Sveučilište u Splitu

Građevinsko-arhitektonski fakultet

OSNOVE NOSIVIH KONSTRUKCIJA II

Prof. dr. sc. Željana Nikolić

 Sadržaj:

1. UVOD
2. ANALIZA NAPREZANJA I DEFORMACIJA
3. SVOJSTVA MATERIJALA
4. VEZE IZMEĐU NAPREZANJA I DEFORMACIJA
5. KOEFICIJENTI SIGURNOSTI I DOPUŠTENO NAPREZANJE
6. AKSIJALNO OPTEREĆENJE ŠTAPA
7. SMICANJE (ODREZ)
8. GEOMETRIJSKE KARAKTERISTIKE RAVNIH PRESJEKA ŠTAPOVA
9. SAVIJANJE RAVNIH ŠTAPOVA
10. DEFORMACIJA RAVNOG ŠTAPA PRI SAVIJANJU
11. TORZIJA RAVNIH ŠTAPOVA
12. STABILNOST KONSTRUKTIVNIH ELEMENATA
13. VIRTUALNI RAD
14. STATIČKI NEODREĐENE KONSTRUKCIJE
 1. UVOD

STATIČKI ODREĐENE KONSTRUKCIJE

Mehanika krutih tijela zasniva se na idealizaciji stvarnog tijela krutim tijelom
koje ne mijenja oblik niti veličinu pod utjecajem vanjskih sila.
Unutrašnje sile ne ovise o deformacijama.
Rješenje sila veza i unutrašnjih sila iz uvjeta ravnoteže.
STATIČKI NEODREĐENE KONSTRUKCIJE
Realno tijelo se deformira (mijenja oblik i volumen) – unutrašnje sile ovise o
deformacijama

Uvjeti ravnoteže nisu dovoljni za rješenje sila veza i unutrašnjih sila.

Potrebni dodatni uvjeti (veza između vanjskih sila, oblika tijela, vrste
materijala s naprezanjima i deformacijama tijela)
Otpornost materijala – ovu zadaću rješava jednostavnim metodama uz
uvođenje određenih pretpostavki.
Teorija elastičnosti i teorija plastičnosti također rješava probleme
deformabilnog tijela, ali su uvjeti koji se postavljaju znatno složeniji.
 OTPORNOST MATERIJALA
Elementi konstrukcije izloženi djelovanju opterećenja
se deformiraju.
Grana primijenjene mehanike koja utvrđuje vezu
između sila koje djeluju na element i deformacija
prouzrokovanih tima silama (progib grede uslijed
poprečnog opterećenja, izduženje elementa uslijed
vlačne sile, skraćenje štapa rešetke zbog tlačne sile,
uvrtanje uslijed momenta torzije, …) naziva se
otpornost materijala.
Otpornost materijala proučava probleme čvrstoće, krutosti i stabilnosti pojedinih
dijelova tehničkih konstrukcija od čvrstog deformabilnog materijala.

ČVRSTOĆA Sposobnost prenošenja opterećenja bez pojave loma.

KRUTOST Otpornost konstrukcije na deformiranje (promjenu oblika i

volumena).

STABILNOST Sposobnost konstrukcije i njezinih elemenata da pod

zadanim opterećenjem zadrže prvobitni oblik elastične
ravnoteže.
 Vlačne sile
Vlačne sile razvlače materijal te uzrokuju povećanje duljine konstruktivnog elementa.
Veličina produljenja ovisi o krutosti materijala, površini poprečnog presjeka i iznosu
opterećenja.

Tlačne sile
Tlačne sile vrše zbijanje čestica materijala što uzrokuje skraćenje promatranog
elementa.
Posmične sile
Posmične sile izazivaju pomicanje u horizontalnim ili vertikalnim paralelnim ravninama.

Savijanje
Element izložen poprečnom opterećenju deformira se savijanjem.
Torzija
Pojava uvrtanja konstruktivnog elementa najčešće uzrokovana ekscentričnim
opterećenjem.
Dimenzioniranje elemenata konstrukcije:

Proračun čvrstoće
Određivanje najmanjih dimenzija pojedinih dijelova konstrukcije
pod djelovanjem zadanog opterećenja.

Proračun krutosti
Određivanje deformacija konstrukcija pod djelovanjem zadanog
opterećenja, koje moraju ostati u dopuštenim granicama
određenima uvjetima uporabe same konstrukcije.

Proračun stabilnosti

Određivanje opterećenja pod kojim konstrukcija i njezini

elementi zadržavaju prvobitni elastični oblik.
Važnost otpornosti materijala u analizi konstrukcija:

- Kako bi se izračunale unutrašnje sile u pojedinim konstruktivnim elementima,

projektant mora odabrati dimenzije elemenata i vrstu materijala. Ovo zahtijeva
razumijevanje načina prijenosa sila među konstruktivnim elemetima i deformacija
koje te sile uzrokuju.

- Kod statički neodređenih konstrukcija unutrašnje sile nije moguće dobiti samo na
osnovu poznavanja geometrije i opterećenja. Raspodjela unutrašnjih sila ovisi o
relativnoj krutosti elemenata i sposobnosti njihovog deformiranja.
Načelo sigurnosti i racionalnosti

O sigurnosti građevinskih konstrukcija ovise ljudski životi i materijalna dobra.

Racionalnost podrazumijeva pravilan izbor dimenzija i metoda proračuna. Načela
sigurnosti i racionalnosti su međusobno suprostavljeni. Potrebno je upotrijebiti
onoliko materijala koliko je nužno da budu zadovoljeni traženi uvjeti sigurnosti.
Poznavanje mehaničkog ponašanja materijala

Inženjerske konstrukcije su sastavljene iz elemenata koji su izrađeni od konkretnog

materijala. Materijal posjeduje svoja mehanička svojstva. Otpornost materijala ovisi
o mehaničkim svojstvima materijala. Načelo sigurnosti i racionalnosti možemo
zadovoljiti tek uz poznavanje mehaničkih svojstava materijala.

Struktura prirodnih čvrstih tijela

Tijelo predstavlja skup čestica (molekula) na okupu. U početnom stanju tijela

odnosno nultom stanju molekularne sile su u ravnoteži. Vanjsko djelovanje uzrokuje
promjenu položaja čestica i sila među njima. Zbog razlike između novonastalih sila i
sila nultog stanja nastaje naprezanje u tijelu.
Opće pretpostavke otpornosti materijala

• Materijal je neprekinut (kontinuiran) – tvar ima svojstvo neprekinute sredine,

kontinuuma, tj. tvar jednoliko i bez šupljina ispunjava volumen tijela.

• Materijal je homogen – fizikalno-mehanička svojstva u svim točkama su

jednaka.
Nehomogen materijal – svojstva se mijenjaju od točke do točke.

• Materijal je izotropan - fizikalno-mehanička svojstva u svim smjerovima su

jednaka (metal, staklo).
Anizotropan materijal - fizikalno-mehanička svojstva u različitim smjerovima su
različita (drvo).
Ortotropan materijal - fizikalno-mehanička svojstva su jednaka u određenim
smjerovima vlakana (valjani čelik).
• Materijal je elastičan – elastičnost je svojstvo materijala da se vraća u prvobitno
stanje nakon uklanjanja vanjskih opterećenja. Realno tijelo ponaša se elastično
samo do jedne određene granice koja se naziva granica elastičnosti.

• Između naprezanja i deformacija postoji linearna zavisnost do određene

granice koja se naziva granicom proporcionalnosti.

• Hipoteza ravnih poprečnih presjeka – poprečni presjeci okomiti na os štapa pri

deformaciji tijela ostaju ravni i okomiti na deformiranu os štapa.

• Deformacije tijela su male u odnosu na konačne dimenzije tijela te ih u

matematičkom smislu možemo smatramo beskonačno malim veličinama prvog
reda. Promjene u rasporedu vanjskih sila zbog deformacija pojedinih tijela
možemo zanemariti pa jednadžbe ravnoteže postavljamo na nedeformiranom
tijelu.
 Postupak rješavanja problema u otpornosti materijala
Cilj: određivanje naprezanja i deformacija u elementima konstrukcije.

1. Usvajanje pretpostavki

2. Postavljanje statičkih jednadžbi

Postavljanje jednadžbi ravnoteže unutarnjih i vanjskih sila za promatrani dio
konstrukcije.

3. Postavljanje geometrijskih jednadžbi

Uspostavljanje veze između deformacija i pomaka pojedinih dijelova konstrukcije.

4. Postavljanje fizikalnih jednadžbi

Utvrđivanje veze između naprezanja i deformacija pojedinih dijelova konstrukcije.

5. Rješavanje sustava jednadžbi

Na osnovu dobivenih rezultata utvrđuje se stanje naprezanja i deformacija
promatranih dijelova konstrukcije.
 2. ANALIZA NAPREZANJA I DEFORMACIJA
2.1. Naprezanja
Naprezanja bolje prikazuju stanje promatranog elementa nego unutrašnje sile.

Naprezanje:

Općenito - sila u presjeku elementa podijeljena s površinom na koju djeluje.

Jedinica za naprezanje - Pascal (Pa).

1 Pa = 1 N/m2 ili 1 MPa = 1 N/mm2.

Složeno stanje naprezanja u presjeku:

- normalno naprezanje

(okomito na ravninu promatranog presjeka)

- posmično naprezanje

( u ravnini promatranog presjeka).

2.1.1 Normalno naprezanje

Rezultat djelovanja uzdužne sile Nx je

naprezanje σxx jednoliko raspoređeno po
površini poprečnog presjeka:
Nx
σ xx =
A

Prvi indeks - smjer vanjske normale na

poprečni presjek
Drugi indeks - smjer naprezanja.

Naprezanje σxx - normalno naprezanje koje djeluje u smjeru osi x u poprečnom

presjeku s vanjskom normalom u smjeru osi x.

dN x
U slučaju nejednolike raspodjele naprezanja: σ xx =
dA
dA - elementarna površina
dNx sila na elementarnu površinu
Ukupna sila: N x = ∫ σ xx dA
A
2.1.1 Posmično naprezanje

Poprečna sila u ravnini poprečnog presjeka uzrokuje posmično naprezanje.

Posmično naprezanje za poprečnu silu u

smjeru y i jednoliku raspodjelu po
površini poprečnog presjeka:
Ty
τ xy =
A
Ako u presjeku djeluje i poprečna sila u
smjeru z:
Tz
τ xz =
A
Prvi indeks - smjer vanjske normale na
poprečni presjek
Normalno i posmično naprezanje u
Drugi indeks - smjer naprezanja
presjeku
Za nejednoliku raspodjelu naprezanja u presjeku:
dTy dT
τ xy = , τ xz = z
dA dA
Odgovarajuće poprečne sile u presjeku:
Ty = ∫ τ xy dA , Tz = ∫ τ xz dA
A A

τ xy , τ xz ↔ σ xy , σ xz
2.1.1 Prostorno stanje naprezanja

Vektor punog naprezanja na ravninu

presjeka: normalno naprezanje i
posmično naprezanje

Orjentiramo li ravnine presjeka okomito na koordinatne osi y i z, dobit ćemo na

svakoj od tih ravnina tri komponente naprezanja, jednu normalnu i dvije posmične.
Prostorno stanje naprezanja na Matrica tenzora naprezanja (tenzor
diferencijalnom elementu naprezanja):

⎡σ xx τ xy τ xz ⎤ ⎡σ xx σ xy σ xz ⎤
[ ] ⎢
σ ij = ⎢ τ yx σ yy
⎥ ⎢
τ yz ⎥ = ⎢σ yx σ yy σ yz ⎥
⎥
⎢ τ zx τ zy σ zz ⎥⎦ ⎢⎣ σ zx σ zy σ zz ⎥⎦
⎣

Stanje naprezanja u prostoru - određeno

s 9 komponenti (3 normalne i 6
posmičnih)

Elementi jednog retka matrice -

komponente naprezanja u jednoj ravnini

Oznake: σ ii ↔ σ i , τ ij ↔ σ ij

σ ij su pozitivna:

- u pozitivnim smjerovima koordinatnih osi na površini s vanjskom normalom

orjentiranom u smjeru koordinatne osi
- u negativnim smjerovima koordinatnih osi na površini s vanjskom normalom
orijentiranom suprotno od koordinatne osi.
σ ij = σ ij ( x , y, z) → na paralelnim Posmična naprezanja na diferencijalnom
stranicama diferencijalnog elementa ne elementu u ravnini xy
djeluju komponente naprezanja
jednakog iznosa.
Razlika između komponeti može se
prikazati preko diferencijalnih prirasta
naprezanja na razmacima dx, dy, dz.

ΣM z 0 = 0 (moment daju samo posmične komponente naprezanja okomite na z0)

dx dy ⎛ ∂τ xy ⎞ dx ⎛ ∂τ yx ⎞ dy
τ xy dy dz − τ yx dx dz + ⎜⎜ τ xy + dy ⎟⎟ dy dz − ⎜⎜ τ yx + dx ⎟⎟ dx dz = 0 /
2 2 ⎝ ∂x ⎠ 2 ⎝ ∂y ⎠ 2
: dx dy dz

Zanemarenje diferencijalnih prirasta u odnosu na τ xy i τ yx → τ xy = τ yx

Analogno za ΣM x 0 = 0 i ΣM y0 = 0 : → τ zy = τ yz , τ xz = τ zx

Općenito: τ ij = τ ji , (i ≠ j; i, j = x, y, z)
Zakon o uzajamnosti posmičnih naprezanja:
U dvjema međusobno okomitim ravninama komponente posmičnih
naprezanja koje su okomite na presječnicu tih ravnina jednake su po
iznosu i usmjerene su prema presječnici tih ravnina ili od nje.

Broj nezavisnih komponenti naprezanja se smanjuje s 9 na 6.

Matrica tenzora naprezanja ima oblik:

⎡σ xx τ xy τ xz ⎤ ⎡ σ x τ xy τ xz ⎤
[ ] ⎢
σ ij = ⎢ τ xy σ yy
⎥ ⎢
τ yz ⎥ = ⎢τ xy σy
⎥
τ yz ⎥
⎢ τ xz τ yz σ zz ⎥⎦ ⎢⎣ τ xz τ yz σ z ⎥⎦
⎣
Primjer:
Naprezanja u presjeku
φ
F F Normalno
F cos ϕ F
A σ= N = = cos 2 ϕ
a a Aϕ A A
cos ϕ
Posmično
N
Fsin ϕ F
φ τ= T = = sin ϕ cos ϕ = F sin 2ϕ
R=F Aϕ A A 2A
cos ϕ
T

Normalno naprezanje opada s povećanjem kuta ϕ.

Najveće normalno naprezanje σ = F / A → u poprečnom presjeku okomitom na os
štapa (ϕ=0°).
Posmično naprezanje raste s povećanjem kuta ϕ od 0° do 45°. Najveće je za ϕ=45°
i iznosi τ = 0.5F / A . S daljnjim povećavanjem kuta posmično naprezanje opada.
2.1.1 Ravninsko stanje naprezanja

⎡σ xx τ xy ⎤ ⎡ σ x τ xy ⎤
Tenzor naprezanja: [ ]
σ ij = ⎢ ⎥ =⎢
σ y ⎥⎦
⎣ τ yx σ yy ⎦ ⎣ τ yx
Jednadžbe transformacije
y
Jednadžbe transformacije služe za
t
φ određivanje naprezanja u proizvoljnom
B smjeru ako su poznate komponente
naprezanja u dva međusobno okomita
σx smjera.

σn
τxy OA = AB ⋅ sin φ

n
OB = AB ⋅ cos φ
τnt
φ
O τyx A x
σy

Uvjeti ravnoteže:

∑X = 0; σ x ⋅ 0B + τ xy ⋅ 0A = σ n ⋅ AB ⋅ cos φ − τ nt ⋅ AB ⋅ sin φ
⇓
σ x ⋅ cos φ + τ xy ⋅ sin φ = σ n ⋅ cos φ − τ nt ⋅ sin φ (1)

∑Y = 0 ; σ y ⋅ 0A + τ xy ⋅ 0B = σ n ⋅ AB ⋅ sin φ − τ nt ⋅ AB ⋅ cos φ

σ y ⋅ sin φ + τ xy ⋅ cos φ = σ n ⋅ sin φ + τ nt ⋅ cos φ (2)

Iz (1) i (2) slijedi sustav od 2x2 jednadžbi:
cos φ ⋅ σ n − sin φ ⋅ τ nt = σ x ⋅ cos φ + τ xy ⋅ sin φ
sin φ ⋅ σ n + cos φ ⋅ τ nt = σ y ⋅ sin φ + τ xy ⋅ cos φ
DET(S) = cos 2 φ + sin 2 φ = 1
Rješenje sustava:

σ n = σ x ⋅ cos 2 φ + σ y ⋅ sin 2 φ + τ xy ⋅ sin 2φ

σy − σx
τ nt = ⋅ sin 2φ + τ xy ⋅ cos 2φ
2
π
analogno je: φ1 = +φ
2
σ t = σ x ⋅ sin 2 φ + σ y ⋅ cos 2 φ − τ xy ⋅ sin 2φ
σy − σx
τ tn = ⋅ cos φ + τ xy ⋅ sin 2φ
2
Smjerovi i veličine glavnih naprezanja

Jednadžbe transformacije: σ n = σ x ⋅ cos 2 ϕ + σ y ⋅ sin 2 ϕ + τ xy ⋅ sin 2ϕ (1)

σx − σy
τ nt = ⋅ sin 2ϕ + τ xy ⋅ cos 2ϕ (2)
2

Traži se kut φe=α za koji su normalna naprezanja ekstremna.

Jednadžba (1) se derivira po ϕ i izjednači s nulom:
dσ n
= −2σ x ⋅ sin ϕ cos ϕ + 2σ y ⋅ sin ϕ cos ϕ + 2τ xy ⋅ cos 2ϕ = 0
dϕ
2τ xy
tg 2φ e = (3)
σx − σy

o
Jednadžba (3) ima 2 rješenja za koja vrijedi: φe1 − φ e 2 = 90

Kutevi koji određuju pravce ekstremnih normalnih naprezanja:

1 2τ xy α 2 = α1 ± 90o (4)
α1 = φe1 = arctg i
2 σx − σy
Uvrštavajući (4) u (1):
2
σx + σy ⎛ σx − σy ⎞
σ max, min = σ1, 2 = ± ⎜⎜ ⎟ + τ 2xy
2 2 ⎟
⎝ ⎠

Uvrštavajući (4) u (2) dobivamo: τ nt = 0

Pravci na kojima ne djeluje posmično naprezanje nazivaju se glavne osi naprezanja, a

normalna naprezanja koja djeluju na tim pravcima nazivaju se glavna naprezanja i
označavaju s σ1, σ2.

2
σ2 σy
τyx 1
B
σ1
Dijagonala posmika – pravac koji spaja vrhove kvadrata
prema kojem djeluju posmična naprezanja τxy
σx S α σx
τ xy τxy Maksimalno naprezanje ima pravac koji leži između
dijagonale posmika i algebarski većeg normalnog
σ1
A naprezanja.
τ yx σ2
σy
Zbroj normalnih naprezanja u bilo koja dva okomita smjera je uvijek konstantan.

σ n + σ t = σ x ⋅ cos 2 φ + σ y ⋅ sin 2 φ + τ xy ⋅ sin 2φ + σ x ⋅ sin 2 φ + σ y ⋅ cos 2 φ − τ xy ⋅ sin 2φ

= σx + σy

σ n + σ t = σ x + σ y = σ 1 + σ 2 = I1 I1 – prva invarijanta naprezanja

Deriviranjem jednadžbe (2)

σx − σy
τ nt =
⋅ sin 2ϕ + τ xy ⋅ cos 2ϕ
2
po ϕ dobiva se da je najveće posmično naprezanje u ravnini koja je nagnuta za 45° u odnosu
na osi glavnih naprezanja.
π
Kut najvećeg posmičnog naprezanja: β=α−
4
Najveće posmično naprezanje:

σ − σ2 (σ x − σy )
2

τ max = 1 = + τ 2xy
2 2
Mohr-ova kružnica naprezanja

Grafička konstrukcija za transformaciju naprezanja i određivanje smjerova i

veličine glavnih naprezanja.

τ
σ1
σy
σ2 σ1
σ2 τxy
σ1
α τxy
σx σx
α 2α
σ
σ1 σ2 σy σx σ1
τxy σ2 τxy
σy

(σ1+ σ2)/2 (σ1- σ2)/2

σ2
Posebni slučajevi naprezanja

JEDNOOSNO STANJE NAPREZANJA τ

σy =0 τ max = σ
2

σx σx 2β
S β = 45
β

σ
σ y =0
τmax σx σx = σ1
σy = 0 2

IZOTROPNO STANJE NAPREZANJA /TLAČNO, VLAČNO/

τ Mohr-ova kružnica
σy= σ
degenerira u točku.

σx= σ σx= σ Nema glavnih osiju.

Nema posmika.
σy= σ σ1 = σ 2 = σ σ
ČISTI POSMIK σ x = σ y = σ

σy

τ
a
τ τ τ Max= σ
a1
π/2 + γ
π/2 − γ
d1 d 0 b b1
σx σx σy σx

c1
τ τ
c

σy
2.2. Pomaci i deformacije

y Fn Pomaci točke prikazani preko komponenti:

V
Fi
u = u ( x , y, z )
p v = v ( x , y, z )
u
A
v w
w = w ( x , y, z )
F1 r
V1
r1
Ukupan pomak točke:
j
r r r r r r
0 i
p = u + v + w = u⋅ i + v⋅ j + w ⋅k
k F2 x

Apsolutna deformacija dužine AB:

promjena razmaka među promatranim točkama tijela

Relativna deformacija:
promjena udaljenosti među točkama podijeljena s početnom duljinom

Relativna deformacija: normalna i posmična

Relativna normalna deformacija

∆l/2 lx ∆l/2

Crtež. Deformiranje štapa izloženog djelovanju uzdužne sile

lx - početna duljina štapa

∆lx - produljenje (apsolutna deformacija)

Relativna normalna deformacija

∆l x
ε xx =
lx

Normalno naprezanje izaziva samo promjenu duljine štapa → nema promjene kuta među
slojevima koji se pomiču.

Relativna normalna deformacija je bezdimenzionalna veličina najčešće izražena u %.

Obično pozitivna vrijednost označava povećanje, a negativna smanjenje dužine.
Relativna posmična deformacija

Pravokutna ploča zglobnim ležajevima vezana s podlogom, opterećena posmičnom silom

ly

ux
Crtež. Deformiranje pravokutne ploče izložene posmičnoj sili

Ploča se posmično deformira - međusobno klizanje horizontalnih slojeva i promjena kuta

među stranicama.

Relativna posmična (kutna) deformacija predstavlja relativnu promjenu kuta među

stranicama u odnosu na početni pravi kut.
ux
γ ≈ tg γ xy =
ly

Pozitivnoj vrijednosti odgovara smanjenje pravog kuta, a negativnoj povećanje.

Veza između relativnih deformacija i pomaka u ravnini
y
Relativna promjena pomaka ″u″ u x
C’ smjeru: ∂u
∂x
D’
dy D C
Normalna deformacija:
∂u
u+ dx − u
β
∂x ∂u
α
ε xx = =
v
⋅dx B’ dx ∂x
∂x A’
v A B x Analogno je:
0 dx
u ∂v
u+ ⋅ dx v+ dy − v
u ∂x ∂y ∂v
ε yy = =
dy ∂y
∂v ∂v
dx
∂v ∂u
tan α = ∂x = ∂x ≈ za εxx<<1 tan β =
∂u 1 + ε xx ∂x ∂y
dx + dx
∂x
∂v ∂u
Posmična deformacija (ukupna promjena kuta): γ xy = tan α + tan β = +
∂x ∂y
1 ⎛ ∂v ∂u ⎞
ε xy = ε yx = ⎜⎜ + ⎟⎟
2 ⎝ ∂x ∂y ⎠
Veza između relativnih deformacija i pomaka u prostoru

Relativne normalne deformacije u prostoru:

ε xx = ∂u ; ε yy = ∂v ; ε zz = ∂w (u smjeru koordinatnih osi)

∂x ∂y ∂z

Relativne posmične deformacije u prostoru:

∂v ∂u ∂w ∂y ∂u ∂w
γ xy = + ; γ yz = + ; γ zx = + (u koordinatnim ravninama)
∂x ∂y ∂y ∂z ∂z ∂z

Tenzor deformacija u prostoru:

⎡ε xx ε xy ε xz ⎤
⎢ ⎥
=
ε ⎢ε yx ε yy ε yz ⎥
⎢ ε zx ε zy ε zz ⎥
⎣ ⎦
Vrijedi uzajamnost posmičnih deformacija: ε ij = ε ji , i, j = 1,2,3

1 1 1
ε xy = γ xy ; ε yz = γ yz ; ε zx = γ zx
2 2 2.
U slučaju slobodnog pomicanja konstrukcije može doći do translacijskih pomaka i
rotacija, ali pri tome ne dolazi do deformacije konstrukcije.
Deformacija se događa samo u uvjetima spriječenih pomaka odnosno rotacija.
Primjer translatornog pomaka (nema deformacija):

δt

Primjer rotacijskog pomaka (nema deformacija):

θ
 3. SVOJSTVA MATERIJALA

Priroda materijala određena je tehničkim i ostalim svojstvima.

Tehnička svojstva materijala su: čvrstoća, tvrdoća, deformabilnost, krutost, krtost,

dinamička čvrstoća, elastičnost, plastičnost, ...

Čvrstoća je iznos naprezanja neposredno pred razaranje. Razlikujemo aksijalnu čvrstoću

(tlačnu i vlačnu) i posmičnu čvrstoću.

Tvrdoća je otpornost tijela (materijala) prodiranju drugih tijela.

Deformabilnost (aksijalna i posmična) je svojstvo materijala da pri naprezanju trpi

deformacije bez razaranja.

Krutost je svojstvo materijala da se pri naprezanju opire deformiranju.

Krtost je svojstvo materijala da se ne odupire udarnome naprezanju (udaru).

Ciklička čvrstoća je granično cikličko naprezanje koje materijal može izdržati.

Elastičnost je svojstvo materijala da nakon otklanjanja naprezanja u cijelosti vrati svoj
prvotni oblik.

Plastičnost je svojstvo materijala da pri određenom naprezanju trenutno poprima

deformacije bez povećanja naprezanja.

Puzanje (tečenje) je svojstvo materijala da pri vremenski stalnom naprezanju doživljava

prirast deformacija tijekom vremena.

Gustoća je količina materije po jedinici volumena.

Homogenost, izotropnost, ortotropnost, anizotropnost

Ostala važna svojstva: toplinska i električna provodljivost, boja, korozivna otpornost,

zavarljivost, ugradljivost, ...

Vrste materijala: kamen, drvo, opeka, beton, metali, plastici, ...

 4. VEZE IZMEĐU NAPREZANJA I DEFORMACIJA

4.1. Eksperimentalni podaci

σ ij = f (ε ij ), ε ij = f1 (σ ij ) - funkcionalna veza između naprezanja i deformacija

Određuje se eksperimentalno ispitivanjem uzoraka izrađenim od određenog materijala.

Pokusi: rastezanje, pritisak, posmik, torzija, savijanje.
Pretpostavke: uzorak je od neprekinutog, homogenog i izotropnog materijala.
Osnovni oblik ispitivanja pri statičkom opterećenju – rastezanje (vlačni pokus).
• između točaka O i P: dijagram je pravac
(sila F i produljenje ∆l linearno su ovisni)
• do točke E: deformacije su elastične
(potpuno iščezavaju nakon rasterećenja)
• nakon točke E: u uzorku se, osim elastičnih,
javljaju i trajne ili plastične deformacije
• u točki T: nastaje tečenje (popuštanje)
materijala - deformacije rastu bez
povećavanja opterećenja
• nakon točke T: nakon stanja tečenja dolazi do
ojačanja materijala (materijal ponovno dobiva sposobnost da se
opire djelovanju opterećenja)
• do točke M: sila se povećava sve do točke M, povećava se deformacija uzorka.
U točki M sila prima maksimalnu vrijednost Fmax.
• nakon točke M: nastaje iscrpljenost materijala,
deformacija uzorka raste uz smanjenje sile F
• u točki L: raskid uzorka.
 σ
P
Da bi se dobio dijagram koji karakterizira σ
mehanička svojstva materijala σL
σE Et
neovisno o apsolutnim dimenzijama uzorka, σPL
l0 σP ∆εPl σE ≈ σPl
dijagram rastezanja F-∆l
transformira se u koordinatni sustav σ-ε.
A E

P εi ε
εP εe
ε
δ
Karakteristične točke dijagrama:
• σP – granica proporcionalnosti – najveće naprezanje do kojeg vrijedi linearna ovisnost
između naprezanja i deformacija
• σE – granica elastičnosti – najveće naprezanje do kojeg se materijal ponaša
elastično (nakon rasterećenja uzorak se vraća u
prvobitni oblik)
• σPL – granica tečenja (popuštanja) - naprezanje pri kojem deformacije rastu bez porasta
opterećenja
• σM – vlačna čvrstoća – naprezanje koje odgovara najvećem opterećenju kojeg
uzorak može izdržati
• σL – granica loma – prijelomno naprezanje, raskid uzorka
Ostale veličine:
• E - modul elastičnosti (Young-ov modul) - koeficijent proporcionalnosti između
naprezanja i deformacija
• Et - tangentni modul (Et<E) - pojavljuje se nakon granice proporcionalnosti, porastom
naprezanja opada Et
• Ukupna deformacija: ε = εe + εP
• Relativno produljenje pri raskidu: δ = (lL-l0) / l0 x100%
Duktilni materijali (žilavi) δ > 5% (meki čelik, bakar) - znatne plastične deformacije
prije raskida uzorka
Krhki materijali δ < 5% (kamen, staklo, lijevano željezo) - raskid bez pojave znatnijih
plastičnih deformacija
Vlačni test - čelik Tlačni test - beton

Potpuni σ-ε dijagram za čelik, aluminij i beton

σ σ σ

σP
σP σP
ε ε ε

σ − ε dijagram za aluminij σ − ε dijagram za beton

σ − ε dijagram za čelik
4.2. Hook-eov zakon, konstante elastičnosti materijala

Hook-eov zakon za jednoosno stanje naprezanja

Iz σ-ε dijagrama: tg α = σ / ε = E
σ=E⋅ε
Vrijedi za jednoosno stanje naprezanja do granice proporcionalnosti.

Poisson-ov koeficijent ν
Apsolutna vrijednost omjera između relativne poprečne i relativne uzdužne deformacije.

εP = - ν ε (uzdužne i poprečne deformacije su suprotnog predznaka)

∆l Izotropni materijali 0 ≤ ν ≤ 0.5

Svi materijali u plastičnom području ν = 0.5
Čelik ν = 0.3, beton ν ≈ 0.17
νε/2 νε/2
l Granične vrijednosti: guma (ν = 0.5), pluto (ν = 0.0)
Hook-eov zakon pri posmiku
(veza između posmičnih naprezanja i deformacija)

E
τ= ⋅γ = G⋅γ
2(1 + ν )
G - modul posmika

Konstante elastičnosti materijala:

E - modul elastičnosti
G - modul posmika
ν - Poisson-ov koeficijent

Hladno valjani čelik:

5 2,1 ⋅ 10 5
E = 2,1 ⋅ 10 MPa , ν = 0,30, G = = 0,808 ⋅ 10 5 MPa
2(1 + 0,3)
Beton (prosječno):
4 3,5 ⋅ 10 4
E = 3,5 ⋅ 10 MPa , ν = 0,16, G = = 1,508 ⋅ 10 4 MPa
2(1 + 0,16)
4.3. Potpuna veza naprezanja i deformacija

Naprezanje i deformacije u prostoru:

⎡σ xx τ xy τ xz ⎤ ⎡ε xx ε xy ε xz ⎤
⎢ ⎥ ⎢ ⎥
σ = ⎢ τ yx σ yy τ yz ⎥, ε = ⎢ε yx ε yy ε yz ⎥
⎢ τ zx τ zy σ zz ⎥⎦ ⎢ ε zx ε zy ε zz ⎥⎦
⎣ ⎣

Generalizirani Hook-eov zakon: σ = D⋅ε

D – matrica konstanti elastičnosti

Potpuna veza naprezanja i deformacija u prostoru:

⎧σ x ⎫ ⎡1 − ν ν ν 0 0 0 ⎤ ⎧ε xx ⎫
⎪σ ⎪ ⎢ ν 1− ν ν 0 0 0 ⎥ ⎪ε ⎪
⎪ ⎪ y ⎢ ⎥ ⎪ yy ⎪
⎪⎪ σ z ⎪⎪ E ⎢ ν ν 1− ν 0 0 0 ⎥ ⎪⎪ ε zz ⎪⎪
⎨ ⎬= ⎢ ⎥⎨ ⎬
τ
⎪ xy ⎪ (1 + ν )(1 − 2ν ) ⎢ 0 0 0 1 − 2ν 0 0 ⎥ ⎪ε xy ⎪
⎪τ yz ⎪ ⎢ 0 0 0 0 1 − 2ν 0 ⎥ ⎪ε yz ⎪
⎪ ⎪ ⎢ ⎥⎪ ⎪
⎪⎩τ zx ⎪⎭ ⎣ 0 0 0 0 0 1 − 2ν ⎦ ⎪⎩ε zx ⎪⎭
Naprezanje i deformacije u ravnini:

⎧σx ⎫ ⎧ εx ⎫
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
σ = ⎨ σ y ⎬, ε = ⎨ ε y ⎬
⎪τ ⎪ ⎪ε ⎪
⎩ xy ⎭ ⎩ xy ⎭

Potpuna veza naprezanja i deformacija (ravninsko stanje naprezanja):

⎧σx ⎫ ⎡1 ν 0 ⎤ ⎧ε xx ⎫ ⎧ε xx ⎫ ⎡ 1 −ν 0 ⎤ ⎧σx ⎫
⎪ ⎪ E ⎢ν 1 ⎥ ⋅ ⎪ε ⎪ ⎪ ⎪ 1⎢ ⎪ ⎪
σ
⎨ y⎬ = ⎢ 0 ⎥ ⎨ yy ⎬ ⎨ε yy ⎬ = ⎢− ν 1 0 ⎥⎥ ⋅ ⎨ σ y ⎬
⎪τ ⎪ 1 − ν
2
⎢⎣0 0 1 − ν ⎥⎦ ⎪⎩ε xy ⎪⎭ ⎪ε ⎪ E ⎢ 0 0 1 + ν ⎥ ⎪τ ⎪
⎩ xy ⎭ ⎩ ⎭xy ⎣ ⎦ ⎩ xy ⎭

σ = Dr ⋅ ε ε = D r −1 ⋅ σ
4.4. Zakon superpozicije

Pretpostavke: elastično, homogeno, izotropno tijelo → linearna ovisnost opterećenja,

naprezanja, deformacija i pomaka
U nekoj točki ravninskog stanja
1. opterećenje σ 1 → ε 1 = D −1 ⋅ σ 1
2. opterećenje σ2 → ε 2 = D −1 ⋅ σ 2
Ukupno σ = σ 1 + σ 2 , ε = D −1 ⋅ (σ 1 + σ 2 )
Uvjet: σ u granicama proporcionalnosti

Zakon superpozicije:
Stanje naprezanja (deformacija i pomaka) zbog zbroja dvaju ili više stanja opterećenja
jednako je zbroju dvaju ili više stanja naprezanja (deformacija i pomaka) izazvano s dva ili
više stanja opterećenja.

Zakon superpozicije za jednoosno stanje naprezanja

σ1
ε1 =
E
σ1 σ1 σ
ε2 = 2
E
σ2 σ2 1
l σ = σ1 + σ 2 , ε = ε1 + ε 2 = ⋅ (σ1 + σ 2 )
E
σ ≤ σ PROPORCIONALNOSTI
σ σ
4.5. Saint Venantov princip

Ako zadano opterećenje zamijenimo sa statički ekvivalentnim opterećenjem, stanje

naprezanja, deformacija i pomaka razlikuje se na relativno malom dijelu elastičnog tijela, u
pravilu u blizini djelovanja opterećenja. U presjecima dovoljno udaljenim od mjesta
djelovanja opterećenja razlike su neznatne te se mogu zanemariti.

1
(1) R (2) R
σ= P/a
1
σ
(1) (2)
σA = σA
P (1)
σA
(2)
σA
1
a A A
4.6. Volumenska dilatacija

σ1, σ2, σ3 - glavna naprezanja

1
ε1 = (σ1 − νσ 2 − νσ 3 )
E
σ3 1
ε 2 = (σ 2 − νσ 3 − νσ 1 )
E
1
ε 3 = (σ 3 − νσ 1 − νσ 2 )
E
σ2 dx1, dx2, dx3 - bridovi paralelepipeda u smjeru
glavnih deformacija
σ1
Volumen prije deformacije:dV = dx1 dx2 dx3
Volumen nakon deformacije:
dV1 = (1+ε1) (1+ε2) (1+ε3) dx1 dx2 dx3
Relativna promjena volumena - volumenska deformacija:
εV = (dV1-dV) / dV = (1+ε1) (1+ε2) (1+ε3) -1
Zanemarimo li beskonačno male veličine višeg reda:
εV = ε1 + ε2 + ε3
ili εV = ε1 + ε2 + ε3 = εxx + εyy + εzz = G1
G1 - prva invarijanta deformacija
Volumenska deformacija jednaka je zbroju normalnih deformacija na glavnim osima.
 4.7. Utjecaj temperature

Dužinska deformacija zbog utjecaja temperature:

εt = α ∆T
α - koeficijent linearnog toplinskog rastezanja - jedinica K-1 (Kelvin-1)
Ukupna deformacija u promatranoj točki tijela:
τ xy 1+ ν
ε xx
E
[ ]
= σ x − ν (σ y + σ z ) + α ∆T
1 ε xy =
2G
=
E
τ xy

τ yz 1 + ν
ε yy
1
E
[ ]
= σ y − ν(σ z + σ x ) + α ∆T ε yz =
2G
=
E
τ yz

ε zz
1
E
[ ]
= σ z − ν (σ x + σ y ) + α ∆T ε zx
τ
= zx =
1+ ν
τ zx
2G E
 5. KOEFICIJENTI SIGURNOSTI I DOPUŠTENO NAPREZANJE

Nosivost konstrukcije je sposobnost konstrukcije da prenese određeno opterećenje.

Razlikujemo nosivost u odnosu na određeni kriterij (nosivost pri slomu, nosivost na granici
elastičnog ponašanja, ...

Deformabilnost konstrukcije je svojstvo konstrukcije da pod djelovanjem opterećenja

promijeni svoj oblik. Promjena oblika je ograničena uporabljivošću konstrukcije.
Uporabljivost može biti u odnosu na progibe, zakrivljenost, nagibe, pukotine.

Granično opterećenje je maksimalno opterećenje koje konstrukcija može preuzeti, a da ne

bude prekoračen zadani kriterij. Razlikujemo granično opterećenje pri slomu, granično
opterećenje na granici elastičnosti, granično opterećenje za uporabljivost, ...

Radno (stvarno) opterećenje je opterećenje koje se očekuje da će se pojaviti na

konstrukciji.
Lokalni koeficijent sigurnosti je kvocijent granične sile (naprezanja) i radne sile
(naprezanja).

Globalni koeficijent sigurnosti je kvocijent graničnog opterećenja i radnog opterećenja.

Globalni koeficijent sigurnosti k raščlanjuje se na parcijalne koeficijente sigurnosti ki, od
kojih svaki izražava utjecaj jednog od faktora na konstrukciju.
k = k1 ⋅ k2 ⋅ k3 ⋅ ...

Parcijalni koeficijent sigurnosti je recipročan vjerojatnosti otkazivanja po određenom

parametru ili skupini parametara.
Koeficijent sigurnosti je uvijek veći od 1.
Važnost izbora koeficijenta sigurnosti: premali koeficijent - konstrukcija nije u stanju
ispunjavati uvjete uporabe, previsok koeficijent - neekonomična konstrukcija.

Izbor koeficijenta sigurnosti ovisi o:

- vrsti materijala konstrukcije
- veličini i karakteru opterećenja koje može djelovati na konstrukciju, a uvjetovano je
namjenom građevine (stambeni, industrijski, sportski, ...) i lokacijom objekta ( seizmičko
opterećenje, opterećenje snijegom i vjetrom).
Grublja procjena veličine i karaktera opterećenja → veći koeficijent sigurnosti.
Praktična ilustracija koeficijenta sigurnosti

F1 F2 F F4
φ
B
A
δ

Radno opterećenje: F1 = 1.0 MN; F2 = F3 = F4 = 0.5 MN

Granično opterećenje:
- pri slomu F1 = 2.5 MN; F2 = F3 = F4 = 1.25 MN
- na granici elastičnog ponašanja F1 = 2.0 MN; F2 = F3 = F4 = 1.0 MN
- pri graničnim pomacima δ F1 = 1.5 MN; F2 = F3 = F4 = 0.75 MN

Globalni koeficijenti sigurnosti:

- protiv sloma k = 2.5 / 1.0 = 2.5
- protiv pojave graničnih pomaka k = 1.5 / 1.0 = 1.5
Lokalni koeficijenti sigurnosti:
Radne sile u presjecima A i B:
MAR, TAR, NAR, MBR, TBR, NBR
Sile na granici elastičnosti:
MAE, TAE, NAE, MBE, TBE, NBE
Lokalni koeficijenti sigurnosti:
kA = MAE / MAR
kB = MBE / MBR
Kod linearno elastičnih materijala i konstrukcija vrijedi:
kGLOB = max kLOK
Kod nelinearnih materijala i konstrukcija vrijedi:
kGLOB > max kLOK
Parcijalni faktori sigurnosti (lokalni i globalni)
Vjerojatnost pojave graničnog opterećenja pri slomu v=0.70 → koeficijent sigurnosti na
pojavu slomnog opterećenja kPARC = 1 / 0.70 = 1.42.
Kritično naprezanje σK - naprezanje kod kojeg konstrukcija dolazi u neželjeno stanje
(stanje loma ili pojava trajnih deformacija)

Dopušteno naprezanje σdop - naprezanje pri kojemu smo sigurni da materijal neće doći u
neželjeno stanje, tj. ne može doći do loma materijala ili pojave trajnih deformacija nazivamo
dopuštenim naprezanjem.
σdop = σK / k

Elastoplastični materijal Krhki materijal

 7. SMICANJE (ODREZ)
7.1. Čisti posmik
σy
Čisti posmik - τ ≠ 0, σ=0
Čisti posmik ekvivalentan je istodobnom rastezanju
τ
a i pritisku s jednakim intenzitetom u
τ
a1
π/2 + γ
međusobno okomitim smjerovima.
π/2 − γ

σx
d1 d 0 b b1
σx σx = σy = σ
τ
c1
τ
Posmična naprezanja ne mijenjaju volumen već
c
samo oblik tijela.
σy

Mjera posmične deformacije je kut relativnog

smicanja γ.
Za posmične deformacije u ravnini xy: γ = 2εxy
Posmično naprezanje:
T T
τ = = G⋅γ γ=
A A⋅G
δ T
γ ≈ tgγ = =
a A⋅G
T⋅a
Apsolutni pomak uslijed smicanja δ=
A⋅G
A⋅G – posmična krutost
7.2. Proračun elemenata opterećenih na smicanje (odrez)

T
Srednja vrijednost posmičnih naprezanja τ =
A
T
Uvjet čvrstoće za elemente opterećene na smicanje τ = < τ dop
A
 Analiza naprezanja u spoju s vijcima (zakovicama) – jednorezni spoj

Bočni
površinski
pritisak

Površina
smicanja

F
Sila koja pripada jednoj zakovici: F1 =
n
- Zakovica je opterećena na smicanje u presjeku 1-1.
- Na trup zakovice djeluje bočni površinski pritisak.
- U presjeku oslabljenom s rupama za zakovice može doći do raskida ploče.
- U krajnjem dijelu ploče, između njezina kraja i zakovice može doći do smicanja.
 Površina
Uvjeti čvrstoće: smicanja
Površina
F
(1) Na smicanje zakovice τ = 21 ≤ τ dop smicanja
d π
4

F1
(2) Na bočni površinski pritisak između trupa zakovice i ploče σ 0 = ≤ σ 0 dop
d⋅t
σ0 dop – dopušteni bočni površinski pritisak

Bočni
površinski
pritisak
Uvjeti čvrstoće:

(3) Na rastezanje ploče u presjeku oslabljenom s rupama za zakovice (m – broj rupa u

promatranom presjeku)
F
σ= ≤ σ dop
t (b − m ⋅ d )
b

F1
(4) Na smicanje u krajnjem dijelu ploče τ = ≤ τ dop
⎛ d⎞
2⎜ c − ⎟ t
⎝ 2⎠
Analiza naprezanja u spoju s vijcima (zakovicama) – dvorezni spoj

Površine
smicanja

F
Uvjet čvrstoće na smicanje zakovice: τ = ≤ τ dop
d π
2
2n
4
n – broj zakovica s jedne strane spoja

F
Bočni površinski pritisak: σ 0 = ≤ σ 0 dop
n ⋅d⋅t
 8. GEOMETRIJSKE KARAKTERISTIKE RAVNIH PRESJEKA ŠTAPOVA

8.1. Težina tijela, središte masa ili težište

• Materijalno tijelo, materijalni lik, materijalna crta - prostor D ispunjen materijalnim

česticama
• Gustoća ρ - količina materijalnih čestica po jedinici prostora
• Elementarna (diferencijalna) masa – produkt gustoće i elementa prostora D, dm = ρ ⋅ dD

• Masa tijela – zbroj svih elementarnih masa u prostoru D, M = ∫ dm = ∫ ρ ⋅ dD

D D

• Sila težine – sila kojom Zemlja privlači materijalno tijelo mase M, G = g ⋅ M = ∫ g ⋅ ρ ⋅ dD

D

• Središte masa ili težište – točka hvatišta sile težine. Nalazi se na sjecištu dviju ili više
težišnica. Težišnica predstavlja pravac na kojem djeluje sila težine.
Pri zaokretanju materijalnog tijela središte masa ostaje na istome mjestu, dok se za svaki novi
položaj uspostavlja nova težišnica. Ova činjenica se koristi za određivanje središta masa.
Analitičko određivanje koordinata težišta:

Moment sile težine tijela G na bilo koju točku prostora jednak je sumi momenata elementarnih
težina tijela dG na istu točku prostora.

M 0 = ∫ r × dG = r T × G

∫ (x ⋅ i + y ⋅ j + z ⋅ k )× dG ⋅ e = (x T ⋅ i + y T ⋅ j + z T ⋅ k )× G ⋅ e
D

∫ x ⋅ dG (i × e)+ ∫ y ⋅ dG (j × e)+ ∫ z ⋅ dG (k × e) = x T ⋅ G (i × e)+ y T ⋅ G (j × e)+ z T ⋅ G (k × e)

D

D D D

∫ x ⋅ dG =x T ⋅ G , ∫ y ⋅ dG =y T ⋅ G , ∫ z ⋅ dG = z T ⋅ G
D D D

∫ x ⋅ dG ∫ y ⋅ dG ∫ z ⋅ dG
Koordinate težišta tijela: xT = D
, yT = D
, zT = D
G G G
Težište volumena
Homogeno tijelo ρ=const., dG = g ⋅ ρ ⋅ dV , G = ∫ g ⋅ ρ ⋅ dV = g ⋅ ρ ⋅ V
V

∫ x ⋅ dV ∫ y ⋅ dV ∫ z ⋅ dV
xT = V
; yT = V
; zT = V
V V V
Težište površine
Homogena ploča (ρ=const.) deb. t, dG = g ⋅ ρ ⋅ t ⋅ dA , G = ∫ g ⋅ ρ ⋅ t ⋅ dA = g ⋅ ρ ⋅ A
A

∫ x ⋅ dA ∫ y ⋅ dA ∫ z ⋅ dA
xT = A
; yT = A
; zT = A
A A A

Težište linije
Homogeno tijelo (ρ=const.) vrlo malih poprečnih dimenzija u odnosu na duljinu
dG = g ⋅ ρ ⋅ A ⋅ ds , G = ∫ g ⋅ ρ ⋅ A ⋅ ds = g ⋅ ρ ⋅ A ⋅ s
s

∫ x ⋅ ds ∫ y ⋅ ds ∫ z ⋅ ds
xT = s
; yT = s
; zT = s
s s s
Težište složenih tijela
Homogeno tijelo (ρ=const.) se sastoji od n pravilnih dijelova čija su težišta poznata.

Koordinate težišta Volumen Površina Linija

tijela
n n n

xT ∑ x i ⋅ ∆Vi ∑ x i ⋅ ∆A i ∑ x i ⋅ ∆s i
1 1 1

V A S
n n n

yT ∑ y i ⋅ ∆Vi ∑ y i ⋅ ∆A i ∑ y i ⋅ ∆s i
1 1 1

V A S
n n n

zT ∑ z i ⋅ ∆Vi ∑ z i ⋅ ∆A i ∑ z i ⋅ ∆s i
1 1 1
V A S
n n n
V = ∑ ∆Vi A = ∑ ∆A i S = ∑ ∆s i
1 1 1
8.2. Statički momenti i momenti tromosti (inercije) ravnih presjeka

Statički momenti presjeka površine A s obzirom na osi z i y

S z = ∫ y ⋅ dA S y = ∫ z ⋅ dA
A A

Na osnovu teorema o jednakosti momenta sile i momenata njezinih komponenti:

Sz = A ⋅ y T Sy = A ⋅ z T

A = ∫ dA - površina poprečnog presjeka.

A

Statički moment presjeka s obzirom na bilo koju os jednak je produktu površine

poprečnog presjeka i pripadajuće koordinate težišta.

Za bilo koju težišnu os statički moment presjeka jednak je nuli.

Aksijalni momenti tromosti (inercije)
presjeka s obzirom na osi z i y:
I z = ∫ y 2 ⋅ dA I y = ∫ z 2 ⋅ dA
A A

Centrifugalni moment tromosti (inercije)

presjeka s obzirom na osi z i y:

I zy = ∫ z ⋅ y ⋅ dA
A
Polarni moment tromosti (inercije) presjeka s obzirom na pol O:

I P = ∫ ρ 2 ⋅ dA
ρ2 = z 2 + y 2 A

I P = ∫ (z 2 + y 2 ) ⋅ dA = ∫ z 2 ⋅ dA + ∫ y 2 ⋅ dA
A A A
IP = Iz + I y

Zbroj aksijalnih momenata tromosti u odnosu na dvije međusobno ortogonalne osi

jednak je polarnom momentu tromosti u odnosu na pol koji se nalazi na sjecištu
koordinatnih osi.

Dimenzija momenata tromosti [l4]

Predznaci:
Iz, Iy, Ip su uvijek pozitivni
Izy može biti manji, jednak ili veći od nule

y z

z dA y dA
Izy<0
y Izy>0 z
A A
y
z

Ako je bar jedna od koordinatnih osi os simetrije presjeka → centrifugalni moment tromosti
s obzirom na te osi je jednak nuli.
y

Elementarni centrifugalni momenti tromosti

za simetrično raspređene površine dA u
z dA odnosu na os z dI zy = z ⋅ y ⋅ dA su suprotnog
y predznaka.
z
-y Zbroj para elementarnih površina = 0
z
dA → Izy = 0
8.3. Promjena momenta tromosti pri translaciji koordinatnog sustava
y1 y
b
A
dA
z
ρ y
T z
y1
a

Momenti tromosti obzirom na koordinatne osi z i y koje prolaze težištem presjeka T:

I z = ∫ y 2 ⋅ dA ; I y = ∫ z 2 ⋅ dA ; I zy = ∫ z ⋅ y ⋅ dA
A A A

Momenti tromosti obzirom na koordinatne osi z1 i y1 paralelne s osima z i y:

I z1 = ∫ y12 ⋅ dA ; I y1 = ∫ z12 ⋅ dA ; I z1y1 = ∫ z1 ⋅ y1 ⋅ dA

A A A

z1 = z + b ; y1 = y + a → I z1 = ∫ y1 ⋅ dA = ∫ ( y + a ) ⋅ dA = ∫ y ⋅ dA + a 2 ∫ dA + 2a ∫ y ⋅ dA
2 2 2

A A A A A

∫ y ⋅ dA = S z statički moment presjeka u odnosu na težišne osi = 0 →

A

I z1 = I z + a 2 A I y1 = I y + b 2 A I z1y1 = I zy + a ⋅ b ⋅ A
Steiner-ovo pravilo za momente tromosti s obzirom na paralelne osi:

Aksijalni moment tromosti presjeka s obzirom na zadanu os jednak je zbroju momenata

tromosti s obzirom na paralelnu težišnu os i produkta površine presjeka i kvadrata
udaljenosti zadane i težišne osi.

I z1 = I z + a 2 A I y1 = I y + b 2 A

Steiner-ovo pravilo za centrifugalni moment tromosti:

Centrifugalni moment tromosti presjeka s obzirom na zadani pravokutni koordinatni

sustav jednak je zbroju centrifugalnog momenata tromosti s obzirom na paralelni težišni
koordinatni sustav i produkta površine presjeka i koordinata težišta presjeka u zadanome
pravokutnome koordinatnom sustavu. y1 y
b
I z1y1 = I zy + a ⋅ b ⋅ A A
dA
z
ρ y
T z
y1
a

O
Polarni moment tromosti obzirom na pol O1: y1 y
b
I P1 = ∫ ρ12 ⋅ dA = I z1 + I y1 = I z + I y + (a 2 + b 2 )A A
dA
A z
ρ y
T z
ρ0 = a + b
2 2 2
y1

I p1 = I P + ρ0 A a
2
→

I z1 = I z + a 2 A Od svih momenata tromosti s obzirom na skup

paralelnih osi, najmanju vrijednost ima moment
I y1 = I y + b 2 A tromosti s obzirom na os koja prolazi težištem.

Polarni moment tromosti presjeka ima najmanju

I p1 = I P + ρ 0 2 A
vrijednost ako je pol u težištu.
9.6. Polumjer tromosti
y y

zs=iy
z dA
ys=iz
y z z

A A

I z = ∫ y 2 dA = ∫ y s 2 dA = ∫ i z 2 dA = i z 2 ∫ dA = i z 2 A
A A A A

I y = ∫ z 2 dA = ∫ z s 2 dA = ∫ i y 2 dA = i y 2 ∫ dA = i y 2 A
A A A A

Iz Iy
Polumjeri tromosti presjeka iz, iy : i z = , iy =
A A
Iu I
Glavni polumjeri tromosti iu, iv : i u = , iv = v
A A
 9. SAVIJANJE RAVNIH ŠTAPOVA
P P
A
a c a M
l
l

Tx
+
Tx
-
Mx -

Mx +
Čisto savijanje

Čisto savijanje i savijanje silama

Čisto savijanje – savijanje štapa u slučaju kada se u poprečnim presjecima pojavljuje samo
moment savijanja.
Poprečno savijanje ili savijanje silama – savijanje štapa u slučaju kada se u poprečnim
presjecima pojavljuje poprečna sila i moment savijanja.
Obično ili ravno savijanje – ravnina djelovanja momenta savijanja se poklapa s jednom od
glavnih središnjih osi tromosti poprečnog presjeka štapa. Tada se štap savija u ravnini
djelovanja momenta savijanja.
Koso savijanje – ravnina djelovanja momenta savijanja ne poklapa se ni s jednom od glavnih
središnjih osi tromosti presjeka. Ravnina savijanja ne podudara se s ravninom djelovanja
momenta savijanja.
9.1. Čisto savijanje

Čisto savijanje ravnog štapa konstantnog poprečnog presjeka od Hookeovog materijala

(homogen, izotropan, elastičan)

Uvjeti ravnoteže:

∑ Fx = 0 ; N = ∫ σ x dA = 0 ∑ M x = 0 ; M x = M t = ∫ (τ xz y − τ xy z) dA = 0
A
A

∑ Fy = 0 ; Ty = ∫ τ xy dA = 0 ∑ M y = 0 ; M y = M s = ∫ σ x z dA = M
A
A

∑ Fz = 0 ; Tz = ∫ τ xz dA = 0 ∑ M z = 0 ; M z = ∫ σ x y dA = 0
A
A

Kako je Ty = Tz = M x = 0 → ∫ σ x dA = 0 ; ∫ σ x z dA = M ; ∫ σ x y dA = 0
A A A

Nepoznat zakon raspodjele naprezanja σx

Bernoullieva hipoteza ravnih poprečnih presjeka –
ravni poprečni presjeci pri deformaciji štapa ostaju
ravni i okomiti na savijenu os štapa.

Uzdužna vlakna na konveksnoj strani se izdužuju

Uzdužna vlakna na konkavnoj strani se skraćuju
Neutralni sloj - sloj čija se vlakna ne produžuju niti
skraćuju
Presječnica neutralnog sloja i ravnine poprečnog
presjeka – neutralna os presjeka
A1B1 − AB
Uzdužna deformacija: ε xx =
AB
Duljina vlakna prije deformacije:
AB = A 0 B0 = dx = A 0 ' B0 ' = ρ dϕ

Duljina vlakna nakon deformacije: A1B1 = (ρ + z) dϕ

(ρ + z) dϕ − ρ dϕ z
ε xx = =
ρ dϕ ρ
Naprezanje u uzdužnim vlaknima:
E
σ x = ε xx E = z
ρ
Uvjeti ravnoteže u presjeku:

E E
(1) ∫ σ x dA = ∫ρ z dA =
ρ
∫ z dA = 0 ⇒ ∫ z dA = 0
A A A A

Statički moment površine je jednak nuli.

→ Neutralna os prolazi težištem poprečnog presjeka.

E
(2) ∫ σ x y dA = ρA
∫ z y dA = 0 ⇒ ∫ z y dA = 0 = I zy
A A

z, y – gl. središnje osi tromosti

E
∫ σ x z dA = ρ ∫ z dA = M → ∫ z dA = I y
2 2

A A A
(3) E
Iy = M
ρ

1 M
= elastična ili progibna linija štapa
ρ EI y (zakrivljenost neutralnog sloja)
 1 M
Zakrivljenost neutralnog sloja: =
ρ EI y

Normalno naprezanje u svakoj točki presjeka:

E M
σ x = E ε xx = z= Ez
ρ E Iy
M
σx = z
Iy
Mjesta najvećih naprezanja su u najudaljenijim vlaknima.
Normalna naprezanja su na neutralnoj osi jednaka nuli σ x = 0 .

Moment otpora:
Iy
Wy =
z

Normalna naprezanja σ x u svakoj točki poprečnog presjeka:

M
σx =
Wy
Dijagram normalnih naprezanja σx za bilo kakav presjek s horizontalnom osi simetrije:

Presjek s horizontalnom osi simetrije y:

M h
h σ x max,min = ± ⋅
z=± → Iy 2
2

M
Iy
= Wy
σ x max,min = ±
h → Wy
2
M
σ x max = σ x min =
Wy
Pravokutni presjek:

b h3
Iy =
12
y Iy b h 2
Wy = =
h h 6
2
z M
b
σ x max,min = ±
Wy

6⋅M
σ x max,min =±
b h2
Prostorni dijagram naprezanja za pravokutni presjek:
Okrugli presjek:

d 4π
Iy =
64

y d 3π
Wy =
d 32

M
z σ x max,min =±
Wy

32 ⋅ M
σ x max = ±
d 3π
Naprezanje kod nepravilnog presjeka:

h1 z max = h1, z min = −h 2 :

y
s
h2 M
σ x max = h1
Iy
M
σ x min = − h2
z Iy

Raspodjela normalnih naprezanja u poprečnom presjeku ne ovisi o obliku poprečnog

presjeka.
Prostorni dijagram normalnih naprezanja za T presjek
9.2. Opće savijanje štapova

Slučaj savijanja kada u proizvoljnom presjeku štapa djeluje moment savijanja i poprečna sila.

Naprezanja u presjeku:

Normalna σx

Posmična τxz, τzx

 b b’
P
1 P2 P3
My τxz
1 2 T MyT+dMy
h/2 M+ dM τxz
s s x M s s‘
Tz T x x
3 3
h/2
Z a
τxy az
z τzx
A B
1 2 B B’
σx τyx τyx
d σx σx σx+dσx
x dx
x dx dx σx x dx
b
a a‘
τ zx
σx a N+ dN
N τxz a‘
τ σ
b b‘
dx

Posmično naprezanje:
Tz ⋅ S y
τ xz =
Iy ⋅ b

Tz – poprečna sila u presjeku

Sy – statički moment površine odrezanog dijela presjeka s obzirom na neutralnu os
Iy – aksijalni moment tromosti cijelog presjeka
b – širina poprečnog presjeka
Pravokutni presjek:
h
+z
h 2 b h2
h 3T Sy = b ⋅ ( − z) ⋅ = ⋅ ( − z2 )
A τ xz max = 3 z 2 2 2 4
2
H/2
τ max = 22 A TzSy 6Tz h 2 2
τxz = = ( −z )
h s bIy bh3 4
Z Z1
3 T 3 T
2 H/2 τxz max = ⋅ z = ⋅ z
2 bh 2 A
A1
b Tz
T/A
A
Kružni presjek:

4 Tz
τ= r2 − z2
3 πr 4
τ
4 Tz
r τ max = ⋅
3 A

Raspodjela posmičnih naprezanja u I presjeku:

zx

Tz ⋅ Sy
τ xz =
Iy ⋅ b
Raspodjela naprezanja u T presjeku
9.3. Glavna naprezanja i trajektorije glavnih naprezanja
Naprezanja pri savijanju silama:
My Tz S y
σx = z τ xz =
Iy Iy b
x Ravninsko stanje naprezanja
τ xz = τ zx σz = 0

y Glavna naprezanja:
σx 1
z σ1, 2 = σ max,min = ± σ x 2 + 4τ xz 2
2 2
τxz σ2
Smjerovi glavnih naprezanja:
σ1
2τ xz
tg 2ϕ0 = ili
σx
σx σx τ τ xz
; tgϕ01 = xz , tgϕ02 =
σ1 σ2
σ1
σ2 τxz
σ1 − σ 2 1
Ekstremna posmična naprezanja: τ1, 2 = τ max,min = ± =± σ x 2 + 4τ xz 2
2 2
(u presjecima nagnutima pod 45° prema smjerovima gl. naprezanja)
 τxz σ2
σ1

σx σx
;

σ1
σ2 τxz

Trajektorije glavnih naprezanja

Međusobno okomite krivulje, tangente kojih u svakoj točki imaju smjerove glavnih
naprezanja.

Trajektorije: vlačne i tlačne

 q

q .l l q .l
2 2 Vlačne i tlačne trajektorije su međusobno okomite.

+ Trajektorije sijeku neutralnu os pod kutem 45°.

Tz
-
Trajektorije su okomite na gornji i donji rub
nosača.
My +
 P P

A B
a l-a a

+
Tz
-

My +

P P

a l-a a
9.4. Koso savijanje
Mz
σx =
y
Mz
Wz
-
Ty
-
y
Pz
P

Py
y
Mz
Koso savijanje: superpozicija
x - savijanja u ravnini xy
z My z - savijanja u ravnini xz
Tz
σx = σx y + σx z
-

My -
- My
σx =
z

Wy
 2 1 vlak

3
z
4
tlak σ1
tlak ,
σ2 z
vlak N.O.

σ4
σ3 y

6 ⋅ Pz ⋅ l 6 ⋅ Py ⋅ l 6 ⋅ Pz ⋅ l 6 ⋅ Py ⋅ l
σ max = σ1 = + σ2 = −
b⋅h 2
h ⋅ b2 b⋅h 2
h ⋅ b2

6 ⋅ Pz ⋅ l 6 ⋅ Py ⋅ l
6 ⋅ Pz ⋅ l 6 ⋅ Py ⋅ l σ4 = − +
σ min = σ3 = − − b⋅h 2
h ⋅ b2
b⋅h 2
h ⋅ b2
9.5. Savijanje s uzdužnom silom

tlak vlak tlak

N.O.
σ2
N M M N
y
+ =
σ1
z vlak vlak vlak
M N
σM = σN =
Wy A
M M⋅z
σM = =
Wy Iy

N
σN =
A
N M
σ1, 2 = σ max,min = ±
A Wy
9.6. Koso savijanje s uzdužnom silom

N.O.
My My
N N y

Mz Mz
z

N My Mz
σ= "+" "+"
A Wy Wz

N My Mz
σ max = + +
A Wy Wz
N My Mz
σ min = − −
A Wy Wz
9.7. Proračun čvrstoće pri savijanju silama

Točke s najvećim naprezanjima:

a) Točka s σx → max
M max
σ x max = ≤ σdop
Wy
b) Točka s τxz → max

Tz max ⋅ Sy max
τ xz max = ≤ τdop
Iy ⋅ b

c) Točka s σ1, σ2 → max

Točka s naglim promjenama širine poprečnog presjeka, npr. spoj pojasa i
rebra kod I presjeka
 6. AKSIJALNO OPTEREĆENJE ŠTAPA

Aksijalno opterećen štap je štap opterećen samo uzdužnom silom N.

+ Rastezanje (vlak) → N u smjeru vanjske normale presjeka
- Pritisak (tlak) → N u smjeru suprotnom od smjera vanjske normale presjeka
 6.1. Rastezanje i pritisak ravnog štapa
Pretpostavke:
• Štap od homogenog, izotropnog materijala
E – modul elastičnosti
• Hipoteza ravnih poprečnih presjeka
A – površina poprečnog presjeka
• Naprezanja jednoliko raspodijeljena u
poprečnim presjecima dovoljno udaljenim od
krajnjih presjeka štapa
Nx P
σx = =−
Ax A
σ P
εx = x = −
E E⋅A
σx du
εx = → du = ε x dx
dx
x x
P P⋅x
u x = ∫ ε x ⋅ dx = − ∫ ⋅ dx = −
0 0 E⋅A E⋅A
P⋅l
∆l = − → skraćenje štapa
E⋅A
n
N i ⋅ li
Za štap promjenjive aksijalne krutosti: ∆l = ∑ Aksijalna krutost
i =1 E i ⋅ A i

Rastezanje ravnog štapa razlikuje se samo po predznaku

P P ⋅l
σx = , ∆l = → produženje štapa
A E⋅A
6.2. Utjecaj vlastite težine

Pretpostavke:
• Štap od homogenog, izotropnog materijala
• Hipoteza ravnih poprečnih presjeka

E – modul elastičnosti
A – površina poprečnog presjeka
γ - specifična težina materijala

Uzdužna sila u presjeku N x = γA (l − x )

G
Težina štapa G = γAl → N x = (l − x )
l
Nx G l − x σx G
σx = = ⋅ ; εx = = ⋅ (l − x )
Ax A l E E⋅A⋅l
G ⋅ (l − x )
x
G  x2 
ux = ∫ ⋅ dx =  l ⋅ x − 
0 E ⋅ A ⋅ l E ⋅ A ⋅ l  2 
G ⋅l
∆l = → produženje štapa
2⋅E⋅A
 6.3. Sustavi sastavljeni iz više štapova

P P
Sile u štapovima: S1 = − → tlak ; S2 = → vlak
tgφ sin φ

Produljenja i skraćenja štapova:

S ⋅l S2 ⋅ l 2
∆l1 = − 1 1 → skraćenje; ∆l 2 = → produljenje
E ⋅ A1 E ⋅ A2

Pomak točke B → rezultirajući pomak

6.4. Statički neodređeni sustavi štapova

Jednadžba ravnoteže:
R a + R b = P (1)
Jednadžba kontinuiteta:
∆a = ∆b
Ra ⋅a R ⋅b
∆a = ; ∆b = b
E⋅A E⋅A
Ra ⋅ a Rb ⋅ b
=
E⋅A E⋅A
a
Rb = Ra ( 2)
b
Iz (1) i (2) slijedi:
a+b=l
a
Ra + Ra = P
b
P P b
Ra = = = ⋅P
a b+a l
1+
b b
a
Rb = ⋅P
l
6.5. Naprezanja uslijed temperaturnih djelovanja

Slobodan štap

Produljenje štapa:

∆t=t-t0 ∆l t = α t ⋅ (t − t 0 ) ⋅ l = α t ⋅ ∆t ⋅ l

αt , E, A l Dužinska deformacija zbog utjecaja temperature:

ε t = α t ⋅ ∆t

α - koeficijent linearnog toplinskog rastezanja - jedinica K-1

(Kelvin-1)
Štap sa spriječenim pomacima uzduž osi izložen promjeni temperature:

Pri porastu temperature štap bi se produljio za:

FB
∆l t = ε t ⋅ l = α t ⋅ ∆t ⋅ l
Reakcije koje ne dopuštaju produljenje:
FA = FB
∆t=t-t0
Uvjet kompatibilnosti:
∆l = ∆l t − ∆l F = 0
αt , E, A l F ⋅l
α t ⋅ ∆t ⋅ l = A
E⋅A
Reakcije oslonca:
FA = FB = α t ⋅ ∆t ⋅ E ⋅ A
FA Naprezanja u štapu:
FA
σ= = α t ⋅ ∆t ⋅ E
A
∆t > 0 – porast temperature, naprezanje tlačno
∆t < 0 – pad temperature, naprezanje vlačno
Za istovremeno djelovanje opterećenja i porasta temperature: σ = (ε − ε t ) ⋅ E
Kod statički određenih sustava nema temperaturnih naprezanja jer je deformiranje
slobodno.
Kod statički neodređenih konstrukcija pojavljuju se sile i naprezanja pri promjeni
temperature.
6.6. Koncentracija naprezanja
Pri nagloj promjeni poprečnog presjeka (u okolici utora ili otvora) u linearnom području
ponašanja materijala dolazi do lokalnog povećanja naprezanja koje nazivamo koncentracija
naprezanja.

σ max
Faktor koncentracije naprezanja αk =
σS
(αk >1) pokazuje stupanj koncentracije.
σmax – maksimalno naprezanje,
F
σS – srednje naprezanje po oslabljenom presjeku σ S =
An
An – površina oslabljenog presjeka
 10. DEFORMACIJA RAVNOG ŠTAPA PRI SAVIJANJU

Elastična linija ili progibna linija nosača - deformirana (savijena) uzdužna os štapa
10.1. Diferencijalna jednadžba elastične linije

Zakrivljenost nosača kod čistog savijanja: Zakrivljenost krivulje (matematički izraz)

d2w
1 My 1 dx 2
= =±
ρ E Iy ρ 3
  dw   22
1 +   
  dx  
2
 dw 
Zanemarujemo   kao diferencijalno malu veličinu višeg reda.
 dx 
d2w
E Iy 2
= −M y ili
dx
d2w My Diferencijalna jednadžba progibne linije
=−
dx 2 E Iy (približna, vrijedi kad su pomaci mali u odnosu na raspon nosača)

Deriviranjem po x slijedi
d3w
E Iy 3
= −Tz
dx
d4w
E Iy 4
= q( x )
dx
Mehaničko značenje matematičkih veličina:
x
wx
w = w ( x ) progib
dw
x
= ϕ( x ) kut zaokreta progibne linije
dx
y
x Progibna d2w
linija M y = − E I y 2 moment savijanja
dx
My My1 d3w
Ty = − E I y 3 poprečna sila
dx
Tz Tz1
d4w
q( x ) = E I y 4 opterećenje
q(x) dx
E I y - krutost presjeka na savijanje
10.2. Progibna linija statički određenih nosača

Greda opterećena jednoliko raspodijeljenim opterećenjem

q q⋅l
A=B=
x 2
( )
A
B q ⋅ x2 q
x
l My = A⋅x − = l⋅ x − x2
2 2
z 2
d w
Mx E ⋅ Iy 2
= −M y
dx
Rubni uvjeti : w 0 = 0, w l = 0
w E ⋅ Iy
d2w q 2
dx 2
(
= x − l⋅x
2
)
w max dw q  x 3 l ⋅ x 2 
E ⋅ Iy = − + C1
dx 2  3 2  

q  x4 l⋅ x3 
E ⋅ I y w =  −  + C1 ⋅ x + C 2
2  12 6 
x=0, w0=0 → C 2 = 0

q  l4 l4  ql 3
x=l, wl=0 →  −  + C1 ⋅ l = 0 , C1 =
2  12 6  24
 Jednadžba progibne linije:

q ⋅ l4  x  4    x 
x
3
w=   − 2  +  
24EI y  l   l   l 

Jednadžba kuta zaokreta:

dw q ⋅ l3   
x
3
 
x
2
ϕ( x ) = = 1 + 4  − 6  
dx 24EI y  l  l  
dw
wmax za =0 →
dx
l 5 ql 4
Progib u sredini raspona: w   = w max =
2 384 EI y
Kutevi zaokreta na ležajevima:

ql 3 ql 3
ϕ A = ϕ(0) = ϕ B = ϕ(l ) = −
24EI y 24EI y
Desna konzola opterećena jednoliko raspodijeljenim opterećenjem

q ql 2
MA A = q ⋅ l, MA = −
2
q ⋅ x2
+ M A = − (l − x )2
A q
l M(x ) = A ⋅ x −
2 2
E ⋅ Iy
d2w q 2
=
dx 2 2
(l − 2 lx + x)2

Mx
dw q  2 x3 
E ⋅ Iy =  l x − lx +  + C1
2
dx 2  3 
w q  2 x2 x3 x 4 
E ⋅ I y w =  l −l +  + C1 x + C 2
2 2 3 12 

Rubni uvjeti ϕ(0) = w ' 0 = 0, w 0 = 0

C1=0, C2=0
 Jednadžba progibne linije:

q ⋅ l4   x 2 x x 
3 4
w= 6  − 4  +   
24EI y   l   l   l  

Jednadžba kuta zaokreta:

dw q ⋅ l 3   x   x   x  
2 3
ϕ( x ) = = 3  − 3  +   
dx 6EI y   l   l   l  

ql 4
Progib na kraju konzole: w (l ) = w max =
8EI y

ql 3
Najveći kut zaokreta: ϕ max = ϕ(l ) = w ' (l) =
6EI y
Greda opterećena koncentriranom silom u sredini raspona
P P
A=B=
2
A B
l P
l/2 l/2 Za 0 ≤ x ≤ , M(x) = ⋅ x
2 2
d2w P
M E ⋅ Iy 2
= − x
dx 2
dw P x2
E ⋅ Iy =− + C1
dx 2 2
P x3
E ⋅ Iyw = − + C1x + C 2
Rubni uvjeti : 4 3
w0=0, C2=0
Pl 2
w’(l/2)=0, C1 =
16EI y
Pl 3  x 4 x 3 
w=  − 
 3 
16EI  l 3 l 
 Jednadžba progibne linije:

Pl 3  x 4 x 3 
w=  − 
 3 
16EI  l 3 l 

Jednadžba kuta zaokreta:

dw Pl 2  x 2 
ϕ( x ) = = 1− 4 2
dx 16EI  l 

Pl 3
Progib u sredini raspona: w (l / 2 ) = w max =
48EI y

Pl 2
Najveći kut zaokreta: ϕ max = w ' (0) = −
16EI y

l progibna linija je simetrična oko osi x =

l
Za <x≤l
2 2
Konzola opterećena momentom

A A V = A H = 0, M A = M
M( x ) = M
M M
l d2w
E ⋅ Iy 2
= −M
dx
M dw
E ⋅ Iy = −M ⋅ x + C1
dx
w ′(0) = 0, C1 = 0
x2
E ⋅ I y w = −M + C1x + C 2
2
w(0) = 0, C 2 = 0
M ⋅ x2
w=−
Ml 2 2EI y
w max = w (l ) = −
2EI y

Ml
ϕ max = w ' (l) = −
EI y
10.3. Postupak određivanja progibne linije statički određenih nosača

• Određivanje reakcija
• Određivanje funkcije M(x)
d2w
• Integriranje diferencijalne jednadžbe E I y 2
= − M y po područjima 2 puta
dx
• Uvrštavanje rubnih uvjeta i izračunavanje konstanti integracije
• Ako ima više područja integracije, konstante integracije izračunavamo
izjednačavanjem kuteva zaokreta i progiba u dodirnim točkama područja
 12. TORZIJA RAVNIH ŠTAPOVA

Torzija (uvijanje) – slučaj opterećenja kada je štap opterećen

momentima koji djeluju u ravnini okomitoj na os štapa.
U većini slučajeva torzija (uvrtanje) elemenata konstrukcije nastaje kao
posljedica djelovanja ekscentričnog opterećenja.

Torzija uslijed ekscentričnog

opterećenja

Torzija višekatnih zgrada uzrokovana

djelovanjem horizontalnih sila (vjetar,
potres)
Deformacija ravnog štapa pri torziji ovisi o obliku poprečnog presjeka:

• kružni poprečni presjek

vrijedi hipoteza ravnih poprečnih presjeka
nema vitoperenja presjeka

• neokrugli poprečni presjek

poprečni presjeci ne ostaju ravni
rješenje s teorijom elastičnosti
otpornost materijala daje samo konačno rješenje

• tankostijeni zatvoreni poprečni presjek

rješenje metodama otpornosti materijala uz uvođenje niza pretpostavki
11.1. Torzija štapova kružnog poprečnog presjeka

Pretpostavke:

• pri deformaciji štapa poprečni presjeci ostaju ravni i

okomiti na os štapa (hipoteza ravnih poprečnih
presjeka)

• poprečni presjeci rotiraju se oko osi štapa kao kruti

diskovi (ne deformiraju se u svojoj ravnini); polumjeri
u tim presjecima ostaju pravci i rotiraju se za isti kut
(hipoteza krutosti presjeka)

• razmak između poprečnih presjeka se ne mijenja pri

deformaciji štapa (nema normalnih naprezanja u
smjeru osi štapa)
M t = ∫ ρ τ dA
A
AA' dϕ
Relativno smicanje: γ ≈ tgγ = =ρ
dx dx
dϕ → γ = Θρ
Relativni kut uvijanja: Θ=
dx
Hookeov zakon za čisti posmik: τ = γ G = Θ ρG

Moment torzije M t = G Θ ∫ ρ dA
2

A
πd 4
2
I P = ∫ ρ dA = M t = G ΘI P
A 32
Mt Mt M
Θ= ; τ = ΘρG = ρG = t ρ
G IP GI P IP
Najveće naprezanje:
Mt M
τ max = ρ max = t r
IP IP
M I P πd 3
τ max = t WP = =
WP r 16
Torzija – element u stanju čistog posmika
Glavna naprezanja:
σ1, 2 = σ max, min = ± τ ; ϕ1, 2 = ±45o

Analiza loma štapa opterećenog na

torziju:

Krhki materijali – manja otpornost na

razdvajanje čestica nego na smicanje,
ravnina loma pod 45°

Elastoplastični materijali – manja

otpornost na smicanje nego na
razdvajanje čestica, lom u ravnini
najvećih posmičnih naprezanja (okomito
na uzdužnu os štapa)
Dimenzioniranje štapova opterećenih na uvijanje

• Uvjet čvrstoće

Mt Mt
τ max = ≤ τ dop → WP ≥
WP τ dop

• Uvjet krutosti

Mt Mt
Θ max = ≤ Θ dop → IP ≥
G IP G Θ dop

Promjer štapa određujemo na osnovu oba uvjeta.

Mjerodavna je veća vrijednost.
11.2. Torzija štapova pravokutnog poprečnog presjeka

Poprečni presjeci se pri uvijanju znatno

iskrivljuju. Ne vrijedi Bernouli-eva hipoteza
ravnih poprečnih presjeka.
ŠTAP PRIJE UVIJANJA

Dijagram posmičnih naprezanja (b<h)

ŠTAP NAKON UVIJANJA

Vrijednosti koeficijenata α, β i η:

Mt
τ A = τ max = τ B = η τ max
α h b2

Mt Mt l
Θ= ϕ=
G β h b3 G β h b3
11.3. Torzija štapova s otvorenim tankostijenim profilom

Tankostijeni presjek sastavljen od niza tankih pravokutnika:

1 n 3
Torzijski moment tromosti: I t = ∑ b i s i
3 i =1
Mt
Maksimalno naprezanje: τ max = b max
It
Maksimalno naprezanje u presjeku nastaje u sredini
duljih stranica elementa koji ima najveću debljinu
11.4. Torzija štapova s tankim stijenkama zatvorenog profila

Poprečni presjeci tijekom deformacije se

slobodno vitopere, ali se ne iskrivljuju u
svojoj ravnini (oblik poprečnog presjeka
ostaje nepromijenjen).

Središnja linija presjeka – skup točaka

jednako udaljen od vanjske i unutarnje
konture presjeka

Tok posmičnih naprezanja τ ⋅ t = konst.

po dužini zatvorene konture:

Mt
τ=
2A 0 t min

A0 - površina obuhvaćena središnjom linijom presjeka

11.5. Izbor poprečnog presjeka

Za preuzimanje torzijskog opterećenja zatvoreni presjeci su znatno povoljnjiji od

otvorenih.
1

10

10

Zatvoren profil Otvoren profil

Mt Mt 3M t 3M t
τZ = =
2A 0 t min 2 ⋅ 10 2 ⋅ 1
; τ O = 3
=
( 3
∑ bi si 4 ⋅ 1 ⋅10);

τO 3
= ⋅ 2 ⋅ 10 2 = 15 ; τ O = 15τ Z
τ Z 4 ⋅10
U štapu šupljeg poprečnog presjeka materijal je bolje iskorišten
(za jednake momente otpora prstenastog i punog presjeka štap prstenastog
presjeka može izdržati jednako opterećenje s manjim utroškom materijala).

Najpovoljniji su poprečni presjeci cijevnog oblika.

πD 4 πd 4 πD 4 ⎛ d 4 ⎞ πD 3 ⎛ d 4 ⎞
Ip = − = ⎜1 − ⎟ ; Wp = ⎜1 − ⎟
32 32 ⎜
32 ⎝ D ⎠ 4 ⎟ ⎜
16 ⎝ D ⎠ 4 ⎟
 12. IZVIJANJE TLAČNO OPTEREĆENIH ELEMENATA

12.1. Ponašanje tlačno opterećenih konstruktivnih elemenata

Stupovi su konstruktivni elementi izloženi djelovanju tlačnih sila, iako su često

opterećeni i momentima savijanja i tlačnim silama.

Ponašanje stupa pri djelovanju tlačne sile ovisi o dimenzijama poprečnog

presjeka i duljini stupa.
Gubitak nosivosti stupa

Kratki stupovi imaju relativno veliku površinu poprečnog

presjeka u odnosu na duljinu.
Pri povećanju tlačne sile, može doći do sloma stupa uslijed
prekoračenja graničnog naprezanja. Posljedica su
dijagonalne pukotine i drobljenje stupa.
Provjera granične nosivosti stupa provodi se metodama
otpornosti materijala (uspostavljanjem ravnoteže na
nedeformiranom sustavu).

Nosivost kratkog stupa ovisi o:

- površini poprečnog presjeka
- dopuštenom naprezanju materijala.

N
σ= ≤ σ dop
A

Veći poprečni presjek → manje naprezanje → stup može

preuzeti veću silu
Gubitak stabilnosti stupa

Vitki stupovi imaju relativno malu površinu poprečnog

presjeka u odnosu na duljinu.
Pri povećanju tlačne sile povećavaju se deformacije
konstrukcije što može dovesti do izvijanja stupa i
gubitka stabilnosti pri naprezanju nižem od granice
popuštanja.
Provjera nosivosti stupa na izvijanje provodi se
metodama stabilnosti konstrukcija (uspostavljanjem
ravnoteže na deformiranom sustavu).

PRI PRORAČUNU VITKIH ELEMENATA IZLOŽENIH TLAČNOM OPTEREĆENJU

MJERODAVNO JE IZVIJANJE, A NE TLAČNA NOSIVOST.
12.2. Eulerova teorija izvijanja stupova

Švicarski matematičar Leonard Euler je

prvi uočio da slom vitkih stupova
opterećenih centričnom tlačnom silom
nastaje zbog gubitka stabilnosti
prouzročenog izvijanjem stupa, a ne
gubitka nosivosti presjeka.

Prema Euler-ovoj teoriji, uslijed djelovanja

tlačne sile, stup se izvija. Uklanjanjem
opterećenja, stup se može vratiti u početni
položaj.

Ako se tlačna sila poveća do neke

kritične vrijednosti, stup dostiže
kritično stanje (gubitak stabilnosti)
nakon kojeg se više ne može vratiti u
prvobitni položaj.
Pretpostavke:
• stup je prizmatičnog oblika s konstantnim poprečnim presjekom;
• os stupa je idealno ravna, a opterećenje djeluje u osi;
• materijal je homogen, izotropan i idealno elastičan (Hookeov);
• vrijedi hipoteza ravnih poprečnih presjeka (Navier, Bernouli);
v' '
• pomaci i deformacije su mali pa se zakrivljenost ρ= može
(1 + (v' )2 ) 2
3

d2v
pojednostavniti i izraziti kao ρ = v' ' = 2
;
dx
• ravnoteža se uspostavlja na deformiranom položaju stupa.
Osnovni Euler-ov stup d2v
Moment u presjeku stupa: M = − Nv = EI
dx 2
N d 2 v - moment unutrašnjih sila
EI 2
dx
Nv - moment vanjskih sila nastao kao
posljedica promatranja ravnoteže na
N deformiranom položaju stupa.
vmax v
l
d2v ; k2 = N
DJ: + k 2v = 0
M=N⋅v dx 2 EI

Rješenje DJ: v = a sin kx + b cos kx

Rubni uvjeti: v(0)=0, v(l)=0 → b=0,

N
za a=0 (slučaj kada nema
a sin kl = 0
izvijanja štapa) ili za sin kl = 0

kl = iπ (i=1,2,...) → k = iπ
l
i 2 π 2 EI Najniža kritična sila π 2 EI
Kritična sila: N ki = Nk =
l2 (Eulerova kritična sila): l2
iπx πx
Pripadni oblik izvijanja: v i = a sin Pripadni oblik izvijanja: v = a sin
l l
Kritična sila ovisi o aksijalnom momentu tromosti presjeka.
π 2 EI
Nk =
l2
Kod poprečnih presjeka s različitim momentima tromosti Iy i Iz,
izvijanje nastaje oko osi s manjim aksijalnim momentom tromosti.

N
z

Izvijanje stupa I-poprečnog presjeka

Izvijanje ostalih osnovnih stupova
d4v d2v
DJ: EI 4
+N 2
=0
dx dx
Duljina izvijanja l i = cl (udaljenost između dviju susjednih točaka infleksije deformacijske
linije), konstanta c ovisi o načinu pridržanja.

π 2 EI 2 π 2 EAi 2 π 2 EA
Kritična sila: Nk = 2
; I = Ai → Nk = 2
→ Nk =
li li λ2
I - Moment tromosti presjeka; N N N N
i 2 - kvadrat radijusa tromosti

l
Vitkost stupa:
li=0.7l li=2l
λ = li / i
l li=l l li=0.5l l
M
N
Kritično naprezanje:

π2E N N N
σk = 2 π 2
π 2EI
λ N k = 2EI = π E I2
2
= π E 2I
2
N k = N N
l ( 0 .5 l ) 2 k
( 0 .7 l )
k
(2l)

Crtež 13.7. Kritične sile, duljine i oblici izvijanja osnovnih stupova

Euler-ova krivulja nosivosti stupa

σk

nestabilno

σk = π 2
E
A

stabilno

λ
Nosivost vitkih stupova

Ovisi o:
• Duljini stupa
Kraći stupovi imaju veću nosivost. S porastom duljine stupa opada mu nosivost.

• Krutosti stupa
Krutost stupa ovisi o modulu elastičnosti materijala E i aksijalnom momentu
tromosti I. Dva stupa istih modula elastičnosti i površina poprečnog presjeka, za
različit oblik poprečnog presjeka mogu imati različitu nosivost.

y y
R
x x

a
A1 = π ⋅ R 2 A2 = a 2
π⋅ R4 a4
I1 = I2 =
4 12
A1 = A 2
I1 > I 2
Nosivost vitkih stupova

• Uvjetima pričvršćenja stupa

Stup sa spriječenim rotacijama krajeva (ukliješteni stup) ima manju duljinu
izvijanja i može preuzeti veću silu nego zglobno pridržan stup (koji ima
mogućnost zaokreta na krajevima).
Stup s manjom duljinom izvijanja ima veću nosivost.
Nosivost stupa može se povećati smanjivanjem duljine izvijanja.
12.3. Izvijanje stupa s nesavršenom osi

x
N/Nk
N

V=0
1.0
v=v0+u V=0.1
V V=0.3
v0 u 0.5

v
N 0
12.4. Veza između popuštanja i izvijanja

Granična vitkost λ između ova dva ponašanja određena je izrazom:

λ = π E σT
σ

popuštanje σ=σT

izvijanje σ=π E/λ

2
elastična
ravnoteža

λ
0 π(E/σT)
1/2

Veza između izvijanja i popuštanja Eulerovog stupa

Ponašanje stupova od elastoplastičnih materijala

S povećanjem opterećenja, kod elastoplastičnog materijala dolazi do popuštanja

materijala koje izaziva smanjenje krutosti stupa uz daljnje povećanje poprečne
deformacije pa je putanja ravnoteže znatno različita od one kod elastičnog stupa.

NE
Idealno ravni stup
Nm
Stup s početnim odstupanjem
NT elastični materijal
Stup s početnim odstupanjem
elastoplastični materijal

Vmax

Putanja ravnoteže stupa od elastoplastičnog materijala

 σk/σT
Projektne krivulje nosivosti
stupova

Pokusi velikog broja istraživača Euler

pokazali su granice u kojima se 1.0
mogu kretati kritične sile, za
određene konstruktivne materijale i
određene tipove presjeka.

Tehničkim propisima pojedine

zemlje propisuju projektne krivulje λe =λelastičnosti
Kratki Vitki
nosivosti stupova za određene
stupovi stupovi
materijale i tipove poprečnih
presjeka. 0 1.0 λ/λe

Projektna nosivost čeličnih stupova

 13. VIRTUALNI RAD

13.1. Načelo virtualnog rada

Načelom virtualnog rada izražavaju se uvjeti ravnoteže na indirektan način. Načelo

podrazumijeva davanje infinitezimalno malih, zamišljenih pomaka krutom tijelu.
Pomaci zadovoljavaju uvjete pridržanja odnosno veza tijela za relativno
nepomičnu podlogu.

Virtualni pomaci su zamišljeni ili stvarni diferencijalni pomaci. Označavamo ih

znakom varijacije δr, δϕ .

Virtualni rad sile F na virtualnom pomaku δr : δA = F ⋅ δr

Virtualni rad momenta M na virtualnoj rotaciji (kutu zaokreta) δϕ : δA = M ⋅ δϕ
Načelo virtualnog rada slobodnu materijalnu točku
Sile koje djeluju na materijalnu točku su u ravnoteži ako je virtualni rad
tih sila na bilo kojem virtualnom pomaku jednak nuli.
( )
δA = F1 ⋅ δr + F2 ⋅ δr + L + Fn ⋅ δr = F1 + F2 + L + Fn ⋅ δr = R ⋅ δr = 0
n
R = F = ∑ Fi , glavni vektor sila = rezultanta sustava sila
i =1

Načelo virtualnog rada za slobodno kruto tijelo

Vanjske sile i momenti koji djeluju na kruto tijelo su u ravnoteži ako je
virtualni rad svih sila i momenata na bilo kojim virtualnim pomacima
δr i rotacijama δϕ jednak nuli.

δA = F ⋅ δr + M M ⋅ δϕ = 0 ,

F, M M - dinama sustava sila

Načelo virtualnog rada u sustavu s idealnim vezama i virtualnim
pomacima koji ispunjavaju uvjete veza
Sustav s idealnim vezama je u ravnoteži ako je virtualni rad aktivnih sila
na bilo kojim virtualnim pomacima, koji zadovoljavaju uvjete veza,
jednak nuli.
Idealne veze – nemaju trenja, sila veze je u smjeru spriječenog gibanja, u
smjeru dozvoljenog gibanja nema sile. Rad sila veza na pomacima
idealnih veza je nula jer je R ⊥ δr ili je δr = 0 .
13.2. Primjena načela virtualnog rada kod statički određenih sustava

13.2.1. Određivanje nepoznatih sila koje uravnotežuju konstrukciju

u datom položaju

1. Traženu nepoznatu silu prevesti od sile veza ili presjeka u aktivnu

silu, a ukloniti vezu koju ona pruža.
2. Sustav postaje pomičan s jednim stupnjem slobode i moguće mu je
dati jedan nezavisan virtualni pomak koji ispunjava uvjete preostalih
veza.
3. Iz jednadžbe virtualnog rada δA = 0 odrediti nepoznatu silu.
• Odrediti reakciju na ležaju B koristeći načelo virtualnog rada.

δy P = a ⋅ δϕ , δy B = l ⋅ δϕ
δA = P ⋅ δ y P + B ⋅ δ y B = 0
δA = P ⋅ a ⋅ δϕ − B ⋅ l ⋅ δϕ = (P ⋅ a − B ⋅ l ) ⋅ δϕ = 0
a
B = P⋅
l
• Odrediti moment u presjeku t-t koristeći načelo virtualnog rada.

P
a2
A
t
B a 2 ⋅ δϕ = δϕ1 ⋅ (l − a 2 ) → δϕ1 = ⋅ δϕ
a1 l − a2
t
a2 l-a2 δy P = a1 ⋅ δϕ
l
a2
δA = P ⋅ a1 ⋅ δϕ − M t − t ⋅ δϕ − M t − t ⋅ ⋅ δϕ = 0
P l − a2
δϕ1
δyP ⎛ a ⎞
δϕ
P ⋅ a1 − M t − t ⋅ ⎜⎜1 + 2 ⎟⎟ = 0
⎝ l − a2 ⎠
a ⋅ (l − a 2 )
Mt-t Mt-t
M t −t = P ⋅ 1
l
• Odrediti poprečnu silu u presjeku t-t koristeći načelo virtualnog rada.

P
t
A B
a1
a2 t l-a2
l

P Tt-t δϕ

δyP
δϕ
Tt-t

δy P = a1 ⋅ δϕ
δA = P ⋅ a1 ⋅ δϕ − Tt − t ⋅ a 2 ⋅ δϕ − Tt − t ⋅ (l − a 2 ) ⋅ δϕ = 0
P ⋅ a1 − Tt − t ⋅ (a 2 + l − a 2 ) = 0
a1
Tt − t = P ⋅
l
13.2.2. Određivanje pomaka konstrukcije

Kao što se pomoću načela virtualnog rada mogu izračunati unutrašnje sile
uvodeći virtualne pomake, slično je moguće izračunati pomake
konstrukcije uvodeći virtualne sile. Kako bismo došli do realnih pomaka
konstrukcije, u proračun treba ući s realnim deformacijama koje nastaju
kao posljedica uvođenja virtualnih sila.
Teoremi o uzajamnosti radova i pomaka
vi – pomak na mjestu i, u smjeru sile Pi
vij – pomak na mjestu i u smjeru sile Pi
i j
uzrokovan silom Pj
v i = v ii + v ij ; v j = v ji + v jj

1. indeks – mjesto, 2. indeks - uzrok

Pj ⋅ v ji = Pi ⋅ vij Betty-ev teorem o uzajamnosti radova

Rad jedne sile na pomacima nastalima uslijed djelovanja druge sile

jednak je radu druge sila na pomacima nastalima uslijed prve sile.

Za Pi=Pj=1:
v ji = v ij Maxwell-ov teorem o uzajamnosti pomaka

Pomak na mjestu i u smjeru sile Pj uslijed djelovanja sile Pi jednak je pomaku

na mjestu i u smjeru sile Pi uslijed djelovanja sile Pj.

Općenito: δ ji = δij
Postupak proračuna pomaka:

1. Za promatranu konstrukciju i zadano opterećenje odrediti unutrašnje sile (Mix, Tix, Nix).
2. Na mjestu i u smjeru traženog pomaka (zaokreta) postavlja se virtualna sila Pj (ako se
traži zaokret postavlja se virtualni moment) jediničnog iznosa te se odrede pripadni
dijagrami unutrašnjih sila sile (mjx, tjx, njx).
3. Postavlja se jednadžba virtualnog rada u kojoj izjednačavamo rad vanjskih i unutarnjih
sila δA v = δA u
l
(
P j ⋅ δ ji = ∫ M ix ⋅ d φ jx + Tix ⋅ dv jx + N ix ⋅ du jx )
0
m jx
d φ jx = dx ... diferencijalna promjena zakrivljenosti
EI
t jx
dv jx = dx ... diferencijalna promjena posmične deformacije
GA
n jx
du jx = dx ... diferencijalna promjena uzdužne deformacije
EA
4. Iz jednadžbe virtualnog rada izračunavamo traženi pomak (kako je virtualna sila Pj =1,
rad vanjskih sila na lijevoj strani jednadžbe odgovara traženom pomaku) :
l⎛ m jx t jx n jx ⎞
δ ji = ∫ ⎜⎜ M ix + Tix + N ix ⎟⎟ dx ...pomak na mjestu j uzrokovan opterećenjem i
0⎝ EI GA EA ⎠
Primjer 1:Izračunati vertikalni pomak (progib) i kut zaokreta kraja konzole za
zadano jednoliko raspodijeljeno opterećenje q.

q Pj=1 Mj=1

δ x l x l
ϕ x l

ql2/2 mjx=-1
2
Mix=-qx /2 mjx=-x l
mjx mjx l
- - -
Mix

qx 2 − x
l
ql 4 l
qx 2 − 1 ql3
Pomak: 1 ⋅ δ = ∫ − ⋅ dx = ; Zaokret: 1 ⋅ ϕ = ∫ − ⋅ dx =
0 2 EI 8EI 0 2 EI 6EI
Pravila integriranja produkta dviju funkcija

f1(x) b

f1T
∫ f1 ( x ) ⋅ f 2 ( x ) dx = F1 ⋅ f 2 T = F2 ⋅ f1T
a F1 a
b
x
F1 - površina lika ispod f1(x)
f2(x)
f2T - ordinata funkcije f2(x) ispod težišta f1(x)
f2T
a F2 b F2 - površina lika ispod f2(x)
x
f1T - ordinata funkcije f1(x) ispod težišta f2(x)
Primjer 2: Odrediti kut zaokreta ϕ na ležaju proste grede.
q

ϕ
x l

Mix + ql2/8 l m jx
ϕ = ∫ M ix dx =
Mj=1 0 EI
1 ⎛⎜ 2 ql 2 ⎞⎟ ql 3
= ⎜ ⋅ ⋅ l ⎟ ⋅ 0 .5 =
x l EI ⎝ 3 8 ⎠ 24 EI
mjx
0.5
1 +
 14. STATIČKI NEODREĐENE KONSTRUKCIJE

14.1. Uvod

Statički neodređena konstrukcija – konstrukcija kod koje nije moguće odrediti

unutrašnje sile iz uvjeta ravnoteže jer je broj mogućih jednadžbi manji od broja
nepoznatih veličina potrebnih za izračun unutarnjih sila.

s = 3⋅ n − 2 ⋅ z − L , s < 0 - statički neodređena konstrukcija

s = 0 - statički određena konstrukcija

S=3x1-2x0-4=-1 S=3x1-2x0-5=-2

S=3x1-2x0-6=-3 S=3x2-2x1-5=-1
14.2. Metoda sila
Metoda sila je metoda rješavanja statički neodređenih konstrukcija oslobađanjem sila u
prekobrojnim vezama.
Postupak proračuna (jedanput statički neodređena
P konstrukcija):
B
A
1. Uklanjanjem suvišne veze statički neodređen sustav se
pretvara u statički određen sustav. Zbog uklanjanja veze
nastaje pomak δ10 koji na stvarnoj konstrukciji ne postoji.
Osnovni sustav P 2. Na osnovnom sustavu na mjestu uklonjene veze dodaje se
B
sila koja mora prouzročiti pomak po iznosu jednak δ10, a
A δ10
suprotnog smjera.
3. Iz uvjeta kompatibilnosti pomaka izračunava se tražena sila.
0
P δ11 ⋅ X 1 + δ1 = 0
B
4. Konačno stanje unutrašnjih sila na konstrukciji dobiva se
A
X1 superpozicijom stanja nastalog od vanjskog opterećenja i
izračunate sile na mjestu uklonjene veze.
0 x 0 x
M x = M x + m1 ⋅ X1 , Tx = Tx + t 1 ⋅ X 1 ,
0 x 0 x
N x = N x + n 1 ⋅ X 1 , δ x = δ x + δ1 ⋅ X 1
Postupak proračuna (višestruko statički neodređene konstrukcije):

1. Uklanjanjem suvišnih veza statički neodređen sustav se pretvara u statički određen

sustav (tzv. osnovni sustav). Zbog uklanjanja veza nastaju pomaci δ10, δ20,..., δn0 koji
na stvarnoj konstrukciji ne postoje.
2. Na osnovnom sustavu na mjestu svake uklonjene veze dodaje se sila. Dodane sile
moraju prouzročiti pomake po iznosima jednake δ10, δ20,..., δn0, a suprotnog smjera.
3. Iz uvjeta kompatibilnosti pomaka izračunavaju se tražene sile.
0
δ11 ⋅ X1 + δ12 ⋅ X 2 + ... + δ1 = 0
0
δ 21 ⋅ X1 + δ 22 ⋅ X 2 + ... + δ 2 = 0
M
0
δ n1 ⋅ X1 + δ n 2 ⋅ X 2 + ... + δ n = 0
4. Konačno stanje unutrašnjih sila na konstrukciji dobiva se superpozicijom stanja
nastalog od vanjskog opterećenja i izračunatih sila na mjestu uklonjenih veza.

M x = M x 0 + m1x ⋅ X1 + m 2 x ⋅ X 2 + ...

Tx = Tx 0 + t1 x ⋅ X1 + t 2 x ⋅ X 2 + ...

N x = N x 0 + n1x ⋅ X1 + n 2 x ⋅ X 2 + ...

δ x = δ x 0 + δ1x ⋅ X1 + δ 2 x ⋅ X 2 + ...
 EI P Primjer 1: Konzola poduprta na slobodnom kraju.
a b
l S = 3x1-0-4 = -1
m1 – dijagram momenata za jedinični moment na osnovnom sustavu
Osnovni sustav
Mx0 – dijagram momenata za vanjsko opterećenje na osnovnom sustavu
X1=1
Pri određivanju pomaka zanemaruje se utjecaj poprečnih sila.

2b/3l Jednadžba kontinuiteta:

m1 1
b/l 2b/3l δ11 ⋅ X 1 = − δ10
1/3
1 1⋅ l 2 l
δ11 = ⋅ ⋅ ⋅1 =
M x0 EI 2 3 3EI
0
1 Pab ⎡ a ⎛ 1 2 b ⎞ b 2 b ⎤ − δ1 − Pab
Pab/l
δ1
0
= ⋅ ⋅ ⎢ ⋅ ⎜ + ⋅ ⎟ + ⋅ ⋅ ⎥ X1 = = (2l + b )
Pab/l EI l ⎣ 2 ⎝ 3 3 l ⎠ 2 3 l ⎦ δ11 2l 2
Mx
Unutrašnje sile:

M x = M x 0 + m1 X 1
t1 + 1/l Tx = Tx 0 + t 1X1
Pb/l +
-
Pa/l Poprečne sile možemo izračunati:
0
Tx
- metodom sila Tx = Tx 0 + t 1X1
Tx + dM x
-
- iz dijagrama momenata Tx =
dx
Primjer 2: Kontinuirana greda

EI EI
l l

1 l ⋅1 2
Osnovni sustav δ11 = ⋅ ⋅ ⋅1 ⋅ 2
EI 2 3
X1=1

EI EI
0 1 2 ql 2 1
δ1 = ⋅ ⋅l ⋅
m1 EI 3 8 2
1 − ql 2
X1 =
16
Mx0 2
ql /8

2
2 ql /16
ql /8
Mx
Primjer 3: Kontinuirana greda – utjecaj krutosti na ponašanje sustava

a)
q Osnovni sustav, m1 i Mx0 isti kao i kada
je krutost cijelog nosača konstantna.
4EI EI
l l
⎛ 1 1 ⎞ l ⋅1 2 5 l
2 δ11 = ⎜ + ⎟⋅ ⋅ ⋅1 = ⋅
ql /40 ⎝ 4EI EI ⎠ 2 3 4EI 3
Mx ql2/8
0 1 2 ql 2 1 1 ql 3
δ1 = ⋅ ⋅l ⋅ = ⋅
4EI 3 8 2 4EI 24
− ql 2
X1 =
40
b)
q

EI 4EI
l l
2
ql /10
ql2/8 − ql 2
X1 =
10
Primjer 4: Obostrano upeta greda

EI
l
Jednadžba kontinuiteta:
Osnovni sustav
X1=X2=1 δ11 ⋅ X1 = −δ10
X1=1

1
m1 1 δ11 = ⋅1 ⋅ l ⋅1
EI

M x0 0 1 ⎡ 2 ql 2 ⎤
2
ql /8 δ1 = ⎢ ⋅ ⋅ l ⋅1⎥
EI ⎣ 3 8 ⎦
2
ql /12 2
ql /12 − δ10 − ql 2
Mx X1 = ; X1 =
2 δ11 12
ql /24
14.3. Metoda pomaka
- Metoda pomaka je metoda rješavanja statički određenih i neodređenih konstrukcija.
Osnovne nepoznanice su pomaci čvorova konstrukcije.

Ravninska linijska konstrukcija

yG
Promatrani cvor
1 v1
ϕ1
u1
xG

Prostorna linijska konstrukcija

zG
1
Promatrani cvor
w1
ϕz1
ϕx1
v1
ϕy1
yG
u1
xG
- Ukupno stanje sustava U (pomaci i sile) može se prikazati u obliku:
U = U 0 + U1 ⋅ y1 + U 2 ⋅ y 2 + L + U n ⋅ y n
y1, y2, ..., yn – pomaci čvorova konstrukcije
U0 – stanje sustava u kojem su svi nezavisni pomaci spriječeni. Nazivamo ga stanje
pune upetosti.
Ui – stanje sustava bez vanjskih sila. Dopušten je pomak yi=1, a svi ostali nezavisni
pomaci su spriječeni. Ovo stanje nazivamo stanje jediničnih pomaka.
Zadani sustav i opterećenje Diskretizacija sustava
(definiranje broja nepoznatih pomaka)
p(x)
Pretpostavka: deformiranje uslijed savijanja
EI2 u=y3 u=y3
φ1=y1 φ2=y2
EI1 EI3

y1, y2, y3 – 3 nezavisna pomaka čvorova

(minimalni broj pomaka)

Utjecaj savijanja i uzdužnog deformiranja

u1=y1 φ1=y3 u2=y4 φ2=y6
v1=y2 E3 , I3 , A3 v2=y5

E1 , I1 , A1 E2 , I2 , A2

y1, y2, ..., y6 – 6 nezavisnih pomaka čvorova

Minimalni broj nezavisnih pomaka
Bez obzira kakva zanemarenja deformiranja vršimo, svaki sustav ima minimalni broj
nezavisnih pomaka koji moramo uzeti u obzir pri diskretizaciji.
Ako zanemarimo uzdužne deformacije te biramo minimalni broj nezavisnih pomaka,
sustave možemo podijeliti na nepomične i pomične.
Pri diskretizaciji možemo slobodno usvojiti veći broj nezavisnih pomaka od minimalnog,
ali među njima moraju biti sadržani oni koji su se nalazili u minimalnom broju.

Minimalni broj nezavisnih pomaka Broj nezavisnih pomaka veći od minimalnog

y5
y1 y3 y3 y8

3 3 4 y9
y2 2 y4 5
y2 y6 y7
yG EI yG
EI
1 2 1
6

φG φG
xG xG
Ako nakon zanemarenja uzdužnog deformiranja sustav ima samo kuteve zaokreta
kao nezavisne pomake, nazivamo ga nepomičnim. U suprotnom je pomičan onoliko
puta koliko ima nezavisnih translatornih pomaka.

Primjeri nepomičnih sustava Primjeri pomičnih sustava

Globalni i lokalni koordinatni sustav

- Globalni koordinatni sustav i globalne sile i pomaci

• U globalnom koordinatnom sustavu (obično desnom) definira se sustav kao cjelina

• Svaki nezavisni pomak dobije svoj redni broj
• Smjerovi pomaka, čvornih sila, opterećenja i unutrašnjih sila u globalnom
koordinatnom sustavu definiraju se pozitivnim smjerovima koordinatnih osiju.
yG
Smjerovi pozitivnih pomaka u globalnom
koordinatnom sustavu

φG xG
- Lokalni koordinatni sustav i lokalne sile i pomaci
• Svaki element se definira početkom i krajem (brojem početnog i krajnjeg čvora)
yL xL

φL
• Ishodište lokalnog sustava se bira u početnom čvoru. Lokalna os xL ide od
početnog prema krajnjem čvoru. Okomito na nju u skladu s orjentacijom desnog
koordinatnog sustava postavlja se lokalna os yL te zaokret φL.
• Predznaci pomaka, čvornih sila, opterećenja i unutrašnjih sila definiraju se
pozitivnim smjerovima lokalnih koordinatnih osiju ako se iskazuju u lokalnom
sustavu.
Analiza stanja pune upetosti

Stanje pune upetosti je stanje kod kojeg su spriječeni pomaci svih čvorova konstrukcije.
Pomaci i unutrašnje sile postoje samo na
p(x)
onim elementima koji su izravno
opterećeni.
Sprijecen Istodobno postoji djelovanje sila tih
zaokret elemenata na pridržane čvorove.
Postoji kontinuitet (kompatibilnost)
pomaka, ali ne postoji ravnoteža sila u
pridržanim čvorovima.
Pomaci i sile cijelog sustava za stanje pune upetosti U: δ x 0 , M x 0 , Tx 0 , N x 0
Sile upetosti pojedinačnih elemenata:
1
3 3
F2 F5
2

F2 F 1
5
F1 F 31 F6
2
2
3 3
F4
F1 3 3 3 F4
F3 F6
1 2
p1(x)

Fim – sila upetosti što je daje zadano opterećenje na mjestu i u smjeru ″i″-tog pomaka,
posredstvom m-tog elementa.
Fi = ∑ Fi m – sila upetosti što je daje zadano opterećenje na mjestu i u smjeru ″i″-tog
m
pomaka, posredstvom svih elemenata.
Određivanje unutarnjih sila za stanje pune upetosti za svaki štap svodi se na rješavanje tri
puta statički neodređenog nosača metodom sila ili rješavanjem diferencijalnih jednadžbi
štapa s homogenim rubnim uvjetima.
q P
EI
0 EI l 0 l
l/2 l/2
l
ql2/12 Pl/8
2
ql /12 Pl/8
Pl/4
Mx Mx
2
ql /24

ql 2 ql 2 Pl Pl
M0 = ; Ml = − M0 = ; Ml = −
12 12 8 8
Analiza stanja jediničnih pomaka

y1=1 - Promatra se stanje za jedinični zaokret y1=1

3 - Postoje unutrašnje sile na elementima koji dodiruju promatrani
čvor. Istodobno postoje sile tih elemenata na čvorove sustava.
1 2
- Postoji kompatibilnost (kontinuitet) pomaka, ali ne postoji
ravnoteža čvorova.

Pomaci i sile na pojedinim elementima:

k123 1
k 33 k323 k353
3
3 3
k113 k 13 3 3 k 43
k 33 k 63
1

kijm – sila na mjestu i u smjeru ″i″ koju daje jedinični pomak na mjestu i u smjeru ″j″
posredstvom elementa m.
k ij = ∑ k ijm – sila na mjestu i u smjeru ″i″ koju daje jedinični pomak na mjestu i u smjeru ″j″
m
posredstvom svih elemenata.
Zbog uzajamnosti radova vrijedi: k ij = k ji
Ravnoteža čvorova sustava se uspostavlja linearnom kombinacijom stanja jediničnih
pomaka sa stanjem pune upetosti. Sada je promatrani sustav u ravnoteži, a postoji i
kontinuitet njegovih pomaka, što predstavlja traženo rješenje.
Jednadžbe ravnoteže:
k11 y1 + L + k1i y i + L + k1n y n − F1 = 0 ili u matričnom obliku
M K ⋅Y = F
k i1 y1 + L + k ii y i + L + k in y n − Fi = 0
M K – matrica krutosti, pravokutna i
simetrična
k n1 y1 + L + k ni y i + L + k nn y n − Fn = 0
Rješenje jednadžbi ravnoteže:
Y = K −1 ⋅ F
Traženi pomaci ili sile na proizvoljnom mjestu:
U x = U 0 x + U1x ⋅ y1 + U 2 x ⋅ y 2 + L + U nx ⋅ y n
Analiza jediničnih stanja pomaka i sila upetosti štapnog elementa
provodi se slijedećim metodama:
- metoda pomaka – izravnom integracijom jednadžbi ravnoteže
- metoda pomaka – numeričko rješenje metodom virtualnog rada
- metoda sila
y
M0 Tl Ml Pozitivni predznaci sila i pomaka
T0 x na rubovima odgovaraju
N0 EI Nl
l pozitivnim smjerovima osi
lokalnog koordinatnog sustava.
 y
Tl
Jednadžba ravnoteže: k ⋅y = s M0 T0 Ml
x
N0 EI Nl
l

u0 v0 ϕ0 ul vl ϕl

N0 ⎡ EA EA ⎤
⎢ l 0 0 − 0 0 ⎥
l
⎢ 12EI 6EI 12EI 6EI ⎥
T0 ⎢ 0 0 − ⎥ ⎡u 0 ⎤ ⎡ N0 ⎤
⎢ l3 l2 l3 2
l ⎥ ⎢v ⎥ ⎢T ⎥
⎢ 6EI 4EI 6EI 2EI ⎥ ⎢ ⎥ 0 ⎢ 0⎥
M0 ⎢ 0 0 − 2
k=⎢ l2 l l l ⎥ ; y = ⎢ϕ 0 ⎥ ; s = ⎢ M 0 ⎥
EA EA ⎥ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥
Nl ⎢ − 0 0 0 0 ⎥ u
⎢ l⎥ ⎢ Nl ⎥
⎢ l l ⎥ ⎢ vl ⎥ ⎢ Tl ⎥
12EI 6EI 12EI 6EI ⎢ ⎥ ⎢ ⎥
Tl ⎢⎢ 0 − − 0 − 2 ⎥⎥ ⎢⎣ ϕ l ⎥⎦ ⎢⎣ M l ⎥⎦
l3 l2 l3 l
⎢ 6EI 2EI 6EI 4EI ⎥
Ml ⎢ 0 0 − 2 ⎥
⎣ l2 l l l ⎦
Značenje prvog stupca (retka) u matrici
k12 k15 EA
1.0 u k11 = − k14 =
l
k11 k14 k12 = k13 = k15 = k16 = 0
k13 k16
Značenje drugog stupca (retka) u matrici
v(y) k 21 = k 24 = 0
k25 12EI
1.0 k 22 = − k 25 = 3
k22 l
k21 k24 6EI
k23 k26 k 23 = k 26 =
l2
Značenje trećeg stupca (retka) u matrici
v(y) k 31 = k 34 = 0
k35 6EI
k 32 = − k 35 =
k32 l2
k31 k34 4EI 2EI
k33 k36 k 33 = ; k 36 =
l l
Zadatak 1:

q P
1 3
EI1 2 EI 2
l1 l2

Nepoznati pomaci
φ2=y1

Koeficijenti matrice krutosti

y1=1
Određivanje koeficijenata kij
4EI1 4EI 2
1 k111 = ; k112 =
k111 l1 l2
4EI1 4EI 2
2 k11 = +
k11 2 l1 l2

F11 Određivanje sila upetosti:

1 ql12 Pl
1 F1 = − ; F12 = 2
12 8
2
2 ql Pl
F1 = − 1 + 2
F12 12 8
Postavljanje sustava jednadžbi: k11 ⋅ y1 = − F1

Uvrštavanje konkretnih vrijednosti: l1 = l 2 , I1 = I 2 , q ⋅ l = P

EI Pl Pl Pl Pl 2
Rješenje jednadžbe: 8 ⋅ y1 = − = − , y1 = −
l 12 8 24 192EI
Sile na rubovima elementa:
2 2 2 2
ql 2 EI Pl ql ql 7
M 01 = − = − = ql 2
12 l 192EI 12 96 96
1 1 1 ql 2 4EI Pl 2 ql 2 ql 2 5 2
M l = Fl + k11 ⋅ y1 = − − =− − = − ql
12 l 192EI 12 48 48
2 2 2 Pl 4EI Pl 2 ql 2 ql 2 5
M 0 = F0 + k11 ⋅ y1 = − = − = ql 2
8 l 192EI 8 48 48
2 Pl 2EI Pl 2 ql 2 ql 2 13
Ml = − − =− − = − ql 2
8 l 192EI 8 96 96
Dijagrami unutrašnjih sila

ql 2 Pl 13 2 13
ql = Pl
Mx 7 2
ql 8 - 4 96 96
96
5 2 +
ql
48

+
Tx + 0.532ql 0.531P
- -
0168
. ql 0.768 P
Zadatak 2:

q2
q1

EI1 1 EI 2 2
l1 l2
Nepoznati pomaci Koeficijenti matrice krutosti:
φ1=y1 φ2=y2 φ3=y3
4EI1 2EI1
k111 = ; k 121 =
l1 l1
Koeficijenti matrice krutosti
y1=1 k 211 = k 121
k111 k121 4EI1 4EI 2
1 k 22 = k 221 + k 22 2 = +
l1 l2
k 222 2EI 2
1
k112 2
2
k 32 k 32 2 = ; k 23 2 = k 32 2
k122 l2
y2=1
y3=1 4EI 2
2 k 33 2 =
k 223 2
k 33 l2
Sile upetosti
Sile upetosti:
q1l12 q1l12
F11 q1 1 F21 1
F1 = 1
; F2 = −
q2 12 12
F32 2
F22 2 q 2l2 2 q 2l2 2
2 F2 = ; F3 = −
12 12
Uvrštavanje konkretnih vrijednosti: l1 = l 2 = l, I1 = I 2 = I, q 2 = 2q1 = 2q

Jednadžbe ravnoteže:
4EI 2EI ql 2
⋅ y1 + ⋅ y2 + 0 =−
l l 12
2EI 8EI 2EI ql 2
⋅ y1 + ⋅ y2 + ⋅ y3 = −
l l l 12
2EI 4EI ql 2
⋅ y2 + ⋅ y3 =
l l 6
Rješenje:
1 ql 3 1 ql 3 5 ql 3
y1 = − ; y2 = − ; y3 =
96 EI 48 EI 96 EI
Vrijednosti momenata savijanja:
M11 = 0
2 2ql 2 4EI − 1 ql 3 2EI 5 ql 3 3 2
M2 = − M 21 = + + = ql
12 l 48 EI l 96 EI 16
Dijagrami unutrašnjih sila:

5 2 ⎛3 5⎞ 2
ql ⎜ + ⎟ql
5 11
= ql ; T2 = ⎝
16 32 ⎠
T1 = 32 L
= ql
l/2 16 l/2 16
⎛ 3 1⎞ 2 ⎛ 3 1⎞ 2
⎜ + 2 ⎟ql ⎜ − + 2 ⎟ql
19 13
T2 D = ⎝
4⎠
= ql ; T3 L = ⎝
32 32 4⎠
= ql
l/2 16 l/2 16
Zadatak 3: Okvir s krutim prečkama
Zadani sustav Nepoznati pomaci
H2 5 6 6 u5=u6=y2
EI1→∞
4 EI 5 EI l
H1 3 3 4 u3=u4=y1
EI1→∞
1 EI 2 EI l
1 2
l

Jedinicni pomaci i koeficijenti krutosti

y2=1
k 421 k 521 k 422 k 522

4 5
k11 k11
4 5
y1 = 1 k12 k12
k111 2
k11
 12EI 12EI
k111 = = k 11
4
= k 11
2
= k 11
5
k12 4 = k 12 5 = −
l3 l3
12EI 12EI
k 214 = k 215 = − 3 k 22 4 = k 22 5 = 3
l l
Jednadžbe ravnoteže:
12EI 12EI
4 ⋅ 3 ⋅ y1 − 2 ⋅ 3 y 2 − H1 = 0
l l
12EI 12EI
− 2 ⋅ 3 ⋅ y1 + 2 ⋅ 3 y 2 − H 2 = 0
l l
Matrično: K ⋅Y −F = 0
12EI ⎡ 4 − 2⎤ ⎡ y1 ⎤ ⎡ H1 ⎤
K= 3 ⎢ ⎥ ; Y = ⎢ y ⎥ ; F = ⎢H ⎥
l ⎣ − 2 2 ⎦ ⎣ 2⎦ ⎣ 2⎦
Rješenje:
H1 + H 2 3 H + 2H 2 3
y1 = ⋅ l ; y2 = 1 ⋅l
24EI 24EI
M04
H ⋅l (H + H 2 ) ⋅ l
= M l 4 = M 0 5 = M l 5 = 2 ; M 01 = M l1 = M 0 2 = M l 2 = 1
4 4
Dijagrami pomaka i unutrašnjih sila

l
H2 l
4 H2
4

l l
( H1 + H 2 ) (H 1 + 2H 2 )
4 4
l
H2
4

dx Mx
l l
( H1 + H 2 ) ( H1 + H 2 )
4 4

H2 H2 H2
2 H2 2
- 2
2

H1 + 2 H 2
2 H1 + 2H 2
2
-

+ -
Tx Nx
H1 + 3H 2 H 1 + 3H 2
H1 + H 2 H1 + H 2
2 2
2 2
Simetrično opterećen okvir s krutim prečkama

q2

q 2 ⋅ L2
q1 8
- -

q1 ⋅ L2
8
- -
px Mx Tx Nx
Simetrično opterećen okvir s deformabilnim prečkama

q2
q 2 ⋅ L2
8

q1
q1 ⋅ L2
8

px Mx Tx Nx