Matematika 1 - Vjezbe PDF

Ivan Slapničar
Saša Krešić
Josipa Barić
Marko Matić
MATEMATIKA 1
Vježbe
http://www.fesb.hr/mat1
Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje

Split, listopad 2004.
Radna verzija
c 2004. Sva prava pridržana.

Copyright
Sadržaj
I. RIJEŠENI ZADACI 1
1. OSNOVE MATEMATIKE 3
1.1. Nejednadžba s apsolutnom vrijednošću . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3
1.2. Dokazivanje jednadžbe matematičkom indukcijom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4
1.3. Dokazivanje nejednadžbe matematičkom indukcijom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
1.4. Binomni poučak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
1.5. Zbroj koeficijenata u razvoju binoma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
1.6. Jednakost s kompleksnim brojevima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
1.7. Četvrti korijen kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
1.8. Nejednakost s kompleksnim brojevima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
1.9. Zadaci za vježbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
1.10. Rješenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
2. LINEARNA ALGEBRA 13
2.1. Sustav linearnih jednadžbi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
2.2. Sustav linearnih jednadžbi s parametarskim rješenjima . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
2.3. Homogeni sustav linearnih jednadžbi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
2.4. Sustav linearnih jednadžbi ovisan o parametru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
2.5. Rastav matrice na simetrični i antisimetrični dio . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
2.6. Množenje matrica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
2.7. Potenciranje matrice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
2.8. Rang matrice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
2.9. Rang matrice ovisan o parametru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
2.10. Matrična jednadžba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
2.11. Rješavanje matrične jednadžbe invertiranjem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
2.12. Laplaceov razvoj determinante . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
2.13. Računanje determinante svodenjem na trokutasti oblik . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
2.14. Laplaceov razvoj determinante n-tog reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
iii
2.15. Računanje determinante n-tog reda svodenjem na trokutasti oblik . . . . . . . . . . . 25
2.16. Zadaci za vježbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
2.17. Rješenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
3. VEKTORSKA ALGEBRA I ANALITIČKA GEOMETRIJA 29

3.1. Skalarni produkt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
3.2. Vektorski produkt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
3.3. Visina trokuta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
3.4. Volumen paralelopipeda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32
3.5. Visina paralelopipeda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32
3.6. Volumen tetraedra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
3.7. Sjecište simetrale kuta i simetrale stranice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
3.8. Središte trokutu opisane kružnice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
3.9. Udaljenost točke od pravca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
3.10. Tri pravca u prostoru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36
3.11. Mimosmjernost pravaca u prostoru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36
3.12. Sjecište pravca i ravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37
3.13. Okomitost dviju ravnina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
3.14. Pravac paralelan s ravninom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
3.15. Zadaci za vježbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
3.16. Rješenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
4. FUNKCIJE REALNE VARIJABLE 41

4.1. Područje definicije funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41
4.2. Graf opće sinusoide . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
4.3. Kompozicija funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44
4.4. Nejednakost izmedu kompozicija funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44
4.5. Inverzna funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
4.6. Inverzna funkcija logaritamske funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46
4.7. Limes eksponencijalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47
4.8. Limes trigonometrijskih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48
4.9. Limes oblika 1∞ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48
0
4.10. Limes oblika 0 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48
4.11. Limes oblika ∞ − ∞ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49
4.12. Limes oblika ∞ · 0 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49
∞
4.13. Limes oblika ∞ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
4.14. Neprekidnost funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
iv
4.15. Vrste prekida funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51
4.16. Zadaci za vježbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
4.17. Rješenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53
5. DERIVACIJE I PRIMJENE 55
5.1. Derivacije elementarnih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
5.2. Tangenta na eksplicitno zadanu funkciju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56
5.3. Tangenta na parametarski zadanu funkciju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57
5.4. Derivacija implicitno zadane funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
5.5. Logaritamsko deriviranje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
5.6. Asimptote funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
5.7. Ekstremi funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
5.8. Lokalni ekstremi i šiljci funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60
5.9. Ekstremi funkcije zadane parametarski . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61
5.10. Geometrijski ekstrem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62
5.11. Intervali monotonosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62
5.12. Intervali zakrivljenosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63
5.13. Tok funkcije I . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64
5.14. Tok funkcije II . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65
5.15. Tok funkcije III . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
5.16. Tok funkcije IV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68
5.17. Zadaci za vježbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
5.18. Rješenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
6. NIZOVI I REDOVI 73
6.1. Limes niza po definiciji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73
6.2. Gomilišta niza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74
6.3. Konvergencija niza realnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75
6.4. Limesi nekih nizova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75
6.5. Konvergencija ukliještenog niza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76
6.6. Primjena važnijih limesa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77
6.7. Konvergencija reda realnih brojeva I . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77
6.8. Konvergencija reda realnih brojeva II . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77
6.9. Konvergencija reda realnih brojeva III . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78
6.10. Prvi poredbeni kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
6.11. Drugi poredbeni kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
6.12. D’Alembertov kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80
v
6.13. Cauchyjev kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80
6.14. Raabeov kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81
6.15. Leibnitzov kriterij konvergencije za alternirane redove . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81
6.16. Konvergencija reda funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
6.17. Razvoj funkcije u Taylorov red . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
6.18. Taylorov red trigonometrijske funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83
6.19. Razvoj funkcije u MacLaurinov red . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
6.20. Razvoj funkcije u MacLaurinov red pomoću geometrijskog reda . . . . . . . . . . . . . 85
6.21. Konvergencija reda potencija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86
6.22. Zadaci za vježbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87
6.23. Rješenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88
II. DA/NE KVIZ 89
7. Osnove matematike 91
8. Linearna algebra 101
9. Vektorska algebra i analitička geometrija 113
10.Funkcije realne varijable 123
11.Derivacije i primjene 133
12.Nizovi i redovi 143
III. PODSJETNIK ZA UČENJE 151
13.Osnove matematike 153
14.Linearna algebra 155
15.Vektorska algebra i analitička geometrija 157
16.Funkcije realne varijable 159
17.Derivacije i primjene 161
18.Nizovi i redovi 163
vi
Popis slika
3.1 Visina trokuta spuštena iz vrha B . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32

3.2 Središte trokutu opisane kružnice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
4.1 Parabola y = 16 − x2 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42
4.2 Sinusoida f1 (x) = sin 2x . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44
Sinusoida f2 (x) = sin 2x − π3

4.3 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
1 π

4.4 Sinusoida f (x) = − 2 sin 2x − 3 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46
Kosinusoida f (x) = 2 cos 3x + π4

4.5 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54
5.1 Funkcija f (x) = 2 sin(2x) + sin(4x) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65

2 2
5.2 Funkcija f (x) = x + x . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67
2
e−x . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

5.3 Funkcija f (x) = 1 − x 68
ln
√2x
5.4 Funkcija f (x) = x
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
2
5.5 Funkcija f (x) = x2 + x . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72
vii
Dio I.
RIJEŠENI ZADACI
1.
OSNOVE MATEMATIKE
1.1. Nejednadžba s apsolutnom vrijednošću . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3

1.2. Dokazivanje jednadžbe matematičkom indukcijom . . . . . . . . . . . . 4
1.3. Dokazivanje nejednadžbe matematičkom indukcijom . . . . . . . . . . . 5
1.4. Binomni poučak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
1.5. Zbroj koeficijenata u razvoju binoma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
1.6. Jednakost s kompleksnim brojevima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
1.7. Četvrti korijen kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
1.8. Nejednakost s kompleksnim brojevima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
1.9. Zadaci za vježbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
1.10. Rješenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
1.1. Nejednadžba s apsolutnom vrijednošću

Nadite skup svih rješenja nejednadžbe
|x − 1| < |x + 1|. (1.1)
Rješenje. Ako je x 6= −1, onda se nejednadžba (1.1) može napisati u obliku

x − 1
x + 1 < 1.

Prema teoremu 1.10 (i) vrijedi

x−1
−1 < < 1. (1.2)
x+1
Ova nejednadžba se može riješiti tako da se posebno promatraju nejednakosti
x−1 x−1
−1 < i < 1.
x+1 x+1
Slučaj 1. Nejednakost
x−1
−1 <
x+1
se može napisati kao
x−1 2x
0<1+ = . (1.3)
x+1 x+1
2x
Dakle, potrebno je odrediti točke u kojima je funkcija f (x) = x+1 pozitivna. To je moguće samo ako
su brojnik i nazivnik istodobno pozitivni ili negativni.
4
(i) Ako je 2x > 0 i x + 1 > 0, tada x zadovoljava
x > 0 i x > −1
pa je rješenje ovih nejednakosti presjek skupova
(0, ∞) ∩ (−1, ∞) = (0, ∞).
(ii) Ako je 2x < 0 i x + 1 < 0, tada x zadovoljava
x < 0 i x < −1
pa je rješenje ovih nejednakosti presjek skupova
(−∞, 0) ∩ (−∞, −1) = (−∞, −1).
S obzirom da f (x) pozitivno ako i samo ako x zadovoljava (i) ili (ii), rješenje nejednadžbe (1.3) je
unija skupova
A = (−∞, −1) ∪ (0, ∞).
Slučaj 2. Nejednakost
x−1
<1
x+1
se može napisati u obliku
x−1 2
0> −1=− . (1.4)
x+1 x+1
2
Slično kao u Slučaju 1, naći ćemo točke u kojima je funkcija g(x) = − x+1 negativna. To očito vrijedi
kada je x + 1 > 0, odnosno x > −1. Dakle, nejednadžba (1.4) ima za rješenje skup
B = (−1, ∞).
Konačno rješenje. Da bismo dobili konačno rješenje zadatka podsjetimo se da je nejednadžba (1.2)
zadovoljena ako i samo ako je x istovremeno rješenje slučaja 1 i 2. Dakle, x mora biti element presjeka
skupova A i B,
A ∩ B = ((−∞, −1) ∪ (0, ∞)) ∩ (−1, ∞) = (0, ∞).
Na kraju se prisjetimo da smo pretpostavili da je x 6= −1 pa za tu točku moramo posebno provjeriti

da li zadovoljava nejednadžbu (1.1). To očito nije istina pa su elementi skupa (0, ∞) jedina rješenja
nejednadžbe (1.1).
1.2. Dokazivanje jednadžbe matematičkom indukcijom

Dokažite matematičkom indukcijom sljedeću jednadžbu:
ak+1 − 1
1 + a + a 2 + . . . + ak = , a 6= 1, k ∈ N. (1.5)
a−1
Rješenje. Neka je M skup svih prirodnih brojeva k za koje jednakost (1.5) vrijedi. Želimo dokazati
da je M = N.
Jednakost očigledno vrijedi za k = 1 pa je time ispunjen uvjet P4 (i) iz definicije 1.13 (baza indukcije).
5
Sada pretpostavimo da jednakost (1.5) vrijedi za sve k = 1, 2, . . . , n. Želimo pokazati da iz toga slijedi
da jednakost vrijedi za k = n + 1. Imamo
an+1 − 1
1 + a + a2 + . . . + an + an+1 = + an+1 (1.6)
a−1
jer je po pretpostavci zbroj članova od 1 do an dan jednakošću (1.5). Ako zbrojimo članove na desnoj
strani jednadžbe (1.6) dobivamo
an+2 − 1
1 + a + a2 + . . . + an+1 = ,
a−1
što pokazuje da jednakost (1.5) vrijedi za k = n + 1. Time je ispunjen korak indukcije. Kako je n
proizvoljan broj, iz aksioma P4 definicije 1.13 slijedi da je M = N, odnosno da jednakost (1.5) vrijedi
za sve n ∈ N.
1.3. Dokazivanje nejednadžbe matematičkom indukcijom

Dokažite matematičkom indukcijom nejednakost
(1 + a)k > 1 + ka, k ≥ 2, a > 0. (1.7)
Rješenje. Kao u prethodnom zadatku označimo sa M skup svih prirodnih brojeva k ≥ 2 za koje
nejednakost (1.7) vrijedi.
Za k = 2 dobivamo
(1 + a)2 = 1 + 2a + a2 > 1 + 2a
pa je time ispunjena baza indukcije, odnosno uvjet P4 (i) iz definicije 1.13.
Da bismo dokazali korak indukcije pretpostavimo da nejednakost (1.7) vrijedi za k = 2, 3, . . . n. želimo
pokazati da iz toga slijedi istinitost nejednakosti (1.7) za k = n + 1. Krenimo od lijeve strane
nejednakosti:
(1 + a)n+1 = (1 + a)(1 + a)n > (1 + a)(1 + na)
gdje smo iskoristili pretpostavku da (1.7) vrijedi za k = n. Nadalje imamo
(1 + a)(1 + na) = 1 + (n + 1)a + na2 > 1 + (n + 1)a
pa zaključujemo da je
(1 + a)n+1 > 1 + (n + 1)a.
Ovo pokazuje da nejednakost (1.7) vrijedi za k = n + 1, a kako je n proizvoljan broj iz aksioma P4
definicije 1.13, zaključujemo da je M = N. Dakle, nejednakost (1.7) je istinita za sve k ∈ N\{1}.
1.4. Binomni poučak

U razvoju binoma
6
√

1
x+ √
4
x
odredite član koji ne sadrži x.
6
Rješenje. Prema formuli (P 1.2) vrijedi

6 6 k
√ 6 √ 6−k

1 X 1
x+ √ = x · √ .
4
x k 4
x
k=0
Sredivanjem desne strane jednakosti dobivamo

6 X6
√

1 6 3
x+ √ = · x3− 4 k .
4
x k
k=0
6
x0 , za neki k ∈ N. Dakle, mora vrijediti

U razvoju binoma član koji ne sadrži x bit će oblika k
3
3 − k = 0,
4
odakle dobivamo da je k = 4.
Zaključujemo da traženi član razvoja ima vrijednost

6 6!
= = 15
4 4! · 2!
i peti je po redu član tog razvoja.
1.5. Zbroj koeficijenata u razvoju binoma

Odredite zbroj koeficijenata u razvoju binoma
7
5x2 − 4y 3 .
Rješenje. Prema (P 1.2) vrijedi

7
2 3 7
X 7 7−k k
5x2 · −4y 3

5x − 4y =
k
k=0
Zbroj koeficijenata u razvoju binoma dobit ćemo kada u gornju relaciju uvrstimo x = 1 i y = 1. Zbog
jednostavnijeg izračunavanja te vrijednosti možemo uvrstiti u lijevu stranu jednakosti pa traženi zbroj
iznosi 7
5 · 12 − 4 · 13 = 17 = 1.
1.6. Jednakost s kompleksnim brojevima

Kompleksni broj a zadovoljava uvjet
√
3 3
|a| + a = − i. (1.8)
2 2
Riješite jednadžbu
3
10 2 3 1+i
a z = |a | . (1.9)
1−i
Rješenje. Da bismo odredili kompleksni broj a uvedimo oznake

p
a = x + iy, x, y ∈ R, |a| = x2 + y 2 .
7
Uvrštavanjem ovih izraza u (1.8) dobivamo

√
p 3 3
x2 + y2 + x + iy = − i.
2 2
Lijeva strana ove jednakosti jednaka je desnoj ako su realni i kompleksni dijelovi jednaki, odnosno
p 3
x2 + y 2 + x = ,
2√
3
y=− .
2
Odredimo sada nepoznanicu x iz gornje jednadžbe:
r
3 3
x2 + = − x,
4 2
3 9
x2 + = − 3x + x2 ,
4 4
1
x= .
2
√
Dakle, vrijedi a = 12 − 23 i pa je |a| = 1 i |a3 | = |a|3 = 1. Da bismo riješili jednadžbu (1.9) moramo
najprije izračunati a10 . To je najlakše izračunati tako da a prikažemo u kompleksnom obliku (vidi
poglavlje 1.8.1)
y 5π
a = r (cos(ϕ) + i sin(ϕ)) , r = |a| = 1, ϕ = arctg = .
x 3
Koristeći Moivreovu formulu (P 1.4) za potenciranje kompleksnog broja dobivamo
a10 = r10 (cos(10ϕ) + i sin(10ϕ))

3π 2π
= cos 16π + + i sin 16π +
3 3
√
2π 2π 1 3
= cos + i sin =− +i .
3 3 2 2
Uvrštavanjem dobivenih rezultata u (1.9) dobivamo

√ ! 3
1 3 1+i
− +i z2 = .
2 2 1−i
Racionalizacijom kompleksnog broja

1+i
1−i
jednadžba se svodi na
√ !
1 3
− +i z 2 = i3 ,
2 2
odnosno
−i
z2 = √ .
− 12 +i 2
3
Racionalizacijom nazivnika z 2 možemo pisati kao

√
3 1
z2 = − +i ,
2 2
8
ili u trigonometrijskom obliku

5π 5π
z 2 = cos i sin .
6 6
Primjenom formule (P 1.5) za računanje n-tog korjena kompleksnog broja slijedi
5π 5π
√ 6 + 2kπ 6 + 2kπ

zk = 1 cos + i sin , k = 1, 2.
2 2
Jednadžba (1.9) ima dva rješenja dana s

5π 5π
z1 = cos + i sin ,
12 12

17π 17π
z2 = cos + i sin .
12 12
1.7. Četvrti korijen kompleksnog broja

Riješite jednadžbu
(3 + 2i)(1 + i) + 2i 7−i 4
= ·z .
(2 − i)(1 + i) − 3 −4
Rješenje. Zadani izraz potrebno je svesti na izraz oblika z 4 = w te tada izračunati četvrte korijene
kompleksnog broja w. Sredivanjem lijeve strane jednakosti dobivamo
1 + 7i z−i 4
= ·z .
i −4
Pomnožimo li sada brojnik i nazivnik lijeve strane s −i dobit ćemo
7−i 4
7−i= ·z ,
−4
odakle je z 4 = −4. Zadatak smo sveli na računanje četvrtih korijena iz w = −4. Prema poglavlju
1.8.1 znamo da kompleksni broj w ima argument ϕ = π i modul |w| = 4 pa ga možemo zapisati u
obliku
w = z 4 = 4 (cos π + i sin π) .
Primjenom formule (P 1.5) za vrijednosti četvrtih korijena kompleksnog broja z dobivamo
√ π π
z0 = 2 cos + i sin = 1 + i,
4 4
√

3π 3π
z1 = 2 cos + i sin = −1 + i,
4 4
√

5π 5π
z2 = 2 cos + i sin = −1 − i,
4 4
√

7π 7π
z3 = 2 cos + i sin = 1 − i.
4 4
1.8. Nejednakost s kompleksnim brojevima

Odredite i skicirajte skup svih kompleksnih brojeva z za koje vrijedi
|z + 4| − 6
cos arg −2iz 4

≥ 0, ≤ 1. (1.10)
4 − |z − 2|
9
Rješenje. Označimo arg(z) = ϕ. Tada prema relaciji (P 1.3) vrijedi
arg −2iz 4 = arg (−2i) + arg z 4 + 2kπ,

k ∈ Z.
Nadalje, arg(−2i) = 3π 2 , a iz Moivreove formule za potenciranje kompleksnog broja (P 1.4) slijedi

arg(z 4 ) = 4ϕ. Tada je
3π
arg −2iz 4 = + 4ϕ + 2kπ
2
pa možemo pisati
3π 3π
cos + 4ϕ + 2kπ = cos + 4ϕ .
2 2
Takoder vrijedi

3π 3π π
cos + 4ϕ = cos 2π − − 4ϕ = cos − 4ϕ = sin(4ϕ).
2 2 2
Zbog uvjeta (1.10) argument ϕ mora zadovoljavati sin(4ϕ) ≥ 0 što implicira
0 + 2kπ ≤ 4ϕ ≤ π + 2mπ, m ∈ Z, ϕ ∈ [0, 2π).
Intervali u kojima se nalazi argument ϕ odredeni su s

π
m=0 =⇒ 0≤ϕ≤ ,
4
π 3π
m=1 =⇒ ≤ϕ≤ ,
2 4
5π
m=2 =⇒ π≤ϕ≤ , (1.11)
4
3π 7π
m=3 =⇒ ≤ϕ≤ .
2 4
Iz drugog uvjeta zadatka kompleksni broj z mora zadovoljavati
|z + 4| − 6
≤ 1, odnosno |z + 4| + |z − 2| − 10 ≤ 0. (1.12)
4 − |z − 2|
Ovaj razlomak je negativan kada su brojnik i nazivnik različitih predznaka. Stoga moramo razmatrati
sljedeće slučajeve:
Slučaj 1.
|z + 4| + |z − 2| − 10 ≥ 0 i 4 − |z − 2| < 0. (1.13)
Prvu nejednakost možemo odreduje skup
A = {z ∈ C | |z + 4| + |z − 2| ≥ 10} . (1.14)
Prisjetimo se da skup točaka

{z ∈ C | |z − z1 | + |z − z2 | = 2a}
predstavlja elipsu sa fokusima z1 i z2 ako je |z1 − z2 | < 2a. Dakle, skup A predstavlja dio ravnine
izvan elipse koja ima fokuse u točkama z1 = −4 i z2 = 2, duljinu velike poluosi a = 5 i duljinu male
poluosi b = 4. Zbog znaka jednakosti skup takoder uključuje i rub elipse.
Druga nejednakost odreduje skup
B = {z ∈ C | |z − 2| > 4} . (1.15)
S obzirom da skup točaka

{z ∈ C | |z − z0 | = r}
10
odreduje kružnicu radijusa r sa središtem u točki z0 , skup B predstavlja dio ravnine izvan kružnice
radijusa 4 sa središtem u točki z0 = 2. Zbog striktne nejednakosti kružnica nije uključena u skup B.
Rješenje nejednadžbi (1.13) je presjek skupova A i B.
Slučaj 2.
|z + 4| + |z − 2| ≤ 0 i 4 − |z − 2| > 0. (1.16)
Slično kao u slučaju 1 zaključujemo da prva nejednakost predstavlja dio kompleksne ravnine unutar
elipse sa fokusima u točkama z1 = −4, z2 = 2, velikom poluosi duljine a = 5 i malom poluosi duljine
b = 4. Druga nejednakost predstavlja dio ravnine unutar kružnice radijusa 4 sa središtem u točki
z0 = 2. Rješenje nejednadžbi (1.16) je presjek gore opisanih skupova.
Konačno rješenje nejednadžbe (1.12) je unija skupova koji predstavljaju rješenja za slučajeve 1 i 2.
Nazovimo taj skup C. Kompleksni brojevi koji zadovoljavaju uvjete zadatka iz nejednadžbi (1.10) se
moraju nalaziti u skupu C, a njihovi argumenti moraju zadovoljavati nejednakosti (1.12).
1.9. Zadaci za vježbu

1. Riješite nejednadžbu
|2x + 1| − |x − 3| > x + 5
2. Riješite nejednadžbu
x2 + 2x

x2 − 4x + 3 < 1.

3. Odredite sve točke kompleksne ravnine koje zadovoljavaju uvjete
|z − i| < 1,
|z − 1| ≤ 1.
4. Riješite jednadžbu
(2 + 5i) · z 3 − 2i + 5 = 0
5. Riješite jednadžbu
8
8z 4 + √ (1 − i) = 0.
2
6. Skicirajte u Gauss-ovoj ravnini kompleksne brojeve za koje vrijedi:
|z − i| + Re(z + 1) ≤ 3,
|z − 1| + Im(2i − z) ≥ 1.
7. Matematičkom indukcijom dokažite

n(n + 1)
12 − 22 + 32 − · · · (−1)n−1 · n2 = (−1)n−1 · .
2
8. Primjenjujući matematičku indukciju dokažite
n
X k 3 2n + 3
= − .
3k 4 4 · 3n
k=1
9. Metodom matematičke indukcije dokažite nejednakost

1 1 1 1 √
√ + √ + √ + · · · + √ ≥ n.
1 2 3 n
11
10. Odredite x ako je poznato da je treći član u razvoju binoma

5
x + xlog x
jednak 1000000.
11. Odredite onaj član u razvoju binoma
√ 12
1 3 √ 3
2
a + a
2
koji se nalazi uz potenciju a13 .
1.10. Rješenja
1. x ∈ −∞, − 29 .

2. x ∈ −∞, − 21 .

3. Tražene točke su u presjeku skupova točaka zadanih sljedećim nejednadžbama x 2 + (y − 1)2 < 1,
(x − 1)2 + y 2 ≤ 1.
√ √
3
4. z0 = + 21 i, z1 = − 23 + 21 i, z2 = −i.
2
√ √ 3π
+2kπ 3π
+2kπ

5. 4 z = 4 1 cos 4 4 + i sin 4 4 .
2
6. Tražene točke su zadane jednadžbom x = − y4 + y
2 + 43 .
7. Tvrdnju dokazujemo primjenom principa matematičke indukcije opisanom u naslovu poglavlju
1.4.
8. Tvrdnju dokazujemo primjenom principa matematičke indukcije opisanom u naslovu 1.4.
9. Zadanu nejednakost dokazujemo primjenom principa matematičke indukcije opisanom u naslovu
1.4.
10. x = 10.
11. 12
1 13
6 26 a .
2.
LINEARNA ALGEBRA
2.1. Sustav linearnih jednadžbi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13

2.2. Sustav linearnih jednadžbi s parametarskim rješenjima . . . . . . . . . 14
2.3. Homogeni sustav linearnih jednadžbi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
2.4. Sustav linearnih jednadžbi ovisan o parametru . . . . . . . . . . . . . . . 15
2.5. Rastav matrice na simetrični i antisimetrični dio . . . . . . . . . . . . . 16
2.6. Množenje matrica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
2.7. Potenciranje matrice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
2.8. Rang matrice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
2.9. Rang matrice ovisan o parametru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
2.10. Matrična jednadžba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
2.11. Rješavanje matrične jednadžbe invertiranjem . . . . . . . . . . . . . . . 21
2.12. Laplaceov razvoj determinante . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
2.13. Računanje determinante svodenjem na trokutasti oblik . . . . . . . . . 23
2.14. Laplaceov razvoj determinante n-tog reda . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
2.15. Računanje determinante n-tog reda svodenjem na trokutasti oblik . . 25
2.16. Zadaci za vježbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
2.17. Rješenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
U nekim zadacima u ovom poglavlju ćemo koristiti elementarne transformacije nad matricama i de-
terminantama. U tu svrhu uvodimo sljedeće oznake αRi + Rj → Rj znači da redak i množimo sa
α i pribrajamo ga retku j. Slično, Ri ↔ Rj označava zamjenu redaka i i j. Analogne operacije na
stupcima označavamo s αSi + Sj → Sj i Si ↔ Sj .
2.1. Sustav linearnih jednadžbi

Riješite sustav jednadžbi
2x1 + 3x2 + 11x3 + 5x4 = 2

x1 + x2 + 5x3 + 2x4 = 1
2x1 + x2 + 3x3 + 2x4 = −3
x1 + x2 + 3x3 + 4x4 = −3.
14
Rješenje. Postupkom Gaussove eliminacije (vidi poglavlje 2.4) dobivamo:

   
2 3 11 5 2 1 1 5 2 1 R2 −2R1 →R2
R3 −2R1 →R3
 1 1 5 2 1  1 ↔R2  2 3 11 5 2 
 R−→  R4 −R 1 →R4

 −→
 2 1 3 2 −3   2 1 3 2 −3 
1 1 3 4 −3 1 1 3 4 −3
   
1 1 5 2 1 R 1 −R2 →R1
R +R2 →R3
1 0 4 1 1 R1 −4R4 →R1
R2 −R4 →R2
 0 1 1 1 0  R3 4 /2→R  0 1 1 1 0 
  −→
4
  R3 +6R
−→ 4 →R3
 0 −1 −7 −2 −5   0 0 −6 −1 −5 
0 0 −2 2 −4 0 0 1 −1 2
R1 + 57 R3 →R1
  R2 + 72 R3 →R2  
1 0 0 5 −7 R3 /−7→R3 1 0 0 0 −2
 0 1 0 2 −2  R4 − 71 R3 →R4  0 1 0 0 0 
  −→  
 0 0 0 −7 7   0 0 0 1 −1 
0 0 1 −1 2 0 0 1 0 1
Dakle, rješenje zadanog sustava glasi
x1 = −2, x2 = 0, x3 = 1, x4 = −1.
2.2. Sustav linearnih jednadžbi s parametarskim rješenjima

Riješite sustav jednadžbi
x1 + x2 − x3 − 3x4 + 4x5 = 2
3x1 + x2 − x3 − x4 = 2
9x1 + x2 − 2x3 − x4 − 2x5 = 5
x1 − x2 − x4 + 2x5 = 1.
Rješenje. Gaussovom metodom eliminacije, prema postupku opisanom u poglavlju 2.4, dobivamo:
   
1 1 −1 −3 4 2 R2 −3R1 →R2 1 1 −1 −3 4 2
R3 −9R1 →R3
 3 1 −1 −1 0 2 
 R4 −R 1 →R4
 0 −2 2 8 −12 −4  R2 /−2→R 2
 −→  −→
 9 1 −2 −1 −2 5   0 −8 7 26 −38 −13 
1 −1 0 −1 2 1 0 −2 1 2 −2 −1
   
1 1 −1 −3 4 2 R1 −R2 →R1 1 0 0 1 −2 0
R3 +8R2 →R3 −1·R3 →R3
 0 1 −1 −4 6 2 R
 4 +2R 2 →R4
 0 1 −1 −4 6 2 
 R4 −R 3 →R4

 0 −8 −→  −→
7 26 −38 −13   0 0 −1 −6 10 3 
0 −2 1 2 −2 −1 0 0 −1 −6 10 3
   
1 0 0 1 −2 0 1 0 0 1 −2 0
 0 1 −1 −4 6 2 
 R2 +R 3 →R2
 0 1 0 2 −4 −1 
 −→  
 0 0 1 6 −10 −3   0 0 1 6 −10 −3 
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
15
Iz dobivenih rezultata zaključujemo da sustav ima dvoparametarsko rješenje, odnosno beskonačno

mnogo rješenja koja ovise o dva parametra. Označimo li te parametre sa α i β tražena rješenja
možemo zapisati u obliku
x1 = 2β − α
x2 = −1 + 4β − 2α
x3 = −3 + 10β − 6α
x4 = α
x5 = β.
2.3. Homogeni sustav linearnih jednadžbi

Riješite homogeni sustav jednadžbi:
x1 + x 2 + x 3 = 0
3x1 + x2 − x3 = 0
2x1 + x2 = 0.
Rješenje. Proširenu matricu sustava postupkom Gaussove eliminacije (vidi poglavlje 2.4) svodimo
na reducirani oblik:
    R1 +R3 →R1  
1 1 1 0 R2 −3R1 →R2 1 1 1 0 R2 /−2→R2 1 0 −1 0
R3 −2R1 →R3 −2·R3 +R2 →R3
 3 1 −1 0  −→  0 −2 −4 0  −→  0 1 2 0 
2 1 0 0 0 −1 −2 0 0 0 0 0
Sustav ima parametarsko rješenje i uzmemo li da je x3 = t, gdje je t parametar, onda iz reduciranog

oblika proširene matrice slijedi da je x2 = −2x3 = −2t, odnosno x1 = x3 = t.
2.4. Sustav linearnih jednadžbi ovisan o parametru

Riješite sustav u ovisnosti o parametru λ:
λx + y + z = 1
x + λy + z = λ
x + y + λz = λ2 .
Rješenje. Sustav rješavamo metodom Gaussove eliminacije opisanom u poglavlju 2.4:
1 1 λ λ2
   
λ 1 1 1
 1 λ 1 λ  R−→ 1 ↔R3
1 λ 1 λ 
2
1 1 λ λ λ 1 1 1
λ2
 
−R1 +R2 →R2 1 1 λ
−λR1 +R3 →R3
−→ 0 λ − 1 1 − λ λ − λ 2 
0 1 − λ 1 − λ 2 1 − λ3
λ2
 
1 1 λ
R2 +R3 →R3
−→ 0 λ − 1 1−λ λ − λ2 
0 0 (1 − λ) + (1 − λ ) (1 − λ ) + (λ − λ2 )
2 3
16
λ2
 
1 1 λ
= 0 λ − 1 1−λ λ(1 − λ)  .
0 0 (1 − λ)(λ + 2) (1 − λ)(1 + λ)2
Zadane jednadžbe smo sveli na gornje trokutasti sustav oblika
x + y + λz = λ2
(λ − 1)y + (1 − λ)z = λ(1 − λ)
(1 − λ)(λ + 2)z = (1 − λ)(1 + λ)2
Iz posljednje jednadžbe slijedi

(1 − λ)(1 + λ)2
z=
(1 − λ)(λ + 2)
uz uvjet da je λ 6= 1, −2. Dakle, za λ 6= 1, −2 sustav ima jedinstveno rješenje
λ+1 1 (1 + λ)2
x=− , y= , z= .
λ+2 λ+2 λ+2
Za λ = 1 sustav se svodi na jednadžbu x + y + z = 1 iz koje dobivamo x = 1 − y − z, odnosno
dvoparametarsko rješenje gdje su y i z parametri. Takvo rješenje obično pišemo u obliku
x = 1 − α − β, y = α, z = β, α, β ∈ R.
Za λ = −2 imamo sustav
x + y − 2z = 4
−3y + 3z = −6
0z = 3
koji zbog zadnje jednakosti 3 = 0 očito nema rješenja.
2.5. Rastav matrice na simetrični i antisimetrični dio

Svaka kvadratna matrica A se može napisati kao zbroj simetrične i anti-simetrične matrice. Pokažite
da su te matrice dane sa
1 1
A1 = (A + AT ), A2 = (A − AT )
2 2
(vidi poglavlje 2.1.5). Odredite A1 i A2 ako je zadano
 
1 2 0
A= 4 3 2 . (2.1)
1 −1 1
Rješenje. Pretpostavimo da se matrica može napisati kao zbroj
A = A 1 + A2 (2.2)
gdje je
AT1 = A1 (simetrična matrica),

AT2 = −A2 (anti-simetrična matrica).
Transponiranjem jednadžbe (2.2) dobivamo
AT = AT1 + AT2 = A1 − A2 . (2.3)

17
Zbrajanjem pa zatim oduzimanjem jednadžbi (2.2) i (2.3) dobivamo

A + AT = 2A1 , A − AT = 2A2 ,
iz čega slijedi
1 1
A1 = (A + AT ), A2 = (A − AT ).
2 2
Lako je provjeriti da je A1 simetrična, a A2 anti-simetrična matrica:
1 T 1
AT1 = A + (AT )T = (AT + A) = A1 ,
2 2
1 T 1
AT2 = A − (AT )T = (AT − A) = −A2 .
2 2
Za zadanu matricu A u jednadžbi (2.1) imamo

 
1 4 1
AT =  2 3 −1 
0 2 1
pa za njezin rastav na simetrični i antisimetrični dio dobivamo
1
     
1 2 0 1 4 1  1 3
1  2
1
A1 = 4 3 2  +  2 3 −1  =  3 3 2
,
2 1 1
1 −1 1 0 2 1 1

2 2
−1 − 21
     
1 2 0 1 4 1  0
1  3 
A2 = 4 3 2  −  2 3 −1  =  1 0 2 .
2 1 3
1 −1 1 0 2 1 −2 0

2
2.6. Množenje matrica

Umnožak dviju matrica A i B općenito nije komutativan. Medutim, ako je AB = BA onda kažemo
da matrice A i B komutiraju. Odredite sve matrice koje komutiraju s matricom
 
1 −1 0
A= 0 1 −1  .
0 0 1
Rješenje. Označimo matricu B s  

x1 y1 z1
B =  x2 y2 z2  .
x3 y3 z3
Potrebno je odrediti sve koeficijente xi , yi , zi za koje vrijedi AB = BA. Ovaj uvjet je ekvivalentan
sustavu linearnih jednadžbi za elemente matrice B. Za umnožak AB dobivamo
 
x1 − x 2 y 1 − y 2 z 1 − z 2
AB = x2 − x3 y2 − y3 z2 − z3  ,
x3 y3 z3
dok je  
x1 −x1 + y1 −y1 + z1
BA = x2 −x2 + y2 −y2 + z2  .
x3 −x3 + y3 −y3 + z3
18
Izjednačavanjem matrica AB i BA slijedi da elementi matrice B moraju zadovoljavati sustav jednadžbi
x1 − x 2 = x 1 , y1 − y2 = −x1 + y1 , z1 − z2 = −y1 + z1 ,
x2 − x 3 = x 2 , y2 − y3 = −x2 + y2 , z2 − z3 = −y2 + z2 ,
x3 = x 3 , y3 = −x3 + y3 , z3 = −y3 + z3 .
Iz ovog sustava se očigledno vidi da je
x2 = 0, y 2 = x1 , z2 = y 1 ,
x3 = 0, y 3 = x2 , z3 = y 2 ,
x3 = 0, y3 = 0.
Zaključujemo da koeficijenti xi , yi , zi zadovoljavaju relacije
x1 = y 2 = z 3 , y1 = z 2 , x2 = x3 = 0.
Ako uvedemo oznake x1 = α, y1 = β i z1 = γ, onda se matrica B može zapisati u obliku

 
α β γ
B = 0 α β
0 0 α
gdje su α, β i γ proizvoljni parametri. Lako se izravnim računom provjeri da svaka ovakva matrica
komutira s matricom A.
2.7. Potenciranje matrice

Zadana je matrica  
1 1 0
A = 0 1 1  .
0 0 1
Pokažite da je n-ta potencija matrice A dana sa
n(n−1)
 
1 n 2
A n = 0 1 n .
0 0 1
Rješenje. Da bismo odredili n-tu potenciju matrice A potrebno je najprije izračunati nekoliko poten-
cija nižeg reda, npr. za n = 2, 3, 4. Iz oblika tih potencija treba prepoznati opći oblik za A n . Konačno,
ispravnost dobivenog oblika treba provjeriti matematičkom indukcijom. Za n = 2, 3, 4 imamo
    
1 1 0 1 1 0 1 2 1
A 2 = 0 1 1  0 1 1  = 0 1 2  ,
0 0 1 0 0 1 0 0 1
    
1 2 1 1 1 0 1 3 1+2
A 3 = 0 1 2  0 1 1  = 0 1 3 ,
0 0 1 0 0 1 0 0 1
    
1 3 1+2 1 1 0 1 4 1+2+3
A 4 = 0 1 3  0 1 1  = 0 1 4 .
0 0 1 0 0 1 0 0 1
19
Iz oblika ovih potencija pogadamo da je

 Pn−1   n(n−1)

1 n k=1 k 1 n 2
A n = 0 1 n  = 0 1 n  (2.4)
0 0 1 0 0 1
gdje smo koristili formulu 1 + 2 + · · · + n = n(n + 1)/2 (primjer 1.3). Ispravnost izraza za A n ćemo
provjeriti matematičkom indukcijom (P4, definicija 1.13). Izraz je očigledno ispravan za n = 1 pa je
time ispunjena baza indukcije. Pretpostavimo sada da jednadžba (2.4) vrijedi za sve n ≤ m. Tada za
n = m + 1 dobivamo
1 m m(m−1)
  
2
1 1 0
Am+1 = Am A = 0 1 m  0 1 1 
0 0 1 0 0 1
1 m + 1 m + m(m−1) (m+1)m
   
2 1 m+1 2
= 0 1 m + 1  = 0 1 m +1 ,
0 0 1 0 0 1
što pokazuje da jednadžba (2.4) vrijedi za n = m + 1. Dakle, po principu matematičke indukcije
jednadžba vrijedi za svako n ∈ N.
2.8. Rang matrice

Odredite rang matrice  
2 3 −1 4

 1 0 1 2 

A=
 3 4 0 7 

 −2 −1 4 1 
4 −2 3 5
Rješenje. Prema definiciji 2.4 i teoremu 2.4 zaključujemo da je postupak traženja ranga matrice
istovjetan s postupkom Gaussove eliminacije.
Primjenom postupka Gaussove eliminacije na zadanu matricu, dobivamo:
   
2 3 −1 4 1 0 1 2 R R2 −2R1 →R2
 1 0 1 2   2 3 −1 4  R43 −3R 1 →R3
+2R1 →R4
  R1 ↔R2   R5 −4R 1 →R5
 −→  3 −→
 3 4 0 7   4 0 7 
 
 −2 −1 4 1   −2 −1 4 1 
4 −2 3 5 4 −2 3 5
   
1 0 1 2 1 0 1 2
 0 3 −3 0   0 1 −1 0  RR34−4R 2 →R3
+R2 →R4
  R2 /3→R2   R5 +2R 2 →R5

 0 4 −3 1  −→


 0 4 −3 1 
 −→
 0 −1 6 5   0 −1 6 5 
0 −2 −1 −3 0 −2 −1 −3
   
1 0 1 2 1 0 1 2

 0 1 −1 0  R4 −5R3 →R4
 R5 +3R3 →R5

 0 1 −1 0 


 0 0 1 1 
 −→ 
 0 0 1 1 
.
 0 0 5 5   0 0 0 0 
0 0 −3 −3 0 0 0 0
20
Dakle, r(A) = 3.
2.9. Rang matrice ovisan o parametru

U ovisnosti o parametru λ ∈ R odredite rang matrice
 
1 1 1
A = 1 λ λ 2  .
1 λ2 λ
Rješenje. Da bismo odredili rang(A) matricu A ćemo svesti na gornje trokutasti oblik jer se iz takvog
oblika matrice najlakše vidi broj nezavisnih redaka ili stupaca. Primjenjujemo sljedeće elementarne
transformacije:
     
1 1 1 1 1 1 1 1 1
1 λ λ2  −R1 +R →R
−→2 2 0 λ − 1 λ2 − 1
−R1 +R3 →R3
−→ 0 λ − 1 λ2 − 1
2 2
1 λ λ 1 λ λ 0 λ2 − 1 λ − 1
 
1 1 1
= 0 λ−1 (λ − 1)(λ + 1) .
0 (λ − 1)(λ + 1) λ−1
Drugi i treći redak u gornjoj matrici smijemo podijeliti sa λ − 1 samo uz pretpostavku da je λ 6= 1.
Tada dobivamo    
1 1 1 1 1 1
−(λ+1)R2 +R3 →R3
0 1 λ + 1 −→ 0 1 λ +1 . (2.5)
0 λ+1 1 0 0 −λ(λ + 2)
Iz ovog oblika matrice se lako vidi da za λ = 0 dobivamo
 
1 1 1
0 1 1 
0 0 0
iz čega zaključujemo da je rang(A) = 2. Slično, za λ = −2 imamo
 
1 1 1
0 1 −1
0 0 0
pa je opet rang(A) = 2. Takoder moramo provjeriti i rang za λ = 1 jer smo do gornje-trokutastog
oblika matrice (2.5) došli uz pretpostavku λ 6= 1. Očigledno, u ovom slučaju imamo matricu
 
1 1 1
1 1 1 
1 1 1
pa je rang(A) = 1. Za sve ostale vrijednosti λ matrica (2.5) ima tri nezavisna retka pa je rang(A) = 3.
2.10. Matrična jednadžba

Riješite matričnu jednadžbu AX = B, gdje je
   
2 0 2 0 6
A = 2 −3 i B = −1 −6 0 .
1 −1 0 −2 1
21
Rješenje. Prema poglavlju 2.1.3 znamo da matrica X mora biti reda (2, 3) pa je tada možemo pisat
u obliku
a b c
X= .
d e f
Uvrštavanjem zadanih matrica u jednadžbu AX = B dobivamo

   
2 0 2 0 6
2 −3 · a b c
= −1 −6 0
d e f
1 −1 0 −2 1
Nakon množenja matrica slijedi

   
2a 2b 2c 2 0 6
2a − 3d 2b − 3e 2c − 3f  = −1 −6 0
a−d b−e c−f 0 −2 1
Izjednačavanjem odgovarajućih elemenata u matricama imamo
2a = 2, 2b = 0, 2c = 6,
2a − 3d = −1, 2b − 3e = −6, 2c − 3f = 0,
a − d = 0, b − e = −2, c − f = 1.
Dakle,
a = 1, b = 0, c = 3, d = 1, e = 2, f =2
pa tražena matrica X ima oblik
1 0 3
X= .
1 2 2
2.11. Rješavanje matrične jednadžbe invertiranjem

Riješite matričnu jednadžbu
B(AX − I)−1 = I
gdje je      
1 2 10 −2 −9 1 2 0
A =  3 2 , B =  −5 2 5 , C =  2 1 −3  .
2 1 4 −1 −4 0 2 3
Rješenje. Da bismo odredili nepoznatu matricu X pomnožimo zadanu jednadžbu slijeva s B −1 .

Tada dobivamo
B −1 B(AX − I)−1 C = B −1 I,
odnosno
(AX − I)−1 C = B −1 .
Pomnožimo sada dobivenu jednakost zdesna s C −1 ,
(AX − I)−1 CC −1 = B −1 C −1 .
Iz ovoga slijedi
(AX − I)−1 = (CB)−1 ,
gdje smo koristili svojstvo B −1 C −1 = (CB)−1 (vidi poglavlje 2.8). Posljednja jednadžba ekvivalentna
je s
AX − I = CB, odnosno AX = CB + I.
22
Izračunajmo sada vrijednost izraza CB + I.

    
1 2 0 10 −2 −9 1 0 0
CB + I =  2 1 −3   −5 2 5 + 0 1 0 
0 2 3 4 −1 −4 0 0 1
     
0 2 1 1 0 0 1 2 1
=  3 1 −1  +  0 1 0  =  3 2 −1  .
2 1 −2 0 0 1 2 1 −1
Budući da je A matrica tipa 3 × 2 i matrica CB + I tipa 3 × 3 zaključujemo da tražena matrica X

mora biti tipa 2 × 3 pa je možemo pisati u obliku

x1 y 1 z 1
X= .
x2 y 2 z 2
Sada jednadžba AX = CB + I poprima oblik

   
1 2 1 2 1
3 2 x1 y1 z1
=  3 2 −1  .
x2 y 2 z2
2 1 2 1 −1
Množeći matrice na lijevoj strani jednadžbe dolazimo do sljedećih sustava jednakosti:
x1 + 2x2 = 1, y1 + 2y2 = 2, z1 + 2z2 = 1,

3x1 + 2x2 = 3, 3y1 + 2y2 = 2, 3z1 + 2z2 = −1,
2x1 + x2 = 2, 2y1 + y2 , = 1, 2z1 + z2 = −1.
Do traženih rješenja doći ćemo primjenjujući Gaussovu metodu eliminacije nad proširenom matricom
sustava Ap na sljedeći način:
   
1 2 1 2 1 −3R1 +R2 →R2 1 2 1 2 1
−2R1 +R3 →R3
Ap =  3 2 3 2 −1  −→  0 −4 0 −4 −4 
2 1 2 1 −1 0 −3 0 −3 −3
   
1 2 1 2 1
− 14 R2
1 0 1 0 −1
−2R2 +R1
−→  0 1 0 1 1  −→  0 1 0 1 1 .
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
Odavde dobivamo sljedeće sustave nejednakosti:
x1 + 0x2 = 1, y1 + 0y2 = 0, z1 + 0z2 = −1,

0x1 + x2 = 0, 0y1 + y2 = 1, 0z1 + z2 = 1.
Slijedi da nepoznanice imaju vrijednosti
x1 = 1, x2 = 0, y1 = 0, y2 = 1, z1 = −1, z2 = 1
pa matricu X možemo pisati u obliku

1 0 −1
X= .
0 1 1
23
2.12. Laplaceov razvoj determinante
Pomoću Laplaceovog razvoja izračunajte determinantu

1 1 1

D = a b c .
a 2 b2 c2
Rješenje. Kod računanja determinante korisno je prethodno transformirati determinantu u oblik ko-
jim se pojednostavnjuje njeno računanje. To se obično radi tako da se elementarnim transformacijama
(vidi poglavlje 2.9.1) nastoji u odredenom retku ili stupcu dobiti što više nula. Dakle,

1 1 1 (−S1 +S2 →S2 ) 1 0 1 (−S1 +S3 →S3 ) 1 0 0

D = a b c = a b−a c = a b−a c−a
a2 b2 c2
2
b2 − a 2 c2
2
b2 − a 2 c2 − a 2

a a

b−a c − a b − a c−a
= 2 =
b − a2 c2 − a2 (b − a)(b + a) (c − a)(c + a)

1 c−a = (b − a)(c − a) 1
1
= (b − a)
b + a (c − a)(c + a) b+a c+a
= (b − a)(c − a)(c − b).
Lako se uvjeriti da je ovaj postupak računanja determinante lakši od direktne primjene Laplaceovog
razvoja na determinantu D.
2.13. Računanje determinante svodenjem na trokutasti oblik
Svodenjem matrice na gornje trokutasti oblik izračunajte determinantu

1 2 0 1

2 3 −1 0
D = .
0 −1 2 4

−1 0 4 −1
Rješenje. Vrlo često determinante se računaju tako da se matrica elementarnim transformacijama

svede na trokutasti oblik jer je determinanta takve matrice jednaka umnošku elemenata na dijagonali.
24
Elementarne transformacije označavamo kao u prethodnom zadatku.

1 2 0 1 1 2 0 1

2 3 −1 0 (R3 +R4 ↔R4 ) 2 3 −1 0
D = = −
0 −1 2 4
−1 0 4 −1

−1 0 4 −1 0 −1 2 4

1 2 0 1 1 2 0 1

(−2R1 +R2 →R2 ) 0 −1 −1 −2 (R1 +R3 →R3 ) 0 −1 −1 −2
= −
= −
−1 0 4 −1 0 2 4 0
0 −1 2 4 0 −1 2 4

1 2 0 1
1 2 0 1
(2R2 +R3 →R3 ) 0 −1 −1 −2 (−R2 +R4 →R4 ) 0 −1 −1 −2
= − = −
0 0 2 −4 0 0 2 −4
0 −1 2 4 0 0 3 6

1 2 0 1
1 2 0 1
0 −1 −1 −2 (−R3 +R4 →R4 )
0 −1 −1 −2
= −2 · 3 = −2 · 3
0 0 1 −2
0 0 1 −2
0 0 1 2 0 0 0 4
= −2 · 3·1 · (−1) · 1 · 4 = 24.
2.14. Laplaceov razvoj determinante n-tog reda

Izračunajte determinantu reda n:

α β 0 ... 0

0 α β ... 0
D = ... .. .. .

.. ..
. . . .
0 0 ... α β

β 0 ... 0 α
Rješenje. Uočimo da se na glavnoj dijagonali nalaze elementi α te da se elementi β nalaze na dijag-

onali iznad glavne i na mjestu (n, 1). Na ovu determinantu je stoga prikladno primijeniti Laplaceov
razvoj po prvom stupcu jer ćemo time dobiti dvije trokutaste determinante reda n − 1:

α β 0 . . . 0 β 0 0 . . . 0

0 α β . . . 0 α β 0 . . . 0
D = (−1)1+1 α ... ... . . . . . . ... + (−1)n+1 β 0 α β . . . 0

.. .. . . .. .
. ..

0 0 . . .
α β . .
.
0 0 . . . 0 α 0 0 . . . α β
= ααn−1 + (−1)n+1 ββ n−1 = αn + (−1)n+1 β n .
Pri tome smo koristili svojstvo da je determinanta trokutaste matrice jednaka umnošku elemenata na
dijagonali.
25
2.15. Računanje determinante n-tog reda svodenjem na trokutasti

oblik
Izračunajte determinantu n-tog reda

−1 2 2 ... 2

2 −1 2 ... 2
D= .. .. ...

.. ..

. . . . .

2 2 2 ... −1
Rješenje. Za razliku od prethodnog primjera u ovoj determinanti ne postoje stupci ili retci koji imaju
puno nula. Medutim, zbog simetrije elemenata koji se javljaju u njoj ovu determinantu prikladno
je izračunati svodenjem na trokutasti oblik. Primijetimo da kada bi se u prvom retku nalazile samo
jedinice, trokutasti oblik bi se lako dobio množenjem prvog retka sa −2 i pribrajanjem ostalim retcima.
S obzirom da je suma elemenata u svakom stupcu jednaka −1 + (n − 1)2 = 2n − 3, prvom retku
pribrojimo sumu preostalih n − 1 redaka. Time dobivamo

2n − 3 2n − 3 2n − 3 . . . 2n − 3 1 1 1 ... 1

2 −1 2 ... 2 2 −1
2 ... 2
D=
2 2 −1 . . . 2 2
= (2n − 3)
2 −1 . . . 2
.. .. .. . . .. .. .. .. . . ..

. . . . .

.
. . . .
2 2 2 ... −1 2 2 2 . . . −1

1 1 1 ... 1

0 −3 0 ... 0

(−2R1 +R2 →R2 ) 2 2 −1 ... 2
= (2n − 3)

.. .. .. ..

..

. . . . .

2 2 2 ... −1

1 1 1 ... 1

0 −3 0 ...0

(−2R1 +R3 →R3 ) 0 0 −3 . . . 0
= (2n − 3)

.. .. .. ..

..

. . . . .

2 2 2 . . . −1
..
.

1 1 1 ... 1

0 −3 0 ... 0

(−2R1 +Rn →Rn ) 0 0 −3 ... 0
= (2n − 3) = (−3)n−1 (2n − 3).

.. .. .. .. ..

. . . . .

0 0 0 ... −3

1. Za matrice

1 1 1 −1 1 3 4 0
A= , B= , C= , D= ,
0 1 0 1 2 1 2 1
26
izračunajte AB, BA, A2 + AB − 2B.

2. Izračunajte treću potenciju matrice n-tog reda
 
1 1 1 ··· 1
 0
 1 1 ··· 1 

 0
 0 1 ··· 1 

 · · · · · 
 
 · · · · · 
0 0 0 ··· 1
Uputa: Izračunajte najprije za n = 2 i n = 3.

3. Riješite sustav jednadžbi
2x1 + 2x2 − x3 + x4 = 4
4x1 + 3x2 − x3 + 2x4 = 6
8x1 + 5x2 − 3x3 + 4x4 = 12
3x1 + 3x2 − 2x3 + 2x4 = 6
4. Riješite sustav jednadžbi
x1 + 3x2 + 5x3 − 4x4 = 1

x1 + 3x2 + 2x3 − 2x4 + x5 = −1
x1 − 2x2 + x3 − x4 − x5 = 3
x1 − 4x2 + x3 + x4 − x5 = 3
x1 + 2x2 + x3 − 4x4 + x5 = −1
5. Riješite homogeni sustav
x1 + 2x2 + x3 + x4 = 0
2x1 + x2 + x3 + 2x4 = 0
x1 + 2x2 + 2x3 + x4 = 0
x1 + x 2 + x 3 + x 4 = 0
6. Odredite rang matrice  

−1 2 0 1 4
A =  1 2 3 −1 5  .
0 4 3 0 9
7. Odredite matricu X za koju vrijedi 3A − 2X = B, ako je

3 2 1 −5
A= , B= .
−2 1 2 3
8. Izračunajte determinante matrica:

 
0 0 0
(a) A =  3 −1 6 ,
2 8 3
 
−1 2 5 6
 3 −1 −15 −18 
(b) B =  2
,
1 0 7 
3 1 1 6
27
 
0 c −b x
 −c 0 a y 
(c) C = 
 b −a
.
0 z 
−x −y −z 0
9. Izračunajte determinante n − tog reda:

1 2
3 ··· n
0 1
2 · · · n − 1
(a) 0 0 1 · · · n − 2 ,
· · · · ·

0 0 0 ··· 1

1 n
n · · · n
n 2
n · · · n
(b) n n 3 · · · n .
· · · · ·

n n n ··· n
2.17. Rješenja

1 0 1 0 0 4
1. , , .
0 1 0 1 0 0
 
1 s 2 s3 · · · sn
 0 1 s2 · · · sn−1 
n(n+1)
 
2. 
 0 0 1 · · · sn−2 , gdje je sn = 1 + 2 + · · · + n =
 2 .
 · · · · · 
0 0 0 ··· 1
3. x1 = 1, x2 = 1, x3 = −1 i x4 = −1.
   
0 −1
 −1   −1 
   
4. X =  0  + α  0 .
  
 −1   −1 
0 2
   
x1 −1
 x2   0 
5. X =  x3  = λ  0  .
  
x4 1
6. r(A) = 3.
11

4 2
7. X = .
−4 0
8. (a) 0,
(b) 320,
(c) (ax + by + cz)2 .
9. (a) 1,
(b) (−1)n−1 n!.
3.
VEKTORSKA ALGEBRA I
ANALITIČKA GEOMETRIJA
3.1. Skalarni produkt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29

3.2. Vektorski produkt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
3.3. Visina trokuta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
3.4. Volumen paralelopipeda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32
3.5. Visina paralelopipeda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32
3.6. Volumen tetraedra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
3.7. Sjecište simetrale kuta i simetrale stranice . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
3.8. Središte trokutu opisane kružnice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
3.9. Udaljenost točke od pravca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
3.10. Tri pravca u prostoru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36
3.11. Mimosmjernost pravaca u prostoru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36
3.12. Sjecište pravca i ravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37
3.13. Okomitost dviju ravnina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
3.14. Pravac paralelan s ravninom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
3.15. Zadaci za vježbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
3.16. Rješenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
3.1. Skalarni produkt

2π
Zadani su vektori p = λa + 17b i q = 3a − b gdje je |a| = 2, |b| = 5 a kut izmedu a i b je ϕ = 3 .
Odredi koeficijent λ tako da vektori p i q budu medusobno okomiti.
Rješenje. Zbog uvjeta okomitosti vektora p i q imamo p · q = 0 (definicija 3.4). Skalarni produkt
p · q dan je s
p · q = (λa + 17b) · (3a − b)
= 3λa · a + (51 − λ)a · b − 17b · b.
Prema definiciji 3.4 za skalarni produkt dobivamo
a · a = |a||a| cos(0) = 4,
a · b = |a||b| cos(ϕ) = −5,
b · b = |b||b| cos(0) = 25.
30
Dakle, za p · q imamo
p · q = 3λ4 + (51 − λ)(−5) − 17 · 25 = 17λ − 680.
S obzirom da je ·q = 0 slijedi da je 17λ − 680 = 0, odnosno λ = 40.
3.2. Vektorski produkt

Dani su vektori a = (0, 2λ, λ), b = (2, 2, 1) i c = (−1, −2, −1).
(a) Odredite vektor d koji zadovoljava uvjete a × b = c × d i a × c = b × d.
(b) Pokažite da su vektori a − d i b − c kolinearni.
(c) Odredite parametar λ tako da je (a − b) · c = a · d + λ.
Rješenje. (a) Označimo komponente vektora d s d = x1 i + x2 j + x3 k. Po teoremu 3.3 za vektorski

produkt vrijedi
   
i j k i j k
a × b = 0 2λ λ = λ 0 2 1  = 2λj − 4λk,
2 2 1 2 2 1
 
i j k
c × d = −1 −2 −1 = (x2 − 2x3 )i + (x3 − x1 )j + (2x1 − x2 )k,
x1 x2 x3
   
i j k i j k
a × c =  0 2λ λ  = −λ  0 2 1  = −λj + 2λk,
−1 −2 −1 −1 −2 −1
 
i j k
b×d=2 2 1  = (2x3 − x2 )i + (x1 − 2x3 )j + (2x2 − 2x1 )k.
x1 x2 x3
Uvrštavanjem dobivenih izraza u uvjet (a) zadatka dobivamo
(x2 − 2x3 )i + (x3 − x1 )j + (2x1 − x2 )k = 2λj − 4λk,

(2x3 − x2 )i + (x1 − 2x3 )j + (2x2 − 2x1 )k = −λj + 2λk.
Vektori u gornjim jednakostima su isti samo ako su im odgovarajuće komponente iste pa izjednačavanjem
komponenata dobivamo sljedeći sustav jednadžbi:
0x1 + x2 − 2x3 = 0
−x1 + 0x2 + x3 = 2λ
2x1 − x2 + 0x3 = −4λ
0x1 − x2 + 2x3 = 0
x1 + 0x2 − 2x3 = −λ
−2x1 + 2x2 + 0x3 = 2λ.
31
Ovaj sustav ćemo rješiti svodenjem matrice sustava na gornje trokutasti oblik.
   
0 1 −2 0 1 0 −2 −λ
 −1 0 1 2λ  12 R6 →R6  −1 0 1 2λ  R1 +R2 →R2

  −2R 1 +R3 →R3
 2 −1 0 −4λ  R1 ↔R5  2 −1 0 −4λ  R1 +R 6 →R6
  −→   −→
 0 −1 2 0   0 −1 2 0 
   
 1 0 −2 −λ   0 1 −2 0 
−2 2 0 2λ −1 1 0 λ
   
1 0 −2 −λ 1 0 −2 −λ
 0 0 −1 λ   0 1 −2 0 
R 2 +R3 →R3
R 2 +R4 →R4
  
 0 −1 4 −2λ  R 2
 −→ ↔R 5
 0 −1 4 −2λ  2 +R
R 6 →R6
 −→

 0 −1 2 0 

 0 −1
 2 0 

 0 1 −2 0   0 0 −1 λ 
0 1 −2 0 0 −1 2 0
     
1 0 −2 λ 1 0 −2 −λ 1 0 0 −3λ

 0 1 −2 0 
 2R5 +R 3 →R3

 0 1 −2 0 
 2R3 +R1 →R1

 0 1 0 −2λ 

 0 0 2 −2λ  1
2 R3
 0 0 1 −λ 
 2R3 +R 2 →R2
 0 0 1 −λ 
  −→  −→  .

 0 0 0 0 


 0 0 0 0 


 0 0 0 0 

 0 0 −1 λ   0 0 0 0   0 0 0 0 
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
Dakle, vektor d dan je s d = −λ(3i + 2j + k).

(b) Da bismo pokazali kolinearnost vektora a − d i b − c koristimo činjenicu da su dva vektora
kolinearna ako i samo ako je njihov vektorski produkt nula. Vrijedi
(a − b) × (b − c) = a × b − a × c − d × b + d × c.
S obzirom da je vektorski produkt anti-komutativan, imamo d × c = −c × d i d × b = −b × d. Stoga

je
(a − b) × (b − c) = a × b − c × d − a × d − b × d.
Budući da je prema uvjetu (a) zadatka a × b = c × d i a × c = b × d, slijedi (a − d) × (b − c) = 0.
Dakle, vektori a − d i b − c su kolinearni.
(c) Da bismo odredili parametar λ iz uvjeta (a − b) · c = a · c + λ najprije ćemo odrediti vrijednost
izraza (a − b) · c:
(a − b) · c = (2λj + λk − 2i − 2j − k) · (−i − 2j − k)
= 2 − 4λ + 4 − λ + 1 = −5λ + 7.
S druge strane, vrijednost izraza a · c + λ dana je s
a · c + λ = (2λj + λk)(−i − 2j − k) + λ = −4λ.
Dakle, λ more ispunjavati uvjet −5λ + 7 = −4λ, odnosno λ = 7.
3.3. Visina trokuta

Odredite visinu vB spuštenu iz vrha B u trokutu ABC s vrhovima A(1, −2, 8), B(0, 0, 4), C(6, 2, 0)
(vidi sliku 3.1).
32
B
0.9
0.8
0.7
VB
0.6
0.5
0.4
0.3
C A
0.2
0.1
0
0 0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 0.6 0.7 0.8 0.9 1
Slika 3.1: Visina trokuta spuštena iz vrha B
Rješenje. Prema poglavlju 3.5.3 vrijedi

−−→
AB = (0 − 1)i + (0 + 2)j + (4 − 8)k = −i + 2j − 4k,
−→
AC = (6 − 1)i + (2 + 2)j + (0 − 8)k = 5i + 4j − 8k.
Traženu visinu dobit ćemo pomoću formule P = b·v2B pa u tu svrhu računamo površinu zadanog
trokuta koristeći svojstvo V6 definicije 3.5

i j k
1 −−→ −→ 1 1 √
P = |AB × AC| = | −1 2 −4 | = | − 28j − 14k| = 7 |2j + k| = 7 5.
2 2 2
5 4 −8
Sada je √
2P 2·7 5 2√
vB = −→ = √ = 21.
|AC| 52 + 4 2 + 8 2 3
3.4. Volumen paralelopipeda

Izračunajte volumen paralelopipeda razapetog vektorima
a = i − 3j + k, b = 2i + j − 3k, c = i + 2j + k.
Rješenje. Prema formuli iz teorema 3.4 vrijedi

1 −3 1

V = 2 1 −3 = 1(1 + 6) + 3(2 + 3) + 1(4 − 1) = 7 + 15 + 3 = 25.
1 2 1
3.5. Visina paralelopipeda

Izračunajte visinu paralelopipeda razapetog vektorima
a = 3i + 2j − 5k, b = i − j + 4k, c = i − 3j + k
33
ako je za osnovicu uzet paralelogram razapet vektorima a i b.
Rješenje. Za volumen paralelopipeda razapetog vektorima a, b i c vrijedi

V = (a × b) · c. (3.1)
S druge strane, znamo da je V = Bv gdje je B površina osnovice paralelopipeda a v njegova visina.
Budući da osnovicu paralelopipeda čini paralelogram razapet vektorima a i b, slijedi da je B = |a×b|.
Tada je
V = Bv = |a × b|v. (3.2)
Iz jednadžbi (3.1) and (3.2) slijedi
(a × b) · c
v= . (3.3)
|a × b|
Prema teoremu 3.4 vrijedi
3
2 −5
(a × b) · c = 1 −1 4 = 49.
1 −3 1
Prema teoremu 3.3 imamo

i j k

a × b = 3 2 −5 = 3i − 17j − 5k,
1 −1 4
pa slijedi da je p √
|a × b| = 32 + (−17)2 + (−5)2 = 323.
Uvrštavanjem dobivenih rezultata u (3.3) dobivamo v = √49 .
323
3.6. Volumen tetraedra

Odredite α tako da volumen tetraedra razapetog vektorima a, b i αc iznosi 2/3, gdje je
1
a = i + j − 2k, b = 2i + j − k, c = i − k.
3
Rješenje. Prema primjeru 3.8 vrijedi

1
V = |(a × b) · αc|. (3.4)
6
Raspisivanjem desne strane jednakosti i koristeći formulu iz teorema 3.4 dobivamo

1 1 −2
α −2α
(a × b) · αc = 2 1 −1 = 1 − − 0 − 1
+ α − 2 (0 − α) =
α 0 −α 3 3
3
α α 4
= − − + 2α = α.
3 3 3
Uvrštavanjem u (3.4) imamo
2 1 4α
= ,
3 6 3
odnosno,
|α| = 3.
Tražena rješenja su α1 = 3 i α2 = −3.
34
3.7. Sjecište simetrale kuta i simetrale stranice

Zadan je trokut s vrhovima A(2, 3, 2), B(0, 1, 1) i C(4, 4, 0). Odredite koordinate sjecišta S simetrale
unutarnjeg kuta pri vrhu A i simetrale stranice AB.
−
−→
Rješenje. Točku S ćemo dobiti kao sjecište ravnine R koja je okomita na AB i prolazi kroz polovište
−−→ −−→
P stranice AB i pravca p kroz A s vektorom smjera s = AB0 + AC0 , gdje je
−
−→ −→
−−→ AB −−→ AC
AB0 = −−→ , AC0 = −→ .
|AB| |AC|
Prema primjeru 3.2 vrijedi

−
−→ −→
AB = {−2, −2, −1}, AC = {2, 1, −2}.
Prema poglavlju 3.6 vrijedi
−−→

−−→

2 2 1 2 1 2
AB0 = − ,− ,− , AC0 = , ,− .
3 3 3 3 3 3
Polovište P dužine AB ima koordinate

2+0 3+1 2+1 3
P = , , = 1, 2, .
2 2 2 2
Jednadžbu ravnine R dobivamo korištenjem formule (P 3.12),

3
R ≡ −2 · (x − 1) − 2 · (y − 2) − 1 · z − = 0,
2
odnosno
15
R ≡ −2x − 2y − z + = 0.
2
Nadalje, vrijedi
−−→ −−→ 1
s = AB0 + AC0 = 0 · i − j − k
3
pa prema formuli (P 3.7) jednadžba pravca p u kanonskom obliku glasi
x−2 y−3 z−2

p≡ = = .
0 −1 −3
Pomoću jednadžbe pravca p i jednadžbe ravnine R računamo koordinate traženog sjecišta:

 x=2
p≡ y = −t + 3
z = −3t + 2.

15
−2 · 2 − 2 · (−t + 3) − (−3t + 2) + =0
2
9
t= .
10
Dakle,
21 7
S= 2, ,− .
10 10
35
Slika 3.2: Središte trokutu opisane kružnice
3.8. Središte trokutu opisane kružnice

Dokažite vektorskim računom da se u trokutu simetrale stranica sijeku u jednoj točki (vidi sliku 3.2).
Rješenje. Neka su D, E, i F polovišta stranica AB, BC, i CA trokuta ABC. Neka je točka T takva
da je
−−→ − −
→ −→ −−→
T D ⊥ AB, T E ⊥ BC,
odnosno
−−
→ −− → −→ −−→
T D · AB = 0, T E · BC = 0.
Tada je
−→ −→ −→ −− → −−→ −→ −− → −→ −−→
T F · AC = T F (AB + BC) = T F · AB + T F · BC =
−−→ −−→ − −→ −→ −−→ −−→
= (T D + DF ) · AB + (T E + EF ) · BC =
−−→ − −→ 1 −−→ − −→ −→ −−→ 1 − −→ −−→
= T D · AB + BC · AB + T E · BC + BA · BC =
2 2
1 −−→ −
−→ 1−−
→ −−→
= 0 + BC · AB + 0 − AB · BC = 0,
2 2
−→ −→
pa je T F ⊥ AC.
3.9. Udaljenost točke od pravca

Odredite najkraću udaljenost točke T = (2, 1, 3) od pravca
x−1 y−1 z−1

= = .
1 2 3
36
Rješenje. Najprije ćemo odrediti jednadžbu ravnine koja prolazi točkom T i okomita je na zadani
pravac. Jednadžba ravnine kroz zadanu točku ima oblik
A(x − 2) + B(y − 1) + C(z − 3) = 0
gdje su A, B i C komponente vektora normale na ravninu. Kako je zadani pravac okomit na ravninu,
vektor smjera pravca je ujedno i normala na ravninu iz čega slijedi da je A = 1, B = 2 i C = 3. Dakle,
ravnine je zadana jednadžbom
x + 2y + 3z − 13 = 0.
Odredimo sada sjecište zadanog pravca i ravnine. Parametarska jednadžba pravca glasi
x = t + 1, y = 2t + 1, z = 3t + 1, t ∈ R.
Uvrštavanjem ovih izraza u jednadžbu ravnine dobivamo t = 21 , pa je točka presjeka S dana s
1 3 1 1 5
x= +1= , y=2 + 1 = 2, z=3 +1= .
2 2 2 2 2
Najmanja udaljenost točke T od pravca iznosi
s
2 2 r
3 2 5 3
d(T, S) = 2− + (1 − 2) + 3 − = .
2 2 2
3.10. Tri pravca u prostoru

Zadane su točke
A = (1, 2, 2), B = (3, 1, 2), C = (−1, 5, 2), D = (2, −1, 0).
Odredite jednadžbu pravca koji prolazi točkom T = (1, 2, 3) i okomit je na pravce odredene vektorima
−
−→ −−→
AB i CD.
Rješenje. Neka je rA = i + 2j + 2k radijus vektor točke A te slično označimo radijus vektore točaka
B, C i D. Tada je
−
−→ −−→
AB = rB − rA = 2i − j, CD = rD − rC = 3i − 6j − 2k.
−−→ −−→
Tražimo pravac čiji je vektor smjera okomit na vektore AB i CD. Dakle, za vektor smjera pravca
možemo uzeti
i j k
−−
→ −−→
s = AB × CD = 2 −1 0 = 2i + 4j − 9k.
3 −6 −2
S obzirom da točka T = (1, 2, 3) leži na pravcu, jednadžba traženog pravca je
x−1 y−2 z−3

= = .
2 4 −9
3.11. Mimosmjernost pravaca u prostoru

Zadani su pravci p1 koji prolazi kroz točke A = (1, 0, −1) i B = (−1, 1, 0) i p2 koji prolazi kroz točke
C = (3, 1, −1) i D = (4, 5, −2). Dokažite da su ti pravci mimosmjerni i odredite najmanju udaljenost
37
izmedu njih.
Rješenje. Pravci p1 i p2 imaju vektore smjera

−−→
s1 = AB = −2i + j = k,
−−→
s2 = CD = i + 4j = k.
Zadani pravci nisu paralelni jer je
s1 × s2 = −5i − j − 9k 6= 0.
−−→
Pokažimo da se pravci i ne sijeku pa će tada biti mimosmjerni. Uvedimo vektor v = CB = −4i = k
koji spaja točku C na pravcu p2 s točkom B na pravcu p1 . Mješoviti produkt

−4 0 1

v · (s1 × s2 ) = −2 1 1 = 11
1 4 −1
je različit od nule pa zaključujemo da vektori s1 , s2 i v nisu komplanarni. Iz ovoga slijedi da se pravci

p1 i p2 ne sijeku.
Najkraća udaljenost izmedu dva mimosmjerna pravca odreduje se po formuli
|v · (s1 × s2 )|
d= .
|s1 × s2 |
√
Kako je |s1 × s2 | = | − 5i − j − 9k| = 107, imamo
11
d= √ .
107
3.12. Sjecište pravca i ravnine

Zadan je pravac p kao presjek ravnina x − 2z − 3 = 0 i y − 2z = 0. Odredite sjecište pravca p i ravnine
x + 3y − z + 4 = 0.
Rješenje. Najprije odredimo parametarsku jednadžbu pravca p. Ravnine kojima je zadan pravac
imaju normale n1 = i − 2k i n2 = j − 2k. S obzirom da je pravac p okomit na obe normale, za vektor
smjera pravca možemo uzeti
s = n1 × n2 = 2i + 2j + k.
Potrebno je jos pronači točku koja leži na pravcu. Ako uzmemo da je z = 0 u jednadžbama kojima je
zadan pravac, tada dobivamo x = 3 i y = 0 pa tražena točka ima koordinate (3, 0, 0). Iz ovoga te iz
vektora smjera pravca slijedi da je parametarska jednadžba pravca dana s
x = 2t + 3, y = 2t, z = t, t ∈ R.
Uvrštavanje ovih izraza u jednadžbu ravnine x + 3y − z + 4 = 0 daje t = −1. Iz ovoga slijedi da točka
presjeka pravca p i zadane ravnine ima komponente
x = 2(−1) + 3 = 1, y = 2(−1) = −2, z = −1.

38
3.13. Okomitost dviju ravnina

Odredi jednadžbu ravnine π koja prolazi točkama A = (1, 2, 3), B = (3, 2, 1) i okomita je na ravninu
π1 : 4x − y + 2z − 7 = 0.
Rješenje. Neka je P = (x, y, z) proizvoljna točka u ravnini π. Tada vektori

−−
→
AB = 2i − 2k,
−→
AP = (x − 1)i + (y − 2)j + (z − 3)k
leže u ravnini π. Kako je ravnina π1 okomita na ravninu π, vektor normale n1 = 4i − j + 2k takoder

−
−→ −→
leži u ravnini π pa su vektori AB, AP i n1 komplanarni. Stoga njihov mješoviti produkt iščezava,
odnosno
x−1 y−2 z−3
−→ −− →
AP · AB × n1 = 2 0 −2 = 0.
4 −1 2
Iz gornje jednakosti slijedi da je ravnina π dana s
x + 6y + z − 16 = 0.
3.14. Pravac paralelan s ravninom

Odredite jednadžbu ravnine π koja prolazi točkama A = (1, 0, −1) i B = (−1, 2, 1), a paralelna je s
pravcem koji je presjek ravnina 3x + y − 2z − 6 = 0 i 4x − y + 3z = 0.
Rješenje. Vektori normala zadanih ravnina dani su s n1 = 3i + j − 2k i n2 = 4i − j + 3k. Primijetimo

da pravac u kojem se sijeku zadane ravnine ima vektor smjera
s = n1 × n2 = i − 17j − 7k.
−
−→
Kako su vektori s i AB paralelni s ravninom π, vektor
−
−→
n = AB × s = 20i − 12j + 32k
je okomit na tu ravninu. Sada je ravnina π potpuno odredena vektorom normale n i točkom A =

(1, 0, −1) koja leži u njoj pa za jednadžbu ravnine dobivamo
20(x − 1) − 12(y − 0) + 32(z + 1) = 0,
odnosno
5x − 3y + 8z + 3 = 0.

1. Zadani su vrhovi A(1, −2, 3), B(3, 2, 1) i C(6, 4, 4) paralelograma ABCD. Odredite koordinate
vrha D.
2. Neka su m i n jedinični vektori koji zatvaraju kut od 45◦ . Odredite površinu paralelograma s
dijagonalama e = 2m − n, f = 4m − 5n.
3. Odredite broj λ tako da vektori 2i − 3j i λi + 4j budu okomiti.
39
4. Nadite kut α izmedu vektora a i b ako je poznato da je (a + b) okomito na (7a − 5b) i da je

(a − 4b) okomito na (7a − 2b).
5. Odredite duljinu visine vA spuštene iz vrha A u trokutu ABC ako su vrhovi trokuta A(1, 0, −1),
B(−1, 1, 1), C(0, 2, 1).
6. Odredite volumen paralelopipeda ako su mu bridovi zadani vektorima a = [1, 0, 3], b = [−1, 1, 0]
i c = [2, 1, 1].
7. Odredite broj t tako da vektori a = [3, 2, t], b = [−1, 0, 0], c = [4, 1, 0] ne čine bazu vektorskog
prostora.
8. Vrhovi trokuta su A(1, 1, 1), B(3, 0, 3), C(−2, 1, 1). Odredite jednadžbu simetrale kuta BAC.
9. Nadite jednadžbu ravnine koja sadrži točku T (1, −3, 2), a paralelna je s ravninom 7x−4y+z−4 =
0.
10. Nadite jednadžbu ravnine koja sadrži točku P (1, −1, 2) i pravac zadan jednadžbama 3x + y −
z + 5 = 0, x − y + 2z − 1 = 0.
11. Na pravcu
x+4 y+2 z − 10
p≡ = =
1 −1 −1
odredite točku A koja je najbliža pravcu
x−3 y−3 z+3
q≡ = = .
1 −4 2
3.16. Rješenja
1. D(4, 0, 6).
√
3 2
2. P = 2 .
3. λ = 6.
4. cos α = 0.53.
√
34
5. vA = 2 .
6. V = 8.
7. t = 0.
x−1 y−1 z−1
8. −1 = −1 = 2 .
9. 7x − 4y + z − 11 = 0.
10. 2x + 2y − 3z + 6 = 0.
11. A(4, −10, 2).
4.
FUNKCIJE REALNE VARIJABLE
4.1. Područje definicije funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41

4.2. Graf opće sinusoide . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
4.3. Kompozicija funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44
4.4. Nejednakost izmedu kompozicija funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44
4.5. Inverzna funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
4.6. Inverzna funkcija logaritamske funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46
4.7. Limes eksponencijalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47
4.8. Limes trigonometrijskih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48
4.9. Limes oblika 1∞ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48
4.10. Limes oblika 00 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48
4.11. Limes oblika ∞ − ∞ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49
4.12. Limes oblika ∞ · 0 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49
4.13. Limes oblika ∞ ∞
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
4.14. Neprekidnost funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
4.15. Vrste prekida funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51
4.16. Zadaci za vježbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
4.17. Rješenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53
4.1. Područje definicije funkcije

Odredite područja definicije funkcija:
√ √ 1
(a) f (x) = x+1− 3 − x + ex ,
√
(b) f (x) = 16 − x2 + log sin (x − 3),
x+2
(c) f (x) = ln arcsin 5−x ,
q
80x−170 2
(d) f (x) = arch log 3−2x−5x 2 + log 3−2x−5x
8x−17 .
Rješenje. (a) Prema poglavljima 4.6.2 i 4.6.3 , funkcija f je definirana za sve x za koje su ispunjeni
uvjeti
x + 1 ≥ 0, 3 − x ≥ 0 i x 6= 0.
Iz navedenih nejednadžbi slijedi
x ≥ 0, x ≤ 3 i x 6= 0.
42
Dakle,
D(f ) = [−1, 0i ∪ h0, 3] .
√
(b) Zadanu funkciju zapišimo u obliku f (x) = f1 (x) + f2 (x), gdje je f1 (x) = 16 − x2 i f2 (x) =
log sin (x − 3). Prema poglavlju 4.6.2 funkcija f1 definirana je za sve x ∈ R za koje vrijedi
16 − x2 ≥ 0 ⇒ (4 − x)(4 + x) ≥ 0.
Iz grafa parabole y = 16 − x2 (slika 4.1) zaključujemo da je
20
10
−10
−20
−30
−40
−50
−8 −6 −4 −2 0 2 4 6 8
Slika 4.1: Parabola y = 16 − x2
D(f1 ) = [−4, 4] .
Prema poglavlju 4.6.4 za funkciju f2 vrijedi
sin (x − 3) > 0,
odnosno, prema poglavlju 4.6.5,
0 + 2kπ < x − 3 < π + 2kπ, k ∈ Z.
Dakle,
D(f2 ) = {x ∈ h3 + 2kπ, 3 + π + 2kπi : k ∈ Z}.
Područje definicije funkcije f je presjek područja definicije funkcija f1 i f2 . Budući da traženi presjek
postoji samo kada u D(f2 ) uvrstimo k1 = −1 i k2 = 0 dobivamo
D(f ) = h3 − 2π, 3 − πi ∪ h3, 4] .
(c) Prema poglavlju 4.6.4 zaključujemo da mora biti ispunjeno
x+2
arcsin > 0.
5−x
Iz svojstava funkcije arcsin (vidi poglavlje 4.6.6) slijedi
x+2
0< ≤ 1.
5−x
43
Rješenje lijeve strane nejednakosti glasi

x ∈ h−2, 5i .
Raspisivanjem desne strane nejednakosti dobivamo
x+2 2x − 3
−1≤0 ⇒ ≤ 0,
5−x 5−x
odakle je
3
x∈ −∞, ∪ h5, +∞i ,
2
jer mora vrijediti 5 − x 6= 0. Presjekom dobivenih intervala slijedi

3
D(f ) = −2, .
2
(d) Prema poglavljima 4.6.4 i 4.6.9 mora biti ispunjeno
80x − 170 3 − 2x − 5x2

log ≥1 i log ≥ 0.
3 − 2x − 5x2 8x − 17
Dakle, trebamo riješiti nejednadžbe
80x − 170 3 − 2x − 5x2

≥ 10 i ≥ 1.
3 − 2x − 5x2 8x − 17
Podijelimo li prvu nejednakost s 10 imamo situaciju kada tražimo da razlomak i njemu recipročan
razlomak budu veći ili jednaki 1. To je moguće samo kada su točno jednaki 1. Dakle, mora vrijediti
3 − 2x − 5x2
=1
8x − 17
odakle dobivamo √ √
x1 = −1 − 5 i x2 = −1 + 5.
Zadana funkcija definirana je samo za brojeve
√ √
−1 − 5 i −1+ 5.
4.2. Graf opće sinusoide

Nacrtajte graf funkcije
1 π
f (x) = − sin 2x − .
2 3
Rješenje. Prema poglavlju 4.6.5 znamo da ćemo graf zadane funkcije dobiti iz grafa funkcije g(x) =
sin x na način da:
2π 2π
1. temeljni period od 2π promijenimo u temeljni period od |ω| = 2 = π i nacrtamo najprije graf
funkcije f1 (x) = sin 2x (slika 4.2),
ϕ −π π
2. graf funkcije f1 (x) = sin 2x pomaknemo za − ω = − = u pozitivnom smjeru x-osi što nam
3
2 6
π
daje graf funkcije f2 (x) = sin 2x − 3 (slika 4.3),
3. ordinate grafa funkcije f2 (x) pomnožimo brojem A = − 21 . Dobiveni graf je upravo graf zadane
funkcije (slika 4.4).
44
0.8
0.6
0.4
0.2
−0.2
−0.4
−0.6
−0.8
0 1 2 3 4 5 6
Slika 4.2: Sinusoida f1 (x) = sin 2x
4.3. Kompozicija funkcija

Ako je
1+x 3x + x3
f (x) = log , g(x) = ,
1−x 3x2 + 1
dokažite da je (f ◦ g) (x) = 3f (x).
Rješenje. Koristeći definiciju 1.9 raspišimo (f ◦ g)(x):
3x + x3

(f ◦ g) (x) = f (g(x)) = f =
3x2 + 1
3x+x3
1+ 3x2 +1 x3 + 3x2 + 3x + 1
= log 3x+x3
= log =
1− 3x2 +1
−x3 + 3x2 − 3x + 1
3
(x + 1) x+1
= log = 3 log .
(1 − x)3 1−x
Iz dobivenog izraza slijedi

(f ◦ g) (x) = 3f (x).
4.4. Nejednakost izmedu kompozicija funkcija

Za funkcije f (x) = 2−x + 1 i g(x) = 2x − 1 riješite nejednadžbu
(f ◦ g) (x) < (g ◦ f ) (x).
Rješenje. Prema definiciji 1.9 vrijedi
(f ◦ g) (x) = f (g(x)) = f (2x − 1) = 2−(2x−1) + 1 = 2−2x+1 + 1,

(g ◦ f ) (x) = g (f (x)) = g 2−x + 1 = 2 2−x + 1 − 1 = 21−x + 1.

45
0.8
0.6
0.4
0.2
−0.2
−0.4
−0.6
−0.8
0 1 2 3 4 5 6
π

Slika 4.3: Sinusoida f2 (x) = sin 2x − 3
Zadanu možemo napisati u obliku

2−2x+1 + 1 < 21−x + 1
odakle je
2−2x+1 < 21−x ,
odnosno
−2x + 1 < 1 − x
pa rješenje nejednakosti glasi

x > 0.
4.5. Inverzna funkcija

Odredite inverznu funkciju trigonometrijske funkcije
sin x + 2
f (x) = .
sin x + 1
Rješenje. Funkcija f (x) definirana je za one x ∈ R za koje je
sin x 6= −1,
odnosno
3π
x 6= + 2kπ, k ∈ Z.
2
Stoga je D(f ) = R \ { 3π
2 + 2kπ, k ∈ Z}.
Prema teoremu 1.1 je f f −1 (x) = x. Označimo li f −1 (x) = y, dobivamo jednadžbu

sin y + 2
x=
sin y + 1
46
0.5
0.4
0.3
0.2
0.1
−0.1
−0.2
−0.3
−0.4
−0.5
0 1 2 3 4 5 6
Slika 4.4: Sinusoida f (x) = − 21 sin 2x − π

3
Rješavanjem ove jednadžbe imamo
x sin y + x = sin y + 2
(x − 1) sin y = 2 − x
2−x
sin y =
x−1
2−x
y = arcsin ,
x−1
odnosno
2−x
f −1 (x) = arcsin .
x−1
Prema poglavlju 4.6.6 dobivena funkcija definirana je za x ∈ R koji ispunjavaju uvjete
2−x
x − 1 6= 0 i −1≤ ≤1
x−1
pa je

3
D f −1 (x) =

, +∞ .
2
4.6. Inverzna funkcija logaritamske funkcije

Odredite inverznu funkciju funkcije
p
f (x) = loga x + x2 + 1 .
Rješenje. Funkcija f je strogo monotona kao kompozicija strogo monotonih funkcija pa ima inverz
47
f −1 . Kako je f f −1 (x) = x, slijedi da je

q
−1 2
loga f (x) + [f −1 (x)] +1 =x
q
2
f −1 (x) + [f −1 (x)] + 1 = ax
q
2
[f −1 ] + 1 = ax − f −1 (x).
Označimo li f −1 (x) = y dobivamo iracionalnu jednadžbu

p
y 2 + 1 = ax − y.
Slijedi
y 2 + 1 = a2x − 2ax y + y 2
2ax y = a2x − 1
a2x − 1
y= .
2ax
Dakle, inverzna funkcija funkcije f (x) glasi
a2x − 1
f −1 (x) = .
2ax
4.7. Limes eksponencijalne funkcije

Izračunajte lijevu i desnu graničnu vrijednost funkcije
1
ax − 1
f (x) = 1 , a > 1,
a x +1
u točki x = 0.
Rješenje. Limes zdesna funkcije f (x) u točki x = 0 izračunamo pomoću supstitucije t = 1/x:
1
 
1 =t at 1 − 1

ax − 1 x at − 1 at
lim 1 =  x → 0+  = lim t = lim t 1 = 1.
x→0+ a x + 1 t→+∞ a + 1 t→+∞ a 1 +
t → +∞ at
Pri tome smo koristili

1
lim =0
t→+∞ at
za a > 1.
Limes slijeva zadane funkcije u točki x = 0 dobit ćemo na isti način:
1


1 =t 1
ax − 1 at − 1
x
at −1
lim 1 =  x → 0−  = lim t = lim 1 = −1.
x→0− a x + 1 t→−∞ a + 1 t→+∞ +1
t → −∞ at
48
4.8. Limes trigonometrijskih funkcija

Izračunajte √ p
2 − 1 + cos(x)
lim .
x→0 sin2 (x)
Rješenje. Ovdje ćemo koristiti činjenicu da je
sin(ax)
= a.lim
x→0 x
Naš cilj je transformirati funkciju pod limesom tako da možemo iskorititi gornji rezultat:
√ p √ p √ p
2 − 1 + cos(x) 2 − 1 + cos(x) 2 + 1 + cos(x)
lim = lim √ =
sin2 (x) sin2 (x)
p
x→0 x→0 2 + 1 + cos(x)
2 − (1 + cos(x)) 1 − cos(x)
lim 2
√ p = lim 2
√ p =
x→0 sin (x)( 2 + 1 + cos(x)) x→0 sin (x)( 2 + 1 + cos(x))
2
2)
sin( x
2 sin2 x

1 x 1
2
lim 2 √ p = 2 lim 2 √ p =
x→0 sin (x) 2+ 1 + cos(x) x→0 sin(x) 2 + 1 + cos(x)
x
2
2)
sin( x
limx→0 x 1 1 1 1
2 lim √ p =2 √ = √ .
limx→0 sin(x) x→0 2+ 1 + cos(x) 42 2 4 2
x
4.9. Limes oblika 1∞

Izračunajte
x+1
2x + 3
lim .
x→∞ 2x + 1
Rješenje. Budući je
2x + 3
= 1, lim
2x + 1 x→∞
to zadani limes ima neodredeni oblik 1∞ i rješavamo ga primjenom primjera 4.9 na sljedeći način:
x+1 x+1 x+1
2x + 3 2x + 1 + 2 1
lim = lim = lim 1 + 2x+1 =
x→∞ 2x + 1 x→∞ 2x + 1 x→∞
2
2
" x+ 21 # 2x+1 (x+1)
1 2x+2
= lim 1+ = elimx→∞ 2x+1 = e1 = e.
x→∞ x + 21
0
4.10. Limes oblika 0
Izračunajte √
1 − 2x − x2 − (1 + x)
lim .
x→0 x
49
Rješenje. Zadani limes je neodredenog oblika 00 jer nakon uvrštavanja x = 0 funkcija u brojniku i
funkcija u nazivniku poprimaju vrijednost 0. Racionalizacijom funkcije pod limesom dobivamo
√ √
1 − 2x − x2 − (1 + x) 1 − 2x − x2 + (1 + x) 1 − 2x − x2 − (1 + x)2
lim ·√ = lim √ =
x→0 x 1 − 2x − x2 + (1 + x) x→0 x 1 − 2x − x2 + 1 + x
−2x2 − 4x −2x − 4
= lim √ = lim √ =
x→0 x 1 − 2x − x2 + 1 + x x→0 1 − 2x − x2 + 1 + x
−4
= = −2.
2
4.11. Limes oblika ∞ − ∞

Izračunajte p p
lim x2 − 2x − 1 − x2 − 7x + 3 .
x→±∞
Rješenje. S obzirom da obje funkcije pod limesom teže prema +∞ kada x → ±∞ zadani limes je
oblika ∞ − ∞. Racionalizirajući funkciju pod limesom dobivamo
p p
lim x2 − 2x − 1 − x2 − 7x + 3 =
x→±∞
√x2 − 2x − 1 + √x2 − 7x + 3
" #
p p
= lim x2 − 2x − 1 − x2 − 7x + 3 · √ √ =
x→±∞ x2 − 2x − 1 + x2 − 7x + 3
5x − 4
= lim √ √ =
x→±∞ x2 − 2x − 1 − x2 − 7x + 3
5x − 4
= lim q q .
x→±∞ 2
|x| 1− x + x12 + 1 − 7
x + 3
x2
Budući da je
x x
lim = 1, lim = −1,
x→+∞ |x| x→−∞ |x|
iz dobivenog rezultata zaključujemo da je
(
p p 5/2, x → +∞
lim x2 − 2x − 1 − x2 − 7x + 3 =
x→±∞ −5/2, x → −∞.
4.12. Limes oblika ∞ · 0

Izračunajte r
1 1+x
lim ln .
x→0 x 1−x
Rješenje. Za x = 0 funkcija pod limesom ima vrijednost ∞ · 0 pa primjenom svojstava funkcije ln

možemo pisati
r 1
1 1+x 1 + x 2x
lim ln = lim ln .
x→0 x 1 − x x→0 1−x
50
Zbog teorema 4.7 (ii) i neprekidnosti funkcije ln x vrijedi (vidi primjer 4.9b)
1
1
2x " 1−x # 1−x
1+x 1 2x
1
lim ln = ln lim 1+ 1−x = ln elimx→0 1−x = ln e1 = 1.
x→0 1−x x→0
2x
∞
4.13. Limes oblika ∞
Izračunajte
x − sin x
lim .
x→∞ x + sin x
Rješenje. Izlučimo li x iz brojnika i nazivnika funkcije pod limesom dobivamo
x 1 − sinx x 1 − sinx x

x − sin x
lim = lim sin x
= lim .
x→∞ x + sin x x→∞ x 1 + x→∞ 1 + sin x
x x
Budući je
−1 ≤ sin x ≤ 1, ∀x ∈ R,
to za x > 0 vrijedi
−1 sin x 1
≤ ≤ ,
x x x
odnosno
−1 sin x 1
lim ≤ lim ≤ lim .
x→∞ x x→∞ x x→∞ x
Odatle slijedi
sin x
0 ≤ lim ≤ 0,
x→∞ x
odnosno
sin x
lim = 0.
x→∞ x
Sada za zadani limes vrijedi
sin x
1− x 1−0
lim sin x
= = 1.
x→∞ 1 +
x
1+0
4.14. Neprekidnost funkcije

Odredite konstante a i b tako da funkcija

−2 sin(x),
 x ≤ − π2
f (x) = a sin(x) + b, − π2 < x < π
2
x ≥ π2

cos(x),

bude neprekidna.
Rješenje. S obzirom da je funkcija f (x) zadana po dijelovima pomoću neprekidnih funkcija, za-
ključujemo da je f (x) neprekidna na skupu
n π πo
R\ − , .
2 2
51
Potrebno je odrediti vrijednosti a i b tako da f (x) bude neprekidna u točkama x 1 = − π2 i x2 = π

2,
odnosno da ispunjava uvjete iz definicije 4.6:
lim f (x) = lim

+
f (x) = f (xi ), i = 1, 2. (4.1)
x→x−
i xi
Za točku x1 = − π2 vrijedi
π π
limπ − (−2 sin(x)) = 2, limπ + (a sin(x) + b) = −a + b, f − = −2 sin − = 2.
x→− 2 x→− 2 2 2
Uvrštavajući dobivene rezultate u jednadžbu (4.1) dobivamo
−a + b = 2.
π
Za točku x2 = 2 vrijedi
π π
lim (a sin(x) + b) = a + b, lim cos(x) = 0, f cos = 0.
x→ 2 −π π
x→ 2 + 2 2
Jednadžba (4.1) povlači

a + b = 0.
Dakle, konstante a i b se mogu naći iz sustava
−a + b = 2,
a + b = 0,
odnosno a = −1 i b = 1.
4.15. Vrste prekida funkcije

Ispitajte vrste prekida funkcije √
7+x−3
f (x) =
x2 − 4
u točkama x1 = −2 i x2 = 2.
Rješenje. Da bismo ispitali vrstu prekida funkcije u točkama x1 i x2 potrebno je izračunati limes s
lijeve i desne strane u tim točkama.
Limes slijeva u točki x1 = −2 je
√ √ √
7+x−3 7+x−3 7+x+3
lim = lim − √
x→−2− x2 − 4 x→−2 x2 − 4 7+x+3
x−2 1
= lim √ = lim − √ = −∞.
x→−2− (x − 2)(x + 2)( 7 + x + 3) x→−2 (x + 2)( 7 + x + 3)
Limes zdesna u točki x1 = −2 dobivamo na isti način:

√
7+x−3 1
lim 2
= lim √ = +∞.
x→−2 + x −4 x→−2 (x + 2)( 7 + x + 3)
+
Iz definicije 4.7 zaključujemo da zadana funkcija ima prekid druge vrste u točki x 1 = −2.
52
Limes slijeva u točki x2 = 2 je

√
7+x−3 1 1
lim = lim− √ = .
x→2− x2 − 4 x→2 (x + 2)( 7 + x + 3) 24
Za limes zdesna u točki x − 2 = 2 očigledno vrijedi

√
7+x−3 1 1
lim = lim+ √ = .
x→2+ x2 − 4 x→2 (x + 2)( 7 + x + 3) 24
S obzirom da su lijevi i desni limesi u točki x2 = 2 jednaki, funkcija f (x) ima uklonjivi prekid u toj
točki.

1. Odredite domenu funkcije
√ 3 − 2x
f (x) = 3 − x + arcsin .
5
2. Odredite domenu funkcije p
f (x) = arccos log 31 x2 + 3 .
3. Nacrtajte graf funkcije π

f (x) = 2 cos 3x + .
4
4. Neka je
1
f (x) = x + 2, g(x) = x2 , h(x) = .
x
Dokažite da vrijedi
(f ◦ g) ◦ h = f ◦ (g ◦ h) .
5. Odredite inverznu funkciju funkcije

2x − 1
f (x) = ln .
3x + 2
6. Odredite inverznu funkciju funkcije

π
f (x) = 3 sin 2 x + .
3
7. Izračunajte p p
L = lim x2 + 1 − x2 − 1 .
x→∞
8. Izračunajte √
1+x−1
L = lim √ .
x→0 3 1 + x − 1
9. Izračunajte √
x
L = lim 1 + sin x.
x→0
10. Izračunajte
2x + 3
L = lim √ .
x→∞ x + 3 x2
53
11. Možemo li definirati funkciju

x3 − 1
f (x) =
x−1
u x = 1 pa da tako definirana bude neprekidna i u x = 1?
12. Definirajte funkciju
1
f (x) = x sin
x
u x = 0 pa da tako proširena funkcija bude neprekidna za svaki x.
13. Dokažite da je funkcija
3 1
f (x) = − x +
5 4
neprekidna na R.
14. Izračunajte
x2 − (a + 1)x + a
L = lim .
x→a x3 − a 3
15. Odredite vrijednost limesa
sinx x
x2 − 2x + 3

L = lim .
x→0 x2 − 3x + 2
16. Odredite jednostrane limese
1 1
lim 1 , lim 1 .
x→0+ 1+e x x→0− 1 + ex
17. Odredite jednostrane limese

1 | sin x| 1 | sin x|
lim arctg + , lim arctg + .
x→0+ x x x→0− x x
4.17. Rješenja
1. D(f ) = [−1, 3].
√ √
2. D(f ) = − 6, 6 .
3. Koristiti upute dane u poglavlju 4.6.5 (vidi sliku 4.5).
4. Primjenom definicije 1.9.
1+2ex
5. f −1 (x) = 2−3ex .
1
6. f −1 (x) = 2 arcsin x3 − π3 .
7. L = 0.
8. L = 23 .
9. L = e.
10. L = 2.
11. f (1) = 3.
12. f (0) = 1.
54
1.5
0.5
−0.5
−1
−1.5
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9
π

Slika 4.5: Kosinusoida f (x) = 2 cos 3x + 4
13. Korištenjem definicije 4.6.

a−1
14. L = 3a2 .
15. L = e.
16. 0, 1.
π
17. 2 + 1, − π2 − 1.
5.
DERIVACIJE I PRIMJENE
5.1. Derivacije elementarnih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55

5.2. Tangenta na eksplicitno zadanu funkciju . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56
5.3. Tangenta na parametarski zadanu funkciju . . . . . . . . . . . . . . . . . 57
5.4. Derivacija implicitno zadane funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
5.5. Logaritamsko deriviranje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
5.6. Asimptote funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
5.7. Ekstremi funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
5.8. Lokalni ekstremi i šiljci funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60
5.9. Ekstremi funkcije zadane parametarski . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61
5.10. Geometrijski ekstrem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62
5.11. Intervali monotonosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62
5.12. Intervali zakrivljenosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63
5.13. Tok funkcije I . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64
5.14. Tok funkcije II . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65
5.15. Tok funkcije III . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
5.16. Tok funkcije IV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68
5.17. Zadaci za vježbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
5.18. Rješenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
5.1. Derivacije elementarnih funkcija

Derivirajte sljedeće funkcije:
√
3
p √
(a) f (x) = x2 + x x,
(b) f (x) = sin x arctg x,

cos x
(c) f (x) = 1+tg x ,
sh x
(d) f (x) = x3 + ex cos x − (x3 + 2) log x,
(e) f (x) = ln ln(x4 + x),

1
(f) f (x) = log√e cos2 x .
56
Rješenje. (a) Zadanu funkciju možemo pojednostavniti na sljedeći način:

2 3
f (x) = x 3 + x 4 .
Koristeći pravila deriviranja dana u poglavlju 5.1.3 dobivamo

2 2 −1 3 3 −1 2 −1 3 −1 2 3
f 0 (x) = x3 + x4 = x 3 + x 4 = √ + √ .
3 4 3 4 33x 43x
(b) Prema poglavljima 5.1.3 i 5.1.5 slijedi

1
f 0 (x) = (sin x)0 arctg x + sin x (arctg x)0 = cos x arctg x + sin x .
1 + x2
(c) Po pravilima za deriviranje kvocijenta i deriviranje trigonometrijskih funkcija imamo

0 0 1
(cos x) (1 + tg x) − cos x (1 + tg x) − sin x (1 + tg x) − cos x cos2 x
f 0 (x) = 2 = 2 =
(1 + tg x) (1 + tg x)
sin2 x 1 − sin x cos x−sin2 x−1
− sin x − cos x − cos x cos x
= (sin x+cos x) 2 = 1+2 sin x cos x
=
cos2 x cos2 x
cos x − sin x cos x − sin2 x − 1

= .
1 + 2 sin x cos x
(d) Primjenom pravila deriviranja iz poglavlja 5.1.5 imamo

0
sh x 0
f 0 (x) = + (ex cos x)0 − x3 + 2 log x =

x 3
ch x · x3 − sh x · 3x2 1
= 6
+ ex cos x − ex sin x − 3x2 log x − x3 + 2 log e.
x x
(e) Prema teoremu 5.4 i pravilima deriviranja vrijedi
1 1 4x3 + 1
f 0 (x) = 4x3 + 1 =

.
ln (x4 + x) x4 +x x (x + 1) ln (x4 + x)
3
(f) Korištenjem pravila za deriviranje složene funkcije (vidi teorem 5.4) dobivamo
0 i0
1 h
0
f (x) = log 1 = 2 loge (cos x)−2 = [−4 ln (cos x)]0 =
e2 cos2 x
1 sin x
= −4 (− sin x) = 4 = 4 tg x.
cos x cos x
5.2. Tangenta na eksplicitno zadanu funkciju

Odredite jednadžbu tangente na krivulju
r
e2x
f (x) = arctg e2x + ln
2e2x−1
u točki x = 0.
57
Rješenje. Da bi lakše odredili derivaciju funkcije f (x) u x = 0 najprije ćemo pojednostavniti izraz
za f (x):
21
e2x

2x 1 2x
= arctg e2x + ln e − ln 2e2x − 1

f (x) = arctg e + ln 2x
2e − 1 2
1 1 1
= arctg e2x + 2x ln e − ln 2e2x − 1 = arctg e2x + x − ln 2e2x − 1 .

2 2 2
Derivacije funkcije f (x) je dana s
1 1 1 2e2x 1
f 0 (x) = 2x 2
2e 2x
+ 1 − 2x
4e 2x
= 4x
− 2x .
(e ) + 1 2 2e − 1 e + 1 2e − 1
Ako je k koeficijent smjera tangente na funkciju f (x) u točki x = 0, tada k iznosi
2e0 1
k = f 0 (0) = − = 0.
e0 + 1 2e0 − 1
Još je potrebno odrediti vrijednost funkcije u točki x = 0 jer tangenta prolazi kroz točku T = (0, f (0)),
1 π
f (0) = arctg 1 − ln 1 = .
2 4
Dakle, jednadžba tangente glasi
π π
y− = 0(x − 0), odnosno y = .
4 4
5.3. Tangenta na parametarski zadanu funkciju

Nadite jednadžbu tangente na parametarski zadanu funkciju
x(t) = ln(cos t + 1)
y(t) = tg t + ctg t
π
za t = 4.
Rješenje. Odredimo najprije točku T = (x0 , y0 ) kroz koju prolazi tražena tangenta:
√ !
π 2
x0 = ln cos + 1 = ln +1 ,
4 2
π π
y0 = tg + ctg = 2.
4 4
Koristeći formulu (P 5.10) odredimo derivaciju zadane funkcije:
1 1
1 − 2 cos2 t (cos t + 1)

0 ẋ cos2 t + sin2 t
y = = =− .
ẏ − sin t
cos t+1 sin3 t cos2 t
U točki T vrijednost derivacije iznosi
√ 2 √
1 − 2 22 1+ 2
2
0 π

y =− √ 3 √ 2 = 0.
4 2 2
2 2
Kako je koeficijent smjera tangente k = 0, jednadžba tražene tangente je y = 2.

58
5.4. Derivacija implicitno zadane funkcije

Odredite derivaciju implicitno zadane funkcije
xy + sin y = ex+y .
Rješenje. Kako gore navedeni izraz implicitno definira y kao funkciju nezavisne varijable x, za
derivaciju y 0 dobivamo
y + xy 0 + cos y y 0 = ex+y (1 + y 0 ).
Iz ove jednadžbe slijedi da je
y 0 x + cos y − ex+y = ex+y − y,

odnosno
ex+y − y
y0 = .
x + cos y − ex+y
5.5. Logaritamsko deriviranje

Izračunajte derivaciju funkcije
(cos x)sin x
f (x) = . (5.1)
x2 + 3
Rješenje. Prema poglavlju 5.1.6 derivacija zadane funkcije računa se tako da se prethodno logarit-
mira izraz (5.1):
ln(f (x)) = sin x ln (cos x) − ln x2 + 3 .

Deriviranjem gornje jednakosti dobivamo

1 0 1 1
f (x) = cos x ln (cos x) + sin x (− sin x) − 2 2x.
f (x) cos x x +3
Iz ovoga slijedi da je derivacija funkcije f (x) dana izrazom
(cos x)sin x sin2 x

0 2x
f (x) = cos x ln (cos x) − − 2 .
x2 + 3 cos x x +3
5.6. Asimptote funkcije

Odredite asimptote funkcije
1
f (x) = xe x2 −1 .
Rješenje. Primijetimo da je funkcije definirana na skupu R \ {1, 1} jer eksponent x21−1 nije definiran
u točkama x = ±1. Asimptote odredujemo prema formulama iz poglavlja 4.5 te dobivamo sljedeće:
1. vertikalne asimptote:
1 1
lim xe x2 −1 = +∞, lim xe x2 −1 = 0,
x→1+ x→1−
1 1
lim + xe x2 −1 = 0, lim − xe x2 −1 = −∞.
x→−1 x→−1
Dakle, x = −1 je lijeva vertikalna asimptota a x = 1 je desna vertikalna asimptota.

59
2. horizontalne asimptote:
1 1
lim xe x2 −1 = +∞, lim xe x2 −1 = −∞
x→+∞ x→−∞
pa funkcija nema horizontalnih asimptota.

3. kose asimptote: koeficijent smjera k kose asimptote dan je s
1
xe x2 −1
k = lim = 1.
x→±∞ x
Odsječak l dan je s
1
h 1
i e x2 −1 − 1
l = lim xe x2 −1 − x = lim 1
x→±∞ x→±∞
x
1
−2x
(x2 −1)2 e x2 −1
2x3 1
= lim = lim e x2 −1 = 0,
x→±∞ − x12 x→±∞ (x2 − 1) 2
gdje smo u računanju limesa koristili L’Hospitalovo pravilo. Slijedi da je kosa asimptota funkcije
f (x) pravac y = x.
5.7. Ekstremi funkcije

Odredite lokalne ekstreme funkcije
ln x − ln2 x
f (x) = e .
x
Rješenje. Prema teoremu 5.12 provjerimo najprije nužan uvjet postojanja ekstrema funkcije:
1
· x − ln x · 1 − ln2 x ln x 1 2
f 0 (x) = x
·e + · (−2 ln x) · · e− ln x =
x2 x x
1 − ln x − ln2 x ln2 x − ln2 x
= · e − 2 ·e =
x2 x2
1 2
= 2 e− ln x · 1 − ln x − 2 ln2 x .

x
Mora biti f 0 (x) = 0. Uvrštavanjem izračunate derivacije dobivamo
−2 ln2 x − ln x + 1 = 0
odnosno, (
−1
(ln x)1,2 = 1
2
Za
1
ln x1 = −1 ⇒ x1 = ,
e
a za
1 √
ln x2 = ⇒ x2 = e.
2
1 √
Dakle, stacionarne točke funkcije f (x) su x1 = e i x2 = e.
Dovoljne uvjete za postojanje ekstrema najlakše ćemo provjeriti pomoću prve derivacije korištenjem
teorema 5.14. Promatrajući izraz −2 ln2 x − ln x + 1 kao polinom drugog stupnja u varijabli ln x,
60
vidimo da je taj izraz negativan za ln x ∈ h−∞, −1i i ln x ∈ h1/2, ∞i a pozitivan√ za ln x ∈ h−1, 1/2i.
Iz formule√za derivaciju zaključujemo da je f 0 (x) < 0 za x ∈ h−∞, 1/ei i x ∈ h e, ∞i a f 0 (x) > 0 za
x ∈ h1/e, ei.
Budući je
√

1 1
f = −1 i f e = √ ,
e 4
2 e3
zadana funkcija ima lokalni minimum u točki

1
T1 , −1
e
a lokalni maksimum u točki
√

1
T2 e, √
4 3
.
2 e
5.8. Lokalni ekstremi i šiljci funkcije

Odredite lokalne ekstreme funkcije
2 2
f (x) = x 3 (1 − x) 3 .
Rješenje. Provjerimo nužan uvjet postojanja ekstrema funkcije korištenjem teorema 5.12:
2 1 2 2 2 −1 2 1h 2
−1
i
f 0 (x) = x− 3 (1 − x) 3 − x 3 · (1 − x) 3 = x− 3 (1 − x) 3 − x (1 − x) 3 =
3 3 3
2 −1 − 1 2 1 − 2x
= x 3 (1 − x) 3 (1 − x − x) = =
3 3 x 3 (1 − x) 13
1
2 1 − 2x
= .
3 (x − x2 ) 31
Iz f 0 (x) = 0 slijedi 1 − 2x = 0 pa je stacionarna točka zadane funkcije x1 = 21 . Primjetimo da zadana

funkcija nije derivabilna u točkama x2 = 0 i x3 = 1 pa su to kritične točke zadane funkcije.
Dovoljne uvjete ekstrema provjerit ćemo pomoću prve derivacije, odnosno provjerit ćemo da li u
kritičnoj točki prva derivacija mijenja predznak.
Za točku x1 imamo dva slučaja:
1. Za x < 12 su
brojnik 0
i nazivnik veći od nule. Stoga je f (x) > 0 pa je funkcija f strogo rastuća
1
na intervalu 0, 2 .
2. Za x > 21 je brojnik manji od
nule, a nazivnik veći od nule pa je f 0 (x) < 0. Stoga je funkcija f
strogo padajuća na intervalu 21 , 1 .
Prema teoremu 5.13 zaključujemo da funkcija f ima lokalni maksimum

r
1 3 1 1
f = , za x= .
2 16 2
Za točke x2 = 0 i x3 = 1 te da vrijedi sljedeće:
(a) Za x2 = 0 je
2 1 − 2x
lim = −∞
x→0− 3 x 3 (1 − x) 13
1
61
pa je za x < 0 funkcija f padajuća, dok je

2 1 − 2x
lim = +∞
x→0+ 3 x 31 (1 − x) 13
pa je za x > 0 funkcija f rastuća.

(b) Za x3 = 1 je
2 1 − 2x
lim− = −∞
x→1 3 x 3 (1 − x) 13
1
pa je za x < 1 funkcija f padajuća, dok je

2 1 − 2x
lim+ = +∞
x→1 3 x 3 (1 − x) 13
1
pa je za x > 1 funkcija f rastuća.
Zaključujemo da zadana funkcija ima lokalne minimume – šiljke u točkama T2 (0, 0) i T3 (1, 0).
5.9. Ekstremi funkcije zadane parametarski

Nadite lokalne ekstreme funkcije zadane parametarski s
x(t) = t + sin t
y(t) = 1 − cos t
Rješenje. Provjerimo nužne uvjete postojanja ekstrema koristeći teorem 5.12 i definiciju 5.5 te
pravilo za deriviranje parametarski zadane funkcije (vidi poglavlje 5.4):
sin t
f 0 (x) = .
1 + cos t
Iz f 0 (x) = 0 slijedi
sin t = 0,
odnosno,
t = kπ, k ∈ Z. (5.2)
Ispitajmo dovoljne uvjete postojanja ekstrema (vidi teorem 5.14) za dobivene stacionarne točke (5.2):
1
f 00 (x) = 2
(1 + cos t)
uz
1 + cos t 6= 0 ⇒ t 6= (2k + 1) π. (5.3)
Iz (5.2) i (5.3) slijedi da mora biti
t = 2kπ, k ∈ Z.
Tada je
1
f 00 (2kπ) =
> 0 i f (2kπ) = 0, k ∈ Z.
4
Zadana funkcija ima lokalne minimume u točkama
(2kπ, 0) , gdje je k ∈ Z.
62
5.10. Geometrijski ekstrem

Odredite maksimalan volumen kružnog stošca izvodnice s.
Rješenje. Volumen stošca polumjera R i visine h računamo po formuli
1 2
V = R hπ.
3
√
Izrazimo li visinu stošca preko njegovog polumjera R i izvodnice s formulom h = s2 − R2 , onda
volumen možemo promatrati kao funkciju varijable R na sljedeći način:
1 p
V = V (R) = R2 s2 − R2 π.
3
Trebamo pronaći onu vrijednost polumjera R za koju funkcija V (R) poprima svoj maksimum.
Ispitujući nužne uvjete postojanja ekstrema funkcije V (R) prema teoremu 5.12 izračunavamo:
1 p 1 1
V 0 (R) = π · 2R s2 − R2 + πR2 √ · (−2R) =
3 3 2 s2 − R 2
2 p 1 R3
= πR s2 − R2 − √ π.
3 3 s2 − R 2
Mora biti
2 1
πR s2 − R2 − πR3 = 0,
3 3
odakle je
π
R 2s2 − 2R2 − R2 = 0,

3
odnosno, (1) R = 0 ili (2) 2s2 − 3R2 = 0.
Slučaj (1) nije moguć, a iz jednakosti (2) dobivamo
r
2
R= s.
3
Dobili smo stacionarnu točku funkcije V (R) za koju, provjeravanjem dovoljnih uvjeta postojanja
ekstrema po teoremu 5.14 dobivamo r !
00 2
V s < 0.
3
Volumen stošca će imati maksimalnu vrijednost za
r
2
R= s.
3
5.11. Intervali monotonosti

Odredite intervale monotonosti funkcije
x √
f (x) = − 3 x.
3
Rješenje. Zadana funkcija je definirana za svaki x ∈ R. Da bismo korištenjem teorema 5.11 ispitali
intervale rasta odnosno pada funkcije odredimo najprije njenu prvu derivaciju:
√
3
0 1 1 1 x2 − 1
f (x) = − √ = · √ .
3 3 3 x2 3 3
x2
63
Kako je f 0 (x) = 0 za x1 = −1 i x2 = 1, a f 0 (x) = −∞ za x3 = 0, to su kritične točke sljedeće:

x1 = −1, x2 = 1, x3 = 0.
Provjeravanjem predznaka prve derivacije zadane funkcije dobivamo da je
f 0 (x) < 0, za x ∈ h−1, 0i ∪ h0, 1i
i
f 0 (x) > 0, za x ∈ h−∞, −1i ∪ h1, +∞i .
Funkcija f je rastuća za x ∈ h−∞, −1i ∪ h1, +∞i, a padajuća za x ∈ h−1, 0i ∪ h0, 1i.
5.12. Intervali zakrivljenosti

Odredite intervale konveksnosti, konkavnosti i točke infleksije funkcije
2
f (x) = e−x .
Rješenje. Intervale konveksnosti i konkavnosti odredit ćemo pomoću teorema 5.15. Iz

2
f 0 (x) = −2xe−x
dobivamo 2
f 00 (x) = 2 2x2 − 1 e−x .

Iz
f 00 (x) = 0
slijedi
2
2 2x2 − 1 e−x = 0.

2
Kako je 2e−x 6= 0 za svaki x ∈ R, mora biti 2x2 − 1 = 0, odakle dobivamo
√ √
2 2
x1 = − i x2 = .
2 2
Vrijedi:
(a) √ √
00 2 2
f (x) < 0 za − <x<
2 2
D √ √ E
2 2
pa je funkcija f strogo konkavna na intervalu − 2 , 2 .
(b) √ √
00 2 2
f (x) > 0 za − >x>
2 2
D √ E D√ E
pa je funkcija f strogo konveksna na intervalima −∞, − 22 i 22 , +∞ .
Budući da je
√ ! √ √ ! √
2 e 2 e
f − = i f = ,
2 e 2 e
to prema teoremu 5.16 zaključujemo da su točke infleksije zadane funkcije
√ √ ! √ √ !
2 e 2 e
T1 − , i T2 , .
2 e 2 e
64
5.13. Tok funkcije I

Ispitajte tok funkcije
f (x) = 2 sin(2x) + sin(4x).
Rješenje. Primijetimo da je funkcija f (x) periodična s periodom π jer vrijedi f (x + π) = f (x). Stoga
je dovoljno ispitati tok funkcije f (x) u intervalu [0, π). Najprije odredimo stacionarne točke funkcije.
Pošto je
f 0 (x) = 4 (cos(2x) + cos(4x)) ,
uvjet f 0 (x) = 0 daje
cos(2x) + cos(4x) = 0.
Ova jednadžba se može riješiti koristeći identitet
cos(2α) = 2 cos2 (α) − 1,
iz čega dobivamo
cos(2x) + 2 cos2 (2x) − 1 = 0.
Uvodenjem supstitucije t = cos(2x) dobivamo kvadratnu jednadžbu
2t2 + t − 1 = 0
koja ima rješenja t1 = −1 i t2 = 21 . Odgovarajuća rješenja za x u intervalu [0, π) dana su s

π
cos(2x) = −1, odnosno x1 = ,
2
1
cos(2x) = ,
2
odnosno
π 5π
x2 = , x3 = .
6 6
Funkcija f (x) ima tri stacionarne točke. Takoder primijetimo da funkcija nema točaka u kojima f 0 (x)
nije definirana. Točke x1 , x2 , x3 dijele interval [0, π) na četiri dijela
h π hπ π h π 5π h 5π
0, , , , , , ,π .
6 6 2 2 6 6
Na svakom od ovih dijelova ispitati ćemo predznak prve derivacije. To je dovoljno napraviti u
proizvoljnoj točki odabranog intervala jer se predznak f 0 (x) ne mijenja unutar intervala. Imamo
interval predznak f 0 (x)

√
3
π π 1
f0

0, = 4 + > 0,
π 6π 12
π
2 2
π6 , 5π
2 f0 3 = −4 < 0,
2π
2 , 6 f0 3 = −4< 0, √
5π 11π
6 ,π f0 12 = 4 21 + 23 > 0.
Slijedi da f (x) raste na intervalima 0, π6 i 5π

π 5π
6 , π , a pada na intervalu 6 , 6 .
Lokalne ekstreme odrediti ćemo po predznaku druge derivacije u stacionarnim točkama. Za to nam
je potrebno
f 00 (x) = −8 (sin(2x) + 2 sin(4x)) .
65
Tada je
π √ π
f 00 = −12 3 < 0,
pa u točki x = funkcija ima lokalni maksimum,
6 6
00 π π

f = 0, pa je x = točka infleksije,
2 2
00 5π √ 5π
f = 12 3 > 0, pa u točki x = funkcija ima lokalni minimum.
6 6
Graf funkcije f (x) prikazan je na Slici 5.1.
2.5
1.5
0.5
f(x)
−0.5
−1
−1.5
−2
−2.5
0 0.5 1 1.5 2 2.5 3
x
Slika 5.1: Funkcija f (x) = 2 sin(2x) + sin(4x)
5.14. Tok funkcije II

Ispitajte tok i nacrtajte graf funkcije
2
f (x) = x2 + .
x
Rješenje. Tok funkcije ćemo ispitati prema postupku opisanom u poglavlju 5.9:
1. Područje definicije zadane funkcije ne smije uključivati nulu pa vrijedi
D = R \ {0}.
2. Vrijedi
2 2 2
f (−x) = (−x) + = x2 − .
−x x
Budući da je f (−x) 6= f (x) i f (−x) 6= −f (x), to promatrana funkcija nije ni parna ni neparna.
3. Funkcija nije periodična jer je elementarna, a ne sadrži neku od trigonometrijskih funkcija.

66
4. Da bismo odredili nul-točke funkcije riješimo jednadžbu f (x) = 0. Imamo
2 x3 + 2 √ √
x2 + x3 + 2 = 0 3 3
=0 ⇔ =0 ⇔ ⇔ x= −2 = − 2
x x
√
pa je x = − 3 2 nul-točka zadane funkcije.
5. Da bismo odredili vertikalne asimptote provjerimo sljedeće:
lim f (x) = −∞, lim f (x) = +∞.

x→0− x→0+
Dakle, x = 0 je vertikalna asimptota funkcije f . Za horizontalne asimptote provjeravamo
lim f (x) = +∞, lim f (x) = +∞.

x→−∞ x→+∞
Dakle, funkcija f nema horizontalnih asimptota. Ispitujući limese

f (x) x3 + 2
lim = lim = ±∞,
x→±∞ x x→±∞ x2
zaključujemo da funkcija f ne posjeduje ni kose asimptote.
6. Pri odredivanju ekstrema zadane funkcije krenimo od njene prve derivacije,
2
f 0 (x) = 2x − .
x2
Kako je Df 0 = R \ {0} to je x1 = 0 kritična točka funkcije f . Vidimo da je stacionarna točka
funkcije (druga kritična točka) x2 = 1. Dovoljne uvjete ekstrema provjerimo pomoću prve
derivacije. Vrijedi:
(a) Za x ∈ h−∞, 0i vrijedi f 0 (x) < 0 pa je funkcija f strogo padajuća na intervalu h−∞, 0i.
(b) Za x ∈ h0, 1i je takoder f 0 (x) < 0 i funkcija f je strogo padajuća na tom intervalu.
(c) Za x ∈ h1, +∞i vrijedi f 0 (x) > 0 pa je funkcija f strogo rastuća na intervalu h1, +∞i.
Zaključujemo da zadana funkcija ima lokalni minimum u točki (1, 3).
7. Intervale monotonosti smo ispitali u prethodnom koraku.
8. Izračunajmo drugu derivaciju:
4
f 00 (x) = 2 + .
x3
√ √ √
Iz f 00 (x) = 0 slijedi x = − 3 2. Budući je f 000 (x) = − x124 , odnosno f 000 − 3 2 6= 0 to je x = − 3 2
točka infleksije funkcije f .
Promatrajući predznak
druge
√ derivacije zaključujemo

prema
√ teoremu 5.15 da je funkcija f
konkavna na intervalu − 3 2, 0 i konveksna na −∞, − 3 2 ∪ h0, +∞i.
Funkcija je prikazana na Slici 5.2.
5.15. Tok funkcije III

Ispitajte tok i nacrtajte graf funkcije
f (x) = 1 − x2 e−x .

Rješenje. Prema poglavlju 5.9 ispitujemo sljedeće:

67
40
30
20
10
−10
−20
−30
−40
−6 −4 −2 0 2 4 6
2
Slika 5.2: Funkcija f (x) = x2 + x
1. Područje definicije zadane funkcije je D(f ) = R.

2. Očigledno je da funkcija f nije ni parna ni neparna.
3. Funkcija f nije periodična jer je elementarna, a ne sadrži neku od trigonometrijskih funkcija.
4. Rješavanjem jednadžbe f (x) = 0 dobivamo da graf funkcije f siječe koordinatne osi u točkama
T1 (−1, 0), T2 (1, 0) i T3 (0, 1).
5. Funkcija f nema vertikalnih asimptota. Da bismo odredili horizontalne asimptote provjerimo
lim f (x) = lim 1 − x2 e−x = −∞

x→−∞ x→−∞
i
1 − x2 h∞i −2x h ∞ i −2
lim f (x) = lim = = lim = = lim = 0.
x→+∞ x→+∞ ex ∞ x→+∞ ex ∞ x→+∞ ex
Dakle, funkcija f ima horizontalnu asimptotu y = 0.

Funkcija f nema kosih asimptota.
6. Odredimo prvu derivaciju zadane funkcije:
f 0 (x) = −2xe−x − 1 − x2 e−x ,

to jest,
f 0 (x) = e−x x2 − 2x − 1

pa iz f 0 (x) = 0 slijedi x2 − 2x − 1 = 0. Odatle za stacionarne točke funkcije f dobivamo

√ √
x1 = 1 − 2 ≈ −0.41, x2 = 1 + 2 ≈ 2.41.
Za drugu derivaciju vrijedi
f 00 (x) = −e−x x2 − 2x − 1 + e−x (2x − 2) = e−x 4x − x2 − 1 .

√
Budući da je f 00 1 − 2 < 0, graf funkcije f ima u točki A ≈ (−0.41, 1.23) lokalni maksimum,
√
a kako je f 00 1 − 2 > 0, graf funkcije f ima u točki B ≈ (2.41, −0.43) lokalni minimum.
68

√
7. Ispitujući predznak prve derivacije zaključujemo da je funkcija f rastuća za x ∈ −∞, 1 − 2 ∪

√
√ √
1 + 2, +∞ , a padajuća za x ∈ 1 − 2, 1 + 2 .
8. Promatrajući

√ predznak druge derivacije

zaključujemo f strogo konveksna za x ∈
√
da je√funkcija
2 − 3 , a strogo konkavna za x ∈ −∞, 2 − 3 ∪ 2 + 3, +∞ .
9. Rješavanjem jednadžbe f 00 (x) = 0, odnosno x2 − 4x + 1 = 0 dobivamo točke
√ √
x3 = 2 − 3, x4 = 2 + 3.
√ √
Kako je f 000 2 ± 3 6= 0, to funkcija f u točkama x3,4 = 2 ± 3 ima točke infleksije. Kako je
√ √
f 2 − 3 ≈ f (0.27) ≈ 0.7 i f 2 + 3 ≈ f (3.73) ≈ −0.31,
točke infleksije funkcije f su oblika
M1 ≈ (0.27, 0.7), M2 ≈ (3.73, −0.31)
Funkcija je prikazana na Slici 5.3.
−2
−4
−6
−8
−10
−12
−14
−16
−2 −1.5 −1 −0.5 0 0.5 1 1.5 2 2.5 3
Slika 5.3: Funkcija f (x) = 1 − x2 e−x

5.16. Tok funkcije IV

Odredite tok i nacrtajte graf funkcije
ln 2x
f (x) = √ .
x
Rješenje. Koristeći upute dane u poglavlju 5.9, za zadanu funkciju odredujemo:
1. Domena funkcije f je D(f ) = {x ∈ R : x > 0}.

2. Funkcija f nije periodična.
69
1
3. Iz jednadžbe f (x) = 0 dobivamo da je x = 2 nul-točka funkcije f .
4. Odredimo vertikalne asimptote zadane funkcije:

ln 2x −∞
lim f (x) = lim √ = = −∞
x→0+ x→0+ x +0
pa je x = 0 desna vertikalna asimptota funkcije f . Provjerimo postojanje horizontalnih asimp-

tota:
1
2

ln 2x +∞ 2
lim f (x) = lim √ = = L‘H = lim 2x1 = lim √ = +0.
x→+∞ x→+∞ x +∞ x→+∞ √
2 x
x→+∞ x
Dakle, y = 0 je desna horizontalna asimptota zadane funkcije. Odredujući kose asimptote

funkcije ispitujemo:
1
f (x) ln 2x 2 2
lim = lim √ = L‘H = lim 32x√ = lim √ = 0.
x→+∞ x x x x
2 x
x→+∞ x→+∞ x→+∞
Zaključujemo da funkcija f nema kosih asimptota.

5. Da bismo pronašli ekstreme funkcije f odredimo najprije njenu prvu derivaciju:
1 √ 1
x x − 2√ x
ln 2x 2 − ln 2x
0
f (x) = = √ .
x 2x x
Iz jednadžbe f 0 (x) = 0 slijedi:
2 − ln 2x = 0
2x = e2
1
x = e2
2
Dakle, x = 21 e2 je stacionarna točka funkcije f . Za drugu derivaciju funkcije f dobivamo
√ √
00 − x1 2x x − (2 − ln 2x) 3 x 8 − 3 ln 2x
f (x) = =− 5 .
4x3 4x 2
Budući je
00 1 2 1 1
f e =− 52 < 0,
2 2 1 2
2e
to zaključujemo da je točka
√ !
1 2 2 2
T1 e ,
2 e
lokalni maksimum zadane funkcije.
6. Funkcija f je strogo rastuća na intervalu 0, 21 e2 , a strogo padajuća na intervalu 12 e2 , +∞

7. Iz jednadžbe f 00 (x) = 0 slijedi:
8 − 3 ln 2x = 0
8
2x = e 3
1 8
x = e3 .
2
70

1 83 1 83
Lako se provjeri da je f 000 2e 6= 0 pa zaključujemo da je x =
točka infleksije funkcije
2e
D 8
E
f . Promatrajući predznak druge derivacije primjećujemo da je f 00 (x) < 0 za x ∈ 0, 21 e 3 , a
D 8 E
f 00 (x) > 0 za x ∈ 12 e 3 , +∞ .
D 8
E D 8 E
Dakle, funkcija f je konkavna na intervalu 0, 12 e 3 i konveksna na intervalu 21 e 3 , +∞ .
Funkcija je prikazana na Slici 5.4
−2
−4
−6
−8
−10
−12
−14
0 0.5 1 1.5 2 2.5
ln
√2x
Slika 5.4: Funkcija f (x) = x

1. Nadite derivacije funkcija:
1
(a) f (x) = n+1 x
n+1
− n1 ,
√
p
(b) f (x) = x + x,
q
(c) f (x) = 21 ln 1+x
1−x ,
(d) f (x) = ln cos x−1

x ,
√
1−x2
(e) f (x) = 4− log2 ,
1 x 1 cos x
(f) f (x) = 2 ln tg 2 − 2 sin2 x ,
√
1+√sin x
√
(g) f (x) = ln 1− sin x
+ 2 arctg sin x.
2. Odredite derivaciju implicitno zadanih funkcija:

(a) x3 + y 3 = 3axy,
2
+y 2
(b) ex = arctg xy .
3. Odredite jednadžbu tangente funkcije f (x) = ln x koja prolazi ishodištem.
71
4. Odredite jednadžbu tangente i jednadžbu normale funkcije f (x) = xx u točki za koju je x0 = 1.
5. Odredite jednadžbu tangente na krivulju x arctg y − y = 0 u točki za koju je y 0 = 1.

π
6. Odredite jednadžbu tangente na cikloidu x = t − sin t, y = 1 − cos t u t = 2.
2x2 +9x+7
7. Odredite asimptote funkcije f (x) = 3(x+4) .
2
2t et
8. Odredite sve asimptote krivulje x = t2 −1 et , y = t+1 .
9. Odredite sve asimptote krivulje y = ln (1 + x).

ex
10. Odredite intervale monotonosti funkcije f (x) = x .
11. Odredite intervale konveksnosti, konkavnosti i točke infleksije funkcije f (x) = x 3 + 3x + 2.

1
12. Odredite lokalne ekstreme funkcije f (x) = sin x + 2 sin 2x.
13. Odredite lokalne ekstreme funkcije f (x) = x2 e−x .
14. Odredite volumen najvećeg valjka upisanog u kuglu zadanog radijusa R.
15. Ispitajte tok i nacrtajte graf funkcije f (x) = x2 + x2 .

x3
16. Ispitajte tok i nacrtajte graf funkcije y 2 = x−2 .
5.18. Rješenja
1. (a) f 0 (x) = xn ,
√
(b) f 0 (x) = √2 x+1
√ ,
4 x2 +x x
0 1
(c) f (x) = 2(1−x2 ) ,
(d) f 0 (x) = − x12 tg x−1

x ,
2x
(e) f 0 (x) = (x2 −1)2 ,
1
(f) f 0 (x) = sin3 x
,
1
(g) f 0 (x) = √
cos x sin x
.
ay−x2
2. (a) f 0 (x) = y 2 −ax
2 2
y+2x(x2 +y 2 )ex +y
(b) f 0 (x) = x−2y(x2 +y 2 )ex2 +y2
.
3. y = 1e x.
4. Tangenta je y = x, a normala je y = −x + 2.
π2
x − π4 .

5. y − 1 = 4(π−2)
π−2
6. y − 1 = x − 2 .
7. Vertikalna asimptota je x = −4, a kosa asimptota je y = 31 (2x + 1).

e
8. Jednadžba horizontalne asimptote glasi y = 2, kosa asimptota je y = e2 x − 25 e, a vertikalna
asimptota je dana s x = 0.
72
9. Zadana krivulja nema horizontalnih asimptota ni kosih asimptota dok jednadžba vertikalne
asimptote glasi x = −1.
10. Funkcija f (x) je rastuća za x ∈ [1, ∞i, a padajuća za x ∈ h−∞, 0i ∪ h0, 1].
11. Funkcija f (x) je strogo konkavna za x < 0, strogo konveksna za x > 0, a u x = 0 ima infleksiju.
π 5π
12. Funkcija f (x) ima lokalni maksimum za x = 3 + 2kπ,k ∈ Z, i lokalni minimum za x = 3 + 2kπ,
k ∈ Z.
13. U točki (0, 0) zadana funkcija ima lokalni minimum, a u točki (2, 4e−2 ) lokalni maksimum.
3
4πR
14. V = √ .
3 3
15. Funkcija je prikazana na Slici 5.5.
20
15
10
−5
−6 −4 −2 0 2 4 6
2
Slika 5.5: Funkcija f (x) = x2 + x
6.
NIZOVI I REDOVI
6.1. Limes niza po definiciji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73

6.2. Gomilišta niza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74
6.3. Konvergencija niza realnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75
6.4. Limesi nekih nizova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75
6.5. Konvergencija ukliještenog niza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76
6.6. Primjena važnijih limesa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77
6.7. Konvergencija reda realnih brojeva I . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77
6.8. Konvergencija reda realnih brojeva II . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77
6.9. Konvergencija reda realnih brojeva III . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78
6.10. Prvi poredbeni kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
6.11. Drugi poredbeni kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
6.12. D’Alembertov kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80
6.13. Cauchyjev kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80
6.14. Raabeov kriterij konvergencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81
6.15. Leibnitzov kriterij konvergencije za alternirane redove . . . . . . . . . . 81
6.16. Konvergencija reda funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
6.17. Razvoj funkcije u Taylorov red . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
6.18. Taylorov red trigonometrijske funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83
6.19. Razvoj funkcije u MacLaurinov red . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
6.20. Razvoj funkcije u MacLaurinov red pomoću geometrijskog reda . . . . 85
6.21. Konvergencija reda potencija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86
6.22. Zadaci za vježbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87
6.23. Rješenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88
6.1. Limes niza po definiciji

Dokažite da je √ √
3
lim n+1− 3
n = 0.
n→∞
Rješenje. Ako je √ √
3
lim n+1− 3
n = 0,
n→∞
prema definiciji 6.3 zaključujemo da za a √ = 0 mora √ biti moguće ∀ε
√ > 0 pronaći
√ n ε ∈ N takav da
∀n ≥ nε vrijedi | an − 0 |< ε. Budući da je 3 n + 1 > 3 n, odnosno 3 n + 1 − 3 n > 0, vrijedi
√ √ √ √ √ √
| an − a |=| 3 n + 1 − 3 n − 0 |=| 3 n + 1 − 3 n |= 3 n + 1 − 3 n.
74
Dakle, mora biti √ √

3
n + 1 − 3 n < ε.
Racionalizacijom dobivamo
√
√ 3 (n + 1)2 + 3 n(n + 1) + 3 n2
p p
3
√
3
n+1− n p p √
3
< ε,
3
(n + 1)2 + 3 n(n + 1) + n2
odnosno,
n+1−n
p p √
3
< ε.
3
(n + 1)2 + 3 n(n + 1) + n2
Množenjem cijele nejednakosti s nazivnikom slijedi
p p √
3

1 < ε 3 (n + 1)2 + 3 n(n + 1) + n2 .
Sada možemo pisati

p p √
3
p
1<ε 3
(n + 1)2 + 3
n(n + 1) + n2 < ε 3 3 (n + 1)2
jer je n(n + 1) < (n + 1)2 , (∀n ∈ N). Tada je
1 p
< 3 (n + 1)2 .
3ε
Potenciranjem cijele nejednakosti na treću potenciju dobivamo
1
< (n + 1)2 ,
27ε3
odnosno,
1
n> √ − 1,
27ε3
odakle slijedi
1
nε = √ − 1 + 1.
27ε3
Dakle,
1
(∀ε > 0) ∃nε = √ −1
27ε3
takav da (∀n ≥ nε ) vrijedi | an − 0 |< ε, to jest,
√
3
√
0 = lim an = lim n+1− 3n .
n→∞ n→∞
6.2. Gomilišta niza

U nizu
3 2 9 4 27 8 81 16
, , , , , , , ,...
8 7 14 13 32 25 86 49
odredite sva gomilišta. Da li zadani niz konvergira?
Rješenje. Grupiramo li članove zadanog niza na sljedeći način
3 9 27 81
, , , ,... (6.1)
8 14 32 86
75
2 4 8 16
, , , ,... (6.2)
7 13 25 49
dobivamo dva nova niza, pri čemu opći član niza (6.1) možemo pisati u obliku
3k
a2k−1 = ,
3k+5
a opći član niza (6.2) u obliku
2k
a2k = .
3 · 2k + 1
Vrijedi
3k 2k 1
lim a2k−1 = lim = 1, i lim a2k = lim = .
k→∞ k→∞ 3k
+5 k→∞ k→∞ 3 · 2k + 1 3
Dakle, prema poglavlju 6.1.1 zaključujemo da zadani niz divergira u širem smislu i ima dva gomilišta,
1 i 31 .
6.3. Konvergencija niza realnih brojeva

Ispitajte konvergenciju niza čiji je opći član

1 1 1
an = 1 − 1− ··· 1− n .
2 4 2
Rješenje. Promatrajući prva tri člana zadanog niza dobivamo

1 1
a1 = 1 − = ,
2 2
1 1 1 3
a2 = 1 − 1− = · ,
2 4 2 4
odnosno a1 > a2 . Želimo zaključiti da općenito vrijedi an > an+1 . Primijetimo da je

1 1 1 1 1
an+1 = 1 − 1− ··· 1− n 1 − n+1 = an 1 − n+1 < an ,
2 4 2 2 2
jer je
1
1− < 1.
2n+1
Budući da nejednakost an > an+1 vrijedi za svako n zaključujemo da je niz {an | n ∈ N} strogo
padajući. Niz je takoder omeden odozdo jer je an > 0 za svako n. Prema teoremu 6.4 zadani niz je
konvergentan.
6.4. Limesi nekih nizova

Izračunajte limese sljedećih nizova:
n
P
k(k+1)
k=1
(a) an = n3 ,
n
k2 +k−2
Q
(b) an = k(k+1) .
k=2
76
Rješenje.
(a) Vrijedi
n n n
k2 +
P P P
k(k + 1) k n(n+1)(2n+1) n(n+1)
k=1 k=1 k=1 6 + 2
lim an = lim = lim = lim =
n→∞ n→∞ n3 n→∞ n3 n→∞ n3
n(n + 1) 2n + 4 2n2 + 6n + 4
= lim · = lim
n→∞ 6 n3 n→∞ 6n2
iz čega slijedi
2n2 + 6n + 4 1
lim = .
n→∞ 6n2 3
(b) Faktorizacijom brojnika i raspisivanjem članova niza dobivamo
n n
Y k2 + k − 2 Y (k − 1)(k + 2)
L = lim = lim =
n→∞ k(k + 1) n→∞ k(k + 1)
k=2 k=2
1 4 2·5 3·6 4·7 (n − 3)n (n − 2)(n + 1) (n − 1)(n + 2)
= lim · · · · ···· · · · .
n→∞ 2 3 3 · 4 4 · 5 5 · 6 (n − 2)(n − 1) (n − 1)n n(n + 1)
Nakon skraćivanja imamo
1 n+2
L= lim
3 n→∞ n
pa je
1
L= .
3
6.5. Konvergencija ukliještenog niza

Odredite graničnu vrijednost niza
√ 1 + √ 1 +··· + √ 1
n2 +1 n2 +2 n2 +n
an = 1 1 1 .
√
3 3
n +1
+ √
3 3
n +2
+···+ √
3 3
n +n
Rješenje. Graničnu vrijednost zadanog niza odredit ćemo korištenjem teorema 6.7. Naime, vrijedi
n 1 1 1 n
√ ≤√ +√ +···+ √ ≤√ , (6.3)
n2 +n 2
n +1 2
n +2 2
n +n 2
n +1
n 1 1 1 n
√
3
≤ √
3
+√
3
+···+ √
3
≤ √
3
. (6.4)
n3 + n n3 + 1 n3 + 2 n3 + n n3 + 1
Sada iz (6.3) i (6.4) slijedi
√ n √ n
n2 +n n2 +1
n ≤ an ≤ n
√
3 3 √
3 3
n +1 n +n
što nakon skraćivanja daje √ √
3 3
n3 + 1 n3 + n
√ ≤ an ≤ √ .
n2 + n n2 + 1
Djelomičnim korjenovanjem dobivamo
q q
n 3 1 + n13 n3 1+ 1
n2
q ≤ an ≤ q ,
n 1 + n1 n 1+ 1
n2
77
to jest, q q
3
1 + n13 3
1+ 1
n2
q ≤ an ≤ q .
1 + n1 1+ 1
n2
Budući da je q q
1 + n13
3 3
1+ 1
n2
lim q =1 i lim q = 1,
n→∞ n→∞
1 + n1 1+ 1
n2
to prema teoremu 6.7 zaključujemo da je lim an = 1.

n→∞
6.6. Primjena važnijih limesa

Odredite
lim n [ln (n + 3) − ln n] .
n→∞
Rješenje. Koristeći svojstva logaritamske funkcije zadani limes možemo zapisati u obliku
n
n+3
lim n [ln (n + 3) − ln n] = lim ln .
n→∞ n→∞ n
Koristeći poglavlje 6.1.6 limes dalje rastavljamo na sljedeći način:
n n " n #3
n+3 3 1 3
lim ln = lim ln 1 + = lim ln 1 + n = 3 ln e = 3.
n→∞ n n→∞ n n→∞
3
6.7. Konvergencija reda realnih brojeva I

Ispitajte konvergenciju reda
∞
X 2n
1
.
n=1
(n + 1) ln 1 + 2n
Rješenje. Opći član an zadanog reda možemo zapisati u obliku

2n 2n
an = n+1 = .
2n 12

1
ln 1 + 2n ln 1+ 1
1+ 1

2n 2n
Tada je
+∞
lim an = 1 = +∞ 6= 0,
n→∞ ln e 2 · 1
pa prema teoremu 6.9 ovaj red divergira.
6.8. Konvergencija reda realnih brojeva II

∞
X n! − (n + 2)! n+1
(n + 1) + .
n=1
(n + 3)! n+3
78
Rješenje. Opći član reda zapisat ćemo u sljedećem obliku:

1 1 n+1
an = − (n + 1) +
(n + 1)(n + 2)(n + 3) n + 3 n+3
1 n+1 n+1
= − +
(n + 2)(n + 3) n + 3 n + 3
1
= .
(n + 2)(n + 3)
Rastavljanjem dobivenog izraza na parcijalne razlomke dobivamo
1 1
an = − .
n+2 n+3
Vidimo da n-tu parcijalnu sumu reda možemo zapisati u obliku
1 1 1 1 1 1 1 1
Sn = − + − +···+ − = −
3 4 4 5 n+2 n+3 3 n+3
pa je
1
lim Sn = .
n→∞ 3
Prema definiciji 6.9 zaključujemo da promatrani red konvergira i da mu suma iznosi 13 .
6.9. Konvergencija reda realnih brojeva III
Dokažite da red brojeva

∞
n3 − 1
X
ln
n=2
n3 + 1
konvergira i izračunajte njegovu sumu.
Rješenje. Da bismo dokazali da zadani red konvergira potrebno je dokazati da je niz parcijalnih
suma
n 3
X k −1
sn = ln
k3 + 1
k=2
konvergentan. Stoga ćemo naći izraz za parcijalnu sumu sn . Koristeći svojstva logaritma dobivamo
n n
k3 − 1 k3 − 1
X Y
sn = ln = ln .
k3 + 1 k3 + 1
k=2 k=2
Nadalje, zbroj i razliku kubova možemo napisati kao
k3 − 1 (k − 1)(k 2 + k + 1) (k − 1)(k 2 + k + 1)
= =
k3 + 1 (k + 1)(k 2 − k + 1) (k + 1) [(k − 1)2 + (k − 1) + 1]
79
pa na taj način dobivamo

1 · (22 + 2 + 1) 2 · (32 + 3 + 1)
sn = ln · ···
3 · (12 + 1 + 1) 4 · (22 + 2 + 1)
(n − 2) (n − 1)2 + (n − 1) + 1 (n − 1) n2 + n + 1

·
n [(n − 2)2 + (n − 2) + 1] (n + 1) [(n − 1)2 + (n − 1) + 1]
n2 + n + 1

1·2
= ln 2
·
1 + 1 + 1 n(n + 1)

2 1
= ln 1+ 2
3 n +n

2 1
= ln + ln 1 + 2 .
3 n +n
Dakle,

2 1
lim sn = ln + lim ln 1 + 2
n→∞ 3 n→∞ n +n

2 2
= ln + ln(1) = ln .
3 3
Zaključujemo da niz {sn | n ≥ 2} konvergira te da je suma zadanog reda

2
S = lim sn = ln .
n→∞ 3
6.10. Prvi poredbeni kriterij konvergencije

1 1 1
1+ + +···+ +···
ln 2 ln 3 ln n
Rješenje. Opći član zadanog reda možemo pisati u obliku:
1
an = .
ln n
Budući je
1 1
≥ , ∀n ≥ 2,
ln n n
prema teoremu 6.10 (i) zaključujemo da je promatrani red, kao red s pozitivnim članovima i diver-
gentnom minorantom, divergentan.
6.11. Drugi poredbeni kriterij konvergencije

ln 2 ln n
1+ +···+ +···
2 n
80
Rješenje. Promotrimo li redove s općim članovima oblika

1 ln n
an = , bn = , n > 2,
n n
P P P
vidimo da su an i bn redovi s pozitivnim članovima, da je red an divergentan te da vrijedi
1
an n 1 1
r = lim = lim ln n
= lim = = 0.
n→∞ bn n→∞
n
n→∞ ln n ∞
P
Prema teoremu 6.10 (ii) zaključujemo da zadani red bn divergira.
6.12. D’Alembertov kriterij konvergencije

∞
X (n!)2
.
n=1
(2n)!
Rješenje. Primjenom D’Alembertovog kriterija konvergencije prema teoremu 6.10 (iii) dobivamo
[(n+1)!]2
(n + 1)2

an+1 (2n+2)! 1
q = lim = lim
(n!)2
= lim = .
n→∞ an n→∞ n→∞ (2n + 2)(2n + 1) 4
(2n)!
Budući je
1
q= < 1,
4
zaključujemo da promatrani red konvergira.
6.13. Cauchyjev kriterij konvergencije

∞ n(n+1)
X n−2
.
n=2
n+2
Rješenje. Prema Cauchyjevu kriteriju konvergencije, opisanom u teoremu 6.10 (iv), je

s
n(n+1) n+1
p n n−2 n−2
q = lim n |an | = lim = lim .
n→∞ n→∞ n+2 n→∞ n + 2
Izraz pod znakom limesa možemo zapisati u obliku

n+1 n+1 n+1
n−2 n+2−4 4
= = 1−
n+2 n+2 n+2
pa je
n+1 " n+2 −4
−4 · n+2 ·(n+1)
#
4 4
q = lim 1− = lim 1− =
n→∞ n+2 n→∞ n+2
#limn→∞ −4n−4
" n+2 n+2
4 −4
= lim 1− = e−4 .
n→∞ n+2
1
Budući da je q = e−4 = e4 < 1, to je zadani red konvergentan.
81
6.14. Raabeov kriterij konvergencije

∞ √
X n!
√ √ √ .
n=1
(2 + 1)(2 + 2) · · · · · (2 + n)
Rješenje. Konvergenciju ovog reda najjednostavnije možemo ispitati pomoću Raabeovog kriterija
koristeći teorem 6.10 (v). Nadimo najprije
an 1
= an ·
an+1 an+1
√ √ √ √
n! (2 + 1) · · · · · (2 + n)(2 + n + 1)
= √ √ √ · p
(2 + 1)(2 + 2) · · · · · (2 + n) (n + 1)!
√
2+ n+1
= √
n+1
2
= 1+ √ .
n+1
Sada je
2 2n
lim n 1 + √ −1 = lim √ = ∞.
n→∞ n+1 n→∞ n+1
Dakle, vrijedi
an
q = lim n −1 = ∞ > 1,
n→∞ an+1
pa je zadani red konvergentan.
6.15. Leibnitzov kriterij konvergencije za alternirane redove

2 3 (−1)n−1 n
1− + −···+ +···
7 13 6n − 5
Rješenje. Za promatranje redova čiji članovi imaju alternirajuće predznake koristimo Leibnitzov
kriterij konvergencije. Prema teoremu 6.13 najprije moramo ispitati da li je niz apsolutnih vrijednosti
članova zadanog reda monotono opadajući, to jest, ispitati da li za svaki n ∈ N vrijedi nejednakost
n n+1
> ,
6n − 5 6(n + 1) − 5
odnosno
n n+1
> .
6n − 5 6n + 1
Množenjem cijele nejednakosti sa zajedničkim nazivnikom dobivamo
6n2 + n > 6n2 + n − 5. (6.5)
Budući da nejednakost (6.5) vrijedi za svaki n ∈ N, a (6.5) je ekvivalentno s (6.15.), to je prvi uvjet
Leibnitzovog kriterija konvergencije zadovoljen. Kako je
(−1)n−1 n

n 1
lim = lim = 6= 0,
n→∞ 6n − 5 n→∞ 6n − 5 6
82
to zadani red ne zadovoljava drugi uvjet Leibnitzovog kriterija konvergencije. Dakle, zadani red
∞
X (−1)n−1 n
n=1
6n − 5
je divergentan.
6.16. Konvergencija reda funkcija

Nadite interval konvergencije reda
12 2 2 x2 3 2 x4 n2 x2n
+ · − · + · · · + · +···
22 32 2 42 22 (n + 1)2 2n
te ispitajte njegovo ponašanje na rubovima intervala konvergencije.
Rješenje. Za odredivanje intervala konvergencije zadanog reda primjenit ćemo D’Alembertov kriterij
konvergencije:
(n + 1)2 x2n+2 n2 x2n

an+1 (x)
lim = lim · : ·
n→∞ an (x) n→∞ (n + 2)2 2n+1 (n + 1)2 2n
x2 (n + 1)4 x2
= lim 2 = .
2 n→∞ n (n + 2)2 2
Prema teoremu 6.10 (iii) promatrani

√ red konvergira za x2 < 2, a divergira za x2 > 2. Ispitajmo
konvergenciju reda za x1,2 = ± 2.
√
Uvrštavajući x1,2 = ± 2 u zadani red dobijemo red
∞
X n2
.
n=1
(n + 1)2

√ √
Taj red divergira pa zaključujemo da zadani red konvergira za x ∈ − 2, 2 .
6.17. Razvoj funkcije u Taylorov red

Razvijte u Taylorov red oko x0 = 1 funkciju
1
f (x) = p .
3
(5x − 4)7
Rješenje. Prema teoremu 6.18 za funkciju f (x) računamo

7 10
f 0 (x) = − · (5x − 4)− 3 · 5
3

00 7 10 13
f (x) = − · − · (5x − 4)− 3 · 5 · 5
3 3
−7(−10) · · · · · (−4 − 3n) −7−3n

f (n) (x) = · (5x − 4) 3 · 5n
3n
83
(−1)n · 7 · 10 · · · · · (4 + 3n) −7−3n

f (n) (x) = · (5x − 4) 3 · 5n
3n
(−1)n · 7 · 10 · · · · · (4 + 3n) n
f (n) (1) = ·5 ,
3n
f (1) = 1.
Odvojimo li član za n = 0, to jest f (1), Taylorov red za f (x) možemo pisati u obliku
∞ (−1)n ·7·10·····(4+3n)
X 5n
f (x) = 1 + 3n
(x − 1)n .
n=1
n!
Za odredivanje područja konvergencije primjenit ćemo D’Alembertov kriterij:

7·10·····(4+3n)(7+3n)
·5n+1 n+1
3n+1
|x − 1|

an+1 (n+1)!
lim = lim
7·10·····(4+3n)
n→∞ an n→∞ 3n ·5n
|x − 1|
n
n!
(7 + 3n) · 5 · |x − 1|
= lim
n→∞ 3(n + 1)
= 5 · |x − 1| .
Red konvergira za 5 |x − 1| < 1, odnosno za

4 6
x∈ , .
5 5
6.18. Taylorov red trigonometrijske funkcije

Funkciju
f (x) = sin2 (2x + 3)
π−6
Razvijte u Taylorov red u okolini točke x0 = 4 i odredite interval konvergencije tog reda.
Rješenje. Koristeći svojstva trigonometrijskih funkcija zadanu funkciju možemo zapisati na sljedeći
način:
1 1 1
f (x) = sin2 (2x + 3) = [1 − cos(4x + 6)] = − cos(4x + 6) =
2 2 2
1 1 π
= − sin 4x + 6 + .
2 2 2
Da bismo odredili Taylorov razvoj funkcije f (x) prema teoremu 6.18 računamo:

π−6 1 1 3π
f = − sin = 1,
4 2 2 2
1 π 1 π
f 0 (x) = − cos 4x + 6 + · 4 = − sin 4x + 6 + 2 · · 4,
2 2 2 2
84

00 1 π 1 2 3π
f (x) = − · 4 · cos 4x + 6 + 2 · · 4 = − · 4 · sin 4x + 6 + ,
2 2 2 2

(n) 1 n (n + 1)π
f (x) = − · 4 · sin 4x + 6 + , n ≥ 1.
2 2

π−6 1 (n + 1)π 1 (n + 1)π
f (n) = − · 4n · sin π + = · 4n · sin .
4 2 2 2 2
Za neparne n, to jest, za n = 2k − 1, k ∈ Z, imamo

π−6 1
f (2k−1) = · 42k−1 · sin kπ = 0.
4 2
Za n = 2k, k ∈ Z, vrijedi

(2k) π−6 1 2k π 1 2k
f = · 4 · sin kπ + = · 4 · (−1)k .
4 2 2 2
Taylorov razvoj funkcije f (x) dan je s

∞ 2k
1 42k (−1)k

X π−6
f (x) = 1 + x− .
2 (2k)! 4
k=1
Odredimo interval konvergencije dobivenog reda pomoću D’Alembertovog kriterija:

42n+2 x − π−6 2n+2
2
42 x − π−6

an+1 (2n+2)! 4 4
lim = lim = = 0.
an n→∞ 42n x − π−6 2n (2n + 1)(2n + 2)

n→∞
(2n)! 4
Prema teoremu 6.10 (iii) zaključujemo da promatrani red konvergira za x ∈ h−∞, +∞i.
6.19. Razvoj funkcije u MacLaurinov red

Pomoću MacLaurinova razvoja funkcije
1+x
f (x) =
(1 − x)3
4 9 16 25
izračunajte S = 1 − 3 + 9 − 27 + 81 −···.
Rješenje. Zapišemo li zadanu funkciju u obliku

1+x 2+x−1
f (x) = = = −2(x − 1)−3 − (x − 1)−2
(1 − x)3 −(x − 1)3
slijedi:
f (0) = 1,
f 0 (x) = −2(−3)(x − 1)−4 − (−2)(x − 1)−3 ,
f 00 (x) = −2(−3)(−4)(x − 1)−5 − (−2)(−3)(x − 1)−4 ,
f (n) (x) = −2(−3) · · · · · (−n − 2)(x − 1)−n−3 + (−1)(−2) · · · · · (−n − 1)(x − 1)−n−2 ,
85
f (n) (x) = (−1)n+1 (n + 2)! · (x − 1)−n−3 + (−1)n+1 (n + 1)! · (x − 1)−n−2 ,
f (n) (0)
= (−1)n+1 (n + 2)(n + 1)(−1)−n−3 + (−1)n+1 (n + 1)(−1)−n−2 =
n!
= (n + 2)(n + 1) − (n + 1) = (n + 1)(n + 2 − 1) = (n + 1)2 .
Dakle, prema teoremu 6.18 MacLaurinov razvoj funkcije f (x) glasi

∞
1+x X
f (x) = = 1 + (n + 1)2 · xn .
(1 − x)3 n=1
Prema D’Alembertovu kriteriju (teorem 6.10(iii)) je

2
an+1
lim
= lim n + 2 |x| = |x|
n→∞ an n→∞ n + 1
pa MacLaurinov red funkcije f (x) konvergira za x ∈ h−1, 1i.

Traženu sumu možemo zapisati na sljedeći način:
∞
4 9 16 25 X (n + 1)2
S =1− + − + −··· = 1+ (−1)n .
3 9 27 81 n=1
3n
Koristeći dobiveni MacLaurinov razvoj funkcije f (x) za x = − 13 dobivamo

∞
1 − 31 2

1 X
n (n + 1)
f − = 3 = 1 + (−1) = S,
3 1 − − 13 3n

n=1
odnosno
2
3 9
S= = .
4 3 32

3
6.20. Razvoj funkcije u MacLaurinov red pomoću geometrijskog

reda
Razvijte u MacLaurinov red funkciju
x4 + 1
f (x) = .
1 + x + x 2 + x3
Rješenje. U ovakvom zadatku traženje općeg člana MacLaurinovog reda uzastopnim deriviranjem
ne vodi rješenju jer dobivamo sve složenije racionalne funkcije pa ćemo zadatak riješiti korištenjem
geometrijskog reda.
Odvojimo najprije cijeli dio racionalne funkcije, a ostatak rastavimo na parcijalne razlomke:
x4 + 1 2 1 −x + 1
= (x − 1) + = (x − 1) + + .
1 + x + x 2 + x3 1 + x + x 2 + x3 1+x 1 + x2
Dakle, promatramo
∞
1 1 X
f1 (x) = = = (−1)n xn
1+x 1 − (−x) n=0
86
i
∞
−x + 1 1 X
f2 (x) = = (−x + 1) = (−x + 1) (−1)n x2n .
1 + x2 1 − (−x2 ) n=0
Područje konvergencije ”naslijedeno” je od geometrijskog reda pa red funkcije f 1 (x) konvergira za

|x| < 1, a red funkcije f2 (x) konvergira za |x2 | < 1, odnosno takoder za |x| < 1. Stoga i red funkcije
f (x) konvergira za x ∈ h−1, 1i. Da bismo objedinili sve dijelove reda funkcije f (x), raspisat ćemo
prvih nekoliko članova svakog od njih. Imamo:
f1 (x) = 1 − x + x2 − x3 + x4 − x5 + x6 − x7 + · · · ,
f2 (x) = 1 − x + x3 − x2 − x5 + x4 + x7 − x6 − · · ·
Kada zbrojimo sve članove dobivamo
f (x) = 1 − x + 2(x4 + x8 + x12 + x16 + · · · ) − 2(x5 + x9 + x13 + x17 + · · · ) =

∞
X
x4n − x4n+1 .

=1−x+2·
n=1
6.21. Konvergencija reda potencija

Nadite područje apsolutne konvergencije reda potencija
∞
X (x − 1)n
f (x) = .
n=1
(2n + 1)(2n + 3)
Rješenje. Opći član reda potencija dan je s
(x − 1)n
an = .
(2n + 1)(2n + 3)
Za odredivanje područja konvergencije možemo primijeniti D’Alembertov kriterij:

1
a
n+1 (2n + 1)(2n + 3) 1+ 2n
lim = lim |x − 1| = |x − 1| lim 5 = |x − 1|.
n→∞ an n→∞ (2n + 3)(2n + 5) n→∞ 1 +
2n
Ako je |x − 1| < 1, odnosno 0 < x < 2, tada red apsolutno konvergira, a za |x − 1| > 1, odnosno x < 0
ili x > 2, red apsolutno divergira.
Da bismo ispitali konvergenciju na rubovima intervala (0, 2) potrebno je uvrstiti vrijednosti x = 0 i
x = 2 u zadani red. Za x = 0 imamo
∞
X (−1)n
f (0) = ,
n=1
(2n + 1)(2n + 3)
dok je za x = 2
∞
X 1
f (2) = .
n=1
(2n + 1)(2n + 3)
U oba slučaja vrijedi

1 1 1 1
|an | = = − ,
(2n + 1)(2n + 3) 2 2n + 1 2n + 3
87
Pn
pa je parcijalna suma sn = k=1 |ak | dana s

1 1 1 1 1 1 1 1 1 1
sn = − + − +···+ − = − .
2 3 5 5 7 2n + 1 2n + 3 2 3 2n + 3
Iz ovoga slijedi da je
1
lim sn =
n→∞ 6
pa zaključujemo da zadani red apsolutno konvergira u točkama x = 0 i x = 2. Konačno, red apsolutno
konvergira u zatvorenom intervalu [0, 2], a divergira u skupu (∞, 0) ∪ (2, ∞).

n−1
1. Zadan je niz an = n+1 . Odredite a0 = lim an te za ε = 10−4 odredite pripadni nε .
n→∞
1

2. Za niz an = 1 + n cos nπ odredite inf an , sup an , lim inf an , lim sup an .
3. Izračunajte limese sljedećih nizova:

j
n P
1
P
(a) an = n3 i,
j=1 i=1
n
1
Q
(b) an = 1− k2 .
k=2
4. Odredite lim an gdje je an = √ 2 +√ 2

+·+ √ 2
.
n→∞ n2 +1 n2 + 21 1
n2 + n
1 n

5. Odredite L = lim 1 − 3n .
n→∞
6. Ispitajte konvergenciju redova pomoću parcijalnih suma:

∞
1
P
(a) log 1 + n ,
n=1
∞
1
P
(b) (3n−2)(3n+1) .
n=1
7. Ispitajte konvergenciju reda

1 1 1
1+ + sin 3α + · · · + sin nα + · · · .
2sin 2α 3 n
∞
P 3n2 −5
8. Ispitajte konvergenciju reda n 2n .
n=1
∞
n+1 2n
(2n2 )−n
P
9. Ispitajte konvergenciju reda n .
n=1

∞
X n!
.
n=1
(a + 1)(a + 2)(a + 3) · · · · · (a + n)
∞ n 2
(−1)n 4 (2n)!
(n!)
P
11. Ispitajte da li je alternirajući red konvergentan?
n=1
88
12. Odredite interval konvergencije reda

2!(x − 1)2 n!(x − 1)n
(x − 1) + 2
+···+ +···
2 nn
i ispitajte njegovo ponašanje na rubovima intervala konvergencije.
√
13. Funkciju y = ln x2 + 3x − 4 razvijte u Taylorov red u okolini točke x0 = 2 te odredite interval
konvergencije tog reda.
14. Funkciju f (x) = cos(2x − 2) razvijte u Taylorov red u okolini točke x 0 = 1.
x2 +1
15. Razvijte u MacLaurinov red funkciju f (x) = 2+x .
16. Funkciju f (x) = ln(1 + 2x) razvijte u MacLaurinov red.
6.23. Rješenja
1. a0 = 1, nε = 19999 + 1.
2. inf an = −2, sup an = 23 , lim inf an = −1, lim sup an = 1.
3. (a) L = 61 ,
(b) L = 21 .
4. lim an = 2.
n→∞
1
5. L = 3 .
√
e
6. (a) Zadani red divergira.

(b) Zadani red konvergira i lim Sn = 13 .
n→∞
7. Zadani red divergira.

1
8. q = 2 < 1 pa zadani red konvergira.
1
9. q = 2 < 1 pa zadani red konvergira.
10. q = a pa je zadani red
(a) konvergentan za a > 1,
(b) divergentan za a < 1.
11. Zadani red je divergentan.
12. Red konvergira za x ∈ h1 − e, 1 + ei.
∞
1 (−1)n−1
ln 6 + 21 1
+ 1 (x − 2)n i red konvergira apsolutno za x ∈ h1, 3i. U x = 1 red
P
13. y = 2 n 6n
n=1
divergira, a u x = 3 red konvergira.
∞
(−1)k 2k
− 1)2k .
P
14. f (x) = (2k)! (x
k=0
∞ n
5
− x2
P
15. f (x) = x − 2 + 2 i red konvergira za x ∈ h−2, 2i.
n=0
∞
2n n
(−1)n−1
P
16. f (x) = n x .
n=0
Dio II.
DA/NE KVIZ
7.
Osnove matematike
1. DA NE
Sud je izjava koja može biti samo istinita ili lažna.
2. DA NE
”Da li je danas ponedjeljak?” je sud.
3. DA NE
Konjukciju označavamo s ∧.
4. DA NE
[τ (A ∧ B) = >] ⇒ [τ (A) = > ∧ τ (B) = ⊥].
5. DA NE
Implikaciju označavamo s ∨.
6. DA NE
Implikaciju označavamo s ⇔.
7. DA NE
[τ (A ⇒ B) = ⊥] ⇒ [τ (A) = > ∧ τ (B) = ⊥].
8. DA NE
[τ (A ⇔ B) = ⊥] ⇒ [τ (A) = ⊥ ∨ τ (B) = ⊥].
9. DA NE
”A je brži od B” je predikat.
10. DA NE
τ [(∀x ∈ R) x2 = 4] = >.
11. DA NE
τ [(∃!x ∈ Z) x2 = 4] = >.
12. DA NE
Za svaki skup X vrijedi X ∈ 2X .
13. DA NE
Za svaki skup X vrijedi ∅ ∈ 2X .
92
14. DA NE
Ako je X = {A, 1} tada je 2X = {{A}, {1}}.
15. DA NE
Binarna relacija na skupu A je svaki podskup skupa A × A.
16. DA NE
Binarna relacija na skupu A je svaki podskup skupa A.
17. DA NE
Binarna relacija R na skupu A je refleksivna ako je x R x za ∀x ∈ A.
18. DA NE
Binarna relacija R na skupu A je tranzitivna ako je x R x za ∀x ∈ A.
19. DA NE
Binarna relacija R na skupu A je simetrična ako x R y ⇒ y R x.
20. DA NE
Binarna relacija R na skupu A je tranzitivna ako (x R y ∧ y R z) ⇒ x R z.
21. DA NE
Binarna relacija R na skupu A je relacija ekvivalencije ako (x R y ∧ y R z) ⇒ x R z.
22. DA NE
Binarna relacija je relacija ekvivalencije ako je refleksivna, simetrična i tranzitivna.
23. DA NE
Binarna relacija je relacija ekvivalencije ako je refleksivna, anti-simetrična i tranzitivna.
24. DA NE
Binarna relacija R na skupu prirodnih brojeva N zadana s m R n ako su m i n iste parnosti
je relacija ekvivalencije.
25. DA NE
Binarna relacija je relacija parcijalnog uredaja ako je refleksivna, anti-simetrična i tranzi-
tivna.
26. DA NE
Skup je potpuno ureden ako je na njemu zadana relacija parcijalnog uredaja.
27. DA NE
√
Broj 2 je donja meda skupa (3, 10] ⊂ R.
28. DA NE
Broj 10 je gornja meda skupa (3, 10] ⊂ R.
29. DA NE
Broj 10 je infimum skupa (3, 10] ⊂ R.
30. DA NE
Broj 10 je maksimum skupa (3, 10] ⊂ R.
93
31. DA NE
Broj 3 je infimum skupa (3, 10] ⊂ R.
32. DA NE
Skup (3, 10] ⊂ R nema supremum.
33. DA NE
Skup (3, 10] ⊂ Q nema infimum.
34. DA NE
Skup (3, 10] ⊂ Q nema minimum.
35. DA NE
Broj 11 je gornja meda skupa (3, 10] ⊂ Q.
36. DA NE
Broj 10 je jedina gornja meda skupa (3, 10] ⊂ Q.
37. DA NE
Supremum skupa je jedinstven.
38. DA NE
Ako je A = (3, 10] ⊂ R, tada je min A = 3, a inf A ne postoji.
39. DA NE
1 − x2
Funkcije f (x) = i g(x) = 1 − x su jednake.
1+x
40. DA NE
Ako je f (x) = x3 tada je f (c + d) = c3 + d3 .
41. DA NE
h ◦ (g ◦ f ) = (h ◦ g) ◦ f .
42. DA NE
h ◦ f = f ◦ h.
43. DA NE
Kompozicija funkcija je asocijativna.
44. DA NE
Kompozicija funkcija je komutativna.
45. DA NE
Za zadanu restrikciju domene restrikcija funkcije je uvijek jedinstvena.
46. DA NE
Ekstenzija funkcije je uvijek jedinstvena.
47. DA NE
1 − x2
Funkcija f (x) = je ekstenzija funkcije g(x) = 1 − x.
1+x
94
48. DA NE
1 − x2
Funkcija f (x) = je restrikcija funkcije g(x) = 1 − x.
1+x
49. DA NE
Funkcija f je surjekcija ako f (x) = f (x0 ) ⇒ x = x0 za ∀x, x0 ∈ Df .
50. DA NE
Funkcija f je injekcija ako f (x) = f (x0 ) ⇒ x = x0 za ∀x, x0 ∈ Df .
51. DA NE
Funkcija je injekcija ako u različitim točkama ima različite vrijednosti.
52. DA NE
Bijekcija je istovremeno injekcija i surjekcija.
53. DA NE
Identiteta je funkcija zadana s f (x) = x.
54. DA NE
Identiteta je funkcija zadana s f (x) = 1.
55. DA NE
Za svaku funkciju f kompozicija f ◦ f −1 je identiteta.
56. DA NE
1 − x2
Funkcija f (x) = je bijekcija.
1+x
57. DA NE
Funkcija f (x) = 1 je injekcija.
58. DA NE
Funkcija f (x) = x · sin x je bijekcija.
59. DA NE
Dva skupa su ekvipotentna ako postoji injekcija izmedu njih.
60. DA NE
Ekvipotencija je relacija ekvivalencije na skupu svih skupova.
61. DA NE
Skup je beskonačan ako je ekvipotentan sa svojim pravim podskupom.
62. DA NE
Skup prirodnih brojeva i skup parnih brojeva imaju jednako mnogo elemenata.
63. DA NE
Skup prirodnih brojeva je jedini skup koji zadovoljava Peanove aksiome.
64. DA NE
n(n + 1)
1 + 2 + 3 + · · · + (n − 1) + n = , ∀n ∈ N.
2
95
65. DA NE
n
X n(n − 1)
i= , ∀n ∈ N.
i=1
2
66. DA NE
Skup prirodnih brojeva je neprebrojiv.
67. DA NE
Skup prirodnih brojeva je diskretan.
68. DA NE
Ukupno ima nn različitih permutacija n-tog reda.
69. DA NE
(n + 1)! = n · n!.
70. DA NE
(n + 1)! = (n + 1) · n!.
71. DA NE

n n n+1
Za ∀k, n ∈ N, k < n vrijedi + = .
k k+1 k+1
72. DA NE
n
X n
Binomni poučak glasi (a + b)n = ak bn−k .
k
k=0
73. DA NE

n n n+1
Binomni poučak glasi + = .
k k+1 k+1
74. DA NE
Zbroj elemenata u n-tom retku Pascalovog trokuta jednak je 2n .
75. DA NE
Zbroj elemenata u n-tom retku Pascalovog trokuta jednak je n2 .
76. DA NE
Skup Z ima više elemenata od skupa N.
77. DA NE
Skup Z je prebrojiv.
78. DA NE
Skup cijelih brojeva je gust.
79. DA NE
Q = Z × N.
80. DA NE
Skup racionalnih brojeva je neprebrojiv.
96
81. DA NE
Skup racionalnih brojeva je gust.
82. DA NE
Skup racionalnih brojeva ima više elemenata od skupa Z.
83. DA NE
Skup Q prekriva cijeli brojevni pravac.
84. DA NE
Skup R je unija skupova racionalnih i iracionalnih brojeva.
85. DA NE
Skup R je gust.
86. DA NE
Skup R je neprebrojiv.
87. DA NE
Skup R je prebrojivo beskonačan.
88. DA NE
√
Za x ∈ R vrijedi |x| = x2 .
89. DA NE
Za x ∈ R nejednakost |x| < r znači −r < x < r.
90. DA NE
Nejednakost trokuta glasi |x + y| ≥ |x| + |y|.
91. DA NE
Za x, y ∈ R vrijedi |x − y| ≥ |x| − |y|.
92. DA NE
Za x, y ∈ R vrijedi |x − y| ≤ |x| − |y|.
93. DA NE
34
i = −1.
94. DA NE
33
i = i.
95. DA NE
127
i = −1.
96. DA NE
93 6
i = −i .
97. DA NE
Im(3 − 17i) = −17i.
98. DA NE
|3 − 4i| = 25.
97
99. DA NE
| − 3 − 4i| = 5.
100. DA NE
arg(3 − 4i) = 5.
101. DA NE
(2 − 3i)(−3 + 4i) = 6 + 17i.
102. DA NE
5 + 6i 1 11
= − i.
i−1 2 2
103. DA NE
z + z̄ = 2 Re z.
104. DA NE
z + z̄ je realan broj za ∀z ∈ C.
105. DA NE
z̄ · z = (Re z)2 + (Im z)2 .
106. DA NE
|z̄ · z| = |z|2 .
107. DA NE
|z̄| < |z|.
108. DA NE
|z̄ · z| = |z|.
109. DA NE
√ π π
1 − 3i = 2 cos − i sin .
3 3
110. DA NE
√ √
7π 7π 7 3 7 3
7 cos + i sin =− − i.
6 6 2 2
111. DA NE
Skup {z ∈ C : |z − z0 | = r} je kružnica radijusa r oko točke z0 .
112. DA NE
Skup {z ∈ C : |z + z0 | = r} je kružnica radijusa r oko točke z0 .
113. DA NE
π
Skup {z ∈ C : arg z = 3} je polupravac koji počima u ishodištu i prolazi kroz točku
√
z0 = 1 + 3i.
114. DA NE
Skup {z ∈ C : |z − z1 | + |z − z2 | = r, z1 6= z2 } je ili elipsa ili dužina ili prazan skup.
115. DA NE
Skup {z ∈ C : |z − z1 | + |z − z2 | = 1} je pravac kroz točke z1 i z2 .
98
116. DA NE
Skup {z ∈ C : |z − 1| + |z + 2| = 5} je elipsa sa žarištima u točkama z1 = −1 i z2 = 2.
117. DA NE
π π π π 5π 5π
7 cos + i sin · 3 cos + i sin = 21 cos + i sin .
2 2 3 3 6 6
118. DA NE
r1 (cos ϕ1 + i sin ϕ1 ) · r2 (cos ϕ2 + i sin ϕ2 ) = r1 r2 (cos(ϕ1 + ϕ2 ) + i sin(ϕ1 + ϕ2 )).
119. DA NE
Ako je z = r(cos ϕ + i sin ϕ), tada je z n = rn (cos nϕ + i sin nϕ).
120. DA NE
√ 5 5 12
2 cos + i sin = 64(cos 10 + i sin 10).
6 6
121. DA NE
√ √ ϕ + 2kπ ϕ + 2kπ
Ako je z = r(cos ϕ + i sin ϕ), tada je n
z = n r cos + i sin za k ∈
n n
{0, 1, 2, . . . , n − 1}.
122. DA NE
1 10 + 2kπ 10 + 2kπ
[32(cos 10 + i sin 10)] 5 = 2 cos + i sin za k ∈ {0, 1, 2, 3, 4}.
5 5
123. DA NE
√
6
√
6 2kπ 2kπ
−2 + 0i = 2 cos + i sin za k = 0, 1, 2, 3, 4, 5.
6 6
124. DA NE
Svaki kompleksni broj ima točno dva različita n-a korijena za ∀n > 2.
125. DA NE
i + 1 4 i
Jednadžba z + = ima točno četiri različita kompleksna rješenja.
2−i i−1
126. DA NE
x+iy x
e = e (cos y + i sin y).
127. DA NE
x+iy
e = e + iey .
x
128. DA NE
2−3i 2
e = e (cos 3 − i sin 3).
129. DA NE
3+4i
e = e + ie4 .
3
130. DA NE
27i
|e | = 1.
99
Rješenja
1. DA 23. NE 45. DA 67. DA 89. DA 111. DA
2. NE 24. DA 46. NE 68. NE 90. NE 112. NE
3. DA 25. DA 47. NE 69. NE 91. DA 113. DA
4. NE 26. NE 48. DA 70. DA 92. NE 114. DA
5. NE 27. DA 49. NE 71. DA 93. DA 115. NE
6. NE 28. DA 50. DA 72. DA 94. DA 116. NE
7. DA 29. NE 51. DA 73. NE 95. NE 117. DA
8. NE 30. DA 52. DA 74. DA 96. NE 118. DA
9. DA 31. DA 53. DA 75. NE 97. NE 119. DA
10. NE 32. NE 54. NE 76. NE 98. NE 120. DA
11. NE 33. NE 55. NE 77. DA 99. DA 121. DA
12. DA 34. DA 56. DA 78. NE 100. NE 122. DA
13. DA 35. DA 57. NE 79. NE 101. DA 123. NE
14. NE 36. NE 58. NE 80. NE 102. DA 124. NE
15. DA 37. DA 59. NE 81. DA 103. DA 125. DA
16. NE 38. NE 60. DA 82. NE 104. DA 126. DA
17. DA 39. NE 61. DA 83. NE 105. DA 127. NE
18. NE 40. NE 62. DA 84. DA 106. DA 128. DA
19. DA 41. DA 63. DA 85. DA 107. NE 129. NE
20. DA 42. NE 64. DA 86. DA 108. NE 130. DA
21. NE 43. DA 65. NE 87. NE 109. DA
22. DA 44. NE 66. NE 88. DA 110. NE
8.
Linearna algebra
1. DA NE
Ako su grafovi dvije linearne jednadžbe paralelni, tada pripadni sustav ima jedinstveno
rješenje.
2. DA NE
Ako je matrica A tipa 3 × 4 a B tipa 4 × 3, tada je matrica A + B tipa 3 × 3.
3. DA NE
Dvije matrice su ulančane ako prva ima onoliko stupaca koliko druga ima redaka.
4. DA NE
Matrice A i B koje su obje tipa 7 × 3 su ulančane i postoji produkt AB.
5. DA NE
Ako jePmatrica A tipa m × k i B tipa k × n, tada su elementi matrice C = AB dani s
k
cij = l=1 ail blj .
6. DA NE
Ako je matrica A tipa m × k i B tipa k × n, tada su elementi matrice C = AB dani s
cij = ai1 b1j + ai2 b2j + · · · + aik bkj .
7. DA NE
Množenje matrica je asocijativno.
8. DA NE
Broj računskih operacija potreban da bi se pomnožile dvije matrice n × n iznosi 2n 3 − n2 .
9. DA NE
 
−1 −2 −3 4
1 0 −1  −12 −4 −15 1
0 7 8 9 = .
3 0 −3 −36 −12 −45 3
11 2 12 3
10. DA NE
 2  
1 −1 1 1 −1 1
−1 1 −1 = 3 −1 1 −1 .
1 −1 1 1 −1 1
11. DA NE
  9  
1 −1 1 −1
2 −1 1 −1  = (−2)8 −2 2 −2 .

3 −3 3 −3
102
12. DA NE
    
1 2 3 −1 1 1 −1 −1 0
0 4 5  0 −1 1  =  0 −4 −1 .
0 0 6 0 0 −1 0 0 −6
13. DA NE
 
1 1 1
Jedinična matrica reda 3 ima oblik 1 1 1 .
1 1 1
14. DA NE
Nul-matrica je matrica čiji su svi elementi jednaki nula, a jedinična matrica je matrica čiji
su svi elementi jednaki jedan.
15. DA NE
Jedinična matrica je kvadratna matrica čiji su svi dijagonalni elementi jednaki jedan, dok
su ostali elementi jednaki nula.
16. DA NE
Simetrična matrica jednaka je svojoj transponiranoj.
17. DA NE
  T  
1 1 0 1 1 0 1 1 0
0 1 1 0 1 1 = 2 0 1 1 .
0 0 1 0 0 1 0 0 1
18. DA NE
 T    
1 1 0 1 1 0 1 1 0
0 1 1 0 1 1  = 1 2 1  .
0 0 1 0 0 1 0 1 2
19. DA NE
 T    
1 1 0 1 1 0 2 1 0
0 1 1 0 1 1  = 1 2 1  .
0 0 1 0 0 1 0 1 2
20. DA NE
(AB) = AT B T .
T
21. DA NE
Ako je B = AT , tada je bij = aji .
22. DA NE
 
T 1 1 1
1 1 1 1 1 1
= 2 1 1 1 .
−1 −1 −1 −1 −1 −1
1 1 1
23. DA NE
        
1 2 3 1 2 1 2 3
−1 2 3 3 4 = −1 1 2 +  2  3 4 + 3 5 6 .
1 −2 3 5 6 1 −2 3
103
24. DA NE

α β a b α β
= a b + c d .
γ δ c d γ δ
25. DA NE
7
1 −1 1 −7
= .
0 1 0 1
26. DA NE
3
a3

a 0 0
= .
b a 3a2 b a3
27. DA NE
2
−a2

−a 0 0
= .
b −a −2ab −a2
28. DA NE
 
1 1 1 1
Proširena matrica sustava x + y + z = 1, x = y, y = 1 + z glasi 1 −1 0 0 .
0 1 −1 1
29. DA NE
 
1 1 1 1
Proširena matrica sustava x + y + z = 1, x = y, y = 1 + z glasi 1 1 0 0 .
0 1 1 1
30. DA NE
Ako su x1 i x2 rješenja sustava Ax = b, tada je λx1 + (1 − λ)x2 takoder rješenje tog sustava
za svaki λ ∈ R.
31. DA NE
Matrica A reda n je gornje trokutasta ako i < j povlači aij = 0.
32. DA NE


0 0 1
Matrica 0 0 0 je gornje trokutasta.
0 0 0
33. DA NE
Jedinična matrica je istovremeno i gornje i donje trokutasta.
34. DA NE
Nul-matrica nikad ne može biti gornje trokutasta.
35. DA NE
Trokutasti oblik proširene matrice sustava uvijek ima 1 u drugom stupcu drugog retka.
36. DA NE
U nekim slučajevima trokutasti oblik proširene matrice sustava ima 2 u gornjem lijevom
uglu.
37. DA NE
Ako su svi dijagonalni elementi kvadratne gornje trokutaste matrice U različiti od nule, tada
sustav U x = b ima jedinstveno rješenje.
104
38. DA NE
Sustav Ix = b uvijek ima jedinstveno rješenje x = b.
39. DA NE
 
8 0 0 1
Sustav Ax = b čija proširena matrica glasi 0 −2 0 2  ima rješenje x3 = 41 , x2 = −1
1
0 0 1 4
i x1 = 81 .
40. DA NE
 
8 0 0 1
Sustav čija proširena matrica glasi 0 α 0 2  ima jedinstveno rješenje za α 6= 0.
0 0 1 α
41. DA NE
 
1 1 2 1
Za rješenje sustava Ax = b čija proširena matrica glasi 0 2 3 2  vrijedi x2 = 1− 32 α.
0 0 1 α
42. DA NE
 
0 0 1 2
Za rješenje sustava Ax = b čija proširena matrica glasi 0 2 3 3 vrijedi x2 = − 23 .
4 5 6 4
43. DA NE
Broj računskih operacija potreban za rješenje trokutastog sustava dimenzije n×n je približno
n2 .
44. DA NE
Postupak svodenja matrice na trokutasti oblik zove se Gaussova eliminacija.
45. DA NE
Rješenje sustava linearnih jednadžbi se ne mijenja ako neku od jednadžbi pomnožimo s
nulom.
46. DA NE
Rješenje sustava linearnih jednadžbi se ne mijenja ako nekoj jednadžbi dodamo neku drugu.
47. DA NE
Rješenje sustava linearnih jednadžbi se ne mijenja ako nekoj jednadžbi dodamo neku linearnu
kombinaciju ostalih jednadžbi.
48. DA NE
Rješenje sustava linearnih jednadžbi se ne mijenja ako zamijenimo dvije varijable.
49. DA NE
Zamjena varijabli odgovara zamjeni dva stupca matrice sustava.
50. DA NE
Rješenje sustava linearnih jednadžbi se ne mijenja ako neki redak proširene matrice sustava
pomnožimo s nulom.
105
51. DA NE
   
1 −2 1 5 1 −2 1 5
Sustavi  2 1 −2 −3 i 8 4 −8 −12 imaju isto rješenje.
−1 −1 0 0 1 1 0 0
52. DA NE
2 3
Približan broj računskih operacija potreban za Gaussovu eliminaciju matrice n × n je 3n .
53. DA NE
2 4
Približan broj računskih operacija potreban za Gaussovu eliminaciju matrice n × n je 3n .
54. DA NE
Pivotiranje je zamjena redaka ili stupaca.
55. DA NE
Sve elementarne operacije na retcima proširene matrice sustava možemo provesti množenjem
s elementarnim matricama transformacija.
56. DA NE
Sve elementarne matrice transformacija su regularne.
57. DA NE
   
a 1
Vektori  b  i  b  su linearno nezavisni za sve kombinacije parametara a, b, c, d.
c d
58. DA NE

Vektori 1 i 0 su linearno nezavisni.
59. DA NE

Vektori 1 i 2 su linearno zavisni.
60. DA NE
   
1 2
Vektori 2 i  0  su linearno nezavisni.
3 −1
61. DA NE
       
1 1 1 2
Vektori 2,  4 , 2 i  0  su linearno nezavisni.
3 −1 6 −1
62. DA NE
     
1 1 1
Vektori 2,  α  i 0 su linearno zavisni za α = 4.
0 −1 1
63. DA NE
Rang matrice je uvijek manji ili jednak od broja stupaca.
64. DA NE
 
1 β −1
rang(0 2 1 ) < 3 za β = −3.
2 0 1
106
65. DA NE
Neki sustavi od tri jednadžbe i tri nepoznanice imaju točno dva rješenja.
66. DA NE
Sustav koji ima samo jednu jednadžbu uvijek ima rješenje.
67. DA NE
Sustav koji ima samo jednu jednadžbu i jednu nepoznanicu može biti nerješiv.
68. DA NE
Ako trokutasti oblik proširene matrice sustava ima nul-redak, tada sustav ima beskonačno
rješenja.
69. DA NE
Sustav x + y + z = 1, x = y, y = z, y = 1 nema rješenja.
70. DA NE
Sustav od tri jednadžbe i pet nepoznanica može imati jedinstveno rješenje.
71. DA NE
Sustav od pet jednadžbi i tri nepoznanice može imati jedinstveno rješenje.
72. DA NE

1 α 2 3 2
Sustav uvijek ima dvoparametarsko rješenje.
1 β 3 4 α
73. DA NE

1 α 2 3 2
Sustav ima jednoparametarsko rješenje za α 6= 0.
1 β 3 4 α
74. DA NE
Ako sustav ax + by = 0, cx + dy = 0 ima rješenje koje je različito od nule, tada ima
beskonačno rješenja.
75. DA NE
Homogeni sustav ne mora uvijek biti rješiv.
76. DA NE
 
1 β −1 0
Sustav 0 2 1 0 ima netrivijalna rješenja za β = −3.
2 0 1 0
77. DA NE
     
1 x 0
Sustav  1  1 1 −1  y  = 0 ima jedinstveno rješenje.
−1 z 0
78. DA NE
     
−1 x x
Sustav  0  −1 0 1  y  = 2 y  ima točno jedno rješenje.
1 z z
107
79. DA NE
     
1 x x
Sustav  0  1 0 α  y  = 1 + α2 y  ima netrivijalno rješenje za bilo koji izbor

α z z
broja α.
80. DA NE
     
α x x
Sustav  0  α 0 1  y  =  y  ima netrivijalno rješenje za svaki α 6= 0.
1 z z
81. DA NE
    
1 x x
Sustav  0  1 0 −1  y  = 2 y  ima dvoparametarsko rješenje.
−1 z z
82. DA NE

α 1 0
Sustav ima netrivijalna rješenja za α 6= β.
β 1 0
83. DA NE
−1
a 0
postoji za bilo koji izbor brojeva a, b.
b a
84. DA NE
−1
a−1 −ba−2

a 0
Ako je a 6= 0, tada je = .
b a 0 a−1
85. DA NE
−1
a 0
postoji za bilo koji izbor brojeva a 6= 0 i b.
b a
86. DA NE
Ako su sve tri matrice regularne, tada je (ABC)−1 = C −1 B −1 A−1 .
87. DA NE
Matrica A reda n je regularna ako i samo ako je rang(A) = n.
88. DA NE
Matrica A reda n je regularna ako i samo ako je rang(A) = 1.
89. DA NE
Ako je A regularna, a B singularna tada je matrica AB regularna.
90. DA NE
Ako je A regularna, a B singularna tada je (AB)−1 = BA−1 .
91. DA NE
Rješenje matrične jednadžbe A−1 XB −1 = C dano je s X = CAB.
92. DA NE
Ako je A regularna, tada je (AT )−1 = (A−1 )T .
108
93. DA NE
Ako je A regularna, tada je (A−1 )−1 = A.
94. DA NE
Ako je A regularna i simetrična, tada je (AT )−1 = A−1 .
95. DA NE
 
1 0 1
Ako je A =  0 x 0, tada je A−1 = 21 AT za svaki x 6= 0.
−1 0 1
96. DA NE
Inverzna matrica gornje trokutaste matrice je gornje trokutasta.
97. DA NE
−1   
1 0 −1 1 0 1
1  −1
Ako je x 6= 0, tada je 0 x 0  = 2
0 2x 0.
1 0 1 −1 0 1
98. DA NE
 −1  
1 0 0 1 0 0
 0 1 0 =  0 1 0, za bilo koji izbor broja x.
−x 0 1 x 0 1
99. DA NE
 −1  
1 1
1
 2  
2

= .
   
 ..  ..
 .   . 
1
n n
100. DA NE
 −1  2

1 0 2 0 1 0 −2 5
1
0 2 3 4 =
0
2 − 32 1 
− 10
1 .
 
0 0 1 1 0 0 1 −5
1
0 0 0 5 0 0 0 5
101. DA NE
Jedna permutacija brojeva 1, 2, 3, 4, 5, 6 jednaka je (1, 3, 4, 3, 6, 5).
102. DA NE
Jedna permutacija brojeva 1, 2, 3, 4, 5, 6 jednaka je (1, 3, 4, 2, 5).
103. DA NE
Permutacija (1, 3, 4, 2, 6, 5) je neparna.
104. DA NE
Ukupno ima 2n različitih permutacija od n elemenata.
105. DA NE
Od svih permutacija od n elemenata, pola je parnih.
109
106. DA NE

a b
Determinanta = ab − cd.
c d
107. DA NE
Sarussovo pravilo vrijedi samo za determinante 3 × 3.
108. DA NE
 
1 1 −1
det(0 2 1 ) = 7.
2 0 1
109. DA NE
Determinanta trokutaste matrice jednaka je produktu elemenata na dijagonali.
110. DA NE
Determinanta dijagonalne matrice jednaka je broju elemenata na dijagonali.
111. DA NE
det(I) = n.
112. DA NE
det(A) = det(AT ).
113. DA NE
Ako u determinanti zamijenimo dva susjedna stupca, ona se ne mijenja.
114. DA NE
Za kvadratne matrice A i B vrijedi det(AB) = det(A) det(B).
115. DA NE
Za regularnu matricu A vrijedi det(A) det(A−1 ) = 1.
116. DA NE
Ako je determinanta jednaka nuli, tada je matrica singularna.
117. DA NE
Ako je determinanta jednaka nuli, tada su stupci matrice linearno nezavisni.
118. DA NE

1
1

2 1
= n! .

..

.

1
n
119. DA NE
2

1 0 −2 5
1
− 32 1

0
2 − 10 1
1
= 10 .
0 0 1 −5
1

0 0 0 5
110
120. DA NE

1 7 −5 1 7 −5 1 7 −5
1
− 23 + 1 0 − 12 = 1 1

0
2 2 −2.
6 3 −5 6 3 −5 6 3 −5
121. DA NE

1 7 −5 1 7 −5
1
− 23 = 1

2 0 1 −3.
0
2
6 3 −5 6 3 −5
122. DA NE
Determinantu možemo razviti u Laplaceov razvoj po bilo kojem retku ili stupcu.
123. DA NE
Determinantu možemo razviti u Laplaceov razvoj samo po onom retku ili stupcu u kojem
ima barem jedna nula.
124. DA NE

−1 7 4
9 6 3 = − 6 3 − 7 9 3 + 4 9 6.

3 6 −5 6 −5 3
−5 3 6
125. DA NE

1 −1 −1 −1 −1

−1 2 3 4 5

−1 1 3 4 5 = 24.

−1 1 1 4 5

−1 1 1 1 5
126. DA NE
Cramerovo pravilo vrijedi samo za sustave čija je matrica sustava regularna.
127. DA NE
−1
a b 1 a −b
= .
c d ad − bc −c d
128. DA NE
   
1 0 1 1
2 1
X = 0 0 je rješenje matrične jednadžbe X − 0 0  = X.
0 0
1 2 1 −1
129. DA NE
 
2 −1
2 1 1 0 1
X = 0 0 je rješenje matrične jednadžbe
  X− = X.
0 0 1 0 −1
0 1
130. DA NE
 
1 1
2 1
Zbroj svih elemenata rješenja X matrične jednadžbe X − 0 0  = X iznosi 4.
0 0
1 −1
111
Rješenja
1. NE 23. DA 45. NE 67. DA 89. NE 111. NE
2. NE 24. DA 46. DA 68. NE 90. NE 112. DA
3. DA 25. DA 47. DA 69. DA 91. NE 113. NE
4. NE 26. DA 48. DA 70. NE 92. DA 114. DA
5. DA 27. NE 49. DA 71. DA 93. DA 115. DA
6. DA 28. DA 50. NE 72. DA 94. DA 116. DA
7. DA 29. NE 51. DA 73. NE 95. NE 117. NE
8. DA 30. DA 52. DA 74. DA 96. DA 118. DA
9. DA 31. NE 53. NE 75. NE 97. DA 119. DA
10. DA 32. DA 54. DA 76. DA 98. DA 120. DA
11. DA 33. DA 55. DA 77. NE 99. DA 121. DA
12. DA 34. NE 56. DA 78. NE 100. DA 122. DA
13. NE 35. NE 57. NE 79. DA 101. NE 123. NE
14. NE 36. DA 58. NE 80. NE 102. NE 124. DA
15. DA 37. DA 59. DA 81. NE 103. DA 125. DA
16. DA 38. DA 60. DA 82. NE 104. NE 126. DA
17. NE 39. DA 61. NE 83. NE 105. DA 127. NE
18. DA 40. DA 62. DA 84. NE 106. NE 128. DA
19. NE 41. DA 63. DA 85. DA 107. DA 129. NE
20. NE 42. DA 64. DA 86. DA 108. NE 130. DA
21. DA 43. DA 65. NE 87. DA 109. DA
22. DA 44. DA 66. NE 88. NE 110. NE
9.
Vektorska algebra i analitička geometrija
1. DA NE
−−
→ −−→
Usmjerene dužine AB i CD su ekvivalentne ako dužine AD i BC imaju zajedničko polovište.
2. DA NE
Vektor je klasa ekvivalencije usmjerenih dužina.
3. DA NE
Duljinu vektora a označavamo s |a|.
4. DA NE
Vektori su kolinearni ako leže u istoj ravnini ili paralelnim ravninama.
5. DA NE
Vektori su komplanarni ako leže na istom pravcu ili paralelnim pravcima.
6. DA NE
−−
→
Nul-vektor definiramo kao 0 = P P , ∀P ∈ E.
7. DA NE
Nul-vektor može biti kolinearan samo s nul-vektorom.
8. DA NE
−−→ −−−→ −−−−−→
Pravilo poligona glasi: ako je a1 = OA1 , a2 = A 1 A 2 , ..., an = An−1 An , tada je
−−→
a1 + a2 + · · · + an = OAn .
9. DA NE
Zbrajanje vektora je asocijativno i komutativno.
10. DA NE
Zbrajanje vektora je anti-komutativno.
11. DA NE
Skup radijus-vektora VO je skup svih vektora s hvatištem u točki O.
12. DA NE
−−
→
Skalarne komponente vektora AB = 2 i − 3 j + 21 k su 2, 3 i 21.
13. DA NE
−
−→
Ako je A = (xA , yA , zA ) i B = (xB , yB , zB ), tada je AB = (xB − xA ) i + (yB − yA ) j + (zB −
zA ) k.
114
14. DA NE
−
−→
Ako je A = (1, 4, −π) i B = (e, 3, 4), tada je AB = (e − 1) i − j + (4 + π) k.
15. DA NE
Duljina vektora a = x i + y j + z k jednaka je |a| = x2 + y 2 + z 2 .
16. DA NE
|2 i − 3 j + 4 k| = 29.
17. DA NE
√ √
|2 i − 3 j + 4 k| = 4 − 9 + 16 = 11.
18. DA NE
a
Jedinični vektor vektora a 6= 0 je vektor a0 = .
|a|
19. DA NE
Jedinični vektor vektora a 6= 0 ima duljinu jedan, a kolinearan je vektoru a i ima istu
orijentaciju.
20. DA NE
Nul-vektor nema jedinični vektor.
21. DA NE
Vektor i je sam svoj jedinični vektor.
22. DA NE
3 2 5
Ako je a = −3 i + 2 j + 5 k, tada je a0 = − √ i + √ j + √ k.
38 38 38
23. DA NE
1 1 1
Ako je a = √ i − √ j − √ k, tada je a0 = a.
2 6 3
24. DA NE
Prikloni kutovi su kutovi koje vektor zatvara s vektorima i, j i k.
25. DA NE
−4 3 −5
Kosinusi smjerova vektora −4 i + 3 j − 5 k su , , .
50 50 50
26. DA NE
Vektori a1 , a2 , · · · , ak su linearno nezavisni ako
λ 1 a1 + λ 2 a2 + · · · + λ k ak = 0 ⇒
λ1 = λ2 = · · · = λk = 0.
27. DA NE
Vektori −4 i + 3 j − 5 k, i+j i j−5k su linearno zavisni.
28. DA NE
Svaka dva kolinearna vektora su linearno zavisna.
115
29. DA NE
Svaka tri komplanarna vektora su linearno zavisna.
30. DA NE
Svaka četiri vektora u prostoru su linearno zavisna.
31. DA NE
Postoje četiri vektora u prostoru koji su linearno nezavisni.
32. DA NE
Vektori i+j i 0 su linearno nezavisni.
33. DA NE
Vektori i+j i i su linearno nezavisni.
34. DA NE
Vektori −4 i + 3 j − 5 k, i + j i j −5k čine bazu prostora.
35. DA NE
Ako je a = i + k, b = j − k i c = −k, tada vektor d = 2 i + 3 j − k ima u sustavu (O, a, b, c)
zapis d = 2 a + 3 b.
36. DA NE
Skalarni produkt dva vektora je broj.
37. DA NE
a · b = |a| |b| cos ∠(a, b).
38. DA NE
Ako je a ⊥ b, tada je a · b = 1.
39. DA NE
Ako je a · b > 0, tada je ∠(a, b) > π/2.
40. DA NE
i · k = 0.
41. DA NE
i · i = 0.
42. DA NE
a · a = |a|.
43. DA NE
Duljina projekcije vektora a na vektor b jednaka je |b| | cos ∠(a, b)|.
44. DA NE
a · b = b · a.
45. DA NE
Ako je a = {2, −3, 1} i b = {3, 2, −4}, tada je a · b = −4.
116
46. DA NE
1
Ako je a = {2, −3, 1} i b = {1, 1, 0}, tada je cos ∠(a, b) = − √ .
28
47. DA NE
Ako je a = {1, −1, 1} i b = {1, 0, 2}, tada je cos ∠(a, b) = 0.
48. DA NE
Ako su a i b nekolinearni vektori jednakih duljina tada je ∠(a, a + b) = ∠(b, a + b).
49. DA NE
Ako su a i b nekolinearni vektori s duljinama |a| = 2 i |b| = 1 tada je ∠(a, a + 2 b) =
∠(b, a + 2 b).
50. DA NE
Ako su a i b nekolinearni vektori jednakih duljina tada je a + b ⊥ a − b.
51. DA NE
Ako su a i b nekolinearni vektori tada je a + b ⊥ a − b.
52. DA NE
Vektorski produkt dva vektora je vektor.
53. DA NE
|a × b| = |a| |b| sin ∠(a, b).
54. DA NE
a × b = |a| |b| sin ∠(a, b).
55. DA NE
a × b ⊥ a.
56. DA NE
Ako je a ⊥ b, tada je a × b = 0.
57. DA NE
Ako su vektori a i b kolinearni, tada je a × b = 0.
58. DA NE
Ako je a ⊥ b, tada vektorski produkt nije definiran.
59. DA NE
i × k = j.
60. DA NE
i × i = 0.
61. DA NE
i × i = 0.
62. DA NE
a × a = |a|2 .
117
63. DA NE
|a × b| jednako je površini paralelograma što ga razapinju vektori a i b.
64. DA NE
a × b = b × a.
65. DA NE
Ako je a = {0, −3, 5} i b = {0, −2, −1}, tada je a × b = 13 j.
66. DA NE
Površina paralelograma kojeg razapinju vektori a = {1, −3, 1} i b = {2, 0, 1} je nula.
67. DA NE
√
21
Površina trokuta 4ABC, gdje je A = (1, 3, 1), B = (0, 1, 2) i C = (1, −1, 0) je .
2
68. DA NE
Trokut 4ABC s vrhovima A = (2, 1, −1), B = (−2, 1, 0) i C = (0, 0, 0) je pravokutan.
69. DA NE

1 3 1
Točka S = − , ,− je središte kružnice opisane trokutu 4ABC s vrhovima A =
2 2 2
(1, 2, −1), B = (−2, 1, 0) i C = (0, 0, 0).
70. DA NE
U trokutu 4ABC s vrhovima A = (0, 0, 0), B = (0, −3, 0) i C = (0, −3, 4) visina iz vrha B
12
na stranicu AC ima duljinu .
5
71. DA NE
Mješoviti produkt tri vektora je vektor.
72. DA NE
(a × b) · c = |a| |b| |c| sin ∠(a, b) cos ∠(a × b, c).
73. DA NE
|(a × b) · c| jednako je volumenu paralelopipeda što ga razapinju vektori a, b i c.
74. DA NE
|(a × c) · b| jednako je volumenu paralelopipeda što ga razapinju vektori a, b i c.
75. DA NE
(a × a) · b = −(a × b) · b.
76. DA NE
(a × b) · c = −(b × a) · c.
77. DA NE
Ako je a = {0, −3, 5}, b = {0, −2, −1} i c = {3, 2, 1}, tada je (a × b) · c = 39.
78. DA NE
Volumen paralelopipeda razapetog s vektorima a = {−1, −3, −1}, b = {1, 2, −1} i c =
{−1, −2, −1} je 2.
118
79. DA NE
Vektori a = {−1, −3, −1}, b = {−1, −2, −1} i c = {1, 2, 1} su komplanarni.
80. DA NE
Volumen tetraedra ABCD, gdje je A = (2, −1, 0), B = (1, 0, 2), C = (0, −1, 1) i D = (0, 0, 0),
je 5/6.
81. DA NE
(a × b) × c = b (a · c) − a (b · c).
82. DA NE
a × (b × c) = b (a · c) − c (a · b).
83. DA NE
Jednadžba z-osi glasi x = 0, y = 0, z = 2t, t ∈ R.
84. DA NE
Parametarska jednadžba pravca kroz točku T = (1, 0, 0) s vektorom smjera j glasi x = 1, y =
0, z = 0, t ∈ R.
85. DA NE
Parametarska jednadžba pravca kroz točku T = (1, −2, 3) s vektorom smjera 2 i − 3 j + 7 k
glasi x = 1 + 2t, y = −2 − 3t, z = 3 + 7t, t ∈ R.
86. DA NE
x y−3 z
Jednadžba y-osi glasi = = .
0 2 0
87. DA NE
x−1 y
Kanonska jednadžba pravca kroz točku T = (1, 0, 0) s vektorom smjera j glasi = =
0 2
z
.
0
88. DA NE
Kanonska jednadžba pravca kroz točku T = (1, −2, 3) s vektorom smjera 2 i − 3 j + 7 k glasi
x−1 y+2 z−3
= = .
2 −3 7
89. DA NE
x−1 y z−2
Jednadžba pravca kroz točke A = (1, 0, 2) i B = (3, 4, 5) glasi = = .
2 4 3
90. DA NE
Jednadžba pravca kroz točke A = (6, 3, −2) i B = (−3, −4, 5) glasi x = 6 − 9t, y =
−3 − 7t, z = 2 + 7t, t ∈ R.
91. DA NE
x y−1 z
Jednadžba pravca koji je presjek ravnina x + y + 1 = 0 i y + z + 1 = 0 glasi = = .
1 1 1
92. DA NE
x−4 y−3 z−2 x−5 y−1 z+1
Pravci = = i = = su jednaki.
−1 2 3 2 −4 −6
119
93. DA NE
Jednadžba ravnine kroz točku T = (1, 3, −2) s normalom n = {−1, 2, 1} glasi (x + 1) + 3(y −
2) − 2(z − 1) = 0.
94. DA NE
Jednadžba ravnine kroz točku T = (1, −1, 1) s normalom n = {−1, 1, −1} glasi −x + y − z =
0.
95. DA NE
Jednadžba
ravnine kroz
točke A = (1, −1, 1), B = (3, −1, 2) i C = (4, 5, 6) glasi
x − 1 y + 1 z − 1

2 0 1 = 0.

3 6 5
96. DA NE
x y z
Jednadžba ravnine kroz točke A = (1, 0, 0), B = (0, 3, 0) i C = (0, 0, −2) glasi = = .
1 3 2
97. DA NE
x y−1 z x−3 y−1 z−8
Pravci = = i = = su okomiti.
1 1 1 2 3 4
98. DA NE
x y−1 z x−3 y−1 z−8 1
Za kut ϕ izmedu pravaca = = i = = vrijedi cos ϕ = √ .
1 1 1 2 −2 1 3 3
99. DA NE
Točka A = (1, 0, −6) je projekcija točke B = (1, 1, 1) na ravninu y − z + 3 = 0.
100. DA NE
Točka P = (0, −1, −1) je polovište dužine AB kojoj su krajnje točke A = (1, −3, 2) i
B = (−1, 1, −4).
101. DA NE
Točka T = (2, −1, 0) leži na pravcu kroz točke A = (1, 0, −1) i B = (1, 2, −1).
102. DA NE
x y+1
Točka A = (1, −2, 1) je ortogonalna projekcija točke B = (2, 1, −1) na pravac = =
−1 1
z−2
.
1
103. DA NE
x y+2 z−2
Točka A = (1, −2, 1) je točka na pravcu = = koja je najmanje udaljena od
−1 0 1
ishodišta O = (0, 0, 0).
104. DA NE
Točka T = (1, 2, −1) leži u ravnini koja sadrži točke A = (0, 1, 1), B = (1, 0, 1) i C = (1, 1, 0).
105. DA NE
Točke A = (1, 2, 1), B = (1, −1, 1) i C = (1, −4, 1) leže na jednom pravcu.
106. DA NE
Točke A = (−3, 1, 1), B = (−1, 1, 1), C = (1, −1, 1) i D = (1, 1, −1) leže u jednoj ravnini.
120
107. DA NE
Točka A = (−2, 4, −2) je točka ravnine x − 2y + z + 12 = 0 koja je najmanje udaljena od
ishodišta O = (0, 0, 0).
108. DA NE
x − x1 y − y1 z − z 1 x − x2 y − y2 z − z2
Pravci = = i = = su paralelni ako i samo ako
a1 b1 c1 a2 b2 c2
x2 − x 1 y 2 − y 1 z 2 − z 1

je a1 b1 c1 = 0.
a2 b2 c2
109. DA NE
x − x1 y − y1 z − z 1 x − x2 y − y2 z − z2
Pravci = = i = = su paralelni ili jednaki ako i
a1 b1 c1 a2 b2 c2
samo ako su vektori a1 i + b1 j + c1 k i a2 i + b2 j + c2 k kolinearni.
110. DA NE
x − x1 y − y1 z − z 1 x − x2 y − y2 z − z2
Pravci = = i = = imaju barem jednu za-
a1 b1 c1 a2 b2 c2
x2 − x1 y2 − y1 z2 − z1

jedničku točku ako i samo ako je a1 b1 c1 = 0.
a2 b2 c2
111. DA NE

x2 − x1 y2 − y1 z2 − z1

Ako su vektori a1 i+b1 j+c1 k i a2 i+b2 j+c2 k nekolinearni i a1 b1 c1 = 0
a2 b2 c2
x − x1 y − y1 z − z 1 x − x2 y − y2 z − z2
onda pravci = = i = = imaju jednu zajedničku
a1 b1 c1 a2 b2 c2
točku.
112. DA NE
x − x1 y − y1 z − z1
Ako je (a1 i + b1 j + c1 k) × (a2 i + b2 j + c2 k) 6= 0 onda pravci = = i
a1 b1 c1
x − x2 y − y2 z − z2
= = nemaju zajedničkih točaka.
a2 b2 c2
113. DA NE

x2 − x 1 y 2 − y 1 z 2 − z 1
x − x1 y − y1 z − z 1 x − x2
Ako je a1 b1 c1 6= 0 onda pravci = = i =
a2 a 1 b 1 c1 a2
b2 c2
y − y2 z − z2
= nemaju zajedničkih točaka i nisu paralelni.
b2 c2
114. DA NE
x − x1 y − y1 z − z 1 x − x2 y − y2 z − z2
Ako su pravci = = i = = paralelni onda je
a 1 b 1 c 1 a 2 b 2 c2
x2 − x1 y2 − y1 z2 − z1

a1 b1 c1 = 0.

a2 b2 c2
115. DA NE
x−1 y z+1
Pravac kroz točke A = (2, −1, −3) i B = (0, 1, 1) siječe pravac = = u jednoj
1 −1 −2
točki.
121
116. DA NE
Ravnine A1 x + B1 y + C1 z + D1 = 0 i A2 x + B2 y + C2 z + D2 = 0 su paralelne ili jednake
ako i samo ako je (A1 i + B1 j + C1 k) × (A2 i + B2 j + C2 k) = 0.
117. DA NE
Ravnine A1 x + B1 y + C1 z + D1 = 0 i A2 x + B2 y + C2 z + D2 = 0 su paralelne ili jednake
ako i samo ako je A1 A2 + B1 B2 + C1 C2 = 0.
118. DA NE
Ravnina A1 x + B1 y + C1 z + D1 = 0 je okomita na ravninu A2 x + B2 y + C2 z + D2 = 0 ako
i samo ako je A1 A2 + B1 B2 + C1 C2 = 0.
119. DA NE
Ako je A1 A2 + B1 B2 + C1 C2 = 0 onda je presjek ravnina A1 x + B1 y + C1 z + D1 = 0 i
A2 x + B2 y + C2 z + D2 = 0 pravac.
120. DA NE
x y+1 z
Ravnina koja sadrži točku A = (0, 0, −1) i pravac = = ima jednadžbu x − y −
1 −1 0
z − 1 = 0.
121. DA NE
Ravnina koja prolazi točkama A = (1, 0, 0), B = (0, 1, 0) i C = (0, 0, 1) paralelna je s
ravninom x + y + z + 1 = 0.
122. DA NE
x−1 y−1 z
Presjek ravnina x − y = 0 i x + y + z − 2 = 0 je pravac = = .
1 1 −2
123. DA NE
Ravnina kroz točke A = (1, −1, 0), B = (2, 0, 0) i C = (0, 0, 2) je okomita na ravninu
2x + 3y + z + 1 = 0.
124. DA NE
x−2 y−1 z
Presjek ravnina x − 2y + z = 0 i x + y + z − 3 = 0 je pravac = = .
1 0 1
125. DA NE
x − x0 y − y0 z − z0
Pravac = = paralelan je s ravninom Ax + By + Cz + D = 0 ili je u
a b c
njoj sadržan ako i samo ako je Aa + Bb + Cc = 0.
126. DA NE
x − x0 y − y0 z − z0
Pravac = = paralelan je s ravninom Ax + By + Cz + D = 0 ako i
a b c
samo ako je (A i + B j + C k) × (a i + b j + c k) = 0.
127. DA NE
x − x0 y − y0 z − z0
Pravac = = okomit je na ravninu Ax + By + Cz + D = 0 ako i samo
a b c
ako je (A i + B j + C k) × (a i + b j + c k) = 0.
128. DA NE
Pravac kroz točke A = (1, 0, −2) i B = (2, −1, −1) paralelan je s ravninom x − y + z − 1 = 0.
129. DA NE
Pravac kroz točke A = (1, 1, 2) i B = (0, 2, −1) okomit je na ravninu x − y + 3z − 2 = 0.
122
130. DA NE
x−1 y z+2
Pravac = = okomit je na ravninu kroz točke A = (1, 0, 0), B = (0, −1, 0) i
1 −1 1
C = (0, 0, 2).
Rješenja
1. DA 23. DA 45. DA 67. NE 89. DA 111. DA
2. DA 24. DA 46. DA 68. NE 90. NE 112. NE
3. DA 25. NE 47. NE 69. DA 91. NE 113. DA
4. NE 26. DA 48. DA 70. DA 92. DA 114. DA
5. NE 27. NE 49. DA 71. NE 93. NE 115. NE
6. DA 28. DA 50. DA 72. DA 94. NE 116. DA
7. NE 29. DA 51. NE 73. DA 95. DA 117. NE
8. DA 30. DA 52. DA 74. DA 96. NE 118. DA
9. DA 31. NE 53. DA 75. DA 97. NE 119. DA
10. NE 32. NE 54. NE 76. DA 98. DA 120. NE
11. DA 33. DA 55. DA 77. DA 99. NE 121. DA
12. NE 34. DA 56. NE 78. DA 100. DA 122. DA
13. DA 35. DA 57. DA 79. DA 101. NE 123. DA
14. DA 36. DA 58. NE 80. DA 102. DA 124. NE
15. NE 37. DA 59. NE 81. DA 103. DA 125. DA
16. NE 38. NE 60. NE 82. DA 104. DA 126. NE
17. NE 39. NE 61. DA 83. DA 105. DA 127. DA
18. DA 40. DA 62. NE 84. NE 106. NE 128. NE
19. DA 41. NE 63. DA 85. DA 107. DA 129. DA
20. DA 42. NE 64. NE 86. DA 108. NE 130. NE
21. DA 43. NE 65. NE 87. DA 109. DA
22. DA 44. DA 66. NE 88. DA 110. NE
10.
Funkcije realne varijable
1. DA NE
x −1 0 −1 1
Tablicom zadana je jedna realna funkcija.
y = f (x) 2 0 1 1.5
2. DA NE
x −1 0 1 2
y = f (x) 2 0 1 1.5
3. DA NE
x −1 0 1 2
y = f (x) 2 1+i 1 1.5
4. DA NE
x x 1 x2 · · · x n
Ako je funkcija zadana tablicom tada se linearnom in-
y = f (x) y1 y2 · · · yn
terpolacijom vrijednost funkcije u x ∈ (xi , xi+1 ) računa po formuli f (x) = y = yi +
yi+1 − yi
(x − xi ).
xi+1 − xi
5. DA NE
x −2 −1 0 1 2
Ako je funkcija zadana tablicom onda linearnom in-
y = f (x) 0 −2 1 2.5 4
terpolacijom dobijamo f (−0.5) = −0.5.
6. DA NE
x −2 −1 0 1 2
Ako je funkcija zadana tablicom onda linearnom in-
y = f (x) 0 −2 1 2.5 4
terpolacijom dobijamo f (−0.5) = −1.75.
7. DA NE
Domena funkcije eksplicitno zadane formulom y = f (x) je skup D svih vrijednosti nezavisne
varijable x za koje izraz f (x) ima smisla.
8. DA NE
Graf funkcije eksplicitno zadane formulom y = f (x) je skup Γ ⊂ R, definiran s Γ = {f (x) :
x ∈ D}, pri čemu je D domena funkcije.
9. DA NE
Domena funkcije f : D → K eksplicitno zadane formulom y = f (x) je skup Γ ⊂ R2 , definiran
s Γ = {(x, f (x)) : x ∈ D}.
124
10. DA NE
Graf funkcije eksplicitno zadane formulom y = f (x) je skup Γ ⊂ R2 , definiran s Γ =
{(x, f (x)) : x ∈ D}, pri čemu je D domena funkcije.
11. DA NE
x3 − 2 √
Domena funkcije eksplicitno zadane formulom y = je skup D = R \ { 3 2}.
2 cos x
12. DA NE
x3 − 2
Domena funkcije eksplicitno zadane formulom y = je skup D = { π2 + kπ : k ∈ Z}.
2 cos x
13. DA NE
Graf funkcije implicitno zadane formulom F (x, y) = 0 je krivulja u ravnini Γ = {(x, y) ∈
R2 : F (x, y) = 0}.
14. DA NE
Formulom F (x, y) = 0 uvijek je odredena točno jedna eksplicitno zadana funkcija y = f (x).
15. DA NE
Kod funkcija zadanih formulom F (x, y) = 0 jednoj vrijednosti varijable x može odgovarati
više vrijednosti varijable y.
16. DA NE
Točka (π/2, 0) pripada krivulji implicitno zadanoj s x + arccos(xy) = 0.
17. DA NE
Točka (0, 3) pripada krivulji implicitno zadanoj s x + arcsin(xy) = 0.
18. DA NE
3t
Krivulja zadana implicitno sa x3 +y 3 −3xy = 0 ima parametarske jednadžbe x = , y=
t3 + 1
3t2
, t ∈ R \ {−1}.
t3 + 1
19. DA NE
3t2
Krivulja zadana implicitno sa x3 +y 3 −3xy = 0 ima parametarske jednadžbe x = , y=
t3 + 1
3t
, t ∈ R \ {0}.
t3 + 1
20. DA NE
Kružnica (x + 1)2 + y 2 − 4 = 0 ima parametarske jednadžbe x = −1 + 2 cos t, y = 2 sin t, t ∈
[−π, π].
21. DA NE
Kružnica (x+1)2 +y 2 −4 = 0 ima parametarske jednadžbe x = 2 cos t, y = 2 sin t, t ∈ [0, 2π].
22. DA NE
Elipsa 4x + y 2 − 4y = 0 ima parametarske jednadžbe x = cos t, y = 2(1 + sin t), t ∈ [−π, π].
2
23. DA NE
Graf funkcije zadane parametarski s x = ϕ(t), y = ψ(t), t ∈ T je skup Γ ⊂ R2 definiran s
Γ = {(x, y) : x = ϕ(t), y = ψ(t), t ∈ T }.
125
24. DA NE
Cikloida je krivulja koju opisuje fiksna točka kružnice kada se ta kružnica kotrlja bez klizanja
po pravcu.
25. DA NE
Parametarske jednadžbe cikloide glase x = r(t − sin t), y = r(1 − cos t), t ∈ R.
26. DA NE
Funkcija f je omedena ako postoji broj m takav da je |f (x)| ≥ m za svaki x ∈ D.
27. DA NE
Funkcija f je omedena ako postoji broj m takav da je |f (x)| ≤ m za svaki x ∈ D.
28. DA NE
Funkcija f je omedena ako za svaki x ∈ D postoji broj m takav da je |f (x)| ≤ m.
29. DA NE
Funkcija f je neomedena ako za svaki m > 0 postoji x ∈ D takav da je |f (x)| ≥ m.
30. DA NE
Funkcija f je parna ako je f (−x) = 2f (x) za svaki x ∈ D.
31. DA NE
Funkcija f je neparna ako je f (x) neparan broj za svaki x ∈ D.
32. DA NE
Funkcija f je neparna ako je f (−x) = −f (x) za svaki x ∈ D.
33. DA NE
Ako su f i g parne funkcije onda su i f + g i f − g parne funkcije.
34. DA NE
Ako su f i g neparne funkcije onda su i f g i f /g neparne funkcije.
35. DA NE
Ako su f i g parne funkcije i ako je definirana kompozicija g ◦f , onda je i g ◦f parna funkcija.
36. DA NE
Funkcija f je periodična ako postoji broj P 6= 0 takav da za svaki x ∈ D vrijedi f (P x) =
f (x).
37. DA NE
Ako je broj P 6= 0 period funkcije f onda je i broj P/2 period funkcije f .
38. DA NE
Funkcija najveće cijelo [·] je periodična s osnovnim periodom P = 1.
39. DA NE
Funkcija f (x) = x − [x], x ∈ R je periodična s osnovnim periodom P = 1/2.
40. DA NE
Broj a je limes funkcije f u točki x0 ako vrijedi (∀ > 0)(∃δ > 0) x ∈ D \ {x0 } ∧ |x − x0 | <
δ ⇒ |f (x) − a| < .
126
41. DA NE
Da bi postojao lim f (x) funkcija f mora biti definirana u točki x0 .
x→x0
42. DA NE
Ako funkcije f i g imaju limese u točki x0 onda vrijedi lim (f ·g)(x) = lim f (x)· lim g(x).
x→x0 x→x0 x→x0
43. DA NE
Ako barem jedna od funkcija f i g nema limes u točki x0 onda ne postoji ni lim (f · g)(x).
x→x0
44. DA NE
Ako funkcija f ima lijevi i desni limes u točki x0 onda postoji i lim f (x).
x→x0
45. DA NE
Broj a je limes funkcije f kad x → −∞ ako (∀ > 0)(∃M > 0) x ∈ D ∧ x < −M ⇒
|f (x) − a| < .
46. DA NE
Funkcija f u točki x0 ima limes −∞ ako (∀M > 0)(∃δ > 0) x ∈ D ∧ |x − x0 | < δ ⇒ f (x) <
−M .
47. DA NE
Funkcija f je neprekidna u točki x0 ∈ D ako postoji lim f (x).
x→x0
48. DA NE
Ako je lim f (x) = lim f (x) onda je funkcija f neprekidna u točki x0 ∈ D.
x→x0 −0 x→x0 +0
49. DA NE
Funkcija f je neprekidna u točki x0 ∈ D ako je lim f (x) = f (x0 ).
x→x0
50. DA NE
Ako je lim f (x) = lim f (x) = f (x0 ) onda je funkcija f neprekidna u točki x0 ∈ D.
x→x0 −0 x→x0 +0
51. DA NE
Funkcija f ima uklonjiv prekid u točki x0 ako postoje lim f (x) i lim f (x).
x→x0 −0 x→x0 +0
52. DA NE
Funkcija f ima prekid druge vrste u u točki x0 ako je barem jedan od limesa lim f (x) i
x→x0 −0
lim f (x) ili beskonačan ili ne postoji.
x→x0 +0
53. DA NE
2
2x − x − 1
lim = +∞.
1
x→ 2 −0 4x2 − 1
54. DA NE
2x2 − x − 1 1
Funkcija f (x) = 2
ima uklonjiv prekid u točki − .
4x − 1 2
55. DA NE
2
2x − x − 1 3
lim = .
x→1−0 |x2 − 1| 2
127
56. DA NE
2x2 − x − 1
Funkcija f (x) = ima uklonjiv prekid u točki x0 = 1.
|x2 − 1|
57. DA NE
2x2 − x − 1
Funkcija f (x) = ima prekid druge vrste u točki x0 = −1.
|x2 − 1|
58. DA NE
√
x+1−1 1
lim =− .
x→0−0 x − x2 2
59. DA NE
√
x+1−1
lim ne postoji.
x→−1−0 x − x2
60. DA NE
√
x+1−1
Funkcija f (x) = ima uklonjiv prekid u točki x0 = 0.
x − x2
61. DA NE
sin(1 − 2x) 1
lim = .
x→ 21 4x2 − 1 2
62. DA NE
sin(1 − 2x) 1
Funkcija f (x) = ima uklonjiv prekid u točki − .
4x2 − 1 2
63. DA NE
1 − cos 3x 9
lim = .
x→0 x2 2
64. DA NE
1 − cos 3x 2
lim = .
x→0 x2 9
65. DA NE
1 − cos 3x 2
Funkcija definirana sa f (x) = , x 6= 0 i f (0) = je neprekidna.
x2 3
66. DA NE
2x2 + x − 1 1
Funkcija f (x) = 2
ima horizontalnu asimptotu y = u lijevom i desnom kraju.
4x − 1 2
67. DA NE
1 2x2 + x − 1
Pravac x = − je vertikalna asimptota funkcije f (x) = .
2 4x2 − 1
68. DA NE
x2 + x
Pravac x = −1 je vertikalna asimptota funkcije f (x) = .
|x2 − 1|
69. DA NE
x2 + x
Pravac y = 1 je horizontalna asimptota funkcije f (x) = .
|x2 − 1|
128
70. DA NE
Pravac y = −1 je horizontalna asimptota u lijevom kraju a pravac y = 1 u desnom kraju
x2 + x
funkcije f (x) = 2 .
|x − 1|
71. DA NE
x2 + x
Pravac y = x + 1 je kosa asimptota funkcije f (x) = .
|x2 − 1|
72. DA NE
1 − cos 3x
Funkcija f (x) = nema vertikalnih asimptota.
x2
73. DA NE
9 1 − cos 3x
Pravac y = je horizontalna asimptota funkcije f (x) = .
2 x2
74. DA NE
p
Funkcija f (x) = x2 + 1 − x nema vertikalnih asimptota.
75. DA NE
p
Pravac y = 0 je horizontalna asimptota funkcije f (x) = x2 + 1 − x u lijevom i u desnom
kraju.
76. DA NE
p
Pravac y = −2x je kosa asimptota funkcije f (x) = x2 + 1 − x u lijevom kraju.
77. DA NE
Pravac y = x je kosa asimptota funkcije f (x) = xe−x u lijevom kraju.
78. DA NE
Pravac x = 0 je vertikalna asimptota funkcije f (x) = xe−x .
79. DA NE
1
Pravac x = 0 je vertikalna asimptota zdesna funkcije f (x) = xe− x .
80. DA NE
1
Pravac y = 0 je horizontalna asimptota funkcije f (x) = xe− x u lijevom i u desnom kraju.
81. DA NE
1
Pravac y = x − 1 je kosa asimptota funkcije f (x) = xe− x u lijevom i u desnom kraju.
82. DA NE
2x − 1
Pravac y = 0 je horizontalna asimptota funkcije f (x) = ln u lijevom i u desnom
2x + 1
kraju.
83. DA NE
1 2x − 1
Pravac x = − je vertikalna asimptota funkcije f (x) = ln slijeva i zdesna.
2 2x + 1
84. DA NE
1 2x − 1
Pravac x = je vertikalna asimptota funkcije f (x) = ln slijeva i zdesna.
2 2x + 1
129
85. DA NE
√
Ako je n ∈ N neparan funkcija f (x) = n
x definirana je za sve x ∈ R.
86. DA NE
√
Funkcija f (x) = n
x, n ∈ N je parna ako je n paran i neparna ako je n neparan broj.
87. DA NE
Ako je k ∈ Z neparan cijeli broj onda je funkcija f (x) = xk neparna.
88. DA NE
Za svaki cijeli broj k ∈ Z \ {0} funkcija f (x) = xk je neomedena.
89. DA NE
Funkcija f (x) = xk , k ∈ Z \ {0} je omedena ako je k paran i neomedena ako je k neparan
broj.
90. DA NE
Za svaki cijeli broj k ∈ Z \ {0} pravac y = 0 je horizontalna asimptota funkcije f (x) = x k .
91. DA NE
Funkcija f (x) = xk , k ∈ Z \ {0} ima vertikalnu asimptotu x = 0 ako i samo ako je k < 0.
92. DA NE
Funkcija f (x) = xk , k ∈ Z \ {0} ima vertikalnu i horizontalnu asimptotu ako i samo ako je
k < 0.
93. DA NE
Funkcija f (x) = xr , r ∈ R \ {0} je strogo rastuća na (0, ∞) ako i samo ako je r < 0.
94. DA NE
Funkcija f (x) = xr , r ∈ R \ {0} je omedena za r > 0 i neomedena za r < 0.
95. DA NE
Pravac x = 0 je vertikalna asimptota funkcije f (x) = xr za svako r ∈ R \ {0}.
96. DA NE
Za svaki a > 0, a 6= 1 funkcija f (x) = ax je strogo rastuća.
97. DA NE
Za svaki 0 < a < 1 funkcija f (x) = ax je strogo rastuća.
98. DA NE
Za svaki a > 0, a 6= 1 pravac y = 0 je horizontalna asimptota funkcije f (x) = a x u lijevom
kraju.
99. DA NE
Za svaki 0 < a < 1 funkcija f (x) = loga x je strogo padajuća.
100. DA NE
Za svaki a > 0, a 6= 1 pravac x = 0 je vertikalna asimptota funkcije f (x) = log a x zdesna.
101. DA NE
Za a, b ∈ (0, ∞) \ {1} i x > 0 je loga x = logb a · logb x.
130
102. DA NE
Za a, b ∈ (0, ∞) \ {1} i x > 0 je loga x = loga b · logb x.
103. DA NE
Funkcije f (x) = sin x i g(x) = cos x su omedene.
104. DA NE
Funkcije f (x) = sin x i g(x) = cos x su periodične s osnovnim periodom π.
105. DA NE
Pravac y = 0 je horizontalna asimptota funkcija f (x) = sin x i g(x) = cos x.
106. DA NE
Funkcija f (x) = tg x je definirana na skupu R \ {kπ : k ∈ Z} a funkcija g(x) = ctg x na
π
skupu R \ {kπ + : k ∈ Z}.
2
107. DA NE
Opća sinusoida f (x) = A sin(ωx + ϕ), A, ω > 0 je periodična funkcija s osnovnim periodom
2π
P = .
ω
108. DA NE
Kosinusov poučak za trokut sa stranicama a, b, c i kutom γ nasuprot stranici c glasi a 2 +
b2 − c2 = 2ab cos γ.
109. DA NE
Adicioni teorem za sinus zbroja glasi sin(u + v) = sin u sin v + cos u cos v.
110. DA NE
sin 3x = 3 sin x cos2 x − sin3 x.
111. DA NE
sin 3x = 3 sin2 x cos x − sin3 x.
112. DA NE
sin 3x = 4 sin x − 3 sin3 x.
113. DA NE
cos 3x = 3 cos3 x − 4 cos x.
114. DA NE
h π πi
Funkcija f (x) = arcsin x poprima vrijednosti u intervalu − , .
2 2
115. DA NE
Funkcija f (x) = arctg x je strogo padajuća.
116. DA NE
Funkcija f (x) = arcctg x ima horizontalne asimptote y = π u lijevom kraju i y = 0 u desnom
kraju.
117. DA NE
Funkcija f (x) = arctg x ima horizontalne asimptote y = π u lijevom kraju i y = 0 u desnom
kraju.
131
118. DA NE
π
Za sve x ∈ [−1, 1] vrijedi arccos x = − arcsin x.
2
119. DA NE
π
Za sve x ∈ [−1, 1] vrijedi arccos x = arcsin x − .
2
120. DA NE
π
Za sve x ∈ R vrijedi arcctg x = − arctg x.
2
121. DA NE

π 3π
Za sve x ∈ , vrijedi arcsin(sin x) = π − x.
2 2
122. DA NE

π 3π
Za sve x ∈ , vrijedi arcsin(sin x) = x − π.
2 2
123. DA NE
Za sve x ∈ [−π, 0] vrijedi arccos(cos x) = −x.
124. DA NE
Za sve x ∈ [−π, 0] vrijedi arccos(cos x) = π + x.
125. DA NE

π 3π
Za sve x ∈ , vrijedi arctg(tg x) = π − x.
2 2
126. DA NE
Pravac y = −1 je horizontalna asimptota u desnom kraju za funkcije f (x) = th x i g(x) =
cth x.
127. DA NE
Funkcije f (x) = th x i g(x) = cth x su omedene.
128. DA NE
Pravac x = 0 je vertikalna asimptota za obe funkcije f (x) = th x i g(x) = cth x.
129. DA NE
Za sve u, v ∈ R vrijedi ch(u + v) = ch u ch v − sh u sh v.
130. DA NE
Za sve u, v ∈ R vrijedi ch(u − v) = ch u ch v − sh u sh v.
132
Rješenja
1. NE 23. DA 45. DA 67. DA 89. NE 111. NE
2. DA 24. DA 46. DA 68. NE 90. NE 112. NE
3. NE 25. DA 47. NE 69. DA 91. DA 113. NE
4. DA 26. NE 48. NE 70. NE 92. DA 114. DA
5. DA 27. DA 49. DA 71. NE 93. NE 115. NE
6. NE 28. NE 50. DA 72. DA 94. NE 116. DA
7. DA 29. DA 51. NE 73. NE 95. NE 117. NE
8. NE 30. NE 52. DA 74. DA 96. NE 118. DA
9. NE 31. NE 53. DA 75. NE 97. NE 119. NE
10. DA 32. DA 54. DA 76. DA 98. NE 120. DA
11. NE 33. DA 55. NE 77. NE 99. DA 121. DA
12. NE 34. NE 56. NE 78. NE 100. DA 122. NE
13. DA 35. DA 57. DA 79. NE 101. NE 123. DA
14. NE 36. NE 58. NE 80. NE 102. DA 124. NE
15. DA 37. NE 59. DA 81. DA 103. DA 125. NE
16. NE 38. NE 60. DA 82. DA 104. NE 126. NE
17. DA 39. NE 61. NE 83. NE 105. NE 127. NE
18. DA 40. DA 62. NE 84. NE 106. NE 128. NE
19. NE 41. NE 63. DA 85. DA 107. DA 129. NE
20. DA 42. DA 64. NE 86. NE 108. DA 130. DA
21. NE 43. NE 65. NE 87. DA 109. NE
22. DA 44. NE 66. DA 88. DA 110. DA
11.
Derivacije i primjene
1. DA NE
f (x) − f (x0 )
Derivacija funkcije f u točki x0 ∈ D definirana je formulom f 0 (x0 ) = lim .
x→x0 x − x0
2. DA NE
Derivacija funkcije f u točki x0 ∈ D definirana je formulom f 0 (x0 ) =
f (x0 − ∆x) − f (x0 )
lim .
∆x→0 ∆x
3. DA NE
Derivacija funkcije f u točki x0 ∈ D definirana je formulom f 0 (x0 ) =
f (x0 ) − f (x0 − ∆x)
lim .
∆x→0 ∆x
4. DA NE
Ako je f derivabilna u točki x0 ∈ D onda je f i neprekidna u toj točki.
5. DA NE
Ako je f neprekidna u točki x0 ∈ D onda je f i derivabilna u toj točki.
6. DA NE
Jednadžba tangente na krivulju y = f (x) u točki (x0 , f (x0 )) glasi y +f (x0 ) = f 0 (x0 )(x+x0 ).
7. DA NE
Jednadžba tangente na krivulju y = f (x) u točki (x0 , f (x0 )) glasi y −f (x0 ) = f 0 (x0 )(x−x0 ).
8. DA NE
Jednadžba normale na krivulju y = f (x) u točki (x0 , f (x0 )) u kojoj vrijedi f 0 (x0 ) 6= 0 glasi
1
y − f (x0 ) = 0 (x − x0 ).
f (x0 )
9. DA NE
Jednadžba normale na krivulju y = f (x) u točki (x0 , f (x0 )) u kojoj vrijedi f 0 (x0 ) = 0 glasi
y = f (x0 ).
10. DA NE
Jednadžba normale na krivulju y = f (x) u točki (x0 , f (x0 )) glasi x−x0 +f 0 (x0 )(y −f (x0 )) =
0.
11. DA NE
Jednadžba normale na krivulju y = f (x) u točki (x0 , f (x0 )) u kojoj vrijedi f 0 (x0 ) = 0 glasi
x = x0 .
134
12. DA NE
π
Jednadžba tangente na krivulju y = arcctg x u točki s apscisom x = 0 glasi y + x = .
2
13. DA NE
π
Jednadžba tangente na krivulju y = arcctg x+arth x u točki s apscisom x = 0 glasi y = x+ .
2
14. DA NE
Jednadžba normale na krivulju y = x−x + ln x u točki s apscisom x = 1 glasi x + y − 1 = 0.
15. DA NE
q
1−x
Jednadžba normale na krivulju y = 1+x u točki s apscisom x = 0 glasi 2x + y = 1.
16. DA NE
2
Jednadžba tangente na krivulju x+arccos(xy) = 0 u točki s ordinatom y = 0 glasi y = x+1.
π
17. DA NE
f (x − ∆x) − f (x)
Derivacija slijeva funkcije f u točki x je broj f 0 (x− ) = lim .
∆x→0 ∆x
18. DA NE
f (x − ∆x) − f (x)
Derivacija slijeva funkcije f u točki x je broj f 0 (x− ) = lim .
∆x→0+0 ∆x
19. DA NE
Derivacija f 0 (x) funkcije f u točki x postoji ako i samo ako u toj točki postoje derivacije
f 0 (x− ) slijeva i f 0 (x+ ) zdesna.
20. DA NE
Funkcija f (x) = |2x − x2 | je derivabilna u točki x = 2.
21. DA NE
Ako je f (x) = |2x − x2 | onda je f 0 (0− ) = −2 i f 0 (0+ ) = 2.
22. DA NE
Ako su f, g : D → R derivabilne tada vrijedi (f · g)0 (x) = f 0 (x)g(x) − f (x)g 0 (x).
23. DA NE
0
f f 0 (x)g(x) − f (x)g 0 (x)
Ako su f, g : D → R derivabilne i g(x) 6= 0 tada vrijedi (x) = .
g g 2 (x)
24. DA NE
Ako za funkciju y = f (x) postoji inverzna funkcija x = f −1 (y) te ako su obje derivabilne i
0 1
f 0 (x) 6= 0 onda vrijedi f −1 (y) = − 0 .
f (x)
25. DA NE
Ako za funkciju y = f (x) postoji inverzna funkcija x = f −1 (y) te ako su obje derivabilne i
0 1
f −1 (y) 6= 0 onda vrijedi f 0 (x) = −1 0 .
(f ) (y)
135
26. DA NE
Ako za funkciju y = f (x) postoji inverzna funkcija x = f −1 (y) te ako su obje derivabilne
0
onda vrijedi f 0 (x) f −1 (y) = 1.
27. DA NE
Pravilo o derivaciji kompozicije funkcija glasi [g(f (x))] 0 = f 0 (g(x))g 0 (x).
28. DA NE
Pravilo o derivaciji kompozicije funkcija glasi [g(f (x))] 0 = g 0 (f (x))f 0 (x).
29. DA NE
Ako je funkcija y = f (x) implicitno zadana sa xy − e−xy = 0 onda za njenu derivaciju
y 0 = f 0 (x) vrijedi xy 0 + y = 0.
30. DA NE
Formula za derivaciju funkcije oblika h(x) = f (x)g(x) glasi h0 (x) = g(x)f (x)g(x)−1 f 0 (x).
31. DA NE
Formula za derivaciju funkcije oblika h(x) = f (x)g(x) glasi h0 (x) = f (x)g(x) g 0 (x) ln f (x) +
g(x)f (x)g(x)−1 f 0 (x).
32. DA NE
π
Ako je f (x) = arctg x + arcctg x onda je f 0 (x) = za sve x ∈ R.
2
33. DA NE
sin x 3 cos x − x sin x
Ako je f (x) = √ onda je f 0 (x) = √ za sve x ∈ R \ {0}.
3
x 3x 3 x
34. DA NE
ln x 2 − ln x
Ako je f (x) = √ onda je f 0 (x) = √ za sve x ∈ R \ {0}.
x 2x x
35. DA NE
√ √
0 x2 + 1 + x2 − 1
Ako je f (x) = arsh x + arch x onda je f (x) = √ za sve x ∈ (1, +∞).
x4 − 1
36. DA NE
1 1−2x
Ako je f (x) = x + x x onda je f 0 (x) = (1 − ln x)x x + 1 za sve x ∈ (0, +∞).
37. DA NE
Diferencijal funkcije y = f (x) u točki x je izraz dy = f 0 (x)∆x.
38. DA NE
Diferencijal funkcije y = f (x) u točki x je izraz dy = f (x + ∆x) − f (x).
39. DA NE
Ako je funkcije y = f (x) zadana parametarski sa x = ϕ(t), y = ψ(t), t ∈ T onda vrijedi
ψ 0 (t)
formula f 0 (x) = 0 .
ϕ (t)
136
40. DA NE
Ako je funkcije y = f (x) zadana parametarski sa x = ϕ(t), y = ψ(t), t ∈ T onda vrijedi
ψ 00 (t)ϕ0 (t) − ψ 0 (t)ϕ00 (t)
formula f 00 (x) = .
[ϕ0 (t)]2
41. DA NE
Ako je P (x) polinom stupnja n onda je P (k) (x) = 0 za sve k ≥ n.
42. DA NE
(−1)n−1 (n − 1)!
Ako je f (x) = ln(1 + 2x) onda je f (n) (x) = za sve n ∈ N.
(1 + 2x)n
43. DA NE
1 n!
Ako je f (x) = onda je f (n) (x) = za sve n ∈ N.
1−x (1 − x)n+1
44. DA NE
Ako je f (x) = sin 2x onda je f (n) (x) = 2n (−1)n cos 2x za sve n ∈ N.
45. DA NE
nπ
Ako je f (x) = sin 2x onda je f (n) (x) = 2n sin 2x + za sve n ∈ N.
2
46. DA NE
Ako je f (x) = e−3x onda je f (n) (x) = (−3)n e−3x za sve n ∈ N.
47. DA NE
Ako funkcija f poprima u točki c ∈ (a, b) ⊆ D svoju najmanju ili najveću vrijednost na
(a, b) onda f nije derivabilna u c.
48. DA NE
Ako funkcija f poprima u točki c ∈ (a, b) ⊆ D svoju najmanju ili najveću vrijednost na
(a, b) i ako je f derivabilna u c onda je f 0 (c) = 0.
49. DA NE
Ako za funkciju f neprekidnu na [a, b] i derivabilnu na (a, b) vrijedi f (a) 6= f (b) onda je
f 0 (x) 6= 0 za sve x ∈ (a, b).
50. DA NE
Ako su a i b nultočke funkcije f koja je neprekidna na [a, b] i derivabilna na (a, b) onda je
f 0 (c) = 0 za barem jednu točku c ∈ (a, b).
51. DA NE
Ako su a i b nultočke funkcije f koja je neprekidna na [a, b] i derivabilna na (a, b) onda je
f 0 (x) 6= 0 za sve x ∈ (a, b).
52. DA NE
Lagrangeov teorem srednje vrijednosti nije moguće primijeniti na f (x) = |1 − 2x|, x ∈ [0, 3]
zato što f nije derivabilna na (0, 3).
53. DA NE
Lagrangeov teorem srednje vrijednosti nije moguće primijeniti na f (x) = |1 − x|, x ∈ [0, 3]
zato što f nije derivabilna u točki 2 ∈ (0, 3).
137
54. DA NE
√
Rolleov teorem srednje vrijednosti ne možemo primijeniti na f (x) = |1 − x2 |, x ∈ [− 2, 0].
55. DA NE
Rolleov teorem srednje vrijednosti ne možemo primijeniti na f (x) = 2x − x2 , x ∈ [−1, 3].
56. DA NE
Lagrangeov teorem srednje vrijednosti možemo primijeniti na funkciju f definiranu na [−1, 2]
sa f (x) = x2 , x ∈ [−1, 0] i f (x) = 0, x ∈ (0, 2].
57. DA NE
sin x − x 1
lim =− .
x→0 x2 2
58. DA NE
sin x
Funkcija definirana sa f (x) = , x 6= 0 i f (0) = 1 derivabilna je u točki x = 0 i f 0 (0) = 0.
x
59. DA NE
x sin x
lim = 2.
x→0 1 − cos x
60. DA NE
1 − 12
lim e x = 0.
x→0 x2
61. DA NE
√
3
√
1−x− 31+x 3
lim √ √ = .
x→0 1−x− 1+x 2
62. DA NE
x
3 −1 1
lim = .
x→0 tg x ln 3
63. DA NE
2 − 2−x
x
2
lim = ln .
x→0 3x − 3−x 3
64. DA NE
1

lim x − xe x−1 = 1.
x→+∞
65. DA NE
p 1
lim x − x2 + x = − .
x→+∞ 2
66. DA NE
lim (x − ln x) = +∞.
x→+∞
67. DA NE
3 ln x − 2 ln2 x
lim = 0.
x→+∞ x
138
68. DA NE
lnk x
Za svaki k ∈ Z vrijedi lim = 0.
x→+∞ x
69. DA NE
x
lim x = 1.
x→0+0
70. DA NE
−x
lim x ne postoji.
x→0+0
71. DA NE
1
lim x = 1.
x
x→+∞
72. DA NE
1 √
lim (1 − 2x) x = e.
x→0
73. DA NE
1
lim (cos x) sin x ne postoji.
x→0−0
74. DA NE
lim (1 − cos x)sin x = 1.
x→0+0
75. DA NE
πx 2
lim (2 − x)tg 2 = eπ .
x→1−0
76. DA NE
Derivabilna funkcija f je rastuća na intervalu (a, b) ako i samo ako je f 0 (x) ≥ 0 za sve
x ∈ (a, b).
77. DA NE
Ako za derivabilnu funkciju f vrijedi f 0 (x) < 0 za sve x ∈ (a, b) onda je f strogo padajuća
na intervalu (a, b).
78. DA NE
Na intervalu (−∞, 2) funkcija f (x) = 1 + 3x2 − x3 je strogo rastuća.
79. DA NE
Na intervalima (−∞, 1) i (e, +∞) funkcija f (x) = 3 ln2 x − 2 ln3 x je strogo padajuća.
80. DA NE

1 1
Na intervalu (−∞, 0) funkcija f (x) = arctg x− je strogo rastuća.
2 x
81. DA NE
Funkcija f (x) = xx je strogo rastuća na (0, 1/e) i strogo padajuća na (1/e, +∞).
82. DA NE
1
Funkcija f (x) = x x je strogo rastuća na (0, e) i strogo padajuća na (e, +∞).
139
83. DA NE
p
Funkcija f (x) = x − x2 + 1 je strogo rastuća na čitavom R.
84. DA NE
1
Na intervalu (−2, 1) funkcija f (x) = (x − 2)e− x je strogo padajuća.
85. DA NE
Neprekidna funkcija f ima lokalni minimum f (c) u točki c ∈ D ako postoji ε > 0 takav da
je f (x) > f (c) za sve x ∈ (c − ε, c + ε) \ {c}.
86. DA NE
Funkcija f ima globalni maksimum f (c) u točki c ∈ D ako je f (x) ≤ f (c) za sve x ∈ D.
87. DA NE
Točka c ∈ D je kritična točka neprekidne funkcije f ako f 0 (c) ili ne postoji ili je f 0 (c) = 0.
88. DA NE
Točka c ∈ D je stacionarna točka neprekidne funkcije f ako je f 0 (c) = 0.
89. DA NE
Ako neprekidna funkcija f ima lokalni ekstrem u točki c ∈ D onda je f 0 (c) = 0.
90. DA NE
Ako dvaput derivabilna funkcija f ima lokalni minimum u točki c ∈ D onda je f 0 (c) = 0 i
f 00 (c) > 0.
91. DA NE
Ako za dvaput derivabilnu funkciju f u točki c ∈ D vrijedi f 0 (c) = 0 i f 00 (c) < 0 onda f u
točki c ima lokalni maksimum.
92. DA NE
Funkcija f definirana na [−1, 2] s f (x) = x2 , x ∈ [−1, 0] i f (x) = 0, x ∈ (0, 2] u svakoj točki
c ∈ [0, 2] ima globalni minimum jednak 0.
93. DA NE
Funkcija f definirana na [−1, 2] sa f (x) = −x2 , x ∈ [−1, 0] i f (x) = 0, x ∈ (0, 2] nema niti
točaka lokalnog minimuma niti točaka lokalnog maksimuma.
94. DA NE
Funkcija f (x) = 1 + 3x2 − x3 u točki c = 0 ima lokalni minimum jednak 1.
95. DA NE

1 1
Funkcija f (x) = arctg x− nema niti točaka lokalnih ekstrema niti točaka globalnih
2 x
ekstrema.
96. DA NE

1 1
Funkcija f (x) = arctg x+ nema točaka globalnih ekstrema.
2 x
97. DA NE
Funkcija f (x) = xx ima lokalni i globalni minimum u točki c = 1/e.
140
98. DA NE
1
Funkcija f (x) = x x u točki c = e ima lokalni maksimum.
99. DA NE
p
3
Funkcija f (x) = 3x2 − x3 ima lokalne ekstreme u točkama c = 0, c = 2 i c = 3.
100. DA NE
1
Funkcija f (x) = (x − 2)e− x u točki c = 2 ima lokalni minimum a u točki c = −1 ima lokalni
maksimum.
101. DA NE
p
Funkcija f (x) = x − x2 + 1 nema niti točaka lokalnih ekstrema niti točaka globalnih
ekstrema.
102. DA NE
Funkcija f je konkavna na intervalu (a, b) ⊆ D ako za bilo koje točke x 1 , x2 ∈ (a, b), x1 6= x2
vrijedi: f (tx1 + (1 − t)x2 ) ≥ tf (x1 ) + (1 − t)f (x2 ) za barem jedan t ∈ (0, 1).
103. DA NE
Funkcija f je strogo konveksna na intervalu (a, b) ⊆ D ako za bilo koje točke x 1 , x2 ∈ (a, b),
x1 6= x2 vrijedi: f (tx1 + (1 − t)x2 ) < tf (x1 ) + (1 − t)f (x2 ) za sve t ∈ (0, 1).
104. DA NE
Derivabilna funkcija f je konkavna na intervalu (a, b) ⊆ D ako i samo ako je f 0 padajuća na
(a, b).
105. DA NE
Ako za dvaput derivabilnu funkciju f vrijedi f 00 (x) ≥ 0 za sve x ∈ (a, b), onda je f strogo
konveksna na intervalu (a, b) ⊆ D.
106. DA NE
Ako derivabilna funkcija f ima infleksiju u točki c ∈ D onda je f 0 (c) = 0.
107. DA NE
Dvaput derivabilna funkcija f ima infleksiju u točki c ∈ D ako i samo ako je f 00 (c) = 0.
108. DA NE
Ako dvaput derivabilna funkcija f ima infleksiju u točki c ∈ D onda je f 00 (c) = 0.
109. DA NE
Na intervalu (2, +∞) funkcija f (x) = 1 + 3x2 − x3 je strogo konkavna.
110. DA NE
Točka c = 1 je jedina točka infleksije funkcije f (x) = 1 + 3x2 − x3 .
111. DA NE
Funkcija f (x) = 3 ln2 x − 2 ln3 x nema točaka infleksije.
112. DA NE

1 1
Funkcija f (x) = arctg x− je konveksna na intervalu (−∞, 0) i konkavna na intervalu
2 x
(0, +∞).
141
113. DA NE
Funkcija f (x) = xx je strogo konveksna na (0, +∞).
114. DA NE
p
Funkcija f (x) = x − x2 + 1 je strogo konkavna na čitavom R.
115. DA NE
1
Točka c = 2/5 je jedina točka infleksije funkcije f (x) = (x − 2)e− x .
116. DA NE
1
Na intervalima (−∞, 0) i (0, 2/5) funkcija f (x) = (x − 2)e− x je konkavna.
117. DA NE
Ako je x0 točka prekida prve vrste funkcije f onda je pravac x = x0 vertikalna asimptota
krivulje y = f (x).
118. DA NE
Ako je x0 točka prekida druge vrste funkcije f onda je pravac x = x0 vertikalna asimptota
krivulje y = f (x).
119. DA NE
Ako je lim f (x) = y0 , onda je pravac y = y0 horizontalna asimptota krivulje y = f (x) u
x→−∞
lijevom kraju.
120. DA NE
Ako je lim f (x) = +∞ ili lim f (x) = −∞, onda krivulja y = f (x) nema horizontalnu
x→+∞ x→+∞
asimptotu u desnom kraju ali zato ima kosu asimptotu.
121. DA NE
f (x)
Ako postoje lim = k 6= 0 i lim [f (x) − kx] = +∞, onda je pravac y = kx kosa
x→+∞ x x→+∞
asimptota krivulja y = f (x) u desnom kraju.
122. DA NE
Krivulja y = f (x) može u lijevom kraju imati i horizontalnu i kosu asimptotu.
123. DA NE
Krivulja y = f (x) može imati i horizontalnu i kosu asimptotu.
124. DA NE
Pravac y = 0 je horizontalna asimptota krivulje y = 3 ln2 x − 2 ln3 x u desnom kraju.
125. DA NE

1 1
Pravac x = 0 je vertikalna asimptota krivulje y = arctg x− slijeva i zdesna.
2 x
126. DA NE
Pravac x = 0 je vertikalna asimptota krivulje y = xx i to zdesna.
127. DA NE
1
Pravac x = 0 je vertikalna asimptota krivulje y = x− x i to zdesna.
142
128. DA NE
p
Pravac y = 2x je kosa asimptota krivulje y = x − x2 + 1 u lijevom kraju.
129. DA NE
p
Pravac y = 0 je horizontalna asimptota krivulje y = x − x2 + 1 u desnom kraju.
130. DA NE
1
Pravac x = 0 je vertikalna asimptota krivulje y = (x − 2)e− x zdesna ali ne i slijeva.
Rješenja
1. DA 23. DA 45. DA 67. DA 89. NE 111. NE
2. NE 24. NE 46. DA 68. DA 90. NE 112. DA
3. DA 25. DA 47. NE 69. DA 91. DA 113. DA
4. DA 26. DA 48. DA 70. NE 92. DA 114. DA
5. NE 27. NE 49. NE 71. DA 93. DA 115. DA
6. NE 28. DA 50. DA 72. NE 94. DA 116. DA
7. DA 29. DA 51. NE 73. NE 95. DA 117. NE
8. NE 30. NE 52. DA 74. DA 96. DA 118. NE
9. NE 31. DA 53. NE 75. DA 97. DA 119. DA
10. DA 32. NE 54. DA 76. DA 98. DA 120. NE
11. DA 33. NE 55. NE 77. DA 99. NE 121. NE
12. DA 34. NE 56. DA 78. NE 100. DA 122. NE
13. NE 35. DA 57. NE 79. NE 101. DA 123. DA
14. NE 36. DA 58. DA 80. DA 102. NE 124. NE
15. NE 37. DA 59. DA 81. NE 103. DA 125. NE
16. NE 38. NE 60. DA 82. DA 104. DA 126. NE
17. NE 39. DA 61. NE 83. DA 105. DA 127. DA
18. DA 40. NE 62. NE 84. NE 106. NE 128. DA
19. NE 41. NE 63. NE 85. DA 107. NE 129. DA
20. NE 42. NE 64. NE 86. DA 108. DA 130. NE
21. DA 43. DA 65. DA 87. DA 109. DA
22. NE 44. NE 66. DA 88. DA 110. DA
12.
Nizovi i redovi
1. DA NE
Niz realnih brojeva je funkcija a : N → R
2. DA NE
Članovi niza realnih brojeva zadani su u točno odredenom poretku.
3. DA NE
Niz 0, 1, 0, 1, 0, 1, 0, 1, . . . je stacionaran.
4. DA NE
Niz 1, 1, 1, 2, 2, 2, 3, 3, 3, 4, 4, 4, . . . je monoton.
5. DA NE
n
Niz an = (−1)n n+1 je monoton.
6. DA NE
an → a ako (∀ε > 0)(∃nε ∈ N) takav da n ≥ nε ⇒ |an − a| < ε.
7. DA NE
Broj a je limes niza {an } ako i samo ako svaka ε-okolina broja a sadrži beskonačno članova
niza, dok se izvan te okoline nalazi najviše konačno članova niza.
8. DA NE
Konvergenciju niza možemo dokazati tako da riješimo osnovnu nejednadžbu konvergencije.
9. DA NE
Limes niza je jedinstven.
10. DA NE
Broj a je gomilište niza ako se u svakoj ε-okolini broja a nalazi beskonačno mnogo članova
niza.
11. DA NE
Limes superior je najveće gomilište.
12. DA NE
lim sup je oznaka za najmanje gomilište.
13. DA NE
Limes je ujedno i gomilište.
144
14. DA NE
Svako gomilište je ujedno i limes.
15. DA NE
n
Gomilišta niza an = (−1)n n+1 su −1 i 1.
16. DA NE
Niz an = cos nπ
2 ima četiri različita gomilišta.
17. DA NE
Podniz niza a : N → R je svaka kompozicija a ◦ n, gdje je n : N → N strogo rastuća funkcija.
18. DA NE
Podniz niza nastaje iz niza preskakanjem članova.
19. DA NE
Svaki podniz je takoder niz.
20. DA NE
n
Podniz {a2n−1 } niza an = (−1)n n+1 glasi 32 , 54 , 67 , . . ..
21. DA NE
Niz 1, q, q 2 , q 3 , q 4 , · · · konvergira prema nuli za svaki q ∈ R.
22. DA NE
Ako je g gomilište niza, tada postoji barem jedan podniz tog niza koji teži prema g.
23. DA NE
Ako je niz konvergentan, tada svaki podniz konvergira prema istoj vrijednosti.
24. DA NE
Svaki omeden niz je konvergentan.
25. DA NE
Svaki niz ima monoton podniz.
26. DA NE
Svaki niz ima uzlazan podniz.
27. DA NE
Svaki omeden i monoton niz je konvergentan.
28. DA NE
Svaki omeden niz ima konvergentan podniz.
29. DA NE
1 n

e = limn→∞ 1 + n .
30. DA NE
2.923 < e < 2.924.
31. DA NE
1 −n

e = limn→∞ 1 − n .
145
32. DA NE
Limes produkta jednak je produktu limesa ako oba limesa postoje.
33. DA NE
Ako je an > 0 i lim an > 0, tada je lim(an )x = (lim an )x .
34. DA NE
sin n
lim n = 1.
35. DA NE
Cauchyjev niz je divergentan.
36. DA NE
Niz je konvergentan ako i samo ako je Cauchyjev.
37. DA NE
Niz { n1 } je Cauchyjev.
38. DA NE
√
n
Ako je b > 0 tada je lim b = 1.
39. DA NE
√
lim n n = 1.
40. DA NE
Limes niza možemo odrediti primjenjujući proširenje po neprekidnosti i tehnike nalaženja
limesa funkcija.
41. DA NE
1 x

e = limx→+∞ 1 + x .
42. DA NE
e = limt→0 (1 + t)1/t .
43. DA NE
Red realnih brojeva od je zbroj beskonačno pribrojnika koji se nalaze u zadanom poretku.
44. DA NE
Red realnih brojeva od je zbroj beskonačno pribrojnika koji se nalaze u proizvoljnom poretku.
45. DA NE
k-ta parcijalna suma reda brojeva jednaka je zbroju prvih k članova reda.
46. DA NE
Za svaki konvergentan red limes niza parcijalnih suma jednak je nula.
47. DA NE
Suma reda jednaka je limesu niza parcijalnih suma, ako taj limes postoji.
48. DA NE
P∞
Red n=0 an konvergira za svaki a.
146
49. DA NE
pn−1 konvergira za svaki p > 1.
P
Geometrijski red
50. DA NE
P n−1 1
a = 1−a za |a| < 1.
51. DA NE
P
Ako je lim an 6= 0, tada red an konvergira.
52. DA NE
Konvergentan red ostaje konvergentan ako mu promijenimo prvih 100 članova.
53. DA NE
Harmonijski red je konvergentan.
54. DA NE
P 1
n = +∞.
55. DA NE
1
P
Niz parcijalnih suma reda n teži u +∞.
56. DA NE
1
P
Red np konvergira za p > 1.
57. DA NE
Poredbeni kriterij možemo primijeniti na bilo koja dva reda.
58. DA NE
Red s pozitivnim članovima je konvergentan ako ima konvergentnu majorantu.
59. DA NE
Red s pozitivnim članovima je divergentan ako ima divergentnu minorantu.
60. DA NE
D’Alembertov kriterij konvergencije možemo primijeniti na bilo koji red.
61. DA NE
Red s pozitivnim članovima konvergira po D’Alembertovom kriteriju ako je lim a n+1 /an < 1.
62. DA NE
Red s pozitivnim članovima konvergira po D’Alembertovom kriteriju ako je lim a n /an+1 < 1.
63. DA NE
√
Red s pozitivnim članovima divergira po Cauchyjevom kriteriju ako je lim n a
n > 1.
64. DA NE
√
Red s pozitivnim članovima konvergira po Cauchyjevom kriteriju ako je lim an < 1.
65. DA NE
P 1 P1
Red 1 konvergira jer ima konvergentnu majorantu .
n 3 n
66. DA NE
P 1 P 1
Red konvergira jer ima konvergentnu majorantu .
n3 n2
147
67. DA NE
P n
Red konvergira po Cauchyjevom kriteriju.
3n
68. DA NE
P P
Ako je red |an | konvergentan, tada je red an apsolutno konvergentan.
69. DA NE
P P
Ako red an konvergira, red |an | ne mora konvergirati.
70. DA NE
q n−1 je apsolutno konvergentan za |q| < 1.
P
Geometrijski red
71. DA NE
Ako je red apsolutno konvergentan, tada članove možemo zbrajati u bilo kojem poretku.
72. DA NE
P cos nπ
Red je apsolutno konvergentan.
n2
73. DA NE
Alternirani harmonijski red konvergira po Leibnitzovom kriteriju.
74. DA NE
1 1 1 1 1 1
1− 2 + 3 − 4 + 5 − 6 + 7 − · · · = ln 2.
75. DA NE
Niz funkcija {fn } zadan s fn (x) = xn−1 je definiran na čitavom skupu R.
76. DA NE
Niz funkcija {fn } zadan s fn (x) = xn−1 konvergira na čitavom skupu R.
77. DA NE
Niz funkcija {fn } zadan s fn (x) = xn−1 konvergira uniformno za ∀x ∈ (−1, 1].
78. DA NE
Niz funkcija {fn } zadan s fn (x) = xn−1 konvergira prema nul-funkciji za ∀x ∈ (−1, 1).
79. DA NE
Ako niz neprekidnih funkcija konvergira uniformno, tada je limes takoder neprekidna
funkcija.
80. DA NE
sin nx
Niz funkcija fn (x) = n konvergira prema nul-funkciji na čitavom skupu R.
81. DA NE
P
Red funkcija
P fn konvergira po točkama prema funkciji f na skupu D ako red brojeva
fn (x) konvergira prema f (x) za ∀x ∈ D.
82. DA NE
P P
Red funkcija fn konvergira apsolutno na skupu D ako red brojeva |fn (x)| konvergira
za ∀x ∈ D.
83. DA NE
P
Red funkcija fn konvergira uniformno na skupu D ako niz parcijalnih suma konvergira
uniformno na skupu D.
148
84. DA NE
xn−1 konvergira na skupu (−2, 2).
P
Geometrijski red funkcija
85. DA NE
1
1 + x + x + x3 + x4 + · · · =
2
1−x , ∀x ∈ (−1, 1].
86. DA NE
1
1 + x + x + x3 + x4 + · · · =
2
1−x , ∀x ∈ (−1, 1).
87. DA NE
P∞
Red funkcija n=0 fn , gdje je fn (x) = an xn još se zove i red potencija.
88. DA NE
P∞ |an+1 |
Radijus konvergencije reda potencija n=0 an xn je broj ρ = lim sup .
|an |
89. DA NE
Ako je ρ radijus konvergencije reda potencija, tada red konvergira na skupu R \ [−ρ, ρ].
90. DA NE
Ako je ρ radijus konvergencije reda potencija, tada red divergira na skupu R \ [−ρ, ρ].
91. DA NE
1 n
P
Radijus konvergencije reda potencija nx jednak je nula.
92. DA NE
Pomoću Taylorove formule možemo računati vrijednosti elementarnih funkcija do na željenu
točnost koristeći samo četiri osnovne računske operacije.
93. DA NE
∞
X f (n) (x0 )
Formula za Taylorov razvoj funkcije f (x) glasi f (x) = f (x0 ) + (x − x0 )n .
n=1
n!
94. DA NE
∞
X f (n) (0) n
Formula za MacLaurinov razvoj funkcije f (x) glasi f (x) = f (0) + x .
n=1
n
95. DA NE
x x3 x5 x7
sin x = − + − +··· , ∀x ∈ R.
1! 3! 5! 7!
96. DA NE
X x2n−1
sin x = (−1)n+1 , ∀x ∈ R.
(2n − 1)!
97. DA NE
x2 x4 x6
cos x = 1 − + − +··· , ∀x ∈ R.
2! 4! 6!
98. DA NE
x x2 x3 x4
ex = 1 + + + + +··· , ∀x ∈ R.
1! 2! 3! 4!
149
99. DA NE
x x2 x3 x4
ex = 1 + + + + +··· , ∀x ∈ R.
1 2 3 4
100. DA NE
∞
X 1
e=1+ .
n=1
n!
Rješenja
1. DA 21. NE 41. DA 61. DA 81. DA
2. DA 22. DA 42. DA 62. NE 82. DA
3. NE 23. DA 43. DA 63. DA 83. DA
4. DA 24. NE 44. NE 64. NE 84. NE
5. NE 25. DA 45. DA 65. NE 85. NE
6. DA 26. NE 46. NE 66. DA 86. DA
7. DA 27. DA 47. DA 67. DA 87. DA
8. DA 28. DA 48. NE 68. DA 88. NE
9. DA 29. DA 49. NE 69. DA 89. NE
10. DA 30. NE 50. DA 70. DA 90. DA
11. DA 31. DA 51. NE 71. DA 91. NE
12. NE 32. DA 52. DA 72. DA 92. DA
13. DA 33. DA 53. NE 73. DA 93. DA
14. NE 34. NE 54. DA 74. DA 94. NE
15. DA 35. NE 55. DA 75. DA 95. DA
16. NE 36. DA 56. DA 76. NE 96. DA
17. DA 37. DA 57. NE 77. NE 97. DA
18. DA 38. DA 58. DA 78. DA 98. DA
19. DA 39. DA 59. DA 79. DA 99. NE
20. NE 40. DA 60. NE 80. DA 100. DA
Dio III.
PODSJETNIK ZA UČENJE
13.
Osnove matematike
1. Što je sud? Dajte primjer.

2. Kako glase tablice istinitosti slijedećih logičkih operacija: konjunkcija ∧, disjunkcija ∨,
ekskluzivna disjunkcija ∨, implikacija ⇒, ekvivalencija ⇔, negacija ¬?
3. Što je predikat? Dajte primjer.
4. Objasnite univerzalni kvantifikator ∀ i egzistencijalne kvantifikatore ∃ i ∃!.
5. Kako definiramo partitivni skup?
6. Što je binarna relacija? Kada kažemo da je binarna relacija refleksivna (simetrična,
tranzitivna, ekvivalencija)? Primjeri.
7. Kako definiramo relaciju potpunog uredaja? Kako definiramo relaciju parcijalnog uredaja?
Navedite primjere. Što je potpuno ureden skup?
8. Što je gornja, a što donja meda? Što su infimum i supremum, a što minimum i maksimum?
Navedite primjere.
9. Što je funkcija? Što je domena, a što kodomena? Kako definiramo kompoziciju funkcija?
Dokažite h ◦ (g ◦ f ) = (h ◦ g) ◦ f .
10. Definirajte slijedeće vrste funkcija: surjekcija, injekcija, bijekcija, inverzna funkcija, restrikcija,
ekstenzija.
11. Kada su skupovi ekvipotentni? Kako definiramo beskonačan skup?
12. Kako glase Peanovi aksiomi? Kako definiramo skup prirodnih brojeva N? Kako glasi princip
matematičke indukcije?
13. Dokažite da je skup N beskonačan.
14. Što su binomni koeficijenti? Što nam o njima kaže Pascalov trokut?
15. Kako glasi binomni poučak?
16. Kako definiramo skupove Z, Q i R?
17. Dokažite da su skupovi N, Z i Q ekvipotentni.
18. Koje baze za brojevne sustave koristimo u praksi?
19. Koji od skupova N, Z, Q i R su diskretni; prebrojivi; gusti?
20. Dokažite da je Q gust, to jest da izmedu svaka dva različita racionalna broja imamo beskonačno
√
racionalnih brojeva. Dokažite da postoje iracionalni brojevi tako što ćete pokazati da 2 6∈ Q.
154
21. Objasnite princip rada računala.

22. Koja su svojstva apsolutne vrijednosti realnog broja?
23. Kako definiramo skup kompleksnih brojeva C? Što je |z|, a što z̄? Kako zbrajamo kompleksne
brojeve? Koja su svojstva operacija sa kompleksnim brojevima? Dajte primjere.
24. Što je trigonometrijski oblik kompleksnog broja? Kako prebacujemo kompleksne brojeve iz
jednog u drugi oblik? Navedite primjer.
25. Nacrtajte skupove |z − z0 | ≤ r i |z − z1 | + |z − z2 | ≤ r.

26. Kako glase Moivreove formule za potenciranje kompleksnih brojeva i za vadenje n-tog korjena?
Dokažite Moivreovu formulu za z 2 .
27. Kako glasi eksponencijalni oblik kompleksnog broja? Kako definiramo potenciranje s
kompleksnim eksponentom?
14.
Linearna algebra
1. Što je sustav linearnih jednadžbi?

2. Što je matrica? Kako zbrajamo matrice? Kako množimo matrice?
3. Što je jedinična matrica; nul-matrica; transponirana matrica; simetrična matrica?
4. Kako pomoću matrice zapisujemo sustav linearnih jednadžbi?
5. Kako rješavamo trokutaste sustave? Opišite postupak Gaussove eliminacije. Što je
pivotiranje?
6. Kada su vektori linearno nezavisni? Kako definiramo rang matrice? Kako odredujemo rang
matrice?
7. Kada kažemo da su dvije matrice ekvivalentne i što vrijedi u tom slučaju?
8. Kako glasi Kronecker–Capellijev
teorem? Dokažite da je sustav Ax = b rješiv ako i samo ako
rang(A) = rang( A b ).
9. Što je inverzna matrica? Dokažite da je inverzna matrica jedinstvena ako postoji. Dokažite da
je
(AB)−1 = B −1 A−1 .
10. Opišite postupak traženja inverzne matrice.

11. Dokažite da je matrica A reda n regularna ako i samo ako je rang(A) = n.
12. Definirajte slijedeće pojmove: permutacija, inverzija, parnost.
13. Što je determinanta?
14. Navedite i dokažite svojstva determinanti:
(a) determinanta trokutaste matrice jednaka je produktu elemenata na dijagonali,
(b) det(A) = det(A)T ,
(c) zamjenom dvaju stupaca (redaka) determinanta mijenja predznak,
(d) determinanta matrice s dva jednaka stupca (retka) je jednaka nuli,
(e) determinanta je linearna funkcija svojih stupaca (redaka),
(f) ako determinanta ima nul stupac (redak), tada je jednaka nuli,
(g) determinanta se ne mijenja ako nekom stupcu (retku) pribrojimo neki drugi stupac
(redak) pomnožen s nekim brojem,
(h) det(A · B) = det(A) det(B) ako obje determinante na desnoj strani postoje (bez dokaza).
156
15. Dokažite da su lijedeće tvrdnje ekvivalentne:

(a) rang(A) = n,
(b) det(A) 6= 0,
(c) postoji A−1 ,
16. Kako možemo definirati rang pomoću poddeterminanti?
17. Objasnite Laplaceov razvoj determinante:
X X
det A = aij Aij = aij Aij .
j i
18. Objasnite i dokažite formulu

1
A−1 = ÃT .
det(A)
19. Izrecite i dokažite Cramerovo pravilo.

15.
Vektorska algebra i analitička geometrija
1. Što je usmjerena dužina? Što je vektor? Kako definiramo jednakost dvaju vektora? Koje je
osnovno svojstvo Euklidovog prostora?
2. Što su kolinearni vektori?
3. Kako definiramo nul-vektor?
4. Kako zbrajamo i oduzimamo vektore? Kako množimo vektore skalarom? Koja su svojstva tih
operacija?
5. Što je radijus-vektor?
6. Što je koordinatni sustav? Kako definiramo vektore u koordinatnom sustavu? Što su skalarne,
a što vektorske komponente vektora?
7. Što su komplanarni vektori?
8. Kako definiramo duljinu vektora? Što je jedinični vektor? Što su kosinusi smjerova i kako ih
možemo izračunati?
9. Kako definiramo linearnu zavisnost odnosno nezavisnost vektora?
10. Što je baza prostora? Kako možemo vektor x prikazati u bazi (0, a, b, c), pri čemu su a, b, c i x
zadani u bazi (0, i, j, k) ? Dajte primjer.
11. Kako glase geometrijska i koordinatna definicija skalarnog produkta? Navedite svojstva
skalarnog produkta.
12. Kako pomoću skalranog produkta računamo kut izmedu dva vektora?
13. Kako glase geometrijska i koordinatna definicija vektorskog produkta. Navedite svojstva
vektorskog produkta i usporedite ih sa svojstvima determinanti.
14. Kako računamo površinu paralelograma, a kako površinu trokuta? Dajte primjere.
15. Kako glase geometrijska i koordinatna definicija mješovitog produkta. Navedite svojstva
skalarnog produkta i usporedite ih sa svojstvima determinanti.
16. Objasnite zašto je (a × b) · c) = ±V , gdje je V volumen paralelopipeda kojeg razapinju vektori

a, b i c.
17. Kako računamo volumen paralelopipeda, a kako volumen tetraedra? Dajte primjere.
18. Čemu je jednako

(a × b) × c, a × (b × c) ?
158
19. Izvedite jednadžbe pravca: vektorsku, parametarsku, kanonsku, kao presjek dvaju ravnina.
Primjer.
20. Izvedite jednadžbe ravnine: vektorsku, segmentnu, kroz tri točke, kroz jednu točku uz zadani
vektor normale n, opći oblik. Dajte primjere.
21. Kada su dva pravca paralelna? Kada su dvije ravnine paralelne? Kako možemo odrediti kut
izmedu pravca i ravnine, dvije ravnine, dva pravca?
22. Kako odredujemo sjecište dvaju pravaca, dvije ravnine, pravca i ravnine? Dajte primjere.
23. Kako odredujemo udaljenost dvije točke, točke i pravca, točke i ravnine, dva pravca, dvije
ravnine, pravca i ravnine? Dajte primjere.
24. Kako odredujemo težište trokuta, upisanu kružnicu, opisanu kružnicu, ortocentar? Dajte
primjere.
25. Kako odredujemo projekciju točke na ravninu, točke na pravac, pravca na ravninu? Dajte
primjere.
16.
Funkcije realne varijable
1. Opišite načine zadavanja funkcija i navedite primjere.

2. Kako definiramo slijedeće vrste funkcija: omedena, parna, neparna, rastuća, strogo rastuća,
periodička?
3. Definirajte limes funkcije f u točki x. Dokažite da je limes jedinstven ako postoji. Kako
definiramo limese s lijeva i zdesna? Navedite svojstva limesa ( pravilo ukliještene funkcije;
pravilo zamjene; limes zbroja, produkta, kvocijenta). Kako definiramo limese u beskonačnosti
i beskonačne limese?
4. Kada kažemo da je funkcija f neprekidna u točki x? Kada kažemo da je funkcija f
neprekidna na skupu A? Koja su osnovna svojstva neprekidnih funkcija? Ilustrirajte
svojstva primjerima.
5. Kakve vrste prekida imamo? Navedite nekoliko primjera.
6. Što su asimptote i kako ih računamo?
√ √ √4
7. Nacrtajte funkcije x2 , ( 4 x)2 i x2 .
8. Kako definiramo logaritamske funkcije? Dokažite da je
log(xy) = log x + log y.
Dokažite da je
loga x = loga b · logb x.
9. Objasnite opću sinusoidu f (x) = A sin(ϕx + ψ).

10. Dokažite kosinusov poučak i adicione teoreme. .
11. Definirajte i nacrtajte sve elementarne funkcije: polinom n-tog stupnja, racionalnu funkciju,
n-ti korijen, trigonometrijske funkcije, arkus funkcije, eksponencijalne funkcije i
logaritamske funkcije (za različite baze), hiperbolne i area funkcije.
12. Što je inverzna funkcija i kada postoji? Što je (f ◦ f −1 )(x)? Nacrtajte funkcije
f (x) = arcsin(sin x) i g(x) = sin(arcsin x).
13. Što kaže osnovni teorem algebre o nul-točkama polinoma n-tog stupnja?
14. Dostiže li neprekidna funkcija na zatvorenom skupu svoj maksimum i minimum?
15. Kakva mora biti biti funkcija f da vrijedi
lim f (x) = f ( lim x)?

x→x0 x→x0
17.
Derivacije i primjene
1. Kako definiramo derivaciju? Koja je geometrijska interpretacija derivacije?

2. Izvedite formule za derivaciju elementarnih funkcija. Dokažite formule za derivaciju zbroja,
umnoška i kvocijenta.
3. Kako deriviramo inverznu funkciju? Kako deriviramo kompoziciju funkcija? Kako
deriviramo implicitno zadanu funkciju? Dajte primjere.
4. Objasnite postupak logaritamskog deriviranja Navedite primjer.
5. Što je diferencijal? Koja je geometrijska interpretacija? Kako diferencijal možemo koristiti
za približno računanje?
6. Kako definiramo derivacije i diferencijale višeg reda?
7. Izvedite formule za prvu i drugu derivaciju parametarski zadane funkcije.
8. Izrecite i dokažite Fermatov teorem.
9. Izrecite i dokažite Rolleov teorem.
10. Izrecite i dokažite Cauchyjev teorem srednje vrijednosti.
11. Izrecite i dokažite Lagrangeov teorem srednje vrijednosti. Koja je geometrijska interpretacija
Lagrangeovog teorema? Zbog čega su važne pretpostavke teorema?
12. Navedite sedam neodredenih oblika koji se mogu javiti prilikom računanja limesa.
13. Izrecite L’Hospitalovo pravilo. Dokažite L’Hospitalovo pravilo za slučaj 00 . Navedite
nekoliko primjera.
14. Dokažite da je derivabilna funkcija strogo rastuća na nekom otvorenom intervalu ako i samo je
njena derivacija veća od nule.
15. Definirajte lokalne i globalne ekstreme.
16. Što je kritična, a što stacionarna točka?
17. Kako glasi nuždan uvjet ekstrema?
18. Kako glasi dovoljan uvjet ekstrema? (Preko promjene predznaka prve derivacije ili preko druge
ili viših derivacija) Dokažite navede dovoljne uvjete ekstrema.
19. Kako definiramo konveksnost i konkavnost? Koja su svojstva grafa konveksne i konkavne
funkcije? Kako možemo provjeriti konveksnost i konkavnost pomoću druge derivacije?
20. Što je točka infleksije i kada postoji?
162
21. Kako ispitujemo tok funkcije? Navedite primjer.

22. Kako ispitujemo tok parametarski zadane funkcije? Navedite primjer.
18.
Nizovi i redovi
1. Što je niz? Kada je niz padajući, a kada strogo padajući? Kada je niz monoton?
2. Kako definiramo limes niza? Riješite osnovnu nejednadžbu konvergencije za neki konkretan niz.
3. Dokažite da je limes niza jedinstven.
4. Što je gomilište? Što je lim sup an , a što lim inf an ?
5. Što je podniz? Kako još možemo definirati gomilište (pomoću podniza)?
6. Konvergentan niz je omeden. Dokaz.
7. Svaki niz ima monoton podniz. Dokaz.
8. Monoton i omeden niz je konvergentan. Dokaz.
9. Dokažite da je niz n
1
e ≡ lim 1+
n→∞ n
konvergentan (rastući i omeden odozgo).
10. Kako možemo odrediti
sin n
lim ?
n→∞ n
11. Navedite dovoljan uvjet konvergencije niza (niz konvergira ako i samo ako je Cauchyjev).
12. Dokažite √ √
n
a → 1, n
n → 1.
13. Što je red brojeva? Kako definiramo sumu reda (limes niza parcijalnih suma)?
14. Što je geometrijski red? Opišite Zenonov paradoks.
15. Dokažite nuždan uvjet konvergencije reda (an → 0).
16. Opišite konvergenciju reda
X 1
np
u ovisnosti o parametru p.
17. Dokažite da harmonijski red
X1
n
divergira.
164
18. Opišite konvergenciju reda

X (n + 1)α
(n!)β
u ovisnosti o parametrima α i β.
19. Opišite kriterije konvergencije za redove s pozitivnim članovima – poredbeni; D’Alembertov;
Cauchyjev; Raabeov.
20. Što je apsolutna konvergencija? Da li apsolutna konvergencija nekog reda povlači i
konvergenciju tog reda?
21. Kako glasi Leibnitzov kriterij konvergencije i za kakve ga redove koristimo?
22. Što je niz funkcija? Navedite primjer.
23. Kako definiramo konvergenciju po točkama (običnu konvergenciju) niza funkcija? Naveidte
primjere.
24. Kako definiramo uniformnu konvergenciju niza funkcija? Da li uniformna konvergencija povlači
običnu konvergenciju? Navedite primjer.
25. Što je red funkcija? Navedite primjer.
26. Kako definiramo konvergenciju po točkama (običnu konvergenciju) reda funkcija? (Ili kao
konvergenciju redova brojeva koji se dobiju kada uvrštavamo točke iz domene ili kao običnu
konvergenciju pripadnog niza parcijalnih suma funkcija.) Navedite primjere.
27. Definirajte uniformnu i apsolutnu konvergenciju reda funkcija. Kako glasi Weierstraßov kriterij
konvergencije?
28. Kako se nalazi područje konvergencije reda funkcija? Dajte primjer.
29. Što je red potencija i njegov radijus konvergencije?
X1
xn .
n
Uputa: prvo se nade područje apsolutne konvergencije pomoću kriterija za konvergenciju
redova s pozitivnim članovima, a potom se posebno ispitaju rubovi područja apsolutne
konvergencije.
31. Kada možemo derivirati red funkcija? Kako deriviramo red potencija? Navedite nakoliko
primjera.
32. Kako glasi Taylorova formula i čemu služi? Što je ostatak?
33. S kojom točnošću Taylorov (ili MacLaurinov) red aproksimira zadanu funkciju u nekoj točki?
34. Koje vrijednosti funkcije ln x možemo izračunati pomoću MacLaurinovog reda funkcije
1+x
ln ?
1−x
35. Kako glase MacLaurinovi redovi za funkcije ex , sin x, cos x, ln(1 + x), ln((1 + x)/(1 − x))?
Izvedite te redove i njihovo područje konvergencije.

Matematika 1 - Vjezbe PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Matematika 1 - Vjezbe PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Ivan Slapničar

Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje

c 2004. Sva prava pridržana.

3. VEKTORSKA ALGEBRA I ANALITIČKA GEOMETRIJA 29

4. FUNKCIJE REALNE VARIJABLE 41

II. DA/NE KVIZ 89

8. Linearna algebra 101

9. Vektorska algebra i analitička geometrija 113

10.Funkcije realne varijable 123

11.Derivacije i primjene 133

12.Nizovi i redovi 143

III. PODSJETNIK ZA UČENJE 151

13.Osnove matematike 153

14.Linearna algebra 155

15.Vektorska algebra i analitička geometrija 157

16.Funkcije realne varijable 159

17.Derivacije i primjene 161

18.Nizovi i redovi 163

3.1 Visina trokuta spuštena iz vrha B . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32

5.1 Funkcija f (x) = 2 sin(2x) + sin(4x) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65

1.1. Nejednadžba s apsolutnom vrijednošću . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3

1.1. Nejednadžba s apsolutnom vrijednošću

Rješenje. Ako je x 6= −1, onda se nejednadžba (1.1) može napisati u obliku

Prema teoremu 1.10 (i) vrijedi

(i) Ako je 2x > 0 i x + 1 > 0, tada x zadovoljava

pa je rješenje ovih nejednakosti presjek skupova

(0, ∞) ∩ (−1, ∞) = (0, ∞).

(ii) Ako je 2x < 0 i x + 1 < 0, tada x zadovoljava

pa je rješenje ovih nejednakosti presjek skupova

(−∞, 0) ∩ (−∞, −1) = (−∞, −1).

Na kraju se prisjetimo da smo pretpostavili da je x 6= −1 pa za tu točku moramo posebno provjeriti

1.2. Dokazivanje jednadžbe matematičkom indukcijom

1.3. Dokazivanje nejednadžbe matematičkom indukcijom

(1 + a)k > 1 + ka, k ≥ 2, a > 0. (1.7)

(1 + a)(1 + na) = 1 + (n + 1)a + na2 > 1 + (n + 1)a

1.4. Binomni poučak

Rješenje. Prema formuli (P 1.2) vrijedi

Sredivanjem desne strane jednakosti dobivamo

1.5. Zbroj koeficijenata u razvoju binoma

Rješenje. Prema (P 1.2) vrijedi

1.6. Jednakost s kompleksnim brojevima

Rješenje. Da bismo odredili kompleksni broj a uvedimo oznake

Uvrštavanjem ovih izraza u (1.8) dobivamo

a10 = r10 (cos(10ϕ) + i sin(10ϕ))

Uvrštavanjem dobivenih rezultata u (1.9) dobivamo

Racionalizacijom kompleksnog broja

Racionalizacijom nazivnika z 2 možemo pisati kao

ili u trigonometrijskom obliku    

1.7. Četvrti korijen kompleksnog broja

1.8. Nejednakost s kompleksnim brojevima

Rješenje. Označimo arg(z) = ϕ. Tada prema relaciji (P 1.3) vrijedi

arg −2iz 4 = arg (−2i) + arg z 4 + 2kπ,

Nadalje, arg(−2i) = 3π 2 , a iz Moivreove formule za potenciranje kompleksnog broja (P 1.4) slijedi

Zbog uvjeta (1.10) argument ϕ mora zadovoljavati sin(4ϕ) ≥ 0 što implicira

0 + 2kπ ≤ 4ϕ ≤ π + 2mπ, m ∈ Z, ϕ ∈ [0, 2π).

Intervali u kojima se nalazi argument ϕ odredeni su s

Prisjetimo se da skup točaka

S obzirom da skup točaka

1.9. Zadaci za vježbu

3. Odredite sve točke kompleksne ravnine koje zadovoljavaju uvjete

7. Matematičkom indukcijom dokažite

9. Metodom matematičke indukcije dokažite nejednakost

10. Odredite x ako je poznato da je treći član u razvoju binoma

ili u trigonometrijskom obliku