Odabrana Poglavlja Fizike PDF

ODABRANA POGLAVLJA FIZIKE
(mehanika i toplina)
Višnja Mikac Dadić
Vesna Džimbeg-Malčić
Grafički fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Zagreb, listopad 2008.

Odabrana poglavlja fizike (mehanika i toplina)
Sadržaj: Str
I Mehanika krutog tijela 3
1. Zadaci iz kinematike 3
1.1. Jednostavna gibanja 3
1.1.1. Jednoliko gibanje duž pravca 3
1.1.2. Jednoliko ubrzano gibanje duž pravca 5
1.2. Složena gibanja 9
1.2.1. Vertikalni hitac 9
1.2.2. Horizontalni hitac 10
2. Dinamika 13
2.1. Osnovne zakonitosti dinamike 13
2.2. Zakoni očuvanja 20
2.3. Sudari 21
2.4. Kružno gibanje, centripetalna sila 23
II Mehanika tekućina 26
1. Statika tekućina 26
1.1. Hidraulički tlak 26
1.2. Hidrostatički tlak 28
1.3. Uzgon 29
III Kalorika i termodinamika 31
1. Kalorika 31
1.1. Toplina, unutarnja energija i temperatura 31
1.2. Kalorimetrija 31
1.3. Latentne topline i T/Q dijagram 33
1.4. Promjene parametara stanja kod krutih tijela i tekućina 37
1.5. Promjene parametara stanja kod plinova 37
2. Termodinamika 43
2.1. Prvi postulat ravnoteže 43
2.2.Termodinamički procesi 44
2.3. Adijabatska promjena stanja plina 45
2.4. Prvi zakon termodinamike 46
2.5. Radovi u promjenama stanja plina 47
2.6. Carnotov kružni proces 48
2.7. Drugi zakon termodinamike 51
2.8. Primjeri kružnih procesa 52
IV Prilog
Ispitni testovi 57
Ispitna pitanja 72
Literatura 75
V. Mikac Dadić i V. Džimbeg – Malčić 1

2 V. Mikac Dadić i V. Džimbeg – Malčić

I. MEHANIKA KRUTOG TIJELA
1. KINEMATIKA
1.1. JEDNOSTAVNA GIBANJA
1.1.1. Jednoliko gibanje duž pravca
Jednoliko gibanje duž pravca je takvo gibanje, kod kojeg je promjena puta u odabranoj
jedinici vremena, pa i najmanjoj, uvijek konstantna (nepromijenjena). Takva fizikalna
veličina naziva se brzina. Ako je odabrana jedinica vremena najmanja moguća (Δt→ 0), tada
govorimo o pravoj brzini i definiramo je:
Δs ds
v pr = lim = ⋅ (1)
Δ t → 0 Δt dt
Kažemo da je prava brzina v pr promjena puta u jedinici vremena koja teži nuli (Δt→0).
Takvu promjenu neke funkcije f(x) promatranu u najmanjem intervalu neke fizikalne veličine
⎛ dy ⎞
(x) o kojoj ona zavisi u matematici nazivamo prvom derivacijom ⎜ ⎟ , te možemo analogno
⎝ dx ⎠
⎛ ds ⎞
definirati brzinu kao prvu derivaciju pređenog puta u vremenu ⎜ ⎟ . Jednostavnije rečeno,
⎝ dt ⎠
prava brzina znači poznavanje promjene puta u "svakom trenu", a to znači u svakom pa i
najmanjem mogućem vremenskom intervalu. Ako je prava brzina konstantna, onda je ona
jednaka srednjoj brzini (v ) pa možemo tvrditi:
v pr = v = konst , (2)
gdje je
Δs sk − s p
v= = ⋅ (2a)
Δt t k − t p
U gornjem izrazu Δs/Δt predstavlja konačne razlike, odnosno konačne promjene vremena Δt i
pripadne konačne razlike puteva Δs. Pod konačnom razlikom podrazumijevamo promjenu
koja nije beskonačno mala, nego je određena ("velika"). Izrazi sp i tp su početni put i i početno
vrijeme (početni uvjeti) a sk i tk su konačni put i konačno vrijeme. Dogovorom zamjenjujem
početne uvjete izrazima sp→ s0 i tp→ 0 dok konačni uvjeti u općim izrazima nemaju
ograničenja i zato ih prikazujemo sk→ s i tk→ t. Izraz (2a) tada je:
s − s0
v= , (2b)
t

uz napomenu da simbolu brzine v ne pripisujemo oznake srednje vrijednosti ili prave brzine
budući da su one iste.
Kinematički izrazi za v(t) i s(t) kod jednolikog gibanja duž pravca postaju:
v (t ) = konst
(3)
s (t ) = s 0 + v ⋅ t ,
što u pripadnim dijagramima možemo prikazati pravcima, Sl.1. i Sl.2..
v(t) s(t)
v
s0
t t
Sl.1. Sl.2.
Primjeri:
1. Kolika je brzina molekula nekog plina koja prevali put od 8m za jednu stotninu sekunde?
Izrazite brzinu u m/s i u km/h.
R: v = 800m/s = 2880km/h
2. Čovjek čuje odjek svoga glasa od vertikalne stijene nakon 3 sekunde. Kolika je udaljenost
stijene od čovjeka ako je brzina zvuka 340 m/s?
R: s = 510m
3. Biciklista vozi ravnom cestom tako da pojedine dijelove puta savladava različitim
brzinama. Ako 2/5 puta vozi brzinom 30 km/h, 1/10 puta brzinom 60 km/h, 1/3 puta puta
brzinom 80 km/h i ostatak puta brzinom 40 km/h, izračunajte srednju brzinu bicikliste (u
km/h i u m/s).
R: v = 42.9km/h ~ 12 m/s
s
Uputa: srednju brzinu izračunamo pomoću relacije: v = , a ukupno vrijeme je jedanako zbroju
tuk
vremena ostvarenih u pojedinim dijelovima puta s , tuk = t1 + t 2 + t3 + t 4 . Vrijeme t1 , je na primjer,
2
s
jednako: t1 = 5 .)
30

1.1.2. Jednoliko ubrzano gibanje duž pravca
Jednoliko ubrzano gibanje duž pravca je takvo gibanje, kod kojeg je promjena brzine u
odabranoj jedinici vremena konstantna (nepromijenjena) veličina. Takva fizikalna veličina
naziva se akceleracija ili ubrzanje. Ako je odabrana jedinica vremena najmanja, teži prema
nuli (Δt→ 0), tada govorimo o pravoj akceleraciji i definiramo je:
Δv dv
a pr = lim = ⋅ (4)
Δt → 0 Δ t dt
Kažemo da je akceleracija prva derivacija brzine po vremenu. Ako je prava akceleracija
konstantna veličina, onda je ona jednaka i srednjoj akceleraciji (a ) što možemo izraziti:
a pr = a = konst , (4a)
gdje je:
Δv vk − v p v − vo
a= = = ⋅ (4b)
Δt t k − t p t
Zamjene početnih i konačnih veličina u ovom gibanju analogne su zamjenema kod jednolikog
gibanja duž pravca, uz napomenu da se kod jednolikog ubrzanog gibanja ta zamjena odnosi
na brzine. Tako su u izrazu (4b) označene konačna brzina i konačno vrijeme sa vk i tk, a
početna brzina i početno vrijeme sa vp i tp. Uz uvjete da konačna brzina poprima bilo koju
vrijednost v, što znači da u gornjem izrazu vršimo zamjenu vk → v, a početna brzina je v0 i
odgovarajuća zamjena je vp → v0 i analogno, konačno vrijeme poprima vrijednost t što znači tk
→ t i početno vrijeme je nula što znači tp → 0. Uz navedene pretpostavke mogu se
kinematički izrazi za akceleraciju a(t) i brzinu v(t) prikazati slijedećim relacijama:
a (t ) = konst
(5)
v (t ) = v 0 + a ⋅ t .
Pripadni dijagrami su:
a(t)
v(t)
a v0
t t
Sl.3. Sl.4.
Još nam nedostaje izraz za promjenu puta ovisnu o vremenu s(t), koju možemo izvesti iz v(t)
dijagrama u kojima je površina ispod krivulje brzine jednaka pređenom putu. Na Sl.5. i Sl.6.

prikazana je ovisnost brzine v(t) za jednoliko i jednoliko ubrzano gibanje duž pravca u kojima
možemo očitati pripadne površine (pređene puteve):
a 2
s = v⋅ t kod jednolikog gibanja i s = v0 ⋅ t + ⋅ t kod jednoliko ubrzanog gibanja duž pravca.
2
U slučaju da krivulja v(t) opisuje nejednoliko gibanje i pripadna površina čini nepravilan lik
Sl.7., tada se površina izražava pomoću integrala:
t
s (t ) = ∫ v(t ) ⋅ dt , (6)
0
što za sada neće biti predmet naših razmatranja.
v(t) v(t) v(t)
s s s
t t t
Sl.5. Sl.6. Sl.7.
Izrazi za ovisnost promjene puta o vremenu s(t) za jednoliko ubrzano gibanje mogu se
prikazati jednadžbama dobivenim iz grafičkih prikaza analognih Sl. 6. uz različite početne
uvjete:
1
s (t ) = a ⋅ t2 (a )
2
1
s ( t ) = v0 ⋅ t + a ⋅ t 2 (b) ( 7a - 7c)
2
1
s ( t ) = s0 + v 0 ⋅ t + a ⋅ t 2 . (c)
2
Izrazi su parabole, čija tjemena su ili u ishodištu koordinatnog sustava ili su pomaknuta duž
osi puta ili vremena (znanje o paraboli). Izrazi (6a-6c) razlikuju se u početnim uvjetima v0 i
s0, koji su jednaki nuli ili različiti od nule.

Slobodni pad
Jedno od jednostavnih jednolikih ubrzanih gibanja je slobodni pad. To gibanje ima konstantnu
r
akceleraciju koju nazivamo akceleracijom sile teže ili gravitacijom i označavamo sa g .
Gravitacija je uzrokovana gravitacijskom silom (Zemlje ili bilo kojeg velikog tijela) koja
djeluje na svako tijelo u polju djelovanja te sile. Vrijednost gravitacije se mijenja ovisno o
geografskoj širini radi spljoštenosti Zemlje; na ekvatoru je najmanja a na polovima je najveća.
Isto tako gravitacija se mijenja ovisno o udaljenosti od tla (horizontalne ravnine dogovorene
početne visine, h=0, koja je najčešće predstavljena morskom površinom). Povećavanjem
udaljenosti od morske površine gravitacija se smanjuje. Za srednju vrijednost gravitacije
uzima se vrijednost na geografskoj širini 450 i morskoj površini (h = 0 m) i iznosi 9.81m/s2.
gpol = 9,83 m/s2
RZ, pol
450, g = 9,81 m/s2
gekvator = 9,78 m/s2
RZ,ekvator gpol > gekvator
Sl.8. Gravitacija g ovisna je o geografskoj širini
Primjeri:
4. Tijelo je bačeno slobodno s visine 100m (v0 = 0 m/s). Izračunajte: a) vrijeme trajanja
slobodnog pada i b) konačnu brzinu kojom tijelo padne na tlo (g=9.81m/s2).
R: a) tuk=4.5s, b) vuk=45m/s =162km/h
5. Tijelo je bačeno slobodno s visine 100m početnom brzinom 72km/h. Izračunajte: a)

vrijeme trajanja slobodnog pada i b) konačnu brzinu kojom tijelo padne na tlo. Usporedite
rezultate 4. i 5. zadatka.
R: a) tuk= 2.9s, b) vuk= 176.4km/h
6. Tijelo se giba jednoliko ubrzano pri čemu u prvih 5 sekundi pređe 40m a u slijedećih 5
sekundi pređe 100m. Izračunajte: a) akceleraciju gibanja i b) početnu i konačnu brzinu.
R: a) a = 2.4m/s2, b) v0 = 2m/s i vuk = 26m/s

7. Dva tijela bačena su s iste visine tako, da je prvo tijelo bačeno bez početne brzine, a
drugom je početna brzina 30m/s. Drugo tijelo je palo 2 sekunde ranije na tlo od prvog tijela. S
koje visine su bačena tijela?
R: H=80 m
Uputa: ako prvom tijelu treba vrijeme t za pad s visine H, tada drugom tijelu treba vrijeme t-2 za pad
s iste visine.
8. Vlak se zaustavlja na stanici, pri čemu prvih 50m pređe u 5 sekundi a slijedećih 50m u 7
sekundi. Konačna brzina vlaka je nula, a akceleracije u navedenim dijelovima puta su
različite. Izračunajte: a) akceleracije u oba dijela puta i b) početnu brzinu vlaka.
R: a) a1 = 12/7 m/s2 i a2 = -100/49 m/s2, b) v0 = 40/7 m/s = 20,57 km/h
9. Tijelo pada slobodno s neke visine početnom brzinom 5m/s. Posljednjih 20m ukupnog
puta prijeđe u vrijeme od 0.4s. Izračunajte: a) visinu s koje je tijelo počelo padati i b) konačnu
brzinu.

1.2. SLOŽENA GIBANJA
Složena gibanja su ona gibanja koja se sastoje od dva ili više jednostavnih gibanja koja se
ostvaruju istovremeno. Uobičajena složena gibanja su: vertikalni hitac, horizontalni hitac,
kosi hitac i kružno gibanje.
1.2.1. Vertikalni hitac
Vertikalni hitac je složeno gibanje sastavljeno od jednolikog gibanja duž pravca okomitog na
horizontalnu podlogu (smjer suprotan od djelovanja akceleracije sile teže) koje je zadano
početnom brzinom v0 i istodobnog slobodnog pada duž istog pravca ali suprotnog smjera.
Gibanje možemo jednostavno prikazati:
C --- v(t uk ) = 0
H v0
B --- v ( t ) = v0 − g ⋅ t
gt
v0 A --- v ( 0) = v 0
Sl.9. Komponente brzina vertikalnog hica
Gibanje počinje u točki A početnom brzinom v0. U bilo kojoj točki B brzinu možemo
prikazati izrazom v(t) = v0 − g⋅t, a gibanje završava u točki C, gdje je v(tuk) = 0. U vezi
gornjeg razmatranja kinematički izrazi za s(t) i v(t) prikazani su u (7):
v(t ) = v0 − g ⋅ t ,
1 (8)
s (t ) = v0 ⋅ t − g ⋅t2 .
2
Izraze za ukupno vrijeme trajanja vertikalnog hica (vuk ) i pripadni put (domet, H) možemo
naći iz uvjeta: v(t) = 0 za t = tuk, pa slijedi:
v v02
t uk = 0 , suk = H = . (9)
g 2g

Naglasimo da je ukupno vrijeme trajanja gibanja tijela od izbačaja u vertikalni hitac i vraćanja
u početnu točku (povratak na tlo) dvostruko, tA→C→A = 2tuk, jer povratni dio gibanja s vrha
v0
hica (točka C), koji predstavlja slobodni pad, traje isto vrijeme, (t uk = ).
g
Primjeri:
9. Tijelo je bačeno vertikalno početnom brzinom 40 m/s. Izračunajte: a) ukupno trajanje hica,
b) domet hica i c) visinu na kojoj će se naći tijelo nakon 3 sekunde gibanja.
R: a) tuk = 4 s, b) H = 80m i c) h = 75 m
10. Tijelo je bačeno vertikalno i vratilo se nakon 6 sekundi. Izračunajte: a) početnu brzinu
tijela, i b) domet hica.
R: a) v0 = 30m/s, b) H = 45m
11. Tijelo je bačeno vertikalno i nakon dvije sekunde postigne brzinu 30m/s. Izračunajte: a)
početnu brzinu tijela i b) najveću visinu do koje će tijelo stići.
R: a) v0 = 50 m/s, b) H = 125 m
1.2.2. Horizontalni hitac
Horizontalni hitac je složeno gibanje sastavljeno od jednolikog gibanja duž pravca paralelnog
s horizontalnom podlogom i istodobnog slobodnog pada. Tijelo se pri tom počinje gibati
jednoliko, na visini H udaljenoj od horizontalne podloge, početnom brzinom v0. Pripadni
dijagram tog gibanja može se prikazati u ravnini y , x.
y
v0
v0
H v(t)
gt
x
xmax = D
Sl.10. Komponente brzina horizontalnog hica.

Brzina u bilo kojoj točki gibanja dana je izrazom:
v (t ) = (v 2
0 + (g ⋅ t ) .
2
) (10)
Ukupno vrijeme trajanja gibanja ovisno je o visini H i jednako je
⎛ 2H ⎞
t uk = ⎜⎜ ⎟⎟ . (11)
⎝ g ⎠
Pripadni domet ostvaruje se u x-smjeru gibanja (xmax = D) u trajanju tuk i vrijednost mu iznosi:
⎛ 2H ⎞
D = t uk ⋅ v0 = v0 ⋅ ⎜⎜ ⎟⎟ . (12)
⎝ g ⎠
Primjeri:
12. Tijelo je bačeno horizontalno s visine 150m početnom brzinom 45m/s. Izračunajte: a)
ukupno trajanje hica, b) domet hica i c) brzinu tijela prilikom pada na tlo.
R: a) tuk = 5.5 s, b) D = 247.5 m i c) vuk = 70.9 m/s = 255 km/h
13. Tijelo je bačeno horizontalno s visine 200m i početnom brzinom 30 m/s. Kolika je: a)
konačna (ukupna, vuk), brzina tijela i b) visina tijela u odnosu na horizontalnu podlogu nakon
3 sekunde gibanja?
R: a) v(3) = 152.7 km/h, d = 155m iznad tla
14. Tijelo je bačeno s visine 120 m u horizontalnom smjeru i konačna brzina koju je tijelo
postiglo prilikom pada na tlo iznosi 55 m/s. Izračunajte: a) početnu brzinu kojom je tijelo
izbačeno, i b) domet tijela.
R: a) v0 = 25 m/s, b) D = 122.5 m
15. Tijelo 1 bačeno je s visine 100 m paralelno s osi x početnom brzinom 20 m/s. Istodobno
je s tla (ispod tijela 1) bačeno tijelo 2 nekom početnom brzinom i pod nekim kutem tako da se
oba tijela sudare u točki x = 30 m, koja se mjeri u smjeru koordinate izbačaja oba tijela.
Izračunajte početnu brzinu, v0, i kut, α0, pod kojim je izbačeno tijelo 2.
R: α0=74,910, v0=76,8 m/s
16. Kamen bacimo s vrha tornja visine 30 m početnom brzinom 40 m/s pod kutem 600 prema
horizontali. Izračunajte vrijeme proteklo od izbačaja do pada kamena na tlo. (Slika)

R: tuk = tI + tII = 3,46 + 4,24 = 7,7 s
17. Dva tijela izbačena su iz početnih točaka na slijedeći način: tijelo 1 izbačeno je iz
ishodišta koordinatnog sustava početnom brzinom v01 pod kutem α u odnosu na x-os, a tijelo
2 bačeno je istodobno s tijelom 1 na visini 1125 m iznad prvog tijela horizontalnom brzinom
20 m/s. Kolikom početnom brzinom i pod kojim kutem moramo izbaciti drugo tijelo, ako
želimo da se sudare nakon 5 sekundi?
v02 = 20 m ⋅ s-1
v01
Sl.uz 17. zadatak

2. DINAMIKA
Dinamika je dio mehanike koji proučava zakonitosti gibanja i posebno uzroke gibanja, pri
čemu su uzroci gibanja razne vrste sila.
2.1. OSNOVNE ZAKONITOSTI DINAMIKE
Osnovne zakonitosti dinamike definirane su Newtonovim aksiomima∗.
1. Newtonov aksiom
Svako tijelo ostaje u stanju mirovanja ili jednolikoga gibanja duž pravca sve dok ga
neka vanjska sila ne prisili da to stanje promijeni.
Ovaj zakon opisuje uvjete ravnoteže, odnosno uvjete u kojima neko tijelo miruje ili se giba
jednoliko duž pravca. Iz zakona uočavamo da je tijelo u ravnoteži onda, ako je zbroj sila na
tijelo jednak nuli, pa ga pišemo:
nr
∑ Fi = 0 ,
i =1
(13)
gdje su Fi sile koje djeluju na tijelo.
2. Newtonov aksiom
r
Ovaj aksiom opisuje jednu od najvažnijih fizikalnih veličina, silu F , koja opisuje djelovanje
na neko tijelo.
r r
Ako na tijelo djeluje sila F , ona je proporcionalna akceleraciji a pri čemu je faktor
proporcionalnosti jednak fizikalnoj veličini koja označava odupiranje tijela gibanju i
nazivamo je troma masa mtr .
Aksiom u kojem je izražena opisana ovisnost možemo izraziti jednadžbom:

r r
F = m tr ⋅ a . (14)
Mjerna jedinica za silu u SI sustavu je 1 N (njutn), koju možemo prikazati pomoću osnovnih
m
mjernih jedinica: 1 N = 1kg ⋅ 1 2
s
∗
aksiom (axióō - cijenim, usvajam) očevidna spoznaja; osnovno načelo

3. Newtonov aksiom
Ako dva tijela djeluju jedno na drugo, tada su sile međudjelovanja iste i suprotnih
smjerova.
Ovaj aksiom izražavamo slijedećom relacijom:

r r
F1, 2 = − F2 ,1 . (15)
Ovaj zakon primjenjujemo u interakcijama dva tijela, na pr. u sudarima.
Sila trenja
Trenje između površina dvaju tijela
Fizikalni sistemi u kojima pratimo gibanja u dinamici najčešće su ravne podloge ili kosine.
Ako su površine između tijela potpuno glatke (idealne), tada ne govorimo o trenju, odnosno o
interakciji tijela s podlogom.
Ako su u promatranim fizikalnim procesima dodirne površine između tijela neravne (realne)
tada govorimo o interakciji između površina koju opisujmo silom trenja, Ftr. Tada tu silu
moramo uključiti u ostale sile koje djeluju na tijelo i zajedno uzrokuju rezultantno gibanje.
Moramo naglasiti da sila trenja ne uzrokuje gibanje i ona djeluje u smjeru suprotnom od
kretanja tijela (rezultantne sile).
Iznos sile je jednak umnošku koeficijenta trenja i sume sila koje djeluju okomito na podlogu
na kojoj se nalazi tijelo:
r n r
Ftr = μ ⋅ ∑ F⊥ ,i .
1 =1
U ovom izrazu okomite sile su najčešće: čitava težina tijela, G; dio čitave težine (kosina), G⊥ i
(ili) dio vanjske sile koja djeluje pod nekim kutem u odnosu na ravninu gibanja Fv .
Koeficijent trenja μ, je fizikalna veličina čija mjerna jedinica je 1 (bezdimenzionalna fizikalna

veličina), a vrijednosti koje može poprimiti kreću se od (0-1). U tablicama se mogu naći
koeficijenti trenja za pojedine sisteme podloge i tijela.
Napomena: na donjim slikama kutevi α pripadaju nagibu kosine a kutevi β odgovaraju smjeru
djelovanja vanjske sile, pa je u oba slučaja Fv,y = Fv sin β.

Ftr
Ftr Fv
G⎜⎜
G⊥ α
G G
α
a) b)
Fv
Fv,x
Fv,y β Fv,y
G⎜⎜
Ftr
β Fv,x G⊥ α
G α
c) d)
Na slici su navedeni primjeri a), b), c) i d) u kojima različite sile ( ili dijelovi sila) doprinose
trenju.
U slučaju a) trenje je uzrokovano čitavom težinom tijela G, pa je :
Ftr = μG,
a u b) primjeru trenje je uzrokovano komponentom težine G⊥ i trenje je:
Ftr = μGcosα.
Ako na tijelo djeluje vanjska sila pod nekim kutom β, c) slučaj, tada je trenje uzrokovano
čitavom težinom umanjenom za komponentu vanjske sile Fv,y :
Ftr = μ (G - Fv,y),
A na kosini, d) primjer, trenje je uzrokovano komponentom G⊥ umanjenom za komponentu

vanjske sile Fv,y :
Ftr = μ(G⊥ - Fv,y).

Sila trenja pri prolasku tijela kroz sredstvo
Moramo spomenuti i silu trenje koja se javlja pri prolasku tijela kroz neko sredstvo; na
primjer zrak. Tu silu nazivamo silom otpora sredstva Fotp a rad utrošen na tu silu označavamo
Wotp. Sila otpora u nekom sredstvu ovisi o više parametara, kao što su brzina gibanja tijela,
oblik tijela ili gustoća sredstva, pa za tu silu ne prikazujemo jednadžbe koje se razlikuju za
posebne slučajeve i ponekad nisu jednostavne. Silu otpora sredstva računamo iz izraza za rad
te sile:
r r
Wotp = Fotp ⋅ s ,
r
pri čemu je s put na kojem djeluje sila otpora Fotp uz pretpstavku da je ta sila konstantna
(približno konstantna) duž promatranog puta. Rad sile otpora nalazimo iz relacija za očuvanje
energije u nekom promatranom sistemu, primjer 17..
Primjeri:
15. Tijelo mase 5kg bačeno je s visine 100m početnom brzinom v0 = 20m/s. Izračunajte: a)
konačnu brzinu tijela ako je zanemareno trenje i b) silu trenja i izgubljenu energiju u obliku
rada sile trenja (u %) ako je konačna brzina 30m/s.
R: a) 176.4 km/h, b) Ftr = 37.5 N, Wtr/Epoč = 62.5%
16. Automobil mase 1400 kg kreće se početnom brzinom v1 = 20 m/s. Za koliko je potrebno
povećati vučnu snagu motora da bi se brzina auta na putu od 1200 m povećala 2 puta? (Sila
trenja je zanemarena)
R: ΔP = 21 kw
17. Kamen mase 300g bacimo s mosta visokog 25 m vertikalno dolje brzinom 12 m/s. Tijelo
stigne na površinu vode brzinom 18 m/s. Odredite silu otpora (trenja) zraka i rad koji je tijelo
utrošilo svladavajući tu silu.
Epočetna (A) v0 Epočetna(A) = Wotp + Ekonačna(B)
h Wotp = E(A) - E(B)
Wotp = mgh + 1/2 mv02 - ½ mvuk2
Wotp = 48 J
Ekonačna (B) Fotp = Wotp /h
vuk Fotp = 1.92 N

18. Tijelo mase 10 kg nalazi se na ravnoj podlozi. Koeficijent trenja tijela i podloge je 0.2.
Kakvo gibanje vrši tijelo i koliki put pređe u 30 min, ako na njega djeluje sila: a) Fv = 15N, b)
Fv = 20N, c) Fv = 30N.
R: a) Fv < FTR , mirovanje,

b) Fv = FTR , labilna ravnoteža,
c) Fv > FTR , a = 1m/s2, s = 1620 km
19. Tijelo se spušta s vrha kosine visinske razlike vrha i dna 200 m kuta nagiba 150 bez
početne brzine. Izračunajte: a) vrijema trajanja gibanja do dna kosine, b) konačnu brzinu
tijela. (trenje je zanemareno).
R: a) tuk = 24.4s, b) vuk = 227.7km/h
a) Tijelo se spušta radi komponente težine:
G ⎜⎜ = G ⋅ sinα.
G⊥ G⎜⎜ Rezultantna sila na tijelo:

h α
FR = G⎜⎜
G
m
m·aR = m·g ⋅ sinα, a = 2.59
s2
α h h
= sin α , l = = 773m
l *
sin α
l
tuk = 2 = 24.4 s
a
b) vuk = 2al = 63.2m/s
= 227.7 km/h
* l je duljina kosine
20. Tijelo mase 10kg giba se s vrha kosine kuta nagiba 100 i visinske razlike 150 m uz
koeficijent trenja 0.15. Izračunajte:
a) vrijeme trajanja gibanja do dna kosine,
b) konačnu brzinu tijela i
c) gubitak početne energije gibanjem po kosini.
R:
a) tuk = 1.4min,
b) vuk = 76km/h
c) WTR = 12761,( WTR /Epoč ) · 100% = 85% gubitka

21. Kamion mase 10 tona spušta se niz kosinu visinske razlike 300m, nagiba 100 i koeficijenta
trenja 0.2 početnom brzinom 54 km/h. Kolika treba biti sila motora, vanjska sila (Fv) i snaga
ako kamion želi zadržati konstantnu brzinu gibajući se niz kosinu. U kojem smjeru djeluje sila
motora?
za v = konst ⇒ ∑ Fi = 0
slika:
FTR v = konst Fv + G„ - Ftr = 0 ⇒
Fv = 2.3⋅103N
G || iz predznaka sile i slike uočavamo da je

G⊥
α Fv smjer vanjske sile (motora) niz kosinu
(prema dolje); onaj koji smo
α pretpostavili
P = Fv ⋅ v = 34.5kw
22. Kamion mase 10 tona spušta se niz kosinu visinske razlike 100m, kuta nagiba 100 i
koeficijenta trenja 0.2. Početna brzina kamiona je 72km/h. Izračunajte: a) srednju snagu
motora i b) vrijeme silaska kamiona do dna kosine, ako želimo da se kamion na dnu kosine
zaustavi?
R: a) Fv = - 6.04 kN, P = 60.04 kw; b) tuk = 57.6min

Fv = - 3.7 kN, P = 37 kw tuk = 57.6 s
a) rezultantno gibanje je usporavanje

(vkon< vpoč),
v 2poč
Frezult aR = , ⇒ aR = - 0.347m/s2
FTR 2l
Fv
iz jednadžbe:
FR = G║ - FTR - Fv
G||
α možemo izračunati vanjsku silu:
G⊥
G Fv = - 3.7 kN,
srednja snaga je:
α
P = Fv ⋅ v = 37 kW , gdje je
v poč + vkonačon m
v= = 10
2 s
2⋅l
b) t uk = = 57.6 min
aR

23. Čovjek gura teret mase 30 kg vanjskom silom paralelnom s podlogom koeficijenta trenja
0.3. Kolika je vanjska sila čovjeka koja uzrokuje jednoliko gibanje duž podloge?
R: Fv = 90N
24. Čovjek gura teret mase 30 kg vanjskom silom prema dolje tako da sila zatvara kut od 370 s
horizontalnom podlogom (negativan kut) čiji koeficijent trenja je 0.3. Kolika je vanjska sila
čovjeka koja uzrokuje jednoliko gibanje duž podloge?
R: Fv = 145N
25. Čovjek vuče teret mase 30 kg vanjskom silom prema gore tako da sila zatvara kut od 370 s
horizontalnom podlogom čiji koeficijent trenja je 0.3. Kolika je vanjska sila čovjeka koja
uzrokuje jednoliko gibanje duž podloge? Usporedite rezultate zadataka 24., 25. i 26. i
pokušajte ih diskutirati.
R: Fv = 92 N
Potencijalna energija
Svaka sila posjeduje područje u kojem djeluje; to područje nazivamo polje sile, na pr.
gravitacijsko polje Zemlje. Tijelo koje se nalazi u području djelovanja neke sile (u klasičnoj
mehanici je to uglavnom gravitacijska sila) posjeduje potencijalnu energiju, Ep, pomoću koje
to tijelo može vršiti rad.
Na primjer, tijelo podignuto na visinu h može vršiti rad, spuštajući se s te visine ili nategnuta
opruga (sata, na pr.) također vrši rad vraćajući se natrag u ravnoteži položaj.
Izvršeni rad u polju djelovanja neke sile možemo izraziti pomoću poznate relacije:
r r
dW = F ⋅ ds ,
što u slučaju gravitacijske sile, koja djeluje u svim smjerovima, radijalno, ima oblik:
r r
dW = Fgr ⋅ dr .
Ukupni rad što ga izvrši sila jednak je integralu

r
diferencijalne veličine dW , koji će u
skalarnom produktu dati vrijednosti samo u j , odnosno u –y smjeru:
yB
r r
W= ∫ gr ⋅ dr = − mg ( y B − y A ) .
F
yA

Veličina mg y zove se gravitacijska potencijalna energija tijela na visini y . Ako

pretpostavimo da je tijelo u početnom položaju na visini y A = 0 , tada potencijalna energija
ima izraz:
E p = mg ⋅ y B = mg ⋅ h ,
Gdje je h visina tijela iznad one ravnine koju smo pretpostavili kao početni položaj.
2.2. ZAKONI OČUVANJA
U dinamici moramo obratiti pažnju na zakone očuvanja koji vrijede u svakom dobro
definiranom (zatvorenom) fizikalnom sistemu. Za svaki fizikalni proces vrijedi zakon
očuvanja energije i zakon očuvanja količine gibanja.
Zakon očuvanja energije tvrdi da ukupna energija nekog tijela u zadanom fizikalnom
procesu ostaje sačuvana u svakoj točki procesa. Pri tom mislimo na kinetičku energiju, Ek, i
potencijalnu energiju, Ep, a mogu se javiti i energije "gubitka" u obliku trenja. Na primjeru
slobodnog pada može se potvrditi da je ukupna energija nekog tijela na početku slobodnog
pada, na kraju slobodnog pada i u bilo kojoj točki slobodnog pada uvijek ista. Zakon očuvanja
energije izražavamo relacijom:
Ek, poč + Ep, poč = Ek,kon + Ep,kon (18)
gdje su Ek,poč i Ek,kon početne i konačne kinetičke energija a Ep,poč i Ep,kon početne i konačne
potencijalne energije.
O zakonu očuvanja količine gibanja govorimo onda kada tijela izmijenjuju impulse i pri tom
mijenjaju brzine. Može se pokazati da je u takvim međudjelovanjima zbroj količina gibanja
tijela prije sudara jednak zbroju količina gibanja poslije sudara. Fizikalna veličina količina
gibanja jednaka je umnošku mase i brzine nekog tijela. Zakon očuvanja količine gibanja
prikazujemo relacijom:
r r r r
m1 ⋅ v1 + m2 ⋅ v2 = m1 ⋅ v1´ + m2 ⋅ v2´ (19)
r r
u kojoj su izrazi v1 i v 2 brzine tijela prije međudjelovanja dvaju tijela (izmjene impulsa), a
r r
izrazi v1′ i v 2′ brzine tijela nakon navedenih međudjelovanja.

2.3. SUDARI
Prilikom sudara dvaju tijela izmijenjuju se energije i impulsi u skladu sa zakonom očuvanja
energije i zakonom očuvanja količine gibanja. Ovisno o vrstama energija koje se pojavljuju u
sudarima, definiramo savršeno elastične i savršeno neelastične sudare. Sudari koji se dešavaju
na jednom pravcu su centralni sudari, a ostali sudari su oni koji se dešavaju pod kutem.
Elastični sudari
U savršeno elastičnom sudaru, dva tijela mase m1 i m2 i pripadnih brzina v1 i v2 izmijene

impulse prilikom sudara, pri čemu svaka čestica promijeni kinetičku energiju, odnosno
brzinu. Prilikom navedenog sudara ne govorimo o potencijalnoj energiji, budući da je ona
konstantna (ne mijenja se) prilikom sudara.
r r r r
v1 v2 v1′ v 2′
m2 m2
m1 m1
izmjena impulsa
Sl. 12. Centralni elastični sudar
Zakoni koji vrijede za savršeno elastičan sudar su:

r r r r
m1 ⋅ v1 + m2 ⋅ v2 = m1 ⋅ v1′ + m2 ⋅ v2′ ,
1 1 1 1 (20)
m1 ⋅ v12 + m2 ⋅ v22 = m1 ⋅ v1′ + m2 ⋅ v2′
2 2
2 2 2 2
Primjer:
26. Tijelo mase 8kg i brzine 10m/s sudari se elastično i centralno s tijelom mase 5kg i brzine
8m/s. Izračunajte brzine tijela nakon sudara, ako se prije sudara tijela gibaju: a) u istom
smjeru i b) u suprotnim smjerovima.
R: a) v1' = 8.46m/s; v2' = 10.46m/s, b) v1' = -3.85m/s; v2' = 30.10m/s

Neelastični sudari
U savršeno neelastičnom sudaru tijela mase m1 i m2 i pripadnih brzina v1 i v2 izmijene

impulse na taj način da se tijela nastave gibati zajedničkom brzinom v a prilikom sudara
dolazi do razvijanja topline radi povećanja unutarnje energije sistema (deformacije). Na taj
način je zbroj kinetičke energije prije sudara veći nego iza sudara. U izraz zakona očuvanja
zato ulazi toplina Q, koja uz ostale energije osigurava sačuvanje energije tokom procesa.
r r r
v1 v2 v
m2
m1 m1 + m2
izmjena impulsa
Sl.13. Centralni neelastični sudar
Zakoni koji vrijede za savršeno neelastičan sudar su:

r r r
m1 ⋅ v1 + m2 ⋅ v 2 = ( m1 + m2 ) ⋅ v ,
1 1 1 (21)
m1 ⋅ v12 + m2 ⋅ v 22 = ( m1 + m2 ) ⋅ v 2 + Q.
2 2 2
U gornjim jednadžbama v je brzina oba tijela koja se gibaju zajedno nakon sudara
(zajednička brzina) a Q je toplina razvijena tokom sudara.
Primjer:
27. Kamion mase 3 tone i brzine 90 km/h sudari se centralno i neelastično s kamionom mase
10 tona i brzine 54 km/h tako da su im brzine prije sudara suprotnog smjera (frontalni sudar).
Izračunajte:
a) brzinu oba kamiona nakon sudara i
b) količinu topline razvijenu tokom sudara (u %)
R: a) v1' = -3.85m/s, v2' = 30.1m/s; b) Q/Epoč · 100% = 89.5%

2.4. KRUŽNO GIBANJE, CENTRIPETALNA SILA
Jednoliko gibanje po kružnici ubrajamo u sastavljena gibanja, ali ga obično upoznajemo u

dinamici radi centripetalne i centrifugalne sile koje ne možemo zaobići u objašnjenju ovog
gibanja. Jednoliko kružno gibanje kao sastavljeno gibanje možemo prikazati slikom:
r
v0
r
v0
90°
r r
r a cp , F cp
r
r
v0
Sl.14. Gibanje po kružnici

r
U smjeru tangente na kružnicu tijelo ima brzine v 0 (obodnu brzinu) koja je konstantna po
iznosu a smjer se mijenja tokom kruženja tijela. Okomito na tangentu a u smjeru prema centru
djeluje centripetalna sila Fcp; u tom istom smjeru djeluje i centripetalna akceleracija koja je
posljedica promjene smjera obodne brzine. Može se pokazati da su izrazi za obodnu brzinu i
centripetalnu akceleraciju ovisni o radiusu r i periodi kruženja T na slijedeći način:
r r
r 2r π r r v02
v0 = = 2r π ⋅ f acp = r , (21)
T r
pri čemu je perioda kruženja vezana s frekvencijom relacijom T = 1/f. Tijelo koje se giba
kružnicom ostaje na putanji kružnice radi konstantnog djelovanja centrifugalne sile Fcf, koja
djeluje u suprotnom smjeru od djelovanja centripetalne sile a po iznosu su te dvije sile
jednake:
r r
Fcf = − Fcp . (22)
Apsolutni iznosi vrijednosti za centripetalnu i centrifugalnu silu su mv2/r. Centrifugalna sila

je ustvari inercijalna sila koja se javlja u ubrzanim sustavima i djeluje na tijela koja se u tim
sustavima gibaju kao dodatna sila u smjeru suprotnom od akceleracije sustava. Ako tijelo nije
vezano za centar kruženja, tada centrifugalna sila može izbaciti tijelo iz putanje kružnice.
U slučaju gibanja auta na kružnom dijelu ceste izbacivanje iz putanje sprečava se na dva
načina: a) nagibom ceste prema unutrašnjosti zavoja i b) povećanjem trenja u smjeru
okomitom na gibanje, tj u smjeru suprotnom od FCF.

Primjeri:
28. Auto prelazi zavojem radijusa 50m brzinom 20m/s. Koliki mora biti nagib ceste da bi
rezultantna sila koja djeluje na auto bila okomita na površinu ceste?
r = 50m
v = 20m/s iz slike možemo očitati:
r α FCF tg α = Fcf / G
α=?
tg α = ( m · v2/r )/ (mg )
konačni α = v2/rg
položaj
ceste G tgα = 400/500 ⇒ α = 38.60
FR
29. Auto prelazi zavojem ceste radijusa 50m brzinom 20m/s. Ako je zavoj bez nagiba, koliki
mora biti koeficijent trenja da bi sila trenja savladala centrifugalnu silu FCF ?
Ftr FCF
v = 20m/s Ftr = FCF
r = 50m μ⋅G = m⋅v2/r
μ=? μ mg = m⋅v2/r
μ = 400/500
G μ = 0.8
30. Cesta na zavoju ima nagib od 150 uz dodatak povećanja koeficijenta trenja na 0.3 radi
sprečavanja sletanja auta na zavoju ceste radi centrifugalne sile. Kojom brzinom može auto
ući sigurno u zavoj?
r = 50m
α = 150 iz slike vidimo da je rezultantna
μ = 0.3 sila u smjeru centrifugalne sile
v=? jednaka:
Ftr FCF ΔF = FCF - Ftr

ΔF ΔF = m ⋅ v2/r - μ mg ⋅ cosα
konačni
položaj nagib ceste naći ćemo iz omjera
ceste ΔF
α sila: = tg α
G
G FR nakon uvrštavanja sila dobivamo:
v= [rg(μ cosα + tg α )]
v = 16 m/s = 59.5 km/h

31. Koliku bismo brzinu trebali dati satelitu S da kruži oko Zemlje usporedo s njezinom
površinom i blizu nje, ako zanemarimo trenje (otpor zraka) ?
Uputa: Satelit će vršiti jednoliko gibanje po kružnici radijusa RZ i bit će u ravnotežnom

položaju ako su centripetalna sila FCP, u ovom slučaju težina tijela G, i centrifugalna sila,
FCF jednake po apsolutnom iznosu, slika.
RZ = 6370 km = 6.37⋅ 106 m

g = 9.81 m/s2
vI
S ravnoteža se postiže:
FCP = FCF
FCF FCP G = FCF
RZ mg = mvI 2 / RZ
vI
vI = ( RZ · g )1/2
vI = 7.9 · 103 m/s
Dobivena brzina vI naziva se prva kozmička brzina.
32. Koju brzinu trebamo dati satelitu da napusti gravitacijsko polje Zemlje?
Uputa: Da bismo odredili brzinu trebamo izračunati rad koji će to tijelo treba izvršiti
savladavanjem gravitacijske sile Zemlje pri udaljavanju s njene površine, RZ, u beskonačnost,
∞. Minimalni rad tijelo dobije na račun kinetičke energije čiju pripadnu brzinu moramo
odrediti.
satelit napušta W = ∫ Fgr dr = ∫ K⋅ (Mzm / RZ 2)⋅dr

∞
gravitacijsko polje v II W = K⋅ ( Mzm / RZ 2 ) ⋅ r Ι = - g · m ·RZ
Zemlje RZ
S radi EP = EK ⇒
g⋅m⋅RZ = m⋅v2 / 2 ⇒
Zemlja v II = 2 ⋅ g ⋅ RZ = 11.2 km/h
(podaci za g i RZ isti kao u zadatku 31.)
dobivena brzina v II se naziva druga kozmička brzina.

II MEHANIKA TEKUĆINA
Upoznavanje svojstava tekućina povezano je s ispitivanjima svojstava mnoštva čestica koje su

u međusobno slabijim energetskim vezama nego čestice krutih tijela.
Sjetimo se, kod razmatrana gibanja krutih tijela možemo tijelo neke mase uz određene
pretpostavke smatrati sistemom koji se ponaša kao materijalna čestica.
Kod tekućina takav prikaz nije moguć, te večina fizikalnih veličina koje opisuju tekućine
imaju karakteristike mnoštva čestica (tlak, volumen, gustoća, unutarnja energija). Mehanička
svojstava tekućina dijelimo na statiku i dinamiku tekućina, pri čemu se u dinamici
upoznajemo s idealnim i realnim tekućinama.
1. STATIKA TEKUĆINA
Ako tekućina miruje, govorimo o statici tekućina. Fizikalne veličine koje trebamo upoznati u
statici tekućina su:
1) hidraulički tlak
2) hidrostatski tlak
3) uzgon
4) napetost površine
1.1. HIDRAULIČKI TLAK
Neka se tekućina nalazi u posudi koja je zatvorena klipom površine S. Ako na klip djelujemo
vanjskom silom Fv, tada uzrokujemo tlak koji se prenosi na tekućinu. Taj tlak zovemo
hidrauličkim tlakom.
Možemo dakle reći da je hidraulički tlak onaj tlak koji nastaje u tekućini radi djelovanja
vanjske sile.
Taj tlak ima svojstvo da se širi jednako u svim smjerovima kroz tekućinu, a to znači da je tlak
u svakoj točki nestlačivog i mirnog fluida jednak.
U razmatranju se ne uzima u obzir vlastita težina tekućine, odnosno djelovanje sile teže na
tekućinu, što ćemo obraditi u poglavlju o hidrostatičkom tlaku. Ovu zakonitost nazivamo
Pascalovim zakonom za vanjski tlak tekućine.
Koristeći navedeno svojstvo hidrauličkog tlaka, moguće je uz djelovanje male sile F1 na jedan
otvor tekućine površine S1 dobiti mnogo veću silu F2 na otvoru površine S2, što je prikazano
na sl.15.

F
F1
S1 S2
p1
p2
p1= p2
Sl.15. Hidraulički tlak i primjena u hidrauličkoj preši
Hidraulički tlak p1 uzrokovan silom F1 na čepu površine S1 ima vrijednost koja je ista u
F1
p1 =
S1
čitavoj tekućini i prenaša se na drugi čep površine S2:
F2
p2 =
S2
Tlak p2 stvara silu F2 koja ima vrijednost:
F2 = p 2 ⋅ S 2 .
Radi p1 = p2 ⇒
S2
F2 = F1 ⋅ .
S1
Sila F2 na većem otvoru toliko puta veća od sile F1 na manjem otvoru koliko je površina
površina S2 veća od površina S1. Shema na sl.15. predstavlja ujedno i princip rada
hidrauličkih uređaja (preša, kočnica, dizalica).
Primjer:
33. Kod hidrauličke preše manji čep ima površinu 25 cm2 a površina većeg čepa je 0.5 m2. Na
manji čep djeluje sila od 90 N. Izračunajte: a) koliko puta je sila tekućine na veliki čep veća
od vanjske sile na mali čep, i koliko ona iznosi i b) masu (najveću) tijela koju bi sila na veliki
čep mogla uravnotežiti.
F1 = 90 N
S1 = 25 cm2
S2 = 5000 cm2
R: F2 = 90 ⋅ 200 N = 18 000 N, što može uravnotežiti težinu mase 1 800 kg ili 1,8 tona

1. 2. HIDROSTATIČKI TLAK
Tekućina gustoće ρt miruje u posudi. Na sve čestice tekućine djeluje sila teža, odnosno
privlačna sila Zemlje. Želimo saznati koliki je tlak u dubini h tekućine na neki element
površine ΔS.
patm
Stupac
h tekućine
ΔS ρt
Sl.16. Hidrostatički tlak
Možemo reći da je ukupni tlak u tekućini na dubini h jednak zbroju vanjskog atmosferskog
tlaka, patm i tlaka težine stupca tekućine visine h i površine baze ΔS, kojeg ćemo označiti s ph.
Atmosferski tlak uzrokovan je težinom stupca zraka koji se proteže od Zemljine površine do
vrha atmosfere. Tlak uzrokovan težinom same tekućine zove se hidrostatički tlak, a njegov
iznos može se prikazati relacijom:
Gh ρ t ⋅ g ⋅ ΔV h ρ t ⋅ g ⋅ ΔS ⋅ h
ph = = = = ρ t ⋅ g ⋅h (23)
ΔS ΔS ΔS
Ukupni tlak koji djeluje u svim točkama tekućine u dubini h jednak je:
p uk = p a + ρ t ⋅ g ⋅ h (24)
Primjer:
34. Na koju dubinu trebamo zaroniti da bismo postigli ukupni tlak od 10 atm (1 atm =
101306 Pa), ako je gustoća morske vode ρt = 1030 kg/m3 a vanjski atmosferski tlak iznosi 1
atm? ( g = 9.81 m/s2)
pa = 1 atm 10 atm = 1 atm + ρt · g · h

9atm
ρt = 1030 kg/m3 h=
ρt ⋅ g
Uz podatak: 1 atm ≈ 105 Pa ⇒ h = 90.2 m

1.3. UZGON
Ako je neko kruto (čvrsto) tijelo gustoće ρč uronjeno u tekućinu gustoće ρt, tada na sve plohe
tijela djeluju hidrostatski tlakovi u raznim dubinama, h, i može se pokazati da je zbroj svih
tlakova jednak razlici tlaka na donju i gornju plohu. Smjer navedene razlike tlakova je
suprotan od težine tijela, sl.17.
p2
h1
ρč h2
ΔS p1
ρt
Sl.17. Hidrostatički tlakovi na tijelo uronjeno u tekućinu
Razliku tlakova Δp = p2 – p1 možemo prikazati pomoću izraza za hidrostatičke tlakove:
Δp = ρ t ⋅ g ⋅ Δh (25)
a ta razlika uzrokuje silu koju nazivamo uzgon:
U = Δ p ⋅ S = ρ t ⋅ g ⋅ Δ h ⋅ S = ρ t ⋅ g ⋅V Č (26)
gdje izraz Vč označava volumen uronjenog krutog tijela. Ako promatramo neko tijelo koje je
uronjeno u tekućinu, možemo reći da na njega djeluju dvije sile:
G0, “prava težina”, koja na tijelo djeluje u zraku i U, uzgon u suprotnom smjeru od težine, pa
kažemo da tijelo u tekućini ima prividnu težinu G' :
G ´= G0 − U (27)
Odnos između prave težine G0 i uzgona U može biti takav da je:

a) prava težina veća od uzgona (G0 > U) kada tijelo tone,
b) jednaka uzgonu (G0 = U ) kada tijelo pliva i
c) manja od uzgona (G0 < U) kada tijelo djelomično izranja iz tekućine.
U ovom zadnjem slučaju moramo paziti da uzgonu doprinosi samo onaj dio volumena koji je
uronjen u tekućinu, a kojeg označavamo s Vč'. Navedeni slučajevi su prikazani na sl.18.

U2 = G0 U3
U1 < G0 U3 > G0
U2 '
Vč
G0
U1
ρ1 ρ2 ρ3
G0
G0
Sl.18. Odnos uzgona i težine u zraku za tijelo uronjeno u tekućinu
Primjeri:
35. Mramorna kuglica radiusa 2 cm nalazi se u vodi. Izračunajte: a) prividnu težinu kuglice, i
b) smanjenje težine kuglice u odnosu na težinu u zraku. (ρvode = 1000 kg/m3, ρmr = 2800
kg/m3)
R:
a) Prividna težina jednaka je težini kuglice u zraku umanjene za veličinu uzgona:
G′ = G0 - U,
pri čemu pravu težinu računamo iz izraza

G0 = Vmr · ρmr · g,
uz Vmr = 4/3 r3π (r = 2· 10-2 m),
koja iznosi G0 = 0.920 N.Uzgon računamo iz izraza U = Vkuglice ·ρvode · g = 0.329 N, pa je

kuglica teška G' = 0.920 - 0.329 = 0.591 N.
U
b) Smanjenje težine prikazujemo izrazom ⋅100% , što iznosi 36%.
G0
36. Komad olova pliva na živi. Koliki dio olova je uronjen u živu?
(ρPb= 11.3 g/cm3, ρHg = 13.6 g/cm3)
V ′
R: Iz uvjeta za ravnotežu G0 = U dobijemo omjer: = 0 , 83 ,ili 83%, gdje je
V
V ′ uronjeni dio olova a V je čitavi dio.

III KALORIKA I TERMODINAMIKA
1. KALORIKA
1.1. TOPLINA, UNUTARNJA ENERGIJA I TEMPERATURA
Kalorika je dio fizike koji ispituje toplinsku energiju; njena svojstva, prijelaze između
različitih sistema i mogućnosti prijelaza u druge energije. Toplinsku energiju povezujemo s
energijom srodne vrste, unutarnjom energijom, pa ju i pomoću te energije definiramo.
Unutarnja energija je zbroj svih energija čestica nekog sistema, pri čemu mislimo na kinetičke
energije, potencijalne energije, energije translacije i rotacije čestica. Kod idealnih plinova,
koje smatramo malim česticama kod niskih tlakova i relativno visokih temperatura, od
navedenih energija unutarnjoj energiji doprinose samo kinetičke energije čestica. Naime, kod
idealnih plinova ne postoje međudjelovanja između čestica (potencijalna energija) radi
veličine čestica, a isto tako su energije rotacije kod takvih čestica zanemarene. Ukupna
unutarnja energija nekog sistema proporcionalna je temperaturi.
Toplinsku energiju definiramo kao unutarnju energiju koja prelazi iz jednog sistema na drugi
u određenim uvjetima. Naime ako se dva tijela, koja se nalaze na različitim temperaturama
dovedu u termički kontakt, tada će jedan dio unutarnje energije preći s tijela s višom
temperaturom na tijelo s nižom temperaturom. Dio unutarnje energije koji prelazi između dva
tijela sve do njihove termičke ravnoteže (izjednačavanja temperature) je toplinska energija.
Fizikalnu veličinu temperaturu spominjemo u objašnjenju i unutarnje energije i toplinske

energije. Obje energije su proporcionalne s temperaturom, što znači da njihovo povećanje (ili
dovođenje) uzrokuje povećanje temperature, što vrijedi i obrnuto. Pravo značenje temperature
može se upoznati u kinetičkoj teoriji plinova, koju za sada nećemo razmatrati. Stoga možemo
spomenuti jednostavnije značenje temperature koja opisuje stupanj zagrijanosti nekog tijela.
Temperatura se mjeri unutar različitih temperaturnih skala, od kojih su najčešće Celsiusova i

termodinamička temperaturna skala. U Celsiusovoj temperaturnoj skali granične (fiksne)
točke su ledište i vrelište vode kod normiranih uvjeta koje iznose 0 °C i 100 °C, a jedinica je 1
°C. U temodinamičkoj temperaturnoj skali definirana je donja granična točka, apsolutna nula
koja iznosi - 273.15 °C, a jedinica je 1K (kelvin), za koji vrijedi 1K = 1 °C.
Oznaka za unutarnju energiju je U, za toplinu Q a za temperaturu T; mjerna jedinica za

unutarnju energiju i toplinu je J (džul) u SI sustavu mjernih jedinica.
1.2. KALORIMETRIJA
Kalorimetrija je dio kalorike u kojem se ispituju izmjene topline unutar dvaju tijela različitih
temperatura, pri čemu se izmjena vrši bez gubitaka
Q1 = Q2 (28)

što znači da je toplina Q1 koju daje tijelo 1 jednaka toplini Q2 koju prima tijelo 2. Oznake
apsolutnih vrijednosti za topline stavljene su radi jednostavnijeg računa; jedna od toplina, i to
ona odvedena trebala bi imati negativan predznak, a dovedena pozitivan. Mjerenja u
kalorimetriji vrše se najčešće u dobro izoliranim posudama, kalorimetrima, koje omogućuju
izmjenu topline bez gubitka. U navedenim mjerenjima mjere se kalorimetrijske veličine koje
su u vezi s dovođenjem topline na neko tijelo, a koje ćemo saznati ako prikažemo opći izraz
za toplinu dovedenu (ili odvedenu) na neko tijelo:
Q = m ⋅ c ⋅ Δt (29)
U gornjem izrazu m je masa, c specifični toplinski kapacitet i Δt = tk – tp razlika konačne i

početne temperature tijela. U zadacima iz kalorimetrije razlika temperature Δt bit će uvijek
pozitivna vrijednost u izrazu izjednačavanja toplina (apsolutni iznosi), pa za tk uzimamo veću
vrijednost. Ako u izraz (21) uvrstimo izraze za pripadne topline (22) tijela 1 i tijela 2, i
pretpostavimo da tijela nakon izmjene topline postižu zajedničku temperaturu (temperaturu
smjese) T, tada dobivamo relaciju:
m1 ⋅ c1 ⋅ Δt1 = m2 ⋅ c2 ⋅ Δt 2
ili (30)
m1 ⋅ c1 (T − t1 ) = m2 ⋅ c2 ⋅ (t 2 − T )
U gornjem izrazu uočavamo da tijelo mase m1 i specifičnog toplinskog

kapaciteta c1 ima nižu temperaturu t1 od temperature t2 tijela mase m2 i specifičnog toplinskog
kapaciteta c2,; oznake su prikazane na sl.19.
m2, c2, t2 (metal)

Q1 = Q2
m1, c1, t1< t2

(voda)
Sl.19. Izmjena toplina u kalorimetru
Ako prilikom izmjene toplina svako tijelo ostaje u svojem agregatnom stanju, možemo dobiti
izraz za temperaturu smjese, T:
m 1 ⋅ c1 ⋅ t1 + m 2 ⋅ c 2 ⋅ t 2
T= (31)
m1 ⋅ c1 + m 2 ⋅ c 2

Primjeri:
37. U 5 litara vode temperature 11 °C ubačen je komad mjedi mase 300 g temperature 400
°C. Izračunajte temperaturu smjese nakon izmjene topline.
(cvode = 4190 J/kg st, cmjedi = 380 J/kg st).
R: T = 13.1°C
38. 3 litre vode temperature 17 °C želimo zagrijati do vrenja grijalicom snage 1.5kW i faktora
iskorištenja 70%. Koliko vremena traje potrebno zagrijavanje?
(cvode = 4190 J/kg st)
R: Koristite izraz za koeficijent iskorištenja η = Pdob / Pgrijalice, gdje je Pdob snaga grijalice
kojom zagrijavamo vodu. Snaga daje električni rad Pdob = Wel / t, koji se pretvara u toplinsku
energiju Wel = Q, pa je Q = Pdob⋅ t. Potrebna toplina za zagrijavanje vode je Q = mcΔt.
Konačni izraz za vrijeme zagrijavanja je t = mcΔt/Pdob, koje iznosi 11.04 min.
39. Grijalicom od 2 kW i koeficijenta iskorištenja 80% zagrijavamo 2 litre vode početne

temperature 15 °C u trajanju 5 minuta. Na koju temperaturu smo zagrijali vodu? (cv = 4190
J/kg st)
R: Zadatak se izrađuje na sličan način kao zadatak 38.uz uvjet da tražimo razliku
temperature iz koje dobijemo: Δt = tk – tp, tk = tp + Δt, pa je tkonačno = 72.3 °C
1.3. LATENTNE TOPLINE I T/Q DIJAGRAM
Ako prilikom izmjene topline jedno (ili oba) tijela mijenjaju agregatna stanja, tada izrazu za
dovedenu (ili odvedenu) količinu topline dodajemo toplinu koja je potrebna za prijelaz iz
krutog u tekuće ili iz tekućeg u plinovito stanje. Toplinu koja se dovađa nekom tijelu na
temperaturi prijelaza iz krutog stanja u tekuće, na temperaturi taljenja Ttalj, nazivamo
latentnom toplinom taljenja λtalj, a onu koju dovađamo na temperaturi isparavanja Tisp,
nazivamo latentnom toplinom isparavanja λisp. Obje latentne temperature definirane su u
odnosu na toplinu dovedenu po jednom kilogramu nekog tijela, pa su izrazi za latentne
topline:
⎛Q⎞ ⎛Q⎞
λ talj = ⎜ ⎟ , λ isp = ⎜ ⎟ (32)
⎝ m ⎠ t = t talj ⎝ m ⎠ t = t isp
Iz izloženog možemo dati jednostavnu definiciju latentnih toplina. Latentne topline su one
topline koje se dovode na masu jedanog kilograma nekog tijela kod temperature taljenja ili
isparavanja radi savladavanja privlačnih sila između čestica uređenijeg agregatnog stanja
(krutog na pr.) pri prijelazu u manje uređeno (tekuće), pri čemu temperatura tijela ostaje
nepromijenjena. Mjerne jedinice za latentne topline su J/kg. Vrijednosti za latentne topline
isparavanja su uglavnom veće od latentnih toplina taljenja za isti sistem, pa ja na primjer za
vodu je λisp = 22.6⋅105 J/kg, a za led je λtalj = 3.3⋅105 J/kg. Možemo naglasiti da se latentne
topline dovađaju prilikom prijelaza iz uređenijeg stanja u manje uređeno a oslobađaju se u
obrnutom procesu. Ovisnost temperature tijela i dovedene topline prikazuje se na T/Q

dijagramu, sl.20.
T(K) Cp
CV
Tisp
Tt B
ct
A Ttalj
Tč
cč
Q(J)
Sl.20. Ovisnost temperature nekog sistema o dovedenoj temperaturi, T/Q dijagram
Iz T/Q dijagrama možemo pročitati izraz za ukupnu količinu topline koju je potrebno dovesti
tijelu mase m, da bismo ga zagrijali s temperature čvrstog stanja Tč (točka A) na temperaturu
tekućeg stanja Tt (točka B):
Q = m⋅ cč (Ttalj −Tč )+ m ⋅λ talj + m⋅ ct (Tt −Ttalj ) (33)
Obratimo pažnju na nagibe krivulja u T/Q dijagramu u krutoj, tekućoj i plinovitoj fazi. U
krutoj fazi nagib je veći jer je cč < ct, jer je međusobna ovisnost nagiba i specifičnog
toplinskog kapaciteta prikazana relacijom:
⎛ 1 ⎞
T = ⎜⎜ ⎟⎟ ⋅ Q , (34)
⎝ m ⋅ ci ⎠
gdje je
1
tg α = (34a)
m ⋅ ci
jednak nagibu pravca u T/Q dijagramu; vrijednosti ci mogu pripadati toplinskim kapacitetima
za čvrsto cč i tekuće ct stanje. Što je veći ci, to veći je nagib pravaca za čvrsto ili tekuće stanje.
U plinovitom stanju uočavamo da postoje dva nagiba koja odgovaraju molarnom toplinskom
kapacitetu za izobarnu promjenu, CP i molarnom toplinskom kapacitetu za izohornu
promjenu, CV. Odnos ta dva kapaciteta je CP/CV = κ, gdje je κ adijabatski koeficijent koji
iznosi 1.4 za dvoatomne molekule i 1.67 za jednoatomne molekule. Razlika između

navedenih molarnih kapaciteta iznosi CP – CV = R, gdje je R plinska konstanta i iznosi

J
8.314 .
K ⋅ mol
Molarni kapaciteti za plin, CP i CV definirani su slično specifičnim toplinskim koeficijentima
za krutu i tekuću faze, s razlikom da se molarni kapaciteti odnose na 1 mol tvari, a c se
odnose na masu 1 kg:
1 ⎛ ΔQ ⎞ 1 ⎛ ΔQ ⎞
Cp = ⎜ ⎟ , CV = ⎜ ⎟ (35)
n ⎝ ΔT ⎠ p =konst n ⎝ ΔT ⎠V =kont
J
Mjerna jedinica za CP i CV ista je jedinici plinske konstante R i iznosi .
K ⋅ mol
Primjeri:
40. Koliko topline moramo dovesti olovu mase 5kg na temperaturi taljenja 327°C, da bismo
ga potpuno rastalili? (λtalj, olova = 25 kJ/kg)
R: Q = 1.25⋅105J
41. Komad leda mase 5kg moramo potpuno rastaliti. Koliko topline moramo pritom dovesti?
(λtalj, led = 3.33⋅105J/kg)
R: Q = 1.67⋅106J
42. Led mase 2kg i temperature –15 °C trebamo rastopiti i zagrijati na 80 °C. Koliko topline
trebamo pritom dovesti ? (cvode = 4190 J/kg st, cled = 2100 J/kg st, λtalj = 3.33 ⋅ 105 J/kg)
R: Ako koristimo relaciju (25) i prilagodimo je našem zadatku dobivamo Quk=1.403⋅106J.
43. Iz zaleđivača je izvađen komad leda mase 300g temperature –15 °C. Otapamo ga s 6 litara
vode i dobijemo temperaturu smjese 20 °C. Kolika je bila temperatura vode? (cvode = 4190
J/kg st, cled = 2100 J/kg st, λtalj = 3.33 ⋅ 105J/kg)
R: U rješavanju opet koristimo relaciju sličnu relaciji (25) koja će odgovarati toplini koju je
led primio od toplije vode. Relacija za toplinu koju je voda pri tom predala ima jednostavan
oblik Q = mcΔt koji se koristi onda kada prilikom izmjene topline tijelo ne mijenja agregatno
stanje. Iz jednadžbe izjednačavanja toplina:
Q1 = Q2
gdje s 1 označavamo vrijednosti za led a s 2 vrijednosti za vodu, dobit ćemo izraz:
m1c1 (TT – t1) + m1λtalj + m1c2 (T – TT) = m2c2 (t2 - T)
Iz gornjeg izraza moramo izlučiti temperaturu t2, uvrstiti poznate vrijednosti i dobit ćemo
rezultat za temperaturu vode t2 = 26.3 0C.

44. Komad leda mase 5kg temperature –30 °C zagrijemo električnom grijalicom korisnosti
85%. Pri tom rastopimo led u vodu temperature 300C za vrijeme 15min. Izračunajte snagu
grijalice. (cvode = 4190 J/kg st, cled = 2100 J/kg st, λtalj = 3.33 ⋅ 105 J/kg)
R: Pođimo u razmatranju od topline koju trebamo dovesti ledu da ga zagrijemo od

temperature –30 °C do +30 °C, čiji je oblik opet onaj nalik relaciji (25). Izračunata količina
topline iznosi: Quk = 2.59⋅106J. Tu količinu topline dobivamo od 80% početne snage grijalice
u kojoj se električni rad pretvara u toplinu relacijom:
Wel = Pdob⋅ tuk = 0.8 ⋅ Pgr ⋅ tuk,

gdje je korisnost grijalice jednaka η = Pdob/Pgr .
Radi pretpostavke:
Wel = Quk ⇒ Quk = 0.8 ⋅ Pgr ⋅ tuk ,
dobivamo konačni izraz

Pgr = Quk / tuk ⋅ 0.8
i snagu grijalice je Pgr = 3.39kW.

--------------
napomena:
Pgr = ulazna snaga grijalice; Pdob = snaga grijalice u uvjetima korištenja (dobivena snaga)
45. U 2 litre vode temperature 20 °C bačen je komad aluminija mase 400g i temperature
600oC. Izračunajte a) koliko je vode prešlo u paru, ako je konačna temperatura 30 °C i b)
kolika bi bila temperatura smjese da nije došlo do isparavanja? (cAl = 920J/kg st, cvode =
4190J/kg st i λisp = 22.6⋅105J/kg)
aluminij
m2, c2, t2
m’ ispareni dio vode
voda
m1, c1, t1
Sl.21. Tokom izmjene topline isparen je jedan dio tekućine
R: U ovom zadatku možemo računati prvo b) dio zadatka iz izraza za temperaturu smjese,
jednadžba (24). T = 44.4 °C, bila bi temperatura smjese bez isparavanja dijela vode. U dijelu
a) zadatka pretpostavimo isparavanje: jednadžba izmjene topline za ovaj sistem može se
napisati:
m1c1 (t2 – T) = m1c1 (T – t1) + m'c1 (Tisp – T) + m'λ
Ako iz gornje relacije izlučimo m' dobit ćemo rezultat m' = 50 grama.

46. U staklenu bocu mase 120 grama ulijemo 300 grama vode. Temperatura vode i boce je
75 °C. Za koliko se snizi temperatura vode ako u nju uronimo komad srebra mase 80 grama
temperature 15 °C? ( cvode = 4190J/kg st, cstakla = 840J/kg st i csrebra = 250J/kg st)
R: U opisanoj izmjeni topline sistemi kojima se odvodi toplina su boca i voda, a srebro prima
toplinu. Zato je jednadžba izmjene toplina jednaka:(m1c1 + m2c2) ( t –T) = m3c3 ( T – t3).
U gornjoj jednadžbi vrijednosti označene brojevima 1 i 2 pripadaju vodi i boci, njihova

temperatura označena je s t, a vrijednosti označene brojevima 3 pripadaju ubačenom srebru.
Ako iz jednadžbe izlučimo temperaturu smjese T i izračunamo je, dobit ćemo vrijednost 74.1
°C, što znači da je smanjenje temperature vode jednako:
Δt = T- t = 74.10C – 750C = - 0.87 °C
1.4. PROMJENE PARAMETARA STANJA KOD KRUTIH TIJELA I TEKUĆINA
Obratimo pažnju na promjene koje se dešavaju nekom krutom tijelu ili tekućini kada im
dovodimo toplinu. Pri tom nam sada nije objekt interesa izmjena topline, o čemu smo govorili
u prošlom poglavlju, nego nas isključivo zanima koje fizikalne veličine se znatno mijenjaju
kod navedenih agregatnih stanja dovođenjem topline. Ispitivanja pokazuju da su volumen i
temperatura fizikalne veličine koje se mijenjaju i mi ih nazivamo parametrima stanja, dok je
tlak fizikalna veličina, parametar, koji kod krutih tijela i tekućina ostaje gotovo konstantan.
Volumen se mijenja ovisno o temperaturi na slijedeći način:
Vt = V0 (1 + α ⋅ Δt ) (36)
gdje je Vt promijenjeni volumen kod neke temperature t u odnosu na početni volumen V0, pri
čemu je promjena volumena ostvarena razlikom temperature Δt. Koeficijent α u gornjem
izrazu naziva se volumni koeficijent toplinskog širenja (ili skupljanja), čiji fizikalni smisao
možemo shvatiti iz gornjeg izraza ako ga napišemo u obliku:
Vt − V 0 = V 0 ⋅ α ⋅ Δ t
(36a)
Δ V = V 0 ⋅α ⋅ Δ t
odakle slijedi izraz za volumni koeficijent toplinskog rastezanja:
ΔV0
α= (36b)
V0 ⋅ Δt
Volumni koeficijent toplinskog rastezanja je dakle promjena volumena nekog krutog ili
tekućeg tijela u odnosu na jedinični volumen ako ga zagrijemo za jedan stupanj, pa je mjerna
jedinica (α ) = st −1 . Vrijednosti za toplinske koeficijente širenja nalazimo u tablicama i
njihove vrijednosti na primjer za bakar i vodu su:
αbakar = 7.2⋅10-5 st-1 i αvoda = 0.2⋅10-3st-1.
Navedeni koeficijenti su najčešće pozitivni i zato govorimo o širenju, ali mogu biti i negativni
pa bi onda govorili o skupljanju.
1.5. PROMJENE PARAMETARA STANJA IDEALNIH PLINOVA

Plinovi pripadaju u agregatna stanja kod kojih se dovođenjem topline mijenjaju parametri:
temperatura, volumen i tlak. Zakoni koji opisuju te promjene nazivaju se plinski zakoni. Oni
opisuju promjene u kojima se mijenjaju dva parametra a treći parametar je konstantan.
Poznajemo izotermnu promjenu stanja plina kod koje je temperatura konstantna a mijenjaju se
tlak i volumen, zatim izobarnu promjenu kod koje je tlak konstantan i mijenjaju se
temperatura i volumen i izohornu (izovolumna) promjenu kod koje je volumen konstantan i
mijenjaju se temperatura i tlak.
Plinski zakoni odnose se na idealne plinove u kojima su međumolekularne sile zanemarive

radi veličine molekula i njihovih međusobnih udaljenosti. Volumen molekula je zanemariv te
ih možemo smatrati materijalnim točkama i jedino međudjelovanje stvara se sudarima u
obliku promjena kinetičkih energija molekula i promjene unutarnje energije čitavog sistema.
Navedene promjene ipak dosta dobro vrijede i za realne plinove, posebno ako su realni
plinovi male gustoće i niske temperature.
U plinskim zakonima plin je u termičkom kontaktu s okolinom, što znači da se sistemu uvijek
dovodi ili odvodi toplina. Izmjena topline s okolinom vrši se u procesima koji su kontinuirani
i spori. Ukratko ćemo opisati opće promjene stanja plina (plinske zakone) i odnose
parametara unutar tih promjena:
Izotermna promjena stanja plina

je promjena kod koje je temperatura plina konstantna a mijenjaju se volumen i tlak.
Ustanovljeno je da su promjenjljivi parametri obrnuto razmjerne veličine, što prikazujemo
relacijom:
p1 V2
p ⋅V = konst ili p1 ⋅V1 = p 2 ⋅V2 ; = (37)
p 2 V1
U relacijama (37) uočavamo da se obrnuta proporcionalnost dviju veličina izražava njihovim
nepromijenjenim produktom; produkt je konstantan (konst). Takva ovisnost uz povećanje
jedne veličine (na pr. volumena V1) uzrokuje smanjenje druge veličine (tlaka p1 u ovom
slučaju) upravo za onaj iznos koji osigurava konstantan produkt tokom izotermne promjene.
Grafičku ovisnost ove promjene prikazujemo u p-V dijagramu istostranom hiperbolom.
Krivulje istih temperatura nazivaju se izoterme.
p p
Q>0 Q<0
T = konst T = konst
V V
a) izotermna ekspanzija b) izotermna kompresija
Sl.22. Izotermna promjena stanja plina

U izotermnoj promjeni kod ekspanzije dovodimo toplinu (Q > 0) a kod kompresije odvodimo
(Q < 0). Više o ovoj promjeni pa i o mogućnosti dobivanja rada opisat ćemo u
termodinamičkim procesima.
Izobarna promjena stanja plina

je takva promjena kod koje je tlak plina konstantan a mijenjaju se temperatura i volumen koje
su upravno razmjerne, što prikazujemo relacijom:
V V1 V2 V1 T1
= konst ili = ; = (38)
T T1 T2 V2 T2
a grafički tu ovisnost prikazujemo u V-T dijagramu pravcem, a krivulje istog tlaka su

izobare.
V V
T T
a) izobarna ekspanzija b) izobarna kompresija
Sl.23. Izobarna promjena stanja plina
Na sl.23. prikazano je a) izobarno zagrijavanje budući da temperatura T raste i b) izobarno

hlađenje budući da temperatura T pada. Izraz za dovedenu ili odvedenu toplinu kod ove
promjene možemo izraziti iz vrijednosti za izobarni molarni toplinski kapacitet, Cp, relacija
(28):
ΔQ = n ⋅ C p ⋅ Δt (39)
gdje je Δt razlika temperatura, koja može biti pozitivna ili negativna ovisno o kojoj je i
izmijenjena toplina pozitivna ili negativna.
Izohorna promjena stanja

je takva promjena kod koje je volumen plina konstantan a mijenjaju se temperatura i tlak koje
su upravno razmjerne veličine, što možemo prikazati relacijama:
p p1 p2 p1 T1
= konst ili = ; = (40)
T T1 T2 p2 T2

u kojima je upravna proporcionalnost izražena nepromijenjenim omjerom dva parametra za

različite točke izohornog procesa.
Grafički tu ovisnost prikazujemo u p-T dijagramu pravcem, a krivulje istog volumena
nazivamo izohorama.
p p
T T
a) izohorno zagrijavanje b) izohorno hlađenje
Sl.23. Izohorna promjena stanja plina
Analogno izobarnoj promjeni, i kod izohorne promjene govorimo o dovođenju topline ili
zagrijavanju kod porasta temperature i o odvođenju topline ili hlađenju kod smanjenja
temperature. Isto tako izraz za dovedenu ili odvedenu toplinu prikazujemo iz jednadžbe za
izohorni molarni toplinski kapacitet, relacija (28):
ΔQ = n ⋅ CV ⋅ Δt (41)
gdje je Δt razlika koja isto kao i kod izobarne promjene može biti pozitivna ili negativna, pa
su onda i analogne topline pozitivne (dovedene) ili negativne (odvedene).
Može se pokazati da se sve opće promjene stanja plina mogu prikazati jednom općom
jednadžbom koju nazivamo plinska jednadžba, koja glasi:
m
p ⋅V = n ⋅ R ⋅ T , gdje je n = (42)
M
U gornjoj jednadžbi (41) n je broj molova, m je masa i M je molekularna masa plina čije
mjerne jedinice mou biti g/molu ili kg/molu. Plinska jednadžba može se izvesti na taj način da
se na plin izvedu dvije uzastopne različite promjene stanja plina. Iz opće plinske jednadžbe
možemo dobiti sve plinske zakone ako jedan parametar u jednadžbi smatramo konstantnim.
Primjeri:
Napomena: Zadaci iz područja ispitivanja promjena stanja (plinski zakoni) su dosta

jednostavni, pa ih ne izdvajamo kao samostalne zadatke. Primjenu navedenih promjena
koristit ćemo u termodinamici, odnosno u kružnim procesima. Možemo ipak prikazati
jednostavne primjere za svaku od promjena stanja plina.

47. 4 grama plina vodika (molekularna masa vodika, MH2 = 2g/mol) nalazi se kod temperature
300K i tlaka 5 bara. Ako plinu izotermno povećamo volumen 5 puta, izračunajmo konačni
tlak i volumen plina.
m = 4g
Iz početnih uvjeta p1 i T1 možemo iz plinske
n = m/M = 4/2 =2 mola
jednadžbe izračunati početni volumen:
T1 = 300 K = konst
V1 = nRT1/p1 = 0.00998 m3 ≈ 10 litara
P1 = 5 bara = 5⋅105 Pa
------ Iz jednadžbe za izotermnu promjenu
p2 = ? V2/V1 = p1/p2 slijedi:
V2 = ? V2 = 50 litara (pet puta veći volumn)
Ako je V2/V1 = 5 P2 = 1 bar (pet puta manji tlak)
48. Neku količinu plina kisika kod temperature 27°C i volumena 10 litara zagrijemo izobarno
na temperaturu 127°C. Izračunajte: a) koliki je konačni volumen plina i b) koliki je tlak plina
ako mu je masa 24 grama. (Mkisika = 32g/mol)
a) Iz jednadžbe za izobarnu promjenu stanja

R: T1 = 270C+273 =300K plina:
T2 = 1270C+273 =400K T2/T1 = V2/V1⇒ V2 = 13.3 litara
V1 = 10 litara
b) Tlak plina je konstantan, pa ga možemo
izračunati iz početnih ili konačnih uvjeta:
n = m/M = 24/32 = 0.75 g/mol
p = nRT1 / V1 = 0.75⋅8.314⋅300/0.01
=1.87⋅105Pa = 1.87 bara
49. U boci volumena 10 litara nalazi se komprimirani helij pod tlakom od 10 bara i
temperaturom 0°C. Izračunajte: a) kolika je masa plina u boci, b) koliki je tlak plina u boci
ako se temperatura povisi na 27°C i c) koliki je tlak plina ako se iz boce ispusti ¼ mase plina,
kod više temperature? (Mhelija = 4 g/mol)
R:
a) Masu plina izračunat ćemo iz plinske jednadžbe:
p1V1 = mRT1/M ⇒ m = p1V1M/RT1 = 17.6 grama,
gdje su:
p1 = 10 bara = 106 Pa, T1 = 273 K i V1 = 0.01 m3.
b) Tlak ćemo izračunati iz izohorne promjene stanja plina.Promjena je naime izohorna,

budući da je volumen boce konstantan.
p2/p1 = T2/T1, ⇒ p2 = p1⋅T2/T1 = 10.99 bara,
gdje su:
T1 = 273 K, T2 = 300 K i p1 = 10 bara.
c) Ako oduzmemo ¼ mase plina, tada ostaje:

m′ = ¾ m = 13.2 grama,
pa konačni tlak kod temperature 300 K računamo iz plinske jednadžbe:
p2′ V1 = (m′/M)⋅RT2 ⇒ p2′ = m′RT2/MV1 = 8.23⋅105 Pa = 8.23 bara

50. Zadan je volumen jednog mola idealnog plina pri normiranim uvjetima, što znači kod
tlaka zraka 1.01⋅105 Pa (1atm) i 0 °C. a) izračunajte volumen jednog mola idealnog plina i b)
koliko ima molekula plina u 1m3 idealnog plina?
R: a)
Iz opće plinske jednadžbe za normirane uvjete:
p0V0 = RT0, n = 1,
možemo izračunati:
V0 = RT0/p0 = 0.02247 m3 = 22.47 m3.
b) Ako znamo da jedan mol idealnog plina sadrži uvijek isti broj čestica, NA, koji iznosi
6.023⋅1023čestica/mol (Avogadrova konstanta), tada neki drugi volumen sadrži broj čestica
proporcionalan volumenu jednog mola:
V0 : NA = Vx : Nx ⇒ Nx = NA⋅ Vx/V0 = 2.68⋅1023 čest./mol

2. TERMODINAMIKA
Termodinamika je onaj dio kalorike koji ispituje uvjete i mogućnosti prijelaza toplinske
energije u mehanički rad. Shematski to možemo prikazati jednostavnom relacijom:
Q → W
Procesi pretvorbe toplinske energije u mehanički rad predstavljaju neophodan i nužan izvor
energije potrebne za djelovanje i opstanak svih bioloških organizama. Stoga je poznavanje
zakonitosti prijelaza i načina prijelaza vrlo važno u razumijevanju mogućnosti i ograničenja
iskorištavanja općih izvora toplinske energije. Opće zakonitosti prijelaza osnivaju se na
prvom postulatu ravnoteže i na dva osnovna zakona (principa) temodinamike.
2.1. PRVI POSTULAT RAVNOTEŽE
Prvi postulat ravnoteže objašnjava težnju prirodnih sistema za ravnotežnim stanjima. Ta

težnja već je spomenuta kod upoznavanja sa unutarnjom energijom sistema u uvodnom dijelu
kalorike. Ako dva tijela različitih temperatura dovedemo u međusobnu (termičku) vezu, stanja
će im se toliko dugo mijenjati dok se ne uspostavi termodinamička (toplinska) ravnoteža.
Uspostavljanje termičke ravnoteže uključuje prijelaz jednog dijela unutarnje energije sistema
više temperature na sistem niže temperature. Kao što znamo, taj dio unutanje energije
nazivamo toplinom Q. Nakon uspostavljanja ravnoteže ne opažaju se na sistemu nikakve
promjene dokle god je sustav izoliran od okoline, a promjene nastaju izlaganjem sustava
vanjskom djelovanju.
T1 > T2 T1 = T2
termička veza termička ravnoteža
Sl.25
Navedeni zakon smatramo prvim postulatom ravnoteže klasične termodinamike i iskazujemo

ga:
Svaki sustav prirodnih tijela prepušten sam sebi teži ravnotežnom stanju, a kad ga
postigne sustav nije više sposoban da se sam od sebe (bez vanjskih djelovanja) mjerljivo
promijeni.

2.2. TERMODINAMIČKI PROCESI
Termodinamički sistem predstavljen je idealnim plinom sa dobro definiranim (istim u svim

točkama sistema) volumenom, tlakom i temperaturom. Zamislimo da je takav sistem
predstavljen cilindrom s klipom u kojemu se nalazi idealni plin. Volumen, tlak i temperatura
(paramatri stanja plina) takvog sistema vezani su jednadžbom stanja idealnog plina.
Ako na ovako definiranom termodinamičkom sistemu vršimo promjene stanja plina

mijenjajući sve ili samo neke parametre plina, tada govorimo o termodinamičkim procesima.
Do sada smo upoznali izohornu, izobarnu i izotermnu promjenu stanja plina i njihove veze s
okolinom tokom izvođenja promjena.
Naglasimo da je u svim općim promjenama stanja plina sistem u kontaktu s okolinom, što
znači da toplinu dovodimo ili odvodimo. Tokom prijenosa topline sva tri parametra moraju
zadovoljavati međusobni odnos sadržan u jednadžbi stanja plina; prijenos je postepen,
kontinuiran i te promjene nazivamo sporim promjenama. Dovedenom toplinom povećavamo
unutarnju energiju, a time i temperaturu sistema, u izobarnoj i izohornoj promjeni. U
izotermnoj promjeni dovedena (ili odvedena) toplina se koristi na održavanje stalne
temperature, pa i unutarnje energije, koja bi se prilikom ekspanzije plina smanjivala a
kompresijom povećavala.
U slijedećem poglavlju upoznat ćemo promjenu različitu od navedenih, adijabatsku

promjenu, koja se dešava naglo i u kojoj se mijenjaju sva tri parametra. Takva promjena
također se koristi u termodinamičkim procesima i zajedno s općm promjenama stanja plina
sudjeluje u različitim procesima pretvorbe toplinske energije u mehanički rad.
Reverzibilni termodinamički procesi

Navedeni termodinamički procesi mogu se vršiti tako da se potrebni parametri stanja plina
kod svake promjene mijenjaju veoma polagano, pa na taj način sistem prolazi kroz niz
ravnotežnih stanja koja su opet potpuno određena i kojima se proces može odvijati u oba
smjera, što znači i u suprotnom smjeru. To ustvari znači da je kod razmjene topline između
sisteme i okoline njihova temperatura gotovo jednaka. Takvi termodinamički procesi nazivaju
se reverzibilni (povrativi) procesi, i oni su isključivo potrebni u procesima pretvorbe toplinske
energije u mehanički rad.
Ireverzibilni termodinamički procesi

U termodinamičkim procesima koji se odvijaju isuviše brzo, sistem prolazi kroz niz
neravnotežnih stanja koja čine niz točaka koje se ne mogu opisati određenom
termodinamičkom (matematičkom) funkcijom. Primjer takvih prijelaza je kad sistem
razmjenjuje toplinu s okolinom a da pri tom njihove temperature nisu jednake. Takvi procesi
se ne mogu odvijati u oba smjera i nazivaju se ireverzibilnim (nepovrativim) procesima koji
se ne mogu koristiti u kružnim termodinamičkim procesima.
Kružni termodinamički procesi

Ako u termodinamičkim procesima želimo izvesti pretvorbu toplinske energije u mehanički
rad koja je kontrolirana u svakoj točki i ponovljiva u velikom broju koraka, tada se
navedenim procesima moramo svaki puta ponovno vraćati u istu točku s mogućnošću
neprekinutog odvijanja pretvorbe. Procesi koji su zatvoreni i sastoje se od reverzibilnih
promjena stanja plina nazivaju se kružnim procesima.

2.3. ADIJABATSKA PROMJENA STANJA PLINA
Adijabatska promjena stanja plina je ona promjena kod koje je plin izoliran od okoline,
odnosno u toj promjeni ne postoji izmjena topline s okolinom. U praksi, ta se promjena odvija
brzo, za razliku od spore izmjene opisane u općim promjenama stanja plina. Možemo reći da
se adijabatska promjena dešava toliko brzo da sistem ne uspije izmjeniti toplinu s okolinom
ali i toliko sporo da su sva stanja kroz koja sistem prolazi ravnotežna. U toj promjeni također
možemo promatrati ekspanziju i kompresiju sistema.
Kod adijabatske ekspanzije plin se hladi radi smanjenja tlaka, pa kažemo da se u toj promjeni
uz tlak i volumen mijenjaju sva tri parametra stanja plina. Kod adijabatske kompresije plin se
zagrijava radi povećanja tlaka. Možemo reći da je krivulja p = f(V) za adijabatsku promjenu u
p - V dijagramu, krivulja koja je strmija od krivulje izoterme. Pokazuje se da je ta ovisnost
dana jednadžbom:
p ⋅V κ = konst (43)
Q>0, T=konst
Q=0 ⇒ T↓
V1 V2 V
Sl.26. Adijabatska promjena stanja plina
Adijabatska promjena određena je trima jednadžbama, Poissonovim jednadžbama, u kojima

su u svakoj jdnadžbi prikazana po dva parametra. U izrazu (43) navedena je Poissonova
jednadžba u kojoj se mijenjaju tlak i volumen, a ostale dvije jednadžbe možemo prikazati:
T ⋅V κ −1 = kons
κ (44)
1−κ κ
p ⋅T = konst ili p ⋅T 1−κ
= konst .
Konstanta κ, koja se pojavljuje u adijabatskim jednadžbama, je omjer molarnog toplinskog

kapaciteta plina kod izobarne promjene i istog kod izohorne promjene (κ = Cp/Cv) te znosi
1.4 za dvoatomne i 1.67 za jednoatomne plinove. Može se također pokazati da je razlika CP -
CV = R, gdje je R plinska konstanta, već spomenuta u općoj plinskoj jednadžbi.

2.4. PRVI ZAKON TERMODINAMIKE
Prvi zakon termodinamike definira načine korištenja toplinske energije dovedene na neki
sistem. Taj zakon glasi: ako nekom sistemu dovodimo toplinu, tada se jedan njen dio mora (ili
može) trošiti na povećanje unutarnje energije (zagrijavanje) sistema i (ili) na sposobnost da
sistem vrši rad, što izražavamo relacijom:
Q = ΔU + W (45)
Prvi zakon termodinamike je posljedica zakona očuvanja energije, koji kaže da u izoliranom
sistemu ukupna energija ostaje konstantna bez obzira na procese koji se u sistemu događaju.
Poznavajući sve promjene stanja plina, interesantno je sagledati ih upravo u prvom zakonu
termodinamike.
U izotermnoj promjeni stanja plina konstantna je temperatura, što znači i unutarnja energija,
pa je promjena unutarnje energije jednaka nuli, ΔU = 0. Zato prvi zakon termodinamike za tu
promjenu izražavamo relacijom:
ΔQ = W (46)
što znači da se čitava toplina troši na vršenje rada.
U izohornoj promjeni volumen je konstantan što znači da plin ne vrši rad, W = 0. Sva
dovedena toplina koristi se na zagrijavanje sistema (povećanje unutarnje energije). Prvi zakon
termodinamike za tu promjenu može se prikazati:
Q = ΔU (47)
U izobarnoj promjeni tlak je konstantan. Povećanjem temperature povećava se unutarnja

energija sistema a povećanjem volumena plin vrši rad. Na taj način su sva tri člana u prvom
zakonu termodinamike za tu promjenu različita od nule, i dovedena toplina ima oblik upravo
definiran tim zakonom:
Q = ΔU + W (48)
Prilikom odvijanja adijabatske promjene plin je izoliran, pa je dovedena toplina jednaka

nuli Q = 0. U toj promjeni sistem vrši rad smanjujući unutarnu energiju (hladeći se) što
prikazuje relacija:
W = − ΔU (49)
Sva navedena razmatranja odnose se na pozitivne predznake fizikalnih veličina prisutnih u

prvom zakonu termodinamike koji definiraju dovedenu toplinu, povećanje unutarnje energije
i izvršeni rad. Analogna razmatranja vrijede i za odvedenu toplinu, smanjenje unutarnje
energije i rad izvršen na sistemu, kada su navedene veličine negativne.

2.5. RADOVI U PROMJENAMA STANJA PLINA
U termodinamici koristimo slijedeći izraz za rad, u konačnom:

ΔW = p ⋅ ΔV
ili u diferencijalnom obliku
dW = p ⋅ dV ,
pa je ukupni rad izvršen promjenom volumena između konačnog, V2, i početnog stanja, V1,
jednak:
V2
W = ∫ p(V , T ) dV
V1
(50)
U izohornoj promjeni stanja plina rad je jednak nuli, kao što smo već spomenuli u poglavlju o
prvom zakonu termodinamike, tj.
WV = 0 (51)
U izobarnoj promjeni stanja plina rad je jednak:
W p = p (V2 − V1 ) (52)
pri čemu i ovdje uočavamo da je rad pozitivan kada se volumen povećava (ekspanzija), jer je
V2 konačni a V1 početni volumen plina.
U izotermnoj promjeni stanja plina rad se također može dobiti iz općeg izraza za rad (43), i on
ima vrijednost:
V2 p1
WT = n ⋅ R ⋅T ⋅ ln ili WT = n ⋅ R ⋅T ⋅ ln (53)
V1 p2
gdje opet uočavamo da je rad pozitivan u procesu ekspanzije V2(konačni)> V1(početni).

U adijabatskoj promjeni rad možemo prikazati relacijom:
n⋅ R
WQ =0 = (T1 − T2 ) (54)
κ −1
gdje je T1 početna temperatura, a T2 konačna temperatura. Iz relacije slijedi da je rad u

adijabatskoj promjeni pozitivan ako je početna temperatura veća od konačne, što znači da se
plin hladi.

2.6. CARNOTOV KRUŽNI PROCES
Carnotov kružni proces je reverzibilni proces, koji se sastoji od četiri faze: izotermne i
adijabatske ekspanzije i izotermne i adijabatske kompresije. U tom procesu se pretvara
toplinska energija u mehanički rad. Smjer procesa pri tom mora biti jednak smjeru kretanja
kazaljki na satu. Ovaj proces ujedno predstavlja i princip rada optimalnog toplinskog stroja.
Sve toplinske procese mogli bismo prikazati jednostavnom zatvorenom krivuljom u p-V
dijagramu u kojem bi upravo površina unutar krivulje predstavljala dobiveni rad Wdob u
jednom ciklusu, što je prikazano na Sl.27., simboličan prikaz.
p
1 2
Wdob
3 4
Sl. 27. Shematski prikaz kružnih procesa
Postoje i drugi procesi koji se također često koriste i svaki ima svoju primjenu (Jouleov,
Ottov, Dieselov i Stirlingov) ali mi ćemo obratiti pažnju na objašnjenje upravo Carnotovog
procesa. Shematski prikaz rada svakog toplinskog stroja mogao bi se prikazati na sl. 28.:
T1
Q1
Wdob
Q2
T2<T1
Sl.28. Shematski prikaz Carnotovog kružnog procesa
Karakteristika svih toplinskih strojeva je odvijanje procesa pretvorbe unutar dva spremnika
topline, jednoga na višoj temperaturi, T1, iz kojega se oduzima toplina, Q1, i drugoga na nižoj
temperaturi, T2, kojemu se predaje jedan dio oduzete topline, Q2. Toplina koja se oduzima od
toplog spremnika predaje se plinu (idealnom plinu), koji dio te topline određenim
promjenama pretvara u mehanički rad, a ostatak topline na kojem nije izvršena pretvorba
predaje se hladnom spremniku kao degradirana toplina. Pri navedenoj pretvorbi plin se ne
mijenja, nego je on medij preko kojega se vrši pretvorba energije. Možemo jednostavno reći

da je razlika dovedene i odvedene topline u jednom ciklusu procesa jednaka dobivenom radu
za taj ciklus.
Važno je naglasiti da je u svim procesima raznih toplinskih strojeva omogućeno ponavljanje

ciklusa nebrojeno puta, odnosno broj ciklusa određuje se po volji i po potrebi. Općenito
možemo reći da se toplina oduzima u jednoj ili više faza, što je za svaki pojedinačni proces
potpuno određeno, a isto tako se i predaje hladnom spremniku u jednoj ili više faza, što znači
da su u gornjem objašnjenju Q1 sve dovedene topline a Q2 sve odvedene topline. Carnotov
proces možemo prikazati u p-V dijagramu, sl.29.:
1
QI>0, WI>0
QIV=0
I
IV 2
II
4 III
QII = 0
QIII<0, WIII<0 3
Sl.29. Promjene stanja plina (faze) u Carnotovom kružnom procesu
U ovom procesu dovodimo toplinu Q1 samo u prvoj fazi, izotermnoj ekspanziji. U drugoj i
četvrtoj fazi ne dovodimo toplinu jer su te promjene adijabatske. U trećoj fazi, izotermnoj
kompresiji, odvodimo toplinu Q2. Ako promotrimo obavljene radove, onda su oni u prve dvije
faze (ekspanzije) pozitivni a u slijedeće dvije (kompresije) negativni.
Definirat ćemo koeficijent iskorištenja ovog kružnog procesa kao omjer zbroja svih radova i
svih dovedenih toplina. Koeficijent iskorištenja η, definiramo upravo tako, budući da su
radovi produkt pretvorbe termodinamičkog procesa a dovedene topline su one veličine koje
dovodimo u pretvorbu:
∑W i ( svi radovi )
η = i
∑Q j ( dovedene topline )
(55)
Radovi izvršeni (ili utrošeni) u pojedinim fazama procesa su redom:

V2
W1 = n ⋅ R ⋅T1 ⋅ ln
V1
n⋅R
W2 = (T − T )
κ −1 1 2
V4
W3 = n ⋅ R ⋅T2 ⋅ ln
V3
n⋅R
W4 = (T − T ) (56)
κ −1 2 1
Naglasimo da je izvršeni rad pozitivan a utrošeni rad (rad izvršen na sistemu) je negativan.
Ukupni dobiveni rad bit će jednak razlici izvršenih i utrošenih radova.
Radovi u adijabatskim fazama se međusobno poništavaju, što se vidi iz gornjih izraza. Naime,
u tim promjenama se u adijabatskoj ekspanziji plin ohladi za razliku T1 - T2 , dok se u
kompresiji za istu temperaturnu razliku zagrije. Izraz u nazivniku koeficijenta iskorištenja η,
u jednadžbi (47) je toplina dovedena u prvoj fazi, Q1 . Budući da je ta toplina dovedena u
izotermnoj ekspanziji, ona je jednaka izvršenom radu, Q1 u toj promjeni (što slijedi iz prvog
zakona termodinamike). Konačni izraz za η je tada:
V2 V
nRT1 ⋅ ln + nRT2 ⋅ ln 4
V1 V3
η = (57)
V
nRT1 ⋅ ln 2
V1
Uz poznavanje omjera volumena u adijabatskim fazama:
T1⋅ V2κ-1 = T2 ⋅ V3κ-1 za točke (2) i (3)
T1 ⋅ V1κ-1 = T2 ⋅ V4κ-1 za točke (1) i (4)
možemo izraziti konačne omjere volumena:
V2/V1 = V3/V4 ,
pa izraz za η poprima jednostavni oblik:
T1 − T2 T
η= =1− 2 ⋅ (58)
T1 T1
Napomenimo još jednom, T2 < T1, tj. T1 je temperatura toplijeg spremnika a T2 je

temperatura hladnijeg spremnika. Iz izraza (50) zaključujemo da koeficijent iskorištenja η ne
može biti 100%. Koeficijent iskorištenja mogao bi biti 100% samo u slučaju da u adijabatskoj
ekspanziji ohladimo plin na apsolutnu nulu, jer tada bi η iznosio 1 (ili 100%). No to je
nemoguće, jer temperaturu apsolutne nule ne možemo postići (unutarnja energija takvog
sistema bila bi jednaka nuli).

2.7. DRUGI ZAKON TERMODINAMIKE
Drugi zakon termodinamike govori o uvjetima u kojima se toplinska energija može pretvoriti
u mehanički rad.
Jedan vid navedene pretvorbe uključuje nužnu usmjerenost procesa, što znači da se prilikom
pretvorbe toplina oduzima iz toplog spremnika, dobiva se pri tom određena količina rada i
ostatak topline se predaje hladnom spremniku. Navedenu usmjerenost upravo možemo
zaključiti i iz izraza za koeficijent iskorištenja Carnotovog procesa:
T2
η = 1− , (59)
T1
u kojem uočavamo da je η > 0 samo onda kada je T2 < T1 .
Drugi vid pretvorbe koji govori o njenim uvjetima je nemogućnost potpune pretvorbe
toplinske energije u mehanički rad. Zahtjevi o nemogućnosti potpune pretvorbe ne postoje u
prijelazima između energija drugih vrsta, na pr.: prijelaz električne energije u toplinsku, ili
mehaničke energije u toplinsku. Važno je naglasiti da se u činjenici nemogućnosti potpune
pretvorbe ne krije eventualni gubitak prilikom prijenosa, jer je pretvorba izvedena bez
gubitaka. Nemogućnost potpune pretvorbe krije se u činjenici da je toplinska energija potpuno
druga vrsta energije od ostalih energija koje posjeduju sistemi. Od svih ostalih energija jedino
je toplinska energija ona koju, kao dio unutarnje (vlastite) energije, nije moguće potpuno
pretvoriti u neku drugu energiju. Ostale energije, u tom vidu, su energije koje su dovedene
sistemu izvana (električna, mehanička, kemijska energija), pa se stoga u idealnim uvjetima
pretvorbe one mogu i potpuno oduzeti tom istom sistemu.

2.8. PRIMJERI KRUŽNIH PROCESA
Napomena: U zadacima u kojima računamo koeficijent iskorištenja kružnih procesa koristit

ćemo kružne procese sa tri faze. Iako takvi procesi nisu u tehničkoj upotrebi, mi ih koristimo
radi provjere znanja, budući da su jednostavniji za izradu. Možemo koristiti slijedeće kružne
procese sa tri faze:
Primjer 1.
p
1
QIII > 0, WIII = 0
QI > 0, WI > 0
III
I
II 2
3
QII < 0, WII < 0
V
Sl.30.
U ovom procesu su prisutne slijedeće faze:
I izotermna ekspanzija (T = konst)

II izobarna kompresija (V↓ ⇒ T↓)
III izohorno grijanje (p↑ ⇒ T↑)
Koeficijent iskorištenja za taj proces je:
W + WII
η= I (60)
QI + QIII
U izrazu (60) su svi članovi pozitivni, osim rada u kompresiji, WII < 0. Proces bi bio potpuno
isti ako bi početak ciklusa bio u bilo kojoj drugoj točki. Tada bismo samo trebali paziti na
oznake i redoslijed faza.

Primjer 2.
p
2
QI > 0, WI = 0
QII = 0, WII > 0
I
II
III 3
1
QIII < 0, WIII < 0
V
Sl.31
U ovom procesu prisutne su slijedeće faze:
I izohorno zagrijavanje (p↑ ⇒ T↑)

II adijabatska ekspanzija
III izobarna kompresija
WII + WIII
η= (61)
QI
U ovom izrazu je negativan rad u izobarnoj kompresiji, WIII < 0.
Primjer 3.
p 2
QI > 0, WI = 0
I
QII = 0, WII > 0
II
1
III
QIII < 0, WIII < 0 3
Sl.32.

U navedenom procesu prisutne su slijedeće promjene:
I izohorno zagrijavanje
II adijabatska ekspanzija
III izotermna kompresija,
pri čemu je koeficijent iskorištenja dan izrazom:
WII + WIII
η= (62)
QI
a rad je negativan u izotermnoj kompresiji, WIII.
Primjer 4.
QI > 0, WI > 0
p 1 2
I
QII < 0, WII = 0
II
III
QIII < 0, WIII < 0 3
V
Sl.33.
U ovom procesu prisutne su slijedeće faze:
I izobarna ekspanzija (zagrijavanje) (V↑ ⇒ T ↑ )

II izohorno hlađenje ( p ↓⇒ T ↓ )
III izotermna kompresija (T = konst)
WI + WIII
η= (63)
QI
gdje je rad u izotermnoj kompresiji, WIII , negativan.

Zadatak iz predloženih kružnih procesa:
51. Kružni proces vrši se na zraku mase 87 grama, volumena 30 litara i tlaka 2 bara. U
jednom ciklusu kružnog procesa izvršene su slijedeće promjene: a) izobarnom ekspanzijom
poveća se volumen tri puta, b) izohornom promjenom plin je ohlađen na početnu temperaturu
i c) izotermnom kompresijom vraćen je zrak u početno stanje. Koliki je koeficijent
iskorištenja procesa? ( CV =20.5 J/K mol, κ = 1.4, MZR = 28.9 g/mol )
m = 87 grama
MZR = 28.9 g/mol
n = 3 mola
V1 = 30 litara
p1 = 2⋅ 105 Pa ⇒ T1 = 240 K
R: Sada smo naznačili početno stanje plina zadano parametrima p1, V1 i T1, pri čemu smo
temperaturu izračunali iz opće plinske jednadžbe. Isto tako izračunali smo da se u ciklusu
nalazi 3 mola plina zraka. Za proračun promjena u pojedinim fazama moramo skicirati
zadani ciklus.
Proces možemo prikazati u p -V dijagramu, što je prikazano na Sl.34. :
p 1 (p1,V1,T1) QI > 0 2 (p1,V2,T2)
QII < 0
III II
QIII < 0
3 (p2,V2,T1)
V
Sl.34.
Iz slike vidimo da je
WI + WIII
η= (64)
QI
što odgovara Primjeru 4., navedenih primjera. Poznavajući izraze za radove u izobarnoj i
izotermnoj promjeni i toplinu dovedenu u izobarnoj promjeni, možemo izračunati:
I Faza; V2 = 3V1
WI = p1 (V2 - V1) = 2⋅105⋅2⋅30⋅10-3 = 1.2 ⋅104 J
QI = n Cp ΔT
QI = n CP (T2 - T1)
QI = 4.14⋅104 J

II Faza; V2 = konst.
WII = 0; QII < 0,
ne trebamo računati
III Faza; T1 = konst.

WIII = n R T1 lnV1/V2
WIII = - 6.6⋅103 J
Konačna vrijednost koeficijenta iskorištenja je:
1, 2 ⋅ 104 + (−6, 6 ⋅ 103 )

η= = 13%
4,14 ⋅ 104

V. PRILOG
ISPITNI TESTOVI


ispitni test 1
1. Neko vozilo se jednoliko ubrzava iz početnog položaja u kojem mu je brzina 36km/h.

Nakon 800 m kretanja postiže brzinu od 126 km/h. Izračunajte akceleraciju i vrijeme
potrebno za opisano gibanje.
2. Objasnite 3 osnovna zakona mehanike (Newtonovi aksiomi). Pojam sile, trome i teške
mase, impuls sile i količina gibanja. Definirajte snagu, rad i energije u mehanici i pripadne
mjerne jedinice u kojima se mjere te veličine.
3. Auto mase 700 kg kreće se duž ravne ceste koeficijenta trenja 0,15. Ako je srednja snaga
auta 40 Kw i prosječna brzina 72 km/h, izračunajte akceleraciju auta.
4. Što proučava kalorika? Objasnite unutarnju energiju, toplinu i temperaturu nekog sistema.
Zašto nam je od svih agregatnih stanja u kalorici najvažnija kalorika plinova? Objasnite sve
promjene stanja plina; one koje se dešavaju u ranoteži s okolinom (spore) i onu koja se dešava
brzo; njihove jednadžbe i grafičke prikaze.
5. Zagrijavamo 0.5 litre vode početne temerature 150C elekričnom grijalicom 3 Kw i faktora
korisnosti 85%. Za koliko vremena moramo prekinuti grijanje ako želimo da voda upravo
zavrije? (cvode = 4190 J/kg st, λisp = 22,6⋅105 J/kg, Tvrenja = 1000C)
6. 3 mola zraka zagrijano je na temperaturu 2270C i nalazi se pod tlakom od 5 bara. Na plin su
izvršene slijedeće promjene: a) izotermnom ekspanzijom tlak zraka se smanjio 3 puta i b)
izobarnom ekspanzijom volumen se je povećao 12 puta u odnosu na početni. Prikažite
promjenu u p-V dijagramu i izračunajte ukupnu dovedenu toplinu i dobiveni rad u opisanoj
promjeni. (Cv = 28,7 J/mol K, R = 8,314 J/mol K)

ispitni test 2
1. Što opisuje kinematika? Koja su jednostavna gibanja? Objasnite ih i navedite im osnovne

jednadžbe i pripadne grafove. Složena gibanja. Obratite pažnju na horizontalni hitac.
Skicirajte horizontalni hitac i odredite mu komponente gibanja.
2. Newtonovi aksiomi. Objasnite sva tri aksioma. Pojam sile, mase i akceleracije. Koje su
mjerne jedinice za sve navedene veličine? Kako definiramo rad, snagu i energiju (kinetičku i
mehaničku)?
3. Kamion mase 4,5 tone i brzine 90km/h i kamion mase 3,0 tone i brzine 54km/h sudare se
potpuno neelastično. Izračunajte razvijenu energiju (toplinsku) tokom sudara i njen udio u
postocima u odnosu na početnu energiju oba kamiona ako se kamioni gibaju u suprotnom
smjeru.
4. Što objašnjava kalorika? Što su toplina, unutarnja energija i temperatura? Kako se

mijenjaju kruta tijela i tekućine dovođenjem topline a kako idealni plinovi? Objasnite
promjene unutar agregatnih stanja dovođenjem topline u T/Q dijagramu.
5. Izračunajte količinu topline koju je potrebno dovesti ledu mase 700 grama I temperature –
500C da bismo ga otopili I zagrijali u vodu temperature 850C.
(λtalj = 3.3⋅105J/kg , λisp= 22.6⋅105J/kg, cleda = 2100J/kg st i cvode = 4190 J/kg st)
6. Izračunajte ukupni rad i izmjenu topline koji su izvršeni na plin količine 3 mola,
temperature 300K i tlaka 2 bara, ako su na njega izvršene promjene: a) izotermnom
ekspanzijom povećan je volumen 3 puta i b) izobarnom ekspanzijom povećana je temperatura
dva puta. Skicirajte promjenu u P-V dijagramu. (Cp =29,0 J/kg mol)

ispitni test 3
1. Neko vozilo se jednoliko ubrzava iz početnog položaja u kojem mu je brzina 36km/h.

Nakon 800 m kretanja postiže brzinu od 126 km/h. Izračunajte akceleraciju i vrijeme
potrebno za opisano gibanje.
mase, impuls sile i količina gibanja. Definirajte snagu, rad i energije u mehanici i pripadne
mjerne jedinice u kojima se mjere te veličine.
3. Auto mase 700 kg kreće se duž ravne ceste koeficijenta trenja 0,15. Ako je srednja snaga
auta 40 Kw i prosječna brzina 72 km/h, izračunajte akceleraciju auta.
4. Što proučava kalorika? Objasnite unutarnju energiju, toplinu i temperaturu nekog sistema.
Zašto nam je od svih agregatnih stanja u kalorici najvažnija kalorika plinova? Objasnite sve
promjene stanja plina; one koje se dešavaju u ranoteži s okolinom (spore) i onu koja se dešava
brzo; njihove jednadžbe i grafičke prikaze.
5. Zagrijavamo 0.2 litre vode početne temerature 170C elekričnom grijalicom 2.5 Kw i faktora
korisnosti 75%. Za koliko vremena moramo prekinuti grijanje ako želimo da sva voda ispari?
(cvode = 4190 J/kg st, λisp = 22,6⋅105 J/kg, Tvrenja = 1000C)
6. 3 mola zraka zagrijano je na temperaturu 2270C i nalazi se pod tlakom od 5 bara. Na plin su
izvršene slijedeće promjene: a) izotermnom ekspanzijom tlak zraka se smanjio 3 puta i b)
izobarnom ekspanzijom volumen se je povećao 12 puta u odnosu na početni. Prikažite
promjenu u p-V dijagramu i izračunajte ukupnu dovedenu toplinu i dobiveni rad u opisanoj
promjeni. (Cv = 28,7 J/mol K, R = 8,314 J/mol K)

ispitni test 4
1. Objasnite osnovna i sastavljena gibanja u kinematici materijalne točke. Definirajte prave i

srednje kinematičke veličine (brzinu, akceleraciju). Obratite pažnju na vertikalni hitac.
mase, impuls sile i količina gibanja. Definirajte snagu, rad i energije u mehanici.
3. Kamion mase 3 tone spušta se niz kosinu visinske razlike 250m, kuta nagiba 150 i
koeficijenta trenja 0.1. Početna brzina kamiona je 90km/h. Na kamion ne djeluje vanjska sila.
Izračunajte: a) vrijeme silaska kamiona do dna kosine I b) konačnu brzinu.
4. Kalorika plinova. Objasnite osnovne promjene stanja plina; grafički prikazi i jednadžbe
promjena. Plinska jednadžba.
5. Komad leda mase 4kg temperature -500C zagrijemo električnom grijalicom korisnosti
75%. Pri tom rastopimo led u vodu temperature 600C za vrijeme 30 minuta. Izračunajte snagu
grijalice. (cleda = 2100 J/kg st, cvode = 4190 J/kg st, λtalj = 3.3⋅105J/kg)
6. Kružni proces vrši se na 2 mola zraka temperature 600 K i tlaka 5 bara. U jednom ciklusu
kružnog procesa izvršene su slijedeće promjene: a) izobarnom ekspanzijom povećan je
volumen zraka dva puta, b) izohornim hlađenjem smanjena je temperatura na početnu
vrijednost i c) izotermnom promjenom zrak je vraćen u početno stanje. Izračunajte koeficijent
iskorištenja zadanog procesa. (CV = 20.5 J/K mol, κ = 1.4 )

ispitni test 5
1. Objasnite osnovna i sastavljena gibanja u kinematici materijalne točke. Definirajte prave i

srednje kinematičke veličine (brzinu, akceleraciju). Obratite pažnju na horizontalni hitac.
2. Tijelo se giba jednoliko usporeno pri čemu u prvih 5 sekundi pređe 500m a u slijedećih 5
sekundi pređe 240m. Izračunajte : a) akceleraciju tijela i b) početnu i konačnu brzinu.
mase, impuls sile i količina gibanja.
4. Kalorika plinova. Osnovne promjene stanja plina, grafički prikazi i jednadžbe promjena.
Plinska jednadžba.
5. Komad leda mase 4kg temperature -500C zagrijemo električnom grijalicom korisnosti
75%. Pri tom rastopimo led u vodu temperature 600C za vrijeme 30 minuta. Izračunajte snagu
grijalice. (cleda = 2100 J/kg st, cvode = 4190 J/kg st, λtalj = 3.3⋅105J/kg)
6. Kružni proces vrši se na 2 mola zraka temperature 600 K i tlaka 5 bara. U jednom ciklusu
kružnog procesa izvršene su slijedeće promjene: a) izobarnom ekspanzijom povećan je
volumen zraka dva puta, b) izohornim hlađenjem smanjena je temperatura na početnu
vrijednost i c) izotermnom promjenom zrak je vraćen u početno stanje. Izračunajte koeficijent
iskorištenja zadanog procesa. (CV = 20.5 J/K mol, κ = 1.4 )

ispitni test 6
1. Vektor položaja materijalne točke zadan je relacijom:
r(t) = (5t3 – 5t2 + 16t)i + (2t2 – 4t)j

Odredite vektor brzine i iznos brzine u trenutku kada je akceleracija u x-smjeru jednaka nuli.
Opišite vrstu gibanja u obje komponente gibanja.
2. Tijelo pada slobodno s neke visine početnom brzinom 5m/s. Posljednjih 20m ukupnog puta
prijeđe u vrijeme od 0.4s. Izračunajte: a) visinu s koje je tijelo počelo padati i b) konačnu
brzinu.
3. Auto mase 3t spušta se niz kosinu visine 17m i kuta nagiba 15o početnom brzinom
18km/h, uz konstantnu silu djelovanja motora niz čitavu kosinu. Za prvih 50m poveća se
brzina auta na 54 km/h. Izračunajte: a) silu djelovanja motora i b) srednju snagu motora.
(koeficijent trenja je 0.14)
4. U skladištu papira volumena 210 m3 noću je temperatura 180C (M22 = 15.4 g/m3 ) i
relativna vlaga je 55%. Ako se danju temperatura poveća na 290C (M14 =28.7 g/m3 ),
očekujemo i promjenu relativne vlage u skladištu. Koliko vlage moramo danju dodati u
skladište ako želimo održati konstantnu relativnu vlažnost?
5. U 7l vode temperature 20o bačen je komad željeza mase 200g ugrijan na 500oC. Nakon
izmjene topline prešlo je u paru 5g vode. Izračunajte konačnu temperaturu smjese. (Skica T-Q
dijagrama)
(CFe = 460 J/kg mol, Cvode = 4190 J/kg mol, λisp =22.6.105 J/kg)
6. Kroz cijev polumjera 1 cm i duljine 40m protječe tekućina viskoznosti 0.04 Pa s koja je
tjerana snagom pumpe 6 kw i koeficijenta iskorištenja 70%. Koliki je protok tekućine
postignut u zadanim uvjetima?
7. 35g dušika (MN2 = 28g/mol) zauzima volumen 15 l kod tlaka 2 bara. Na zadani plin
izvršen je kružni proces na slijedeći način: a) izovolumnom promjenom plin se ugrije na 300
o
C zatim se b) adijabatskom ekspanzijom plin dovede na početni tlak i c) izobarnom
kompresijom plin se dovede u početnu točku. Prikažite kružni proces u p-V dijagramu i
izračunajte koeficijent iskorištenja opisanog procesa.
(κ = 1.4, Cv =20.8 J/mol st).

ispitni test 7
1. Vektori položaja materijalnih točaka dani su relacijama:

r1(t) = (3t + 7t2) i + (12t-9t2)j i r2(t)= 2t2i+ (4t2- 7t +3)j
odredite: a) gibanja obiju točaka u x i y smjeru, i b) udaljenost točaka i razliku brzina
(apsolutnu vrijednost razlike) nakon 2 sekunde (t= 2s).
2. Auto mase 7t spušta se niz kosinu koeficijenta trenja 0.2 te nagiba 150 stalnom brzinom 45
km/h. Izračunajte silu kočenja motora i srednju snagu motora ako auto tokom gibanja niz
kosinu zadražava jednoliko gibanje. (provjerite da li je sila motora kočenje ili ubrzavanje)
3. Kroz cijev polumjera 2cm i duljine 20m protječe tekućina viskoznosti 0.04 Pa s koja je
tjerana snagom pumpe 6 kw i koeficijenta iskorištenja 80%. Koliki je protok tekućine
postignut u zadanim uvjetima?
4. Metalna kugla gustoće 8 g/cm3 uronjena je u vodu gustoće 1 g/cm3 i ima prividnu težinu u
vodi 30 N. Izračunajte volumen kugle, pripadni radijus i njenu težinu («pravu») u zraku.
5. Iz zaleđivača je izvađen komad leda mase 500g temperature –200C. Otapamo ga sa 4 litre
vode i dobijemo temperaturu smjese 20oC. Kolika je bila temperatura vode? ( cv= 4190 J/kg
st, cl= 2100 J/kg st, λtalj=3.3·105J/kg)
6. U skladištu papira volumena 120 m3 je temperatura 220C (M22 = 18.4 g/m3 ) i relativna
vlaga je 50%. Ako se noću temperatura smanji na 140C (M14 =12.19 g/m3 ), očekujemo i
promjenu relativne vlage u skladištu; izračunajte je.
7. Kružni proces vrši se na zraku količine 7 mola, volumena 35 litara i tlaka 8 bara. Na zrak
je izvršen slijedeći kružni proces: a) izotermnom ekspanzijom povećan je volumen 3 puta, b)
izobarnom kompresijom smanjen je volumen na početnu vrijednost i c) izohornim
zagrijavanjem vraćen je sistem u početno stanje. Prikažite proces u p-V dijagramu i
izračunajte koeficijent iskorištenja. (R = 8.314 J/K mol, CV = 20.5 J/K mol, κ = 1.4 )

ispitni test 8

r1(t) = (3t + 7t2) i + (12t-9t2)j i r2(t)= 2t2i+ (4t2- 7t +3)j
odredite: a) gibanja obiju točaka u x i y smjeru, i b) udaljenost točaka i razliku brzina
(apsolutnu vrijednost razlike) nakon 2 sekunde (t= 2s).
2. Auto mase 7t spušta se niz kosinu koeficijenta trenja 0.2 te nagiba 150 stalnom brzinom 45
km/h. Izračunajte silu kočenja motora i srednju snagu motora ako auto tokom gibanja niz
kosinu zadržava jednoliko gibanje. (provjerite da li je sila motora kočenje ili ubrzavanje)
3. Dvije kugle, jedna mase 5kg i brzine 8m/s i druga mase 3kg i brzine 2m/s gibaju se jedna
prema drugoj na ravnoj podlozi i sudare se centralno i neelastično. Izračunajte: a) gubitak
energije u obliku toplinske energije u odnosu na početnu energiju sistema (u %) i b) put koji
će obje kugle preći do zaustavljanja ako koeficijent trenja između podloge i kugli iznosi 0.2.
4. Metalna kugla gustoće 8 g/cm3 uronjena je u vodu gustoće 1 g/cm3 i ima prividnu težinu u
vodi 30 N. Izračunajte volumen kugle, pripadni radijus i njenu težinu («pravu») u zraku.
5. Iz zaleđivača je izvađen komad leda mase 500g temperature –200C. Otapamo ga sa 4 litre
vode i dobijemo temperaturu smjese 20oC. Kolika je bila temperatura vode? ( cv= 4190 J/kg
st, cl= 2100 J/kg st, λtalj=3.3·105J/kg)
6. U skladištu papira volumena 120 m3 je temperatura 220C (M22 = 18.4 g/m3 ) i relativna
vlaga je 50%. Ako se noću temperatura smanji na 140C (M14 =12.19 g/m3 ), očekujemo i
promjenu relativne vlage u skladištu; izračunajte je.
izračunajte koeficijent iskorištenja. (R = 8.314 J/K mol, CV = 20.5 J/K mol, κ = 1.4 )

ispitni test 9
1. Vektor položaja materijalne točke zadan je relacijom:

r(t) = ( 5t3 – 5t2 + 12t) i + (5t2 – 3t + 1) j
Odredite. a) vrstu gibanja u x i y smjeru i b) vektor i iznos akceleracije u trenutku kada je
brzina u x smjeru tri puta veća od brzine u y smjeru.
2. Tijelo 1 bačeno je s visine 20m paralelno s osi x početnom brzinom 20 m/s. Istodobno je s
tla (ispod tijela 1) bačeno tijelo 2 nekom početnom brzinom i pod nekim kutem tako da se oba
tijela sudare u točki x = 30m, koja se mjeri u smjeru koordinate izbačaja oba tijela.
Izračunajte početnu brzinu i kut pod kojim je izbačeno tijelo 2.
3. Auto mase 5t spušta se niz kosinu, koeficijenta trenja 0.15, dužine 200m i nagiba 150,
početnom brzinom 20 m/s. Izračunajte silu kočenja motora i srednju snagu motora ako auto
tokom gibanja niz kosinu zadržava jednoliko gibanje.
4. U cijevi teče idealna tekućina gustoće 103 kg/m3. Cijev je položena tako da je donji (širi
dio) na tlu, a gornji (uži dio) je na visini 5m od tla. Promjer šireg dijela cijevi je 3 puta veći
od promjera užeg dijela cijevi, a brzina u širem dijelu je 5m/s. Izračunajte razliku tlakova koja
osigurava kontinuirani protok tekućine u cijevi (izrazite tlak u barima).
5. Kugla radijusa 5cm i gustoće 6g/cm3 pliva na živi gustoće 13.6 g/cm3, iznad koje je voda
gustoće 1g/cm3. Izračunajte: a) dio volumena kugle (u%) koji je uronjen u živu i b)
izračunajte taj dio volumena u cm3.
6. Iz zaleđivača je izvađen komad leda mase 200g temperature –200C. Otapamo ga sa 4l

vode temperature 850C. Izračunajte temperaturu smjese sistema nakon izmjene topline. ( cvode
= 4190 J/kg st, cleda = 2100 J/kg st , λ talj = 3.3·105 J/kg )
7. Kružni proces vrši se na zraku mase 87g (Mzraka = 28.9 g/mol), volumena 20 litara i tlaka
3 bara. U jednom ciklusu kružnog procesa izvršene su slijedeće promjene: a) izobarnom
ekspanzijom povećan je volumen 5 puta, b) izohornom promjenom ohlađen je plin na početnu
temperaturu i c) izotermnom kompresijom vraćen je zrak u početno stanje. Izračunajte
koeficijent iskorištenja kružnog procesa. ( R= 8.314 J/K mol, Cv = 20.5 J/K mol, κ = 1.4 )

ispitni test 10
1. Vektor položaja materijalne točke dan je relacijom:
r(t) = (3.5t2 – 9t + 4)i + (2t2 + 3t + 12)j
opišite gibanje tijela u x i y smjeru i b) u trenutku kada su brzine u x i y smjeru jednake,

odredite iznos brzine tijela i udaljenost tijela od ishodišta.
2. Kamion mase 3t počinje se gibati uz kosinu nagiba 150 početnom brzinom 90km/h, pri
čemu ne upotrebljava silu motora. Izračunajte: a) koliki put će preći kamion do zaustavljanja i
b) pripadno vrijeme do zaustavljanja, ako je koeficijent trenja 0.15.
3. Šuplja kugla radiusa 5cm i 20cm ima gustoću plašta 1200kg/m3, a gustoća unutrašnjosti
kugle je zanemarena. Da li kugla pliva, lebdi ili tone ako je uronjena u vodu gustoće
1000kg/m3 ? Kolika je težina lopte u vodi?
4. U cijevi teče idealna tekućina gustoće 103 kg/m3. Cijev je položena tako da je donji (širi
dio) na tlu, a gornji (uži dio) je na visini 5m od tla. Promjer šireg dijela cijevi je 3 puta veći
od promjera užeg dijela cijevi, a brzina u širem dijelu je 5m/s. Izračunajte razliku tlakova koja
osigurava kontinuirani protok tekućine u cijevi (izrazite tlak u barima).
5. Komad leda 2kg i temperature –200C zagrijavamo električnom grijalicom snage 3Kw i
korisnosti 80%. Izračunajte vrijeme zagrijavanja u kojem želimo da se sav led potpuno ispari.
(λtalj= 3.3·105J/kg, λisp= 22.6·105J/kg, cled= 2100J/kg st, cvoda= 4190J/kg st)
6. Tijelo je izbačeno s tla početnom brzinom 30m/s i pod kutem 300. Na udaljenosti 50m u x
smjeru (smjeru tla) nalazi se visoki zid postavljen okomito na tlo. Izračunajte: a) na kojoj
visini od tla će tijelo pogoditi zid i b) kolika je pri tom brzina tijela?
7. Zrak mase 289grama (Mzraka= 28.9 g/mol) ima početnu temperaturu 300K i tlak 3 bara i
sudjeluje u slijedećem kružnom procesu: a) izobarnom ekspanzijom zraku se poveća volumen
4puta, b) adijabatskom ekspanzijom zrak se ohladi na početnu temperaturu i c) izotermnom
kompresijom zrak se vraća u početno stanje. Izračunajte koeficijent iskorištenja kružnog
procesa. ( Cp= 28.7 J/K mol, κ= 1.4. R= 8.314 J/K mol)
8. Prostorija dimenzija 4×6×3.5m3 ima relativnu vlažnost 55% kod temperature 200C. Ako u
prostoriju nepažnjom dodamo 420 g vodene pare i pri tom zagrijemo prostoriju na 230C,
izračunajte relativnu vlagu u novonastalim uvjetima. (M20= 17.3 g/m3, M23= 20.6 g/m3)

ispitni test 11
1. Zadan je vektor gibanja materijalne točke:

r(t) = (5t2-2)i + (3t-2)j
opišite gibanje točke duž svake koordinate i b) izračunajte vektor i iznos brzine materijalne
točke u vrijeme kada su koordinate točke u x i y smjeru jednake (neka je vrijeme t > 0).
2. Kamion mase 4t počinje se gibati (s dna, h = 0) uz kosinu nagiba 150 početnom brzinom
90km/h, pri čemu ne upotrebljava silu motora. Koliki put će preći kamion do zaustavljanja
ako je koeficijent trenja 0.1?
3. Komad željeza mase 5kg bačen je u 20 litara vode temperature 400C. Prilikom izmjene
topline ispareno je 50 grama vode i uspostavljena je termička ravnoteža kod 450C
(temperatura smjese). a) prikažite proces izmjene topline u pripadnim T/Q dijagramima; b)
izračunajte početnu temperaturu ubačenog željeza.
( cH2O= 4190 J/kg st, cFe=460 J/kg st, λisp= 22.6⋅105 J/kg)
4. Realna tekućina viskoznosti 0,03 Pa s struji u cijevi dužine 20 m i promjera 5 cm

jednolikom srednjom brzinom tjerana pumpom snage 6 KW (koeficijent iskorištenja 100%).
Tokom strujanja smanjena je temperatura tekućine, pa je za isti protok potrebno povećati
snagu pumpe za 30%. Izračunajte: a) protok tekućine u cijevi i b) viskoznost tekućine kod
smanjene temperature.
5. U skladišnom prostoru papira volumena 80 m3 je relativna vlažnost 60% kod temperature

210C (M21=18.3g/m3). Noću se temperatura smanji na –50C (M-5 = 3.2g/m3). U prostoriji
moramo održati konstantnu relativnu vlagu pa izbacujemo 720 grama vodene pare iz čitave
prostorije u svrhu zadržavaja početne relativne vlage. Da li smo to postigli, ako je promjena
od ±3% relativne vlage dozvoljena?
6. 5 mola nekog plina nalazi se na temperaturi 600 K i zauzima volumen od 50 litara. Na

plin se izvrše dvije uzastopne promjene stanja: 1) izobarnom ekspanzijom plinu se poveća
volumen 3 puta, i 2) adijabatskom ekspanzijom plin se ohladi na 1000K. Prikažite promjene u
p-V dijagramu i izračunajte pripadnu ukupnu dovedenu toplinu, Quk, izvršeni rad, Wuk, i
promjenu unutarnje energije, ΔUuk.
(R = 8.314 J/K mol, CV = 20.5 J/K mol, κ = 1.4 )

ispitni test 12
r1(t) = (4t2 - t) i + (-9t2 + 12t)j i r2(t)= 3t2i+ (4t2- 5t +2)j
odredite: a) gibanja obiju točaka u x i y smjeru, i b) udaljenost prve materijalne točke, r1(t),
od ishodišta u trenutku kada su brzine druge točke jednaka u x i y smjeru, (vx2 = vy2).
2. Auto mase 7t spušta se niz kosinu koeficijenta trenja 0.2 te nagiba 150 stalnom brzinom
45 km/h. Izračunajte vanjsku silu i srednju snagu motora ako auto tokom gibanja niz kosinu
zadržava jednoliko gibanje. (provjerite smjer vanjske sile )
3. Idealna tekućina teče u cijevi polumjera 1cm i duljine 20m protokom 120 litara/min.
Idealnu tekućinu zamijenimo realnom, viskoziteta 0.07 Pa s, i želimo da teče istom srednjom
brzinom kao i idealna tekućina. Izračunajte snagu pumpe, korisnosti 72%, koja će osigurati
željeno protjecanje realne tekućine.
4. Šuplja kugla vanjskog radijusa 12cm pliva na tekućini gustoće 900kg/m3 tako da je 40%
uronjena u tekućinu. Izračunajte unutarnji radijus kugle, ako je gustoća kugle 500kg/m3.
5. Iz hladionika je izvađen komad leda mase 200g temperature –400C. Otapamo ga sa 1 litre
vode i dobijemo temperaturu smjese 300C. Kolika je bila temperatura vode? Prikažite
izmijenjene topline u T-Q dijagramima.
(cv=4190 J/kg st, cl= 2100 J/kg st, λtalj=3.3·105J/kg)
6. Skladišni prostor visine 3m i površine 70m2, relativne vlage 75% i temperature 17o (M17
=14.5g/m3) odijeljen je pomičnom pregradom u dva prostora čiji volumeni se odnose V1 :V2
= 1 : 4. Iz manjeg prostora odvodimo vodenu paru u veći prostor, pri čemu u manjoj prostoriji
postižemo relativnu vlažnost 45%. Izračunajte konačnu relativnu vlagu u večem prostoru.
(temperatura je konstantna)
izračunajte koeficijent iskorištenja.
(R = 8.314 J/K mol, CV = 20.5 J/K mol, κ = 1.4 )

Ispitna pitanja
I Mehanika materijalne čestice

1. Jednostavna gibanja. Pojam srednje i prave brzine; srednje i prave akceleracije. Kinematičke
veličine s(t), v(t) i a(t) ovisne o vremenu za ta gibanja i pripadni grafovi.
2. Složena gibanja, općenito; istovremenost događanja osnovnih komponenata gibanja. Skicirati
horizontalni,vertikalni i kosi hitac. Obratite pažnju posebno na vertikalni hitac i izrazite sve
kinematičke relacije za taj hitac.
horizontalni,vertikalni i kosi hitac. Obratite pažnju posebno na horizontalni hitac i izrazite sve
horizontalni,vertikalni i kosi hitac. Obratite pažnju posebno na kosi hitac i izrazite sve
5. Što opisuje dinamika? Newtonovi aksiomi. Pojam teške i trome mase. Koja od navedenih
masa je vezana za jedan od Newtonovih aksioma?
6. Što je težina tijela? Kako ovisi težina tijela o geografskoj širini i o nadmorskoj visini?
7. Što opisuje kinematika a što dinamika? Opišite razliku između ta dva područja mehanike.
8. koje su četiri osnovne vrste sila u prirodi? Koje su od ovih sila vezane za makrosvijet, a koje
za mikrostrukturu tvari?
9. Zakoni očuvanja. Objasnite zakon očuvanja energije na primjeru nekog procesa ( na pr.
slobodni pad ili gibanje niz kosinu). Isto tako objasnite zakon očuvanja količine gibanja na
nekom primjeru (na pr. sudari).
10. Pojam impulsa i količine gibanja. Jednadžba impulsa. Mjerne jedinice za količinu gibanja i
impuls. Kakvo je djelovanje impulsa na česticu?
11. Sudari. Elastični i neelastični. Opišite ih, skicirajte i prikažite ih pripadnim relacijama.
12. Što je rad i kako se računa? Prikažite rad sile u općem slučaju kada sila i put zatvaraju bilo
koji kut (u konačnom i integralnom obliku). Mjerna jedinica za rad u SI sustavu.
13. Što je energija i u kojim se oblicima pojavljuje? Objasnite pojam kinetičke i potencijalne
energije. Izvedite izraz za kinetičku energiju materijalne točke. Isto tako izvedite izraz za
potencijalnu energiju tijela u gravitacijskom polju Zemlje. Mjerne jedinice za energiju u SI
sustavu.
14. Slobodni pad. Kako se akceleracija sile teže mijenja s geografskom širinom i nadmorskom
visinom? Kada opisujemo slobodni pad kao jednostavno a kada kao složeno gibanje?
15. Gibanje materijalne točke niz kosinu. Opišite vrste gibanja niz kosinu za slučajeve: a) tijelo
(točka) se giba samo pod utjecajem vlastite težine, b) tijelo se giba pod utjecajem vlastite
težine i vanjske sile u smjeru pravca kosine, uz kosinu i c) pod utjecajem vlastite težine i sile
trenja. Skicirajte sve slučajeve i objasnite ih.

II Mehanika fluida (tekućina)

16. Statika fluida (tekućina). Objasnite hidraulički i hidrostatički tlak. U kojim se jedinicama
mjeri tlak? Što je uzgon? Izvedite izraz za uzgon.
17. Kako nastaje djelovanje uzgona na neko tijelo? Izvedite izraz za uzgon. Kakva je prividna
težina tijela uronjenog u tekućinu? Kolika je prividna težina tijela kada je uzgon manji, isti ili
veći od težine tijela u zraku? U kojim uvjetima tijelo tone, lebdi ili roni u tekućini?
18. Objasnite napetost površine. Definirajte koeficijent površinske napetosti. Skicirajte oblik
površine tekućine apsorbirane na neku podlogu u slučaju kada je sila kohezije unutar čestica
tekućine veća od sile adhezije između čestica tekućine i podloge i obrnuto. Objasnite kut
vlaženja za filne i fobne plohe. U kojim jedinicama se mjeri koeficijent površinske napetosti?
19. Dinamika fluida (tekućina). Definirajte idealne i realne tekućine. Jednadžbe kontinuiteta i
očuvanja energije (Bernoullijeva jednedžba) za idealne tekućine. Objasnite statički i
dinamički tlak tekućina. Definirajte protok tekućine, volumni i maseni. U kojim jedinicama se
mjeri protok tekućine? Skicirajte vektore brzina idealne tekućine unutar nekog presjeka cijevi.
20. Dinamika fluida (tekućina). Definirajte idealne i realne tekućine. Laminarno gibanje realnih
tekućina; objasnite silu viskoznosti i koeficijent viskoznosti. Jedinice za koeficijent
viskoznosti u SI i cgs sustavu. Gibanje realnih tekućina kroz cijev. Izvedite raspored vektora
brzine realne tekućine duž pravca okomitog na smjer gibanja tekućine (Poiseuilleov zakon).
Izraz za protok u slučaju realnih tekućina.
21. Kakva je razlika između kinetičke i dinamičke viskoznosti? Izvedite jedinice za obje
viskoznosti iz jednadžbi za te fizikalne veličine. Turbulentno gibanje; objašnjenje i uvjeti
nastajanja tog gibanja. Kako se definira Reynoldsov broj?
III Kalorika
22. Kalorika krutih tijela i tekućina. Pojam unutarnje energije, topline i temperature. Koje
temperaturne skale poznajete? Izraz za dovedenu toplinu na neko tijelo. Specifični toplinski
kapacitet definiran iz izraza za toplinu; mjerna jedinica za specifični toplinski kapacitet. Koji
parametri stanja krutih tijela i tekućina se mijenjaju dovođenjem topline na njih? Objasnite
promjene. Što je linearni i volumni koeficijent toplinskog rastezanja?
23. Kalorika plinova. Koji parametri stanja plinova se mijenjaju prilikom dovođenja ili odvođenja
topline? Objasnite sve promjene stanja plina, zatim prikažite te promjene jednadžbama i
pripadnim grafovima. Objasnite razliku između osnovnih promjena stanja plina i adijabatske
promjene.
24. Objasnite adijabatsku promjenu stanja plina. Koji parametri stanja plina se mijenjaju kod te
promjene? Koliko jednadžbi opisuje adijabatsku promjenu stanja plina? Navedite te
jednadžbe (Poissonove jednadžbe). Iz prvog zakona termodinamike izrazite rad za tu
promjenu.
25. Opća jednadžba stanja plina (opća plinska jednadžba). Koje promjene stanja plina sadržava ta
jednadžba? Što je mol neke tvari, a što molekularna masa? Što je Avogardov broj? Koliko
iznosi volumen jednog mola idealnog plina za normirane uvjete? Kako možemo izračunati
volumen jednog mola idealnog plina, a kako možemo izračunati plinsku konstantu R?

26. Toplina dovedena nekom sistemu u slučaju ako sistem prelazi iz jednog agregatnog stanja u
drugo (fazni prijelazi). T-Q dijagram i pojam latentnih toplina taljenja i isparavanja. Mjerna
jedinica za latentne topline.
IV Termodinamika
27. Što ispituje termodinamika? U kojim procesima pretvaramo toplinsku energiju u mehanički
rad ? Što su reverzibilni (povrativi) a što ireverzibilni (nepovrativi) kružni procesi? Objasnite
Carnotov kružni proces i izvedite koeficijent iskorištenja tog kružnog procesa. Koje još
kružne procese (tehnički izvedive) poznajete?
28. Prvi zakon termodinamike. Definirajte predznake svih fizikalnih veličina koje se pojavljuju u
prvom zakonu termodinamike; izrazite taj zakon za sve promjene stanja plina.
29. Izrazite radove (i izvedite ih) za sve promjene stanja plina. Definirajte rad u kalorici plinova i
prikažite rad za svaku promjenu u p-V dijagramu. Kakav je odnos vrijednosti rada izvršenog
u izotermnoj i u adijabatskoj promjeni za istu promjenu volumena? Objasnite taj odnos.
30. Prikažite izraze za topline dovedene (ili odvedene) u izobarnoj, izohornoj i izotermnoj
promjeni stanja plina. Definirajte pri tom molarne toplinske kapacitete kod izobarne i
izohorne promjene.

Literatura:
1. P. Kulišić: Mehanika i toplina, Školska knjiga, Zagreb, 1998.

2. P. Kulišić i grupa autora: Riješeni zadaci iz mehanike i topline, Školska knjiga, Zagreb, 1998.
3. B. Mikuličić, M. Varićak i E. Vernić: Zbirka zadataka iz fizike, Školska knjiga, Zagreb, 2003.
4. V. Mikac-Dadić, V. Džimbeg-Malčić, K. Petric-Maretić i D. Modrić: Vježbe iz fizike 1,
Laboratorijske skripte za studente Grafičkog fakulteta, Zagreb, 2007.
5. web adrese:
HyperPhysics Concepts:
http://hyperphysics.phy-astr.gsu.edu/hbase/hph.html
NTNU JAVA Index:
http://www.phy.ntnu.edu.tw/ntnujava/
PIRA:
http://www.wfu.edu/physics/pira/webring/PIRAwebring.html
The Physics Hypertextbook™:
http://hypertextbook.com/physics/


Odabrana Poglavlja Fizike PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Odabrana Poglavlja Fizike PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ODABRANA POGLAVLJA FIZIKE

Višnja Mikac Dadić

Grafički fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Zagreb, listopad 2008.

V. Mikac Dadić i V. Džimbeg – Malčić 1

2 V. Mikac Dadić i V. Džimbeg – Malčić

I. MEHANIKA KRUTOG TIJELA

1.1. JEDNOSTAVNA GIBANJA

1.1.1. Jednoliko gibanje duž pravca

V. Mikac Dadić i V. Džimbeg – Malčić 3

što u pripadnim dijagramima možemo prikazati pravcima, Sl.1. i Sl.2..

4 V. Mikac Dadić i V. Džimbeg – Malčić

1.1.2. Jednoliko ubrzano gibanje duž pravca

Pripadni dijagrami su:

V. Mikac Dadić i V. Džimbeg – Malčić 5

što za sada neće biti predmet naših razmatranja.

v(t) v(t) v(t)

6 V. Mikac Dadić i V. Džimbeg – Malčić

gpol = 9,83 m/s2

gekvator = 9,78 m/s2

RZ,ekvator gpol > gekvator

Sl.8. Gravitacija g ovisna je o geografskoj širini

R: a) tuk=4.5s, b) vuk=45m/s =162km/h

5. Tijelo je bačeno slobodno s visine 100m početnom brzinom 72km/h. Izračunajte: a)

R: a) tuk= 2.9s, b) vuk= 176.4km/h

R: a) a = 2.4m/s2, b) v0 = 2m/s i vuk = 26m/s

V. Mikac Dadić i V. Džimbeg – Malčić 7

R: a) a1 = 12/7 m/s2 i a2 = -100/49 m/s2, b) v0 = 40/7 m/s = 20,57 km/h

8 V. Mikac Dadić i V. Džimbeg – Malčić

1.2. SLOŽENA GIBANJA

1.2.1. Vertikalni hitac

Sl.9. Komponente brzina vertikalnog hica

V. Mikac Dadić i V. Džimbeg – Malčić 9

1.2.2. Horizontalni hitac

Sl.10. Komponente brzina horizontalnog hica.

10 V. Mikac Dadić i V. Džimbeg – Malčić

Brzina u bilo kojoj točki gibanja dana je izrazom:

Ukupno vrijeme trajanja gibanja ovisno je o visini H i jednako je

R: a) tuk = 5.5 s, b) D = 247.5 m i c) vuk = 70.9 m/s = 255 km/h

R: a) v(3) = 152.7 km/h, d = 155m iznad tla

R: α0=74,910, v0=76,8 m/s

V. Mikac Dadić i V. Džimbeg – Malčić 11

R: tuk = tI + tII = 3,46 + 4,24 = 7,7 s

Sl.uz 17. zadatak

12 V. Mikac Dadić i V. Džimbeg – Malčić

2.1. OSNOVNE ZAKONITOSTI DINAMIKE

Osnovne zakonitosti dinamike definirane su Newtonovim aksiomima∗.

gdje su Fi sile koje djeluju na tijelo.

Aksiom u kojem je izražena opisana ovisnost možemo izraziti jednadžbom:

V. Mikac Dadić i V. Džimbeg – Malčić 13

Ovaj aksiom izražavamo slijedećom relacijom:

Ovaj zakon primjenjujemo u interakcijama dva tijela, na pr. u sudarima.

Trenje između površina dvaju tijela

Koeficijent trenja μ, je fizikalna veličina čija mjerna jedinica je 1 (bezdimenzionalna fizikalna

14 V. Mikac Dadić i V. Džimbeg – Malčić

U slučaju a) trenje je uzrokovano čitavom težinom tijela G, pa je :

a u b) primjeru trenje je uzrokovano komponentom težine G⊥ i trenje je:

A na kosini, d) primjer, trenje je uzrokovano komponentom G⊥ umanjenom za komponentu

Ftr = μ(G⊥ - Fv,y).

V. Mikac Dadić i V. Džimbeg – Malčić 15

Sila trenja pri prolasku tijela kroz sredstvo

R: a) 176.4 km/h, b) Ftr = 37.5 N, Wtr/Epoč = 62.5%

Epočetna (A) v0 Epočetna(A) = Wotp + Ekonačna(B)