srednja apsolutna vrijednost (Average absolute value), opisana izrazom:
T
1
X Avg   x (t) dt
T0

XRMS - Srednja efektivna vrijednost (Root Mean Sqare value), opisana izrazom:
T
1 2
XRMS 
T0 
x (t) dt

Xp - Vršna vrijednost (Peak value)

Xp-p - Razlika vršnih vrijednosti (Peak-to-Peak value)
Za opis periodičkih vibracija važne su još dvije bezdimenzionalne značajke, koje se izvode iz do sada navedenih
veličina:
Ff - faktor oblika (form-factor), opisan izrazom:
XRMS
Ff 
XAvg

Fc - faktor nadvišenja (crest-factor), opisan izrazom:

Xp
Fc 
XRMS

1.2 Vremenska i frekvencijska domena

Određivanjem vršne vrijednosti, razlike vršnih vrijednosti, srednje i srednje efektivne vrijednosti, te faktora oblika
i nadvišenja, dobiva se već prilična količina informacija o prirodi vibracijske pojave (što će biti opisano u
slijedećim poglavljima). Ipak, na osnovu tih informacija praktički je nemoguće donijeti zaključke o različitim
efektima koje vibracije mogu izazvati u složenim povezanim elementima konstrukcije, pa iz tog razloga treba
primijeniti ostale načine opisa dinamičkih pojava.
U poglavlju 1.1 sve što se odnosilo na vibracije prikazano je pomoću vremenske forme (time history), odnosno
vibracije su prikazane kao funkcija vremena, tj. u vremenskoj domeni (time domain). Kao najčešća, a
istovremeno najrazvijenija i jedna od "najmoćnijih" metoda za opis i analizu dinamičkih pojava upotrebljava se
frekvencijska analiza (frequency analysis), u kojoj su vibracije prikazane kao funkcija frekvencije, tj, u
frekvencijskoj domeni (frequency domain).
Metoda frekvencijske analize bazirana je na matematičkom teoremu kojeg je prvi formulirao Fourier, a prema
kojem se svaka periodička krivulja, bez obzira koliko bila komplicirana dade prikazati kao kombinacija čisto
sinusoidalnih krivulja sa harmonički povezanim frekvencijama, što je prikazano slijedećim izrazom:

f (t)  X0  X1 sint  1   X 2 sin2t  2   ...  Xn sinnt  n 

gdje je: Xo - srednja vrijednost ukupne funkcije (DC-offset)
X1,X2...Xn - amplitude pojednih sinusoida
 - kružna frekvencija prvog harmonika
1,2...n - fazni kut pomaka dotičnog harmonika
Primjeri ovakvog prikaza dinamičkih pojava dani su na slikama 3, 4 i 5.
Na slici 3 a) dan je prikaz dinamičke pojave sinusoidalnog oblika (čista harmonička funkcija) u vremenskoj, a na
slici 3 b) u frekvencijskoj domeni. Sinusoida u vremenskoj preslikava se u jedan istaknuti vršak (peak) u
frekvencijskoj domeni. Ovakav se prikaz naziva frekvencijski spektar (frequency spectrum).

Str. 3 od 41
 a) b)
Sl. 3 - Prikaz dinamičke pojave sinusoidalne funkcijeu vremenskoj i frekvencijskoj domeni
Na slici 4 dani su prikazi periodičke funkcije vibracija koje su tipične za cilindar motora s unutrašnjim
sagorijevanjem. Ovakva periodička funkcija dade se rastaviti na dvije harmoničke funkcije (sinusoide) različitih
amplituda i pomaknutih u fazi, kao što je prikazano na slici 4 a), što se u spektru (prikaz funkcije u frekvencijskoj
domeni na slici 4 b), preslikava u dva vrška na različitim frekvencijama različitih amplituda, koje odgovaraju
periodima i amplitudama sinusoida sa slike 4 a).

a) b)
Sl. 4 - Prikaz vibracija tipičnih za cilindar motora s unutarnjim sagorijevanjem u vremenskoj i frekvencijskoj
domeni
Na slici 5 dan je primjer rastava signala pravokutnog oblika (square wave) na harmoničke funkcije. Što je veći
broj sinusoida kojima je osnovni signal opisan, veća je i točnost aproksimacije osnovnog signala.

a) b)
Sl. 5 - Prikaz signala pravokutnog oblika u vremenskoj a) i frekvencijskoj b) domeni

Većina složenih instrumenata za analizu vibracija i dinamičkih pojava uopće (spectrum analyzer, dynamic
analyzer) koristi danas kao osnovni postupak analize tzv, brzu Fourierovu transformaciju (Fast Fourier
Transformation), skraćeno FFT. Tim postupkom je na temelju ograničenog uzorka signala u vremenskoj domeni
moguće dobiti njegov pouzdan opis u frekvencijskoj domeni.

Str. 4 od 41
Postoje zapravo dvije grupe ovakvih analizatora, koji se u praksi najčešće nazivaju FFT-analizatorima (FFT-
analyzer). To su analizatori koji provode jednokalnalnu FFT-analizu (single-channel FFT analysis) i koji mogu
obrađivati samo jedan signal te analizatori kojima je moguće provoditi dvokanalnu FFT-analizu (dual-channel
FFT analysis). Dvokanalnim analizatorima obrađuju se dva signala istovremeno, pa se, osim spektara za svaki
od signala mogu dobiti i podaci o međusobnim fazno-frekvencijskim odnosima tih signala. Na bazi postupaka
dvokanalne FFT-analize u novije su vrijeme razvijeni i višekanlni (četvero-kanalni i osmero-kanalni) analizatori.

1.3 Vibracijski pomak, brzina i ubrzanje

U dosadašnjim poglavljima sa pojmom vibracija povezivan je samo pomak, odnosno vibracijski pomak (vibrational
displacement). U propisima i metodama analize susrećemo se također i sa pojmovima vibracijske (titrajne) brzine
(vibrational velocity) i ubrzanja (vibrational acceleration). Svi ti pojmovi se odnose na različite opise iste fizikalne pojave,
i podjednako su važni u području analize vibracija. Različitost informacija dobivenih pomoću ta tri prikaza iste pojave
najbolje se može pokazati na primjerima danim na slikama 6, 7 i 8, na kojima su dana ubrzanja, brzine i pomaci periodičkih
vibracija u vremenskoj i frekvencijskoj domeni.

Sl. 6 - Vibracijska ubrzanja, vremenska i frekvencijska domena

Sl. 7 - Vibracijska brzina, vremenska i frekvencijska domena

Sl. 8 - Vibracijski pomak, vremenska i frekvencijska domena

Str. 5 od 41
Iz dijagrama na slikama 6, 7 i 8 očito je da su i u vremenskoj formi i u spektru vibracijskih ubrzanja vidljive
amplitude ubrzanja na višim frekvencijama, koje su manje istaknute kada se pretvore u vibracijsku brzinu, a
gotovo neprimjetne u dijagramima koji se odnose na vibracijski pomak, što znači da prilikom mjerenja i analize
vibracija trebamo odrediti koje područje frekvencija je važno i koju od ovih veličina treba mjeriti i analizirati.
Uobičajene oznake za vibracijsko ubrzanje, brzinu i pomak su:
- vibracijsko ubrzanje oznaka a ili x" (acceleration)
- vibracijska brzina oznaka v ili x' (velocity)
- vibracijski pomak oznaka s ili x (displacement)
U tablici 1 dani su izrazi prema kojima se provodi konverzija ovih veličina u vremenskoj i frekvencijskoj domeni.

Vremenska domena Frekvencijska domena

a (t) v (t) s (t) a () v () s ()
a dv d 2s   v 2  s
dt dt 2
 s
 a dt
v ds a
dt 

  a dt  dt  v dt
s a v
2 
Tablica 1
Iz ovih izraza očito je da je nije moguće direktno pretvaranje brojčanih podataka jedne veličine u drugu, osim ako
nije sigurno da se brojčani podatak (npr efektivna vrijednost pomaka) ne odnosi isključivo na jednu frekvenciju.
Isto tako, iz ovih izraza slijedi da kada se i provodi konverzija jedne u drugu veličinu, njihove će vremenske
forme na jednoj frekvenciji kasniti u fazi jedna za drugom. Razlika u fazi između ubrzanja i brzine, te između
brzine i pomaka je 90o, a razlika u fazi između ubrzanja i pomaka je 180o. To se lako pokazuje na primjeru
pomaka na jednoj frekvenciji :
s(t)  X  sint 
d s(t)  
v( t )     X  cost     X  sin t  
dt  2
d2s(t)
a(t)   2  X  sint   2  X  sint   
dt 2
Na slici 9 prikazani su grafički vremenske forme pomaka, brzine i ubrzanja sa označenim razlikama u
amplitudama i fazama.

Sl. 9 - Vremenske forme pomaka, brzine i ubrzanja na istoj frekvenciji

Za svaku od ovih veličina u upotrebi su tipične mjerne jedinice kako u internacionalnom, tako i u anglo-
saksonskom sustavu mjera. U tablici 2 dane su mjerne jedinice za pojedine od navedenih veličina. Na prvom
mjestu u tablici je uvijek veličina koja je najčešće u uporabi.
Internacionalni sustav mjera Anglo-saksonski sustav mjera
Ubrzanje m/s2 - metara u sekundi na kvadrat in/s2 - incha u sekundi na kvadrat
a (cm/s2, mm/s2) (mils/s2)
g - gravitacija = 9,81 m/s2 g - gravitacija
Brzina mm/s - milimetara u sekundi in/s - incha u sekundi
v (cm/s, m/s) (mils/s)
Pomak m - mikrometara (mikrona) mil - 0.001 inch = 25.399 m
s (mm)
Tablica 2
Str. 6 od 41
Na temelju izraza iz tablice 1 i jedinica iz tablice 2, u tablici 3 dane su neke vrijednosti pomaka na nekim
frekvencijama pretvorene u brzinu i ubrzanje.
f  s s v a a
[Hz] [rad] [m] [mil] [mm/s] [m/s2] [g]
1 6.28 0.01 0.0000 0.0000
3 18.84 0.02 0.0004 0.0000
5 31.4 0.03 0.0010 0.0001
10 62.8 0.06 0.0039 0.0004
12.5 78.5 0.08 0.0062 0.0006
25 157 0.16 0.0246 0.0025
50 314 1 0.0394 0.31 0.0986 0.0101
100 628 0.63 0.3942 0.0402
150 942 0.94 0.8873 0.0905
200 1256 1.26 1.577 0.1608
250 1570 1.57 2.464 0.2513
500 3140 3.14 9.86 1.0051
1000 6280 6.28 39.43 4.0202
5000 31400 31.40 985.96 100.50

Tablica 3

1.4 Prikaz vibracija u frekvencijskoj domeni

Spektri na slikama u poglavlju 1 do sada su svi dani u tzv. lin-lin prikazu, gdje su skale i na apscisi i na ordinati u
linearnom mjerilu. U prikazima u frekvencijskoj domeni uobičajeni su i log-lin i log-log prikazi. Kod log-lin prikaza,
skala ordinate (amplituda) dana je u logaritamskom a skala apscise (frekvencija) u linearnom mjerilu, dok su kod
log-log prikaza skale obih koordinatnih osi u logaritamskom mjerilu. Log-lin prikaz koristan je u slučaju kada se
žele bolje razlučiti, odnosno istaknuti neke frekvencije koje nisu dovoljno raspoznatljive i lin-lin prikazu, a log-log
prikaz se koristi kada se žele bolje istaknuti amplitude vibracija na nižim frekvencijama. Primjera radi na slici 10
dan je spektar sa slike 8 (spektar pomaka, na kojem su više frekvencije slabo raspoznatljive) u log-lin i log-log
prikazu.

a) Log-lin prikaz b) Log-log prikaz

Sl. 10 - Spektri sa slike 8 u log-lin i log-log prikazu
Osim ovih prikaza, kao mjerilo amplitude vibracija česta je i jedinica decibel (oznaka dB). Decibel je uveden kao
usporedbena logaritamska jedinica i može se koristiti za kvantificiranje i ubrzanja i brzina i pomaka. Decibel je
definiran izrazom:
X
n dB  20  log
XR
gdje su: X - mjerena veličina
XR - referentna veličina
Prikaz u decibelima je zapravo prikaz sa logaritamskim mjerilom na ordinati, ali je podesniji zbog bolje
preglednosti, što je vidljivo na slici 11, gdje je spektar sa slike 7 dan sa logaritamskom skalom i skalom u
decibelima na ordinati.

Str. 7 od 41
 a) Log-lin prikaz b) Prikaz u decibelima
Sl. 11 - Spektri sa slike 7 u log-lin prikazu i prikazu u decibelima
Slijedeća prednost prikaza u decibelima je i preglednost mjerenih veličina u širokom rasponu, kako slijedi:
- 0 dB X = XR
- 6 dB X =  2  XR
- 10 dB X =  3. 16  XR
- 20 dB X = 10  XR
- 30 dB X =  31. 6  XR
- 40 dB X = 100  XR
- 50 dB X =  316  XR
- 60 dB X = 1000  XR itd.

1.5 Slučajne vibracije

Slučajne vibracije (random vibrations) mogu se opisati kao vibracijski procesi pri kojima se čestice koje vibriraju
ponašaju prema nepravilnim zakonima gibanja kod kojih se ciklusi gibanja nikad u potpunosti ne ponavljaju. Na
slici 12 dan je primjer vremenske forme slučajnih vibracija.

Sl. 12 - Vremenska forma slučajnih vibracija

Metode analize ovakvih pojava različite su od metoda analize opisanih do sada u ovom poglavlju, jer, da bi se
točno opisale slučajne vibracije, trebalo bi, teoretski, analizirati njihovu vremensku formu tijekom beskonačnog
vremenskog perioda. Naime, prikaz u frekvencijskoj domeni ne daje u slučaju ovakvih vibracija informaciju kao
kod periodičkih vibracija gdje su izražene frekvencije istaknuti vršci (peak) u spektru. Spektar vibracija sa slike
12 dan je na slici 13 a). On je ujednačen, a za dovoljnu dužinu analiziranog uzorka pretvorio bi se u ravnu crtu. Iz
tog se razloga za analizu slučajnih vibracija primijenjuju statističke metode analize. Jedna od najjednostavnijih je
histogram (histogram), koji je za valni oblik vibracija sa slike 12 dan na slici 13 b). Histogram pokazuje postotnu
učestalostost pojave (na ordinati) određenih pojasa amplituda (na apscisi) u vremenskoj formi slučajnih vibracija.

Str. 8 od 41
 a) Spektar slučajnih vibracija b) Histogram slučajnih vibracija
Sl. 13 - Primjeri analize slučajnih vibracija
Osim histograma, pri analizi slučajnih vibracija primijenjuje se i funkcija gustoće vjerojatnosti p(x) (probability
density), kojom se dobiva distribucija vjerojatnosti pojave vibracija određenog pojasa amplituda.

1.6 Prijelazne pojave i udari

Prijelazne pojave (transient) su one koje se bitno mijenjaju tijekom vremena. One mogu trajati kraći (npr.
promijenjive vibracije tijekom zaleta asinkronog motora) ili dulji vremenski period (npr. ubrzavanje rotora
turboagregata). Tipična prijelazna pojava je npr. sinusni signal kojem se frekvencija mijenja tijekom vremena
(sine sweep), vremenska forma kojega je dana na slici 14.

Sl. 14 - Vremenska forma sinusoide linearno promijenjive frekvencije

Ovakva prijelazna pojava često se koristi kod ispitivanja otpornosti komponenti, konstrukcija i uređaja na
vibracije kao uzbuda na vibracionim pobuđivačima (vibration exciter). Mjerenjem odziva na ovakvu uzbudu lako
je utvrditi vlasite frekvencije ispitivanog uređaja (v. pog. 2.2).
Jedna od prijelaznih pojava, slična upravo opisanoj, prisutna je praktički svakodnevno u elektromotornim
pogonima. To je promjena uzbudne sile, nastale uslijed ostatne neuravno-teženosti rotora stroja tijekom zaleta.
Kod ove pojave je promjena frekvencije približno jednolika, ali amplituda uzbudne sile se povećava sa
kvadratom obodne brzine (v. pog. 2.2). Na slici 15 dana je vremenska forma promjene uzbudne sile tijekom
zaleta.

Sl. 15 - Vremenska forma promjene uzbudne sile tijekom zaleta rotacionog stroja

Str. 9 od 41
Udari su jednokratne pojave kratkog vremenskog trajanja (izazvani npr. padom dijela opreme na pod,
eksplozijom i sl.). Jedna od karakteristika udara koja je ilustrirana na slici 16, na kojoj je dana vremenska forma
(a) i spektar (b) tipičnog udara polusinusnog oblika, često se koristi u ispitivanjima vibracija za određivanje
vlastitih frekvencija konstrukcije i to pogotovo na terenu (odnosno u pogonu), gdje je nemoguće provesti
ispitivanje izlaganjem konstrukcije djelovanju uzbude sinusne forme promjenjive amplitude (v.sl. 14).

a) Vremenska forma b) Spektar

Sl. 16 Vremenska forma i spektar polusinusnog udara
Kao što je iz spektra vidljivo, ovakav udar pobuđuje ispitivanu konstrukciju na titranje na svim frekvencijama do
frekvencije koja zavisi o trajanju udara (T). Odziv konstrukcije će biti pojačan na vlastitim frekvencijama
konstrukcije (v. pod. 2.2), mjerenjem kojih se dobiva jedan od osnovnih parametara analize vibracija. Ovaj tip
ispitivanja bit će detaljno objašnjen u slijedećim poglavljima.

2.0 DINAMIKA VIBRACIJSKIH SUSTAVA

2.1 Svojstva vibracijskih sustava
Osnovna svojstva vibracijskih sustava su:
- masa (mass)
- krutost (stiffness)
- prigušenje (damping)
Najjednostavniji vibracijski sustav, koji se sastoji od po jednog elementa mase, krutosti i prigušenja dan je
shematski na slici 17. Takav se sustav naziva sustav s jednim stupnjem slobode (single degree-of-freedom
system), pošto se sastoji od jedne mase, koja se giba u smjeru samo jedne osi, a opisan je jednom
diferencijalnom jednađbom drugog reda.

Sl. 17 - Vibracijski sustav s jednim stupnjem slobode

Diferencijalna jednađba kojom je opisan ovakav sustav je slijedeća:

d2 x dx
m 2
 c   k  x  F( t )
dt dt
gdje su: m - masa
c - koeficijent prigušenja
k - koeficijent krutosti
F(t) - uzbuda (vanjska sila)
x - pomak (odziv)

Str. 10 od 41
Gibanje vibracijskog sustava (pomak x) izloženog djelovanju uzbude (excitation) naziva se odziv sustava
(response). Svi članovi prethodne jednađbe svedeni su na dimenziju sile.
Vibracijsko ubrzanje mase proizvodi silu proporcionalnu umnošku mase i ubrzanja, pa je u jednađbi masa
množena drugom derivacijom pomaka (ubrzanjem). Sila koja nastaje kao posljedica prigušenja sustava uvijek
zavisi o vibracijskoj brzini i u gornjoj jednađbi je prigušenje množeno s prvom derivacijom pomaka (brzinom). U
gornjoj jednađbi je pretpostavljeno da je prigušenje proprcionalno vibracijskoj brzini (vrijednost prigušenja
c=konstanta), što ponekad nije slučaj, pogotovo kod hidrauličkih amortizera koji uglavnom imaju nelinearnu
karakteristiku prigušenje-brzina. Sila koja nastaje kao posljedica krutosti proporcionalna je pomaku. Koeficijent
krutosti (k) je moguće najzornije opisati kao konstantu opruge kod koje je sila kojom je potrebno stlačiti oprugu
jednaka umnošku željenog progiba opruge (pomaka) i konstante opruge (krutosti k). Gornju jednađbu bi, dakle
bilo moguće napisati i kao:
m  a ( t )  c  v ( t )  k  s( t )  F ( t )
gdje su a (ubrzanje), v (brzina) i s (pomak) vezani relacijama navedenim u tablici 1.
Na slici 18, na primjeru jednog elastično ovješenog elektromotora, prikazana je distribucija opisanih svojstava na
realnom objektu.

Krutost i prigušenje ležajnog štita

F(t)
Uzbudna sila

Krutost i prigušenje ležaja

Krutost i prigušenje elastičnog ovješenja

Sl 18 - Distribucija svojstava krutosti i prigušenja na elektromotoru

Na slici 18 uzbudna sila je posljedica ostatne neuravnoteženosti rotora, što je slučaj kod svih rotacionih strojeva.
Ležaj ima svoja svojstva krutosti i prigušenja, pri čemu je kod kotrljajućih ležajeva krutost velika a prigušenje
zanemarivo malo, dok kod kliznih ležajeva i krutost i prigušenje moraju biti uzeti u obzir, a zavise o kvaliteti
uljnog filma. Slijedeća krutost i prigušenje se ponekad moraju uzeti kod ležajnog štita. Tu je najčešće (i to samo
kod "mekanih" štitova) pri analizi dovoljno uzeti u obzir krutost štita, koja, ako nije dovoljno velika (najčešće u
aksijalnom smjeru) zna biti uzrok vibracijskih problema. Krutost i prigušenje elastičnog ovješenja definira
prijenos vibracija na okolinu. Elastično ovješenje se najčešće izvodi pomoću opruga ili gumenih elemenata. Kod
elastičnog ovješenja izvedenog oprugama u obzir se uzima samo krutost, dok je prigušenje zanemarivo malo,
dok kod gumenih elemenata treba u obzir uzeti karakteristike i krutosti i prigušenja. Naravno, ovo nisu svi faktori
koji utječu na vibracijsko ponašanje elektromotora. Značajni utjecaj može imati i npr. tehnološka greška pri
paketiranju bilo rotora, bilo statora, pa se javljaju interakcije između osovine i rotorskog paketa odnosno kućišta
statora i statorskog paketa.
Kada se analiziraju torzijske vibracije, koje se javljaju prilikom brzih prijelaznih pojava na rotacionim strojevima
(npr. kratki spoj ili opozitno uključenje generatora) ili su normalna pojava u nekim režimima rada (npr. kod
diesel-motora) vrijedi slična jednađba kod koje je osnovna varijabla x (pomak) zamijenjena kutom (kutnim
pomakom) :

d2 d
I 2
 ct   k t    Mt t   I  (t)  c t  (t)  k t  (t)  Mt t 
dt dt
- moment inercije rotacione mase ( GD  4  I)
2
gdje su: I
ct - koeficijent torzijskog prigušenja
kt - koeficijent torzijske krutosti
Mt - uzbuda (torzijski moment)
 - kutni pomak
 - kutna brzina (prva derivacija kutnog pomaka)
 - kutno ubrzanje (druga derivacija kutnog pomaka)

Str. 11 od 41
2.2 Vlastita i rezonantna frekvencija vibracijskog sustava
Vlastita frekvencija (natural frequency) postoji kod svakog vibracijskog sustava. Kada se frekvencija uzbude
poklopi sa vlastitom frekvencijom vibracijskog sustava, međusobno se poništavaju inercijalne (posljedice masa
odnosno inercija) i elastične (posljedica krutosti) sile unutar sustava i djelovanju uzbude se "opire" samo sila
prigušenja. Ukoliko je prigušenje sustava malo, odziv (pomak kod translatornih, kutni pomak kod rotacionih
sustava) može biti višestruko pojačan. U tom slučaju ta se frekvencija naziva i rezonantna frekvencija (resonant
frequency) sustava, i kažemo da je sustav u rezonanciji (resonance).
Vibracijski sustav s jednim stupnjem slobode (v. sl. 17) ima jednu vlastitu frekvenciju. Na gornjem dijagramu
slike 19 dan je valni oblik uzbude (već spomenuti sine-sweep), a na donjem odziv sustava s jednim stupnjem
slobode.

Sl. 19 - Primjer rezonantnog odziva u vremenskoj domeni

Na donjem dijagramu slike 19 vidljivo je "rastitravanje" sustava kada se frekvencija uzbude poklopila sa
vlastitom frekvencijom sustava, odnosno kada je sustav "ušao u rezonanciju". Primjer takvog rastitravanja je
kritična brzina kod rotacijskih strojeva. Da je uzbuda bila samo na toj frekvenciji ili da je promjena frekvencije
uzbude bila sporija, rastitravanje sustava bilo bi još izraženije.
Očito je da su vlastite frekvencije jedan od najčešćih uzroka vibracijskih problema, jer svaki realni sustav ima
nekoliko izraženih vlastitih frekvencija i ako frekvencija uzbude u stacionarnoj radnoj točki pada u blizinu ili baš u
vlastitu frekvenciju, nekontrolirano povećanje vibracija je neminovno.
U frekvencijskoj domeni, upravo u cilju što jednostavnijeg i zornijeg prikaza vlastitih frekvencija sustava, koristi
se prikaz frekvencijskog odziva (frequency response) sustava. Sustav s jednim stupnjem slobode, možemo
opisati slijedećim izrazom:
X( f )  H( f )  F( f )
gdje su: X(f) - Fourierov transformat odziva
H(f) - kompleksna funkcija frekvencijskog odziva
F(t) - Fourierov transformat uzbude
Kompleksna funkcija frekvencijskog odziva daje informaciju i o apsolutnoj vrijednosti amplitude odziva
(pojačanje) i o faznom pomaku između odziva i uzbude. Ona se izračunava riješenjem jednađbe sustava
podvrgnutog uzbudi u obliku proizvoljne Fourirerove komponente:
d2 x dx
m  c   k  x  Fo  ei 2 ft
dt 2 dt
Riješenjem ove jednađbe dolazimo do izraza za funkciju frekvencijskog odziva:
f 1/ k
H   2
 fo  f 1 f
1     i    
 fo  Q  fo 

Str. 12 od 41
gdje su: fo - vlastita frekvencija sustava ( f  1 k )

2
o
m
Q - mjerilo prigušenja sustava ( Q  1  k  m)
c
Na slici 20 dane su amplitudna i fazna karaktersitika sustava s jednim stupnjem slobode, čiji je odziv u
vremenskoj domeni prikazan na slici 19.

Sl. 20 - Amplitudna i fazna karakteristika sustava s jednim stupnjem slobode

Na dijagramu amplitudne karakteristike označene su -3 dB točke iz kojih se određuje mjerilo prigušenja sustava
Q, zvano još i faktor kvalitete (quality factor) sustava. On se određuje tako da se odredi širina pojasa f između
točaka gdje paralela s apscisom povučena na amplitudi odziva na vlastitoj frekvenciji podijeljenoj s 2 siječe
krivulju amplitudne karakteristike. Iz toga slijedi faktor Q:
fo
Q 
f
Iz fazne karakteristike sustava vidljivo je da se prolazom kroz rezonantnu frekvenciju pomiče faza (mijenja fazni
kut) između odziva i uzbude za 90o.
U stvarnosti praktički ne postoje sustavi s jednim stupnjem slobode, tj. svi sustavi imaju više stupnjeva slobode
(multi-degree-of-freedom system) i više vlastitih frekvencija. Na slici 21 prikazana je usporedba odziva sustava s
jednim i sa tri stupnja slobode. Odziv sustava dan je kvalitativno u frekvencijskoj domeni.

Sl. 21 - Vlastite frekvencije sustava s jednim i sa tri stupnja slobode

Vlastite frekvencije sustava zavise isključivo o svojstvima sustava, a kako promjena svojstava (masa,
prigušenje, krutost) utječe na vlastite frekvencije i uopće na odziv sustava, opisano je u poglavlju 2.3.

Str. 13 od 41
2.3 Utjecaj promjene dinamičkih svojstava na odziv vibracijskog sustava
Vlastite frekvencije i oblik odziva vibracijskog sustava zavise o dinamičkim svojstvima (masa, prigušenje,
krutost). Kakav je utjecaj promjene tih svojstava, prikazano je na slikama 22 do 28 na kojima su dani odzivi
sustava s jednim stupnjem slobode s variranjem dinamičkih svojstava, podvrgnutih djelovanju iste impulsne
uzbude.
m = M
c = C
k = K

Sl. 22 - Odziv vibracijskog sustava na impulsnu uzbudu

m = 2M
c = C
k = K

Sl. 23 - Odziv vibracijskog sustava, povećanje mase

m = M/2
c = C
k = K

Sl. 24 - Odziv vibracijskog sustava, smanjenje mase

m = M
c = 2C
k = K

Sl. 25 - Odziv vibracijskog sustava, povećanje prigušenja

m = M
c = C/2
k = K

Sl. 26 - Odziv vibracijskog sustava, smanjenje prigušenja

Str. 14 od 41
 m = M
c = C
k = 2K

Sl. 27 - Odziv vibracijskog sustava, povećanje krutosti

m = M
c = C
k = K/2

Sl. 28 - Odziv vibracijskog sustava, smanjenje krutosti

Podvrgnut djelovanju impulsne uzbude sustav istitrava na vlastitoj frekvenciji. Povećanjem mase smanjuju se
amplituda i vlastita frekvencija sustava. Trajanje istitravanja se povećava. Smanjenjem mase, povećavaju se
amplituda i vlastita frekvencija sustava, ali je trajanje istitravanja kraće. Povećanjem prigušenja smanjuje se
amplituda odziva na vlastitoj frekvenciji, koja se ne mijenja, a trajanje istitravanja se smanjuje. Smanjenjem
prigušenja povećava se amplituda odziva, vlastita frekvencija ostaje ista, a trajanje istitravanja se produžuje.
Povećanjem krutosti smanjuje se amplituda odziva sustava, povećava se vlastita frekvencija, a trajanje
istitravanja ostaje isto. Smanjenjem krutosti povećava se amplituda odziva, smanjuje se vlastita frekvencija, a
trajanje istitravanja ostaje isto.
Ovi utjecaji su isto tako vidljivi i na amplitudno-faznim karakteristikama istog sustava danim na sl. 29, 30 i 31.

m=2M

m=M

m=M/2
m=2M m=M m=M/2

Sl. 29 - Amplitudna i fazna karakteristika - promjena mase

c=2C
c=C/2
c=2C c=C

c=C

c=C/2

Sl. 30 - Amplitudna i fazna karakteristika - promjena prigušenja

k=K/2 k=K k=2K

k=K/2

k=K

k=2K

Sl. 31 - Amplitudna i fazna karakteristika - promjena krutosti

Str. 15 od 41
3.0 PROPISI I STANDARDI
3.1 Područja propisa i standarda
Iz područja nadzora vibracija u smjernicama, propisima i standardima definirane su mjerne veličine, mjerna
mjesta, granične vrijednosti i kriteriji za ocjene vibro-dinamičkog stanja. Propisi se odnose na dvije vrste mjernih
veličina:
- apsolutne vibracije kućišta ležaja
- relativne vibracije osovine prema kućištu ležaja
U tablici 4 dan je popis najvažnijih standarda koji se odnose na vibracije strojeva sa samo rotacijskim masama,
u tablici 5 popis standarda koji se odnose na ocjenu vibro-dinamičkog stanja turbo-strojeva na temelju mjerenja
relativnih vibracija osovine stroja prema kućištu ležaja, a u tablici 6 popis standarda koji se odnose na ocjenu
vibro-dinamičkog stanja turbo-strojeva na temelju mjerenja apsolutnih vibracija kućišta ležaja.

STANDARDI I SMJERNICE ZA OCJENU STANJA ROTACIJSKIH STROJEVA

Apsolutne vibracije kućišta ležaja Relativne vibracije osovine
Preuzimanje od Mjerenje u pogonu Preuzimanje od Mjerenje u pogonu
proizvođača proizvođača
VDI 2056, grupe K/M VDI 2056, sve grupe API 541 VDI 2059, listovi 1-5
ISO 2372/1974 kl. I-II ISO 2372/1974, API 546 ISO 7919-1
API 541 klase I-IV API 611 ISO/DIS 7919-2
API 546 DIN/ISO 3945 API 612 ISO/DIS 7919-3
API 617 ISO/DIS 7919-4
U RASPRAVI
ISO 2372-1 ISO 7919-5
ISO 2372-2
ISO 2372-3
Tablica 4

STANDARDI I SMJERNICE ZA OCJENU STANJA TURBOSTROJEVA

Relativne vibracije osovine
Parni turboagregati Plinski turboagregati Električni strojevi Turbokompresori
0,3MW <P< 50MW turbina <50 MW
VDI 2059-2 VDI 2059-4 VDI 2059-3 VDI 2059-3
ISO/DIS 7919-2 ISO/DIS 7919-4 ISO/DIS 7919-3 ISO/DIS 7919-3
API 541, API 546 API 611, API 612,
API 617
Tablica 5
STANDARDI I SMJERNICE ZA OCJENU STANJA TURBOSTROJEVA
Apsolutne vibracije kućišta ležaja
Parni turboagregati Plinski turboagregati Električni strojevi Turbokompresori
0,3MW <P< 50MW turbina <50 MW
VDI 2056, grupe G/T VDI 2056, grupe G/T VDI 2056, grupe G/T VDI 2056,
ISO 2372/1974, ISO 2372/1974, ISO 2372/1974, grupe G/T
klase III-IV klase III-IV klase III-IV ISO 2372/1974,
DIN/ISO 3945 DIN/ISO 3945 DIN/ISO 3945 klase III-IV
API 541, API 546 DIN/ISO 3945
U RASPRAVI
ISO 2372-2 ISO 2372-3 ISO 2372-3
Tablica 6

Svi propisi u pojedinim grupama su vrlo slični. Oni se, u evropskim standardima, uglavnom baziraju na
smjernicama VDI (VDI 2056 za ocjenu stanja na temelju mjerenja apsolutnih vibracija kućišta ležaja i VDI 2059
za ocjenu stanja na temelju mjerenja relativnih vibracija osovine).
U smjernicama VDI-2056 (slični su ISO 2372 i DIN/ISO 3945) obrađene su metode mjerenja i kriteriji ocjene
stanja prema grupama strojeva, a na temelju mjerenja apsolutnih vibracija kućišta ležaja. Grupe strojeva su
određene prema snazi, načinu temeljenja, uvjetima pogona itd. Ovaj je propis dobro rzrađen i vrlo upotrebljiv za
mjernja na pogonima NEK, jer obrađuje i pogone manjih snaga, a temelji se na mjerenju veličine (apsolutne
vibracije kućišta ležaja) za mjerenje koje u NEK postoji odgovarajuća mjerna oprema.

Str. 16 od 41
Smjernice VDI-2059 (sličan je ISO 7919) sastoje se iz 5 dijelova (listova):
List 1 - Vibracije osovina turboagregataOsnove mjerenja i ocjene
List 2 - Vibracije osovina parnih turboagregata u elektranama
List 3 - Vibracije osovina industrijskih turboagregata
List 4 - Vibracije osovina plinskih turboagregata
List 5 - Vibracije osovina agregata u hidroelektranama
Kao što je vidljivo iz naslova dijelova smjernica, one se uglavnom odnose na veće pogonske jedinice (turbo- i
hidro-agregate), jer je praktički samo na većim jedinicama isplativo montirati sustav za mjerenje relativnih
vibracija osovine. Terensko mjerenje relativnih vibracija osovine najčešće je komplicirano za realizaciju (pristup
mjernom mjestu), pa se ove smjernice najviše primijenjuju na mjerenja realizirana sustavima za trajno praćenje.
Treba spomenuti da je već u propisima dana mogućnost odstupanja od definiranih kriterija. Tako je npr. za
grupu G (prema VDI 2056) dozvoljeno "blaže tretirati" vibracije mjerene u horizontalnom i aksijalnom smjeru
ležaja. Takva odstupanja su dozvoljena na temelju specifičnih iskustava korisnika u eksploataciji.

3.2 Ocjena na temelju mjerenja apsolutnihvibracija ležaja

Kriteriji za ocjenu vibro-dinamičkog stanja definirani su u već spomenutim smjernicama VDI 2056. Oni su u
prvom redu temeljeni na mjerenju srednje efektivne vrijednosti vibracijske brzine (v RMS ili, kako se naziva u
smjernicama veff), koju je na terenu moguće najbrže i najjednostavnije izmjeriti. Iz ove veličine izvodi se i
ekvivalentna vibracijska brzina, odnosno vršna vrijednost (vP, odnosno veqv u smjernicama) kada bi se
efektivna vrijednost odnosila na sinusoidu na frekvenciji brzine vrtnje stroja.
Kriteriji su isto tako definirani za slijedeće grupe strojeva:
Grupa K: - strojevi do oko 15 kW snage, koji su vezani s pogonjenim strojevima krutim
spojkama
Grupa M: - srednji strojevi snaga 15 do 75 kW bez posebnih temelja; odnosi se i na
pogone i strojeve sa samo rotacijskim dijelovima s krutim temeljima snaga do
oko 300 kW
Grupa G: - veći strojevi na krutim i teškim temeljima, kod kojih je frekvencija nazivne
brzine vrtnje manja od vlastite frekvencije
Grupa T: - veliki strojevi (npr. turbo-agregati) kod kojih je frekvencija nazivne brzine
vrtnje veća od vlastite frekvencije
Grupa D: - kruto uležišteni strojevi i pogoni kod kojih je nemoguće potpuno izbjeći
djelovanje masa
Grupa S: - elastično uležišteni strojevi i pogoni kod kojih je nemoguće izbjeći djelovanje
nasa, npr. mlinovi i centrifuge
Za pogone NEK od interesa su praktički grupe K, M, G i T. Za te grupe su u tablici 7 dane granične vrijednosti za
ocjenu vibrodinamičkog stanja strojeva.

Tablica 7

Str. 17 od 41
3.3 Ocjena na temelju mjerenja relativnihvibracija osovine
Kriteriji za ocjenu vibro-dinamičkog stanja na temelju mjerenja relativnih vibracija osovine definirani su u
smjernicama VDI 2059. Na gotovim objektima često je vrlo vrlo komplicirano mjeriti relativne vibracije osovine
prema kućištu. Zapravo, potpuno regularno mjerenje relativnih vibracija osovine provodi se pomoću davača koji
su ugrađeni u središnju os ležaja (u kojem slučaju je to mjerenje, ukoliko se radi o kliznom ležaju, direktni
pokazatelj stanja uljnog filma), što je neizvedivo za povremena mjerenja. Međutim, za sve sustave za trajno
praćenje vibracionog stanja na kojima su instalirani i računarski programi za dijagnostika, a pogotovo za
turboagregate, preporuča se ugradnja davača za mjerenje relativnih pomaka osovine.
Davači za mjerenje relativnih pomaka osovine uobičajeno su beskontaktni davači pomaka (contactless
displacement transducer, proximity probe). Najčešće su u uporabi beskontaktni davači pomaka koji djeluju na
principu vrtložnih struja (eddy-current), a takav tip davača ugrađen je i u sustavu za trajno praćenje vibracija
napojnih pumpi (FWP 105 PMP).
Na slici 32 dani su dijagrami kriterija ocjene vibro-dinamičkog stanja turboagregata pogonjenih parnim turbinama
na temelju mjerenja relativnih pomaka osovine. Na slici 32 a) dan je dijagram i lin-lin prikazu, a na slici 32 b) u
log-log prikazu, što je uobičajeno za prikaze dane u smjernicama, propisima i standardima.

a) b)
Sl. 32 - Kriterij ocjene vibro-dinamičkog stanja premarelativnim vibracijama osovine
Veličina, na temelju koje je definiran kriterij na slici 32 je Smax, odnosno vektorski zbroj pomaka mjerenih u
vertikalnoj (Sy) i horizontalnoj (Sx) osi ležaja, definiran izrazom:

Smax  S2x  S2y

4.0 OPREMA ZA MJERENJE I ANALIZU VIBRACIJA

4.1 Piezoelektrički mjerni davač ubrzanja - akcelerometar
Kao mjerni davač za mjerenje vibracija najčešće se upotrebljava piezoelktrički davač ubrzanja - akcelerometar.
On radi na temelju generiranja naboja (charge) u silicijskom kristalu na kojega je montirana masa. Djelovanjem
ubrzanja na masu stvara se sila, proporcionalno kojoj se u kristalu generira naboj. Akcelerometar se spaja sa
nabojskim pretpojačalom, u kojem se nabojski signal pretvara u naponski. Dvije tipične konstrukcije
akcelerometara prikazane su na slici 33. Na slici 33 a) je modernija konstrukcija akcelerometra, kod koje su
smanjeni utjecaji poprečnih ubrzanja (uobičajeni naziv je naziv proizvođača Brüel-Kjær Delta-shear type
accelerometer), a na slici 33 b) prikazana je "klasična" konstrukcija davača s tlačnom masom montiranom na
piezoelektričkom elementu (Compression accelerometer).
Trokutasti nosač
Prsten za
predopterećenje
Seizmička
masa

Piezoelektrički
element
Opruga za
predopterećenje
Konektor
Kućište
a) b)
Sl. 33 - Prikaz konstrukcije piezolektričkog davača ubrzanja
Str. 18 od 41
Glavne karaketristike piezoelektričkih akcelerometara su njegov mjerno područje (measuring range), povezan s
osjetljivošću (sensitivity) i frekvencijsko područje (frequency range), koje zavisi o vlastitoj frekvenciji
akcelerometra.
Mjerno područje akcelerometra definira se u [g], a osjetljivost u [pC/g] (pico Coulomba po g). Manji akcelerometri
predviđeni su za veća mjerna područja i imaju manju osjetljivost (djelovanje ubrzanja na manju masu generira
manju silu, a time i manji naboj). Na mjernim nabojskim pojačalima (ukoliko nisu predviđena za upotrebu
isključivo s jednim tipom akcelerometra) potrebno je obavezno podesiti osjetljivost, o kojoj svaki proizvođač daje
podatak uz pojedini akcelerometar.
Frekvencijsko područje akcelerometra zavisi o njegovoj vlastitoj frekvenciji, pa iz toga slijedi da su manji
akcelerometri upotrebljivi za mjerenja na višim frekvencijama (manja masa - viša vlastita frekvencija). Na slici 34
prikazana je karakteristika promjene osjetljivosti sa frekvencijom za tipični akcelrometar za opću primjenu.

Sl. 34 - Tipična karakteristika akcelerometra

Piezolektrički akcelerometri namijenjeni su mjerenju ubrzanja samo u jednoj osi (postoje tzv. dvoosni i troosni
akcelerometri, ali to dva ili tri akcelerometra montirana u jedno kućište po kutem od 90 o). Poprečna osjetljivost
piezoelektričkog akcelerometra je zanemariva. Najčešće se u praksi susrećemo sa piezoelektričkim
akcelerometrima za opću upotrebu (general purpose accelerometers), čija tipična svojstva su slijedeća:
Mjerno područje 5000 - 10000 g
Frekvencijsko područje od 1-3 Hz do 10 - 15 kHz
Poprečna osjetljivost <3%
Prilikom mjerenja sa piezoelektričkim akcelerometrom treba paziti da je masa objekta na kojem se vibracije
mjere barem 10 puta veća od mase samog akcelerometra, jer će u protivnom masa akcelerometra utjecati na
vlastitu frekvenciju objekta mjerenja.
Prednosti piezoelektričkog akcelerometra su lako rukovanje, pouzdanost, robustna izvedba i jednostavnost
montaže na mjerno mjesto, koja se u većini slučajeva provodi jednostavnim "naljepljivanjem" pomoću magneta.
Mana ovog davača je da, zbog uvjeta okoline i ograničenja mjerne opreme često nije upotrebljiv za mjerenja na
frekvencijama ispod 5 Hz (osim specijalnih davača sa seizmičkim masama). Isto tako, prilikom mjerenja ovim
davačima treba paziti na kvalitetu i duljinu kabela između davača i pretpojačala, pošto je signal naboja vrlo
osjetljiv na promjenu kapaciteta kabela, odnosno vanjske smetnje. Iz tog razloga razvijeni su i piezoelektrički
akcelerometri s integriranim nabojskim pretpojačalima, mnogo su u upotrebi u sustavima za trajno praćenje.

4.2 Ostali tipovi davača za mjerenje vibracija

Osim piezoelektričkih akcelerometara, u upotrebi je još nekoliko tipova mjernih davača, koji su ukratko opisani u
ovom poglavlju.
Za mjerenje vibracijskih ubrzanja na niskim frekvencijama, a pogotovo za jednolika ubrzanja (frekvencija = 0 Hz,
npr. mjerenje ubrzanja i usporenja vozila) upotrebljavaju se još i davači koji rade na temelju promjene
induktiviteta u mostnom spoju (pomična kotva u zavojnicama). Oni rade na frekvencijama 0 - 2000 Hz, mjere
ubrzanja do 200 g, a mana im je što zahtijevaju složena pojačala za izjednačavnje induktiviteta mosta.
Vrlo često su u upotrebi i induktivni davači vibracijske brzine, u kojima je montirana seizmička masa s oprugom.
Većih su gabarita i mase, pa mjerenje na manjim objektima s takvim davačima može biti problematično. Mjerno
područje ovih davača je uobičajeno do 150 mm/s, a frekvencijsko područje do 1500 Hz. Nedotatak im je da zbog
svojstava mase sa oprugom ne trpe velike pomake, te imaju vlastitu frekvenciju u području tipično 5 - 15 Hz, te
je za mjerenje na tim frekvencijama u mjernom pojačalu potrebno imati elektronički linearizator. Zbog činjenice
da ovaj tip davača direktno mjeri veličinu (vibracijska brzina) na kojoj se temelji većina propisa, on je daleko
najzastupljeniji u sustavima za trajno praćenje u funkciji mjerenja apsolutnih vibracija kućišta ležaja.

Str. 19 od 41
Slijedeći tip mjernih davača u široj upotrebi (pogotovo u sustavima za trajno praćenje) su beskontaktni davači
pomaka. Na slici 36 dane su skice 3 tipa ovakvih davača proizvođača SCHENCK. Dva od prikazanih davača su
sa vanjskim oscilatorom, uz kojih je obavezan kabel, tvornički usklađen s oscilatorom, a treći je davač s
integriranim oscilatorom (moderniji model).

Davači pomaka s oscilatorom

Oscilator
Davač pomaka s integriranim oscilatorom

Sl. 36 - Beskontaktni davači pomaka

Mjerno područje ovih davača, zavisno o veličini (promjeru) je od 1 do 10 mm, a frekvencijsko 0 - 10000 Hz.
Problem je površina do koje se mjeri udaljenost, jer ukoliko nije dovoljno velika i paralelna s površinom "prihvata"
davača, linearna karakteristika, koju daje proizvođač, nije više točna.

4.3 Mjerači vibracija i vibracijska pojačala

Najjednostavniji a ujedno u pogonu najčešće upotrebljavani uređaji za mjerenje vibracija su mjerači vibracija. To
su prijenosni uređaji, sa ugrađenim davačem ili podešeni za rad s jednim tipom davača koji se jednostavno
priključuje na konektor. Na slici 37 prikazane su skice dva takva mjerača vibracija i to prijenosnog integracijskog
mjerača vibracija (vibration meter proizvođača Brüel-Kjær, tip 2513 ili 2516) na koji se priključuje akcelerometar,
te mjerača vibracija s ugra-đenim ticalom (tip VM66 proizvođača RION, tzv. "olovka"), na kojem se iznos
vibracija očitava na ugrađenom LCD-ekranu.

Konektor za priključenje davača

Skala u dB Ticalo - mjerni davač

Skala u mm/s ili g

Izbor mjerne veličine LCD - pokazivanje

Izbor mjernog područja

Mjerač vibracija BK 2513 Mjerač vibracija VM66

Sl. 37 - Skica dva tipa prijenosnih mjerača vibracija

Takvi mjerači mjere efektivnu vrijednost vibracija u široko-pojasnom području do 1 kHz i 10 kHz, mjere također
(npr. BK-2513) vršnu i ekvivalentnu efektivnu vrijednost, "pamte" maksimalnu vrijednost i određuju faktor
nadvišenja (crest-factor). Vibrometri su namijenjeni brzoj i jednostavnoj kontroli globalnog vibracijskog stanja
strojeva u rutinskom nadzoru, te za "orjentaciona" mjerenja prije mjerenja s FFT-analizatorom.
Složeniji uređaji za mjerenje su vibracijska pojačala. U njima je ugrađeno napojsko pretpojačalo (charge
preamplifier), koje dozvoljava priključenje bilo kojeg piezoelektričkog akcele-rometra (nakon podešenja
osjetljivosti). nakon što je u pojačalu nabojski signal pretvoren u naponski, pojačalo ima mogućnost
jednostrukog ili dvostrukog integriranja, da bi se iz signala ubrzanja mogao dobiti signal brzine, odnosno
pomaka. Na slici 38 dane su skice dva tipa vibracijskih pojačala i to BK 2635 proizvođača Brüel-Kjær i UV-01
proizvođača RION.
Integrator i filteri
Podešenje osjetljivosti podešavaju se na
stražnjoj strani
pojačala
Izbor mjernog područja
Izbor mjernog područja

Podešenje filtera Podešenje osjetljivosti

Uključenje integratora Ulazni konektor

Izlazni konektor
Ulazni konektor Izlazni konektor
Vibracijsko pojačalo BK 2635 Vibracijsko pojačalo UV01

Sl. 38 - Skica dva tipa vibracijskih pojačala

Ova pojačala imaju široke mogućnosti podešenja mjernog područja i koriste se za snimanja vibracija na više
kanala istovremeno (s mjernim magnetofonom) u cilju provedbe kasnije FFT-analize.

Str. 20 od 41
4.4 FFT-analizatori
Kao što je već spomenuto, najupotrebljavaniji i najrazvijeniji uređaji za analizu vibracija su spektralni ili FFT-
analizatori. Glavna razlika između dva osnovna tipa analizatora je da li je na njima moguće provoditi
jednokanalnu ili dvokanalnu FFT-analizu.
Jednokanalni FFT-analizatori su uređaji koji su uglavnom izvedeni za široku primjenu u pogonima, robustne
konstrukcije i jednostavni za rukovanje. Oni imaju mogućnost analize jednog signala koji obuhvaća snimanje
signala u vremenskoj domeni (u µs i ms), izračunavanja spektara i faze signala s očitanjem X- i Y-osi, ucrtavanje
linija harmonika, dvostruku i jednostruku diferencijaciju (deriviranje), te dvostruko i jednostruko integriranje. Na
slici 39 dane su skice dva takva uređaja i to jednokanalnog FFT-analizatora tipa 2515 proizvođača Brüel-Kjær,
kakav se koristi u NEK, te analizatora SA-77 proizvođača RION.
BK 2515

SA-77

Sl.39 - Dva tipa jednokanalnih FFT-analizatora

FFT-analizator BK 2515 je do nedavno bio najrašireniji jednokanalni uređaj ovog tipa, baš zbog mnoštva funkcija
koje može obavljati i prilagođenosti radu na terenu. On, osim gore opisanih funkcija ima ugrađeno pretpojačalo
za piezolektrički akcelerometar, mogućnost direktnog priključenja na računalo, te disketnu jedinicu za pohranu
podataka, kako bi ih se kasnije moglo analizirati bilo na računalu, bilo na samom analizatoru.
U novije vrijeme skoro svi proizvođači razvili su, za potrebe mjerenja u pogonu i jednokanalne uređaje kao što je
SA-77 na slici 39. Njihove su funkcije uglavnom iste kao i kod starijih uređaja, a prednost su im mala masa i
dimenzije, te povećana prilagodljivost prijenosa podataka na računalo. Ovakvi uređaji, zbog dimenzija, nemaju
disketnih jedinica, ali u svojoj RAM-memoriji mogu trajno pamtiti 100-150 zapisa.
Drugi tip FFT-analizatora su uređaji pomoću kojih se provodi dvokanalna FFT-analiza, odnosno analiza
međusobnih odnosa dva nezavisno izmjerena signala. Mogućnosti analize ovakvim uređajima su slijedeće:
Vremenska - vremenska forma
domena: - auto-korelacija (auto-correlation)
- kros-korelacija (cross-correltion) dva signala
- odziv na udar (impulse response)
- kepstar (spektar spektra - cepstrum) itd.
Frekvencijska - spektar
domena: - kros-spektar (cross-spectrum) dva signala
- prijenosna funkcija (ampltudno-fazna karakteristika - transfer function)
- funkcija koherencija (funkcija fazne stabilnosti coherence function) itd.
Amplitudna analiza: - histogram
Matematičke - aritmetičke operacije
funkcije: - inverzni FFT (IFFT)
- jednostruka ili dvostruka diferencijacija
- jednostruko ili dvostruko integriranje
- digitalno filtriranje itd.
Na slici 40 prikazana su dva takva uređaja i to model HP 3562B proizvođača Hewlett Packard i model AD 3525
proizvođača ZONIC/AND.
HP 3562B

AD 3525

Sl. 40 - Skica dva tipa dvokanalnih FFT-analizatora

Ovi analizatori su, kao i jednokanalni uređaji, dobro prilagođeni prijenosu podataka na računalo, mogu "pamtiti"
velik broj izmjerenih i analiziranih podataka ili ih snimiti na diskete.
U novije vrijeme razvijeni su uređaji na temelju postupaka dvokanalne FFT-analize koji mogu istovremeno
obrađuvati 4, 8 ili 16 signala.
Str. 21 od 41
U razvoju ovakvih uređaja također je uočljiv trend realizacije uređaja u obliku računarske elektroničke kartice. Na
takvoj kartici, koja se "utakne" u jedan od slobodnih slotova u PC-komaptibilnom računalu, riješene su osnovne
funkcije FFT-analizatora (filtriranje, uzorkovanje, brza Fourierova transformacija). Ti postupci ne provode
softverski u računalu, nego na kartici (DSP - digital signal processing). Daljnje operacije, koje se provode na bazi
korektno izračunatog Fourierovog transformata, kao i početno podešavanje parametara analize, provodi se
softverski pomoću pripadnog programa za akviziciju i analizu. Ovakvim se uređajima optimalno iskorištavaju
mogućnosti FFT-analizatora i računarske opreme.

4.5 Uređaji za snimanje i reprodukciju podataka

Osim do sada navedenih uređaja za mjerenje i analizu, u mjerenju vibracija često susrećemo i uređaje za
snimanje i reprodukciju. To su u prvom redu mjerni magnetofoni (instrumentation tape-recorder).
Mjerni magnetofoni mogu na više kanala istovremeno vjerno snimiti vremenske forme vibracija (dobivene na
izlazima vibracijskih pojačala) izmjerene na više mjernih mjesta. Kasnijom reprodukcijom omogućena je
višekanalna FFT-analiza. Da bi ta analiza mogla dati kvalitetne rezultate, potrebna je visoka fazna usklađenost
između kanala magnetofona, što je jedan od razloga visoke cijene ovakvih uređaja. Starija generacija
magnetofona funkcionirala je na temelju frekvemcijski moduliranog (FM - frequency modulated) analognog
zapisa na klasične magnetske trake (kolute). Trenutno su najrašireniji magnetofoni koji analogni zapis provode
na video-kasetu (ß ili VHS), a gotovo svi proizvođači razvijaju uređaje koji će na magnetski medij vršiti digitalni
zapis (snimanje prego A/D- i reprodukcija preko D/A-konverzije). Na slici 41 dana je skica 16-kanalnog mjernog
magnetofona V-Store proizvođača RACAL, koji radi na temelju analognog FM-zapisa na VHS video-kasetu.

Sl. 41 - 16-kanalni mjerni magnetofon RACAL V-Store

U novije vrijeme, usporedno s razvojem računarske tehnike razvijeni su tzv. prikupljači podataka (data
collectors). To su jednostavni prijenosni uređaji kojima se na mjestu mjerenja može provesti A/D konverzija i
memoriranje određenog broja podataka (efektivne vrijednosti, spektri, valni oblici). Ti podaci su već prilagođeni
prijenosu na računalo, na kojem se provodi kasnija obrada, odnosno uspoređivanje sa podacima snimljenim na
isti način u prethodnim mjerenjima. Zbog jednostavnosti i prilagodljivosti, ovi su uređaji mnogo u uporabi kod
praćenja stanja.

5.0 PERIODIČKO PRAĆENJE VIBRO-DINAMIČKOG STANJA

5.1 Osnovni postupci periodičkog praćenja
Periodičko praćenje stanja je najčešće primijenjivano u pogonima. Osnovno je kod takvog načina praćenja da se
na osnovu jednostavnih postupaka mjerenja i unaprijed definiranih kriterija i postupaka analize izmjerenog dobije
uvid u trenutno stanje odnosno mogućnost predviđanja budućeg stanja pojedine komponente. Shematski prikaz
provođenja ovog načina praćenja dan je na slici 42.

Sl. 42 - Shematski prikaz postupaka koji se provode tijekom organiziranog periodičkog praćenja
Str. 22 od 41
Periodičko praćenje se temelji na statističkoj obradi veće količine jednostavno snimljenih podataka (npr. tipični
slučaj za rotacijske strojeve je efektivna vrijednost vibracijske brzine vRMS snimljena na ležajima u smjeru sve tri
koordinatne osi). Ti se podaci zatim unose u pripremljene formulare i provodi se njihova statistička obrada
prema postavljenim kriterijima. Zadnjih godina praktički svi koji provode organizirano periodičko praćenje stanja
za unos podataka i njihovu analizu koriste računala.

5.2 Početna mjerenja i određivanje kriterija

Prije provedbe početnih mjerenja potrebno je odabrati strojeve koji su od interesa za praćenje, te njihov "rang
prioriteta", odnosno koji su postupci dovoljni za praćenje pojedinih komponenti. Na osnovu toga određuju se
mjerne metode, oprema i rezultati analize iz kojih se stvara prvobitna banka podataka.
Pri prvim mjerenjima, primijenjuju se najjednostavniji kriteriji ocjene stanja, odnosno stanje se ocjenjuje prema
propisima, i to bilo prema općim (npr. VDI 2056, VDI 2059), bilo prema specifičnim propisima proizvođača (ako
postoje) za dotični stroj. Da bi se odredili kriteriji na temelju kojih će se pouzdano ocjenjivati stanje stroja,
potrebno je u njih uključiti i iskustva iz ekspolatacije (zapisnici iz remonata, koji dijelovi se često mijenjaju,
iskustva iz ranijih mjerenja). Naime, nije rijedak slučaj da neka komponenta permanentno bez "izgreda" radi u
uvjetima koji propisi ocjenjuju zabrinjavajućim, a već je i u propisima dozvoljena određena "korisnička sloboda"
određivanja kriterija, pa korisnik u tom slučaju može kao kriterij odrediti ne ocjenu stanja prema apsolutnom
iznosu izmjerene veličine, nego usporedbu sa prijašnjim mjerenjima i ocjenu prema promjenama (trend) koje su
u ponašanju komponente izmjerene.
Prema postavljenim kriterijima i važnosti komponente priređuje se i plan praćenja, koji obuhvaća propisivanje
mjerne opreme, mjernih postupaka, mjernih mjesta i učestalosti mjerenja. To može biti povremeno mjerenje
efektivnih vrijednosti, spektara ili povremeno opsežno mjerenje, kao što je npr. redovno mjerenje vibracija ležaja
turboagregata u NEK, koje se provodi prilikom svakog remonta tijekom izlaska u uključivanja agregata na
mrežu. Shematski prikaz takvog mjerenja dan je na slici 43.

FFT-analizator Vib. pojačala

PC Mj. magnetofon
Mjerenje vibracija u vertikalnom i horizontalnom smjeru
L1 L2 L3 L4 L5 L6 L7 L8

Turbina VT Turbina NT1 Turbina NT2 Generator

Uzb.

Sl. 43 - Shema periodičkog mjerenja na turboagregatu

5.3 Organizacija periodičkog praćenja

Organizacija povremenog praćenja obuhvaća određivanje mjernih veličina, mjernih mjesta, mjernog
instrumentarija, mjernih metoda, termina mjerenja, režima rada stroja u kojima se mjerenje provodi itd. Ovakva
organizacija može biti vrlo jednostavna (npr. mjerenje efektivnih vrijednosti na dva ležaja u sva tri smjera svakih
dva tjedna) ili vrlo složena, što se može pokazati na primjeru organizacije mjerenja koja je shematski prikazana
na slici 43. To je ujedno i primjer najsloženije organizacije povremenog praćenja vibro-dinamičkog stanja u NEK-
u, što je i primjereno važnosti objekta (turboagregat), a prikazan je u tablici 8.
Režim rada Mjerna mjesta Mjerna veličina Metoda mjerenja Termin mjerenja
Stacionarni pogon, oko 15 dana prije
puna snaga početka remonta
Smanjivanje snage oko 5 sati prije izlaska s
mreže
Isključenje s mreže i tijekom isključenja i
usporavanje ISTOVREMENO usporavanja
Ubrzavanje agregata KUĆIŠTA SNIMANJE ubrzavanje agregata i
LEŽAJA SVIH SIGNALA overspeed-test
Sinkronizacija i dizanje L1 - L8 VREMENSKE NA tijekom sinkronizacije i
snage U VERTIKALNOM FORME MJERNI MAGNETOF oko 10 sati poslije
Stacionarni pogon, I HORIZONTAL-NOM VIBRACIJSKE ON oko 15 dana nakon
puna snaga SMJERU BRZINE postizanja pune snage
(fr.područje do 1000
Stacionarni pogon, Stope, temeljna ploča i Snimanje uzorka od 10 oko 15 dana nakon
Hz)
puna snaga temelj generatora min na svakoj stopi postizanja pune snage
generatora
Tablica 8
Str. 23 od 41
Iz ove tablice već slijedi jedna preporuka za određivanje termina mjerenja, a to je da treba stanje svake
komponente evidentirati prije i poslije bilo kakvih zahvata na njoj, odnosno prije i poslije remontnih radova.
Naravno, opseg mjerenja se prilagođuje važnosti komponente i dotadašnjim iskustvima.
Iz tabele isto tako jasno slijedi koja se oprema treba primijeniti da bi se snimili podaci potrebni za analizu.
U poglavlju 5.4 dana su objašnjenja postupaka analize podataka snimljenih prema ovom planu mjerenja.

5.4 Ocjena stanja

Kao što je već spomenuto, najjednostavnija provjera stanja je usporedba izmjerenih vrijednosti sa vrijednostima
danim u propisima. Za svaku komponentu čije stanje se povremeno provjerava treba provesti i analizu trenda
promjene stanja. To je najjednostavnije provoditi unošenjem podataka u računalo i pomoću nekog od postojećih
programa (npr. MS-Excel) provesti regresionu analizu, odnosno ekstrapolirati izmjerene rezultate prema metodi
najmanjeg kvadratnog odstupanja. Primjer takve analize dan je na dijagramu na slici 44.

Sl. 44 - Ekstrapolacija izmjerenih vrijednosti (predviđanje)

Kvalitetnija informacija o vibrodinamičkom stanju komponente dobiva se snimanjem spektra vibracija. Nakon
snimanja spektra on se uspoređuje sa prethodnim spektrima snimljenim na istoj komponenti na istom mjernom
mjestu. U spektru može doći do većih promjena, odnosno biti već uočljivo ili tek indicirano neregularno stanje, a
da se to uopće ne odrazi na izmjerene ukupne efektivne vrijednosti (overall level).
Za ovakva povremena mjerenja, kojima je cilj usporedba sa prethodno evidentiranim stanjem može se koristiti
tzv. spektar s konstantnom postotnom širinom pojasa (constant percentage band width), kojemu je prednost da
zorno prikazuje veliko područje frekvencija, pri čemu je minimizirana vjerojatnost slučajne greške mjerenja.
Prikaz takvog spektra u usporedbi sa spektrom s konstantnom širinom pojasa (constant band width) dan je na
slici 45. Već spomenuti analizator BK 2515 ima mogućnost snimanja ovog tipa spektra i njegovog prijenosa na
računalo.

Sl. 45 - Spektri s konstantnom i konstantnom postotnom širinom frekvencijskog pojasa

Spektar snimljen s konstantnom postotnom širinom pojasa u uvjetima kada je stanje ocijenjeno dobrim možemo
smatrati referentnim spektrom (reference spectrum), prema kojemu možemo postaviti dozvoljene granice ili
"masku" (reference mask), kao što je prikazano na slici 46. Postupak ocijenjivanja stanja prema referentnim
vrijednostima spektra moguće je automatizirati, pogotovo ako se obrada provodi računalom.

Str. 24 od 41
 Sl. 46 - Postavljanje i usporedba s referentnom "maskom"
Za ocjenu rezultata povremenog praćenja koje obuhvaća složenije i opsežnije postupke mjerenja, kao što je to
npr. povremeno praćenje stanja turboagregata (opisano u poglavljima 5.2 i 5.3) potrebno je detaljno predvidjeti
postupke analize i ocjene stanja. Primjer takvih postupaka analize i ocjene stanja dan je (za podatke snimljene
na način opisan u tablici 8) u tablici 9.
Režim rada Tip analize Ocjena stanja
Stacionarni pogon, Spektri vibracija svih ležaja u horizontalnom i Vršne vrijednosti prva 4 harmonika u spektru,
puna snaga vertikalnom smjeru, orbit-dijagrami usporedba s prethodnim spektrima, ocjena
pravilnosti orbit-dijagrama, usporedba s
prethodnim
Smanjivanje snage Promjena efektivnih vrijednosti vibracija tijekom Usporedba s podacima snimljenim tijekom
vremena prethodnog zaustavljanja, ocjena veličine
promjena prema preporukama VDI
Isključenje s mreže i Promjena efektivnih vrijednosti vibracija tijekom Usporedba s podacima snimljenim tijekom
usporavanje vremena, promjena efektivnih vrijednosti vibracija prethodnog zaustavljanja, ocjena eventualnih
s brzinom vrtnje promjena kritičnih brzina
Ubrzavanje agregata Promjena efektivnih vrijednosti vibracija tijekom Usporedba s podacima snimljenim tijekom
vremena, promjena efektivnih vrijednosti vibracija prethodnog ubrzavanja, ocjena eventualnih
s brzinom vrtnje promjena kritičnih brzina
Sinkronizacija i dizanje Promjena efektivnih vrijednosti vibracija tijekom Usporedba s podacima snimljenim tijekom
snage vremena prethodnog zaustavljanja, ocjena veličine
promjena prema preporukama VDI
Stacionarni pogon, Spektri vibracija svih ležaja u horizontalnom i Vršne vrijednosti prva 4 harmonika u spektru,
puna snaga vertikalnom smjeru, orbit-dijagrami usporedba s prethodnim spektrima, ocjena
pravilnosti orbit-dijagrama, usporedba s
prethodnim
Stacionarni pogon, Transfer funkcije vibracija na stopama generatora Ocjena kvalitete spoja kućišta generatora s
puna snaga (stopa-t.ploča-temelj) u vertikalnom i temeljem preko pokazatelja prijenosa vibracione
horizontalnom smjeru energije
Tablica 9
Ukoliko je ocjena stanja pokazala da je došlo do promjena ali koje, u smislu postavljenih kriterija, još uvijek nisu
zabrinjavajuće, potrebno je kao prvo promijeniti termine praćenja, odnosno češće nadzirati stanje stroja. Može
se pokazati da se stanje "vratilo u normalu", odnosno da je poremećaj bio izazvan nekim trenutnim vanjskim
utjecajem (npr. neregularni režim rada, greška mjerenja). Ako je promjena stanja uočena praćenjem ukupnih
efektivnih vrijednosti, preporučljivo je također provesti i jednokanalnu FFT-analizu.
U slučaju da su uočene velike promjene u ponašanju komponente, ili kada je uočen neprekinuti trend promjena,
potrebno je provesti postupke dijagnostike, o kojima će biti riječi u poglavlju 6.

6.0 Vibracijska dijagnostika

6.1 Najčešći uzroci neregularnog stanja
U ovom poglavlju daje se pregled najčešćih uzroka neregularnog vibro-dinamičkog stanja. Ti se uzroci
identificiraju postupcima vibracijske dijagnostike,
U poglavlju 5.4 je opisano kada je potrebno primijeniti postupke dijagnostike, o čemu se donosi odluka na
temelju podataka prikupljenih povremenim praćenjem ili na temelju podataka iz uređaja za trajno praćenje (što je
opisano u poglavlju 7).
Najčešći uzroci povećanih ili nedozvoljenih vibracija su:
- neuravnoteženost rotirajućih masa ili rotorskog sustava ukoliko se postrojenje sastoji od više
komponenti
- loše centriranje (misalignment) rotorskog sustava (eks-centričnost ili neparalelnost osi pogonskog i
gonjenog stroja)
- oštećenje ležaja (erozija kotrljajućih površina ili elemenata kod kotrljajućih te greška u uljnom filmu
kod kliznih ležaja)
Str. 25 od 41
 - podudarnost vlastitih frekvencija konstrukcije strojeva sa frekvencijom uzbudnih sila (rezonantni
efekt)
- oslabljenje ili oštećenje elemenata temeljnih veza strojeva s fundamentima
- greška u ozubljenju elemenata reduktorskih prijenosnika i zupčastih spojki
- električka greška.
U nastavku dani su detaljniji opisi postupaka dijagnostike koji se primijenjuju za identifikaciju svakog od
navedenih uzroka, opreme koja je za to potrebna, te korektivnih akcija koje se poduzimaju kada smo sigurni, na
temelju zaključaka dijagnostičke analize, u čemu je uzrok neregularnog stanja.

6.2 Neuravnoteženost rotirajućih masa

Neuravnoteženost rotirajućih masa pojavljuje se u slučaju kada se os težišta rotirajućih masa ne poklapa sa osi
rotacije, kao što je to shematski za jedan uski rotirajući disk prikazano na slici 47.
Radijus težišta Rotor Fc
masa
(ekscentričnost) Težište masa
os težišta masa
Težište
masa
os rotacije

F c =sila od neuravnoteženosti

Sl. 47 - Primjer neuravnoteženosti rotora

Povećane vibracije u ovom slučaju izaziva rotirajuća sila nastala kao posljedica djelovanja centrifugalnog
ubrzanja u težištu masa, veličina koje je dana izrazom:

Fc  m  r   2
gdje su: Fc - sila od neuravnotežensoti
m - masa rotora
r - radijus težišta mase rotora (ekscentričnost)
 - kružna frekvencija brzine vrtnje
Iz gornjeg izraza očito je da sila (a time i vibracije) raste sa kvadratom brzine vrtnje, a iz prirode djelovanja ove
sile isto je tako očito da vibracije (odnosno promjene vibracija) nastale kao njena posljedica moraju u svim
smjerovima okomitim na os rotacije (radijalna ravnina) biti jednake.
Vibracije od neuravnoteženosti javljaju se samo na frekvenciji vrtnje, jer je to jedina frekvencija centrifugalne
sile. Kako je centrifugalna sila rotaciono simetrična uzrokovat će podjednake ili malo različite vibracije (odnosno
promjene vibracija) u svim radijalnim smjerovima ležaja. Slijede dijagnostički postupci određivanja orbit-
dijagrama, odnosno putanje gibanja u radijalnoj ravnini (vibracije u smjeru X u funkciji vibracija u smjeru Y, s tim
da su smjerovi X i Y međusobno zakrenuti za 90o) što je praktički najvažniji postupak u dijagnostici
neuravnoteženosti. Orbit dijagram čiji oblik ukazuje na postojanje neuravnoteženosti mora biti približno kružnog
ili blago ovalnog oblika, kao što je to prikazano na slici 48 a). Ukoliko to nije slučaj, nego je orbit dijagram
izduženog oblika ("cigara"), kao što je to prikazano na dijagramu na slici 48 b), gotovo je izvjesno da neregularno
vibraciono stanje nije uzrokovano neuravnoteženošću.

a) b)
Sl. 48 - Orbit dijagram koji indicira (a) i ne indicira (b) neuravnoteženost

Str. 26 od 41
Nije rijedak slučaj da se, čak i kada orbit dijagram ima oblik kao na slici 48 a), ne radi o neuravnoteženosti.
Naime, strojevi s rotirajućim masama su radijalno približno simetrični, moguće je da su približno jednake
vibracije u oba smjera posljedica istih ili vrlo bliskih vlastitih frekvencija u tim smjerovima, u kojem slučaju je
poduzimanje korektivnih akcija (balansiranje) u najmanju ruku problematično. Uputno je provesti i analizu
promjene vibracija s bzinom vrtnje stroja. Rezultat takve analize dan je na dijagramima na slici 49. Na slici 49 a)
prikazan je dijagram promjene vibracija koje jednoliko rastu s brzinom vrtnje, a na nominalnoj brzini vrtnje nema
nekih istaknutih vršaka, što indicira postojanje neuravnoteženosti. Na slici 49 b) prikazan je tipični dijagram kada
u okolici nominalne brzine vrtnje postoji vlastita frekvencija, pa je neregularno vibraciono stanje posljedica
rezonantnog efekta.

a) b)
Sl 49 - Zavisnost vibracija o brzini vrtnje
Postupak kojim se smanjuje negativni efekt neuravnoteženosti rotora na vibraciono stanje stroja naziva se
uravnotežavanje ili balansiranje, a provodi se tako da se na rotor dodaju ili oduzimaju mase tako da se os težišta
masa (ili centar masa) što više približi osi rotacije, čime se smanjuje centrifugalna sila, a proporcionalno sili
smanjuju se i vibracije.
Promjena stanja uravnoteženosti se u pogonu relativno rijetko događa. Svaki proizvođač rotacijskih strojeva
tvornički balansira rotore. Moguće je da je nakon ugradnje potrebno "dobalansirati" stroj, odnosno prilagoditi
njegovo stanje uravnoteženosti stvarnim uvjetima montaže, provođenjem tzv. postupka balansiranja u vlastitim
ležajima. Inače se promjena uravnoteženosti može pojaviti gotovo isključivo u slučaju promjena masa rotora
(npr. rotor pumpi oštećen zbog djelovanja kavitacije ili nejednoliko taloženje prašine na lopaticama ventilatora).
Primjer neuravnoteženih rotirajućih masa prikazan na slici 47 je najjednostavniji mogući slučaj, kada je masa
rotora koncentrirana u samo jednoj ravnini (npr. uski ventilatori). Tu je balansiranje moguće provesti dodavanjem
samo jedne mase. Nažalost, to je rijedak slučaj, jer u praksi je najčešće potrebno balansirati tzv. "krute" rotore,
kojima je nominalna (radna) brzina vrtnje ispod prve kritične brzine, pa se dodaju dvije mase za uravnotežavanje
u ravninama označenim na slici 50 a). Ako se radi o rotoru stroja kojemu je nominalna brzina vrtnje iznad prve
kritične brzine, (tzv. "elastični" rotor) uravnotežavanje se provodi dodavanjem masa u tri ravnine, označene na
slici 50 b).
Ravnine dodavanja masa Ravnine dodavanja masa
1 2 1 2 3

ROTOR
ROTOR

a) b)
Sl 50 - Ravnine dodavanja masa (uravnotežavanja) za "kruti" (a) i "elastični" (b) rotor
Osnove postupka dinamičkog uravnotežavanja rotirajućih masa opisane su na primjeru jednostavnog rotora
kakav je prikazan na slici 47, koji se uravnotežava u jednoj ravnini. Na istom principu provodi se i
uravnotežavanje u dvije ili više ravnina, samo je postupak složenija.
Da bi se rotor mogao uravnotežiti potrebno je odrediti iznos i kutnu poziciju ekscentričnosti težišta masa rotora.
Mjera iznosa ekscentričnosti su amplitude vibracija ležajeva, a mjera kutne pozicije je fazni kut vibracija prema
referentnoj točki rotora. Referentna točka rotora se odabire postavljanjem markice na osovinu rotora, koja će
mjernom sustavu za uravnotežavanje dati jedan impuls po okretaju i to u trenutku kada se markica nađe ispod
mjernog davača impulsa. Kod većine uređaja za balansiranje u vlastitim ležajima koristi se optički davač
impulsa, zbog jednostavnosti montaže referentne markice na osovinu (bijela ljepljiva traka). Shematski prikaz
mjerne opreme za uravnotežavanje dan je na slici 51.

Str. 27 od 41
 Davač impulsa (mjerenje faze)

Mjerni uređaj Rotor

Referentna
Vibracijski markica
davač
Ležaj B

Ležaj A

Sl. 51 - Shematski prikaz rasporeda mjernih davača prilikom uravnotežavanja

Osnovni podaci za određivanje neuravnoteženosti su amplitude vibracija ležajeva i fazni kut signala vibracija
prema signalu referentne pozicije rotora. Na slici 52 prikazane su vremenske promjene signala vibracija na
ležaju A i signala iz davača impulsa u vremenu jednog okretaja rotora.

Sl. 52 - Izgled signala prilikom uravnotežavanja

Vibracije su čisto sinusnog oblika i posljedica su projekcije rotirajuće centrifugalne sile u smjer davača vibracija.
Signal od markice na osovini je impuls samo u trenutku nailaska markice. Fazni kut vibracija prema poziciji
markice definiran je vremenom između točke maksimalne amplitude vibracija i točke nailaska markice. Ako
vrijeme jednog okretaja označimo sa T, a vrijeme od nailaska markice do točke maksimalne amplitude vibracija
sa t (v. sliku 52), onda je fazni kut definiran izrazom:
t
   360o
T
Sada je stanje vibracija određeno maksimalnom amplitudom vibracija (Ao) i faznim kutem (  o) i može se
prikazati vektorom kao na slici 53.

Ao
o
Vo

Sl. 53 - Određivanje vektora Vo amplitude Ao i kuta o

Prvi korak u postupku uravnotežavanja je određivanje vektora vibracija za postojeće stanje (vektor V o) bez
dodavanja utega. Nakon toga na rotor se postavlja probni uteg na bilo koju poziciju i mjerenje se ponavlja. Kako
je dodavanjem utega promjenjeno stanje uravnoteženosti, vektor vibracija V1, određen amplitudom A1 i kutem
 1 će se razlikovati od početnog vektora Vo.
Vektorska razlika V1 - Vo je vektor djelovanja probnog utega. Ovaj vektor na slici 54, na kojoj je prikazana čitava
procedura uravnotežavanja, označen sa V10. Ako se vektor V10 premjesti u ishodište (vektor V10 izvučen
crtkano) može se očitati amplituda i fazni kut djelovanja probnog utega, što znači, da ako bi na potpuno
uravnotežen rotor, kod kojeg su amplitude vibracija jednake nuli, stavili isti uteg na istu poziciju onda bi dobili
vektor vibracija V10.
U postupku uravnotežavanja cilj je postaviti uteg tako da vektor vibracija tog utega bude jednak po iznosu, a
suprotan po smjeru početnom vektoru Vo. Na slici 54 vidimo da, ako bi vektor V10 zarotirali za kut  2, te ga
povećali za omjer Ao/A10 onda bi vektor probnog utega imao upravo tražena svojstva. Rotor će, znači, biti
uravnotežen ako skinemo probni uteg i postavimu drugi na poziciju zakrenutu za kut  2 u odnosu na položaj
probnog utega s tim da masa tog utega bude Ao/A10 puta veća od mase probnog utega.

Str. 28 od 41
 Ao V10
1 Vo
A 10
o A1
V1
V10

2

Sl. 54 - Vektorski prikaz postupka balansiranja

Kod uravnotežavanja rotora u dvije ravnine princip je potpuno isti, samo je postupak bitno složeniji jer probni
uteg u jednoj ravnini mijenja vektore vibracija na ležajevima na različite načine (kod rotora koji se uravnotežavaju
u jednoj ravnini vektori vibracija na oba ležaja se mijenjaju na isti način i stoga je svejedno da li se promatra
vektor ležaja A ili ležaja B). Za uravnotežavanje rotora u dvije ravnine moraju se istovremeno crtati vektorski
dijagrami za obje ravnine uravnotežavanja.
Postupak uravnotežavanja se provodi na uređaju za uravnotežavanje, na koji se postavlja samo rotor, ili u
vlastitim ležajevima (na rotoru ugrađenom u stroj). Uređaji za uravnotežavanje opremljeni su svom potrebnom
mjernom opremom i operater treba na pokaznim instrumentima očitavati rezultate mjerenja kod probnih vrtnji.
Kod uravnotežavanja u vlastitim ležajevima operater mora na stroj postaviti prijenosnu mjernu opremu i sam
izmjeriti sve potrebne veličine. Nakon prikupljanja mjernih podataka postupak određivanja potrebnih utega se
provodi vektorskom metodom ili na računalu u kome je instaliran program za izračunavanje iznosa i pozicije
potrebnih utega za uravnotežavanje.
U prvoj vrtnji određuju se vektori vibracija na oba ležaja u postojećem stanju (bez dodavanja probnih utega). U
drugoj vrtnji određuju se vektori vibracija oba ležaja nakon postavljanja probnog utega u prvoj ravnini
uravnotežavanja. U trećoj vrtnji određuju se vektori vibracija oba ležaja nakon premještanja probnog utega iz
prve u drugu ravninu uravnotežavanja.
Ako se podaci iz navedenih mjerenja unesu u program za uravnotežavanje automatski se izračunavaju pozicije i
iznosi utega za uravnotežavanje.
Ako se uravnotežavanje provodi vektorskom metodom obično je potrebna još jedna do dvije vrtnje da se odrede
optimalne pozicije utega, što zavisi o iskustvu i vještini opreratera koji provodi uravnotežavanje.
Posljednjih godina razvijen je niz sofisticiranih prijenosnih uređaja za uravnotežavanje koji su opremljeni
potrebnom mjernom opremom i progamskim postupkom za uravnotežavanje u dvije i više ravnina.
Sam postupak uravnotežavanja je, u osnovi, rutinski postupak pogotovo ako operater raspolaže potrebnom
mjernom i programskom opremom, te adekvatnim znanjem. Za uspješno rješavanje problema vibracija
najvažnije je ispravno dijagnosticirati da li su povećane vibracije posljedica neuravnoteženosti ili nekog drugog
uzroka.

6.3 Loše centriranje osovina rotorskog sustava

Ako su osi pojedinh rotora u rotorskom sustavu različito postavljene, kod spajanja rotora pojavit će se u
osovinskom lancu unutrašnje statičke sile i momenti, posljedica kojih će biti povećane sile opterećenja ležajeva.
Puštanjem takvog rotorskog sustava u pogon, sile i momenti postaju dinamički i uzrokuju vibracije ležajeva.
Vibracije uslijed lošeg centriranja sličnog su karaktera kao i vibracije od neuravnoteženosti, ali se mogu
manifestirati, osim na frekvenciji brzine vrtnje, i na dvostrukoj frekvenciji brzine vrtnje, te kao vibracije u smjeru
aksijalnom na ležaj (smjer paralelan sa osi rotacije).
Na slici 55 prikazana su dva tipična oblika loše centriranosti pogonskog i gonjenog stroja, oblici deformacije
rotora koja nastaje kada se takve osovine povežu, te smjer djelovanja sila nastalih uslijed lošeg centriranja.
FR

a) FR
Le`aj A Le`aj B FR
FR
b)

Sl. 55 - Tipični primjeri lošeg centriranja

Str. 29 od 41
Kod prvog slučaja lošeg centriranja (sl. 55 a), odnosno kod pomaka osi oba rotora susjedni ležajevi su
opterećeni suprotno usmjerenim silama koje će uzrokovati protufazne vibracije. Kod drugog slučaja (sl. 55 b),
odnosno kod kutnog pomaka osi, sile na susjedne ležajeve su istog smjera pa će i vibracije tih ležajeva biti
istofazne. Kako ekscentričnost osi rotora uvijek deformira liniju čitavog rotora jedna od manifestacija takvog
stanja je i pojava dodatne neuravnoteženosti koja nije posljedica početne neuravnoteženosti pojedinih rotora.
Kada bi rotori bili svaki posebno idealno uravnoteženi, u slučaju loše centričnosti pojevit će se neuravnoteženost
rotorskog sustava nakon spajanja rotora.
Ovo svojstvo loše centričnosti rezultirat će vibracijama na frekvenciji brzine vrtnje.
Međutim, kod loše centričnosti javlja se još jedan efekt koji nije prisutan kod neuravnoteženosti. Unutrašnje sile
u rotoru definirane su mjestom pomaka(ili kutnog pomaka) osi. Kada se rotor vrti uvijek druga točka rotora dolazi
u uklješteni položaj, što znači da se ista izvodnica rotora tijekom vrtnje permanentno deformira i relaksira.
Ovakva dinamika uzrokuje pojavu izražajnih vibracija na dvostrukoj frekvenciji brzine vrtnje (drugi harmonik u
spektru), a u manjoj mjeri i na višim harmonicima. To je osnovna razlika u vibracionom stanju kod loše
centričnosti i neuravnoteženosti.
Nadalje, kod loše centričnosti javljaju se i izražajne aksijalne vibracije i to zbog pojave unutrašnjih aksijalnih sila
u rotoru koje rezultiraju i odgovarajućim aksijalnim reakcijama u ležajevima.
Na slici 56 prikazani su tipični dijagrami spektara i faza vibracija susjednih ležajeva za oba slučaja loše
centričnosti, koji su prikazani na sl. 55.
25 Hz = 1. harmonik
25 Hz = 1. harmonik
Le`aj A
Le`aj A 50 Hz = 2. harmonik

Le`aj B 50 Hz = 2. harmonik

(primjer sl. 55 a) Le`aj B (primjer sl. 55 b)

Spektar vibracija na ležaju A Spektar vibracija na ležaju A

i B za primjer na slici 55 a) i B za primjer na slici 55 b)

50 Hz 25 Hz o
25 Hz faza=180 o faza=0
faza=180 o 50 Hz o
faza=0
(primjer sl. 55 a)

(primjer sl. 55 b)

Fazni pomak između vibracija Fazni pomak između vibracija

ležaja A i B, primjer 55 a) ležaja A i B, primjer 55 b)
Sl. 56 - Primjer analize faznih odnosa na ležajima A i B za primjer loše centričnosti sa slike 55
Analiza faznih odnosa (protufaznost ili istofaznost) za vibracije na svim istaknutim frekvencijama u spektru daje
relevantne rezultate ako je dominantan jedan tip ekscentričnosti. U slučaju da je stvarna ekscentričnost
kombinacija oba tipa moguće su razne kombinacije faznih odnosa. U svakom slučaju, ako se povećane vibracije
pojave na frekvenciji vrtnje i na dvostrukoj frekvenciji vrtnje loša centričnost je vjerojatan uzrok.
Poboljšanje vibracionog stanja uravnotežavanjem za ovaj slučaj nije dobar postupak iako može rezultirati
smanjenjem vibracija. Naime, dodavanjem utega može se anulirati utjecaj ekscentričnosti na prvi harmonik
vibracija, ali će unutrašnje sile u osovini ostati. Osim toga, moguć je slučaj da se kod rotorskog sklopa, koji je u
međuvremenu uravnotežavan, u remontu popravi stanje centričnosti, što će rezultirati pojavom
neuravnoteženosti. U tom slučaju, to je posljedica dodanih utega koji za ispravno centriran rotor nisu niti bili
potrebni.
Ako se na osnovi mjerenja posumnja na ekscentričnost najbolje je odspojiti osovine i izmjeriti vibracije u vrtnji
samog pogonskog stroja. Ako je rotor neuravnotežen vibracije se neće bitno promjeniti, a ako je uzrok u
ekscentričnosti vibracije će se bitno smanjiti.
Treba spomenuti da stanje loše centričnosti često rezultira i povećanim zagrijavanjem ležajeva koji su smješteni
neposredno uz mjesto ekscentričnosti. Stoga i povremena kontrola temperatura ležajeva može dati dobre
dijagnostičke rezultate.
Str. 30 od 41
6.4 Oštećenje ležaja
U svakoj elektrani, kao i drugim industrijskim postrojenjima, postoji niz pomoćnih pogona, sastavni dio kojih su
rotacioni strojevi sa kotrljajućim ležajevima. Stanje ležajeva je jedan od najutjecajnijih faktora vibracionog
ponašanja pogona. Dok su ležajevi u dobrom stanju njihov utjecaj na vibraciona svojstva nije velik, ali kada se
pojavi inicijalno oštećenje, naglo se pogoršava vibraciono stanje, odnosno, progrediranje oštećenja (što ima za
posljedicu i progrediranje vibracija), redovito se događa u kratkom vremenskom periodu.
Oštećenja ležaja u početnoj fazi uzrokuju pojavu vibracija na visokim frekvencijama, znatno višim od frekvencije
vrtnje (redovito u području 300 - 1000 Hz a često i više). Kako se standardno ocjenjivanje vibracionog stanja
stroja provodi na osnovi mjerenja vibracijske brzine, inicijalno oštećenje ležaja neće biti registrirano mjerenjem
efektivne vrijednosti vibracijske brzine, jer su kod početnih oštećenja vibracijske brzine na visokim frekvencijama
još znatno manje od vibracijskih brzina u okolini frekvencije vrtnje. Tek kada se oštećenje znatno poveća, pojavit
će se znatniji utjecaj na povećanje efektivne vrijednosti vibracijske brzine.
Za dijagnostiku oštećenja ležaja mnogo je svrsishodnije kontrolirati vibracijsko ubrzanje, kod kojeg su uvijek
dominantnije komponente na visokim frekvencijama. Ako se kod stroja koji se periodički kontrolira mjerenjem
vibracija, ustanovi da se u nekoliko uzastopnih kontrola povećava razina ubrzanja, to je vjerojatan znak
početnog oštećenja ležaja, iako vibracijske brzine mogu još uvijek biti u dozvoljenim granicama. Razina
vibracijskog ubrzanja jednostavno se mjeri prijenosnim instrumentom koji se koristi i za mjerenje razina
vibracijske brzine, a potrebno je samo preklopkom na instrumentu odabrati ubrzanje kao mjernu veličinu.
Tipična inicijalna oštećenja kotrljajućih ležajeva su
- oštećenje kotrljajućeg elementa (kuglice ili valjka),
- oštećenje vanjske kotrljajuće staze (prstena),
- oštećenje unutrašnje kotrljajuće staze (prstena) i
- oštećenje separatora (diobenog kaveza).
U slučaju uznapredovalog oštećenja redovito su prisutni svi tipovi oštećenja.
Karakteristične frekvencije za pojedine tipove oštećenja određene su geometrijom ležaja i brzinom vrtnje. Na
slici 57 shematski je prikazan ležaj i označene dimenzione značajke geometrije ležaja, koje figuriraju u izrazima
za izračunavanje osnovnih frekvencija vibracione uzbude od oštećenja ležaja.


Kut kontakta

Sl. 57 - Shematski prikaz kotrljajućeg ležaja

U tablici 15 dani su izrazi za određivanje karakterističnih frekvencija vibracijske uzbude za razne tipove
oštećenja kotrljajućih ležaja gdje su:
N - broj kotrljajućih elemenata
n - brzina vrtnje u min-1
Oštećenje Karakteristična frekvencija
Vanjski N n  
  1  K  cos  Hz 
D
prsten f
2 60  DSR 
Unutarnji N n  
  1  K  cos  Hz 
D
prsten f
2 60  DSR 
Kotrljajući
DSR n   DK  
2
elementi f   1     cos2 Hz 
2DK 60   DSR  

Separator 1 n  
  1  K  cos  Hz 
D
f
2 60  DSR 
Tablica 15
Str. 31 od 41
U spektru ubrzanja stroja sa oštećenim ležajem pojavit će se osim osnovnih frekvencija uzbude i niz viših
harmonika svake osnovne frekvencije i redovito će viši harmonici biti znatno utjecajniji za ukupnu razinu
ubrzanja.
Ilustrativan primjer dijagnostike početnog oštećenja ležaja su rezultati mjerenja vibracija na vodnim pumpama
SW 101 u NE KRŠKO. U elektrani su instalirane tri jednake pumpe gonjene pomoću visokonaponskih
elektromotora. Tijekom eksploatacije u više navrata došlo je do oštećenja nosećih ležajeva pogonskog motora.
Vibracijske brzine mjerene na kućištu motora kreću se u iznosima 3 - 5 mm/s, s tim da su u spekrtima
vibracijskih brzina dominantne komponente na frekvenciji vrtnje. Kod ovih strojeva oštećenje ležaja pojavljivalo
se nakon kratkog vremena eksploatacije, a kada se pojavilo progres je bio vrlo brz.
Na sva tri motora provedena je spektralna analiza vibracija u području frekvencija 100-1000 Hz. što je znatno
iznad frekvencije vrtnje (16,6 Hz). Spektri vibracijskih brzina snimljeni na stroju sa početnim oštećenjem dani su
na slici 58 a), a spektri snimljeni na stroju sa dobrim ležajem prikazani su na slici 58 b).

a) Spektar vibracija ležaja s inicijalnim oštećenjem

b) Spektar vibracija dobrog ležaja

Sl. 58 - Spektri vibracija oštećenog i dobrog ležaja
Vidljivo je da se na stroju sa početnim oštećenjem javljaju spektralne komponente na frekvencijama iznad 500
Hz koje su desetak puta većih amplituda nego istovrsne komponente na stroju sa dobrim ležajem. Efektivna
vibracijska brzina u području 100 - 1000Hz za prvi stroj iznosi oko 1 mm/s, a za drugi oko 0.07 mm/s. Dakle, u
području frekvencija koje je karakteristično za dijagnostiku stanja ležaja mjerene su velike razlike između ležaja
sa početnim oštećenjem i dobrog ležaja, iako su vibracije u području 100-1000 Hz na oba motora znatno manje
od vibracija na frekvenciji vrtnje. Mjerenjem vibracijske brzine (mjerenje RMS vrijednosti u čitavom
frekvencijskom području 3-1000 Hz), ove razlike uopće neće vidjeti, jer je u ukupnom vibracionom stanju
dominantan doprinos frekvencije vrtnje 16.6 Hz, na kojoj vibracije iznose 3 - 5 mm/s.
Mjerenjem ubrzanja dobivaju se značajne razlike kod oba stroja, jer je kod mjerenja vibracijskog ubrzanja
utjecajnost visokih frekvencija daleko veća nego kod mjerenja vibracijske brzine. Kod stroja sa početnim
oštećenjem ležaja vibracijska ubrzanja su oko osam puta veća nego kod stroja sa dobrim ležajem, a vibracijske
brzine su podjednakih iznosa.
Naknadnim pregledom stroja ustanovljeno je da se još nisu pojavila vidljiva oštećenja ležaja, ali je došlo do
inicijalnih poremećaja u centričnosti dosjeda uležištenja, što bi u kratkom vremenu dovelo do pojave oštećenja,
kako se i u nekoliko navrata dogodilo u ranijoj eksploataciji. Opisani primjer je vrlo ilustrativan upravo zbog
činjenice da postupci dijagnostike mogu otkriti neregularno stanje i prije nego nastupe oštećenja dijelova
postrojenja.
Vibro-dinamičko stanje kliznih ležaja određeno je stanjem uljnog filma u ležaju. Za vibracije nastale
neregularnim stanjem u uljnom filmu karakteristično je da se one uobičajeno ne javljaju na frekvenciji brzine
vrtnje, nego nastaju kao samouzbudne vibracije na frekvenciji kritične brzine rotora. Ukoliko u uljnom filmu
postoji vrtloženje ulja, moguća je pojava vibracija i na frekvenciji nižoj od polovine frekvencije brzine vrtnje.
Str. 32 od 41
Za strojeve sa kliznim ležajima preporučljivo je mjeriti relativne vibracije osovine prema kućištu, jer se iz
izmjenične komponente (vibracije) i istosmjerne komponente (položaj osovine u ležaju) direktno mogu dobiti
podaci o stanju u uljnom filmu. Stoga se beskontaktni davači pomaka ugrađuju kao davači sustava za trajno
praćenje u cilju mjerenja relativnih vibracija osovine na vitalne strojeve sa kliznim ležajima (npr. na
turboagregate). Sustav za trajno praćenje relativnih pomaka osovine ugrađen je u NEK na napojnim pumpama
FW 105.

6.5 Pojava rezonancija

Pojava rezonancije čest je uzrok pogoršanja vibracijskog stanja strojeva. Osnovni pojmovi rezonantnog
vibriranja i rezonantnih svojstava dinamičkih sustava dani su u poglavlju 2. U ovom poglavlju opisuju se metode
mjerenja i analize za dijagnostiku rezonantnih svojstava strojeva i postupci za uklanjanje rezonantnog vibriranja.
Svaka mehanička konstrukcija je sastavljena od elastičnih i inercijalnih elemenata. Međusobne veze elastičnih i
inercijalnih elemenata generiraju raspored vlastitih frekvencija. Rezonantno vibriranje nastupa kada je
frekvencija neke od uzbudnih sila (npr. frekvencija vrtnje stroja) u neposrednoj blizini jedne od vlastitih
frekvencija.
Kod rotacionih strojeva čest je slučaj da se najniža vlastita frekvencija podudara sa frekvencijom rotacije i tada
se javljaju vibracije ekstremno visokih iznosa koje mogu ugroziti sigurnost pogona. Na raspored vlastitih
frekvencija najveći utjecaj imaju slijedeći parametri:
- masa i oblik stroja
- stanje vijčanih spojeva dijelova stroja
- krutost vijčanih spojeva stroja sa temeljem, ili krutost prirubnih spojeva
- kompaktnost veza stroja i temeljne ploče sa fundamentom
- krutost fumdamenta, te eventualna pojava pukotina u fundamentu
- pojava oštećenja ili pukotina na konstrukciji stroja
Masa i oblik stroja su parametri definirani projektom i proračune vlastitih frekvencija obično provodi proizvođač.
Ostali parametri se definiraju tijekom montaže ili radova na postrojenju, mijenjaju se u većoj ili manjoj mjeri
tijekom eksploatacije i ako je promjena tih parametara takva da stroj dođe u rezonantno stanje naglo se
pogoršava vibro-dinamičko stanje. Sve promjene parametara svode se na, u poglavlju 2 diskutirane promjene
svojstava elastičnosti i prigušenja. Promjena inercijalnih svojstava (mase, momenta inercije) se vrlo rijetko
događa, ali efekt promjene inercijalnih svojstava (opisan u poglavlju 2.3), može biti korišten u korektivnim
akcijama (postavljanjem dodatne mase na stroj može se promijeniti raspored vlastitih frekvencija) u cilju
otklanjanja efekata rezonantnog stanja.
Metode dijagnostike rezonantnog stanja i postupke sanacije opisat ćemo na primjeru komponente FP 103 u NE
KRŠKO.
Na slici 59 shematski je prikazan izgled kućišta motora i pumpe, način temeljenja objekta na fundament, te
raspored mjernih davača. Komponenta FP 103 je na prvi pogled elastična konstrukcija i može se očekivati da će
barem prva vlastita frekvencija biti u području niskih frekvencija.

Davač B Davač A
MOTOR

PRIRUBNICA

Davač B Davač A

Sl. 59 - Skica komponente FP 103 i raspored davača

U radu agregata mjereni su vrlo visoki iznosi vibracija i to na frekvenciji vrtnje (25 Hz) pri vrhu motora u
radijalnom smjeru određenim položajem davača "A” (oko 14 mm/s). U smjeru određenim položajem davača “B”
vibracije su daleko manje (2 mm/s) što pokazuje da je konstrukcija agregata dinamički vrlo različita u smjeru “A”
u odnosu na smjer “B”, iako je agregat po izgledu simetričan za sve radijalne smjerove.Postavljeno je pitanje, što
je uzrok takve dinamičke nesimetrije u pravcima “A” i “B”.

Str. 33 od 41
Na slici 60 prikazan je orbit dijagram vibracija gornjeg ležaja u radijalnj ravnini s tim da je na horizontalnoj osi
orbit dijagrama označen smjer “A” a na vertikalnoj osi smjer “B”. Orbit dijagram je izrazito izdužen u smjeru osi
najvećih vibracija, što je gotovo siguran pokazatelj da se radi o rezonantnom efektu koji je izražen upravo u osi
“A”.

Sl. 60 - Orbit dijagram vibracija gornjeg ležaja

Nakon mjerenja vibracija u vrtnji provedeno je mjerenje vlastitih frekvencija metodom određivanja spektara
odziva na vanjsku impulsnu uzbudu. Ovo mjerenje provodi se na agregatu u mirovanju, a zasniva se na
fizikalnom svojstvu svakog sustava da, kada se pobudi impulsnom uzbudom, vibrira samo na vlastitim
frekvencijama. Određivanjem spektara takvog vibriranja direktno se dobivaju spektri vlastitih frekvencija.

Shematski prikaz ispitivanja dan je na slici 61. Impulsna uzbuda realizirana je laganim udaranjem čekićem od
tvrde gume s montiranim akcelerometrom po kućištu motora. Akcelerometar na čekiću mjeri uzbudu, a mjerni
akcelerometar odziv. Obradom ova dva signala u dvokanalnom FFT-analizatoru (transfer funkcija) dobiva se
normalizirani spektar vlastitih frekvencija, bez obzira na snagu udarca.
Davač koji mjeri uzbudu
Vibracijska pojačala
Impedancijski čekić

Davač
koji mjeri odziv

FFT-analizator

Sl. 61 - Mjerenje vlastitih frekvencija impedancijskim čekićem

Spektar vlastitih frekvencija u smjeru “A” dan je na slici 62 a), a u smjeru "B" na slici 62 b). Komponenta FP 103
ima ukupno tri vlastite frekvencije u području 15 - 35 Hz. Ovo područje frekvencija odabrano je zbog činjenice da
se povećane vibracije pojavljuju uvijek na 25 Hz (frekvencija brzine vrtnje), pa je područje frekvencija u okolini
frekvencije brzine vrtnje od interesa za analizu.

a) smjer "A" b) smjer "B"

Sl. 62 - Spektri vlastitih frekvencija za smjer "A" i "B"
Najniža vlastita frekvencija je na 22 Hz , a izražena je u smjeru “B”. Slijedeća je na 24.9 Hz izražena u smjeru
“A”, a treća na 27.5 Hz također izražena u smjeru “A”. Vidimo da se druga vlastita frekvencije gotovo u
potpunosti poklapa sa frekvencijom vrtnje a izražena je upravu u smjeru u kojem su mjerene najveće vibracije u
vrtnji. To je tipičan primjer rezonantnog efekta, zbog kojeg se javljaju vrlo velike vibracije u radu stroja.
Smanjenje vibracija u ovakvom slučaju postiže se "premještanjem" vlastite frekvencije izvan okoline frekvencije
vrtnje. U ovom slučaju to nije nimalo jednostavan zahvat, upravo zbog činjenice da postoje tri bliske vlastite
frekvencije o blizini 25 Hz. Za stabilno rješenje potrebno je izvesti takve modifikacije da najniža vlastita
frekvencije bude barem 3 Hz iznad frekvencije vrtnje. Tada će rezonantni efekt biti u potpunosti eliminiran.
Str. 34 od 41
Kod komponente FP 103 proveden je niz pokušaja smanjenja vibracija povećanjem krutosti veze između kućišta
pumpe i fundamenta (ubacivanjem klinova između prirubnice pumpe i betonskog temelja) ali su poboljšanja bila
nedovoljna. Analizom spektara vlastitih frekvencija jasno je zašto nisu dobiveni zadovoljavajući rezultati. Malim
povećanjem krutosti srednja vlastita frekvencija je povišena, ali također je povišena i najniža, pa se ponovo
pojavio rezonantni efekt ali sada u smjeru “B”.
Kao konačno rješenje predložena je modifikacija prirubnice pumpe, oblik i krutost koje su određene numeričkim
proračunom (metodom konačnih elemenata), tako, da sve vlastite frekvencije modificirane izvedbe budu iznad
30 Hz.
Kod pojave rezonantnog efekta jedino stabilno rješenje je preraspodjela vlastitih frekvencija. Pokušaj da se kod
ovakvog slučaja smanjenje vibracija ostvari uravnotežavanjem nikada ne daje dobre rezultate. Ostatna
neuravnoteženost (koja je u izvjesnoj mjeri uvijek prisutna i nakon uravnotežavanja), zbog prisustva rezonantnog
efekta izazvat će ponovo velike vibracije u vrlo kratkom vremenu iz jednostavnog razloga što je svaki sustav u
rezonanciji nestabilan.
Osim ovog primjera povećanih vibracija izazvanih pojavom rezonancije, u NEK je bilo više sličnih slučajeva.
Prema dosadašnjim iskustvima, pojava rezonancije je najčešći uzrok različitih neregularnih vibro-dinamičkih
stanja.

6.6 Loše temeljne veze

Sigurnost rada strojeva u velikoj mjeri je uvjetovana stanjem sustava učvršćenja rotacionog postrojenja za
fundament. U radu pod opterećenjem, sile i momenti prisutni u postrojenju uravnotežuju se preko elemenata
temeljenja stroja i stoga je kontrola temeljnih veza vrlo važan faktor nadzora stanja stroja. Oslabljenjem
temeljnih veza mijenja se statička stabilnost postrojenja (odnosno pojavljuju se preveliki pomaci fundamenta ili
temeljnih vijaka kod opterećenja postrojenja), ali i dinamička stabilnost koja se manifestira kao povećanje
vibracija i promjena rasporeda vlastitih frekvencija sustava. Upravo je promjena vlastitih frekvencija vrlo dobar
pokazatelj stanja temelja, jer krutost temeljnih veza ima gotovo dominantan utjecaj na iznose najnižih vlastitih
frekvencija rotacionih postrojenja.
Najčešći uzrok pojave rezonantnog efekta kod postrojenja u radu, koji se prepoznaje u naglom porastu razine
vibracija, jeste upravo oslabljenje temeljnih veza i smanjenje krutosti sustava. Kao što je istaknuto u prethodnoj
točki, vibracije u navedenom slučaju su izražajne upravo u smjeru u kojem je promjena krutosti dovela do
rezonantnog efekta i taj smjer je po amplitudi vibracija značajno istaknut u odnosu na ostale smjerove.
U NE Krško evidentiran je niz primjera kod kojih je došlo do velike promjene vibracija zbog neadekvatnog stanja
temeljnih veza. Kao ilustrativni primjer u ovom ćemo materijalu obraditi dijagnostiku pogona ventilatora
rashladnih tornjeva. Na ovim postrojenjima bilo je nekoliko havarija, početni uzrok kojih je popuštanje veza
temeljenja reduktora za betonsku gredu unutar rashladnog tornja.
Na slici 63 shematski je prikazan pogonski sustav ventilatora s ucrtanim mjernim mjestom na koje se odnose
spektri na slici 64.
Mjerni davač
Pogonski motor
Ventilator

Pogonsko vratilo Reduktor

Temelj
reduktora

Sl. 63 - Shematski prikaz pogona ventilatora i mjerno mjesto na koje se odnose spektri na sl. 64
Pogonski motor je smješten izvan tornja, i povezan je sa reduktorom preko oko 3 m dugačke pogonske osovine.
Brzina vrtnje pogonskog motora (ulazne osovine reduktora) je 1500 min -1, a ventilatora (odnosno izlazne
osovine reduktora) 134 min-1. U spektrima vibracija na reduktoru mogu se očekivati komponente na 2.3 Hz
(frekvencija vrtnje ventilatora) i 25 Hz (frekvencija vrtnje pogonske osovine). Kako ventilator ima osam lopatica
može se očekivati i frekvencija 2. 3  8  18. 4 Hz koja je generirana aerodinamičkim silama od strujanja
zraka.
Mjerenja na ventilatorima mogu se provesti samo u periodu remonta, jer su tornjevi u periodu rada zatvoreni i
pristup ventilatorima nije moguć. Prva mjerenja provedena su prije remontnih radova i na nekoliko reduktora
nađeno je stanje gotovo potpune otpuštenosti temeljnih vijaka. Nakon sređivanja temeljnih veza mjerenje je
ponovljeno. Na slici 64 a) prikazani su spektri vibracijskih brzina na jednom reduktoru (CT 101 01 FAN6) prije, a
na slici 64 b) poslije stezanja temeljnih vijaka reduktora.
Str. 35 od 41
 Sl. 64 a) - Spektar vibracija prije provedbe remontnih radova

Sl. 64 b) - Spektar vibracija nakon sanacije temeljnih veza

Na spektru na slici 64 a) uočljivi su vrlo visoki iznosi vibracijskih brzina na 2.3, 4.6, 6.9, 9.2, 18.4 i 20.7 Hz što su
sve višekratnici frekvencije vrtnje ventilatora. Nakon sanacije stanja temeljnih veza vibracije su višestruko
smanjene i dovedene u prihvatljive granice, što je očito na spektru na slici 64 b).
Spektar vibracija na slici 64 a) jasno pokazuje da je na mjestima temeljenja reduktora došlo do izrazitog
popuštanja temeljnih veza. Već prema kriterijima koji su definirani propisima, ovako visoki iznos vibracijske
brzine na frekvenciji 2.3 Hz je alarmantan. Ako se na osnovi poznate vibracijske brzine (8 mm/s) i frekvencije
(2.3 Hz) izračunaju pomaci prema izrazu;
v
s  1, 41   0 , 78 mm
2   f
dobivaju se iznosi koji nisu mogući za normalno učvršćen stroj. Vibracijski pomaci amplitude 0,78 mm posljedica
su pojave velike zračnosti u temeljnim vezama, koja je kontrolom stanja zategnutosti vijaka i konstatirana.
Pojava višekratnika frekvencije vrtnje ventilatora posljedica je udaranja stope reduktora po temeljnim vijcima,
pošto udaranje može nastupiti samo ako se pojavi zračnost u temeljnim vezama.
Ovo je primjer stanja pred havariju, jer zračnost u temeljnim vezama s vremenom dovodi do pucanja temeljnih
vijaka ili fundamenta nakon čega je havarija postrojenja gotovo sigurna, što se u par navrata na ventilatorima
rashladnih tornjeva i dogodilo.
Kod ovih pogona poseban je problem vibracijske kontrole ventilatora u periodu između dva remonta. Kako su
ventilatori nepristupačni za povremene kontrole, nije moguće eksperimentalno dijagnosticirati početak
razlabavljenja, kada bi se popravak mogao provesti bez ikakvih troškova i zastoja. Stoga su ventilatori vrlo
ilustrativan primjer pogona na kojima je opravdano i isplativo ugraditi sustav za trajno praćenje vibracija i zaštitu
od nedozvoljenih vibracija. Uvođenjem takvog sustava, amplitude i spektralni sastav vibracija bilo bi moguće
nadzirati iz upravljačke prostorije što bi omogućilo da se pojave neregularnih uvjeta rada uoče u samom
početku.
I na ovom se primjeru očito pokazalo, da je, osim analize same promjene amplituda vibracija (odnosno njihove
efektivne vrijednosti), analiza spektralnog (frekvencijskog) sastava postupak dijagnostike koji i u analizi stanja
temeljnih veza postrojenja daje najmjerodavnije rezultate.
6.7 Greške zupčaničkih prijenosnika
Reduktorski pogoni su rotacioni pogoni kod kojih je moguća pojava svih poremećaja opisanih u prethodnim
točkama (neuravnoteženost, loše centriranje, oštećenje ležaja, rezonancije i loše temeljne veze), ali, zbog
činjenice da se prijenos sila i momenata ostvaruje preko barem jednog zupčaničkog para, prisutna je
specifičnost vibracijskih svojstava reduktora u odnosu na ostale rotacione pogone. U spektrima vibracija
zupčaničkih prijenosa pojavljuje se frekvencija određena frekvencijom vrtnje i brojem zubi zupčanika. Ova
frekvencija je ista za dva zupčanika u zahvatu.

Str. 36 od 41
 n1 n
fz   z1  2  z2
60 60
gdje je: fz - frekvencija zuba u zahvatu
n1,n2 - brzina vrtnje pogonskog i gonjenog zupčanika u min-1
z1,z2 - broj zubi pogonskog i gonjenog zupčanika
Promjena amplituda vibracija na ovoj frekvenciji i na njezinim višekratnicima znak je početka erozije površine
zuba. Kod uznapredovale erozije vibracije na navedenim frekvencijama postižu vrlo visoke iznose.
Na slici 65 shematski je prikazan par zupčanika u zahvatu i spektar tipičnog vibracijskog odziva u kome postoje
istaknute komponente na frekvencijama vrtnje oba zupčanika, te na frekvenciji zahvata zubi.

Sl. 65 - Shematski prikaz zupčaničkog para i spektar tipičnog vibracijskog odziva

Kod reduktora sa višestrukim prijenosom (više zupčaničkih parova u zahvatu) potrebno je odrediti frekvencije
zuba u zehvatu za svaki zupčanički par (te frekvencije su uvijek različite). Spektralnom analizom vibracija može
se jednoznačno utvrditi kod kojeg zupčaničkog para je nastupila erozija površine zuba.
Jedan od čestih poremećaja reduktorskih pogona je prevelika “upetost” zupčaničkog para, koja se manifestira
kroz prevelik dodirni pritisak između zuba zupčanika. Kod zupčanika sa kosim zubima ovakvo stanje rezultira i
povećanim aksijalnim silama na ležajeve reduktora. Interesantno je da stanje “upetosti” često ne rezultira
povećanim vibracijama, već specifičnim svojstvima vibracija koje, po amplitudama vibracijske brzine, mogu biti u
dozvoljenim granicama. Kod “upetih” zupčanika pojavljuje se modulacija u vibracionim signalima. Modulacija se
manifestira kao periodično povećanje i zamiranje amplitude vibracija.
Ako se mjerenje vibracija provodi sa prijenosnim uređajem modulacija se prepoznaje kroz periodičnu promjenu
efektivne vrijednost između minimalne i maksimalne amplitude.
Period te promjene je pokazatelj uzroka “upetosti” zupčanika. Najčešće je period modulacije povezan sa
vremenom ponovljivosti zahvata zupčanika. Na slici 66 a) prikazana je vremenska promjena signala vibracija u
kojem je prisutna modulacija zajedno sa promjenom efektivne vriejdnosti, a na slici 66 b) spektar istih vibracija.
Efektivna vrijednost

Period modulacije T

Sl. 66 a) - Vremenska forma moduliranih vibracija

Sl. 66 b) - Spektar vibracija sa slike 66 a)

Str. 37 od 41
Period modulacije T je jednak vremenu u nakon kojeg dva ista zuba dođu ponovno u zahvat. Očito je da se
modulacija nastala "upetošću" zupčanika ne može otkriti analizom u frekvencijskoj, nego u vremenskoj domeni.
Ako sa NV(z1,z2) označimo najmanji zajednički višekratnik brojeva zubi zupčanika u zahvatu, onda vrijeme
ponovljivosti zahvata (period modulacije) iznosi:
NV( z1 , z2 ) NV( z1 , z2 )
T   s
f1  z1 f2  z2
gdje su f1 i f2 (f1= n1/60; f2=n2/60) frekvencije vrtnje zupčanika. Frekvencija ponavljanja je recipročna vrijednost
vremena ponavljanja.
Pojava “upetosti” je uvijek povezana sa povećanim kontaktnim silama na zubima zupčanika, što je često
praćeno sa povećanim zagrijavanjem ulja u reduktoru. Takvo stanje sigurno smanjuje životnu dob zupčanika.
Primjer opisanih postupaka vibracijske dijagnostike stanja reduktora u NE KRŠKO su pogoni generatora 60 Hz
ESELPS 01 i 02. Brojevi zuba zupčanika su 55 i 45 a frekvencije vrtnje 24.54 i 30 Hz. Vrijeme ponovljivosti
zahvata iznosi 0.369 sekundi, odnosno frekvencija ponovljivosti zahvata 2.7 Hz.
Na jednoj komponeti mjerene su izražajne modulacije upravo u periodu modulacije 0.369 sekundi. Na drugoj
komponenti ukupna razina vibracijske brzine je čak znatno veća ali je modulacija nekoliko pota manja.
Iako su na prvoj komponenti vibracije manje, primjećeno je pojačano zagrijavanje ulja, što je posljedica
prevelikih dodirnih pritisaka, a koji su bili uzrokovani aksijalnom upetosti jedne od osovina reduktora. Osnovna
manifestacija takvog stanja, utvrđenog metodama vibracijske dijagnostike je izrazita modulacija vibracija u ritmu
ponovljivosti zahvata.
6.8 Električke greške
Ako nastupi greška u namotima električnog stroja pojavljuju se elektrodinamičke sile koje uzrokuju promjenu
vibracijskog stanja stroja. Uz vibracije koje su normalno bila prisutne prije nastupa greške u električnom dijelu,
pojavit će se frekvencijske komponente na frekvenciji mreže i njezinim višekratnicima.
Kod asinkronih motora te frekvencije će uvijek biti vrlo blizu frekvenciji vrtnje i ili njezinim višekratnicima. Ako je
npr. frekvencija vrtnje motora 49.7 Hz a provodi se spektralna analiza do 200 Hz, bit će nemoguće razlučiti
vibracije na frekvenciji vrtnje od vibracija na frekvenciji mreže. U takvom slučaju potrebno je provesti
frekvencijsku analizu u uskom pojasu u okolini 50 Hz (tzv. "zoom"), u kojem će se moći razlučiti dvije bliske
frekvencije u spektru. Na slici 67 prikazan je tipični spektar vibracija dvopolnog elektromotora prije, a na slici 68
poslije nastupa greške u električnom dijelu.

Spektar do 200 Hz prije nastupa greške Spektar do 200 Hz motora s električkom greškom

"Zoom" oko 50 Hz "Zoom" oko 100 Hz "Zoom" oko 50 Hz "Zoom" oko 100 Hz

Sl. 67 - Spektri prije nastupa greške Sl. 68 - Spektri vibracija motora s električkom greškom
Kako su frekvencija rotacije i frekvencija mreže vrlo bliske u spektru u području 0 - 200 Hz praktično padaju u
istu točku. Ako se provede spektralna analiza u frekvencijskom području 48 - 54 Hz, jasno se uočava razlika u
frekvenciji vibracija generiranih vrtnjom rotora i vibracija od elektromagnetskih sila na frekvenciji mreže. Isti tip
analize se provodi u okolini viših harmonika (100 Hz, 150 Hz, 200 Hz itd.)
Kod nastupa greške u električnom dijelu asinkronog stroja povećat će se klizanje, odnosno smanjit će se brzina
vrtnje, što se također identificira frekvencijskom analizom u uskom pojasu frekvencija u okolini nominalne
frekvencije vrtnje.
Za složeniju eksperimentalnu dijagnostiku grešaka u električnom dijelu potrebno je provoditi istovremenu analizu
signala vibracija te signala struja i napona stroje. Povezanost strujno-naponskih prilika i vibracija identificira se
analizom prijenosnih funkcija i stabilnosti faznih odnosa navedenih veličina.

Str. 38 od 41
7.0 SUSTAVI ZA TRAJNO PRAĆENJE
7.1 Osnovni tipovi i kriteriji primjene
Sustavi za trajno praćenje vibracija su uređaji koji se trajno ugrađuju na objekt nad kojim je potrebno imati trajni
nadzor vibro-dinamičkog stanja, te koji osim funkcije trajnog mjerenja dinamičkih veličina imaju mogućnost
njihove obrade, uspoređivanja s postavljenim kriterijima, signalizacije i djelovanja na pogon nadziranog objekta
(zaštita). U nadogradnji sa računarskom (hardverskom i softverskom) te opremom za analogno-digitalnu
konverziju signala, moderni sustavi za trajno praćenje imaju i funkciju dijagnosticiranja i predviđanja (predikcije)
stanja.
Najjednostavniji sustav za trajno praćenje sastoji se iz mjernog davača (jednog ili dva, prema potrebi),
prilagodnog pojačala, dijela za obradu signala, dijela za uspoređivanje, te izlaznog relejnog dijela. Tip mjernih
davača određuje se prema tipu veličine za koju je ocijenjeno da je relevantna za sigurnost rada nadziranog
objekta (npr. apsolutne vibracije ležaja ventilatora, relativne vibracije osovine pumpe s kliznim ležajima).
Prilagodno pojačalo odgovara mjernim davačima i prilagođuje signal iz njih za daljnju obradu. U dijelu za obradu
se od signala iz mjernih davača "izvodi" signal referentne veličine (npr. efektivna vrijednost iz jednog davača
apsolutnih vibracija, veća od efektivnih vrijednosti iz dva davača apsolutnih vibracija, vektorski maksimum iz dva
davača relativnih vibracija, vršna vrijednost itd.). U dijelu za uspoređivanje namještaju se referentne veličine
(npr. dozvoljeni iznosi vibracija prema propisima), u slučaju prekoračenja kojih se na relejnom dijelu uključuju
releji signalizacije ili zaštite. Ovakav uređaj (bez mjernog davača) uobičajeno se naziva nadzorni modul.
Ovakvi se sustavi primijenjuju na postrojenjima na kojima je moguće provoditi efikasni nadzor praćenjem neke
od veličina za koju se kriteriji normalnog pogonskog stanja mogu jasno definirati. Isto tako, opravdano je
montirati ovakav sustav na strojeve na kojima su u eksploataciji problemi sa vibracijama ili sa neregularnim
stanjem, koje je izazavano drugim uzrokom, a manifestira se preko vibracija, često evidentirani. Osim toga, u
elektranama i ostalim postrojenjima (npr. rafinerije), postoji dosta strojeva od vitalnog značenja, koji su tijekom
rada nedostupni (npr. ventilatori rashladnih tornjeva CT 101 01 i 02), pa je praćenje njihovog vibro-dinamičkog
stanja moguće praktički samo preko ovakvih sustava.
Za velike strojeve od posebnog značenja (npr. turboagregati) razvijeni su posebni sustavi za trajno praćenje.
Mjerni davači i nadzorni moduli imaju sve funkcije koje su ranije opisane u ovom poglavlju, (mogu zapravo i
samostalno obavljati funkcije signalizacije i zaštite), a dodatno su izlazi nadzornih modula prilagođeni daljnjoj
obradi izmjerenih veličina. Preko uređaja za analogno-digitalnu konverziju, izmjerene je podatke moguće sada
prenijeti u računalo, koje provodi daljnju analizu.
Daljnja analiza na računalu provodi se preko programa za dijagnostiku. Naime, ako se radi o nekom tipičnom
objektu, kao što je to turboagregat, moguće je, osim kriterija definiranih propisima, definirati i standardne
dijagnostičke postupke i prema njihovim rezultatima postaviti dodatne kriterije ocjene i predviđanja stanja. Na
tržištu već postoji dosta računarskih programa kojima je moguće obraditi velik broj podataka iz davača sustava
za stalno praćenje bilo prema automatiziranim unaprijed programiranim postupcima, bilo prema posebnim
zahtjevima korisnika.
Pošto je i kod ovih programa zapravo najteže postaviti kriterije ocjene stanja (što opet zavisi o korisniku), u
novije su vrijeme vodeći proizvođači sustava za trajno praćenje razvili automatske programe za dijagnostiku, koji
"sami uče", odnosno, nakon uključivanja imaju fazu praćenja stanja kojeg korisnik proglašava normalnim, te
prikupljanja i analize podataka. Na temelju ovako obrađenih podataka program sam stvara kriterije "normalnog" i
u daljnjem radu stanje ocjenjuje prema tim kriterijima. U memoriji računala pamte se samo stanja koja se ne
uklapaju u tako određene kriterije, a nakon uočavanja neregularnog stanja, provodi se automatski dodatna
analiza rezultat koje je predviđanje stanja i ukazivanje na mogući uzrok greške, odnosno, ovakvi programi
provode tzv. "on-line" dijagnostiku.
Naravno, ovakav se sustav isplati ugrađivati samo na strojeve od posebnog značaja i to u slučaju da je očito da
će program za "on-line" dijagnostiku dati dobre rezultate (npr. specijalizirani program za dijagnostiku
turboagregata je praktički neprimijenjiv za dijagnostiku hidroagregata).
Kod izbora sustava za trajno praćenje i njegovih dijelova treba također veliku pažnju obratiti na karakteristike
(mjerna područja, frekvencijska područja) mjernih davača i prilagodnih pojačala, na uvjete ugradnje davača
(dovoljni prostor za davač sa željenim karakteristikama) te uvjete eksploatacije (protueksplozijska zaštita, vlaga,
prašina, temperatura). O točno postavljenim uvjetima zavisi i način ugradnje, spajanja i podešavanja sustava, te,
naravno njegova trajnost i pouzdanost u radu.

7.2 Izvedbe sustava za trajno praćenje

Izvedbe sustava za trajno praćenje najlakše je objasniti na primjerima. Kao primjer za ugradnju jednostavnog
sustava za trajno praćenje vibro-dinamičkog stanja uzeti su ventilatori rashladnih tornjeva (problem kojih je
objašnjen u poglavlju 6.6), a kao primjer za ugradnju sustava s "on-line" dijagnostikom uzet je jedan tipični
turboagregat.
Na slici 69 dan je shematski prikaz sustava za trajno praćenje kakav bi trebalo ugraditi na ventilatore rashladnih
tornjeva.

Str. 39 od 41
 KOMANDNA
PROSTORIJA
Napajanje ELEKTRANE
Bočni smjer (X) Signalizacija
Aks. smjer (Y)
CT 101 02 Prorada
MOTOR bilo koje ZA[TITA
Upravljačka prostorija

VENTILATOR Prorada ZA[TITA

bilo koje
Pokazni instrument CT 101 01
Signalizacija (pokazuje veću od
dvije efektivne vr.) Signalizacija
X ZA[TITA

Y Priključci za signale vrem. formi

Ploča u upravljačkoj prostoriji

Sl. 69 - Shematski prikaz sustava za trajno praćenje

Ugradnja sustava za trajno praćenje na ventilatore rashladnih tornjeva opravdana je vibro-dinamičkim
problemima koji su do sada već nekoliko puta evidentirani, kao i činjenicom da su tijekom rada (pogotovo kod
niskih temperatura) ovi strojevi praktički nedostupni. Sustav za trajno praćenje imao bi osim dojavne
(signalizacija povećanih vibracija) i zaštitnu funkciju, odnosno funkciju isključenja stroja na kojem prevelike
vibracije traju iznad određenog perioda vremena.
Mjerni davači sustava su dva davača apsolutnih vibracija u bočnom (X) i aksijalnom (Y) smjeru prema osovini
koja vezuje reduktor s motorom za svaki stroj. Mjerna mjesta sustava odabrana su na temelju analiza
objašnjenih u poglavlju 6.6. Signali vremenskih formi vibracija izvedeni su na ploču, koja se nalazi u upravljačkoj
prostoriji rashladnih tornjeva, kako bi se u slučaju signalizacije povećanih vibracija mogla provesti analiza
signala.
Mjerna (referentna) veličina sustava je veća od dvije efektivne vrijednosti vibracija. Ona je spojena na pokazni
instrument, koji se također nalazi na ploči. Na ploči su isti tako postavljene dvije svjetlosne signalizacije, koje
pokazuju da li su vibracije veće od upozoravajuće i alarmne razine.Ukoliko se pojave vibracije iznad razine
alarma, i ako one potraju više od podešenog vremena kašnjenja, isključuje se pogon dotičnog ventilatora.
Podešavanje vremenskog kašnjenja je uobičajena funkcija sustava za trajno praćenje, u cilju izbjegavanja lažnih
prorada izazvanih prolaznim poremećajima.
Ovako koncipirani sustav ima dodatnu funkciju signalizacije u komandnoj prostoriji elektrane. Ukoliko za bilo koji
od šest ventilatora na oba rashladna tornja proradi signalizacija ili alarm, to će biti signalizirano u komandnoj
prostoriji. Za koji od tornjeva je proradila signalizacija, trebat će provjeriti na signalnoj ploči u upravljačkoj zgradi
tornjeva.
Drugi primjer odnosi se na turboagregat sa instaliranim kompletnim sustavom za trajno praćenje sa uređajima
za analogno-digitalnu konverziju i programom za trajno praćenje ("on-line" dijagnostiku).
Moduli za
analogno-digitalnu
konverziju signala
Računalo Centralno procesno
s programom računalo elektrane
za on-line dijagnostiku

SUSTAV SIGNALIZACIJE
I ZAŠTITE ELEKTRANE
Digitalno (centralno procesno računalo)
podesivi
nadzorni
moduli

Mjerenje apsolutnih vibracija kućišta i relativnih vibracija

osovine na svim ležajima Davači aps. vibracija
Davači rel.
vibracija

L1 L2 L3 L4 L5 L6 L7 L8
Brzina vrtnje i ref.markica Dvostruko mjerenje aksijalnog pomaka rotora (funkcija ZAŠTITE)
Odrivni le`aj
Turbina
VT Turbina Turbina
ST NT GENERATOR Uzb

Mjerenje deformacija
kućišta Mjerenje relativnih pomaka rotora VT, ST i NT prema kućištu

Sl. 70 - Sustav za trajno praćenje mehaničkih veličina turboagregata

Str. 40 od 41
Ovakvim sustavom za kompletni nadzor turboagregata obuhvaćeno je trajno praćenje dinamičkih i kvazistatičkih
veličina. Od dinamičkih veličina, koje su osim za signalizaciju i zaštitu važne i za dijagnostiku mjere se:
- apsolutne vibracije kućišta ležaja u vertikalnom i hori-zontalnom smjeru na svim ležajima
- relativne vibracije osovine, dva davača (pod 90o) po ležaju
- referentna markica (jedan impuls po okretaju)
Od kvazistatičkih veličina, koje su važne za signalizaciju i zaštitu, a nemaju značenja za dijagnostiku mjere se:
- aksijalni pomak rotora turbine (uvijek u funkciji zaštite, uobičajeno se mjeri na dva nezavisna kanala na
odrivnom ležaju turbine)
- relativni pomak rotora turbine VT, ST i NT prema njihovim kućištima
- pomaci kućišta turbina VT, ST i NT izazvani toplinskim deformacijama
- brzina vrtnje.
Na slici 70 prikazan je sustav za trajno praćenje VIBROCONTROL 4000, proizvođača SCHENCK, za kojeg je
predviđen on-line program za dijagnostiku VIBROCAM 5000. Za mjerenje apsolutnih vibracija kućišta ležaja
koriste se davači vibracijske brzine, a za mjerenje relativnih vibracija osovine beskontaktni davači pomaka s
integriranim oscilatorom. Za mjerenje pomaka rotora turbine koriste se beskontaktni davači pomaka s vanjskim
oscilatorima, a za pomake kućišta induktivni davači pomaka s ticalom. Za mjerenje brzine vrtnje i prolaza
referentne markice koriste se beskontaktni davači impulsa.
Nadzorni moduli sustava su u ovom slučaju digitalno podesivi, što je trenutno najmodernije rješenje. To znači,
da se sva podešenja modula provode priključivanjem PC-računala preko RS-232 interfejsa i adekvatnog
programa, čime se izbjegava mogućnost slučajnog razdešenja tijekom eksploatacije.
Nadzorni moduli prihvaćaju signale iz mjernih davača (dva ulazna kanala po modulu), a imaju mogućnost
slijedećih podešenja:
- osjetljivost davača (kod digitalno upravljivih modula postoji i mogućnost unošenja nelinearne
karakteristike, što je u dosta slučajeva neophodno) i nul-točka karakteristike
- mjerne veličine (pomak, brzina, ubrzanje) i jedinice prema signalu iz davača
- mjerna veličina dobivena iz jednog ili dva signala iz mjernih davača (srednja efektivna vrijednost, razlika
vršnih vrijednosti, vektorski maksimum, zbroj ili razlika itd.)
- postavljanje četiri granične vrijednosti po kanalu, čije se prekoračenje signalizira na LED-diodama na
prednjoj strani modula
- razine i vremena kašnjenja, te logičke kombinacije prorade četiri signalna releja
- razine i tip (strujni ili naponski) registracionih izlaza, te pridruživanje mjernih veličina izlazima.
Izlazi iz nadzornih modula spojeni su na sustav signalizacije i zaštite elektrane, na registracione uređaje te na
centralno procesno računalo. Do ove razine sustava, signalizacija i zaštita prorađuju na osnovu jednostavnih
kriterija (mjerna veličina veća od zadane referntne), koji su definirani propisima (VDI 2056 za apsolutne,
odnosno VDI 2059 za relativne vibracije) ili konstrukcijom stroja (od proizvođača dozvoljeni apsolutni i relativni
pomaci rotora).
Prilagođeni izlazi vremenskih formi mjernih signala apsolutnih i relativnih vibracija spojeni su na uređaj za
analogno-digitalnu konverziju. Tu je vrlo bitan signal impulsnog davača koji bilježi prolaz referentne markice
(jedan impuls po okretaju, strogo na istoj poziciji položaja osovine), koji daje takt uzorkovanja podataka. Pomoću
tog signala, koji se uzima kao referenca faze, pojednostavljuje se kasnija analiza faznih odnosa.
Iz uređaja za analogno-digitalnu konverziju, digitalizirani se signali šalju u računalo u kojem se provodi
dijagnostička analiza. Signali su već priređeni za obradu, pošto su uzorkovani na točno propisani način, koji je
uređaju za konverziju zadan u interaktivnoj vezi s računalom. Program za dijagnostiku predviđa nekoliko načina
rada, kao što su npr. poseban način uzorkovanja i obrade podataka snimljenih tijekom ubrzavanja, terećenja,
rasterećivanja, zaustavljanja, zatim fazu "učenja" (opisano u poglavlju 7.1), te trajno praćenje tijekom
"normalnog" rada agregata.
Na temelju ocjene stanja prema kriterijima postavljenim tijekom faze "učenja", program daje upozorenja o
promjenama koje se ne uklapaju u kriterije, te ukazuje na mogući uzrok neregularnog stanja. Nakon toga,
korisnik može pomoću istog programa provesti i dodatne analize u cilju utvrđivanja uzroka poremećaja, te
poduzeti korektivne akcije ili ih planirati za slijedeći remont agregata.
Iz računala za dijagnostičku analizu obrađeni podaci prenose se na centralno procesno računalo. To je vrlo
korisno, pogotovo za postrojenja sa više nadziranih objekata, jer je omogućen kompletan uvid u stanje na
jednom mjestu.

Str. 41 od 41